XxxxxxxxxXxxxxxxxxXxxxxxxxxxxxx

ZAJEDNIKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA EU

Student : xxxxBroj indeksa: xxxxe-mail: xxxx

SADRAJ

1. UvodU procesu stvaranja Europske zajednice, poljoprivreda ima poseban znaaj, naroito u poetku razvoja Zajednice, kada su se jo uvijek osijetile posljedice rata. Stoga je Zajednika poljoprivredna politika Europske unije nastala prvenstveno iz tenje da se zajednici, tj. njezinim stanovnicima, osigura sigurnost u hrani, s kontroliranim cijenama i kvalitetom. Na osnovu toga, zajednica je kroz zatitne cijene, tijekom dugog razdoblja pruala snanu financijsku podrku proizvodnji osnovnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Meutim 1980-ih, ta proizvodnja je u velikoj mjeri premaila potrebe unutarnjeg trita, tako da je Zajednika poljoprivredna politika od 1992. godine u fazi reformi, s ciljem da se smanje izdvajanja iz zajednikog prorauna i proizvoai uglavnom prepuste trinim uvjetima. U skladu s tim, financijska potpora se poela usmjeravati na ekstenzivnu proizvodnju, zatitu okolia, te razvoj zaostalih regija.

2. Zajednika poljoprivredna politika EUZajednika poljoprivredna politika (ZPP) (The Common Agricultural Policy, CAP) podrazumjeva skup mjera i programa subvencioniranja poljoprivrede u Europskoj uniji. Cilj ove politike je osigurati prihvatljive cijene i kvalitetu poljoprivrednih proizvoda, zadovoljavajui dohodak poljoprivrednicima u Europskoj uniji, te ouvanje ruralnog nasljea. Zajednika poljoprivredna politika je jedna od najvanijih politika Europske unije, o emu svjedoi i podatak da se na nju troi gotovo polovica prorauna.

2.1. Nastanak Zajednike poljoprivredne politikeZajednika poljoprivredna politika svoje korijene vue jo od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata kada europski poljoprivrednici nisu bili u mogunosti proizvesti dostatne koliine hrane. 1957. godine je usvojen Rimski ugovor kojim se konstituira Europska ekonomska zajednica, s ciljem da se zaustavi ekonomski rat u Europi putem slobodne trgovine i otvorenih granica. Tim ugovorom su postavljeni opi okviri Zajednike poljoprivredne politike, a naela su definirana tek kasnije, na konferencji u Stresi (Italija) 1958. godine. Zajednika poljoprivredna politika je zaivila 1962. godine nakon to ju je prihvatilo svih est drava osnivaica Zajednice.Ciljevi ZPP-a ovako su definirani prema lanku 33. Rimskog ugovora: podizanje poljoprivredne produktivnosti promicanjem tehnikog napretka, racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalnog iskoritenja proizvodnih initelja, posebno radne snage, osiguravanje ivotnog standarda poljoprivredne populacije, osobito podizanje prihoda osoba koje se osobno bave poljoprivredom, stabilizacija trita, sigurnost opskrbe trita, osiguranje poljoprivrednih proizvoda za potroae po razumnim cijenama.Tri su temeljna naela na kojima se zasniva ZPP: 1. jedinstveno trite, 2. prednost Unije, 3. financijska solidarnost.1. Jedinstveno trite ima dva znaenja: primjenu (na poljoprivredne proizvode) pravila o slobodnom prometu robe izmeu drava lanica, odreivanje zajednikih cijena i pomoi, bez obzira na sjedite ekonomskog subjekta. Korektna primjena tog naela zahtijeva zajedniko reguliranje cijena, isplaivanja pomoi i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima, kao i zajedniku vanjskotrgovinsku politiku.2. Prednost Unije. Tim naelom osiguravaju se aktivnosti na dva stupnja: davanje prednosti poljoprivrednim proizvodima iz Unije pred uvoznim proizvodima, zatita unutarnjeg trita od poremeaja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda niskih cijena, kao i od poremeaja na svjetskom tritu.3. Financijska solidarnost. Trokovi koji proizlaze iz primjene ZPP-a moraju biti podijeljeni meu svim zemljama lanicama, bez obzira na njihov nacionalni interes.ZPP se sastoji od skupine pravila i mehanizama koji reguliraju proizvodnju, prodaju i plasiranje poljoprivrednih proizvoda u EU, uz poseban naglasak na razvoju seoskih podruja, a uglavnom obuhvaaju cjenovnu potporu, izravne subvencije poljoprivrednicima i nadzor ponude. (Institut za javne financije)

2.2. ReformeIako su se Zajednikom poljoprivrednom politikom uspjeli ostvariti postavljeni ciljevi (proizvodnja je poveena, poboljana produktivnost, osigurana distribucija do potroaa i stabilizirano unutarnje trite), pojavile su se i negativne posljedice politike. Prije svega, proizvodnja je uvelike premaila potrebe unutarnjeg trita to je dovelo do stvaranja golemih robnih i skladinih vikova, pa su i izdvajanja za potporu poljoprivredi eksponencijalno rasla. Iz tih razloga, Zajednika poljoprivredna politika je u proteklom razdoblju doivila nekoliko reformi.Do prvog pokuaja reforme Zajednike poljoprivredne politike dolo je samo deset godina nakon njenog uspostavljanja. Naime, 1968. godine povjerenstvo za provedbu zajednike poljoprivredne politike objavilo je Memorandum o reformi Zajednike poljoprivredne politike, poznat kao Mansholtov plan (prema Sicco Mansholtu, tadanjem potpredsjedniku povjerenstva). Plan je predviao smanjenje broja zaposlenih u poljoprivredi i ukrupnjavanje poljoprivrednih posjeda kako bi se poveala produktivnost. Tijekom 1969. godine uveden je sustav poreza i subvencija (novanih kompenzacija) koji je trebao umanjiti utjecaj fluktuacija deviznih teajeva i pekulacija na cijene poljoprivrednih proizvoda. Meutim, ovaj sustav nije ispunio oekivanja, cijelo desetljee nisu provedene konkretne reforme i u poljoprivredi je i dalje bio prisutan problem neprestano rastuih robnih vikova. Osim trokova uskladitenja vikova, pojavili su se i negativni okolini uinci poveane proizvodnje (poput oneienja voda, osiromaenje tla i sl.). Takoer, poljoprivredni proraun je iznosio 2/3 ukupnog godinjeg prorauna Zajednice to je uzrokovalo kritike, jer su graani plaali vii porez zbog potpora poljoprivredi, a cijene hrane su bile vie nego na tritu zemalja nelanica.Stoga se u 1980-tim godinama poela provoditi reforma preko konkretnih ogranienja, mlijenih kvota (uvedene 1984. godine), tj. potpune kontrole proizvodnje mlijeka te borbe protiv daljnjih negativnih utjecaja poljoprivrede na prirodni okoli. Takoer, u 1988. Godini uvedena je i mjera set aside (engl. ostaviti sa strane) koja je imala za cilj potaknuti poljoprivrednike da ne proizvode, kako bi se smanjili trni vikovi i obnovio ekosustav.Sadanji sustav Zajednike poljoprivredne politike je posljedica dviju kljunih reformi: prva je poela 1992. Godine, a druga je provedena u sklopz Agende 2000.Europska komisija je 1991. godine iznijela dva prijedloga za raspravu o razvoju i reformi Zajednike poljoprivredne politike. Predvieno je sniavanje cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda radi postizanja njihove konkurentnosti na unutarnjem i svjetskom tritu, a snieni prihodi seljacima su kompenzirani izravnim plaanjima. Osim toga, reformom su uvedene dodatne mjere za ureenje trita, kao i za zatitu okolia. Ovi prijedlozi su bili osnova za politiki dogovor o reformi koji je usvojen 21. svibnja 1992. godine, a upravo je ta reforma oznaila prekretnicu u razvoju Zajednike poljoprivredne politike promjenom potpore od cjenovne na izravna plaanja. Reforma je nazvana prema tadanjem povjereniku Europske komisije za poljoprivredu Rayu MacSharryju.Polazei od uspjenih rezultata reforme iz 1992. godine, Komisija je i tijekom 90-tih radila na pripremi daljnje prilagodbe Zajednike poljoprivredne politike. Promjene u iduim godinama (meunarodna kretanja, proirenje Unije i proces prikljuivanja zemalja sredinje i istone Europe, uvoenje zajednike valute, poveanje konkurentnosti proizvoda treih zemalja, te novi krug pregovora u sklopu Svjetske trgovinske organizacije) prisilile su Uniju na nove promjene u sklopu Zajednike poljoprivredne politike. U srpnju 1997. godine, Komisija je predloila reformu u okviru plana "Agenda 2000", koji je predstavljao projekciju razvoja poljoprivrede EU u razdoblju od 2000. do 2006. godine, uzimajui u obzir oekivano proirivanje zajednice. Pregovori i sporazum o reformi zakljueni su na sastanku Europskoga vijea odranom u oujku 1999. godine u Berlinu. Agenda 2000 je bila dotad najopsenija reforma u povijesti Zajednike poljoprivredne politike i podijelila ju na dva stupa: potporu proizvodnji i ruralni razvoj. Nastavljeno je sniavanje cijena poljoprivrednih proizvoda zapoeto reformom iz 1992. godine, te su poveane izravne potpore poljoprivrednicima.Agenda 2000 je utvrdila aktivnosti u pravcu jaanja konkurentnosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda porijeklom iz Unije na unutarnjem i svjetskom tritu, pronalaenja alternativnih zaposlenja i izvora prihoda za poljoprivrednike, integriranja ekolokih i strukturalnih aspekata u Zajedniku poljoprivrednu politiku, unapreenje kvalitete i sigurnosti hrane i pojednostavljenje poljoprivrednog zakonodavstva kako bi pravila i postupci postali jasniji i jednostavniji za primjenu.U sijenju 2003. godine, Franz Fischler, lan Europske komisije zaduen za poljoprivredu, predlae novu reformu. U okviru te reforme planirano je smanjivanje izravnih subvencija farmerima za tri posto godinje i to najprije vlasnicima velikih farmi. Time bi 2010. godine smanjivanje iznosilo 20%, a taj uteeni novac, prema Fischlerovoj reformi, bi bio usmjeren u ruralni razvoj, tj. osloboena sredstva bila bi upotrebljena za proizvodnju kvalitetnije hrane i bolju organizaciju i ekoloku zatitu farmi. Drugi vaan cilj reforme je smanjenje zajamenih cijena odreenih poljoprivrednih proizvoda, ime bi se omoguilo osjetno smanjivanje cijena itarica (to je Europskoj uniji obezbjedilo odline pozicije u pregovorima o poljoprivredi u okviru Svjetske trgovinske organizacije). Uvjet za dobivanje subvencija je obveza da se unapreuje zatita okolia, zatita ivotinja i podie kvalitetu proizvedene hrane.Najvei protivnici ove radikalne reforme su Francuska, panjolska i Grka, to i nije udno s obzirom da su upravo te tri drave najvei korisnici prorauna Unije za poljoprivredu: prema podacima iz 2000. godine, panjolska je dobila 2,51 milijardu , Francuska 2,32 milijarde , a Grka 1,98 milijardi . Francuska se, pri tome, poziva na sporazum Agenda 2000, upozoravajui da bi predloena dinamika smanjivanja od tri posto godinje ugrozila egzistenciju najmanje 200 tisua francuskih poljoprivrednika. Protivnici ove reforme kao argument istiu da je predsjednik SAD George Bush obeao amerikim farmerima dodatne subvencije u godinjem iznosu od 6,4 milijardi $, to bi smanjilo konkurentnost europskih poljoprivrednika na svjetskom tritu. S druge strane, Fischlerovu reformu snano podupire Njemaka jer za provedbu zajednike agrarne politike izdvaja najvie (4,33 milijardi ), slijede je Velika Britanija (2,29 milijardi ) i Nizozemska (1,12 milijardi ). Njemaka vlada ak smatra da reforma nije dovoljno radikalna, jer e njezinom primjenom izdvajanja za poljoprivredu u zajednikom proraunu biti manja za svega 200 milijuna .Posljednja reforma Zajednike poljoprivredne politike, tzv. Health check, na snagu je stupila 20. studenog 2008. godine, a njezina zadaa je bila modernizacija i pojednostavljenje Zajednike poljoprivredne politike. Odnosno, omoguavanje boljeg odgovora na nove izazove i mogunosti s kojima se suoavaju europski poljoprivrednici kao to su klimatske promjene, potreba za boljim gospodarenjem vodama, zatita bioloke raznolikosti, te proizvodnja koja manje teti okoliu.

2.3. Financiranje Tijekom prvih godina svojeg postojanja ZPP je ponekad obuhvaala 2/3 ukupnih proraunskih sredstava EU. Kad pogledamo prosjek zadnjih nekoliko godina, moemo zakljuiti da ZPP godinje kota 55 milijardi eura. Zanimljivo je da to predstavlja 40% ukupnog godinjeg prorauna EU, a manje od 0,5% bruto domaeg proizvoda. Svaki stanovnik Europske unije prosjeno plaa 2 eura tjedno za financiranje ZPP. Kada pogledamo realno, to nije visoka cijena za zdravstveno ispravnu hranu i odrivost ruralnog prostora. Proraunska sredstva za trinu potporu (itarice, eer, govedina i mlijeko) i za izvozne subvencije su smanjena, dok su istovremeno sredstva za izravna plaanja poljoprivrednicima te sredstva za razvoj seoskih podruja poveana. (Vodi kroz zajedniku poljoprivrednu politiku, str. 7)Kada je rije o financiranju zajednike poljoprivredne politike, postoji unaprijed utvreni najvii proraun (kao kod svih politika EUa) koji se odreuje na sedmogodinjoj osnovi. Time se osigurava gornja granica potronje, a poljoprivrednicima mogunost poznavanja raspoloivosti sredstava. Uzastopne reforme politike poveale su djelotvornost raspoloivih instrumenata. Najmanje djelotvorni instrumenti politike postupno su zamijenjeni uinkovitijim instrumentima, te je na taj nain omogueno da se zajednikom poljoprivrednom politikom bolje odgovori na potrebe poljoprivrednika te da se ispune zahtjevi i potrebe potroaa.Do 2007. godine, Zajednika poljoprivredna politika je financirana sredstvima iz Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi koji je osnovan jo 1962. godine. Taj fond je 1964. godine podijeljen u dvije komponente: komponentu Jamstva i komponentu Usmjeravanja. Komponenta Jamstva je imala ulogu financiranja rashoda koji su proizlazili iz primjene trine i cjenovne politike, dok je komponenta Usmjeravanja pridonosila financiranju aktivnosti strukturne politike i politike razvoja ruralnih zona.2007. godine, Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, zamjenjen je sa dva nova fonda, koji su sastavni dio prorauna Europske unije. Prvi je Europske garancijski poljoprivredni fond, iz kojeg se financiraju izravne subvencije poljoprivrednicima i mjere kojima se reguliraju poljoprivredna trita, a drugi je Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, iz kojeg se financiraju programi ruralnog razvoja drutva lanica.

2.4. Funkcioniranje Zajedniku poljoprivrednu politiku moe se opisati kao politiku s tri dimenzije: potpora tritu, dohodovna potpora i ruralni razvoj. Te su tri dimenzije meusobno povezane i cjelokupna odrivost ovisi o njihovoj sposobnosti zajednikog djelovanja.Kada je rije o potpori tritu, poljoprivreda je sektor koji ovisi o vremenskim uvjetima i klimi vie od brojnih drugih sektora. Nadalje, u poljoprivredi postoji neizbjean vremenski razmak izmeu signala potranje i mogunosti odgovora ponude, a s obzirom na to da je, u usporedbi s drugim proizvodima, naa potronja hrane uglavnom stalna, i najmanje promjene u proizvedenim koliinama mogu uvelike utjecati na cijene. Tim se poslovnim nesigurnostima opravdava vana uloga koju javni sektor ima u osiguravanju stabilnosti poljoprivrednicima. Kako bi se osigurala sigurnost trita, upotrebljava se niz trinih instrumenata.Kada govorimo o drugoj dimenziji, dohodovnoj potpori, izravna plaanja ne osiguravaju samo osnovni prihod poljoprivrednicima ve i proizvodnju ekolokih javnih dobara.Trea je dimenzija ruralni razvoj. Kako bi se razmotrile posebne potrebe i izazovi s kojima se ruralna podruja suoavaju, uspostavljeni su nacionalni (i u nekim sluajevima regionalni) programi razvoja.Drave lanice sastavljaju svoje programe na temelju istog popisa mjera, ali zadravaju dovoljno fleksibilnosti da se mogu baviti pitanjima od najvee vanosti unutar svojih dravnih podruja, koja odraavaju specifine gospodarske, prirodne i strukturne uvjete. Takozvanim pristupom Leader, kao integralnim dijelom programa ruralnog razvoja, potie se lokalno stanovnitvo da se bavi lokalnim pitanjima.Prve dvije dimenzije potpora tritu i dohodovna potpora financiraju se iskljuivo iz prorauna EUa, dok se dimenzija ruralnog razvoja temelji na viegodinjem programiranju, a sufinanciraju je drave lanice.

3. Zajednika poljoprivredna politika i HrvatskaEuropska unija danas broji 28 zemalja lanica to je gotovo duplo u odnosu na 2003. godinu kad ih je bilo samo 15. Od novoprimljenih drava po ekonomskoj perspektivi najznaajnije su zemlje Sredinje i Istone Europe, to znai da tu moemo svrstati i Hrvatsku. U podruju poljoprivrede, nakon proirenja zajednice, dolo je skoro do dupliranja radne snage i obradivih povrina, a unutarnjem tritu je dodano preko 100 milijuna potroaa. S druge strane, proirenje je novim dravama lanicama omoguilo da uinkovito koriste svoje poljoprivredne potencijale. Meutim, bilo je neophodno da zemlje kandidati prethodno ispune mnogobrojne uvjete glede prestrukturiranja i modernizacije svog agrarnog sektora.Od 2013. godine u Republici Hrvatskoj Zajednika poljoprivredna politika Europske unije zamijenila je dotadanji nacionalni sustav potpora u poljoprivredi. Preuzeto je zakonodavstvo Europske unije u svim podrujima poljoprivredne politike od proizvodnih standarda, potpore proizvodnji, mjera za regulaciju trita poljoprivrednih proizvoda pa do mjera potpora ruralnom razvoju. Za provedbu Zajednike poljoprivredne politike u Hrvatskoj je zadueno Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, koja je akreditirana za koritenje financijskih sredstava Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi.lanstvo u Europskoj uniji Hrvatskoj je donijelo velike mogunosti koritenja znaajnih financijskih sredstava u sektoru poljoprivrede, ali i obvezu prijenosa nacionalnih sredstava u proraun Europske unije. U financijskom paketu za Hrvatsku je bilo predvieno 373 milijuna eura godinje za izravna plaanja, 27,7 milijuna eura za ruralni razvoj u 2013. godini, zatim 10,8 milijuna eura godinje za financiranje vinarskog sektora te 9,6 milijuna eura godinje za izravna plaanja namijenjena razminiranom poljoprivrednom zemljitu. Takoer je procjenjeno da e Hrvatska godinje koristiti oko 22 milijuna eura za mjere trino-cjenovne politike. Meutim, koritenje ovih sredstava ovisi o stanju na tritu. Od 2014. godine Hrvatska prima 100% omotnice za ruralni razvoj (sukladno ZPP za razdoblje 2014.-2020.) koja moe iznositi nekoliko stotina milijuna eura.Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska si je omoguila pogodnosti velikog trita s pola milijarde potencijalnih potroaa za proizvoae iji proizvodi nose zatiene oznake zemljopisnog podrijetla, oznake izvornosti ili oznake tradicionalnog ugleda, kao i za ekoloke proizvode. ak 91,6% podruja Hrvatske klasificira se kao ruralno podruje na kojem ivi 47,6% stanovnitva. Hrvatska bi veliku zastupljenost ruralnih podruja i brojnost ruralnog stanovnitva trebala iskoristiti kao svoju komparativnu prednost, pa bi dohotke od nepoljoprivrednih aktivnosti na poljoprivrednim podrujima trebala poveati kroz programe ruralnog razvoja. U to se ukljuuju aktivnosti poput razvijanja ruralnog turizma i drugih gospodarskih djelatnosti, s time da korisnici projekata ruralnog razvoja nisu nuno samo poljoprivrednici nego cjelokupno stanovnitvo ruralnih podruja. Kroz ulaganja u socijalne, kulturne, obrazovne i gospodarske strukture, europski model ruralnog razvoja bavi se irim potrebama ruralnih podruja, od demografskih do gospodarskih.Meutim, lanstvom u Europskoj uniji, Hrvatska se obvezala primjenjivati mjere Zajednike poljoprivredne politike koje nisu nuno povoljne za hrvatske poljoprivrednike. Hrvatska kao drava lanica mora uplaivati doprinos za Zajedniku poljoprivrednu politiku u proraun Europske unije. Iako je to dugorono gledano isplativo za veinu hrvatskih poljoprivrednika, za neka manje konkurentna poljoprivredna gospodarstva, koja se veliinom, cijenom i kvalitetom nemogu prilagoditi europskim standardima, pristupanje Uniji je predstavljalo potekoe.Velika usitnjenost hrvatskoga poljoprivrednog zemljita esto predstavlja potencijalno ograniavajui imbenik za poveanje konkurentnosti. No, primjeri iz nekih drava lanica, osobito Italije, potvruju da se konkurentna proizvodnja moe razviti i na manjim poljoprivrednim gospodarstvima, posebice njihovom specijalizacijom ili udruivanjem. Ulaskom u Uniju dodatno raste priljev poljoprivrednih proizvoda iz drugih lanica to donosi tekoe hrvatskim poljoprivrednicima. Istodobno, Hrvatska u okviru Zajednike poljoprivredne politike ima ograniene mogunosti provedbe mjera pomoi domaim proizvoaima.Nije lako procijeniti koje skupine poljoprivrednih proizvoda imaju ili e imati koristi, te koje nee imati koristi zbog Zajednike poljoprivredne politike. Kada su u pitanju zemlje koje su 2004. i 2006. godine pristupile Europskoj uniji, jo ni danas se nemoe konkretno govoriti o rezultatima koje je za poljoprivredu tih zemalja donijelo pristupanje Europskoj uniji. Ipak, na temelju poveanja zaposlenosti, rasta drutvenog bruto proizvoda, kao i poveanja zainteresiranosti stranih investitora za ulaganja u poljoprivredu tih zemalja, moe se rei da je prikljuenje Europskoj uniji bio pozitivan korak za njihovu poljoprivredu. Nadajmo se da e i Hrvatska pratiti takav trend.

4. Zakljuak Europska unija je tijekom svog razvoja bila suoena s brojnim nedoumicama kada je u pitanju izgradnja poljoprivredne politike. Provoene su brojne reforme kako bi se dolo do rjeenja koja e zadovoljiti i poljoprivredne proizvoae koji trae subvencije, ali i porezne obveznike koji nisu spremni izdvajati ogromna sredstva za relativno malu populaciju europskih poljoprivrednika. Izuzetno je teko doi do rjeenja koje bi sve zadovoljilo, pa se zato i u dananjem vremenu nastoje pronai odgovori na probleme poljoprivredne proizvodnje. To je proces koji traje i koji e sigurno i u buduem vremenu biti prisutan. Europska unija stalno razvija svoju poljoprivrednu politiku s ciljem ouvanja i daljnjeg razvoja ove temeljne oblasti privrede. Rjeenja koja su do sada primjenjivana i koja se pokazuju kao uspjena treba iskoristiti i u zemljama koje tek razvijaju svoju poljoprivredu.Poljoprivrednici su vrlo vaan gospodarski imbenik u ruralnim podrujima, te ih EU ne smije izgubiti. Osnovne, instinktivne vjetine bavljenja poljoprivredom ne mogu se nauiti iz knjiga, ve se prenose s jednog narataja na drugi. Unato tomu veliki broj mladih ne smatra poljoprivredu privlanim zanimanjem te je poljoprivrednika sve manje. Za usporedbu, u 1960-im godinama prvotnih est lanica Europske unije brojilo je est milijuna poljoprivrednika, a danas se ta brojka vie nego prepolovila. Zajednikom poljoprivredmon politikom se stoga pomae mladima pokrenuti poljoprivredna gospodarstva pomou sredstava za kupnju zemljita, strojeva i opreme. Osiguravaju se i bespovratna sredstva za osposobljavanje novih, ali i ve postojeih poduzetnika za uporabu najnovijih tehnikih metoda proizvodnje. Poticanje mladih poljoprivrednika i osiguravanje kontinuiteta iz jednog narataja u drugi pravi je izazov za ruralni razvoj u Europskoj uniji.

5. Literatura 1. Kesner-kreb, M. Institut za javne financije. Zajednika poljoprivredna politika EU (online). Dostupno na: (http://www.ijf.hr/hr/korisne-informacije/pojmovnik-javnih-financija/15/europska-unija-ekonomska-politika/40/zajednicka-poljoprivredna-politika-eu/335/)2. Politike Europske unije: Poljoprivreda. (2014). Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2014.3. Politike i aktivnosti EU poljopri vred na politika (online). Dostupno na: (http://www. entereurope.hr/page.aspx?PageID=91).4. Vodi kroz zajedniku poljoprivrednu politiku. (2011).