Dora Kamber i Ines KovaeviPreddiplomski studij povijestiPrva godina

ZAKONICI MEZOPOTAMIJESEMINARSKI RAD

Sveuilite Jurja Dobrile u PuliOdsjek za povijest

Kolegij: Povijest MezopotamijePredava: Katarina Gerometta, asistentica

Pula, sijeanj 2015.1. SADRAJ

1. SADRAJ ................................................................................................................... 22. UVOD ......................................................................................................................... 33. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ZAKONIKA....................................................... 44. TREA DINASTIJA IZ URA .................................................................................... 65. URNAMU I URNAMUOV ZAKONIK .................................................................... 86. BILALAMA I BILALAMOV ZAKONIK ................................................................ 117. BABILONIJA ............................................................................................................ 128. HAMURABI, KRALJ BABILONSKI ...................................................................... 159. PRIMJERI HAMURABIJEVOG ZAKONIKA ........................................................ 1910. HAMURABIJEV ZAKONIK ................................................................................. 2211. ZAKLJUAK .......................................................................................................... 2612. LITERATURA ........................................................................................................ 27

2. UVODIako je veina ula za Hamurabija kao autora poznatog zakonika, mnogi ne znaju da je tradicija pisanja zakonskih kodeksa poela mnogo ranije u povijesti Mezopotamije. Ve tijekom treeg tisuljea prije Krista, kralj Urukagina je naruio sastavljanje niza reformi koje se mogu promatrati kao pretea Hamurabijevim zakonima. Znanstvenici vjeruju da su postojali razliiti motivi za sastavljanje zakonika. Smatra se kako su neke od zbirki nastale kako bi posluile kao pisarske vjebe u kojima pisari poboljavaju i unaprijeuju svoje vjetine, ali i kako bi sudjelovali u mezopotamskoj tradiciji biljeenja svega to postoji, ukljuujui bogove, zvijezde, zanimanja i slino. ini se da su neki od zakonika, kao to su Urnamuov i Hamurabijev, imali politike motive, bilo da bi opravdali svoju vladavinu ili kako bi demonstrirali pravne primjere.Iz kojeg god razloga nastali, zakonici nam mnogo govore o obiajima i nainu ivota tadanjeg stanovnitva te su zasigurno dobar izvor za prouavanje prilika u Mezopotamiji tijekom perioda u kojem su nastali.

3. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ZAKONIKAKada se govori o zakonicima drevne Mezopotamije, jasno je da se ne radi o kodeksima u modernom smislu rijei, ve su to redakcije obiajnog prava koje se zasnivaju na pravosudnoj praksi. U donoenju zakona te izglasavanju presuda sudjeluju pater familias ili gospodar obitelji, mjesno vijee starjeina, gradska skuptina te proireno sudsko vijee.[footnoteRef:2] [2: Vii, M., 1985, 105.]

Propisi doneseni u zakonicima nisu nastali na osnovi teorijskog razmatranja odreenih sluajeva iz ivota ljudi ve je to popis tradicionalnih normi koje svojom specifinou odudaraju od svakodnevnih situacija i klasinih normi ponaanja. Zbog toga, primjerice u Urnamuovom, Bilalamovom i Hamurabijevom zakoniku, nema razlikovanja izmeu graanskog, krivinog, procesnog, radnog prava i tome slino. Odredbe su u zakonicima podijeljene po sadraju tj. one vode rauna o moguim prijestupima koji se odnose na tadanje lanove teokratskog drutva.[footnoteRef:3] [3: Isto, na ist. mj.]

Zakonici govore o prijestupima protiv bogova, boanske drave, prijestupima koji se tiu obitelji kao osnovice svakog drutva te protiv pojedinca. U ime boga ih donosi vladar, tj. drava, a drutvo u cjelini ih je duno provoditi i duno ivjeti u skladu s tim odredbama. Po vjerovanju drevnih stanovnika Mezopotamije, ovozemaljska drava je samo odraz one prave, nebeske drave pa su i ovozemaljski propisi samo odraz neizmjenjivih i vjenih boanskih zakona. Ljudski se zakoni mogu djelomino izmjenjivati i nadopunjavati, ali uvijek se moraju prvenstveno voditi boanskim odredbama. Upravo zato je opeprihvaeno bilo miljenje da odredbe donose bogovi u liku svojih namjesnika, tj. vladara, kao to su u Mezopotamiji bili ranije spomenuti Urnamu, Bilalama, i Hamurabi.[footnoteRef:4] [4: Isto, 106.]

Nema sumnje da su se stanovnici Mezopotamije apsolutno i svojevoljno pokoravali zakonima kao izrazu boje volje te su vjerovali da su sami bogovi stvorili nejednakost meu ljudima, podijelili ih u drutvene klase i u konanici odredili da jedan zakon vrijedi za siromaha, a drugi za bogataa.Miljenje da je pravo rezultat boanske volje i odbljesak moralnog ivota bogova, dovelo je do toga da se ono ve prije etiri tisue godina poinje smatrati osnovom moralnog djelovanja.[footnoteRef:5] [5: Isto, na ist. mj. ]

Razliite zbirke kodeksa koje su se razvile u nekoliko kraljevstava i izmeu nekoliko naroda, imaju odreene zajednike znaajke:1. Tekst velike veine zbirki sadri prolog i epilog u kojem vladar navodi svoje radnje i naglaava njihovu vanost, objanjava to eli postii zakonikom te zapovijeda njegovo tovanje.2. Iako su inspirirani bogovima i boanskom dravom, zakoni su pisani prema odlukama trenutnog vladara.3. Iako zakoni mogu proizlaziti iz razliitih izvora, obiaja, sudskih odluka ili promiljeno donesenih odredbi, injenica da ih je uveo sam vladar im daje karakter pravnih propisa.4. Zbog injenice da su pravni obiaji uglavnom poznati, zbirke su usmjerene na objanjavanje pojedinanih sluajeva te ih koriste kao primjere.5. Raspored odredbi je ponekad drugaiji i prkosi onom koji se javlja u modernim zakonicima.[footnoteRef:6] [6: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/146555/cuneiform-law (01.02.2015.)]

4. TREA DINASTIJA IZ URAUtukhegal je bio zasluan za svrgavanje gutejske vlasti tako to je savladao njihova kralja zajedno s dva generala. Uzima naslov kralj etiriju strana svijeta, ali smatra se da je ta titula predstavljala vie politiku tenju nego je imala stvarnu vanost i znaenje. Utukhegalov nasljednik, Urnamu, osniva treu dinastiju iz Ura. Nazvana je treom jer je to trei put da se Ur spominje i javlja u Sumerskoj knjizi kraljeva. Pod Urnamuovom vlau, kao i kasnije za vrijeme njegovih nasljednika ulgija, Amarsina i Ibsina, dinastija je potrajala vie od stoljea, od 2112. do 2004. prije Krista. Urnamu je na poetku guverner grada-drave Ura dok je na elu bio Utukhegal. Kako je kasnije doao na vlast nije nam poznato.[footnoteRef:7] [7: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/376828/history-of-Mesopotamia/55477/The-3rd-dynasty-of-Ur#ref361254 (01.02.2015.)]

Opadanje moi grada Ura period je u povijesti Mezopotamije koji se, za razliku od ostalih faza, moe podrobnije pratiti zahvaljujui brojnim izvorima. Ibsin vodi rat u Elamu kada se moan i ambiciozan protivnik javlja u liku Ibiere iz Marija za kojeg se smatra da je bio general ili visoki dunosnik. Istaknuvi opasnost koja je prijetila od Amorejaca, Ibiera uspjeva nagovoriti kralja da mu prepusti brigu i zatitu nad susjednim gradovima-dravama, Isinom i Nipurom. Ibierini zahtjevi gotovo prelaze u iznudu, a njegova korespondencija govori koliko se vjeto suoavao s Amorianima i ostalim individualnim gradovima-dravama, od kojih su mnogi preli na njegovu stranu. Za vrijeme desete godine Ibsinove vladavine, Ibiera utvruje Isin. Takoer iskoritava i injenicu da je Ibsin bio u nemilosti boga Enlila. Vjerovao je da je miljenik boga Enlila, posebice jer je vladao Nipurom u kojem se nalazilo Enlilovo svetite. Na kraju potvruje svoju vlast nad cijelom Mezopotamijom, ukljuujui i Ur.

Slika 1 Smjetaj grada UraIbsin nastavlja vladati jako malim dijelom zemlje sljedeih etrnaest godina. Pad grada odreen je spletom nesrea koje su ga zadesile: izbila je glad, Ur je bio opkoljen, zauzet i u konanici uniten tijekom invazije Gutejaca i njihovih saveznika meu iranskim plemenima. Ibsin je odveden u izgnanstvo te su to ujedno i zadnji podaci koji su o njemu poznati.[footnoteRef:8] [8: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/376828/history-of-Mesopotamia/55477/The-3rd-dynasty-of-Ur#ref361254 (01.02.2015.)]

4. URNAMU I URNAMUOV ZAKONIKTvorac zakonika je Ur-Nammu, osniva tree dinastije iz grada Ura koja je takoer poznata pod nazivom sumerska renesansa Za vrijeme vladavine, koja je trajala od 2111. do 2094., uspostavio je stare granice Akadskog kraljevstva te se posvetio unutarnjoj obnovi zemlje, graditeljstvu, uvrenju same drave te sudske vlasti to je rezultiralo nastankom Zakonika. Poznat je kao prvi kralj koji je napisao i sastavio zakonski kodeks. Raniji zakonik, onaj Urukaginov iz 24. stoljea prije Krista, poznat je samo iz djelominih osvrta na njega samog, ali s obzirom da nikada nije pronaen, Urnamuove odredbe se smatraju najstarijima.[footnoteRef:9] [9: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/618986/Ur-Nammu (01.02.2015.)]

Zakonik je pisan sumerskim jezikom, a danas se uva u nipurskoj zbirci Muzeja starog orijenta u Istanbulu. Ploica na kojoj je pisan zakonik podijeljena je na osam stubaca, sa svake strane po etiri stupca. Identificirao ju je holandski sumerolog Kraus, a djelomino ju je prepisao i preveo Kramer 1952. godine.[footnoteRef:10] [10: Vii, M., 1985, 107.]

Sastoji se od uvoda u kojem Urnamu govori o zaslugama koje je uinio za svoj narod i kako ga je bog Nanna na poticaj Ane i Enlila postavio za poglavara grada Ura te od zakona koji su ispisani na stranjoj strani ploice. Ovaj Zakonik, kao ni onaj Bilalamov, ne poznaje princip odmazde koji je zastupljen u Hamurabijevom i Mojsijevom zakoniku pa ak i u rimskom Zakoniku dvanaest ploa. Ostao nam je sauvan samo mali dio uvoda i tek oko dvadesetak propisa.[footnoteRef:11] [11: Isto, na ist. mj ]

Slika 2 Urnamuov Zakonik

Slika 3 Primjeri Urnamuovih zakona

(222-231) Ako ena slobodna ovjeka, sluei se arolijom, salijee drugog ovjeka i on s njom legne, ta ena da se ubije, mukarac je slobodan.(232-239) Ako ovjek postupi nasilno i oduzme djevianstvo robinji drugog ovjeka, taj ovjek da plati pet ekela srebra.(240-244) Ako ovjek otpusti svoju svoju prvu (zakonitu) enu, da joj plati minu srebra. (270-280) Ako (jedan) ovjek optui (drugog) ovjeka za ... i odvede ga na rijeku i rijeka pokae da je neduan, onaj ovjek to ga je optuio da plati tri ekela srebra. (281-290) Ako ovjek optui enu za preljubu i rijeka pokae da je neduna, ovjek koji ju je optuio da joj plati treinu mine srebra.(331-338) Ako ovjek u tui batinom smrska kost (udo) drugom ovjeku, platit e minu srebra.(339-344) Ako ovjek noem od bronze odsijee nos drugom ovjeku, platit e dvije treine mine srebra.Ako se ovjekova ena-robinja izjednai sa svojom gospodaricom, sa njom drsko razgovara, da joj se usta isperu sa etvrtinom kilograma soli. Ako ovjek obradivo polje ustupi drugom ovjeku na obraivanje, ovaj ga ne obradi, pa se polje zatravi, vlasniku polja odmerit e tri kura ita za iku. Ako se ovjek (na suenju) pojavi kao svjedok, pa odbije da se zakune pod zakletvom, da nadoknadi onoliko koliko je u toj parnici odreeno.

5. BILALAMA I BILALAMOV ZAKONIKOvaj je zakonik napisao Bilalama, vladar grada Enune, tijekom dvadesetog stoljea prije Krista. Pisan je akadskim jezikom na dvije ploice koje se danas uvaju u irakom Muzeju starina u Bagdadu.[footnoteRef:12] [12: Vii, M., 1985, 107.]

Slika 4 Primjeri Bilalaminih zakonaPloice su otkrivene 1948. u blizini Bagdada, na lokalitetu Tell Abu Harmal od strane Uprave starina prethamurabijeva perioda. Iste te godine, 1948., zakonik je preveo Albrecht Goetze sa sveuilita Yale. Po sadraju je vrlo slian Ur-Nammuovom Zakoniku, ali za razliku od njega Bilalamov Zakonik je gotovo u potpunosti ouvan.[footnoteRef:13] [13: Isto, na ist. mj.]

Ako ovjek da nekome svoje dijete da ga (taj) othrani i odgoji, pa odgojitelju za tri godine ne da odreenu koliinu ita, ulja, (i) vune da mu plati deset mina (srebra) na ime odgoja i uzme svoje dijete.Posvojitelj djeteta dvorske robinje neka dvoru da odgovarajuu naknadu. Ako ovjek kupi roba, robinju, govee ili neko drugo procjenljivo dobro, pa naravno ne moe ustanoviti prodavaa, smatra se lopovom.Ako ovjek sluajno udari (nekog) ovjeka, da plati deset ekela srebra. Ako se kod ovjeka nae oteti rob ili oteta robinja, da vrati roba za roba, robinju za robinju.Ako je neiji pas opasan i mjesne vlasti to stave do znanja njegovu vlasniku, pa ga on ne svee i pas ugrize ovjeka i usmrti ga, vlasnik psa platit e dvije treine mine srebra. Ako neiji zid hoe da padne (ako je troan) i mjesne vlasti stave to do znanja njegovu vlasniku, pa ga on ne uvrsti, zid se potom srui i usmrti enu slobodna ovjeka, poinjen je smru kanjiv prestup, za spor je nadlean vladar.Ako ovjek otpusti enu koja mu je izrodila djecu i uzme drugu enu, ovjek da se otjera od svoje kue i posjeda i neka ide kod onog tko hoe da ga primi.

7. BABILONIJABabilonija[footnoteRef:14], kasnije i Babilonsko carstvo, bila je nekadanje kraljevstvo u Mezopotamiji u razdoblju izmeu 1900. ili 1800. godine prije nove ere sve do svoje propasti 39.g.p.n.e. Nalazila se na donjem toku rijeka Eufrat i Tigris, otprilike izmeu dananjeg grada Bagdada i Perzijskog zaljeva. Kulturni centar podruja Babilonije bio je sam Babilon kojeg su tjekom postojanja osvajali i vladali vladari iz raznih plemena. Najstarija naselja tog podruja potjeu iz neolitika, otprilike IV. tisuljee prije Krista, a njezini prvi povijesni stanovnici bili su Sumerani. U gradovima, koji su se razvili uz svetita sumerskih boanstava, u najstarije doba vladale su domae dinastije i mnoga poznata imena vladara u gradovima: Uruk, Ur, Ki, Nipur, Laga, Isin, Larsa, Eridu, Adabu, Uma i dr. Oko 2000.godine, pleme Amuru prodrlo je u Mezopotamiju i zavladao Babilonom. Njihov vladar Sumu-abu osniva je starobabilonske drave, kojoj je najvei vladar Hamurabi. Pobjedivi Rimsina iz Larse i istjeravi Elamite iz june Mezopotamije, ujedinio je pod svojom vlau Sumer, Akad, Elam i Asiriju. [14: Leksikografski zavod Miroslav Krlea: Hrvatska enciklopedija http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5028]

Narodi na podruju Babilonije su razvijali svoju umjetnost i stvorili likovni izraz jo od samih poetaka postojanja, u IV.tis.pr.Kr.[footnoteRef:15] Na podlozi sumerske kulture razvila se u donjem dijelu Meurjeja babilonska kultura, koja je trajala od Hamurabija u II. tisuljeu pr.Kr. pa sve do Nabukadnezara II u VI. stoljeu pr.Kr. Babilonci su se u graditeljstvu sluili opekom od gline i mulja, suenom na suncu (erpi). Karakteristian tip hrama izgraena na visokoj terasi javlja se ve u IV. tisuljeu pr.Kr., a sredinom III. tisuljea pr.Kr. razvija se u tzv. zigurat, graevinu u obliku stepeniastog tornja (Nipur, Ur, Babilon). Takav tip graevine rairio se poslije po cijeloj Mezopotamiji. U stambenoj arhitekturi razvijen je ve oko 2000.pr.Kr. tip kue s unutarnjim dvoritem (Ur), koji se i dalje upotrebljava. Iz vremena Nebukadnezara II. sauvali su se ostatci njegova dvora i hramova Marduka i boice Itar. U to doba visok razvoj dostie fortifikacijska arhitektura (tzv. medijski zid koji je spajao Eufrat s Tigrisom) i vrtna arhitektura (uveni, na terasama izgraeni visei vrtovi). Zidovi reprezentativnih graevina ureavaju se zidnim slikama (palaa u Mari, II. tisuljee pr.Kr.), mozaikom (Uruk), intarzijama (Ki) i glaziranim ploama s reljefnim figurama bikova, zmajeva, lavova i drugih ivotinja, najee u utoj i bijeloj boji na modroj pozadini (tzv.Itarine dverii kraljevska palaa u Babilonu). Primjeraka slobodne plastike sauvano je razmjerno malo (ivotinjske figurice, alabasterna glava sveenice iz Uruka, figure mukaraca i ena iz Nipura i Lagaa i dr.). Meu najpoznatija djela slobodne plastike su figure Gudeje, vladara iz Lagaa (oko 2060.pr.Kr.) i portretne glave mukaraca (Nipur, Uruk). Od Hamurabijeva doba u skulpturi je vodeu ulogu poeo preuzimati reljef, koji je na tlu Babilonije imao dugu tradiciju (posuda iz Uruka, ureena reljefima, oko 2800.pr.Kr., stele vladara Naramsina, Ur-Nine, Eanatuma, Ur-Namua i dr.). Hijeratski stil tih reljefa (npr. reljef stele sa zakonikom kralja Hamurabija) pokazuje samo katkad realistike tenje. Posebno mjesto u likovnoj umjetnosti zauzimaju peatni cilindri, koji su se iz Babilonije proirili po cijeloj Mezopotamiji. Javljaju se ve u prvoj polovici III. tisuljea pr.Kr. (peatni cilindar Sargona I.). Na njima su prikazani kultni prizori, dogaaji iz dnevnog ivota i lova. Umjetniki obrt, koji je na podruju Babilonije razvijen ve od najstarijeg doba, dostigao je tijekom vremena vrlo visoku razinu (posue od bakra, srebra i zlata, zlatne kacige, nakit od zlata, kristala, alabastra). [15: Levin J., 2008., Hammurabi (Ancient World Leaders), Library Binding]

Nakon Hamurabijeve smrti na vlast dolazi njegov sin Samsuiluna koji je vladao od 1749. do 1712. godine pr.Kr. Uspio je zadrati vlast nad veinom teritorija to ga je naslijedio, no ve su se tada pojavili ozbiljni problemi i borbe za prevlast, u kojoj glavnu ulogu imaju primorski narod Kasiti te Rimsin II. iz Larse. Upravo su takvi postupci doveli do slabljenja Babilonije i babilonske moi. Kasiti se prvi put spominju u dokumentima iz razdoblja Samsuilune, a ini se da su bili opasnost za Babiloniju kroz itava dva stoljea. Istovremeno, u primorskom dijelu, uz obaluPerzijskog zaljeva, jaala je snaga vladara Iliamaile, koji je polako osvajao juna babilonska podruja. Babilon su na poslijetku, 1595. godine zauzeli Hetiti, predvoeni kraljem Murilijem I. Grad je razoren, no Hetiti su se brzo povukli, a njihov potez iskoristili su Kasiti koji su doli na osvojeno podruje Babilona.Otkrivenje 14,8: Za njim je iao jo jedan aneo, drugi aneo govorei: Pao je, pao je Babilon Veliki, bludnica koja je sve narode napojila vinom gnjeva, vinom bluda svojega

8. HAMURABI, KRALJ BABILONSKIIdeja vodstva potvruje sposobnost pojedica da potaknu i mobiliziraju veliku masu ljudi tako da oni djeluju zajedno u potrazi za to boljim zajednikim ivotom unutar jedne granice drave. Ponekad vodstvo slui u dobre svrhe ali ponekad i u one loe. Da li je svrha neijeg vodstva dobra ili loa, veliki voe su oni mukarci ili ene koje ostavljaju peat u povijesti. Sam koncept vodstva podrazumijeva injenicu da odreeni pojedinci mogu napraviti razliku, no takva injenica nikad nije univerzalno prihvaena.Hamurabi je esti i najpoznatiji babilonski kralj iz amoritske dinastije. Amoriani su bili semitski narod koji je u drugoj polovici 3. tisuljea obitavao na podruju srednjeg i gornjeg toka Eufrata, bavei se nomadskim stoarstvom. Potkraj istog i poetkuom idueg tisuljea amoritske su skupine iskoristili slabljenje novosumerske drave utjelovljenje u 3.dinastiji grada Ura, pod vodstvom Hamurabija. O Hamurabiju doznajemo na nevelikom broju izvornih podataka sadranih u osam graditeljskih i posvetnih natpisa, na etrdeset i tri zapisa u babilonskim kraljevskim ljetopisima te na sto pedeset glinenih ploica pisanih klinastim pismom. U svim tim vrelima nema pobliih vijesti o Hamurabijevom ivotu pa ak ni o njegovom slavnom zakonodavstvu. Hamurabi je prijestolje nasljedio od oca Sinmubalita, ima njegove majke nije sauvaano, zna se da je njegova sestra Iltani ivot provodila u jedinstvenoj starobabilonskoj ustanovi-gogi (samostan), kao najuglednija meu enama naditu (neozurano tlo) to znai da se te ene ne udavaju. Oinsko kraljevstvo nasljedio je vrlo mlad te je stajao uz monog vladara ami-Adaudu koji je podupirao Hamurabija u vojnim pohodima. Takoer, nasljedio je zadau da nadzire vode Eufrata. Pokazivao je veliku brigu za unutarnje ureenje i napredak kraljevstva ali nije uspio stvoriti uinkoviti birokratski sustav, to je potkopalo postignua ostvarena osvajanjima. Na samom poetku svoje vladavine otpisao je sve ne plaene dugove to je bio uobiajen postupak kojim su kraljevi pokazivali uobiajen postupak brige za podanike to se nazivalo uspostava pravde. Od Hamurabija se oekivalo da iskazuje duno potovanje prema bogovima podiui hramove pa je tako 1790.god. sagradio hram boga Mjeseca Nane u Babilonu, meu najraskonije prinose ubrajaju se Inanino prijestolje od zlata, srebra i poludragog kamena te sedam bakrenih kipova posveenih bogu amau. 1776.god. je godina ami-Adadove smrti ije je kraljevstvo poelo slabljeti, a Hamurabi se oslobodio vrhovnitva. Postao je najjai vladar, drugi kraljevi ga nisu uspjeli nadmoiti ro dokazuje ovaj citat: nema kralja koji je moan sam po sebi. 10 ili 15 kraljeva prati Hamurabija, vladara BabilonaHamurabi je jedno od par imena iz drevne Mezopotamije koja je zasigurno danas poznata mnogim ljudima u svijetu bez obzira to je Hamurabi ivio ak prije 38 stoljea. Kralj Hamurabi se slavi kao zakonodavca iji je zakonik najpoznatije i najrjeitije svjedoanstvo drevne Mezopotamije odnosno Babilona. Hamurabije vladao od 1792. do 1750. te je ujedno i jedanaesti vladar prve starobabilonske,amorianske dinastije.[footnoteRef:16] Njegovo ime veemo za golemu stelu u kamenu na kojoj je zapisan Hamurabijev zakonik - prvi pravni pisani zakonik u povijesti.Njegova vladavina obiljeena je briljantnom diplomacijom kao i vjetim vojnim pobjedama. Ujedinio je rascjepkana kraljevstva odPerzijskog zaljevado rijekeHaburi odEufratadoSredozemnog mora. Pobijedio je glavnog protivnikaRim-Sina, kao i kraljeveElama,MarijaiEnouna. Osobno je vodio i nadgledao kopanje kanala za navodnjavanje jer je shvaao vanost tih radova za napredak kraljevstva. Uveo je red u javnu administraciju i vratio dignitet dravnih slubenika. Kao vjerski voa, postavio je za vrhovnog boga Babilonije, Marduka. Za vladavine Hamurabija, Babilon postie vrhunac svoje vojne i kulturne moi. Openito se smatra da je s Hamurabijem poeo usponbabilonske kulture [16: Levin J., 2008., Hammurabi (Ancient World Leaders), Library Binding]

Njegovu stelu u doba njegove vladavine smatrali su kao najranije izraavanje ideja pravde koja je jo dan danas meu nama, takoer Hamurabi zasigurno zasluuje da ga se pamti zbog injenice da je bio kralj pravde koju je servirao svojem narodu ali ima i drugih aspekata: bio je vladar, izvrstan ratnik, mudar diplomata i administrator, takoer Hamurabi nam je posvjedoio o svome vremenu i objasnio svoju funkciju svoga doba, ne samo na kamenoj steli ve i na brojnim glinenim ploicama pronaenih u suvremeno doba na podruju nekadanjeg Iraka i istone Sirije.[footnoteRef:17] Podruje na kojem je Hamurabi vladao bila je velika i slavna Babilonija koja se u dananjoj teoriju smjetaja nalazi izmeu Bagdada i Perzijskog zaljeva. Dok imamo mnogo informacija o njegovim djelima, jo uvijek smo na gubitku kad treba ustanoviti aspekte njegove osobnosti i osobnog ivota. Bio je moan vladar kao svi njegovi kolege, bio je glava velike obitelji s vjerojatno nekoliko ena. Tada je bila praksa da osvaja preuzme odnosno osvoji ene koje su vezane za palau kralja kojeg je porazio pa je vjerojatno Hamurabi uinio isto no nijednu od tih ena ne znamo po imenu. Takoer je vjerojatno imao mnogo djece, ali izvori tu takoer nisu eksplicitni pa znamo imena samo triju sinova. Sumuditana izgleda da je bio najastariji sin, ali pretpostavlja se da je umro prije oca ili je pao u nemilost jer je drugi sin, Samsuiluna, naslijedio Hamurabijevo carstvo.[footnoteRef:18] Hamurabievo vjerovanje u proroice je bilo normalno za to doba. Svi su smatrali da bogovi komuniciraju kroz poruke uz razliite znakove: prirodne pojave, udna roenja, astronomske pojave, snovi i mnogu drugi fenomeni. Dunost profesionalnih tovatelja je bila da promatraju navedene znakove, te su poduzimali specijalne radnje kako bi saznali to su bogovi imali na umu. Meu tim akcijama bilo je uobiajeno rasporiti ovcu i prouiti njenu jetru. Boje i oblici odreenih dijelova su pruali odgovore hoe li budunost biti povoljna ili ne. Ponekad je nekoliko tovatelja vrilo prouavanje istovremeno pa su tako tisue ovaca godinje rtvovane za ovu, jednu, svrhu. Savjet tovatelja bio je vrlo vaan za sve stvari vezane uz dravu i vojne akcije jer kralj je traio da odgovore na specifina pitanja. [17: Van De Mieroop M., 2004., King Hammurabi of Babylon (Black Ancient Lives)] [18: Graanin H., 2011., Babilonski kralj Hamurabi, Meridijani, god.17., 158.str., 80.-87.str.]

O Hamurabijevim kasnim godinama ne znamo puno. Zadnje spominjanje njegovih godina pri vojnim akcijama jest njegova 39 godina vladanja gdje se govori da je poubijao ljude sa sjevera. Tada je kralj bio u pedesetim godinama to je bilo prilino staro jer je ivotna dob rlativno kratka u to doba. Naravno, netko drugi je mogao voditi kampanju bitke. Hamurabi je ivio jo 4 godine, vladavi ukupno 43 godine. Jedno pismo njegova nasljednika sina Samsuilune, govori da je bio bolestan i predao vlast nad zemljom svom sinu prije svoje smrti. Naalost, taj odlomak u tekstu je oteen pa nije sigurno je li to uistinu bilo tako. Znamo da je 1750. godine prijestolje Babilona sigurno predano novom kralju koji otprilike deset godina uiva u stabilnosti koju je njegov otac stvorio. Nakon toga Hamurabijeva drava je poela brzo propadati.1500 godina nakon njegove smrti, ime Hamurabi i dalje ivi. Ubrzo nakon nestanka tradicije klinastog pisma, nestalo je i ime Hamurabi. Meutim, babilonski zakoni imali su fundamentalan utjecaj na pravnu frazeologiju u Bibliji i u klasinom svijetu ukljuujui rani Rim. Ona je pratila uzorak kojeg su Hammurabi i ostali Mezopotamijski zakonodavci koristili.(pr.zakonik 12 ploa)

9. PRIMJERI HAMURABIJEVOG ZAKONIKA196: ako ovjek izbije oko pripadniku imunije klase, da se izbije njegovo oko (oko za oko)200: ako ovjek izbije zube ovjeku svoga poloaja, da se izbiju njegovi zubi (zub za zub)197: ako je slomio kost (drugom) ovjeku, da se slomi njegova kost205: ako rob (slobodna) ovjeka udari po licu (slobodnog) ovjeka, da mu se odsjee uho248: ako ovjek uzme vola u zakup i slomi mu rog, odree mu rep, ili mu ozljedi meso na plaima, dat e etvrtinu njegove vrijednosti u srebru209: ako ovjek udari po licu ker (drugog) ovjeka i ona uslijed toga izbaci plod, za njezin e plod platiti 10 ekela srebra195. ako sin udari oca, da mu se odsjee ruka133. ako ena ne vodi rauna o svojoj linosti(tijelu) pa ode u kuu drugog, to da se dokae i ena se baci u vodu66. ako ovjek pozajmi novac od trgovca, trgovac[footnoteRef:19] potom trai novac i on nema odakle da plati, pa ako poslije oplodnje polenom vonjak ustupi trgovcu i kae mu: Za svoj novac, kao novac, uzmi sve datulje to se nau u vonjaku, trgovac ne pristane, tada vlasnik vonjaka mora uzeti datulje koje su se nale u vonjaku, trgovcu vratiti novac i interes u skladu sa svojom ploicom (ugovorom) o zaduenju, preostali dio datulja u vonjaku uzet e vlasnik vonjaka [19: Vii M., 1989., Zakonici drevne Mezopotamije, biblioteka krugovi, Sarajevo]

125., Ako je ovjek neto od svoje imovine dao na pohranu, i tamo gdje je pohranio njegova imovina, provalom ili obijanjem, nestane skupa s imovinom vlasnika kue, vlasnik kue koji je bio toliko nemaran da je izgubio sve to mu je dato na pohranu, duan je procjeniti to dobro i nadoknaditi ga vlasniku, vlasnik kue naloit e potpunu istragu u vezi sa svojom nestalom imovinom i uzeti je od lopova151. ako je ena koja ivi u kui (slobodna) ovjeka sa svojim muem sklopila ugovor da je povjerilac njezina mua ne moe odvesti kao jamca, i ako joj je o tome izdata napisana isprava (tablica) pa ako je taj ovjek bio duan prije nego to je uzeo tu enu, njegov povjerilac ne moe je odvesti kao jamca; ako je ta ena bila duna prije no to je ula u kuu ovjeka, njezini povjerioci ne mogu njezina mua odvesti kao jamca167. ako ovjek uzme enu i ona mu izrodi djecu, ta ena umre, on nakon njezine smrti uzme drugu enu i ona mu izrodi djecu, i potom otac umre, djeca se nee djeliti po majkama; uzet e miraz svojih majki i potom ostatak oeve imovine razdjelit e na jednake djelove240., ako brod na vesla udari pramcem brod na jedra i potopi ga, vlasnik potopljenog broda e pred Bogom iznijeti pojedinosti u vezi sa izgubljenom imovinom na brodu, a vlasnik broda na vesla koji je potopio brod na jedra nadoknadit e (vlasniku) broda njegovu izgubljenu imovinu9., ako ovjek kome je bilo to od dobara nestalo, nestalo (dobro) nae kod drugog ovjeka, pa ako ovjek kod kojega je naeno nestalo (dobro) izjavi: Prodava mi (ga) je prodao, pred svjedocima sam ga kupio, a vlasnik nestalog (dobra) na to izjavi Dovest u svjedoke koji e posvjedoiti da je nestalo dobro moje, tada kupac mora dovesti prodavaa koji mu je prodao, i svjedoke pred kojima je kupio, i vlasnik nestalog (dobra) treba dovesti svjedoke koji e posvjedoiti da je nestalo (dobro) njegovo; suci treba da ispitaju njihove dokaze, a svjedoci pred kojima je izvrena kupnja sa svjedocima koji poznaju nestalo (dobro) treba da pred Bogom kau to znaju; tada se prodava smatra lopovom i da se ubije, a vlasnik nestalog (dobra) dobija sve ostalo (dobro) dok kupac novac to ga je platio dobija od imanja prodavaa130., ako ovjek obljubi (zaruenu) enu (drugog) ovjeka, koja nije spoznala mukarca i jo ivi u kui svojeg oca, i s njom spava, pa ga uhvate, taj ovjek se mora kazniti smru, ena je neduna142., ako ena toliko omrzne svojega mua da izjavi: nee me vie imati, njezin moral da ispita mjesno vijee starjeina, pa ako je ona bez zamjerke i ljage, a njezin mu izlazi, i ako je poniava, ta ena ne snosi krivicu, uzet e svoj miraz i vratiti se u kuu svojeg oca153. ako ena (slobodna) ovjeka prouzrokuje smrt svoga mua radi drugoga ovjeka, ta ena da se nabije na kolac154., ako ovjek spozna svoju ker, taj ovjek se mora protjerati iz rodnog mjesta

10. HAMURABIJEV ZAKONIKOd svih do danas pronaenih zakonika drevne Mezopotamije nesumljivo je najuveniji Zakonik Hamurabija.[footnoteRef:20] Hamurabi je svoj Zakonik obznanio pri kraju svoje duge i plodne vladavine. [20: Richardson M. E. J., 2005., Hammurabis Laws, Text, Translation and Glossary]

Dao je da se njegov Zakonik uklee na stelu od diorita, visoku 2,62m. Na samome vrhu stele nalazi se basreljef na kojem vidimo Hamurabija kako u sveanom stavu stoji pred bogom sunca amaom, kao zatitnikom pravde, koji ga nadahnjuje boanskom mudrou kako bi to bolje sastavio zemaljske zakone, to znai da ama Hamurabiju ne diktira zakone. Na prednjoj strani stele nalazi se osamnaest, a na stranjoj dvadest i osam pojaseva u kojima je ispisan tekst. Tekst zakonika sastoji se od uvoda(prologa), sto osamdeset i dva zakona i zavrnog dijela(epiloga). U uvodu Hamurabi kae da su ga bog mudrosti Ea i sin mu Bel, odnosno Marduk, poslali da na zemlji uspostavi red i zakon. U zavrnom dijelu Hamurabi opirno navodi zasluge to ih je uinio za svoj narod, potom priziva blagoslov za budue vladare koji se budu pridravali odredbi Zakonika, zazivajui proklestvo i propast onima koji ih se ne budu pridravali i provodili u ivot. Stela se na poetku nalazila u hramu boga amaa u Sipparu odakle ju je u 12 st. Odnio u Suzu, elamitski vladar utruk Nahunt.Steku u Suzi krajem 1901. I po. 1902., otkriva francusko arheoloko drutvo i odnosi u Louvr.[footnoteRef:21] Na naoj steli je uniteno oko trideset i pet propisa (od 66 do 100). Popis Hammurabijevih zakona zavrava izjavom da su to bile pravedne odluke donesene od kralja. Pokazuju kako je bio pravedan vladar, a epilog objanjava ono to je mislio: Brinuo se za svoje ljude za koje ga je bog Marduk postavio kao pastira, a on im je donio mir i svijetlo. Epilog nastavlja govorei Donio sam kraj bitkama i ja sam pastir koji donosi mir.[footnoteRef:22] [21: Graanin H., 2011., Babilonski kralj Hamurabi, Meridijani, god.17., 158.str., 80.-87.str.] [22: Levin J., 2008., Hammurabi (Ancient World Leaders), Library Binding]

Kada bismo poblie interpretirali redosljed zakona Hamurabijeve stele, okvirni sadraj izgleda ovako: prolog od 1. do 22. broja , zatim slijede zakoni koji kreu sa neutemeljenim optubama vezane za umorstvo (1.zakon), arolije (2.zakon), u sudnici (3.-4.zakoni), optuba neodlunog suca(5.zakon). Zatim zakoni vezani uz krau nekretnine (slubene nekretnine, neprijavljenih prodaja nekretnina, dokumentirane prodaje, od 6.-13. zakona). Slijede zakoni vezani uz krae (krae djeteta i roba, prikrivene krae te otkrivanje preko odbjeglih robova, od 14. do 20. zakona), zatim pljake (provale, pljakanje i otkrivene i neotkrivene pljake, od 21. do 25. zakona), zakoni vezani uz poljoprivredu i obveze dravnih dunosnika (predstavljanje, zamjenski radovi, zanemarivanje dunosti, otkupljivanje sluge, deportiranje, nekretnine vojnika, nekretnine od ene, cjenkanje s nekretninama od 26. do 41. zakona), poljoprivrednici ( lijeni stanari, tete za vrijeme oluje, zaduivanje do etve, nesavjesno postupanje sa odvodom, od 42. do 56. zakona), zakoni vezani uz stoku (nesavjesno voenje ispae, od 57. do 58. zakona), zakoni vezani za vonjake (nesavjesno obrezivanje stabala, saenje vonjaka, opraivanje, kupnja vonjaka u srebru, od 59. do 66. zakona), Kue i zemljita (kupnja zemljita, obrastao zemiljini posjed, zaputena zgrada, privremeno iseljenje, kupnja kue od radnog ovjeka, od 67. do 75. zakona), trgovci (u ovom djelu je slomljen dio teksta, partnerstvo, koritenje agenta, od 76. do 107. zakona), prodavanje alkohola (od 108. do 111. zakona), imovina u vlasnitvu drugih ljudi (poiljka robe, krediti bez sigurnosti, krediti sa osiguranjem, ropstvo i otkupljenje, skladitenje, od 112. o 126. zakona), ene (lane optube, suivot, preljub, silovanje djevica, sumnja u nevjeru, odsutni suprug, razdvajanje i razvod, nespremnost za udavanje, ena s boleu, pravo nasljeivanja, ena snosi odgovornost za dug, ubojstvo supruga, otac napada svoju ker ili sinovu enu, zabranjeni seksualni odnosi, propale zaruke, posjedi preminulih roditelja, razbatinjenje, prava nad djetetom od roba, ponovno udavanje udovice, podrka od enine brae od 127. do 184. zakona), djeca (povrat usvojenog djeteta, prava posvojenog djeteta, kanjavanje, od 185. do 195. Zakona), naknade i pristrojbe(od 196. do 201. zakona), sluajne ozljede(od 202. do 214. zakona), prekraji, medicinska i veterinsarska pomo(od 215. do 225. zakona), brijai(od 226. do 227. zakona) kue i njihovi graditelji(od 228. do 233.), brodovi i njihovi graditelji(od 234. do 240. zakona), vrijednosti ivotinja(od 241. do 252. zakona), obini radovi(od 253. do 258. zakona), kazne za okradeno oruije(od 259. do 260. zakona), stoari i pastiri (od 261. do 267. zakona) najam ivotinja i opreme(od 268. do 273. zakona), obrtnika stopa(zakon 274.), cjene za brodove(od 275. do 277. zakona), robovi koji ne mogu raditi(od 278. do 282. zakona) te na poslijetku epilog napisan od 1. do 32. Broja.[footnoteRef:23] [23: W. King L., 2004., The Code of Hammurabi]

11. ZAKLJUAKSvaki od navedenih zakonika vaan je za razumijevanje naina ivota i organizacije zakonodavstva u drevnoj Mezopotamiji. Kao to je ranije spomenuto, Urnamuov i Bilalamov Zakonik sadre neto umjerenije kazne, openito u novcu, i ne poznaju princip odmazde koji je zastupljen u Hamurabijevom Zakoniku. Iako su nam neki od njih ostali sauvani samo u dijelovima i neke od odredbi se ne mogu jasno isitati i protumaiti, ostat e vrijedni materijalni povijesni izvori za razumijevanje odnosa te duhovnog i vjerskog ivota stanovnika Mezopotamije.

12. LITERATURA[1] Graanin H., 2011., Babilonski kralj Hamurabi, Meridijani, god.17., 158.str., 80.-87.str.[2] http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/article_index/u/ur-nammu,_king_of_ur_2112-209.aspx (datum pregleda: 01.02.2015.)[3] http://www.britannica.com/EBchecked/topic/618986/Ur-Nammu (datum pregleda: 01.02.2015.)[4] http://www.britannica.com/EBchecked/topic/376828/history-of-Mesopotamia/55477/The-3rd-dynasty-of-Ur#ref361254 (datum pregleda: 01.02.2015.)[5] http://www.britannica.com/EBchecked/topic/65196/Bilalama (datum pregleda: 01.02.2015.)[6] http://www.britannica.com/EBchecked/topic/146555/cuneiform-law (datum pregleda: 01.02.2015.)[7] Leksikografski zavod Miroslav Krlea: Hrvatska enciklopedija http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5028[8] Levin J., 2008., Hammurabi (Ancient World Leaders), Library Binding[9] Richardson M. E. J., 2005., Hammurabis Laws, Text, Translation and Glossary[10] Van De Mieroop M., 2004., King Hammurabi of Babylon (Black Ancient Lives)[11] Vii, M., 1985. Zakonici Mesopotamije, Beograd.[12] W. King L., 2004., The Code of Hammurabi

26