Din Duraković

Tjeskoba je stanje u kojem se čovjek osjeća bespomoćno,

uplašeno, napeto, nezaštićeno, ali i bolno, jer se boji da će se dogoditi nešto nepredviđeno i

loše

To je reakcija organizma na unutrašnju i na vanjsku opasnost

Unutrašnja opasnost je u oblasti instinktivne, a vanjska u oblasti potencijalno prijeteće opasnosti

iz okoline

U normalnim uvjetima, tjeskoba se osjeća i njeni simptomi se ispoljavaju, kada je osoba suočena s

prijetnjom, opasnošću ili kada se nalazi u stanjima stresa

U stanjima tjeskobe osoba nastoji nastalo stanje riješiti na različite načine, pomoću različitih duševnih mehanizama

Iako se u tjeskobi najčešće radi o psihološkim čimbenicima, postoje podaci o genetskom utjecaju, kao i

o neurofiziološkim promjenama

Tri su glavne vrste tjeskobe:

Opća tjeskoba Fobije

Panični poremećaji

Razlozi za to stanje mogu biti:

fiziološki (promjena elektro-kemijskih procesa u mozgu, tj. složena interakcija između neurotransmitora i neuromodulatora u mozgu),

psihološki (reakcija na stresno stanje iz okoline , npr. zbog prekinute čvrste veze

ili izlaganja stanju katastrofe)

Prema nekim podacima, anksiozni poremećaji učestalosti su do 5% u populaciji Praćeni su kroničnom tjeskobom, a traju različito: danima, tjednima, pa i mjesecima

Takva osoba tuži se na kroničnu zabrinutost

Tegobe mogu biti praćene slabosti koncentracije, lakim gubitkom strpljenja, nesanicom, vrtoglavicom, potištenosti, opsesivnim vezanjem za neke stvari ili

događaje, drhtanjem dijelova tijela ili cijelog tijela, grčenjem mišićnih skupina, napetosti u

predjelu trbuha i dr.

To su nerealna stanja kao reakcije tjeskobe na vanjski podražaj

Dijele se u: socijalne fobije (izlaganje nekim socijalnim stanjima ili nastupima) -

mogu biti vezane za procjenu osoba iz okolice koji bi joj se mogli rugati, ismijavati je i sl. -u tim situacijama može se dogoditi

intenzivno znojenje, crvenilo lica, lupanje srca, ubrzano disanje i dr. opsesivno-kompulzivne poremećaje (ponavljane, neželjene ,

nametljive misli, mogu biti u oblasti opsjednutost ili prisila), posttraumatske bolesti poput post-traumatskog stresnog

poremećaja, akutne bolesti stresa (ponovljena trauma u prethodno

traumatiziranih), generalizirane tjeskobne poremećaje (češći u djece adolescenata), tjeskobu tijekom nekih tjelesnih poremećaja (npr. tijekom ozljeda

glave, upala, uzimanja nekih lijekova, alkoholnih pića, kofeina)

Mogu biti praćene intenzivnim strahom od nekih stanja ili objekata (npr. fobije zatvorenog prostora,

otvorenog prostora, fobije visine, bojazan putovanja avionom, bojazan od kućnih ljubimaca na ulici, i td.)

Te reakcije straha su neadekvatne i iracionalne Posljedice mogu biti neizlaženje na ulicu,

izbjegavanje vožnje dizalom, izbjegavanje vožnje avionom i dr.

Napadaji panike zahvaćaju više od 30% populacije u jednoj godini -

većina tih osoba spontano se oporavi i bez liječenja

Panični poremećaji su rijetki i zahvaćaju manje od 1% populacije u

pola godine, a od toga češći su u adolescenata i ranoj odrasloj dobi

Najjači su unutar 10 minuta, nisu opasni po zdravlje i spontano se

gube

Mogu se različito ispoljavati, od bolova u prsima, vrtoglavice,

drhtanja, straha od smrti, nelagode u prsima, do mučnine i trbušnih

tegoba

Tegobe takve osobe mogu biti praćene s

naglo nastalom panikom, koja može

trajati minuta, satima, ali i danima

Može biti različito ispoljena, od jedva primjetne do jake

panike

Tjeskoba ne znači nužno da se radi o psihičkoj bolesti, već može biti samo posljedica onoga što je čovjek ranije proživio, to jest može značiti i najčešće znači normalnu reakciju organizma

na stanja opasnosti

No: tjeskoba ipak može biti znak promjene raspoloženja zbog bolesti, koja se ispoljava kao posljedica tamo gdje nema

stvarne opasnosti za čovjeka

Kada se susretne s opasnosti, čovjek postaje tjeskoban i to je normalna reakcija na opasnost

To je različita reakcija od straha, jer je blaža i duža u trajanju

Tjeskoba je poremećaj koji lijećnici često ne prepoznaju, zbog čega se i ne liječi primjereno

Tjeskobe su najčešća stanja u psihologiji i psihijatriji One prate čovjeka u većoj ili manjoj mjeri tijekom cijelog životnog

vijeka

Tjeskoba može biti : korisna, tamo gdje se signalizira i upozorava čovjeka na postojeću

realnu opasnost, nesvrsishodna i neadekvatna, tamo gdje nema korelacije veličine

opasnosti i reakcije organizma

Ako se radi o stanjima prilagodbe, ona su korisna jer se pomoću njih organizam priprema da bi se adekvatno zaštitio za buduća stanja

koja nose potencijalnu opasnost No ako se radi o lošoj prilagodbi na stres, može se dogoditi posljedično stanje iscrpljenosti organizma i promjena funkcija na

lošije