ZAŠTITA ŽENA I DJECE ŽRTAVA NASILJA U PORODICI NA LOKALNOM NIVOU – OD ZAKONA DO STVARNE IMPLEMENTACIJE

Banja Luka, 2014.

Projekat finansira Evropska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina. Sadržaj brošure je odgovornost Fondacije Udružene žene Banja Luka i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije ili Fonda otvoreno društvo Bosna i Hercegovina.

3

ZAŠTITA ŽENA I DJECE ŽRTAVA NASILJA U PORODICI NA LOKALNOM NIVOU – OD ZAKONA DO STVARNE IMPLEMENTACIJE

Izdavačice:

Fondacija Udružene žene, Banja Luka

Za izdavačicu: Nada Golubović

Dizajn:

Fondacija Udružene žene, Banja Luka

Urednica: Minja Damjanović

Štampa:

Grafid d.o.o. Banja Luka

Tiraž: 100

Banja Luka, 2014.

Brošura je izrađena u okviru regionalnog projekta „Udruženim naporima – Ka novim evropskim standardima u zaštiti žena od rodno zasnovanog nasilја” koji su u periodu 2012 – 2014. realizovali Autonomni ženski centar (Srbija), Centar za žene žrtve rata (Hrvatska), Društvo SOS Telefon (Slovenija), Nacionalni savjet za rodnu ravnopravnost (Makedonija), Udružene žene (Bosna i Hercegovina) i Evropska ženska mreža protiv nasilja (Austrija) sa Evropskim ženskim lobijem kao saradnicama. Projekat se u Bosni i Hercegovini implementira u saradnji sa nevladinim organizacijama: Budućnost (Modriča), Lara (Bijeljina), Medica (Zenica), Prava za sve (Sarajevo) i Žena BiH (Mostar).

4

UVOD

Prvog avgusta 2014. godine u Bosni i Hercegovini na snagu je stupila Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istambulska konvencija). Ovaj dokument smatra se svojevrsnom revolucijom u zaštiti žena žrtava rodno zasnovanog nasilja zbog sveobuhvatnosti zaštite koju predviđa, te obaveza koje u tom pogledu stavlja pred državu i njene institucije1.

Ratifikacijom Konvencije BiH se, između ostalog, obavezala da će harmonizirati, odnosno unaprijediti svoj

zakonodavni okvir i njegovu implementaciju kako bi osigurala punu zaštitu za svaku ženu i dijete žrtvu rodno zasnovanog nasilja (nasilja u porodici) koja se nalazi na njenoj teritoriji. O nivou usklađenosti zakonodavnog okvira na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine sa članovima Istambulske konvencije govori i dokument Osnovna studija: Analiza usklađenosti zakonodavstva i javnih politika u Bosni i Hercegovini sa Konvencijom Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici2.

Neophodno je istaći dosadašnji angažman institucija BiH i njenih entiteta na izmjenama spomenutog

zakonodavnog okvira, tačnije Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske (RS) i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), Zakona o socijalnoj zaštiti RS, Krivičnog zakona RS i FBiH i sl., te na kreiranju Strategije za provedbu Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini za period 2014 – 2018, odnosno Opšteg protokola o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u RS. Međutim, osnovno pitanje je da li su i koliko žene i djeca žrtve rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici zaštićene od svojih nasilnih muževa, partnera, bivših partnera i/ili očeva? Nudeći informacije o zaštiti i podršci koju pružaju službenici dvije javne ustanove – policije i centra za socijalni rad kroz podatke prikupljene od predstavnika tih institucija te žena žrtava nasilja u porodici koje su zatražile pomoć od tih istih institucija, ova publikacija doprinosi odgovoru na ovo pitanje.

1 Više o sadržaju same Konvencije možete pronaći na: http://goo.gl/P4bFaJ, http://goo.gl/qZPmXD, http://goo.gl/nk8hHN, te na zvaničnoj stranici Savjeta Evrope http://goo.gl/OwrogS 2 http://www.potpisujem.org/doc/d4aed0dc23cdf704baa66911ec001f1f.pdf

5

Informacije prikupljene i analizirane u ovoj publikaciji predstavljaju rezultat istraživanja o provođenju zakona i politika koji regulišu zaštitu žena i djece žrtava rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini i to u Banja Luci, Bijeljini, Modriči, Mostaru, Kantonu Sarajevo i Zenici u 2013. godini. Istraživanje je provelo šest (6) nevladinih organizacija – Budućnost Modriča, Lara Bijeljina, Medica Zenica, Prava za sve Sarajevo, Žena BiH uz koordinaciju Udruženih žena Banja Luka.

Istraživanje je provedeno putem tri struktuirana upitnika od kojih je jedan upućen policijskim

upravama/centrima javne bezbjednosti u navedenim lokalnim zajednicama i Kantonu Sarajevo, dok je jedan upućen nadležnim centrima za socijalni rad (u Kantonu Sarajevu i Kantonalnom Centru za besplatnu pravnu pomoć). Putem posljednjeg upitnika u direktnom intervjuu podaci su prikupljeni od ukupno 91 žene žrtve nasilja u porodici koja je podršku i zaštitu od nasilja zatražila od ovih institucija3. Pored primarnih informacija, pri-kupljene su i sekundarne informacije iz godišnjih izvještaja analiziranih centara za socijalni rad. Konačno, svih šest nevladinih organizacija identifikovale su probleme u primjeni procedura i zakona sa kojima se susreću žene žrtve rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici. Podaci su prikupljeni i obrađeni u periodu od aprila do avgusta 2014. godine.

Podaci su predstavljeni u tri dijela. U prvom dijelu pod nazivom zakonodavni okvir, predstavljena su četiri posmatrana člana Istambulske konvencije (član 18, 19, 20. i 22), njihova obrazloženja, te informacija o uskla-đenosti domaćeg zakonodavnog okvira sa navedenim članom Konvencije. U drugom dijelu pod nazivom implementacija, predstavljene su informacije prikupljene od policije, centara za socijalni rad, te žena žrtava nasilja u porodici. Informacije su predstavljene na način da su podaci prikupljeni od institucija suprostavljeni onim prikupljenim od žena žrtava nasilja. Konačno, u trećem dijelu su predstavljeni problemi u primjeni procedura i zakona sa kojima se susreću žene žrtve rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici na loklanom nivou u BiH koje su identifikovale ženske nevladine organizacije. Međusobno suprostavljeni podaci jasno ukazuju na najveće probleme u ostvarivanju pune zaštite žena i djece žrtava rodno zasnovanog nasilja u Bosni i Hercegovini – od zakonodavnog okvira do njegove pune implementacije.

3 Upitnici korišteni u istraživanju se nalaze u prilogu ovom dokumentu.

6

Ova publikacija izrađena je u okviru regionalnog projekta „Udruženim naporima – Ka novim evropskim standardima u zaštiti žena od rodno zasnovanog nasilја” koji u periodu 2012 – 2014. realizuju Autonomni ženski centar (Srbija), Centar za žene žrtve rata (Hrvatska), Društvo SOS Telefon (Slovenija), Nacionalni savjet za rodnu ravnopravnost (Makedonija), Udružene žene (Bosna i Hercegovina) i Evropska ženska mreža protiv nasilja – WAVE (Austrija) sa Evropskim ženskim lobijem kao saradnicama.

Projekat finansira Evropska Unija i Fond otvoreno društvo Bosne i Hercegovine. Ovim putem željele

bismo se zahvaliti našim istraživačicama i partnerskih organizacijama u Bosni i Hercegovini: Budućnost (Modriča), Lara (Bijeljina), Medica (Zenica), Prava za sve (Sarajevo) i Žena BiH (Mostar) bez kojih ne bi bila moguća izrada ove publikacije.

7

ZAKONODAVNI OKVIR Istambulska konvencija - Član 18. Opšte obaveze 1. Članice će preduzeti sve neophodne zakonodavne odnosno druge mjere zaštite svih žrtava od daljnjeg nasilja. 2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere, u skladu s međunarodnim pravom, da osiguraju odgovarajuće mehanizme za djelotvornu saradnju između svih nadležnih državnih organa, uključujući sudove, javna tužilaštva, organe unutrašnjih poslova, lokalne i regionalne uprave, kao i nevladine organizacije i ostale relevantne organizacije i lica, u pružanju zaštite i podrške žrtvama i svjedocima svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom, uključujući i upućivanje na opšte i specijalizirane službe podrške, navedene u čl. 20. i 22. ove konvencije. 3. Članice se osigurati da mjere koje preduzimaju [...] ispunjavaju sljedeće kriterije: - da su zasnovane na razumijevanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici iz rodne perspektive i da su usmjerene na ljudska prava i sigurnost žrtve; - da su zasnovane na integriranom pristupu koji uzima u obzir odnos između žrtava, učinilaca, djece i njihovog šireg društvenog okruženja; - da imaju za cilj izbjegavanje sekundarne viktimizacije; - da imaju za cilj osnaživanje i ekonomsku nezavisnost žena žrtava nasilja; - da, tamo gdje je to prikladno, različite službe za zaštitu i podršku žrtava budu u istim prostorijama; - da odgovaraju na specifične potrebe ugroženih lica, uključujući i djecu-žrtve, i da su im dostupne. 5. Članice će preduzeti odgovarajuće mjere za pružanje konzularne i druge vrste zaštite svojim državljanima i drugim žrtvama koje imaju pravo na takvu zaštitu u skladu sa svojim obavezama i međunarodnim pravom.

8

Obrazloženje člana Svi oblici nasilja prema ženama tretirani ovom Konvencijom trebaju se rješavati kroz usaglašenu i kooridinisa-

nu saradnju većeg broja agencija; Policija, kao agencija sa kojom su preživjele/žrtve prvom u kontaktu mora biti u stanju uputiti ih specijalizirane

i opšte usluge podrške; Usluge podrške i njihovi pružaoci moraju u svom radu koristiti pristup koji razumije dinamiku, uticaj i poslje-

dice rodno zasnovanog nasilja prema ženama i koji se u svom radu vodi prinicipima ljudskih prava i rodne ravnopravnosti;

Mjere koje se preduzimaju moraju imati za cilj osnaživanje i ekonomsku nezavisnost žena, tačnije žrtve nasilja

ili korisnice usluga moraju biti upoznate sa svojim pravima, te im mora biti omogućeno da odluke donose u okruženju koje ih podržava i u kojem su tretirane sa dostojanstvom, poštovanjem i empatijom.

Nivo usklađenosti sa domaćim zakonodavstvom USKLAĐENO. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine navodi da će njegovu primjenu osigurati općinski sud, policija, organ starateljstva i druge institucije nadležne za socijalnu i zdravstvenu zaštitu uz obavezu zajedničkog i koordiniranog djelovanja, te da zaštitu žrtvi nasilja mogu pružiti i nevladine organizacije. Konkretno u slučaju policije, Zakon propisuje da je policijska uprava dužna izaći na lice mjesta za svaki prijavljeni slučaj nasilja, da je obavezna za svaki prijavljeni slučaj nasilja podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere (u roku od 12 sati od saznanja), te da je dužna „odmah obavijestiti organ starateljstva o slučaju nasilja u porodici“, kao i

9

dostaviti službene zabilješke. Policija i organ starateljstva dužni su, uz prethodni pristanak, žrtvu nasilja smjestiti u sigurnu kuću. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske takođe nalaže da su subjekti zaštite (policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad/službe socijalne zaštite, zdravstvene i obrazovne ustanove i nadležni sud) dužni međusobno sarađivati te obezbijediti hitno rješavanje predmeta nasilja na način da su im prioritet interes i dobrobit žrtve. Policija je dužna da po prijavi nasilja o tome odmah obavijesti centar za socijalni rad, te nadležnog tužioca uz dostavu izvještaja sa prikupljenim dokazima. Centar za socijalni rad dužan je žrtvi nasilja pružiti socijalnu i psihosocijalnu pomoć, preduzeti ostale mjere iz svoje nadležnosti i sačiniti izvještaj. Nadalje, centar za socijalni rad može donijeti rješenje o zbrinjavanju žrtve u sigurnu kuću. Centar je dužan obrazovati stučni tim sa predstavnicima jedinice lokalne samouprave, policije, nevladinih organizacija i stručnjaka radi utvrđivanja plana pomoći žrtvi. Opšti protokol o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u RS (novembar 2013.) detaljno propisuje obaveze subjekata zaštite u pružanju pomoći, podrške i zaštite žrtava nasilja u porodici.

Istambulska konvencija - Član 19. Informisanje

Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da žrtve dobiju odgovarajuće i blagovremene informacije o raspoloživim uslugama podrške i zakonskim mjerama na jeziku koji razumiju. Obrazloženje člana • Žrtvama je potrebno obezbijediti informacije o različitim tipovima raspoloživih usluga podrške i zakonskih mjera;

10

• Termin „odgovarajuće informacije“ predstavlja punu informaciju - naziv organizacije koja pruža usluge podrške, njenu adresu, broj telefona, radno vrijeme i sl. Nivo usklađenosti sa domaćim zakonodavstvom NIJE USKLAĐENO. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske i Federacije BiH i Zakon o ravnopravnosti polova BiH ne propisuju obavezu osiguravanja informacija kako je to navedeno u obrazloženju ovog člana, odnosno ne propisuju instituciju koja je u obavezi da pruži ove informacije.

Istambulska konvencija - Član 20. Opšte usluge podrške 1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da žrtve imaju pristup uslugama koje omogućavaju njihov oporavak od nasilja. Ove mjere treba da obuhvataju, kada je to neophodno, usluge kao što je pravno i psihološko savjetovalište, finansijska pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuka i pomoć prilikom zapošljavanja. 2. Članice će preduzeti sve neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale žrtvama pristup uslugama zdravstvene i socijalne zaštite, kao i adekvatnu opremljenost ovih službi i obučenost zaposlenih za pomoć žrtvama i upućivanje na odgovarajuće službe. Obrazloženje člana • Opšte usluge podrške odnose se na usluge socijalne zaštite, zdravstvene zaštite i službe za zapošljavanje i sl. koje pružaju dugoročnu pomoć i nisu isključivo namijenjene žrtvama već služe opštoj populaciji; • Žene žrtve rodno zasnovanog nasilja moraju imati omogućen prisup ovim uslugama.

11

Nivo usklađenosti sa domaćim zakonodavstvom NIJE USKLAĐENO. Domaći pravni i politički okvir ne prepoznaje žene žrtve nasilja kao posebnu kategoriju stanovništva kojem je potrebna podrška.

Istambulska konvencija - Član 22. Specijalizirane usluge podrške 1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjereda omoguće odnosno osiguraju, uz odgovarajuću geografsku rasprostranjenost, neposredne kratkoročne i dugoročne specijalizirane usluge podrške za svaku žrtvu koja je bila izložena bilo kojem djelu nasilja obuhvaćenog Konvencijom. 2. Članice će omogućiti odnosno osigurati specijalizirane usluge podrške za sve žene žrtve nasilja i njihovu djecu. Obrazloženje člana • Specijalizirane usluge podrške obuhvataju obezbjeđivanje skloništa i sigurnog smještaja, trenutnu ljekarsku pomoć, prikupljanje forenzičkih medicinskih dokaza u slučajevima silovanja i seksualnog zlostavljanja, kratko-ročno i dugoročno psihološko savjetovanje, pravno savjetovanje, zastupanje i terenske aktivnosti, SOS telefonske linije, specifične usluge za djecu kao žrtve i svjedoke. Nivo usklađenosti sa domaćim zakonodavstvom USKLAĐENO.

12

IMPLEMENTACIJA

POLICIJA

Podaci prikupljeni od policijih uprava/centara javne bezbjednosti 1. Broj zaprimljenih prijava nasilja u porodici 1011 2. Broj intervencija po zaprimljenim prijavama nasilja u porodici 1071 3. Broj slučajeva nasilja u porodici o kojima je obavješten centar za socijalni rad 1031 4. Broj slučajeva o kojima je obaviještena zdravstvena ustanova 249 5. Broj podnesenih zahtjeva za izricanjem hitne zaštitne mjere (i koje) 0

6. Broj izvještaja dostavljenih tužilaštvu radi krivičnog djela iz člana 208 Krivičnog zakona Republike Srpske/član 222 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovina

609

7. Broj zahtjeva za pokretanjem prekršajnog postupka po Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici 244 8. Broj zahtjeva za izricanjem zaštitne mjere (i koje) 566 9. Broj žena koje su direktno upućene u sigurnu kuću 13

10. Da li se obraća pažnja da pri intervencijama zbog nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja u patroli bude jedna policijska službenica

Da

Podaci prikupljeni od žena žrtava nasilja u porodici 1. U vezi sa prijavom nasilja i izlaskom na teren, policija se ophodila na sljedeći način: (Moguće više odgovora) A Policija je izašla kod svake prijave nasilja 24

4 Podaci iz Centra javne bezbjednosti Banja Luka nisu dostavljeni.

13

B Policija je u većini slučajeva izašla na teren nakon prijave nasilja 27 C Policija je u manjem broju slučajeva izašla na teren nakon prijave nasilja 19 D U policijskoj patroli je bila službenica ženskog pola 9 E Policija je odvojeno ispitivala Vas i nasilnika (u odvojenim prostorijama) 32 F Policija je nasilnika lišila slobode 15

(jedan odgovor da nije izašla)

2. Dok je sa Vama obavljala razgovor, policija se ophodila na sljedeći način: (Moguće više odgovora) A Policija vas je obavijestila o Vašim pravima 35

B Policija Vas je informisala o adresaru ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u porodici

27

C Policija vas je pitala na koji način je vršeno nasilje 70 D Policija vas je pitala da li se nasilje ponavlja 48 E Policija vas je pitala da li vam je potrebna zdravstvena pomoć 33

F Policija vas je obavijestila o mogućnosti podnošenja prijedloga za izricanje hitne mjere zaštite/zaštitne mjere

9

3. Policija je preduzela ili Vas je obavijestila da će preduzeti sljedeće mjere i radnje: (Moguće više odgovora) A Policija je obavijestila centar za socijalni rad 52 B Policija je obavijestila tužilaštvo 19 C Policija Vam je ponudila alternativni smještaj (sigurnu kuću) 25 D Policija je podnijela zahtjev za hitne mjere zaštite/zaštitne mjere 7 E Policija je počinioca nasilja samo upozorila da ne vrši nasilje 30

14

F Policija je samo Vas upozorila da ne vršite nasilje. 3 G Policija je Vas i počinioca nasilja samo upozorila da ne vršite nasilje 9 H Policija je samo Vas upozorila da ćete ukoliko se nasilje ponovi platiti novčanu kaznu 2 I Policija je samo počinioca nasilja upozorila da će ukoliko se nasilje ponovi platiti novčanu kaznu 9 J Policija je i Vas i počinioca nasilja upozorila da ćete ukoliko se nasilje ponovi platiti novčanu kaznu 3 K Policija je prekršajno prijavila počinioca nasilja 14 L Policija je prekršajno prijavila Vas 1 M Policija je prekšajno prijavila i Vas i počinioca nasilja 3 N Policija Vam je sugerisala da odustanete od prijave nasilnika 9 O Policija je sačinila službenu zabilješku 41

4. Jeste li zadovoljni postupanjem policije u konkretnom slučaju nasilja? (Izabrati jedan odgovor) A Da 25 B Ne 29 C Djelomično 30

Ako da, čime najviše? • Pristup policije • Postupili su po proceduri • Imali su korektan odnos prema meni Ako ne, čime najviše? • Platila sam kaznu od 400 KM nakon što sam udarila šamar nakon višečasovnog maltretiranja

15

• Nisu svaki put izašli na teren • Nepostupanjem po zakonu • Bili su drski • Nisu izlazili na teren, smještena sam u sigurnu kuću preko doktorice i CSR • Nasilnik je lišen slobode na samo jedan dan, nije nakon toga dobio ni novčanu kaznu za prekršaj, a ja sam imala

teže tjelesne povrede. Obraćali su mi se s visine i svo vrijeme sam osjećala da sam ja kriva a ne nasilnik • Nasilje se nije zaustavilo, institucije nisu odreagovale • Jer ne rade ništa na sprječavanju nasilja • Samo su saslušali njega a mene omalovažavali i nisu me ništa pitali. Osjećala sam se bijedno i nezaštićeno • Jer sam kao saučesnik nasilja platila kaznu za narušavanje javnog reda i mira • Suprug je samo upozoren i nije mu izrečena nikakva mjera • Bili su grubi prema meni i djeci • Bili su grubi u ophođenju s nama Komentar:

Istambulska konvencija neupitno obavezuje države potpisnice da osiguraju sve neophodne zakonodavne i druge mjere kako bi zaštitila žene žrtve rodno zasnovanog nasilja. Prevedeno u domaće zakonodavstvo, ovaj stav u slučaju policije podrazumijeva obavezu izlaska na teren po svakoj prijavi nasilja, dokumentovanje i postupanje po svakoj prijavi nasilja – bilo da se radi o pokretanju zaštitne mjere, obavještavanjucentra za socijalni rad ili tužilaštva. Podaci dobijeni od posmatranih policijskih uprava ukazuju kako je broj intervencija zapravo veći od broja samih prijava nasilja u porodici, te broja slučajeva o kojima je obaviješten centar za socijalni rad i ukazuje da je odgovor policije na nasilja u porodici i više nego zadovoljavajući.

S druge strane, ukoliko se isti podaci uporede sa podacima dobijenim od žena žrtava nasilja u porodici,

jasno se vidi kako je policija na svaku prijavu nasilja reagovala samo u 27 slučajeva. Nadalje, policija je samo u 52 slučaja o nasilju obavijestila centar za socijalni rad, 19 tužilaštvo, dok je kod 30 slučajeva policija samo upozorila nasilnika da ne vrši nasilje, drugim riječima na nasilje nije reagovala adekvatno niti u skladu sa zakonom. Iako

16

podaci policije ukazuju kako je na svaki čin nasilja odgovoreno, podaci dobijeni od žena žrtava nasilja u porodici jasno ukazuju na suprotno.

Istambulska konvencija obavezuje policiju da se u kontaktu sa žrtvama i tokom pružanja pomoći ophode

sa posebnim senzibilitetom za specifičan problem nasilja nad ženama. Podaci prikupljeni od strane žrtava jasno ukazuju na alarmantnost situacije na teretnu, te kako je na tom pitanju još potrebno dosta raditi.

CENTAR ZA SOCIJALNI RAD

Podaci prikupljeni od centara za socijalni rad Centri za socijalni rad u 2013. godini izvijestili su sljedeće:

U Banja Luci Centar je registrovao 159 prijava nasilja u porodici. Od 159 prijava, centar je evidentirao 19 jednokratnih novčanih pomoći, 34 dijagnostika (socijalna dijagnostika i psihološka procjena), 3 predmeta izuzimanja ličnih stvari i 7 predmeta smještaja u sigurnu kuću. Na pitanje o vrsti socijalnih usluga koje su namijenjene žrtvama porodičnog nasilja Centar navodi sljedeće: interventni tim, jednokratna novčana pomoć, sigurna kuća i poslovi za nasilje u porodici (pružanje psihosocijalne podrške), od kojih su sigurna kuća i poslovi za nasilje u porodici specijalizovane, dok su ostale opšte usluge podrške.

Kao kriterijum za korištenje usluge sigurna kuća iz Centra navode da žena mora biti žrtva koja izlazi iz kuće zbog akutnog nasilja, te je njoj i njenoj djeci ugrožen život. Konačno iz Centra navode da ne postoji razlika između broja primljenih i odobrenih zahtjeva za korištenjem usluge, jer izlazak interventnog tima mora biti na poziv policije, dok se psihosocijalna podrška pruža obavezno svima koji podnesu zahtjev.

Bijeljinski centar za socijalni rad je u 2013. godini evidentirao 132 slučaja porodičnog nasilja od čega su žene bile žrtve nasilja u porodici u 103 slučaja, muškarci u 22 slučaja i djeca u 4 slučaja. Centar je sačinio 105 izvještaja za policiju, 7 izvještaja za Okružno tužilaštvo, 3 žene i 3 djece privremeno su smješteni u sklonište za

17

žrtve nasilja, dok je dvoje djece izdvojeno iz porodice i zbrinuto u hraniteljsku porodicu. Evidentirano je 180 zahtjeva žrtava nasilja u porodici po raznim osnovama. Usluge koje se nude žrtvama nasilja u porodici u bijeljinskom centru, one su predviđene Zakonom o socijalnoj zaštiti RS.

Tako Centar navodi osnovna prava definisana ovim Zakonom, te proširena prava utvrđena od strane grada Bijeljina kao usluge koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici, a na koje one ukoliko su u stanju socijalne potrebe imaju pravo. Tačnije, samo one žrtve koje ispunjavaju zakonske kriterijume imaju pravo na njihovo korištenje. Pružaoci ovih usluga su nevladine organizacije i javne ustanove (lokalne i republičke). Centar radi punim kapacitetom u toku radnog vremena, a nakon toga posao obavlja dežurni radnik/ca.

U Modriči centar za socijalni rad je evidentirao 17 slučajeva nasilja u porodici. Usluge koje stoje na raspolaganju žrtvama nasilja u Modriči su smještaj u sigurnu kuću i usluge stručnog, socijalnog, psihološkog i pedagoškog rada. Posljednja usluga nije specifično planirana za žrtve nasilja u porodici već za sve stanovnike opštine „najčešće žrtve socijalnog i ekonomskog nasilja“. Pravo na korištenje ovih usluga, koje su dostupne 24 sata, 7 dana u sedmici, imaju osobe koje imaju prebivalište ili da se zadese na teritoriji opštine Modriča. Konačno, Centar kao razloge za odbijanje pružanja usluge navodi neispunjavanje zakonskih uslova, odustanak stranaka u slučajevima nasilja (pomirenje), te nedostatak sredstava u budžetu.

U Centru za socijalni rad Mostar na pitanje o nazivu usluge/servisa koji su namijenjeni žrtvama

porodičnog i partnerskog nasilja dostupne na teritoriji grada Mostara navode zaštitu od nasilja. Usluga je dostupna svim žrtvama nasilja, te je činjenica da je osoba žrtva nasilja i uslov koji treba da ispuni za njeno korišćenje. Konačno uslugu koja je uvijek dostupna pružaju Centar za socijalni rad, nevladina organizacija i policijska uprava. U 2013. godini u Mostaru ova usluga je pružena 46 puta.

Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo u 2013. godini pružio je usluge podrške za 1469 žrtve nasilja u porodici od čega je 408 muškaraca i 1061 žena. Aktivnosti u toku 2013. godine u oblasti nasilja u porodici realizovane su kroz: intervencije na terenu sa predstavnicima policije u cilju zaštite osoba izloženih nasilju; prijave nasilja; iznalaženje smještaja za žrtve nasilja (sigurna kuća, srodnička porodica, druga porodica ili neka druga stambena jedinica); individualni rad sa nasilnikom; rad sa žrtvom nasilja; grupni rad sa

18

nasilnicima. U sigurnu kuću tokom 2013. godine centar za socijalni rad smjestio je 71 osobu, ne navodeći koliko je od tog broja žena a koliko djece.

Takođe, informacije o broju žena i djece smještenih u srodničke porodice ili neke druge stambene jedinice, broju intervencija na terenu koje se odnose na nasilje u porodici, broju žena koje su prošle individualni tretman podrške, te broju nasilnika koji su prošli individualni ili grupni tretman nisu poznate. Žrtvama nasilja u porodici na raspolaganju je i Kantonalni zavod za pružanje besplatne pravne pomoći. Usluga koja je dostupna 4 sata dnevno radnim danom, nije planirana specifično za žene žrtve nasilja u porodici. Zavod ne vodi statistiku o tome koliko su usluga pružili ovoj kategoriji stanovništva.

Centar za socijalni rad Zenica navodi sljedeće usluge za žene žrtve nasilja u porodici: pomoć i prevencija žrtvama nasilja u porodici – sigurna kuća, savjetovalište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici. I ovdje se navodi da je kriterijum za pristup usluzi da je korisnica žrtva nasilja. Uslugu pruža NVO Medica Zenica. U 2013. godini bilo je 17 korisnica ove usluge. Podaci prikupljeni od žena žrtava nasilja u porodici 5. Dok su sa Vama obavljali razgovor, službenici/ce centra za socijalni rad su se ophodili na sljedeći

način: (Moguće više odgovora) A U CSR su uzeli Vaše podatke, podatke o počiniocu, te o počinjenom nasilju 66 B U CRS su Vas upoznali sa Vašim pravima, mjerama zaštite i postojećim sankcijama za nasilnika 24

C Omogućili su Vam da nesmetano i bez straha iskažete sve činjenice važne za utvrđivanje počinjenog nasilja

34

D Službenici/ce CSR su postupali sa senzibilitetom za problem porodičnog nasilja, njegove uzroke i različite oblike

11

E U CSR su Vas upoznali sa pravima djeteta/ce na zaštitu od svakog oblika nasilja i zanemarivanja 10 F U CSR su Vas upoznali sa pravima, ovlaštenjima i postupanju centra u zaštiti građana 17

19

G U CSR su Vas upoznali sa mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju preduzeti, a koje su posebno važne za Vašu bezbijednost (i bezbijednost djeteta/ce)

10

H U CSR su Vas upoznali sa mogućnošću smještaja u sigurnu kuću za žrtve nasilja u porodici 21 I Socijalni radnik/ca je sa Vama razgovarao/la o preduzimanju adekvatnih mjera zaštite 10 J Socijalni radnik/ca Vas je pitao/la za Vaše mišljenje prilikom kreiranja adekvatnih mjera zaštite 6 K U CSR su Vas informisali o mogućnosti korištenja besplatne pravne pomoći 17

6. Centar za socijalni rad je preduzeo sljedeće mjere i radnje: (Moguće više odgovora) A Ako ste se zbog nasilja prvo obratili CSR oni su odmah nasilje prijavili policiji 12 B U CSR su Vam pružili psihosocijalnu podršku 9 C U CSR su Vas pitali da li želite smještaj u sigurnu kuću 19 D CSR je donio rješenje o smještaju u sigurnu kuću na osnovu svoje procjene 21 E Na Vaš zahtjev CSR je donio rješenje o smještaju u sigurnu kuću 19 F CSR je sačinio službenu zabilješku o Vašem slučaju 48 G U CSR su Vas savjetovali da odustanete od prijave nasilnika 14 H U CSR su Vas savjetovali da se pomirite s nasilnim partnerom 29

( na zahtjev policije donijeli su rješenje o smještaju u sigurnu kuću) 7. Jeste li zadovoljni postupanjem Centra za socijalni rad u konkretnom slučaju? (Izabrati jedan odgovor) A Da 10 B Ne 39 C Djelomično 32

20

Ako da, čime najviše? • Smještajem u sigurnu kuću • Upoznavanjem sa mojim pravima Ako ne, čime najviše? • Traženjem uzroka nasilja u mom ponašanju • Iako sam tad bila trudnica u visokom stepenu trudnoće, socijalna radnica me osuđivala isto kao i moji roditelji i

brat što sam „sebi to dozvolila“ i govorila je da sam sama kriva za situaciju u kojoj sam se našla, te da trebam dati dijete na usvajanje kada se rodi i vratiti se roditeljima i sinovima kući. Nije imala senzibiliteta za moj problem i za moju želju da rodim i zadržim dijete. Sama sam došla u drugu opštinu u sigurnu kuću, a podršku od Centra za socijalni rad sam tek dobila po rođenju djeteta u vidu dječijeg dodatka što je i moje pravo koje sam tražila.

• Vršili su pritisak da pomažem suprugu u liječenju od alkoholizma iako sam ja odlučila da ga ostavim. Tražili su

da mu pomognem jer je on otac moje djece. • Nisam, jer me nisu htjeli smjestiti u sigurnu kuću, ali sam insistirala, nakon čega su prihvatili.Tražila sam i da se

suprug podvrgne liječenju jer je psihijatrijski bolesnik, ali su istakli da to nije u njihovoj nadležnosti. Tražili su (savjetovali) da se vratim nasilniku.

• Ne ponašaju se adekvatno prema žrtvi nasilja • Neprofesionalnim ponašanjem i nepristupačnošću. Bojali su se mog muža i samo su njega slušali. • Više sam se puta obraćala, ali nisam dobila pomoć

21

• Ophodili su se prema meni kao da sam sama kriva za situaciju u kojoj sam se našla, nisu mi nudili nikakvu vrstu pomoći niti rješenje, već su me nakon mog ličnog insistiranja smjestili u sigurnu kuću. Samo su mene ispitivali, a nasilnog bivšeg vanbračnog partnera nisu ni pozvali niti su izašli na teren kada sam im se obratila.

• Nisu me pitali kako se osjećam, nisu me upoznali sam mojim pravima i doktorica je insistirala da me smjeste u

sigurnu kuću • Mislim da su prebacivali odgovornost na mene za nasilje koje sam doživjela • Vratili su me u vanbračnu zajednicu • Nametanjem krivice za preživljeno nasilje i traženjem razloga za nasilja u mom ponašanju Komentar:

U poređenju sa policijom, podaci prikupljeni od strane centara za socijalni rad ukazuju da je podrška pružena od strane centara za socijalni rad još više ograničena. Kao i u slučaju policije i centar za socijalni rad je obavezan poduzeti sve neophodne mjere kako bi zaštitio žene žrtve nasilja u porodici i njihovu djecu. Usluge koje su dostupne, različite su u različitim centrima i nalaze se u rasponu od opštih dostupnih za čitavu populaciju do specifičnih, kao što su interventni timovi, smještaj u sigurnu kuću, grupni rad.

Međutim, čak i ta ograničena podrška ne dolazi do žena žrtava nasilja. Od svih radnji koje treba preduzeti

na podršci žena žrtava nasilja u porodici i njihove djece, centar za socijalni rad je u najvećem broju slučajeva 66 uzeo podatke o žrtvi, počiniocu i tipu nasilje, te je u 48 slučajeva sačinio službenu zabilješku. Kod samo 6 slučajeva žene su bile konsultovane prilikom izradeadekvatnih mjera zaštite, u 24 slučaja bile su upoznate sa svojim pravima mjerama zaštite i postojećim sankcijama za nasilnika, dok su kod 34 slučaja bile u mogućnosti da svoj slučaj iskažu socijalnom radniku bez straha.

Veoma je zabrinjavajući podatak kako su žene u 14 slučajeva savjetovane da odustanu od prijave

nasilnika, dok su kod 29 slučaja u centru za socijalni rad ženu žrtvu nasilja savjetovali da se pomiri sa nasilnim partnerom. U konačnici onda i ne čudi podatak kako je su kod 39 slučajeva žene izjavile da nisu, odnosno u 32

22

slučaja da su samo djelomično zadovoljne postupanjem centra za socijalni rad u njihovom konkretno slučaju. Slično kao i u slučaju policije, ispovijesti žena žrtava nasilja u porodici o iskustvima u kontaktu sa socijalnim radnicima u centru za socijalni rad govore o njihovom vrlo niskom nivou senzibilnosti za ovaj problem.

NAJVEĆI PROBLEMI U ZAŠTITI ŽENA I DJECE ŽRTAVA RODNO ZASNOVANOG NASILJA I NASILJA U PORODICI

Senzibilisanost subjekata zaštite za problem nasilja nad ženama: - Žene žrtve nasilja se ne doživljavaju kao žrtve, već ih se optužuje i okrivljuje za nasilje. Njihov problem se ne

shvata ozbiljno sve dok se nasilje ne ponovi nekoliko puta, što prouzrokuje dugotrajnu izloženost nasilju. Prioritet je na očuvanju porodice, a ne na zaštiti žene žrtve nasilja.

- Centri za socijalni rad nerado donose rješenja o smještaju žena žrtava nasilja u sigurnu kuću, a kada ih izdaju to

čine na kratak rok (svega par dana) što ne doprinosi njihovom oporavku. Centri za socijalni rad odbijali su izdati rješenje za smještaj ženama žrtvama na njihov zahtjev na osnovu procjene da im nije potrebna Sigurna kuća. S druge strane, žrtve nasilja od strane profesionalaca/ki nisu informisane o mogućnosti smještaja u sigurnu kuću, te se preferiraju drugi vidovi smještaja (kod rodbine, porodice), bez obzira na individualne potrebe klijentice. Sigurna kuća se i dalje posmatra kao mjesto gdje se pruža samo fizička zaštita i fizički odmor, a ne cjelokupona psihosocijalna podrška oporavku klijentice.

- Mali broj podnesenih zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera. Najčešće izrečena zaštitna mjera je mjera lišavanje

slobode 24 sata, kojom se počinitelji zadržavaju u pritvoru 24 sata nakon čega se ponovo vraćaju kući, te se nasilje nastavlja. Nadalje, prijedlozi za izricanje drugih zaštitnih mjera se rijetiko podnose, a dešava se i da se zaštitne mjere ne podnesu u zakonski predviđenom vremenskom roku. Problem predstavlja i kršenje izrečenih zaštitnih mjera od strane nasilnika. Konačno, žrtve nasilja, najčešće nisu informisane o sankcijama za počinitelje nasilja u slučaju kršenja zaštitnih mjera, pa o navedenim situacijama ne obavještavaju nadležne subjekte zaštite.

23

- Policijski službenici kod prijave nasilja u porodici zatečeno stanje karakterišu kao nesporazum i svađu bračnih supružnika, te i protiv muža nasilnika i protiv žene koja se branila podnose prekršajnu prijavu pod istim uslovima.

Pristup pravdi: - Nepostojanje svi podzakonskih akata propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.

- Krivični postupci se teško pokreću, odugovlače, a žrtva u stanju ekonomske nezavisnosti i pod pritiskom

nasilnika odustaje od svjedočenja, čime se postupak i obustavlja.

- Problem u pristupu i uživanju prava na besplatnu pravnu pomoć. Značajan dio žena ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć od strane Centra za besplatnu pravnu pomoć (RS) usljed uslovljenosti imovinskim cenzusom. Žene slabog materijalnog stanja imaju problem rijetkog dolaska predstavnika Centra u manje lokalne zajednice, te visokih troškova odlaska u lokalne zajednice u kojima se nalaze regionalne kancelarije.

- Žene žrtve nasilja u porodici nisu informisane o pravima i uslugama na koje imaju zakonsko pravo. Nadalje,

subjekti zaštite ih ne upućuju na institucije/organizacije koje im mogu pomoći ili veoma površno sagledavaju njihove socijalne prilike i mogućnosti za pristup pravdi.

- Hitnost u postupanju u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici se ne poštuje.

- U Federaciji Bosne i Hercegovine slučajevi nasilja u porodici se često zavode kao ugrožavane sigurnosti ili

narušavanje javnog reda i mira, te se nasilje nad ženama ne tretira kao krivično djelo po Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, već kao prekršaj. U vezi sa tim, za slučaj napada na ženu od strane svekra, medicinski radnik/ca je na ljekarskom nalazu naveo/la da je povreda nastala „u tuči“, a ne da se radi o porodičnom nasilju.

24

Evidencija nasilja: - Centri za socijalni rad ne evidentiraju djecu kao žrtve nasilja u slučajevima kada one nasilju samo svjedoče,

umanjujući tim broj žrtava nasilja u porodici;

- Neujednačenost statistika o broju žrtava nasilja pri čemu svaka institucija/organizacija ima različite kriterije za evidenciju žena i djece žrtava nasilja u porodici;

- U Sarajevu u centru za socijalni rad ne vode evidenciju o praćenju zaštitnih mjera na način kako je to propisalo

Ministarstvo za rad i socijanu politiku zbog nedostatka sredstava za štampanje obrazaca. Izvori podataka: Vijeće Evrope: Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Dostupno na:

http://goo.gl/P4bFaJ. Pristupljeno 15.08.2014. Petrić N. i Galić, N. (2014) Osnovna studija: Analiza usklađenosti zakonodavstva i javnih politika u Bosni i

Hercegovini sa Konvencijom Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. (Banja Luka: Fondacija Udružene žene Banja Luka)

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske br. 102/12, 108/13) Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i

Hercegovine br. 20/13) Opšti protokol o postupanju u slučajevima nasilja u poridici u Republici Srpskoj (Službenik glasnik Republike

Srpske br. 104/13) Centar za socijalni rad Banja Luka (2014) Izvještaj o poslovanju Janve ustanove „Centar za socijalni rad“ Banja

Luka za 2013. godinu. Dostupno na: http://goo.gl/6Usna2. Pristupljeno 20.08.2014.

1

Projekat finansira Evropska unija i Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina.

Uputstvo za anketarke: - navesti cilj istraživanja (ispitivanje žena sa iskustvom nasilja o postupanju policije i centra za socijalni rad) i način uzimanja podataka koji će se prezentovati ciljnoj populaciji (putem upitnika). Potrebno je upoznati sa brojem uzorka i mjestima gdje će se izvršiti ispitivanje (Banja Luka, Bijeljina, Modriča, Mostar, Sarajevo, Zenica na uzorku od 100 žena). Naglasiti da istraživanje provode ženske NVO koje se bave ovom problematikom i koje su na terenu uočile brojne nedostatke kada je u pitanju primjena zakona. Istraživanje je anonimno i nigdje neće biti zabilježeni ima i prezime osobe od koje se podaci prikupljaju. Redni broj upitnika:_____________ Datum razgovora:_____________________ Razgovor vodila : _____________________

I. OPŠTI PODACI

1. Dob A. od 18 do 21 godinu

B. od 22 do 30 godina

C. od 31 do 40 godina

2

D. od 41 do 50 godina

E. od 51 do 60 godina

F. od 61 do 70 godina

G. od 71 i više

2. Stepen obrazovanja:

A. Nezavršena osnovna škola (manje od 8 razreda školovanja)

B. Završena osnovna škola (8 razreda školovanja)

C. Srednja škola

D. Viša škola

E. Visoka škola

F. Magisterij, specijalizacija, doktorat

3. Zaposlenost: A. Nezaposlena

B. U radnom odnosu na određeno vrijeme

C. U radnom odnosu na neodređeno vrijeme

D. Privremeni i povremeni poslovi

E. Radim «na crno» (neprijavljeno zaposlena)

F. U penziji

G. Ostalo____________________________________

3

4. Označite svoja vlastita prosječna mjesečna primanja (uključujući sva primanja - platu ili penziju, socijalnu pomoć, primanja od honorarnih poslova, iznajmljivanja nekretnina i sl.): A. Bez prihoda

B. od 100 KM do 200 KM mjesečno

C. od 200 KM do 400 KM mjesečno

D. od 400 KM do 800 KM mjesečno

E. od 800 KM do 1.200 KM mjesečno

F. od 1.200 KM do 1.600 KM mjesečno

G. od 1.600 KM do 2.000 KM mjesečno

H. preko 2.000 KM mjesečno

5. Bračno stanje A. Sama

B. U vezi

C. U braku

D. Vanbračna zajednica

E. Razvedena

F. Udovica

4

6. Djeca: A. Bez djece;

B. 1 dijete;

C. 2 djece;

D. 3 i više djece

II. OPIS PROBLEMA

1. Vrsta nasilja: (Moguće više odgovora) A. Partnersko nasilje: a/ psihičko (prisile, prijetnje, zabrane, kontrola, emocionalne ucjene, razbijanje stvari, bacanje predmeta, prijetnja oružjem, galama, uvredljive i ponižavajuće poruke, prijetnje, ucjene, ometa vas na poslu…)

b/ fizičko (šamari, premlaćivanje, nanošenje fizičkih povreda, davljenje, guranje…)

c/ seksualno (povremena prisila na seksualni odnos protiv vlastite volje)

d/ ekonomsko (zabranjuje vam da se zaposlite, oduzima vam novac i imovinu, zabranjuje korištenje zajedničkih dobara, ne podmiruje materijalne potrebe porodice)

B. Proganjanje, uhođenje i uznemiravanje

C. Prisilni brak

C. Genitalno sakaćenje

5

E. Prisilni pobačaj

F. Sterilizacija

G. Seksualno nasilje uključujući silovanje

H. Uhođenje (treća osoba)

I. Nasilje tzv. „iz časti“

2. Ko je nasilnik: (Moguće više odgovora)

A. Muž

B. Bivši muž

C. Vanbračni partner

D. Bivši vanbračni partner

E. Momak

F. Bivši momak

G. Dijete/djeca

H. Neki drugi član porodice (navesti koji)________________

I. Drugo__________________

6

3. Koliko dugo je nasilje trajalo kada ste se prvi puta obratili za pomoć nekoj od institucija? (Izabrati jedan odgovor) A. Kraće vrijeme (do mjesec dana), to je za mene bila nova situacija.

B. Već neko vrijeme (mjesec dana do jedna godina)

C. Više od jedne godine (navesti koliko godina) ___________________________

4. Koliko često trpite nasilje koje uključuje bilo koji oblik psihičkog, fizičkog, sekusalnog ili ekonomskog nasilja): (Izabrati jedan odgovor) A. Svakodnevno

B. Sedmično

C. Mjesečno

D. Jednom u nekoliko mjeseci

5. Reakcija na napad: (Moguće više odgovora) A. Primila/podnijela

B. Pobjegla/otišla

C. Pokušala se odbraniti

D. Pozvala policiju

E. Ostalo________________________

7

6. Kome ste se sve obratili zbog nasilja? (Stavite oznaku X u ogovarajuću kućicu obzirom na učestalost kontaktiranja. One koje nisu kontaktirane ostavite prazno.)

Jednom Više puta

Centar za socijalni rad

Policija

Hitna pomoć

Dom zdravlja

Nevladina organizacija

Sklonište za žene

Advokat/ica

Ostalo:

7. Ako se nasilje ponavlja, da li ste ga prijavljivali svaki put? A. Da

B. Ne

C. Ne sjećam se

8

8. Ako je odgovor na pitanje 7. ne, zašto niste? (Moguće više odgovora) A. Nisam mislila da mi mogu pomoći

B. Mislila sam da je to moj lični problem (to nije posao za policiju, centar...)

C. Nemam povjerenja u institucije

D. Strah od nasilnika

E. Nedostatak mreže podrške za izlazak iz situacije nasilja (nisam imala podršku porodice i prijatelja)

F. Sramota

G. Ostalo ______________________________

III. ISKUSTVO SA INSTITUCIJAMA

Policija: 1. U vezi sa prijavom nasilja i izlaskom na teren, policija se ophodila na sljedeći način:

(Moguće više odgovora)

A. Policija je izašla kod svake prijave nasilja

B. Policija je u većini slučajeva izašla na teren nakon prijave nasilja

C. Policija je u manjem broju slučajeva izašla na teren nakon prijave nasilja

D. U policijskoj patroli je bila službenica ženskog pola

E. Policija je odvojeno ispitivala Vas i nasilnika (u odvojenim prostorijama)

F. Policija je nasilnika lišila slobode

9

2. Dok je sa Vama obavljala razgovor, policija se ophodila na sljedeći način: (Moguće više odgovora)

A. Policija vas je obavijestila o Vašim pravima

B. Policija Vas je informisala o adresaru ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u porodici

C. Policija vas je pitala na koji način je vršeno nasilje

D. Policija vas je pitala da li se nasilje ponavlja

E. Policija vas je pitala da li vam je potrebna zdravstvena pomoć

F. Policija vas je obavijestila o mogućnosti podnošenja prijedloga za izricanje hitne mjere zaštite/zaštitne mjere

3. Policija je preduzela ili Vas je obavijestila da će preduzeti sljedeće mjere i radnje:

(Moguće više odgovora)

A. Policija je obavijestila centar za socijalni rad

B. Policija je obavijestila tužilaštvo

C. Policija Vam je ponudila alternativni smještaj (sigurnu kuću)

D. Policija je podnijela zahtjev za hitne mjere zaštite/zaštitne mjere

E. Policija je počinioca nasilja samo upozorila da ne vrši nasilje

F. Policija je samo Vas upozorila da ne vršite nasilje.

G. Policija je Vas i počinioca nasilja samo upozorila da ne vršite nasilje

H. Policija je samo Vas upozorila da ćete ukoliko se nasilje ponovi platiti novčanu kaznu

I. Policija je samo počinioca nasilja upozorila da će ukoliko se nasilje ponovi platiti novčanu kaznu

J. Policija je i Vas i počinioca nasilja upozorila da ćete ukoliko se nasilje ponovi platiti novčanu kaznu

10

K. Policija je prekršajno prijavila počinioca nasilja

L. Policija je prekršajno prijavila Vas

M. Policija je prekšajno prijavila i Vas i počinioca nasilja.

N. Policija Vam je sugerisala da odustanete od prijave nasilnika

O. Policija je sačinila službenu zabilješku

4. Jeste li zadovoljni postupanjem policije u konkretnom slučaju nasilja? (Izabrati jedan odgovor) A. Da

B. Ne

C. Djelimično

Ako da, čime najviše? ________________________________________________________ Ako ne, čime najviše? ________________________________________________________

Centar za socijalni rad:

5. Dok je su sa Vama obavljali razgovor, službenici/ce centra za socijalni rad su se ophodili na sljedeći način: (Moguće više odgovora)

A. U CSR su uzeli Vaše podatke, podatke o počiniocu, te o počinjenom nasilju

B. U CRS su Vas upoznali sa Vašim pravima, mjerama zaštite i postojećim sankcijama za nasilnika

11

C. Omogućili su Vam da nesmetano i bez straha iskažete sve činjenice važne za utvrđivanje počinjenog nasilja

D. Službenici/ce CSR su postupali sa senzibilitetom za problem porodičnog nasilja, njegove uzroke i različite oblike

E. U CSR su Vas upoznali sa pravima djeteta/ce na zaštitu od svakog oblika nasilja i zanemarivanja

F. U CSR su Vas upoznali sa pravima, ovlaštenjima i postupanju centra u zaštiti građana

G. U CSR su Vas upoznali sa mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju preduzeti, a koje su posebno važne za Vašu bezbijednost (i bezbijednost djeteta/ce)

H. U CSR su Vas upoznali sa mogućnošću smještaja u sigurnu kuću za žrtve nasilja u porodici

I. Socijalni radnik/ca je sa Vama razgovarao/la o preduzimanju adekvatnih mjera zaštite

J. Socijalni radnik/ca Vas je pitao/la za Vaše mišljenje prilikom kreiranja adekvatnih mjera zaštite

K. U CSR su Vas informisali o mogućnosti korištenja besplatne pravne pomoći

6. Centar za socijalni rad je preduzeo sljedeće mjere i radnje: (Moguće više odgovora) A. Ako ste se zbog nasilja prvo obratili CSR oni su odmah nasilje prijavili policiji

B. U CSR su Vam pružili psihosocijalnu podršku

C. U CSR su Vas pitali da li želite smještaj u sigurnu kuću

D. CSR je donio rješenje o smještaju u sigurnu kuću na osnovu svoje procjene

E. Na Vaš zahtjev CSR je donio rješenje o smještaju u sigurnu kuću

F. CSR je sačinio službenu zabilješku o Vašem slučaju

G. U CSR su Vas savjetovali da odustanete od prijave nasilnikа

H. U CSR su Vas savjetovali da se pomirite s nasilnim partnerom

12

7. Jeste li zadovoljni postupanjem Centra za socijalni rad u konkretnom slučaju?

(Izabrati jedan odgovor)

A. Da

B. Ne

C. Djelimično

Ako da, čime najviše? ________________________________________________________ Ako ne, čime najviše? ________________________________________________________