of 29 /29
BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE VLADA PRIJEDLOG Z A K O N O POLJOPRIVREDNIM SAVJETODAVNIM SLUŽBAMA Sarajevo, juni 2012. godine

Zakon o poljoprivrednim savjetodavnim sluzbamaparlamentfbih.gov.ba/dom_naroda/bos/parlament/propisi/El_materijali/Zakon o...principima lokalne samouprave („Službene novine Federacije

  • Author
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Zakon o poljoprivrednim savjetodavnim...

  • BOSNA I HERCEGOVINA

    FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

    VLADA

    PRIJEDLOG

    Z A K O N

    O POLJOPRIVREDNIM SAVJETODAVNIM SLUŽBAMA

    Sarajevo, juni 2012. godine

  • I- OPĆE ODREDBE

    Član 1.

    Ovim Zakonom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) uređuje se: poljoprivredna savjetodavna djelatnost, nadležnosti, vrste i finansiranje poljoprivredne savjetodavne službe, odnosi u oblasti pružanja savjetodavnih usluga, certificiranje, licenciranje, registri i obuka savjetodavaca, te upravni i inspekcijski nadzor, kaznene odredbe kao i druga pitanja od značaja za poljoprivrednu savjetodavnu djelatnost.

    Član 2.

    Ciljevi ovoga Zakona su:

    - Utvrđivanje okvira za institucionalne strukture, nadležnosti, odgovornosti, linije izvještavanja, mehanizme koordinacije, procese konsultacija, prava, obaveze i način provedbe mjera na svim nivoima vlasti u Federaciji u oblasti poljoprivrednih savjetodavnih službi (u daljem tekstu: savjetodavna služba);

    - Regulisanje odnosa u oblasti pružanja savjetodavnih usluga od strane javne i privatne savjetodavne službe u Federaciji, a u cilju povećanja poljoprivredne proizvodnje, stvaranja uslova za konkurentnu poljoprivredu i poboljšanja uslova života ruralnog stanovništva i razvoja ruralnih područja;

    - Utvrđivanje mehanizma za optimalan pristup poljoprivrednim znanjima, prijenos znanja i vještina do poljoprivrednog proizvođača i zaštitu okoliša.

    Član 3.

    Značenje pojedinih izraza

    U smislu ovoga Zakona pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

    - Poljoprivredna savjetodavna djelatnost (u daljem tekstu: savjetodavna djelatnost) je skup mjera koje se pružaju vršiocima poljoprivredne djelatnosti u cilju povećanja nivoa znanja i poboljšanja praktičnih vještina, a radi povećanja poljoprivredne proizvodnje;

    - Javna savjetodavna služba je služba koja pruža savjetodavne usluge na teritoriji Federacije i vrše je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo), kantonalna ministarstva nadležna za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: kantonalna ministarstva), kantonalne agencije i zavodi, gradske i općinske službe nadležne za poslove poljoprivrede, koje ispunjavaju uslove propisane ovim Zakonom;

    - Privatna savjetodavna služba je služba koja pruža savjetodavne usluge na teritoriji Federacije i vrše je pravna lica koja ispunjavaju uslove

  • propisane ovim Zakonom i koja su kao takva upisana u Registar poljoprivrednih savjetodavnih službi (u daljem tekstu: Registar službi), te registrovana za poslove savjetodavnih službi i upisana u sudski registar kod nadležnog suda;

    - Poljoprivredni savjetodavac (u daljem tekstu: savjetodavac) je fizičko lice koje obavlja savjetodavnu djelatnost na stručnom osnovu, posjeduje certifikat o položenom stručnom ispitu i upisano je u Registar poljoprivrednih savjetodavaca (u daljem tekstu: Registar savjetodavaca);

    - Certifikat za poljoprivrednog savjetodavca (u daljem tekstu: certifikat) je isprava, kojom se dokazuje potrebni nivo stručne spreme za fizička lica koja vrše poslove savjetodavca i na osnovu kojeg se dozvoljava obavljanje savjetodavne djelatnosti, a stiče se nakon položenog stručnog ispita;

    - Dozvola za rad (licenca) je isprava koju izdaje Federalno ministarstvo privatnim savjetodavnim službama i na osnovu koje se vrši upis u Registar službi.

    - Poljoprivrednik je fizičko lice koje na poljoprivrednom gazdinstvu proizvodi biljne i stočarske proizvode te obavlja i druge poslove vezane uz tu proizvodnju, bez obzira na stepen specijalizacije poljoprivrednog gazdinstva na kojem radi i koje posjeduje znanje i vještinu o poljoprivredi.

    Član 4.

    Srednjoročna strategija pružanja savjetodavnih usluga

    (1) Savjetodavna djelatnost u Federaciji provodi se prema Srednjoročnoj strategiji pružanja savjetodavnih usluga (u daljem tekstu: Strategija), dugoročnom i godišnjem programu rada i drugim strateškim programima. Strategija sadrži kratkoročne i srednjoročne ciljeve, metode rada, mjere, vremenski slijed, nosioce i rokove ostvarenja tih ciljeva i donosi se na period od pet godina.

    (2) Federalno ministarstvo u saradnji sa kantonalnim ministarstvima, utvrđuje i priprema osnovne elemente za izradu Strategije.

    (3) Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljem tekstu: federalni ministar) imenuje komisiju za izradu Strategije, nakon čega se Strategija stavlja u javnu stručnu raspravu i dostavlja na razmatranje Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Vlada Federacije).

    (4) Strategiju usvaja Parlament Federacije Bosne i Hercegovine za period od pet godina.

  • II- SAVJETODAVNA DJELATNOST

    Član 5.

    U smislu ovoga Zakona, savjetodavna djelatnost obuhvata:

    1. davanje stručnih savjeta i prikaz novih tehnologija i tehnika proizvodnje s ciljem tehnološko-tehničkog unapređenja poljoprivrednih gazdinstava i povećanja poljoprivredne proizvodnje;

    2. osposobljavanje poljoprivrednika za upravljanje poljoprivrednim gazdinstvom, vođenje poljoprivrednog knjigovodstva;

    3. učestvovanje u izradi poslovnih planova, razvojnih i investicijskih programa za različite načine upravljanja poljoprivrednim gazdinstvom (konvencionalna, integrisana, organska proizvodnja), kao i za dopunske aktivnosti;

    4. informisanje poljoprivrednika o programima novčanih podrški u poljoprivredi i ruralnom razvoju;

    5. davanja preporuke poljoprivrednicima o vremenu i načinu zaštite od biljnih štetočina na osnovu podataka izvještajno – prognozne službe;

    6. učestvovanje u prikupljanju tržišnih informacija za potrebe: poljoprivrednog informacionog centra, sistema poljoprivredno knjigovodstvenih podataka (FADN) i drugih podataka iz oblasti poljoprivrede u Federaciji;

    7. pomoć u osnivanju i radu različitih oblika udruživanja poljoprivrednika;

    8. pružanje stručne pomoći u razvoju ruralnih područja i očuvanju tradicionalnih vrijednosti u tim područjima;

    9. učestvovanje u provedbi projekata i programa iz oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja finansiranih od strane vladinih, nevladinih i međunarodnih organizacija i drugih izvora;

    10. stručno usavršavanje poljoprivrednika za uspostavu sistema poljoprivredne proizvodnje u skladu sa standardima EU;

    11. priprema pisanih materijala za potrebe poljoprivrednika, oglašavanje u medijima i putem interneta;

    12. učestvovanje u organizovanju i izvođenju stručnih skupova, manifestacija i konferencija, izložbi i sl.;

    13. učestvovanje u izradi, izvođenju i procjenjivanju pokusa u oblasti poljoprivrede;

    14. pružanje pomoći u ostalim poslovima za koje poljoprivrednici iskažu interes.

    1. Savjetodavne službe

    Član 6.

  • (1) Savjetodavna djelatnost se obavlja putem javne savjetodavne službe i privatne savjetodavne službe.

    (2) Osnovna zadaća savjetodavnih službi je pružanje stručne pomoći poljoprivrednicima radi tehnološko-tehničkog unaprjeđenja poljoprivrednih gazdinstava, povećanja poljoprivredne proizvodnje i dobiti od dodatnih djelatnosti na poljoprivrednim gazdinstvima.

    (3) Poljoprivrednici mogu dobrovoljno učestvovati u sistemu savjetodavne službe.

    (4) Pristup savjetodavnoj službi imaju sve kategorije poljoprivrednika.

    (5) Vršioci savjetodavne djelatnosti dužni su da osiguraju tajnost ličnih ili pojedinačnih informacija ili podataka do kojih dođu u posjed pružajući savjetodavne usluge, svaki u okviru svojih nadležnosti, osim poljoprivrednika koji upravlja odnosnim gazdinstvom uz iznimku nepravilnosti ili kršenja utvrđenih obavljanjem djelatnosti, a posebno u slučaju činjenja kaznenih djela.

    (6) Savjetodavne službe u svom radu koriste metode savjetodavnog rada. Iste će biti uređene posebnim propisom o metodama savjetodavnog rada, kojeg donosi federalni ministar.

    Član 7.

    Savjetodavna služba iz člana 6. stav 1. ovoga Zakona ne može obavljati slijedeće poslove:

    1. reklamne i promotivne poslove za sjemenske tvrtke, proizvođače mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu, mehanizacije i sl., osim u slučaju kada su one dio sajmova, izložbi i demonstracijskih ogleda uz prisutnost još najmanje jednog izlagača koji izlaže sličan proizvod;

    2. proizvodne aktivnosti, osim kada se radi o oglednoj, demonstracionoj ili introdukcijskoj proizvodnji, za što savjetodavna služba pribavlja saglasnost Federalnog ministarstva.

    2. Organizacija javne savjetodavne službe

    Član 8.

    Federalno ministarstvo

    (1) Poslove centralne savjetodavne službe u Federaciji vrši Federalno ministarstvo.

  • (2) Federalno ministarstvo u vršenju poslova iz stava 1. ovoga člana obavlja slijedeće:

    - predlaže i provodi politiku u oblasti poljoprivrednih savjetodavnih službi;

    - predlaže Vladi Federacije Strategiju;

    - u saradnji s kantonalnim ministarstvima, kantonalnim agencijama i zavodima, gradskim i općinskim službama nadležnim za poslove poljoprivrede, predlaže i donosi srednjoročni i godišnji program rada javne savjetodavne službe u Federaciji;

    - prati i koordinira rad kantonalnih ministarstava, kantonalnih agencija i zavoda, gradskih i općinskih službi nadležnih za poslove poljoprivrede u realizovanju srednjoročnog i godišnjeg programa rada javne savjetodavne službe u Federaciji;

    - prati i koordinira rad privatnih savjetodavnih službi u Federaciji;

    - sudjeluje u izradi programa obuke savjetodavaca;

    - sudjeluje u organizovanju obuke savjetodavaca;

    - koordinira i prati rad međunarodnih i domaćih organizacija koje provode projekte iz oblasti savjetodavnih službi;

    - prati stanje u ovoj oblasti i predlaže mjere;

    - po potrebi vrši i druge poslove vezano za rad javnih i privatnih savjetodavnih službi.

    Član 9.

    Kantonalne savjetodavne službe

    (1) Poslove javne savjetodavne službe iz člana 6. ovoga Zakona u kantonima vrše kantonalna ministarstava, kantonalne agencije i zavodi za poljoprivredu, koji se osnivaju u skladu s kantonalnim propisima i u okviru kojih se formira savjetodavna služba.

    (2) Kantonalne savjetodavne službe rade na osnovu Strategije, godišnjeg i dugoročnog programa rada za Federaciju, iz člana 4. stav 1. ovoga Zakona i kantonalnih programa rada javne savjetodavne službe, koji trebaju biti usaglašeni s federalnim programima rada savjetodavne službe.

    (3) O realizovanju programa rada iz stava 2. ovoga člana kantonalne savjetodavne službe kvartalno i godišnje izvještavaju Federalno ministarstvo.

    (4) U vršenju poslova savjetodavne djelatnosti kantonalne savjetodavne službe moraju se pridržavati propisanih metoda savjetodavnog rada iz člana 6. stav 6. ovoga Zakona.

    (5) Kantonalne savjetodavne službe finansiraju se iz budžeta kantona i ličnih prihoda.

  • Član 10.

    Gradske i općinske savjetodavne službe

    (1) Poslove javne savjetodavne službe u gradovima i općinama vrše gradske i općinske savjetodavne službe koje se osnivaju u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave („Službene novine Federacije BiH“, broj 51/06).

    (2) U vršenju poslova savjetodavne djelatnosti gradske i općinske savjetodavne službe moraju se pridržavati odredbi iz člana 4. stav 1. i člana 6. stav 3. ovoga Zakona.

    (3) Gradske i općinske savjetodavne službe se finansiraju iz budžeta grada i općine i ličnih prihoda.

    Član 11.

    Kantonalne, gradske, općinske savjetodavne službe i Centralna savjetodavna služba u Federaciji koju vrši Federalno ministarstvo dužne su međusobno sarađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije.

    Član 12.

    Javne savjetodavne službe u Federaciji, kantonima, gradovima i općinama, pored budžetskih sredstava, mogu se finansirati i bespovratnim sredstvima (grantovi), sredstvima međunarodne tehničke pomoći, sredstvima međunarodnih programa i projekata, dobrotvornim donacijama fizičkih i pravnih lica, kao i ostalim izvorima finansiranja.

    Član 13.

    Poslove od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju, koji proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i njenih država članica i Bosne i Hercegovine u oblasti poljoprivrede (tržišno – informacioni sistem, FADN i drugi poslovi) i drugih međunarodnih ugovora koje je zaključila Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija finansirat će se iz Budžeta Federacije - Federalnog ministarstva 50 % i budžeta kantona - kantonalnih ministarstva 5%.

    3. Privatna savjetodavna služba

    Član 14.

  • (1) Poslove savjetodavne djelatnosti iz člana 5. ovoga Zakona mogu vršiti i privatne savjetodavne službe koje se osnivaju u skladu sa ovim Zakonom i finansiraju iz ličnih prihoda.

    (2) Privatne savjetodavne službe mogu se finansirati i bespovratnim sredstvima (grantovi), sredstvima međunarodne tehničke pomoći, sredstvima međunarodnih programa i projekata, dobrotvornim donacijama fizičkih i pravnih lica, kao i ostalim izvorima finansiranja koja nisu zabranjena ovim Zakonom.

    III- CERTIFIKAT I DOZVOLA ZA RAD (LICENCA)

    1. Certifikat

    Član 15.

    (1) Za vršenje savjetodavne djelatnosti savjetodavci moraju posjedovati certifikat.

    (2) Certifikatom iz stava 1. ovoga člana se dokazuje da su lica, koja vrše poslove savjetodavca u javnim i privatnim savjetodavnim službama, prošla obuku propisanu članom 19. stav 1. ovoga Zakona i uspješno položila stručni ispit za savjetodavce na osnovu kojeg se dozvoljava obavljanje savjetodavne djelatnosti u savjetodavnim službama.

    2. Dozvola za rad (licenca)

    Član 16.

    (1) Dozvolu za rad - licencu izdaje Federalno ministarstvo pravnim licima koja vrše privatnu savjetodavnu službu, na njihov zahtjev, nakon što ispune slijedeće uslove:

    - imaju registrovanu privatnu savjetodavnu službu, oblik privrednog društva ili zadruga za poslove savjetodavne službe.

    - imaju zaposlena najmanje dva savjetodavca upisana u Registar savjetodavaca;

    - raspolažu prostorom za rad, koji ima odvojen ulaz i najmanje dvije prostorije, od kojih su jedna radna prostorija i čekaonica, a na ulazu u prostor za rad moraju imati istaknutu firmu da se u tom uredu obavlja savjetodavna djelatnost uz naznaku radnog vremena;

    - raspolažu odgovarajućom opremom za rad koja: osigurava vođenje evidencije u elektronskoj i pisanoj formi, uključujući opremu koja garantuje sigurnost pohranjenih dokumenata (ormar za arhivu, aparat za fotokopiranje, kompjuter, telefon, faks, pristup internetu), opremu za izvođenje savjetovanja poljoprivrednika (laptop, videotop, DVD, tablu i platno) .

    (2) Uz zahtjev iz stava 1. ovoga člana prilaže se slijedeća dokumentacija:

    - sudska registracija za pravna lica (privredno društvo i zadruga);

  • - akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta;

    - certifikat savjetodavaca;

    - dokaz o raspolaganju prostorom (dokaz o vlasništvu ili ugovor o zakupu zaključen s vlasnikom poslovnog prostora i atestnu dokumentaciju) i opremom (račune o kupovini ili ovjerenu izjavu o posjedovanju opreme).

    (3) Korištenje dozvole za rad-licence kontroliše nadležna kantonalna, odnosno Federalna poljoprivredna inspekcija.

    IV- UPIS U REGISTAR I OBUKA SAVJETODAVACA

    1. Registar službi

    Član 17.

    (1) Privatne savjetodavne službe, nakon što ispune sve uslove propisane ovim Zakonom, po dobivanju licence iz člana 16. stav 1. ovoga Zakona, Federalno ministarstvo upisuje u Registar službi, o čemu donosi rješenje.

    (2) Na osnovu rješenja iz stava 1. ovoga člana, privatne savjetodavne službe mogu vršiti poslove savjetodavne službe u skladu sa ovim Zakonom u oblastima za koje imaju certificirane savjetodavce.

    (3) Federalno ministarstvo će donijeti rješenje o brisanju iz Registra službi u sljedećim slučajevima:

    - ako ovlašteno lice u privatnoj savjetodavnoj službi podnese zahtjev za brisanje iz Registra službi;

    - ako se utvrdi da privatna savjetodavna služba više ne ispunjava uslove za vršenje poslova savjetodavne službe propisane ovim Zakonom.

    (4) Lista odobrenih i brisanih privatnih savjetodavnih službi iz Registra službi objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    (5) Način i postupak izdavanja licence, upis, vođenje podataka iz Registra službi, te obrazac zahtjeva za izdavanje licence, propisat će federalni ministar Pravilnikom o načinu i postupku izdavanja licence, upisu i vođenju podataka iz Registra službi.

    2. Registar savjetodavaca

    Član 18.

    (1) Savjetodavce koji ispune uslove propisane ovim Zakonom, a nakon dobivanja certifikata iz člana 15. ovoga Zakona, Federalno ministarstvo upisuje u Registar savjetodavaca, o čemu donosi rješenje.

    (2) Na osnovu rješenja iz stava 1. ovoga člana, certificirani savjetodavac stiče pravo da obavlja poslove savjetodavca u oblastima za koje posjeduje certifikat. U vršenju poslova savjetodavne djelatnosti, dužan je da se pridržava propisanih metoda savjetodavnog rada iz člana 6. stav 6. ovoga Zakona.

  • (3) Federalno ministarstvo će donijeti rješenje o brisanju iz Registra savjetodavaca u sljedećim slučajevima:

    - ako certificirani savjetodavac podnese zahtjev za brisanje iz Registra savjetodavaca;

    - ako se utvrdi da certificirani savjetodavac više ne ispunjava uslove propisane ovim Zakonom i podzakonskim propisima donesenim na osnovu ovoga Zakona za vršenje poslova savjetodavca.

    (4) Lista odobrenih i brisanih savjetodavaca iz Registra savjetodavaca objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

    (5) Organizovanje i izvođenje obuke iz člana 19. st. 1. i 2. ovoga Zakona, način i uslove polaganja stručnog ispita iz člana 15. stav 2. ovoga Zakona, visinu naknade, obrazac certifikata savjetodavca, te sadržaj i način vođenja Registra savjetodavaca iz člana 18. ovoga Zakona propisat će federalni ministar Pravilnikom o obuci, certifikatu i Registru savjetodavaca.

    3. Obuka savjetodavaca

    Član 19.

    (1) Fizička lica koja podnose zahtjev za polaganje stručnog ispita za savjetodavce obavezna su proći program teoretske i praktične obuke za savjetodavce, nakon čega stiču pravo polaganja istog radi dobivanja certifikata. Naknade teoretske i praktične obuke snose podnosioci zahtjeva.

    (2) Certificirani savjetodavci u svrhu permanentnog sticanja znanja kontinuirano prolaze obaveznu godišnju obuku.

    (3) Program teoretske i praktične obuke za certificiranje, kao i program obavezne godišnje obuke certificiranih savjetodavaca donosi Federalno ministarstvo u saradnji sa stručnim i naučno-obrazovnim institucijama u Federaciji.

    (4) Program teoretske i praktične obuke za obavljanje poslova savjetodavne službe obavezno prolaze i službenici javnih savjetodavnih službi. Naknade teoretske i praktične obuke za službenike javnih savjetodavnih službi snosi organ u kojem su ti službenici uposleni.

    Član 20.

    (1) Program obuke lica koja se prijavljuju za polaganje stručnog ispita za savjetodavce radi dobivanja certifikata i godišnji program obuke certificiranih savjetodavaca provode stručne i naučno-obrazovne institucije u Federaciji registrovane za ove djelatnosti.

    (2) Obuka se organizuje u vidu predavanja, obuke na daljinu putem interneta, praktične nastave, vježbi izrade poslovnih planova, izrade programa i projekata, vođenja poljoprivrednog knjigovodstva i sl., ovisno o oblastima za koje se savjetodavac specijalizuje.

  • V- UPRAVNI NADZOR

    Član 21.

    Upravni nadzor

    (1) Federalno ministarstvo vrši upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu ovoga Zakona, koji su ovim Zakonom stavljeni u nadležnost Federacije kao i upravni nadzor nad institucijama, ustanovama i organizacijama određenih ovim Zakonom, a koji predstavljaju vršenje javnih ovlaštenja.

    (2) U vršenju nadzora nad obavljanjem poslova u vršenju javnih ovlaštenja iz stava 1. ovoga člana, Federalno ministarstvo ostvaruje neposredan uvid i kontrolu u postupanju, vrši pregled akata i dokumentacije koje donose institucije i upravne organizacije u vršenju javnih ovlaštenja, daje instrukcije i smjernice za izvršavanje poslova i traži podatke i obavijesti o izvršavanju poslova u vršenju javnih ovlaštenja.

    (3) Federalno ministarstvo vrši i nadzor nad kantonalnim organima uprave nadležnim za poslove poljoprivrede u dijelu izvršavanja federalne politike kao i provedbe mjera u oblasti savjetodavnih službi koje su od značaja za cijelu Federaciju.

    (4) Upravni nadzor nad kantonalnim organima uprave i institucijama koje vrše javna ovlaštenja vrši se u žalbenom postupku i putem ovlaštenja drugostepenog organa i po službenoj dužnosti.

    (5) Kantonalni organi uprave nadležni za poslove poljoprivrede vrše upravni nadzor nad provođenjem ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona koji su ovim Zakonom stavljeni u nadležnost kantona.

    Član 22.

    Inspekcijski nadzor

    (1) Inspekcijski nadzor u provedbi ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu ovoga Zakona vrši federalna poljoprivredna inspekcija organizovana u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove i kantonalne poljoprivredne inspekcije organizovane u kantonalnim upravama za inspekcijske poslove.

    (2) Inspekcijski nadzor se vrši u skladu sa Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 35/05) i Zakonu o inspekcijama u Federaciji BiH («Službene novine Federacije BiH» broj 69/05) – (u daljem tekstu: Zakon o inspekcijama).

  • Član 23.

    Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona neposredno vrše federalni i kantonalni poljoprivredni inspektori/inspektorice kao državni službenici/ice sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljem tekstu: poljoprivredna inspekcija).

    Član 24.

    Pored ovlaštenja i dužnosti određenih Zakonom o inspekcijama, poljoprivredna inspekcija je ovlaštena da:

    1. nadzire provedbu i primjenu ovoga Zakona i podzakonskih propisa donesenih na osnovu ovoga Zakona;

    2. nadzire primjenu i provedbu propisa koji se odnose na obavljanje poslova savjetodavne djelatnosti od strane javnih i privatnih savjetodavnih službi;

    3. vrši inspekcijski nadzor nad radom privatnih savjetodavnih službi i naređuje zabranu vršenja poslova savjetodavne djelatnosti pravnim licima koja nemaju dozvolu za rad (licencu) i koja nisu upisana u Registar službi odnosno koja u radnom odnosu nemaju certificirane savjetodavce;

    4. vrši inspekcijski nadzor nad radom savjetodavaca i naređuje zabranu vršenja poslova savjetodavcima koji nemaju certifikat i nisu upisani u Registar savjetodavaca;

    5. vrši inspekcijski nadzor nad radom upravnih organizacija -zavoda i agencija za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi vezano za poslove koji se odnose na savjetodavnu djelatnost;

    6. podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu njega;

    7. obavlja i druge inspekcijske poslove vezano za primjenu ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu njega.

    VI- KAZNENE ODREDBE

    Član 25.

    (1) Novčanom kaznom u iznosu od 800,00 do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice koje vrši poslove javne savjetodavne službe ako:

    1. se u radu ne pridržava propisanih metoda savjetodavnog rada (Član 6. stav 6.);

    2. se bavi poslovima koji su zabranjeni ovim Zakonom (Član 7. al. 1. i 2.);

    3. nemaju u radnom odnosu certificirane savjetodavce (Član 15.);

  • 4. ako onemogući provedbu nadzora poljoprivrednog inspektora na način i u rokovima određenim odredbama Zakona o inspekcijama.

    (2) Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 3.000,00 KM kaznit će se i odgovorno lice za prekršaj iz stava 1. ovoga člana.

    Član 26.

    (1) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 12.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice koje vrši poslove privatne savjetodavne službe (privredno društvo i zadruga) ako:

    1. se u radu ne pridržava propisanih metoda savjetodavnoga rada (Član 6. stav 6.);

    2. se bavi poslovima koji su zabranjeni ovim Zakonom (Član 7. al. 1. i 2.);

    3. nema u radnom odnosu certificirane savjetodavce (Član 15.);

    4. vrši poslove privatne savjetodavne službe prije nego što ispuni propisane uslove i bez dozvole za rad – licence (Član 16. stav 1.);

    5. nije upisano u Registar službi (Član 17. stav 1.);

    6. ako onemogući provedbu nadzora poljoprivrednog inspektora na način i u rokovima određenim odredbama Zakona o inspekcijama.

    (2) Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 3.000,00 KM kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu za prekršaj iz stava 1. ovoga člana.

    Član 27.

    Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice koje se neovlašteno bavi poslovima savjetodavne službe.

    VII- PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

    Član 28.

    Propise za čije je donošenje na osnovu ovog Zakona ovlašten, federalni ministar će donijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

  • Član 29.

    Federalno ministarstvo je obavezno pripremiti i dostaviti na usvajanje Parlamentu Federacije Strategiju na osnovu člana 4. stav 3. ovoga Zakona, u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    Član 30.

    (1) Do donošenja propisa o certificiranju savjetodavaca i vršenju obuke iz čl. 15. i 19. ovoga Zakona, savjetodavnu djelatnost na teritoriji Federacije vrše javne savjetodavne službe.

    (2) Do donošenja propisa iz stava 1. ovoga člana savjetodavnu djelatnost u uspostavljenoj centralnoj, kantonalnim, gradskim i općinskim poljoprivrednim savjetodavnim službama mogu obavljati postojeći službenici, koji su dužni u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovoga Zakona položiti stručni ispit i pribaviti certifikat.

    Član 31.

    (1) Federalno ministarstvo je obavezno uspostaviti centralnu savjetodavnu službu u roku od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    (2) Kantonalna ministarstva obavezna su uspostaviti savjetodavnu službu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a gradovi i općine u skladu sa potrebama poljoprivrednika za savjetodavnim uslugama, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije, samostalno odlučuju o uspostavi savjetodavne službe.

    Član 32.

    Federalno ministarstvo je obavezno uspostaviti Registar službi i Registar savjetodavaca na osnovu čl. 17. i 18. ovoga Zakona, najkasnije u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    Član 33.

    (1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona na teritoriji Federacije, svi zakonski i podzakonski propisi koji su se primjenjivali u oblasti savjetodavnih službi u Federaciji i kantonima, a koji su u suprotnosti sa odredbama ovoga Zakona, moraju se uskladiti najkasnije u roku od jedne godine računajući od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

  • (2) Do okončanja usaglašavanja propisa iz stava 1. ovoga člana, u slučajevima različitih rješenja predviđenih drugim propisima iz ove oblasti, primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona.

    Član 34.

    Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Službenim novinama Federacije BiH«.

  • O B R A Z L O Ž E NJ E

    I- USTAVNA OSNOVA

    Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona sadržana je u odredbi tačke c.) Amandmana VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojoj je u isključivoj nadležnosti Federacije utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politika korištenja zemljišta na federalnom nivou.

    II- RAZLOZI DONOŠENJA ZAKONA

    Agroekološki uslovi i prirodni resursi u Federaciji Bosne i Hercegovine su relativno pogodni za razne vidove poljoprivredne proizvodnje. Uz prirodne resurse, povoljne agroekološke uslove i ulaganja u poljoprivredu, vještine i znanje poljoprivrednika su osnove unaprjeđenja poljoprivredne proizvodnje. Novi zahtjevi koji se postavljaju pred proizvođače, stalne promjene i napredak u zemljama bližeg i daljeg okruženja imaju i imat će sve veći odraz na poljoprivredni sektor u Federaciji Bosne i Hercegovine.

    U procesu EU integracija poljoprivreda će dobiti važno mjesto zbog velikog broja propisa u ovoj oblasti koji moraju biti usaglašeni sa evropskim kao i velikog broja standarda koji trebaju biti uvedeni u poljoprivrednu proizvodnju. Donošenjem i primjenom propisa i standarda bit će stvoreni preduslovi za unaprjeđenje naše poljoprivredne proizvodnje i korištenje fondova Evropske unije.

    Poljoprivredna proizvodnja u Federaciji BiH po prinosima i kvaliteti zaostaje za evropskom, primjena savremenih saznanja poljoprivredne nauke i nivo znanja naših poljoprivrednih proizvođača je nezadovoljavajuća. Da bismo uhvatili korak s razvijenim zemljama potrebno je uvođenje novih tehnologija, standarda i praksi u našu poljoprivrednu proizvodnju. To iziskuje visok nivo znanja, stručnosti i iskustva poljoprivrednika, koji se postiže stalnom obukom i radom s njima.

    Poljoprivredna savjetodavna služba bitan je posrednik u prijenosu znanja i vještina do poljoprivrednika i u uvođenju evropskih standarda u našu poljoprivrednu proizvodnju. Organizovano poljoprivredno savjetodavstvo nema tradiciju u Bosni i Hercegovini. U prethodnom političkom sistemu, do početka 90-tih godina prošlog stoljeća, nije bilo organizovane obuke poljoprivrednika od strane poljoprivrednih savjetodavnih službi, kako je to bilo uobičajeno u razvijenim zemljama Evrope i svijeta. Od 1995. godine u Bosni i Hercegovini počinje provedba različitih međunarodnih programa i projekata obnove, u čemu oni iz oblasti poljoprivrede zauzimaju važno mjesto. Važan dio ovih programa u sektoru poljoprivrede odnosio se na obuku poljoprivrednika, koju su uglavnom provodile različite institucije, organizacije i pojedinci, budući da u to vrijeme nisu postojale organizovane poljoprivredne savjetodavne službe.

    Uspostavljanje poljoprivrednih stručnih službi na principima kakvi su uobičajeni u Evropi započinje realizacijom dva EU projekta u razdoblju 1998.-2002. godine i to:

    1. PHARE – PFAP (Coordination, Institutional Development and Advisory Services to Support Private Farmers) proveden je od 1998. do 2000.

  • godine. Projekat je imao za cilj uspostavu savjetodavne službe i obuku osoblja u Unsko – Sanskom kantonu i 7 općina Banjalučke regije.

    2. EU – ESP (National Extension Services for Bosnia and Herzegovina) proveden je od 2000. do 2002. godine sa ukupnim Budžetom od 2,0 milijuna eura. Cilj projekta je bio uspostava poljoprivrednih savjetodavnih službi u Bosni I Hercegovini.

    Nakon završetka EU-ESP projekta putem kojeg je materijalno-finansijski potpomognuta uspostava kantonalnih (Federacija BiH) i regionalnih (RS) ureda poljoprivrednih stručnih službi u Bosni i Hercegovini, trebala je uslijediti faza razvoja stručnih službi koja je podrazumijevala institucionalizaciju ovih službi, njihovo širenje na lokalni nivo (posebno u općinama koje imaju povoljne prirodne resurse za razvoj poljoprivrede) i traženje najpovoljnijih rješenja za njihovu samoodrživost.

    Rezultati projekta koje je provela EU u oblasti poljoprivrednog savjetodavstva u entitetima Bosne i Hercegovine i Distriktu Brčko bili su različiti:

    1. Statusno, poljoprivredna savjetodavna služba u Republici Srpskoj je bolje regulisana u odnosu na područje Federacije BiH, jer su Vlada i Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu RS u svibnju 2002. godine najprije donijeli Odluku o osnivanju Poljoprivredne stručne službe Republike Srpske – PSS RS kao specijalizovane službe za pružanje stručnih usluga poljoprivrednicima kao i drugim subjektima u poljoprivredi. PSS RS je bila u sastavu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva, i vodoprivrede RS, kojem odgovora za rad i od koga je finansirana. Dvije godine kasnije Vlada RS je osnovala Agenciju za pružanje usluga u poljoprivredi kao posebnu stručnu i upravnu organizaciju sa širokim spektrom djelokruga poslova pri čemu je pružanje savjeta, znanja i vještina poljoprivrednicima primarna aktivnost.

    2. U Distriktu Brčko formiran je Ured poljoprivredne stručne službe koji je organizaciono smješten pri Odjelu za poljoprivredu i šumarstvo u Vladi Distrikta Brčko, koja je zadužena za njezino finansiranje.

    3. EU projekti (1998-2002) u Federaciji BiH imali su samo djelimičan uspjeh. Briga o radu poljoprivrednih savjetodavnih službi u Federaciji BiH nakon prestanka podrške EU prepuštena je kantonalnim vladama i njihovim resornim ministarstvima zaduženim za oblast poljoprivrede. Po okončanju projekta samo u nekim kantonima su poljoprivredne savjetodavne službe nastavile funkcionisati u formi u kojoj su zamišljene, u nekim kantonima formirani su zavodi za poljoprivredu i osoblje je prešlo u zavode, u nekim kantonima su poljoprivredne savjetodavne službe potpuno ugašene, a osoblje je raspoređeno na druge poslove u okviru kantonalnih ministarstava. Planirano koordiniranje od strane Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva sasvim je izostalo. Službe su najvećim dijelom opstale zahvaljujući potrebi za postojanjem kantonalnih službi koje će realizovati programe novčanih podrška, što je i postala njihova osnovna zadaća. Savjetodavne aktivnosti, zbog kojih su službe organizovane, stavljane su u drugi plan. Neadekvatno organizovane,

  • nedovoljno osposobljene i opremljene kantonalne savjetodavne službe, s malim brojem zaposlenih savjetodavaca ne mogu odgovoriti sve zahtjevnijim zadaćama. Veliki problem je izostanak saradnje među kantonima i različiti pristupi i načini rada kantonalnih službi. Važan dio odgovornosti za ovako stanje u Federaciji BiH snose svi nivoi vlasti. Nerazumijevanje zadaća poljoprivredne savjetodavne službe od strane rukovodećih struktura, neriješen status savjetodavaca u kantonalnim službama rezultirao je gubitkom motiva za rad, izostankom koordinacije i sredstava za razvoj poljoprivredne savjetodavne službe sa nivoa Federacije BiH, dovele su do toga da javna poljoprivredna savjetodavna služba u Federaciji BiH spada među najlošije organizovane, opremljene i efektivne poljoprivredne savjetodavne službe u bližem i daljem okruženju.

    Primjera radi, u poljoprivrednoj savjetodavnoj službi Slovenije radi oko 450 savjetodavaca. U Sloveniji nema zakona o poljoprivrednoj savjetodavnoj službi, ali su definisani zadaci, ciljevi, organizacija i nadležnosti službe i ona u praksi dobro funkcioniše. Finansira se iz budžeta Republike Slovenije.

    U Hrvatskoj је poljoprivredna služba osnovana 1991. godine kao dio Centra za unaprjeđenje poljoprivrede, 1994. godine služba je radila u okviru sektora u Ministarstvu poljoprivrede. U 1997. godini služba je izdvojena iz Ministarstva i formiran je Zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu. Zavod ima urede u županijama (21 ured), zaposleno je 215 savjetodavaca, a finansira se iz Budžeta Republike Hrvatske i županija. Od 2010. godine poljoprivredna savjetodavna služba djeluje u sastavu Hrvatske poljoprivredne komore.

    U Srbiji se savjetodavna aktivnost odvija preko poljoprivrednih stanica, ima ih ukupno 34, u Vojvodini 13. Rad savjetodavaca se finansira iz Budžeta. Poljoprivredne stanice imaju dugu tradiciju i širok spektar aktivnosti, pokazatelji analiza, posebno onih iz Vojvodine ukazuju na pozitivan učinak njihovog djelovanja.

    Važno je napomenuti da svi projekti formiranja poljoprivrednih savjetodavnih službi u Bosni i Hercegovini nisu bili rezultat odluke domaćih vlasti o potrebi formiranja javnih poljoprivrednih savjetodavnih službi, nego su bili inicirani, finansirani i provedeni od strane EU. Ovom činjenicom djelimično se može objasniti ograničen uspjeh projekata uspostave poljoprivrednih savjetodavnih službi u Federaciji Bosne i Hercegovine.

    Ovaj Zakon stvorit će osnove za formiranje poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine organizovane na način kako je to urađeno u razvijenim zemljama Evrope, koja će imati kvalifikovane i osposobljene savjetodavce, koja će raditi planski po jedinstvenim metodama i imati za obavezu provoditi stalne procjene i praćenje učinka rada savjetodavaca.

    U zemljama s razvijenom poljoprivredom već dugo su prisutne privatne poljoprivredne savjetodavne službe. Privatne službe finansiraju se iz ličnih prihoda, s

  • tim što u nekim zemljama postoji model kompenziranja poljoprivrednika koji koriste usluge poljoprivredne savjetodavne služe.

    Ovim Zakonom će biti stvoreni osnove za formiranje privatnih savjetodavnih službi, koje će biti konkurencija javnoj službi i obrnuto, a poljoprivrednici će imati mogućnost da biraju kvalitetnije.

    Danas se u BiH promijenilo stanje kada je u pitanju odnos poljoprivrednika prema savremenim dostignućima u poljoprivredi i prijenosu znanja. Sve veća zainteresovanost poljoprivrednika za novim tehničko-tehnološkim znanjima rezultat je prije svega promijenjenog odnosa države prema ovome pitanju (djelimično uspješna uspostava savjetodavnih službi, opredjeljenje za poljoprivredu kao stratešku granu i sl.) i prisutnost međunarodnih institucija i organizacija koje su u svojim programima i projektima prepoznale važnost prijenosa znanja za ukupno unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje kao dominantne privredne grane u ruralnim područjima Federacije BiH. S duge strane ne treba zanemariti ni društveno-ekonomski moment, odnosno činjenicu da poljoprivreda najvećem dijelu seoske populacije preostaje kao jedini izvor prihoda i vid zapošljavanja, budući da su industrija i ostale proizvodne grane u BiH još uvijek nedovoljno oporavljene i nerazvijene da bi mogle primiti ovu skupinu populacije.

    Jedan od važnih razloga za donošenje ovoga Zakona je prisutnost međunarodnih organizacija i institucija. One u obučavanju poljoprivrednika, prijenosu znanja, tehnika i vještina, te tehničkoj pomoći još uvijek imaju veoma važnu, ako ne i najvažniju, ulogu u Bosni i Hercegovini kroz implementiranje različitih projekata u sferi unaprjeđenja poljoprivredne proizvodnje. Pozitivan učinak međunarodnih projekta je evidentan:

    - USAID – LAMP projekt u posljednje tri i po godine dao je važan doprinos razvoju poljoprivredne proizvodnje i poljoprivrednog savjetodavstva koje treba pratiti svaku razvijenu proizvodnju.

    - IFAD-ov projekt Livestock and Rural Finance Development Project imao je veliki doprinos u unapređenju stočarske proizvodnje u BiH. Ona se posebno ogleda u obuci i pružanju savjetodavnih usluga poljoprivrednicima, općinskim službenicima i predstavnicima udruženja poljoprivrednih proizvođača u oblastima poboljšanja stočarske proizvodnje, proizvodnje stočne hrane, higijene mlijeka i bolestima životinja.

    - Svjetska banka ima važne aktivnosti u obučavanju poljoprivrednika u južnom dijelu BiH, a obuke poljoprivrednika i trenera se izvode iz oblasti voćarske proizvodnje, pčelarstva i navodnjavanja.

    - DEZA (Švicarska agencija za međunarodni razvoj) – GTZ projekt je doprinio uvođenju integralne proizvodnje voća i povrća u BIH, i kroz njega obučio veliki broj poljoprivrednika koji danas primjenjuju ovakav vid proizvodnje.

    - U BiH prisutan je i veliki broj drugih vladinih i nevladinih organizacija, koje također sudjeluju u obukama poljoprivrednika.

    Svi ovi projekti pored pozitivnog učinka imaju i određenih nedostataka, za koje dio odgovornosti snosi i javni sektor, koji je nedovoljno organizovan u oblasti pružanja savjetodavnih usluga. Nedostaci su sljedeći:

    - U većini slučajeva se ispostavilo da savjetodavne organizacije i strukture koje ostanu po njihovom okončanju nisu samoodržive i da zbog nedostatka

  • finansijskih sredstava poslije izvjesnog vremena se ugase. Uspjeh projekata i njihova održivost bili bi znatno veći da su postojale čvršće veze sa javnim sektorom i da je izvršeno usuglašavanje projekata sa stvarnim potrebama Federacije BiH.

    - Zbog ne koordiniranja aktivnosti od strane javnog sektora česta su preklapanja programa koje implementiraju različite međunarodne vladine i nevladine organizacije.

    - Ne postoje službene i cjelovite informacije o kvaliteti obuke i osoblju koje je provodilo obuku u BiH, iako se u većini projekta, posebno onih koje su pod okriljem međunarodnih institucija obavezno vrši monitoring i evaluacija. Jedini pokazatelji mogu biti statistički podaci, koji ukazuju na povećanje obima pojedinih proizvodnji i povećanje prinosa, što jednim dijelom može biti rezultat dobrih poljoprivrednih praksi i novih tehnologija.

    Dio odgovornosti za nedostatke ovakvog načina rada međunarodnih organizacija snosi javni sektor. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva treba imati podatke o svim pružaocima savjetodavnih usluga u Federaciji BiH i njihovom radu, kao i projektima koji se provode u ovoj oblasti, posebno onim registrovanim na nivou Federacije BiH. Ovim Zakonom bi bili stvoreni osnove za kvalitetnije implementiranje projekta koje implementiraju međunarodne vladine i nevladine organizacije i praćenje rada savjetodavaca uključenih u projekte.

    I pored određenih nedostataka ovakvog načina djelovanja međunarodnih organizacija, mora se priznati da je njihovo djelovanje na terenu bilo znatno veće od djelovanja postojećih kantonalnih poljoprivrednih savjetodavnih službi. Pored zainteresovane mase poljoprivrednika, koja je uočila činjenicu da je znanje jedan od ključeva uspjeha, postoji i javni sektor koji za to mora pokazati veći interes i organizovano, sistematski, kao i na kvalitetan način pružit im usluge.

    III- PRAVNA RJEŠENJA

    Zakon je sistematizovan po poglavljima, kojih ukupno ima sedam i koja su razrađena kroz 34 člana, i to:

    I. Opće odredbe

    II. Poljoprivredna savjetodavna djelatnost

    III. Certifikat i dozvola za rad (licenca)

    IV. Upis u registar i obuka savjetodavaca

    V. Upravni i inspekcijski nadzor

    VI. Kaznene odredbe

    VII. Prijelazne i završne odredbe

    I- OPĆE ODREDBE ( Čl. 1.-4.)

    Općim odredbama ovoga Zakona definiše se njegov sadržaj, određuju ciljevi koji se ogledaju u: utvrđivanju okvira za institucionalne strukture, nadležnosti, odgovornosti, linije izvješćivanja, mehanizme koordinacije, procese konzultacija, prava, obaveze i

  • način provedbe mjera na svim nivoima vlasti u Federaciji u oblasti poljoprivrednih savjetodavnih službi; regulisanju odnosа u oblasti pružanja poljoprivrednih savjetodavnih usluga od strane javne i privatne poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji, a u cilju stvaranja uslova za konkurentnu poljoprivredu i poboljšanja uslova života ruralnog stanovništva i razvoja ruralnih područja; utvrđivanju mehanizma za optimalan pristup poljoprivrednim znanjima, prijenos znanja i vještina do poljoprivrednika. Ovim poglavljem dano je i značenje pojedinih izraza (pojmovno) vezanih za ovaj Zakon, kao i opis dokumenta- Srednjoročnoj strategiji pružanja savjetodavnih usluga (u daljem tekstu: Strategija), način njenog donošenja i određuje period njenog važenja. Izrada Strategije će biti sufinansirana sredstvima IDA kredita BiH u kojima je segment savjetodavnih službi jedna od osnovnih komponenti Projekta.

    II- POLJOPRIVREDNA SAVJETODAVNA DJELATNOST (čl. 5. do 14.)

    Poljoprivredna savjetodavna služba najvažniji je posrednik u prijenosu znanja i vještina do poljoprivrednika i u uvođenju evropskih standarda u našu poljoprivrednu proizvodnju. Organizovano poljoprivredno savjetodavstvo nema tradiciju u Bosni i Hercegovini. Poljoprivredna savjetodavna djelatnost kroz odredbe člana 5. obuhvaća četrnaest značajnih poslova koji su najvećim dijelom usmjereni na osposobljavanje poljoprivrednika za upravljanje poljoprivrednim gazdinstvom. Također, na ovom mjestu propisano je da se savjetodavna djelatnost obavlja putem javne i privatne poljoprivredne savjetodavne službe koje se u svom radu koriste metodama rada koje propisuje Federalno ministarstvo. Poljoprivrednici dobrovoljno sudjeluju u sistemu poljoprivrednog savjetodavstva, a pristup poljoprivrednoj savjetodavnoj službi imaju sve kategorije poljoprivrednika. Vršioci savjetodavne djelatnosti dužni su osigurati tajnost ličnih ili pojedinačnih informacija ili podataka do kojih dođu u posjed pružajući savjetodavne usluge, uz iznimku nepravilnosti ili kršenja utvrđenih obavljanjem djelatnosti, a posebno u slučaju činjenja kaznenih djela.

    Pored navedenog u okviru ovoga Poglavlja utvrđeni su i poslovi koje ne može obavljati poljoprivredna savjetodavna služba (javna i privatna), te utvrđeni izuzeci od ovoga pravila.

    Putem odredbi ovoga Poglavlja Federalno ministarstvo je određeno za vršenje poslova centralne poljoprivredne savjetodavne službe koji su taksativno određeni kroz deset alineja. Pored Federalnog ministarstva poslove poljoprivredne savjetodavne službe vrše i određene institucije kao i organi uprave na kantonalnom nivou, te gradske i općinske službe nadležne za poslove poljoprivrede (poljoprivredne savjetodavne službe).

    Kantonalne, gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe dužne su međusobno sarađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije sa centralnom poljoprivrednom savjetodavnom službom u Federaciji koju vrši Federalno ministarstvo.

    Javna poljoprivredna savjetodavna službe u Federaciji, kantonima, gradovima i općinama, pored budžetskih sredstava, može se finansirati i bespovratnim sredstvima (grantovi), sredstvima međunarodne tehničke pomoći, sredstvima međunarodnih programa i projekata, dobrotvornim donacijama fizičkih i pravnih lica, kao i ostalim izvorima finansiranja.

  • Posebno je značajna odredba koja je vezana za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i njenih država članica i Bosne i Hercegovine (tržišno – informacioni sistem, FADN i drugi poslovi) i drugih međunarodnih ugovora koje je zaključila Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija, prema kojoj će se finansiranje vršiti iz Budžeta Federacije - Federalnog ministarstva 50 % i budžeta kantona - kantonalnih ministarstva 5%.

    Pored javne poljoprivredne savjetodavne službe prema odredbama ovoga Poglavlja savjetodavnu djelatnost mogu vršiti i privatne poljoprivredne savjetodavne službe, koje se osnivaju u skladu sa ovim Zakonom. Uvođenje privatne poljoprivredne savjetodavne službe u savjetodavstvo je veoma važno, jer u zemljama sa razvijenom poljoprivredom već dugo su prisutne privatne poljoprivredne savjetodavne službe. Ovim Zakonom će biti stvoreni osnove za formiranje privatnih savjetodavnih službi, koje će biti konkurencija javnoj službi i obrnuto, a poljoprivrednici će imati mogućnost birati kvalitetnije.

    III- CERTIFIKAT I DOZVOLA ZA RAD (LICENCA) (čl.15. i 16.)

    Ovim Poglavljem se definiše obaveza savjetodavaca za posjedovanje certifikata kojim se dokazuje da su fizička lica koja vrše poslove savjetodavca, u javnim i privatnim poljoprivrednim savjetodavnim službama, prošla posebnu obuku, propisanu članom 19. stav 1. ovog Zakona i imaju položen stručni ispit za savjetodavce na osnovu kojeg se dozvoljava obavljanje poljoprivredne savjetodavne djelatnosti u savjetodavnim službama. Definisana je i procedura za izdavanje dozvole za rad - licence za privatne savjetodavne službe, te određeno da istu izdaje Federalno ministarstvo, a kontroliše nadležna kantonalna odnosno federalna poljoprivredna inspekcija.

    IV- UPIS U REGISTRE I OBUKA SAVJETODAVACA (čl. 17. 18. 19. i 20.)

    Prema ovom Poglavlju predviđeno je vođenje dva registra u oblasti savjetodavstva: Registar službi i Registar savjetodavaca. Radi uvođenja evidencija u ovoj za poljoprivredu važnoj oblasti, nužno je upisati sve privatne savjetodavne službe u registre. Privatne savjetodavne službe, nakon što ispune sve uslove propisane ovim Zakonom i po dobivanju licence, upisuju se u Registar službi.

    Iznimno je važan i Registar savjetodavaca u koji se poljoprivredni savjetodavci upisuju nakon što ispune sve uslove propisane ovim Zakonom i po dobivanju certifikata iz člana 15. ovog Zakona. Federalno ministarstvo vodi registre i izdaje rješenje o upisu kojim se regulišu prava i obaveze poljoprivrednih službi odnosno certificiranih savjetodavaca. Ovim Zakonom je određeno i pod kojim uslovima se vrši brisanje iz registara.

    Obuka savjetodavaca - Pored navedenog ovim Poglavljem obuhvaćena je i obavezna obuka savjetodavaca koju moraju proći i službenici javnih poljoprivrednih savjetodavnih službi.

    V- UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR (čl. 21. 22. 23. i 24.)

    Ovim Poglavljem Federalno ministarstvo je određeno kao vršioc upravnog nadzora nad provođenjem ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu ovoga Zakona koji

  • su ovim Zakonom stavljeni u nadležnost Federacije kao i upravni nadzor nad institucijama, ustanovama i organizacijama u obavljanju poslova određenih ovim Zakonom, a koji predstavljaju vršenje javnih ovlaštenja, a vrši nadzor i nad kantonalnim organima uprave nadležnim za poslove poljoprivrede u dijelu izvršavanja federalne politike, kao i provedbe mjera u oblasti agrara.

    Kantonalni organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede vrši upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu ovoga Zakona koji su ovim Zakonom stavljeni u nadležnost kantona.

    U okviru odredbi koje se odnose na inspekcijski nadzor propisano je da isti vrše: federalne poljoprivredne inspekcije organizovane u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove i kantonalne poljoprivredne inspekcije organizovane u kantonalnim upravama za inspekcijske poslove. Inspekcijski nadzor se vrši u skladu sa Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 35/05) i Zakonom o inspekcijama u Federaciji BiH («Službene novine Federacije BiH» broj 69/05)

    VI- KAZNENE ODREDBE (Čl. 25.,26. i 27.)

    Ovim se člancima propisuju prekršaji i određuje visina kazni pravnim licima odnosno fizičkim licima i odgovornim licima u pravnom licu za propisane prekršaje u skladu sa Zakonom o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine.

    VII- PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (Čl. od 28. do 34.)

    Prijelaznim i završnim odredbama propisuju se rokovi za donošenje propisa za provedbu ovoga Zakona, te uvodi obaveza nadležnih organa za uspostavu centralne poljoprivredne savjetodavne službe i kantonalnih poljoprivrednih savjetodavnih službi, te njegovo stupanje na snagu.

    IV- FINANSIJSKA SREDSTVA

    Za provedbu ovoga Zakona u Budžetu Federacije BiH potrebno je osigurati dodatna sredstva u iznosu od 100.000,00 KM, koja će biti usmjerena na upošljavanje dodatnih zaposlenika u Federalno ministarstvo, a koji će obavljati poslove centralne poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji.

    Treba imati u vidu da Projekt poljoprivreda i ruralni razvoj (IDA – kredit WB) ovom segmentu daje veliki značaj. U svezi sa navedenim, u 2012. godini će se iz sredstava ovoga Projekta izdvojiti značajan iznos za nabavu opreme (auta i računarska oprema), tehničke i konzultantske usluge, obuku i radne seminare i druge troškove za Federalno ministarstvo i kantonalne poljoprivredne savjetodavne službe.

  • POSTUPAK PRIPREME OVOG ZAKONA

    Za izradu ovoga Zakona u Federalnom ministarstvu poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva je imenovana Stručna komisija u čiji rad su bili uključeni i stručnjaci iz naučno obrazovnih institucija (Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu i Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru).

    Radni materijal – Prednacrt ovog Zakona je dostavljen u sva kantonalna ministarstva nadležna za poljoprivredu kao i ostalim stručnim i naučnim institucijama iz oblasti poljoprivrede.

    Sve pristigle primjedbe prijedloge i sugestije, razmotrilo je stručna komisija i one koje je prihvatila, na određeni način su ugrađene u predmetni zakon.

    Postupajući u skladu sa odredbama Poslovnika o radu Vlade Federacije BiH, predmetni Zakon je dostavljan na mišljenje Federalnom ministarstvu pravde, Federalnom ministarstvu finansija, Uredu za zakonodavstvo Vlade Federacije BiH i Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.

    PRIMJEDBE NA PRIJEDLOG ZAKONA O POLJOPRIVREDNIM SAVJETODAVNIM SLUŽBAMA

    Vlada Federacije BiH usvojila je Prijedlog Zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama na 22. sjednici održanoj 20.10.2011. godine.

    Prijedlogom Zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama koji je Vlada FBiH, utvrdila na 22. sjednice održanoj u Sarajevu i uputila u parlamentarnu proceduru stvaraju se osnove za osnivanje Federalne i deset kantonalnih agencija. One će imati kvalifikovane i osposobljene savjetodavce, raditi planski po jedinstvenim metodama i biti obavezne da provode stalne procjene i učinke rada savjetodavaca. Istovremeno se ovim Zakonom stvaraju osnove za formiranje privatnih savjetodavnih službi kao konkurencija javnim, što omogućuje poljoprivrednicima da biraju kvalitetnije. Poljoprivredna savjetodavna služba, kao osnovni prenosnik znanja i vještina do poljoprivrednika, postala je imperativ savremenog društva i kod nas, posebno s aspekta usvajanja evropskih standarda u poljoprivrednoj proizvodnji.

    Na 8. redovnoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, održanoj 24. studenog 2011. godine usvojen je zaključak da se ponuđeni tekst Prijedloga zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama vrati u redovnu proceduru, odnosno da se razmatra kao Nacrt zakona, te da može poslužiti kao osnova za izradu Prijedloga zakona.

    Dom naroda Parlamenta Federacije BiH na 7. sjednici od 08.12.2011. godine u prethodnom postupku odlučio je da se Prijedlog zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama razmatra u formi Nacrta zakona. Na nastavku 7. sjednice od 20.12.2011. godine, nakon razmatranja Nacrta ovoga zakona usvojen je zaključak da se prihvaća tekst Nacrta zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama i smatra da može poslužiti kao osnova za izradu Prijedloga zakona.

  • Razmatrane su primjedbe iznesene na sjednicama Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, te je prihvaćeno:

    Prihvaćena je primjedba da je poljoprivredna savjetodavna djelatnost u Članu 5. široko postavljena, oko 20 alineja. Smanjen je broj alineja na 14.

    Prihvaćena je primjedba da se alineja u Članu 5. koja glasi: „pružanje stručne pomoći poljoprivrednicima o programima novčanih podrška u poljoprivredi i ruralnom razvoju“ preformuliše i da glasi; „informisanje poljoprivrednika o programima novčanih podrška u poljoprivredi i ruralnom razvoju“.

    Prihvaćena je primjedba da je Nacrtom zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama predviđen veliki broj podzakonskih propisa. Prijedlogom zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama predviđeno da će federalni ministar poljoprivrede donijeti tri podzakonska propisa, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

    Prihvaćeni su prijedlozi koji su se odnosili na izmjenu Odjeljka 2. Organizacija javne poljoprivredne savjetodavne službe:

    - Da se briše Federalna agencija za poljoprivrednu savjetodavnu službu i da se formira koordinirajuće tijelo unutar Ministarstva, te član. 8. stav 1. glasi “Poslove centralne poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji vrši Federalno ministarstvo.“

    - Da se izmijene vršioci savjetodavne djelatnosti u kantonima, ranije predviđene kantonalne agencija za poljoprivredne savjetodavne službe, i da se uvaže postojeći kantonalni zavodi za poljoprivredu. U skladu sa prijedlogom izmijenjen je član 9. stav 1. koji sada glasi: „Poslove javne poljoprivredne savjetodavne službe iz člana 5. ovoga Zakona u kantonima vrše kantonalna ministarstava, kantonalne agencije i zavodi za poljoprivrednu, koji se osnivaju u skladu sa kantonalnim propisima i u okviru kojih se formira poljoprivredna savjetodavna služba.“

    - Da se u Prijedlog zakona ugrade općinske službe nadležne za poslove poljoprivrede. Dodat je član 10. Gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe, stav 1. glasi: “Poslove javne poljoprivredne savjetodavne službe u gradovima i općinama vrše gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe koje se osnivaju u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave („Službene novine Federacije BiH“, broj 51/06).

    Uvažena je primjedba da Zakon nema ni horizontalnu ni vertikalnu uvezanost javnih poljoprivrednih savjetodavnih službi. Dodat je član 11. „Kantonalne, gradske i općinske poljoprivredne savjetodavne službe dužne su međusobno sarađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije s centralnom poljoprivrednom savjetodavnom službom u Federaciji koju vrši Federalno ministarstvo. Centralna poljoprivredna savjetodavna služba također je dužna sarađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije s kantonalnim, gradskim i općinskim poljoprivrednim savjetodavnim službama.“

    U vezi s primjedbama koje su se odnosile na sufinansiranje javne poljoprivredne savjetodavne službe u kantonima od strane Federacije BiH, posebno u siromašnijim kantonima, dodat je član 13. „Poslove od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju, koji proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između

  • Evropske unije i njenih država članica i Bosne i Hercegovine u oblasti poljoprivrede (tržišno – informacioni sistem, FADN i drugi poslovi) i drugih međunarodnih ugovora koje je zaključila Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija finansirat će se iz Budžeta Federacije - Federalnog ministarstva 50 % i budžeta kantona - kantonalnih ministarstva 5%.

    Nije prihvaćen prijedlog da se javna poljoprivredna savjetodavna služba organizuje u sklopu Poljoprivredne komore kao u Sloveniji, Republici Hrvatskoj i „većini zemalja EU“, jer u Federaciji BiH ne postoji Poljoprivredna komora, formirana na način, s ciljem i članstvom kao u naprijed navedenim zemljama.

    Nije prihvaćen prijedlog da se naziv Zakona mijenja u Zakon o poljoprivrednim stručno – savjetodavnim službama, jer nije dano obrazloženje za ovaj prijedlog. Poljoprivredna savjetodavna služba ima misiju, zadaću, ciljeve i poslove definisane na vrlo sličan način u zemljama okruženja, zemljama Evropske unije i šire, te smo se istim vodili kod definisanja poslova i zadataka poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji i naslova ovoga Zakona.

    PRIMJEDBE NADLEŽNIH KANTONALNIH MINISTARSTAVA

    Poljoprivredni zavod Unsko – sanskog kantona

    Broj 16-24-2312-2/12 od 27.02.2012.

    Ministarstvo za poljoprivredu i šumarstvo Zeničko – dobojski kanton

    Broj. 05-24-4545/12 od 27.02.2012.

    Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstvo Županija posavska

    Broj 08-24-04-79-1/12 od 29.02.2012.

    Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Kantona 10

    Dopis dostavljen putem e-mail 02.03.2012. godine

    Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegovačko neretvanskog kantona/županije

    Broj 11-08-26-233-1/12 od 15.03.2012. godine

    Prihvaćene su primjedbe nadležnih kantonalnih ministarstava i kantonalnih upravnih organizacija:

    Prihvaćeno je mišljenje da je i centralna poljoprivredna savjetodavna služba pri Federalnom ministarstvu poljoprivrede dužna sarađivati, koordinirati rad i razmjenjivati informacije s kantonalnim i općinskim službama, te je dodat član 11.

  • Prihvaćena je primjedba da se izmijene vršioci savjetodavne djelatnosti u kantonima, ranije predviđene kantonalne agencija za poljoprivredne savjetodavne službe, i da se uvaže postojeći kantonalni zavodi za poljoprivredu. U skladu sa navedenim član 9. stav 1. glasi: „Poslove javne poljoprivredne savjetodavne službe iz člana 5. ovoga Zakona u kantonima vrše kantonalna ministarstava, kantonalne agencije i zavodi za poljoprivrednu, koji se osnivaju u skladu sa kantonalnim propisima i u okviru kojih se formira poljoprivredna savjetodavna služba.“

    Nisu prihvaćene primjedbe:

    Nije prihvaćen prijedlog da se izvrši izmjena stava 4. član 3. na način da glasi: „Poljoprivredni savjetodavac je fizičko lice, koje obavlja poljoprivrednu savjetodavnu djelatnost na stručnom osnovu, posjeduje radno iskustvo od najmanje 5 godina na poslovima poljoprivredne savjetodavne službe, ili lice koje je steklo zvanje magistra odnosno doktora nauka u oblasti poljoprivrede ili lice koje posjeduje međunarodno priznati certifikat za obavljanje poslova poljoprivredne savjetodavne službe odnosno koje je steklo certifikat nakon položenog stručnog ispita. “

    Prijedlog nije prihvaćen iz razloga što će tek podzakonskim aktima biti utvrđen sadržaj obuka prema stvarnim potrebama za obukama u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH i što je trenutno upitno da li će stečeni certifikati odgovarati tim potrebama.

    Nije prihvaćen prijedlog da se član 8. mijenja na način da se u stavu 2. tačka 4. riječi „prati i koordinira“ mijenjaju riječima „sarađuje sa županijskim ministarstvima....“, u stavu 2. tačka 5. riječi „prati rad“ mijenjaju riječima „sarađuje s privatnim savjetodavnim službama“.

    Smatramo da radi harmonizovanog djelovanja kantonalnih, općinskih i gradskih poljoprivrednih savjetodavnih službi Federalno ministarstvo treba imati koordinirajuću ulogu.

    Nije prihvaćen prijedlog da se član 16. mijenja u smislu da kantonalna ministarstva izdaju rješenje o upisu u Registar službi i rješenja objavljuju u kantonalnim službenim javnim glasilima i da kantonalna ministarstva najkasnije do 31.10. tekuće godine dostavljaju Federalnom ministarstvu dopunu spiska izdanih licenci. Predloženo nije prihvaćeno jer je u suprotnosti sa članom 38. Zakona o poljoprivredi („Službene novine Federacije BiH“ broj 77/10 i 4/10).

    Nije prihvaćena predložena izmjena člana 18. stava 1. u smislu mijenjanja riječi „Federalno ministarstvo“ riječima „kantonalno ministarstvo“. Predloženo nije prihvaćeno, jer se otežava rad privatnih poljoprivrednih savjetodavaca, ograničavajući ih da djeluju na području jednog kantona.

    PRIMJEDBE SAVEZA OPĆINA I GRADOVA FEDERACIJE BIH

    Prihvaćene su primjedbe koje se odnose na način organizovanja općinskih poljoprivrednih savjetodavnih službi:

    Primjedbe svih općina su se odnosile na to da je za općine uspostava sistema javne poljoprivredne savjetodavne službe iz člana 10. potpuno neprihvatljiva iz razloga što se ovim Zakonom općinama nameću novi poslovi, za čiju je realizaciju neophodna

  • izmjena unutarnje organizacije, izmjena i proširenje sistematizacije, odnosno povećanje broja uposlenih, što posebno u sadašnjim uslovima ekonomske krize i nužne racionalizacije troškova, predstavlja značajno finansijsko opterećenje za koje nije moguće osigurati sredstva iz budžeta općine. Prema važećim zakonskim propisima koji uređuju oblast poljoprivrede, općine nemaju nikakve nadležnosti za ovu oblast, te u tom smislu ne ostvaruju prihode, odnosno ne učestvuju u raspodjeli javnih prihoda koji se namjenski izdvajaju za poljoprivredu, u budžetima na višim nivoima. Pa i pored toga, u dosadašnjoj praksi, prema federalnim i kantonalnim propisima, općinama je preneseno izvršavanje određenih poslova iz oblasti poljoprivrede, a da pri tome nisu osigurana sredstva za realizaciju prenesenih poslova. Uspostava općinske poljoprivredne službe neprihvatljiva je i s aspekta Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH, budući da prema Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH poljoprivreda ne spada u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave i u vlastite nadležnosti općina. Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji BIH regulisano je da poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti zakonom povjereni jedinici lokalne samouprave, pod uslovom da povjeravanje novih poslova bude praćeno dodjelom sredstva potrebnih za njihovo efikasno obavljanje, što predmetnim Zakonom nije predviđeno.

    Iznesene primjedbe općina su prihvaćene, te je u poglavlju VII – Prijelazne i završne odredbe u Članu 31. stav 2. definisano da „gradovi i općine u skladu sa potrebama poljoprivrednika za savjetodavnim uslugama, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije, samostalno odlučuju o uspostavi savjetodavne službe“.

    Prihvaćena je primjedba da se izvrše izmjene člana 8. i člana 10 na način:

    član 8., stav 2. alineja 3. –preformulisana je i glasi: U saradnji s kantonalnim ministarstvima, kantonalnim agencijama i zavodima, gradskim i općinskim službama nadležnim za poslove poljoprivrede predlaže i donosi srednjoročni i godišnji program rada javne poljoprivredne savjetodavne službe u Federaciji“.

    Član 10., član 11. i član 12. preformulisani su na način da se uz općinske poljoprivredne savjetodavne službe dodate i gradske službe, kako bi gradovi mogli aktivno učestvovati u provođenju ovoga Zakona.

    Nisu prihvaćeni prijedlozi općine Livno i općine Bugojno da se formira Federalna poljoprivredna savjetodavna služba sa ispostavama koje će djelovati u određenim regijama (međuopćinski nivo, više općina teritorijalno povezanih) a koja će se finansirati iz budžeta Federacije i ličnih prihoda iz razloga što ovaj model organizacije javne poljoprivredne savjetodavne službe osporen je od strane određenih kantona i Parlamenta Federacije BiH (i Predstavničkog doma i Doma naroda).

  • P O P I S

    podzakonskih propisa koje treba

    donijeti na osnovu ovog Zakona

    1. Srednjoročna strategija pružanja savjetodavnih usluga – Usvaja Vlada Federacije BiH

    - Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva imenuje ekspertnu komisiju za izradu strategije,

    - Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u saradnji sa kantonalnim ministarstvima, utvrđuje i priprema osnovne elemente za izradu Strategije.

    - Strategiju usvaja Vlada Federacije Bosne i Hercegovine za razdoblje od pet godina.

    - Rok: jedna godina od usvajanja Zakona

    Propisi iz nadležnosti Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva:

    Propise za čije donošenje je ovlašten na osnovu ovog Zakona, federalni ministar poljoprivrede će donijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona i to:

    · Metode savjetodavnog rada (član 6. stav 3.);

    · Pravilnik o načinu i postupku izdavanja licence, upisu i vođenju podataka iz Registra službi (član 17. stav 5.);

    · Pravilnik o obuci, certifikatu i Registru savjetodavaca (član 18. stav 5.).