Zajednička izložba Manuele Majić i Zlatka Ivančoka KAD ... · Komandant Kolašinske brigade MILOŠ MEDENICA . ... Medenice, zaboravljenoj Medovi i iseljenicima kojih se sjete

GODINA XVII. _ BROJ 97. _ SIJE»ANJ-VELJA»A / JANUAR-FEBRUAR _ 2016.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

Zajednička izložba Manuele Majić i Zlatka IvančokaKAD LJUBAV GOVORI

Crnogorski dom, Zagreb, 21.1. – 4.2.2016.

ĐE JE ŠTO

STO GODINA MEDOVE 1916. − 2016.Plava grobnica 3

VIJEK MOJKOVAČKE BITKEBijela grobnica 4

TRIBINA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA Plava grobnica i bijela kosturnica 5

DJELOVANJE UDRUGA I VIJEĆAIzborna skupština društva „Montenegro“ 14Dvije sjednice. Vijeća crnogorske nacionalne manjine GZ 15Sastanak vijeća crnogorske manjine Istarske županije u PU 16

PREDSTAVLJANJE KNJIGAPun ruksak oblutaka 18Crnogorski aforizmi M.Mijovića i poezija pjesnikinje M. Medojević 21

MANJINSKE MANIFESTACIJEPriopćenje savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske 22Seminar koordinacije nacionalnih manjina Grada Zagreba 23Obilježen dan ljudskih prava u Splitu 24

GALERIJA MONTENEGRINAKad ljubav govori 25

IZLOŽBE U SPLITUTreća samostalna izložba Željane Koljanin 27Izložba slika vinorelom 28Izložba razglednica Crne Gore, promocija CD−a i ispraćaj stare godine 29Izložba slika Dragice Samardžije 30

IZLOŽBE U PULIKolektivna izložba slika 30

DOKUMENTARNI FILM Krsto Škanata 31

INTERVJUUpoznajte pjesnika Miljana Nikolića 32

DRUŽENJE U CRNOGORSKOM DOMU U ZAGREBUTradicionalno druženje uoči Badnjaka i Božića 35

OSVRTI, VIĐENJA, PRIKAZI 36

MANIFESTACIJA HRVATSKE BRATOVŠTINE BOKELJSKE MORNARICE 809 ZAGREBBokeljska večer 37

IZ CRNE GORE I SVIJETA Karadaglić među šest najboljih gitarista 38Ostale zanimljivosti 39 CRNOGORSKI MOZAIK 40

IzdavaËi:NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE

I VIJE∆E CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINEGRADA ZAGREBA

Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264E-mail: [email protected], [email protected],

[email protected] adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr

Za izdavaËe: Danilo IveziÊ i Dušan MiškoviÊGlavni i odgovorni urednik: v.d. Mirjana DajoviÊ

Redakcija: Milanka BulatoviÊ, Nataša Gerželj, DaniloIveziÊ, Dragutin LakiÊ, Nataša RašoviÊ, Dušan RoganoviÊ

GrafiËka priprema i tisak: Skaner studio d.o.o.Rukopisi se ne vraÊaju. Naklada /Tiraža 1000

Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financiranoiz državnog proraËuna Republike Hrvatske

Naslovnicu krasi predivna fotografija rijeke Tare koja je djelo profesionalnog fotografa Srđana Boljevića.

Uslikana je u mojkovačkom kraju, kojeg u ovom izdanju spominjemo u povodu stote godišnjice Mojkovačke bitke.

Na njezinoj desnoj obali, na 820 metara nadmorske visine, smjestio se grad Mojkovac, okružen nacionalnim parkovima Durmitor i Biogradska gora.

Rijeka Tara je najvjerojatnije dobila ime po ilirskom ple-menu Autarijata koji je naseljavao taj kraj. No, Rimljani su ih osvojili i u to područje naselili romanizirana ilir-ska plemena, kasnije nazvana Vlasima. Tijekom VII. stoljeća dolinu Tare naseljavaju stari Slaveni i osnivaju župu Brskovo, koja je bila smještena 6 km istočno od današnjeg grada Mojkovca i njezin se teritorij poklapa s teritorijem današnje opštine. Mojkovac je utemeljen za vrijeme vladavine srpskog kralja Uroša, u središtu župe Brskovo, koja je pripadala srpskoj kraljevini Raškoj. Taj kraj je bio poznat po rudniku srebra Brskovo zahvaljujući kojem se kovao srpski kovani novac. Navodno je sadašnje ime Mojkovac nastalo kada je kralj Uroš izgovorio „Moj kovani novac“.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE

PUN RUKSAK OBLUTAKANovinarski dom, Zagreb, 23.2.2016.

Srđan Boljević je rođen 1966. godine u Podgorici, gdje živi i radi. Od 2004. godine radi kao profe-

sionalni fotograf, prvo za tjednik Revija D, a potom za dnevne novine Dan u kojima je još uvijek zaposlen. Dobitnik je nagrada za najbolju sportsku fotografiju u Crnoj Gori za 2007. i 2008. godinu te učesnik mnogih međunarodnih kolektivnih izložbi. Imao je značajno učešće na međunarodnoj reviji planinarske fotografije u Smederevskoj Palanci 2009. i 2010. godine, gdje se pred-stavio s fotografijama NP Biogradska gora i NP Lovcen. Također je i zvanični umjetnički fotograf muzičkog fes-tivala Sunčane Skale.Ovim putem mu se od srca zahvaljujemo što je velikodušno ustupio svoje fotografije za naslovnicu ovog izdanja i za naslovnice budućih izdanja. Izuzetno nam je drago što će svojim umjetničkim radovima dodatno obogatiti Crnogorski glasnik i omogućiti čitateljima da još bolje upoznaju očaravajuće ljepote Crne Gore.

C r n o g o r s k i g l a s n i k – B r o j 97 – 2 0 1 6 . Stranica 3

STO GODINA MEDOVE 1916.-2016.

PLAVA GROBNICA

Ni do danas, sto godina od brodoloma talijanskog parabroda BRINDISI pred albanskom lukom MEDOVA (6. januara 1916.), nijesu razjašnjene sve okolnosti nesreće kao i broj stradalih u njoj. Medovski stradalnici krenuli su iz Kanade, luka Halifaks, i poslije dvadeset pet dana neizvjesnog putovanja stigli u Napulj, a odatle ţeljeznicom u luku Brindisi iz koje su 5. januara 1916. godine zajedno s grupom doktora i velikom koliĉinom hrane i sanitetskog materijala isplovili na parabrodu Brindisi ka albanskoj luci Medova.

Na Badnji dan 6. januara 1916. godine u osam sati ujutro ispred luke San Giovanni di Medova parabrod je naišao na podvodnu minu i za 15-tak minuta potonuo. Crnogorski TITANIK još ĉeka da izroni. U toj ĉeliĉnoj urni u "Plavoj grobnici" na vjeĉnoj straţi poĉiva mladost i prah crnogorskih rodoljuba koji su se odazvali pozivu ugroţene domovine u oreolu slave, pod trnovitim vijencem muĉenika, pod kandilom slobode − luĉom koja se ne gasi. (Marijan Mašo Miljić)

Spomenik stradalim pod Medovom podignut je na Cetinju 13. maja 1939. godine. Rad poznatog crnogorskog umjetnika Rista Stijovića nazvan LOVĆENSKA VILA.

Lovćenska vila, okrenuta prema Lovćenu i pjesniku „ĉija je sudbina pretvorena u brdo", u desnoj ruci drţi maĉ, a u lijevoj srebrni lovorov vijenac, odluĉna da ga mitski svemoćna, raskošno lijepa i stasita, a proroĉki zagledana u dolazeća vremena, neĉujno spusti u Medovski zaliv na mjesto Ċe je potonuo Brindisi, iznad crnogorske "plave grobnice". (Marijan Mašo Miljić)

U gradu Mojkovcu je 7. januara 2016. godine odrţana centralna proslava 100−te godišnjice

Mojkovaĉke bitke. Vijence na Spomenik junacima Mojkovaĉke bitke poloţio je predsjednik

Crne Gore Filip Vujanović te delegacije Vojske Crne Gore i Opštine Mojkovac.

TakoĊer, u povodu ove godišnjice i 100−te godišnjice tragedije kod Medove, 04. februara

2016. godine u Crnogorskom domu u Zagrebu odrţana je Tribina pod nazivom „Plava

grobnica i bijela kosturnica“ uz uĉešće mladih znanstvenika dr. sc. Ivana Vukovića i dr. sc.

Ţeljka Karaule. Kroz uvodne priloge „Plava grobnica“ i „Bijela grobnica“ vodimo Vas do

opseţnog izlaganja koje je odrţano na spomenutoj Tribini u organizaciji Vijeća crnogorske

nacionalne manjine Grada Zagreba.

Stranica 4 C r n o g o r s k i g l a s n i k – B r o j 97 – 2 0 1 6 .

VIJEK MOJKOVAČKE BITKE

BIJELA GROBNICA

Prošao je toĉno jedan vijek od Mojkovaĉke bitke. U ovom sudaru junaštva s jedne strane i sile s druge strane − uĉestvovalo je gotovo sve što je crnogorska vojska imala. Mojkovac i mojkovaĉki junaci su zasluţili da ih pominjemo uvijek s ponosom i poštovanjem.

Mojkovaĉki boj je veliki ponos Crnogoraca jer “David pobijedi Golijata”, a mojkovaĉki junaci koji svojom krvlju nahraniše otadţbinu, a to je hrana kojoj ravne nema do majĉina mlijeka, postadoše vjeĉiti uzori kako se cijeni i brani sloboda. Oni kao da su unaprijed znali strašnu istinu ţivota: ako iznevjeri najbolji ili pogine − to je kraj. Svi mogu da iznevjere, ali najbolji − ne! On moţe samo junaĉki da pogine. Ko je ţivio kao ĉovjek i junak − dosta je ţivio, ma koliko dug ţivot imao.

Komandant Kolašinske brigade MILOŠ MEDENICA

Poslije 7. januara 1916. godine bilo je jasno da austrougarska vojska ne moţe da prodre kroz “mojkovaĉka vrata”. To je i sam neprijatelj u svojim izvještajima priznao − da njegov predviĊeni cilj nije ostvaren. General Rajner, ĉije su jedinice bile u centralnom, najvaţnijem dijelu udara austrougarske vojske na Mojkovcu, izvještava: “Uprkos tome što su se naši vojnici hrabro borili, a komandanti jurišali na ĉelo svojih jedinica, kako bi slomili otpor crnogorske vojske, uspjeh nije postignut”. Poslije neuspjeha svojih jedinica i generali Kalzer i Pongrac su shvatili da se sukobljavaju s neobiĉno ţilavim protivnikom koji nema namjeru da odstupi i dozvoli prolaz austrougarskim trupama preko Mojkovca. A, general Hecendorf, prema sopstvenom priznanju nije oĉekivao da će sandţaĉka vojska na Mojkovcu pruţiti takav otpor i onemogućiti njegova dejstva za odsijecanje makar jednog dijela srpske vojske, u povlaĉenju prema Albaniji. Mnogo kasnije, on je rekao: “Borili smo se protiv junaka iz bajke...”.

Kapetan barjaktar JOVO POLEKSIĆ


TRIBINA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA

PLAVA GROBNICA I BIJELA KOSTURNICA

Prvenstvena svrha Tribina koje Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, već tradicionalno, organizira u Crnogorskom domu je da se o pojedinim dugo prešućivanim dogaĊanjima, liĉnostima i odnosima iz slavne crnogorske istorije progovori drugaĉije, bez mitova i bez zaborava, argumentirano i dokumentirano ispriĉati istinu ma kakva ona bila, prvenstveno zbog onih koji su bili njeni uĉesnici i tvorci.

Obiljeţavajući 100−tu godišnjicu tragedije kod MEDOVE i 100−tu godišnjicu MOJKOVAĈKE BITKE na Tribini, simboliĉnog naziva „Plava grobnica i bijela kosturnica“, organiziranoj 4. februara 2016. godine u Crnogorskom domu u Zagrebu uz uĉešće mladih znanstvenika dr. sc. Ivana Vukovića i dr. sc. Ţeljka Karaule progovorili smo o Mojkovoĉkom boju i tragediji porodice Miloša Medenice, zaboravljenoj Medovi i iseljenicima kojih se sjete u Crnoj Gori po potrebi.

dr.sc. Ţeljko Karaula i dr.sc. Ivan Vuković

"Ne pridruţujemo se mi kakofoniji proslava jer se nema što proslaviti u ovome ako se stradali broje na hiljade, već prvenstveno odajemo pijetet onima koji su bez rezerve išli u obranu domovine“ − rijeĉi su moderatora Tribine Danila Ivezića, predsjednika NZCH.

Krenuli su bili ka Mojkovcu! To je bila posljednja bitka samostalne crnogorske drţave, labudova pjesma crnogorske slave i zanosa, iskreno i fanatiĉno pregnuće spašavanja onesposobljene savezniĉke srpske vojske i oĉajniĉki pokušaj samospašavanja, bitka iz oĉaja i inata, bitka za vojniĉku ĉast i ljudsko dostojanstvo. To je bio najviši domet crnogorskog viteštva i najveći izraz crnogorskog donkihotizma. Samoubilaĉki pokušaj odbrane sopstvenog opstanka, naroda i drţave − kaţe Marijan Mašo Miljić u tekstu „Mojkovaĉka bitka – crnogorska Troja“.

Po svom znaĉenju i posljedicama Mojkovaĉka bitka ima posebno mjesto u prebogatoj crnogorskoj istoriji, naţalost dugo vremena prećutana, zaboravljena i interpretirana u okviru neĉijih drugih interesa i ciljeva. Uz „višak“ svoje istorije, slaveći i oplakujući tuĊe bitke i poraze Crnogorci zaboravljaju svoje. Znanost je konaĉno morala reći svoje, istinu o crnogorskim Termopilima i onim što se nakon toga desilo s Crnom Gorom. NepobijeĊena crnogorska vojska doţivjela je najteţi poraz u istoriji Crne Gore, narod je ostao bez drţave, bez kralja i bez imena crnogorskog. Ta istina ima i priĉu o stvarnim junacima Mojkovaĉke bitke.


Na pozivnici za tribinu nalazi se slika brigadira Miloša Medenice i to ne sluĉajno. Sudbina toga ĉovjeka, njegove porodice i njegovih potomaka je velika opomena pokoljenjima za ispravak dijela nepravde i dostojno obiljeţavanje njegovog imena. Kako reĉe Vitni Voren u pamfletu naziva „Crna Gora − zloĉin mirovne konferencije“ (iz 1922.): „Ove stranice su napisane sa jednim ciljem – da se ĉuje glas za Crnu Goru, da se osujete namjere njenih neprijatelja kojima ćutanje i zaborav najbolje sluţe“.

Danilo Ivezić i dr.sc. Ivan Vuković

Dr. sc. Ivan Vuković je u svom izlaganju naslova "Medova i Mojkovac: vijek kasnije" rekao sljedeće:

"Istorijsko znaĉenje Medovske tragedije i Mojkovaĉke bitke moţe se tumaĉiti dvojako. S jedne strane, ovi dogaĊaji predstavljaju posljednju uspomenu na staru, pomalo mitsku i nedvojbeno herojsku Crnu Goru koja, ma kako doţivljavali njen identitetski iskaz, i dalje ţivi u kolektivnom sjećanju Crnogoraca. S druge strane, Medova i Mojkovac bili su i tragiĉni nagovještaj skorog kraja takve Crne Gore, istorijske traume od koje se kao društvo, ni vijek kasnije, nijesmo u potpunosti oporavili. Dva, po mnogo ĉemu jedinstvena, primjera ţrtvovanja za sopstvenu i tuĊu slobodu, kao zakljuĉak jedne i uvod u suštinski razliĉitu drugu priĉu o povijesnom trajanju crnogorskog naroda i drţave, razlog su za ponos svih koji, na jedan ili drugi naĉin, nastavljaju putem onih koji su tu ţrtvu podnijeli.

Svoje veĉerašnje kratko izlaganje ţelim uĉiniti podsjećanjem na ono što je obiljeţilo crnogorski vijek nakon tih januarskih dana 1916. godine. Teško je pronaći uporedni primjer turbulentnijeg politiĉkog razvoja od onog koji je Crna Gora doţivjela u posmatranom periodu. U najkraćem, za nekoga ko je u njoj roĊen u vrijeme kada su se Medovska tragedija i bitka na Mojkovcu dogodile, doĉekao desetu deceniju ţivota ne napuštajući je, danas moţemo kazati da je ţivio u suverenoj i meĊunarodno priznatoj drţavi, na ĉijem su se ĉelu više od dva vijeka nalazili predstavnici jedne vladarske kuće, zatim u bezimenoj oblasti na periferiji imenom jugoslovenskog, a suštinom svog politiĉkog bića srpskog kraljevstva, potomi u socijalistiĉkoj zajednici juţnoslovenskih naroda, i to u jednoj od šest ravnopravnih republika s gotovo svim atributima drţavnosti, nakon toga i u federaciji i drţavnoj zajednici sa susjednom Srbijom i, od 2006. godine, još jednom i, nadam se, konaĉno, u drţavi s punim meĊunarodno−pravnim subjektivitetom. Uokvirena drţavnom samostalnošću Crne Gore, tri ideološko−politiĉki potpuno razliĉita „jugoslovenska“ projekta ĉiji je bila sastavni dio, donijela su, drugim rijeĉima, njen nestanak s politiĉke mape svijeta, ponovno raĊanje u plamenu klasne i nacionalne revolucije i borbu za opstanak u teškom vremenu dominacije tuĊih interesa.


U govoru odrţanom neĊelju dana pred stvaranje prve Jugoslavije, znameniti Stjepan Radić upozorio je ĉlanove Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, da u novu drţavu ne ulaze kao „pijane guske u maglu“, odnosno bez ĉvrstih garancija poštovanja politiĉke autonomije triju naroda koji su ţivjeli na prostorima nekadašnjeg austrougarskog carstva. U atmosferi opšte euforije zbog, mislilo se, konaĉnog nacionalnog osloboĊenja Juţnih Slovena, proroĉanske rijeĉi voĊe Hrvatske puĉke seljaĉke stranke nijesu se ĉule. U Crnoj Gori, kako to valjda obiĉno i biva, politiĉka mudrost spram emocija imala je još manje šanse. U periodu izmeĊu dva svjetska rata, zabludu o tome da im je, uprkos nespornim istorijskim zaslugama za njenu izgradnju, u zajedniĉkoj drţavnoj kući više plemena jednog naroda dovoljno manje prostora nego drugima, Crnogorci su skupo platili. Do tada nikada do kraja pokoreni, preko noći su izgubili ne samo najvrijednije tekovine slavne istorije, poput drţavnog imena i autokefalne crkve, već i pravo da odluĉuju o sopstvenoj budućnosti. Neko ironiĉan u znaĉajno većoj mjeri nego što to ova prilika dozvoljava, kazao bi da je za utjehu u miru poraţenim potomcima junaka s Grahovca i Vuĉjeg Dola trebalo da posluţi ĉinjenica da se na ĉelu novostvorene kraljevine nalazio unuk knjaza i kralja Nikole, roĊen na Cetinju, te da je Srbija, kojoj je Crna Gora pripojena netom prije njenog proglašenja, u potpunosti kontrolisala njen politiĉki ţivot, o ĉemu svjedoĉi i podatak da su se, od ukupno 268 mjeseci koliko je trajala, politiĉki predstavnici Srbije 264 mjeseca nalazili na ĉelu vlade, 247 na ĉelu ministarstva vanjskih, odnosno 240 na ĉelu ministarstva unutrašnjih poslova, i svih 268 na ĉelu ministarstva vojske. S druge strane, objektivan sud o opštem raspoloţenju u tadašnjoj Crnoj Gori nije moguće formirati ako se nema u vidu decenijsko trajanje Boţićnog ustanka, podignutog tokom prvih mjeseci ţivota drţave Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno ravno tri godine nakon Medove i Mojkovca, zatim snaga anti−reţimske Komunistiĉke partije Jugoslavije u Crnoj Gori Ċe je, primjera radi, na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. godine, osvojila procentualno tri puta više glasova nego što je bio njen ukupan rezultat, kao i to da je u periodu nakon uvoĊenja Šestojanuarske diktature, broj onih koji su, zbog politiĉkih razloga, hapšeni i ubijeni u Crnoj Gori bio nekoliko desetina puta veći nego u drugim djelovima Kraljevine Jugoslavije.

O istom, bez ikakve sumnje, svjedoĉi i masovnost, tj. Opštenarodni karakter ustanka 13. jula 1941. godine. Za Crnu Goru, više od svih i prije svega, bila je to istorijska šansa za novi ţivot, šansa koja je u potpunosti iskorišćena zahvaljujući predanosti Crnogoraca idealu novog, pravednijeg društva koje je trebalo stvoriti nakon konaĉne pobjede, i hrabrosti koju su pokazali u ĉetvorogodišnjoj borbi za osloboĊenje od domaćeg i stranog neprijatelja, a o kojoj govori i ĉinjenica da je više od jedne trećine generala Narodnooslobodilaĉke vojske Jugoslavije koji su izašli iz rata bilo iz Crne Gore. Njen politiĉki i ekonomski status u novoj drţavi nije se mogao više razlikovati od onoga iz perioda prije Drugog svjetskog rata. Crnoj Gori je, ne samo vraćeno drţavno dostojanstvo, već i obezbijeĊen, ukupno gledano, privilegovan poloţaj u odnosu na ostale jugoslovenske republike. Dok su, od 819 mjesta u 39 vlada kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, Crnogorci pokrivali samo ĉetiri, njihova zastupljenost u strukturama vlasti FNRJ i SFRJ je, u poreĊenju s brojem stanovnika Crne Gore, bila nesrazmjerno veća. Iako je njena ekonomija ĉinila tek 2% jugoslovenske, raĉuna se da su crnogorski kadrovi tokom ovog perioda kontrolisali jednu od osam politiĉkih funkcija na nivou federacije. Tako je 1963. godine, Crna Gora u Izvršnom komitetu Saveza komunista Jugoslavije imala ĉetiri predstavnika, odnosno jednog više od Slovenije i Makedonije. Istovremeno, zahvaljujući golemom uticaju Crnogoraca na raspodjelu finansijskih sredstava iz saveznog budţeta i investicionih fondova, Crna Gora na planu socio−ekonomskog razvoja ţivi najbolje godine svoje istorije. Tako je, u periodu izmeĊu 1945. i 1990. godine, njena ekonomija godišnje rasla u prosjeku 6.7%, uz šestostruko povećanje uĉešća industrijskog sektora u ukupnom BDP−u.

U decenijama svojevrsne renesanse Crne Gore, i pored stvaranja najvećeg broja kulturnih, obrazovnih i nauĉnih institucija, pitanje crnogorskog nacionalnog identiteta ostalo je bezadekvatnog odgovora. Otpor na koji su, u redovima tadašnje društveno−politiĉke elite, nailazili pokušaji iole preciznijeg definisanja ovog pojma, svjedoĉi ne samo o dubini istorijskih trauma naslijeĊenih iz perioda prije Drugog svjetskog rata i „obogaćenih“ novim iskustvima podjela za vrijeme njegovog trajanja, već i osjećaju, na razini crnogorskog kolektiviteta, i dalje tako snaţno prisutnog kompleksa niţe vrijednosti.


Oni koji su se, poput Sava Brkovića i Špira Kulišića, te intelektualaca okupljenih oko Cetinjske knjiţevne opštine, usudili da dovedu u pitanje pripadnost Crnogoraca sprskom etniĉkom korpusu, doţivjeli su, tako, progon iz politiĉkih struktura i javnog ţivota uopšte. O tome kako su se, na mjestima odluĉivanja, doţivljavale ostale specifiĉnosti crnogorskog viševjekovnog trajanja, govore i zapisnici sa sjednica najviših drţavnih organa SR Crne Gore, nedavno objavljeni u knjizi „Crnogorska vlast i crnogorsko nacionalno pitanje (Dokumenta 1970 − 1985)“. „Svi znamo šta se sve plete o ovom našem ĉetvoro−republiĉkom sprsko−hrvatskom jeziĉkom podruĉju trenutno“, reći će jedan od crnogorskih komunistiĉkih prvaka, vrlo zapaţen u predstojećoj AB revoluciji, i nastaviti, „tu smo svjedoci najrazliĉitijih i kvazinauĉnih i tendencioznih i nacionalistiĉkih i separatistiĉkih i svakojakih drugih tenzija, pa i mi za sebe znamo da postoje neki kvazibarjaktari naše nacionalne samobitnosti (...) i mi, ĉinjenica, imamo takvih nauĉnika koji u ime crnogorskog naroda izlaze s tezom o crnogorskoj jeziĉkoj posebnosti“.

Sliĉnih primjera naše duhovne inferiornosti u vremenu socijalistiĉke Jugoslavije bilo je, naţalost, jako puno. Generacija Crnogoraca koja je svjedoĉila decenijama najintenzivnijeg razvoja naše drţave od njenog postanka, nije smogla snage da identitetski sebe trajno uobliĉi. Parole o bratstvu i jedinstvu, ĉuvanje tekovina revolucije od svakog nacionalizma, pa i navodnog crnogorskog, i slijepo pokoravanje ideološkim dogmama tog vremena, trebalo je da tu nemoć prikriju, a Crnogorce predstave kao „idealni surogat jugoslovenske nacionalnosti“. Zelena i bijela, boje svih naših politiĉkih podjela, trebalo je, na taj naĉin, utopiti u širu paletu, zapisaće britanski istoriĉar Mark Tompson. Za razliku od većine drugih jugoslovenskih republika u ĉijim se intelektualnim krugovima u tom periodu već uveliko kreiraju novi nacionalni programi, Crna Gora još jednom je odluĉila da svoje osobenosti duboko potisne, odnosno samu sebe zaboravi.

Kao posljedica takvog izbora, naša se drţava nedugo zatim ponovo našla nadomak konaĉne politiĉke propasti. I to je nešto što bi svi trebalo dobro da zapamtimo. Jer, nakon svega pomenutog, sasvim je jasno da, ukoliko ţelimo trajati kao politiĉka zajednica, u Crnoj Gori i van njenih granica, pravo na ţivot bez osjećaja nacionalnog samopoštovanja nemamo. I upravo nam je njegovo buĊenje poĉetkom ovog vijeka pruţilo još jednu, i opet na pravi naĉin iskorišćenu istorijsku šansu, da Crnoj Gori vratimo drţavno dostojanstvo. To, meĊutim, ne znaĉi da smo istorijske zablude ostavili iza sebe. O tome, izmeĊu ostalog, svjedoĉi i nedavno skrnavljenje spomen obiljeţja posvećenog Mojkovaĉkoj bici u reţiji Srpskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori, te veliki skup u Beogradu, odrţan u povodu obiljeţavanja njene stogodišnjice, kojem su prisustvovali najviši crkveni velikodostojnici i znaĉajan dio srpskog politiĉkog establišmenta, te predstavnici većine opozicionih partija iz Crne Gore, a koji su obiljeţile frenetiĉnim aplauzom pozdravljene izjave predsjednika Srbije Tomislava Nikolića o tome da je na Mojkovcu „srpski narod branio srpsku vojsku“, i poglavara SPC u Crnoj Gori, Amfilohija Radovića, koji je kazao da je „novokomponovana Crna Gora zaĉeta u Brozovom jajcu“.

Od referenduma na ovamo, Crna Gora je uĉinila ozbiljne korake na planu politiĉke emancipacije i socio−ekonomskog razvoja. Danas je to drţava koja uspješno pregovara o ulasku u Evropsku uniju, na pragu je integracije u NATO savez i ekonomski napreduje brţe od velike većine evropskih zemalja. Pa ipak, iako većinski ponosno na istorijsko pregnuće 21. maja 2006. godine, crnogorsko društvo još uvijek se nalazi u ranom politiĉkom pubertetu. A izlazak iz samonametnute nezrelosti za sada se, u najboljem sluĉaju, samo nagovještava.

„Crna Gora je do te mjere usijana mišlju za slobodom da ĉesto – ĉineći što treba ĉiniti – i ne odmjeri svoje mogućnosti“, rijeĉi su Milovana Đilasa, jednog od najznaĉajnijih ljudi koje je Crna Gora dala tokom 20. vijeka, a koji potiĉe baš iz mojkovaĉkog kraja. Kako sloboda koju smo doĉekali prije deceniju ne bi ponovo postala samo misao, a veliĉanstvena Mojkovaĉka bitka i tragedija kod Medove, samo davne uspomene na herojstvo naroda i dostojanstvo drţave kojih više nema, današnja Crna Gora duţna je paţljivije nego ikada odmjeravati svoje mogućnosti i, ĉineći što treba ĉiniti, više nego ikada voditi raĉuna o sebi samoj.

Nek je vjeĉna slava junacima s Mojkovca i crnogorskim rodoljubima koji poĉivaju kod Medove. I nek je vjeĉna Crna Gora.“


IVAN VUKOVIĆ – roĊen 1984. godine u Podgorici. Diplomirao 2006. godine na Fakultetu

politiĉkih nauka Univerziteta Crne Gore, gdje je i magistrirao 2008. godine. Doktorirao na Odsjeku za politiĉke nauke Centralnoevropskog univerziteta (Central European University) u Budimpešti, 2014. godine (disertacija: „Party Outcomes in Hybrid Regimes in the Western Balkans and Beyond“). Zapošljen na Fakultetu politiĉkih nauka u Podgorici, na predmetima: “Spoljna politika”, “Evropske integracije”, “Institucije EU” i “NATO i sistemi kolektivne bezbjednosti”.

dr.sc. Ţeljko Karaula

Dr. sc. Ţeljko Karaula s temom: "Novi izvori o Mojkovaĉkoj bitci − dnevnik generala Stjepana Sarkotića te pisma Petra Plamenca uredniku "Nove Evrope" Milanu Ćurćinu" prisutnima je iznio niz novih povijesnih ĉinjenica vezanih uz Mojkovaĉku bitku i dogaĊanja u Crnoj Gori iz tog perioda. IzmeĊu ostalog je naglasio:

„Crna Gora je ušla prvenstveno u rat zbog solidarnosti sa Kraljevinom Srbijom (iako su austro−ugarski faktori bili upoznati sa “sluĉajem Mehmedbašić”).

Ušla je u rat iscrpljena i nedovoljno oporavljena od Balkanskih ratova (loše naoruţanje i logistika).

Mobilizirani su maksimalni vojni kapaciteti – oko 50.000 vojnika drţalo je 500 km fronta.

Vlasti Kraljevine Srbije i u ratu ne odustaju od “ujedinjenja” Srbije i Crne Gore uz podršku sluţbene Rusije i dobrog dijela crnogorskog puĉanstva i crnogorskih elita.

Zbog toga se pitanje dinastije Petrović sudbinski poistovjetilo sa opstankom crnogorske drţave.

Crnogorska vojska je bila potpuno podreĊena operativnim ciljevima srpske Vrhovne komande.

U takvim uvjetima Crna Gora je doĉekala veliki napad trupa Austro−Ugarske poĉetkom sijeĉnja 1916.“


Dnevnik Stjepana Sarkotića u Hrvatskom drţavnom arhivu – novi prilozi poznavanju napada

Austro−Ugarske na Crnu Goru:

Sarkotić svjedoĉi da je Conrad donio odluku o napadu na Crnu Goru 22. 11. 1915.

Akcija je organizirana bez suglasnosti Njemaĉke vrhovne komande (DOHL), ĉak i protiv nje – da se pokaţe austro−ugarska autonomnost.

Sarkotić predlaţe AOK−u glavni udar “ne preko Krstaša nego pravcem CetinjeKuk, preko Majstora i Šiljevita”. Ta inicijativa je prihvaćena od AOK−a.

Protiv volje DOHL−a 20. 12. 1915. povuĉene su trupe iz Mackensenovih snaga u Srbiji i podreĊene Kovessu (front od Prizrena do Kotora).

Sarkotićev Dnevnik I: 21. 12. Sarkotić razgovara s Burianom koji šalje emisare kralju Nikoli i nudi mu ukoliko

izaĊe iz Antante – neutralnost. (Sarkotić sumnja u takav rasplet).

24. 12. Promjena operacije – AOL sada ţeli napad na cijelu Crnu Goru.

8. 1. 1916. – poĉetak napada na Lovćen. Idući dan zauzet kljuĉni poloţaj – Solar. Flota je ispalila 1300 projektila. 11. sijeĉnja Lovćen osvojen.

Istog dana Sarkotić dobiva brzojav od kralja Nikole (traţi se šestodnevni prekid vatre).

Sarkotićev Dnevnik II: 8. 1. 1916. Sarkotić sugerira AOL da se prihvate pregovori: “Prvi otpadnik od Antante

morao bi ostaviti veliki utisak, a Nikola je ĉovjek koji će otpasti iz savezništva kako bi spasio što je još dade spasiti.”

Cetinje zauzeto 13. 1. 1916. – kralj Nikola traţi “ĉasni mir”. Sarkotić biljeţi: “Naše operacije dobro napreduju, na ţalost ima puno promrzlina zbog niske hladnoće (− 12°). Jedan bataljon u grupi ZHUBER imao ih je preko 300, dakle skoro polovicu stanja. Crnogorcima je lako; prilikom tako lošeg vremena oni se izgube, sakriju se u svoje kuće i kolibe i opet se vrate nakon nevremena. Jedna moderna vojska ne moţe tako nešto napraviti, ona ovisi o svojoj pratnji. Nema prvog skloništa, nema drva, nema vode – samo snijeg i stijene.”

17. 1. 1916. prihvaćeni teški zahtjevi Austro−Ugarske – poĉeli pregovori. Sarkotić biljeţi: “Nikola je prihvatio naše uvjete, spasi što se spasit dade. Pobjede li Centralne sile, morat ću se zadovoljiti minimumom, pobjedi li Antanta, ionako ću dobiti sve natrag.”

Sarkotićev Dnevnik III: 21. 1. 1916: Sarkotić piše: “Nakon 11./1. – znaĉi već 10 dana se stvar vuĉe! Što je sve u tom

vremenu neko dalekovidno Vojno Vrhovno zapovjedništvo i neko jasno gledajuće ministarstvo vanjskih poslova u ovo vrijeme moglo uĉiniti? Mir je već mogao biti postignut – na ljutnju Antante. Pogrešno rješavanje Crne Gore opet me zaĉudilo. Koliko god je mala, to bi za nas trebalo biti vrijednije upravo u ovom trenutku. Treba pametno zgrabiti i definitivno za nas vezati. Ali hitno!”


Sarkotićev dnevnik IV: 23. 1. 1916: “Nikoli treba na licu mjesta osigurati punu slobodu i za sluĉaj raskida

pregovora jer samo on u zemlji ima autoritet s nama postići sporazum. Njegovu vladu narod ne priznaje i on je – u sluĉaju odsutnosti – u stanju sve obveze svoje vlade, makar i njegovim odobravanjem, tako okrenuti i protumaĉiti da postanu bezvrijedna.”

31. 1. 1915. Sarkotićevo pismo Bolfrasu da krivnju za Nikolin “bijeg” u Italiju snosi AOK i Ministarstvo vanjskih poslova. (KA, MKSM 1916, 1−3/6.).

Austrijski vladajući politiĉki i vojni krugovi podcijenili su ulogu i utjecaj cara Nikole, jer bi njegov ostanak u zemlji i “ĉastan” mir za Austro−Ugarsku bili puno korisniji od permanentne insurgencije do koje je došlo.

“Dokazi” Petra Plamenca o kapitulaciji Crne Gore: Prijepori o kapitulaciji Crne Gore postoje već 100 godina, a historiografija po tom pitanju je

obimna.

Jedan od zagovornika srbijanske krivnje ili urote zbog koje je Crna Gora morala kapitulirati, a da se crnogorska vojska ne povuĉe sa srbijanskom preko Albanije bio je bivši crnogorski ministar ministar Petar Plamenac. On je direktno optuţio srbijanski politiĉki (Pašić) i vojni vrh (Janković – Pešić) da su planski radili na kapitulaciji Crne Gore da se u emigraciji ne pojave “dva faktora” juţnoslavenskog ujedinjenja i dvije po svemu suĉeljene dinastije.

On je svoje “dokaze” i argumente iznio u niz navrata 20−ih god. 20. stoljeća preko zagrebaĉkog ĉasopisa “Nove Evrope”, beogradske “Politike” te “Crnogorskog glasnika” (Detroit − SAD).

Plamenĉeva pisma Milanu Ćurćinu (1924.−1933.): Iako u pismima Plamenac Ćurćinu ponavlja svoje već u javnosti izreĉene stavove – ona ipak

daju jaĉe svjetlo na njegova politiĉka razmišljanja – dakako u okviru politiĉkog habitusa zelenaškog pokreta (Crnogorska stranka).

Vaţan dokaz u Ćurćinovoj ostavštini (fotografija) Pešićevog dokumenta−prijedloga kralju Nikoli od 31. 12. 1915. kao falsifikata koji je Pešić donio u “Ratniku” − pri ĉemu je izostavio kljuĉnu reĉenicu: “da se pod ovakvim uslovima borba apsolutno ne moţe više voditi i da treba najhitnije uĉiniti ovo”. I dalje u dokumentu ima namjernih falsifikata s Pešićeve strane.

Plamenĉevo pismo (1924.): Plamenĉevo pismo Ćurćinu od 21. 3. 1924.: “Kad su Srbijanci spašeni bili, trebalo je,

saglasno izdajniĉkom planu, omesti ostupanje crnogorske vojske. I tu stidnu ulogu g. Pešić je izveršio. Manevrisao je tako, da je jedan dio crnogorske vojske bacio u ćorsokak, podgoriĉki, a onaj drugi jaĉi zadrţavao u rupama rijeke Tare sve dok im neprijatelj nije presjekao ostupnicu i prinudio na kapitulaciju. Pešić je izdao bratsku i saveznu zemlju, bratsku i saveznu vojsku, koje su ga bile s povjerenjem, kao rodjenog sina prigrlile, predpostavio niske politiĉke i dinastiĉke interese ĉasti srbijanskog oficira. Drţim, da poslije ovog što iznijeh, svaka dalja polemika o ulozi Crne Gore u svjetskom ratu od ovog ĉasa mora prestati.”


Nastavak pisma: Spomenuh i g. Pašića s toga što mi g. Pešić stavlja na znanje, da je radio po naredbi g.

Nikole Pašića, ali neće da prosoĉi onog u ĉiju je korist i sa ĉijim znanjem i odobrenjem izdao crnogorsku vojsku, niti da ustane, kad grlati Pašićevi radikali i demokrate u Skupštini kaljaju Crnu Goru, crnogorsku vojsku i, bez straha da se ne zamjere en haut lieu[1] brljaju već u pepeo pretvorenog crnogorskog kralja i da kaţe: “ja sam po naredbi ljudi bez duše i srca izvršio grijeh koji se pripisuje najotmjenijem dijelu našeg naroda, koji spase ĉast, u momentu kad teško bješe posrnula, kao i našeg ljubljenog kralja, njegovu vladu i njegovu vojsku maĊarskih i bugarskih logora.“

Neki detalji − razmišljanja – “pro et contra”: Jedan dio crnogorske historiografije zastupa stanovište da je kralj Nikola, kao slabiji partner,

donio odluku da crnogorska vojska ostane u zemlji, da ne bi u izbjeglištvu potpala pod utjecaj srpske vojske i propagande te da mu ne bih mogla posluţiti kao materijalna snaga za vraćanje vlasti u Crnoj Gori kada za to doĊe vrijeme.

Tomu govori i ĉinjenica da je kralj Nikola radio na tome da se izbjeglice iz crnogorske vojske i dobrovoljci iz stranih zemalja (Crnogorci) ne koriste u bitkama već ĉuvaju do odluĉujućih trenutaka rata te potom uz pomoć Italije utvrde vlast Petrovića u Crnoj Gori.

Moţda su se tu poklopili interesi srbijanskog dvora i kralja Nikole – nikome nije odgovaralo da se crnogorska vojska izvuĉe iz Crne Gore. (TEZA) – ni jedna ni druga strana nisu poduzeli nikakve znaĉajne mjere da se takvo nešto izvede. Zanimljivo da je vlada Crne Gore − Lazar Mijušković ipak 21. 1. 1916. traţio od srbijanske strane da prihvate “ostatke crnogorske vojske” – koliko je to bilo samo da se zavara Antanta?

Ruska vlada je bila izrazito protiv Crne Gore – sve crnogorske vojne obveznike slala je na Krf i smatrala ih srpskim podanicima.

Janko Vukotić je nakon kapitulacije tvrdio Slovencu (jugoslavenski orijentiranom vojniku Austro−ugarske − L. Pivko) na Cetinju da je “Crna Gora prodana”, a isto je tvrdio u zatoĉeništvu u Bjelovaru u intervjuima novinarima (Jutarnji list, Nezavisnost).

Poĉinje velika borba u emigraciji izmeĊu dvije vlade u izbjeglištvu za “dušu crnogorskog naroda”.

Zvaniĉni predstavnik Crne Gore na Krfsku konferenciju nije bio pozvan.

Da li su stvarno napori jednog pokoljenja koje se nesebiĉno ţrtvovalo za opće ciljeve (posebno u Mojkovaĉkoj bitci) izigrani za više dinastiĉke interese obe (ili jedne) strane?

Citat o vojnicima crnogorske vojske (Borozan): “Stajali su raspeti izmeĊu mitske prošlosti o nepobjedivosti i stvarnosti koja im nije davala nikakvu nadu na uspjeh.” Da li su bili prevareni – historiografija ni danas ne moţe dati konaĉan odgovor.

ŢELJKO KARAULA – roĊen 1973. godine u Bjelovaru. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu te stekao naslov profesor povijesti i filozofije. Poslijediplomski studij povijesti upisuje 2008. godine na Hrvatskim studijima Sveuĉilišta u Zagrebu , a doktorsku disertaciju, „Hrvatska seljaĉka zaštita u Kraljevini Jugoslaviji“, obranio je 2015. godine.

Sudionik je brojnih meĊunarodnih znanstvenih skupova u gradovima regije. Autor je niza znanstvenih i ostalih radova u domaćim i inozemnim publikacijama.


TRIBINA „PLAVA GROBNICA I BIJELA KOSTURNICA“


DJELOVANJE UDRUGA I VIJEĆA CRNOGORACA

IZBORNA SKUPŠTINA DRUŠTVA "MONTENEGRO"

Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb odrţalo je 19. januara 2016. godine u Crnogorskom domu u Zagrebu svoju redovnu IZBORNU SKUPŠTINU, na kojoj su usvojeni:

A) IZVJEŠTAJ O OSTVARENIM AKTIVNOSTIMA DRUŠTAVA za period 2014. − 2015. godina

B) FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ DRUŠTVA za 2015. godinu

C) IZVJEŠTAJ O RADU PREDSJEDNIŠTVA DRUŠTVA za period 2014. − 2015. godina

D) IZVJEŠTAJ NADZORNOG ODBORA DRUŠTVA za period 2014. − 2015. godina

Sukladno ĉl. 25 Statuta Društva, Skupština je jednoglasno izabrala za ĉlanove PREDSJEDNIŠTVA DRUŠTVA:

1. Mira Dajovića

2. Predraga Filipovića

3. Vasiljku Martinović

4. Dušana Miškovića

5. Natašu Musić

6. Veljka Perovića

7. Jadranku Šincek

8. Aliju Šukuricu


Sukladno ĉl. 27 Statuta Društva, Skupština je jednoglasno za PREDSJEDNICU DRUŠTVA izabrala MILANKU BULATOVIĆ.

I na kraju sukladno ĉl. 35 Statuta prisutni ĉlanovi su izabrali NADZORNI ODBOR DRUŠTVA u sastavu:

Na sjednici Skupštine Društva prisutni ĉlanovi su usvojili i PROGRAM RADA DRUŠTVA ZA 2016. GODINU.

MILANKA BULATOVIĆ, roĊena je u Ĉapljini, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu, gimnaziju i Fakultet politiĉkih nauka završila je u Zagrebu te apsolvirala poseban Studij novinarstva. Dio radnog vijeka, desetak godina, provela je kao struĉna suradnica za skupštinski sistem i informiranje u podruĉju predškolskog odgoja. U MeĊunarodnom crvenom kriţu radila je narednih nekoliko godina. Nakon uvoĊenja sistema udruga nacionalnih manjina, poĉinje s radom vezanim za crnogorsku nacionalnu manjinu, od 1999. godine do danas. Dugogodišnja je ĉlanica Predsjedništva Društva „Montenegro“ i Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, tajnica Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ − Zagreb, tajnica Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske.

Aktualno je predsjednica Društva „Montenegro“ − Zagreb i zamjenica predsjednika Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba. Ĉlanica je redakcije „Crnogorskog glasnika“ i pjevaĉkog zbora „Montenegro“ − Zagreb.

DVIJE SJEDNICE VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE

MANJINE GRADA ZAGREBA

U Crnogorskom domu u Zagrebu, 11. januara i 11. februara 2016. godine odrţane su dvije sjednice Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Na 4. sjednici odrţanoj 11. januara 2016. godine, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba je većinom glasova svih ĉlanova usvojilo Financijski plan Vijeća za 2016. godinu i ovlastilo Komisiju za financijska pitanja da isti uskladi ukoliko na zahtjev sluţbe Grada Zagreba doĊe do promjene pojedinih stavki.

Financijski plan za 2016. godinu bit će objavljen u Sluţbenom glasniku Grada Zagreba, a nalazi se na sluţbenoj web stranici Vijeća.

1. Milo Banović

2. Marko Bogdanović

3. Marica Horvat

4. Emilijano Nešković

5. Veselin Vujović


TakoĊer, Vijeće je usvojilo Projekciju Financijskog plana za 2017.- 2018. godinu i ovlastilo Komisiju za financijska pitanja. Projekcija Financijskog plana Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba za 2017.- 2018. godinu dostavit će se Sluţbama Grada Zagreba te objaviti na sluţbenoj web stranici Vijeća.

4. sjednica Vijeća

I na kraju sjednice, Vijeće je usvojilo Program rada Vijeća za 2016. godinu i ovlastilo Komisiju za programska pitanja da isti uskladi ukoliko na zahtjev sluţbi Grada Zagreba doĊe do odreĊenih promjena. Program rada za 2016. godinu je dostavljen nadleţnim sluţbama Grada Zagreba i objavljen na sluţbenoj web stranici Vijeća.

5. sjednica Vijeća


Na 5. sjednici odrţanoj 11. februara 2016. godine, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba usvojilo je većinom glasova svih ĉlanova Izvještaj o izvršenju Programa rada Vijeća za 2015. godinu. Izvještaj o izvršenju Programa rada za 2015. godinu je dostavljen nadleţnim sluţbama Grada Zagreba.

TakoĊer, Vijeće je usvojilo Završni raĉun Vijeća za 2015. godinu, koji je dostavljen nadleţnim sluţbama Grada Zagreba i bit će objavljen u Sluţbenom glasniku Grada Zagreba.

SASTANAK VIJEĆA CRNOGORSKE MANJINE

ISTARSKE ŽUPANIJE U PULI

Predsjednik Vijeća gosp. A. Taušan je podnio izvještaj o izborima za vijećnike Vijeća Crnogorske manjine Istarske ţupanije. Gosp. Taušan je posebno naglasio poteškoće i nejasnoće kod promidţbe i izbora za Vijeće (kratak rok za kandidiranje – prijedlog kandidata, potpisi izjava kandidata kod javnog biljeţnika – svi su morali doputovati u Pulu, nejasnoće tko sve moţe biti kandidat i pod kojim uvjetima).

Posebno je naglasio da još nisu uplaćena novĉana sredstva za promidţbu i provoĊenje izbora, te putne troškove kandidata, ovjera kod javnog biljeţnika i drugo. Tako da do danas nismo imali nekih posebnih aktivnosti poslije izbora.

Poseban problem je primopredaja arhiva – dokumentacije o radu, zapisnike, odluke i financijski izvještaji, inventura sredstava rada i stanje prostora (Dom u Peroju). O tome su obaviješteni nadleţni organi zaduţeni za rad nacionalnih manjina Istarske ţupanije, ali još nisu dobiveni nikakvi odgovori.

Predsjednik Vijeća gosp. Taušan je predloţio komisiju koja će ovlaštena od Vijeća zatraţiti od Predsjednika Vijeća u prethodnom sazivu da dade na uvid svu dokumentaciju o radu Vijeća te saĉiniti zapisnik i podnijeti ga ovom Vijeću.

U KOMISIJU su predloţeni:

Ĉlanovi Vijeća su jednoglasno potvrdili izbor ĉlanova komisije.

Dušan Roganović

1. Z. Šćepanović – predsjednik

2. D. Roganović – ĉlan

3. V. Mićunović – ĉlan


PREDSTAVLJANJE KNJIGA

PUN RUKSAK OBLUTAKA

U prepunoj dvorani Novinarskog doma u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb, 23. februara 2016. godine odrţano je predstavljanje knjige putopisa Biserke Goleš Glasnović "PUN RUKSAK OBLUTAKA".

Knjiga je objavljena u okviru izdavaĉke djelatnosti Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske za 2015. godinu, a suizdavaĉ je Skaner studio.

U predstavljanju su uĉestvovali:

Pjesnik, dramski i prozni pisac JOSIP PALADA

Slikar i knjiţevnik DIMITRIJE POPOVIĆ

Akademik TONKO MAROEVIĆ

Urednik knjige HRVOJE ĈULIĆ

Glumac DUBRAVKO SIDOR

Autorica BISERKA GOLEŠ GLASNOVIĆ

Predsjednik NZCH DANILO IVEZIĆ


Obraćajući se prisutnima na poĉetku predstavljanja u ime domaćina i izdavaĉa knjige Danilo Ivezić je rekao: "... Prvi susret Biserke Goleš Glasnović s Crnom Gorom zbio se prije ĉetrnaest godina, 2002. godine. U Crnogorskom glasniku smo uz priĉu o tom prvom dolasku u Crnu Goru objavili i fotografiju gospoĊe Biserke na obali rijeke Zete, a u potpisu je stajalo „MOĈIM NOGE U ZETI“, kao simbolika onoga što se naziva neposredni kontakt s ljepotom. Svojim umijećem osobni doţivljaj ljepote gospoĊa Biserka je pretoĉila u priĉu S ANĐELIMA – uzreĉica u kojoj je saţeto sve ono ljudsko, sva dobrota i ţelja u beskraj.

Nakon deset godina ponovljeni susret s Crnom Gorom i priĉa – U ZEMLJI ĈUPAVOG PELIKANA – o Veljoj vodi i gradu na njegovoj obali, o prijestonici i vladici – vladaru. O prijateljstvu koje je i razlogom ovih putovanja. Sve je to uz još petnaestak tekstova od Vrsara, preko Splita, Kostajnice, Minhena, Šri lanke pa sve do Cejlona u ovom ruksaku o kojem veĉeras govore naši gosti. Pa krenimo na putovanje – S ANĐELIMA." Odlomke iz knjige putopisa ĉitao je glumac Dubravko Sidor.


JOSIP PALADA: "...Poetesa zavidne sposobnosti u detektiranju znaĉajnosti u prostoru i

slojevima vremena, putuje i vodi nas kao one kojima priĉa o misaonim i stvarnim uoĉenjima, tvrdeći ovo je prvotni šum mora, a ovo su blaţene utihe. Ovo su veliĉajnosti ţivih stvorova, a ovo gorostatnosti šutljivih likova. Ovakvi su vam ledenjaci svih kontinenata, a ovo je tajanstvo postojanja. Što, oblile su vas suze ljepote, draţ radosti, veselje spoznaje i veliĉanstveno prisustvo Stvoritelja? Ja vas neću voditi kroz pustoši neznalaštva, obećava autorica..."

DIMITRIJE POPOVIĆ: "...Od roĊenja na leĊima nosimo ruksak u kojeg polaţemo oblutke vlastitog iskustva što ih neprestano oblikuje ţivot. Na Biserkinom ruksaku je okaĉena školjka svetog Jakova, Santiaga, velikog putnika, zaštitnika Španjolske. Ovaj simbol dodatno akcentira smisao i potrebu putovanja. Spisateljica je istovremeno i putnica i hodoĉasnica. Mjesta koja posjećuje posvećena su njenom literaturom. Preciznim stilom, kratkim reĉenicama, sugestivnog izraza Biserkino knjiţevno pismo stvara koherentan niz slika u kojima se putopisno umijeće obogaćuje ţanrovskim melanţom biografskog, ispovjednog, dokumentarnog, poetskog, refleksivnog iskaza..."

TONKO MAROEVIĆ: "...…Pjesnikinja Biserka Goleš Glasnović po prvi put se javlja prozom: zapisima, sreĊenim bilješkama nastalim za raznovrsnih putniĉkih prigoda. Nije stoga ĉudo da u njezinu pisanju prepoznajemo lirsku ţicu, prevlast vizualnih impresija i elastiĉnih refleksija vezanih za pojave i ljude, ambijente i situacije. Petnaest tekstova pokriva vremenske okvire od pet−šest godina (2009. – 2015.), a prostorne koordinate od sasvim bliskih, domaćih lokaliteta (Splita, Kostajnice, Bala), preko raznih europskih odredišta (Udine, Münchena, Rennesa, Stockholma), pa sve do za nas egzotiĉne Sri Lanke, azijskog otoka Ceylona. Putovala ona blizu ili daleko, leitmotiv njezina pisanja uvijek je emotivan i empatijski, kao da je redovito vodi potreba za druţenjem i prepoznavanjem drugih, izazov slijeĊenja nekih sasvim osobnih orijentira. Utoliko su nam moţda najzanimljiviji i najuzbudljiviji njezini putopisi nastali u zemljopisno bliţim nam sredinama, kao što su Crna Gora i Kosovo, jer u tim sredinama ona poduzima prave mikroekspedicije i udubljuje se gotovo u sve pore iznimno razuĊenih i kulturalno izdiferenciranih slojeva postojanja. Kao znatiţeljna i razlikama otvorena osoba, nudi 150 nam povlaštena svjedoĉenja o modalitetima ţivljenja i preţivljavanja u sloţenim zemljopisno − povijesnim uvjetima balkanskih prostora…"


BISERKA GOLEŠ GLASNOVIĆ, profesorica je hrvatskog jezika, ţivi i radi u Zagrebu. Objavila je tri zbirke pjesama Priětelnice moe (2000.), Sasvim blizu (2004.) i Moţe i bez naslova (2008.) te slikovnicu Ruţna Toja (2009.). Piše pjesme, priĉe, putopise, eseje, knjiţevnu i likovnu kritiku te struĉne ĉlanke.

Suradnica je brojnih ĉasopisa za knjiţevnost i kulturu: Mogućnosti, Kaj, Dubrovnik, Republika, Knjiţevnost i dijete, Poezija, Rijeĉi, Forum te Trećeg programa Hrvatskoga radija.

Urednica je knjige Dopisivanje iz dvaju gradova (2012.), zbornika Ne ţelim rat nikad više (2012.) i Monografije OŠ Tituša Brezovaĉkog (2015.). Dobitnica je nagrade Mate Raos za kratku priĉu Tempus fugit (2012.), priznanja za najljepši hrvatski putopis Boje drva i boje sunca (2012.) te nagrade Stjepan Kranjĉić za putopis Sjeverno od svega (2014.).

CRNOGORSKI AFORIZMI M. MIJOVIĆA I POEZIJA

PJESNIKINJE M. MEDOJEVIĆ

U Crnogorskom domu u Puli odrţana je veĉer crnogorskih Aforizama M. Mijovića. Naţalost, autor gosp. Mijović zbog bolesti nije mogao prisustvovati prezentaciji svojih aforizama, pa je pred pedesetak okupljenih ljubitelja aforizama i poezije gĊa. Branka Roţman, Predsjednica Zajednice Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Istarske ţupanije, ĉitala aforizme i to one koji se odnose na ţenu.

Poznata pjesnikinja M. Medojević, ĉlanica KD „Bujština“ iz Umaga, proĉitala je nekoliko svojih pjesama iz zbirke koja je u pripremi za tiskanje. Gosp. Novak Đilević upoznao je prisutne sa aforizmima Veljka Rajkovića, a prof. Dušan Roganović je općenito govorio o aforizmima kao knjiţevnoj formi i izriĉaju. Posebno je naglasio smisao i ljepotu aforizma.

Program je uspješno vodio gosp. Aleksandar Taušan, Predsjednik Zajednice Crnogoraca Grada Pule i Predsjednik Vijeća Nacionalne manjine Crnogoraca Istarske ţupanije. Gosp. Taušan je posebno naglasio da su od poĉetka pisanih tragova ljudi pokušavali u što manje rijeĉi što više zapisati i reći onima koji ih nasljeĊuju.

Nekad su rijeĉi poruke – pouke uklesivali u kameni monolit, moţe biti ih je teškoća zapisivanja tjerala da u što manje znakova – rijeĉi kaţu – zapišu što više teksta. Ti zapisi su, posebice pouke i poruke, vremenom postale knjiţevni izraz – vrsta.

Aforistiĉki naĉin izraţavanja u crnogorskoj knjiţevnosti moţe se pratiti od 13. stoljeća – popa Dragoja, dok su u Kotorskim zapisima 18. i 19. stoljeća aforizmi odigrali znaĉajnu ulogu u stvaranju aforizama Crne Gore.

Aforizmi i poezija oslikavaju pojave i ljude, te vrijeme u kojem bivaju izloţeni – dobru i zlu. Rekao je tom prilikom gosp. Taušan i naglasio da je to veĉe tek uvod u realizaciju programa Aforizmi.

Dušan Roganović


MANJINSKE MANIFESTACIJE

PRIOPĆENJE SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE

REPUBLIKE HRVATSKE O PORASTU ATMOSFERE

OPĆE NESNOŠLJIVOSTI U HRVATSKOM DRUŠTVU I

POJAVAMA ETNOCENTRIZMA

Priopćenje prenosimo u cijelosti: U skladu sa zadaćom osiguravanja ostvarivanja i zaštite prava i sloboda nacionalnih manjina, a u duhu razumijevanja i uvaţavanja etniĉke i multikulturne raznolikosti propisane Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske upozorava na sljedeće: Poštovanje prava na slobodno mišljenje, kritiĉni stav prema vladajućoj politici i tolerancija spadaju u osnovni izraz europskih vrijednosti, koje smo kao ĉlanica Europske unije u potpunosti prihvatili. No, ovi principi imaju smisao jedino ako se ne primjenjuju selektivno i ako djeluju univerzalno izvan zadatih politiĉkih i ideoloških okvira.

Kod nas smo se, u posljednje vrijeme tako reći svakodnevno, mogli uvjeriti da se kod mnogih, ona tumaĉe i primjenjuju selektivno, s primjenom duplih standarda kada se tiĉu ostvarivanja njihovih interesa. Tu se stvari kreću jedino u svom ideološkom krugu, a oni koji ne pripadaju istom ne mogu oĉekivati da će netko dignuti glas u ostvarivanju njihovih prava ako nisu u sastavu njihove ideološke matrice. Ogroman je problem što u shvaćanju demokratskih standarda u obrani svih ugroţenih ljudskih i manjinskih prava ne vlada princip poštovanja slobode kritiĉkog mišljenja osloboĊenog od politiĉke i ideološke pristranosti. Jedina obrana od te prakse moţe i mora biti naĉelo demokracije društva; da svatko ima pravo na argumentirani naĉin iznositi stajališta, ako korespondiraju sa civilizacijskim tekovinama europskog sustava vrijednosti i ne ugroţavaju niĉije drugo pravo, te nisu na tragu prijetnje unošenja straha i neizvjesnosti.

Demokracija podrazumijeva i sadrţi suĉeljavanje razliĉitih stavova, što podrazumijeva i neslaganja, ali to nikada ne smije natkriliti uljuĊeno prihvaćanje drugih stavova i mišljenja, kao ni voditi do diskvalifikacije neistomišljenika. Republika Hrvatska kao i mnoge europske zemlje u svojoj povijesti bile su izloţene i radikalnim politiĉkim pokretima i sustavima, a taj teret prošlosti, mi naţalost još uvijek uvelike nosimo i osjećamo u svakodnevnim emotivnim raspravama i suĉeljavanjima. Manjinska i ljudska prava ne ovise prvenstveno o ustavu, zakonu i deklaracijama, nego o etici i moralnom svjetonazoru zajednice u kojoj se trebaju ostvarivati i konzumirati.

Dobro je poznato iz povijesti kakve posljedice snose manjinske skupine kad ih se getoizira, dehumanizira, a onda u tako stvorenoj društvenoj klimi i atmosferi eliminira iz javnog, kulturnog i


politiĉkog ţivota, bez poštovanja, empatije i pravne zaštite. Jednostavno reĉeno, proglašavaju se suvišnima. Zato, pozivamo svu hrvatsku politiĉku, kulturnu i sveukupnu javnost da se zajedniĉki najoštrije suprotstavimo svim pojavama diskriminacije onih koji su drugaĉiji od većine po svojim individualnim i kolektivnim osobinama, ukljuĉujući nacionalne, vjerske, rasne, rodne i dobne karakteristike te politiĉke i idejne orijentacije.

Svi mi imamo neotuĊivo pravo na vlastiti pogled na pojedina pitanja, zbivanja i dogaĊaje, no postoje i univerzalno utvrĊene europske demokratske vrijednosti koje smo unijeli u cjelokupnu hrvatsku legislativu na koju moţemo biti ponosni, a koje nadilaze svaki subjektivni stav i ograniĉeno mišljenje.

U Zagrebu, 24. veljaĉe 2016.

PREDSJEDNIK SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE

Aleksandar Tolnauer

SEMINAR KOORDINACIJE NACIONALNIH MANJINA

GRADA ZAGREBA

Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba je 20. i 21. februara 2016. godine u Tuheljskim Toplicama odrţala seminar za predsjednike Vijeća i Predstavnike nacionalnih manjina Grada Zagreba, njihove tajnice i tajnike, kao i knjigovoĊe. U radu su sudjelovali i predstavnici Ureda gradonaĉelnika Grada Zagreba; Elizabeta Knorr, voditeljica Sluţbe za promicanje ljudskih prava i ravnopravnosti spolova, odnose s nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama i razvoj civilnog društva, i Ţeljko Zaninović, voditelj Odsjeka za odnose s nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama.

Seminarom su moderirali Dušan Mišković, predsjednik Koordinacije, Zoltan Balaţ − Piri, tajnik Koordinacije i Raško Ivanov, zamjenik predsjednika. Bilo je rijeĉi o aktivnostima Koordinacije − povezivanju aktivnosti Vijeća, Predstavnika i Koordinacije, suradnji s medijima − naĉinu i dogovoru, ulozi Koordinacije, financijskim izvješćima proraĉunskih korisnika Grada Zagreba − metodologiji, zakonima, obvezama i fiskalnoj odgovornosti − eventualnim pitanjima i usuglašavanju te arhivi Vijeća, Predstavnika i Koordinacije − naĉinu rada i mogućnostima.


OBILJEŽEN DAN LJUDSKIH PRAVA U SPLITU

Povodom meĊunarodnog Dana ljudskih prava, 11. decembra 2015. godine, u organizaciji

Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Splita odrţana je jedanaesta po redu

proslava na kojoj se okupilo oko 350 Bošnjaka, Crnogoraca, MaĊara, Makedonaca, Rusa, Srba i

Italijana.

Prigodni program je vodila Olga Barbir koja je u

samostalnom izvoĊenju zabavljala sve prisutne

taktovima poznatih slovenaĉkih, crnogorskih, ruskih,

makedonskih i drugih pjesama. „Ovo je veĉe na kojoj

smo svi jednaki i ne pitamo se ko je odakle.“ – za

Mreţu TV izjavio je Angel Mitrevski.

Proslava u restoranu „Bolero“ trajala je do dugo u noć.

Nataša Gerţelj

„Crnogorski glasnik“ izlazi uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike

Hrvatske i Zagrebaĉke ţupanije – predstavnika crnogorske nacionalne manjine Zagrebaĉke

ţupanije. Pozivamo Crnogorke, Crnogorce i sve prijatelje da svojim sugestijama, prijedlozima i

prilozima pomognu redakciji „Glasnika“ na poboljšanju i daljnjem izlaţenju lista. Tekstovi

nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i ĉitaocima.


GALERIJA „MONTENEGRINA“

KAD LJUBAV GOVORI

Zajedniĉka izloţba Manuele Majić i Zlatka Ivanĉoka otvorena je 21. januara 2016. godine u galeriji „Montenegrina“ u suradnji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“− Zagreb i Društva albanskih umjetnika Hrvatske „Dea“. Izloţba se mogla pogledati do 4. februara 2016. godine. TakoĊer, izloţba se mogla zvati i „Kad ljepota govori“ jer je veĉer otvorenja bila ispunjena ljepotom i mladošću.

Posebnost ove izloţbe je što je Manuela, autorica osebujnog izraza, ujedno i model umjetniĉkom oku Zlatka Ivanĉoka u nizu predivnih fotografskih prizora. Prostor galerije je bio preplavljen senzualnom ljepotom crteţa, fotografija ţene koje se zrcale u vodi, divnim fluidom ljepote, njeţnosti i svih dobrih osjećaja.

Da je to zaista bio vrhunski umjetniĉki uţitak i da smo uspjeli zaboraviti na svakodnevicu, govorila su lica svih prisutnih na otvorenju izloţbe.

Ana Reš na klavijaturama i Štefan Ţiţek na violini svojim izvedbama uĉinili su da nam ta umjetniĉka veĉer ostane u nezaboravnom sjećanju.


Evo što je uvaţeni likovni kritiĉar Stanko Špoljarić rekao o Manuelinom stvaralaĉkom izrazu: „Svojom slikarskom osjetljivošću Manuela Majić stvara na intrigantnoj granici naglašene likovne opisnosti i treptaja samih oblika. S jedne strane razraĊenosti, a s druge ulaţenja u ugoĊajnost metafiziĉkog. Na prvi pogled paradoksalno je to stanje jer se u dojmu izmjenjuju tvarnost i taktilitet forme i fluiditet karaktera površine svih detalja. No, u tome je i šarm njezinih slika izraslih na potki minucioznog tkanja, s upućenošću prostorima duhovnog. Pristup Manuele Majić baziran je na crteţu, i doraĊenom i suptilnom, kojim gradi i dominante figure i sav repertoar oblika. Fokusirana je na centralni lik, primjerice djeteta, ţene, koji nose smislenu i sadrţajnu konotaciju djela, nadilazeći sam karakter motiva. Dodiruju univerzalne pojmove od kojih je ljubav, na ovaj ili onaj naĉin, sastavnica svake teme. Bilo u direktnosti doslovnog, a ĉešće na razini asocijativnog.

Dakako da i pojmovnost ljepote ima vidno mjesto u svakom Manuelinom ostvarenju, ljepote doţivljene u bljesku i trajanju. Ljepota je uprisutnjena u putenosti tjelesnog, ali i pitoresknim detaljima cvijeća, leptira, ptica. Raskoš prirode kumulirana u najljepšem što nudi, u slikovitosti plodnosti sitnog, mnoštvo koje Manuela prevodi u blagost skladnih ornamentalnih sklopova. Poput horror vacui, straha od praznine, i Manuela razigrava gustoću niti u dekorativnim partijama slike. Poštuje vrijednosti klasiĉne estetike, potvrĊivano njenom teţnjom za perfekcijom izvedbe. Sukladno tome i odabrana stilistika u mnogome ovisi o preciznosti ruke. Profinjene koloristiĉke intervencije u prepjevima pejzaţnog na krilcima, perju i laticama podiţu temperaturu edenske bliskosti, koliko stvarne, toliko i izmaštane.

Bogatom imaginacijom Manuela i ĉinjeniĉno prenosi zvuĉnošću palete u svijet negirane oporosti. Ipak u ozraĉju poetskog ne moţe se govoriti samo o vedroj atmosferi, prikriven je i trag tjeskobe u ambijentima dodirivanja razliĉitosti. Gdje hedonistiĉko kroz lirsko ima i slutnju dramatskog. U jednoznaĉnosti, ravnoteţi kompozicije, frontalnosti (okvira akcentuiranja poruke figurativnim) postoji i grotlo nemira.

Manuela izuzetnom senzualnošću (pa i erotiĉnošću naboja) i u prividno obiĉnom nadilazi puko citiranje gradivnosti slike i nudi slojevitost sadrţaja, snaţno emocionalno obojene. Manuelin kreativni zanos prati svu zahtjevnost slikarskog postupka, bez brzanja korak po korak, potez po potez, bolje reĉeno crta po crta. Takva postupnost, odnosno dugotrajnost rada na svakoj slici tehniĉko je pitanje, ali uz to u likovnom predanju s kapilarnim karikama nuţno se javlja i nota meditativnog. Ţivljenje slikom, disanja sa slikom. Radosti otkrivanja i razvijanja ideje. Motivike proizišle iz impulsa i promišljaja, Manueline iskrene doţivljajnosti, uzdignute s potpisom slike.“


IZLOŽBE U SPLITU

TREĆA SAMOSTALNA IZLOŽBA ŽELJANE KOLJANIN

ZAJEDNICA CRNOGORACA SPLIT sa zadovoljstvom je predstavila treću samostalnu izloţbu amaterske slikarke ŢELJANE KOLJANIN pod nazivom PAR POTEZA KISTOM.

Izloţba je otvorena 11. novembra 2015. godine u prostorijama Zajednice s poĉetkom u 19 sati. Voditeljka Lidija Leskur ispriĉala je par rijeĉi o Ţeljani, njenom ţivotu na svjetioniku te razvoju njenog slikarskog rada tokom godina.

„Slikarstvo Ţeljane Koljanin, koje, usput, pratim oko 5-6 godina, mogao bih podijeliti u 3 faze:

Prva - percipiranje slikarskih radova aktualnih slikara i ilustracija antologijskih umjetnika kroz razliĉite umjetniĉke pravce.

Druga faza - ukljuĉivanje (sudjelovanje) i praktiĉan rad pod mentorskom palicom (edukovanje u svladavanju slikarske tehnologije i kompozicijskih elemenata).

Treća faza odvija se aktivnim sudjelovanjem u slikarskim kolonijama pri ĉemu se javljaju i prvi pokušaji osamostaljenja i traţenja vlastitog izraza.

U svojoj prvoj fazi, Ţeljana je paţljiv posmatraĉ, zaljubljenik, prvenstveno slikarskih djela, s oĉitom ţeljom ostvarenja vlastitih snova i htijenja. Snovi se poĉinju ostvarivati u drugoj fazi pod struĉnim voĊenjem i edukacijom mentora - to je momenat preispitivanja vlastitih mogućnosti i sukoba stavova.

Upravo ova samostalna izloţba daje uvid njenog trenutnog statusa koji koincidira s trećom fazom njenog slikarstva. Preispitivanje vlastitih mogućnosti i htijenja, ogleda se i u pokušaju slikanja akvarela, doduše samo na drugom prezentovanom radu(?), od kojih je onaj s velikim cvijetom u tegli (ĉaši vode), likovno zreliji i estetski primamljiviji.....

Od prezentovanih radova nuţno je izdvojiti, po mom liĉnom sudu, sljedeće radove koji pokazuju visok nivo slikarskog umijeća i zrelosti. To su, u prvom redu "Kruške" (izvanredno realistiĉna umješnost prikaza materije), a zatim i "Ruzinavi lanac" (karike na kamenim oblucima) istih karakteristika.

Ovim slikama svakako treba pridodati i "Balkon s odrnom i pitarima s cvijećem", "Oronulu fasadu kuće s prozorom i jesenjim puzavicama", zatim "Svjetionik sa svetioniĉarevom kućom" (veselog kolorita) - motiva koji je autorki izuzetno blizak i poznat. "Trešnje u zdjeli", odliĉno impostirane kompozicijski i zanatski profesionalno tretirane, više su plod uticaja mentora negoli autorkine slobode.


Ovom izloţbom, Ţeljana Koljanin iskazuje svoje mogućnosti i zrelost u svladavanju svih

slikarskih zamki koje svaki umjetnik mora proći i prebroditi da bi iskazao svoju liĉnost. A Ţeljana je tu na dobrom putu.“ − Zdravko Cota, prof.

Nataša Gerţelj

IZLOŽBA SLIKA VINORELOM

U prostorijama Zajednice Crnogoraca Split, 30. novembra 2015. godine otvorena je izloţba slika Draţenka Paĉalata − ĈAROLIJA VINA I DALMACIJE. Prisutni su uĉestvovali u stvaranju slike naslikane vinom.

RoĊen je u Karlovcu, podno starog grada Dubovca. Od godine dana starosti ţivi u centru Zagreba, Ċe polazi u osnovnu školu, gimnaziju i višu graĊevinsku.

Radni je vijek proveo kao privrednik, interijerista i dizajner, usporedo se baveći slikarstvom i ostalim kreativnim radom. Već u momaĉkom dobu izlaţe na grupnim izloţbama, a saraĊuje sa mnogim zagrebaĉkim slikarima i uĉi u njihovim ateljeima.

U Splitu se pokazuje svojim dolaskom prije devet godina kao akvarelista i do danas jedini vinorelista u Splitu.

Desetak samostalnih izloţbi i uĉestvovanja na dosta grupnih, a aktivan je i na mnogim slikarskim kolonijama. Zapaţen je po mnogim prikazima dalmatinskih motiva slikanih crnim vinom s ovog podneblja i na ovom otvorenju je privukao našu paţnju svojom izloţbom.

„Ako cijeli istok slika gustim ĉajevima, a na zapadu slikaju talogom kave, zašto mi ne bismo iskoristili ono po ĉemu smo najprepoznatljiviji, a to je vino!?

I zašto vinorel, kao tehnika slikanja vinom po papiru, ne bi postao savremeni sinonim sepije, smeĊe slikarske boje koja se dobija od sipinog crnila!?

Da budem vrlo konkretan, u odnosu na sve ostale tehnike – vinorel je blagodat!“ − Draţenko Paĉalat

Nataša Gerţelj


IZLOŽBA RAZGLEDNICA CRNE GORE, PROMOCIJA

CD-a I ISPRAĆAJ STARE GODINE

U predprazniĉnoj atmosferi povodom ispraćaja Stare godine u Zajednici Crnogoraca okupljeni ĉlanovi društva, prijatelja Crne Gore i predstavnici nacionalnih manjina (Slovenci, Bošnjaci, Rusi i Srbi) imali su priliku da razgledaju izloţbu slika RAZGLEDNICE CRNE GORE, te da uţivaju u poznatim notama crnogorskih pjesama na izdanom CD-u ZA DUŠU NAŠEG NARODA.

Predsjednica Nataša Gerţelj priredila je izloţbu razglednica koje su obuhvatile cijelu Crnu Goru, od Igala, Herceg Novog, Kotora, Budve, Sv. Stefana, Bara i Ulcinja pa sve do Virpazara, Cetinja, Podgorice, Danilovgrada, Nikšića, Berana, Pljevalja, Ţabljaka i Durmitora. Tu su i manji gradovi: Zelenika, Donja Lastva, Prĉanj, Baošići, Ĉanj i dr. Razglednice datiraju od 50-tih godina prošlog vijeka pa sve do današnjih dana.

Veĉe je obiljeţena preslušavanjem crnogorskih pjesama sa CD-a koji je takoĊe sastavila gĊa. Gerţelj.

CD se sastoji od 36 pjesama, a meĊu njima su NiĊe nebo nije plavo, Ivanova korita, Crna Goro, Oj svijetla majska zoro, Kralj Nikola na umoru, Stara Varoš, Zauvjek moja, Srce mi je pokraj Cetinja... pored takvih pjesama, pršute, crnogorskog Vranca i Nikšićkog piva nije preostalo ništa drugo nego zaplesati i zapjevati.

Prisutni su na poklon dobili mali paket iznenaĊenja u kojem se nalazio kalendar za 2016. godinu, hemijska olovka sa logom Zajednice te promotivni CD.

Nataša Gerţelj


IZLOŽBA SLIKA DRAGICE SAMARDŽIJA

Dragica Samardţi ja je nakon 5 skupnih izloţbi, po prvi puta dobila priliku da u Zajednici Crnogoraca Split izloţi svoju prvu samostalnu izloţbu slika. Zbog porodiĉnih obaveza tek se prije 10 godina posvetila svojim dvijema ljubavi, slikarstvu i pjesništvu.

Izloţba slika pod nazivom „SKRIVENO U MENI“ sveĉano je otvorena 27. januara 2016. godine. Bogati program, pod vodstvom Lidije Leskur, propraćen je ĉitanjem njenih predivnih pjesama te moţemo reći da je to bilo i njeno prvo pjesniĉko veĉe.

Predsjednica Zajednice Nataša Gerţelj je u uvodnoj rijeĉi pozdravila sve prisutne goste te se zahvalila koordinatorici kulturnog amaterizma Zajednice Blaţenki Jukić, te Društvu „Vlaho Bukovac“ na organizaciji izloţbe. Marija Radošević zvana Marita je uveliĉala veĉe solo pjesmama „O sole mio“, „Nek ti jutro miriše na mene“, „Dalmatinska lipa pismo moja“ i „“Ludo more“ uz zvukove gitare.

Izloţbi je prisustvovalo više od 60 ĉlanova Zajednice, predstavnika srpske i bošnjaĉke nacionalne manjine u gradu Splitu te porodica i prijatelji slikarke.

Nataša Gerţelj

IZLOŽBE U PULI

KOLEKTIVNA IZLOŽBA SLIKA

Dana 31. decembra 2015. godine upriliĉena je kolektivna izloţba slika poznatih crnogorskih slikara Radoslava Vujovića, Milene Vladisavljević, Istre Touci i Borislava Kladnika.

Posjetitelji su bili vrlo zadovoljni tematikom, tehnikom i sadrţajem izraza poznatih umjetnika. Na ţalost znatiţeljnika, izloţeni radovi nisu mogli biti dulje izloţeni zbog adaptacije Crnogorskog doma.

Dušan Roganović


DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

KRSTO ŠKANATA

Projekt Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb pod nazivom DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU ušao je u ĉetvrtu godinu realizacije. I ove, kao i prethodnih godina, prikazivanje filmova omogućuje Crnogorska kinoteka i Arhiv RT CG.

U 2016. godinu smo krenuli s dokumentarnim filmovima KRSTA ŠKANATE, 14. januara u Crnogorskom domu u Zagrebu prikazani su sljedeći filmovi:

Ovi dokumentarni filmovi su proizvedeni u Dunav filmu, a prikazivanje je omogućila Crnogorska kinoteka.

TakoĊer, umjesto najavljenog filma CRNOGORCI U LATINSKOJ AMERICI, koji je otkazan zbog tehniĉkih problema, 18. februara 2016. godine u Crnogorskom domu u Zagrebu odrţana je projekcija filma Krsta Škanate − DVADESET MJESECI ZIME (77': 00''). Ovim filmom je zaokruţen prikaz Krsta Škanate ljubiteljima dokumentarnog filma u Zagrebu.

Film DVADESET MJESECI ZIME je snimljen 1971. godine u proizvodnji Dunav filma (1983.), a prikazivanje je omogućila Crnogorska kinoteka. Govori o fenomenu staljiizma iz ugla ţrtava, sauĉesnika i njegovih savremenika.

„Mi treba da otkrivamo one skrivene istine, istine skrivene u meĊuljudskim odnosima. To mi treba da napipamo, osetimo i izvuĉemo na svetlost dana, to treba da prikaţemo gledaocu“ − Krsto Škanata.

KRSTO ŠKANATA (Tivat 1924.) spada u red istaknutih reţisera kratkog dokumentarnog filma meĊu kojima su: „U senci magije“, „Veliko stoleće“, „Tamo gdje prestaje zakon“, „Prvi padeţ − ĉovek“, „Odriĉem se sveta“, „Ratniĉe, voljno!“, „Nostalgija vampira“, „Terorist“ i …, u kojima će proći put od slavljenja do kritike socijalistiĉkog društva i sistema, kao „zapisniĉar“ individualne i kolektivne historije. Za svoje filmove dobio je brojne nagrade i priznanja u zemlji i inozemstvu.

PRVI PADEŢ − ĈOVEK – 1964. (13'42'')

RATNIĈE, VOLJNO! – 1966. (18'25'')

ULJEZ – 1965. (12'38'')

ODRIĈEM SE SVETA – 1965. (13'27'')

NOSTALGIJA VAMPIRA – 1965. (16,21'')


INTERVJU

UPOZNAJTE PJESNIKA MILJANA NIKOLIĆA

Ovo je priĉa o Miljanu Nikoliću, pjesniku mlaĊe generacije roĊenom u Zagrebu, koji svojim kreativnim stvaranjem aktivno djeluje na pjesniĉkoj sceni Crne Gore.

Upoznali smo se još davno, u ljeto 1995. godine u Podgorici i tada si mi ispriĉao zašto si se preselio iz Zagreba u Podgoricu, pa bih voljela da ispriĉaš i našim ĉitateljima.

Preselio sam se 1992. godine iz svog rodnog grada u Podgoricu, nakon završetka osnovne škole. Došao sam za ocem koji je tada kao lijeĉnik neuropsihijatar radio u vojnoj sluţbi bivše Jugoslavije. Odluĉio sam da napustim rodni kraj jer sam htio da pronaĊem tragove svog porijekla u Crnoj Gori.

Radilo se o neĉemu većem i jaĉem od mene tada, što me je vodilo u Podgoricu.

Moji su inaĉe iz podruĉja Oputne Rudine. Nikolići koji su se tu prije nekoliko vijekova naselili iz Ozrinića. Drugi je razlog proizašao iz poznatih okolnosti koje su pratile dogaĊanja u prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka.

Kako si se osjećao u novoj sredini i što ti je najviše nedostajalo iz Zagreba? Devedesete u Podgorici pamtim kao muĉan period moje adaptacije na ambijent na kakav

nisam bio spreman. Drugaĉiji mentalitet, zatim siromaštvo u koje je većina društva zapala pod pritiskom sankcija i nadasve moja preosjetljivost koja me drţala na distanci od svega što se dogaĊalo, bile su samo neke od tih oteţavajućih okolnosti da se prilagodim.

Danas te godine smatram presudnim za formiranje moje liĉnosti. Nedostajao mi je Zagreb, moj kvart Sigeĉica i ljudi koje sam poznavao. Nedostajala mi je moja porodica koja se razdvojila tih godina na tri strane svijeta. TakoĊer i jedna zemlja u kojoj sam odrastao.

Da li je to preseljenje potaknulo tvoje kreativno stvaranje ili je ono zapoĉelo još u Zagrebu?

Po dolasku u Podgoricu poĉeo sam da sanjam intezivno svoj kvart i neke ljude koji su mi nedostajali. To me je sve više progonilo i udaljavalo od tada aktuelnih dogaĊanja, tako da sam utoĉište traţio u muzici i literaturi.

Poezija me pronašla preko jedne knjige lirskih zapisa pjesnika Slobodana Markovića (alias Libero Markoni), kosmopolite sa beogradske Ĉubure.

O ĉemu su govorile prve pjesme koje si napisao? Prve pjesme, danas negdje zatureni pokušaji artikulacije tog što sam tada intezivno osjećao,

što me je opsjedalo danonoćno, govorile su o ĉeţnji povratka u Zagreb. Bio sam tako rascijepljen na dva svijeta podijeljena ratnim sukobima.

Pisao sam o bezumlju i o ljubavi, najprostije reĉeno.


Kako si se osjećao dok si ih stvarao i kako se danas osjećaš? S obzirom da i dalje aktivno

pišeš. Pisanje podrazumijeva prevashodno stanje budnosti, povišene percepcije i ponekad

ushićenja. Kad pri tome uspijem da verbalizujem djelić unutarnjeg svijeta kao da sam izvojevao malu pobjedu nad samim sobom i onim što me oznaĉava kao smrtno, prolazno biće u vremenu.

Nakon srednje škole upisao si fakultet, koji smjer si završio i koliko ti je to pomoglo u daljnjem kreativnom radu?

Diplomirao sam na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na odsjeku za Srpski jezik i juţnoslovenske knjiţevnosti. Tokom studiranja imao sam priliku da upoznam ljude sliĉnih stremljenja i da se bolje odredim prema tome što sam nastojao da uobliĉim u rijeĉima. To je bio period zrenja, odbacivanja nekih uticaja, upoznavanje sa jezikom i umjetnošću pisanja.

Izdao si i nekoliko zbirki pjesama, o kojim zbirkama se radi i kada su objavljene? Priredio sam za štampu i objavio konceptualnu knjigu pjesama „Predio u praskozorje“, u

kojoj po principu kolaţa u integralni tekst spajam sedmoro autora. Ta je knjiga izašla 2008. godine. I zvaniĉno prva knjiga mojih pjesama „Uvod u Itaku“ štampana je 2014. godine. Nisam ţurio sa tim što pišem, da se publikuje i otkriva javnosti. Dao sam sebi vremena i prostora da ţivim sa tekstom koji sam stvarao u periodu školovanja. Bavio sam se i muzikom, volio sam neke ljude koji su odlazili svojim tragom. I tako napokon, kao na poslijetku jednog perioda, a na samom poĉetku neĉeg što me sljeduje i što sam stvaram, odluĉih se da izaĊem iz sjenke.

Napisao si zasigurno tisuće pjesama i vjerojatno su ti neki sugerirali da se ostaviš toga, da to nema smisla i budućnosti, ali ti si svejedno nastavio. Što je ono nešto što te poticalo da budeš što jesi i radiš ono što voliš?

Da, napisao sam veliki broj pjesama, ali nemam namjeru da to sve stavim na uvid javnosti. Neke stvari su i odviše liĉne da bi se ikog drugog ticale. Poezija nije igra kojom se moţe udvarati masama i na tome zavrijediti sigurnu mirovinu, ugodnost ţivljenja i povlašćeno mjesto u društvu. Ili pak to nije poezija, po mom viĊenju. Tako su i mene poduĉavali moji deţurni dušebriţnici ili samo zagovornici praktiĉnih radinosti koje donose profit. Izgleda da ih nisam poslušao.

Evo, tako stvari stoje i danas. Na Sigeĉici sam nauĉio kako biti otporan na sumnjive uticaje spolja. I to me još drţi.


Koliko je po tvom mišljenju razvijena pjesniĉka scena u Podgorici i općenito u Crnoj Gori? I imaš li moţda neki prijedlog za njeno unapreĊenje i aktivnije promoviranje pjesnika unutar i izvan granica Crne Gore?

U Crnoj Gori, nadasve, pjesnici djeluju u manjim grupama, naţalost podijeljeni oko pojedinih aktuelnih dogaĊanja u kulturi, prevashodno mislim na pitanje u vezi sa jezikom kojim se ovdje govori, odnosno njegovim imenovanjem.

Postoji takoĊer manji broj mlaĊih pjesnika neopterećenih tom podjelom koji stvaraju i djeluju više kao urbana gerila, slobodni strijelci.

Pomoglo bi kad bi se manje pjevalo o kliniĉki ispitanim i propisanim stvarima, a bar za jedan ton više o ţivotu.

Svake godine, obiĉno ljeti, dolaziš u Zagreb, da li bi moţda jednom prilikom ţe lio odrţati pjesniĉku veĉer u našem Crnogorskom domu i sa svojim radom upoznati naše ĉlanove i prijatelje zajednice?

Zadovoljstvo bi mi bilo da iskreno predstavim svoje pjesme u gradu u kom sam nauĉio da govorim.

Kad sam otišao iz Zagreba, grad je nastavio da ţivi u meni. Tako smo zamijenili uloge, on je postao moj stanovnik, a ja grad zidan od rijeĉi, utvrda od pojedinih mjesta u literaturi i iverja proteklog vremena.

Zahvaljujem ti se što si podijelio svoje osjećaje i misli s našim ĉitateljima i iznad svega, hvala ti što stvaraš tako divnu poeziju!

Hvala vama što sam ovim putem dobio priliku da se oglasim u javnosti, u gradu u kom sam roĊen!

Nadam se da se vidimo nekog skorijeg ljeta, da razgovaramo o poeziji! Srdaĉan pozdrav!

Mirjana Dajović

NAPRAVA

(portret jednog pjesnika)

Naĉinjen sam od vjetra, od iverja vremena...

I od ove kiše koja prepisuje arhajske oblike

U nadlanicu zemlje, ja sam rijeĉ zavedena

Cvatom proturjeĉne ruţe kojom zarek’o se

Rilke.

Zaglušen informacijama što ukidaju

znaĉenje,

Ni albatros, ni šta sliĉno...ja odraz sam

daljine...

Iskra zaogrnuta u zorno pomraĉenje.

Laţ tako lijepo odnjegovana u prihvatilištu

istine.

I sve te hartije što se pjesmi udvaraju

Moje su pravo lice, prazno i prosto...

K’o i osporeni svijetovi u svom potrošenom

sjaju!

Tu, kraj svega – u nedostupu noćnog neba

me ima...

Ja sam to u niĉemu zabaĉeno ostrvo –

Zagrljeno ćutanjem, kazanim u stihovima.

Miljan Nikolić

Jul 2009., Podgorica


DRUŽENJE U CRNOGORSKOM DOMU U ZAGREBU

TRADICIONALNO DRUŽENJE

Tradicija druţenja u Crnogorskom domu u Zagrebu uoĉi Badnjaka i Boţića nastavljena je i u 2016. godini.

Pozivu organizatora Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb, Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Predstavnika crnogorske nacionalne manjine u Zagrebaĉkoj ţupaniji, 5. januara 2016. godine odazvao se veliki broj Crnogorki, Crnogoraca i prijatelja Crne Gore te predstavnika Grada Zagreba, udruţenja i vijeća nacionalnih manjina.

Okićeni badnjak, bogata trpeza, tradicionalni pozdravi i

ĉestitanja, MIR BOŢJI HRISTOS SE RODI, VAISTINU SE RODI te dobro raspoloţenje i pjesma do kasnih sati obiljeţili su

i ovogodišnje porodiĉno druţenje.


OSVRTI, VIĐENJA, PRIKAZI

Moji dragi ĉitatelji, usporedite ova dva teksta i vrijeme njihovog nastanka sa sadašnjošću. Vama ostavljam komentar.

Vaš Dušan Roganović

A OVAKO JE GOVORIO ALBERT AJŠTAJN: Moj politiĉki ideal je demokratski. Svatko treba kao

osoba biti poštovan, a nitko proglašavan za boţanstvo.

Civilizacijska sramota zvala vojska morala bi nestati što prije. Junaštvo po naredbi, besmisleno nasilje i slijepo rodoljubništvo, kako ja sve to silno mrzim i kako mi je rat niska i mrska rabota.

Drţava je tu zbog ljudi, a ne ljudi zbog drţave.

Svijet je opasno mjesto za ţivot, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Mašta je vaţnija od znanja. Um je poput padobrana, funkcionira jedino ako je otvoren.

Puno je teţe razbiti predrasudu nego atom.

Obrazovanje, to je ono što ostane nakon što osoba zaboravi sve što je nauĉila u školi.

Naţalost, znanstvena otkrića su ĉesto kao sjekira u rukama patološkog kriminalca.

Postoje samo dvije beskonaĉne stvari: svemir i ljudska glupost, ali za svemir baš nisam potpuno siguran. Ne znam koje će se oruţje rabiti u trećem svjetskom ratu, ali sam siguran da će se u ĉetvrtom ratovati praćkama i kamenjem.

Sudbina svijeta će biti onakva kakvu je on zasluţio.

1. Siromah − radi

2. Bogati − iskorištava prvoga

3. Vojnik − brani obojicu

4. Porezni obaveznik − plaća za svu trojicu

5. Lutalica − odmara za svu ĉetvoricu

6. Pijanac − pije za petoricu

7. Bankar − potkada svih šest

8. Odvjetnik − posvaĊa svu sedmoricu

9. Lijeĉnik − ubije svih osam

l0. Pogrebnik − pokopa svih devet

11. Politiĉar − ţivi na raĉun svih deset

Cicerov zapis nastao u godinama prije

Hrista.

RoĊen 106. godine prije Hrista − politiĉar,

filozof, govornik, konzul, intelektualac.


MANIFESTACIJA HRVATSKE BRATOVŠTINE BOKELJSKE MORNARICE 809

ZAGREB

BOKELJSKA VEČER

Veliki broj uzvanika i gostiju iz republike Hrvatske i Crne Gore prisustvovali su tradicionalnoj BOKELJSKOJ VEĈERI u organizaciji Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Zagreb odrţanoj 27. februara 2016. godine u Velikoj dvorani hotela Sheraton u Zagrebu.

Manifestacija je zapoĉela Pohvalama (Lodama) koje je izgovorio mali admiral Andrija Vidović, potomak kotorske obitelji Ciko, a nastavljena kolom Bokeljske mornarice u osam plesnih figura.

U nastavku programu nastupili su Nataša Antoniazzo (mezzosopran), Tvrtko Stipić (tenor) uz klavirsku pratnju Ljudimira Šumarova i tamburaškog sastava.

Voditelji programa su bili Iva Boţinović i Miron Koprivnjak.

U ime organizatora prisutne je pozdravio gospodin Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Zagreb.

Bokeljskoj veĉeri su na poziv organizatora prisustvovali Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Dušan Mišković, predsjednik Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na podruĉju RH.

Dio zabavnog programa veĉeri je bila i tradicionalna lutrija i tombola.


IZ CRNE GORE I SVIJETA

KARADAGLIĆ MEĐU ŠEST NAJVEĆIH GITARISTA

Poznati crnogorski gitarista sa prebivalištem u Londonu Miloš Karadaglić našao se meĊu šest imena koja su oblikovala zvuk klasiĉne gitare tokom posljednjih sto godina, po izboru BBC−jevog Music Magazine−a.

U opisu ĉasopisa, na ĉijoj se naslovnici našao Karadaglić, stoji da je crnogorski gitarista jedan od trenutno najpopularnijih gitarskih virtuoza.

"Karadaglić je poĉeo da svira gitaru sa osam godina, inspirisan primjerom Andresa Segovije i ostalih umjetnika koji su iznjedrili novi repertoar za ovaj instrument. Crnogorski gitarista je ispunio Albert Hol 2012. na prvom koncertu klasiĉne gitare u ovom prostoru, a otkad je potpisao ugovor sa izdavaĉkom kućom Deutsche Grammophon, njegova izdanja su se redovno nalazila na vrhu top lista klasiĉne muzike", stoji u tekstu o Karadagliću.

Ĉasopis, koji donosi i intervju s crnogorskim gitaristom, navodi i da je Karadaglić dobio pet zvjezdica recenzenata za njegovo izdanje "Aranjuez", koje je hvaljeno zbog "pero lakog dodira, slatkog tona i toplog basa".

Na spisku Music Magazine−a našao se i prethodno pomenuti Karadaglićev uzor, Španac Andres Segovija koji se smatra jednim od najvećih gitarista svih vremena, a koji je stekao popularnost još kao tinejdţer nakon što je osmislio sopstvenu, unikatnu tehniku sviranja gitara.

MeĊu šest najboljih su i Dţon Vilijams, australijski gitarista i ĉlan rok grupe Sky, najpoznatiji britanski majstor sa gitarom Dţulijan Brim, prva Kineskinja koja je pohaĊala muziĉku školu u svojoj zemlji Zufi Jang i još jedan Australijanac Kreg Ogden, kojeg je Music Magazine opisao kao Brimovog nasljednika.

Izvor: Portal Vijesti, 20. januar 2016.

http://www.dijasporacg.me/index.php/vijesti/vijesti-iz-crne-gore/5632-karadagli-meu-est-najveih-gitarista


OSTALE ZANIMLJIVOSTI IZ CRNE GORE I SVIJETA

Foto: SrĊan Boljević

MOST NA ĐURĐEVIĆA TARI IZABRAN MEĐU 20 NAJLJEPŠIH U SVIJETU prema

izboru portala “Bright side”

Knjiţevna nagrada „BOŢO BULATOVIĆ“ za 2015. godinu dodijeljena je piscu

i knjiţevnom kritiĉaru BORISLAVU JOVANOVIĆU

Otvorena izloţba VUĈIĆA ĆETKOVIĆA u Berlinu

Kompozicija DEJANA BOŢOVIĆA „FURIA“ oduševila prestiţnog ameriĉkog

kompozitora Vilijama Šimela

Osnovana CRNOGORSKA ZAJEDNICA u Peruu

Otvorena izloţba IRENE LAGATOR−PEJOVIĆ u Njujorku

Otvoren POĈASNI KONZULAT CRNE GORE na Floridi

U Kvinslandu osnovana podruţnica CRNOGORSKE ETNIĈKE ZAJEDNICE

AUSTRALIJE

Otvorena izloţba MIRJANE MARSENIĆ−VUJOVIĆ i NATALIJE ĐURANOVIĆ u

Londonu


CRNOGORSKI MOZAIK

VoĊeni mislima da narodi koji zaboravljaju prošlost gube sadašnjost i nemaju budućnost, kao i da je u svakoj tradiciji sadrţano moderno, u „Crnogorskom glasniku“, u rubrici CRNOGORSKI MOZAIK, donosićemo po neku kockicu iz svekolikog crnogorskog nasljeĊa koje baštinimo.

U ovom broju donosimo izdanje Srpske Pravoslavne Crkvene opštine u Trstu „Petar Preradović Njegoš 1.XI.1813 – 19.X.1851“. Posvećeno uspomeni na velikog Njegoša − pjesnika, vladiku i gospodara Crne Gore. Njegoševi glavni motivi u pjesniĉkom djelu su vjeĉna borba izmeĊu dobra i zla, izmeĊu svjetlosti i tame, izmeĊu tiranije i tenzije za slobodom.

Njegoš je tijekom svog ţivota nekoliko puta boravio u Trstu, o ĉemu takoĊer svjedoĉi priloţeno izdanje, objavljeno 27. novembra 1988. godine u Trstu. Prijevod je izvršio Ĉedo Janković.






DRAŽEN ZETIĆ

Fotografije s motivima Boke kotorskeGalerija Montenegrina, Crnogorski dom, Zagreb


45

Stranica 44 C r n o g o r s k i g l a s n i k – B r o j 97 – 2 0 1 6 . 46

DRAŽEN ZETIĆ

Nad dubokim obzorjima juga

Nad dubokim obzorjima juga,zarumenjene večeri.Spokojne ure umiruju morešapatom duboko tonući u san.Mjesec rasprostire svoj veoponad surih gora srebrna zaljeva.Titraji svijeća jenjavajukao odjeci riječi u molitvama naših matera.Na starom stolumodri stihovi nesretna pjesnika Videsatkani u drevnim mozaicima kamenih gradova:sveca iz Male Azijezaigranog dječaka Perasta.U ćutnji rascvala cvijetakosti stoljećima kisnu...

Viktoru Vidi,

pjesniku iz Kotora

GODINA XVII. _ BROJ 97. _ SIJE»ANJ-VELJA»A / JANUAR-FEBRUAR _ 2016.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

Zajednička izložba Manuele Majić i Zlatka IvančokaKAD LJUBAV GOVORI

Crnogorski dom, Zagreb, 21.1. – 4.2.2016.

ĐE JE ŠTO

STO GODINA MEDOVE 1916. − 2016.Plava grobnica 3

VIJEK MOJKOVAČKE BITKEBijela grobnica 4

TRIBINA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA Plava grobnica i bijela kosturnica 5

DJELOVANJE UDRUGA I VIJEĆAIzborna skupština društva „Montenegro“ 14Dvije sjednice. Vijeća crnogorske nacionalne manjine GZ 15Sastanak vijeća crnogorske manjine Istarske županije u PU 16

PREDSTAVLJANJE KNJIGAPun ruksak oblutaka 18Crnogorski aforizmi M.Mijovića i poezija pjesnikinje M. Medojević 21

MANJINSKE MANIFESTACIJEPriopćenje savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske 22Seminar koordinacije nacionalnih manjina Grada Zagreba 23Obilježen dan ljudskih prava u Splitu 24

GALERIJA MONTENEGRINAKad ljubav govori 25

IZLOŽBE U SPLITUTreća samostalna izložba Željane Koljanin 27Izložba slika vinorelom 28Izložba razglednica Crne Gore, promocija CD−a i ispraćaj stare godine 29Izložba slika Dragice Samardžije 30

IZLOŽBE U PULIKolektivna izložba slika 30

DOKUMENTARNI FILM Krsto Škanata 31

INTERVJUUpoznajte pjesnika Miljana Nikolića 32

DRUŽENJE U CRNOGORSKOM DOMU U ZAGREBUTradicionalno druženje uoči Badnjaka i Božića 35

OSVRTI, VIĐENJA, PRIKAZI 36

MANIFESTACIJA HRVATSKE BRATOVŠTINE BOKELJSKE MORNARICE 809 ZAGREBBokeljska večer 37

IZ CRNE GORE I SVIJETA Karadaglić među šest najboljih gitarista 38Ostale zanimljivosti 39 CRNOGORSKI MOZAIK 40

IzdavaËi:NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE

I VIJE∆E CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINEGRADA ZAGREBA

Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264E-mail: [email protected], [email protected],

[email protected] adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr

Za izdavaËe: Danilo IveziÊ i Dušan MiškoviÊGlavni i odgovorni urednik: v.d. Mirjana DajoviÊ

Redakcija: Milanka BulatoviÊ, Nataša Gerželj, DaniloIveziÊ, Dragutin LakiÊ, Nataša RašoviÊ, Dušan RoganoviÊ

GrafiËka priprema i tisak: Skaner studio d.o.o.Rukopisi se ne vraÊaju. Naklada /Tiraža 1000

Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financiranoiz državnog proraËuna Republike Hrvatske

Naslovnicu krasi predivna fotografija rijeke Tare koja je djelo profesionalnog fotografa Srđana Boljevića.

Uslikana je u mojkovačkom kraju, kojeg u ovom izdanju spominjemo u povodu stote godišnjice Mojkovačke bitke.

Na njezinoj desnoj obali, na 820 metara nadmorske visine, smjestio se grad Mojkovac, okružen nacionalnim parkovima Durmitor i Biogradska gora.

Rijeka Tara je najvjerojatnije dobila ime po ilirskom ple-menu Autarijata koji je naseljavao taj kraj. No, Rimljani su ih osvojili i u to područje naselili romanizirana ilir-ska plemena, kasnije nazvana Vlasima. Tijekom VII. stoljeća dolinu Tare naseljavaju stari Slaveni i osnivaju župu Brskovo, koja je bila smještena 6 km istočno od današnjeg grada Mojkovca i njezin se teritorij poklapa s teritorijem današnje opštine. Mojkovac je utemeljen za vrijeme vladavine srpskog kralja Uroša, u središtu župe Brskovo, koja je pripadala srpskoj kraljevini Raškoj. Taj kraj je bio poznat po rudniku srebra Brskovo zahvaljujući kojem se kovao srpski kovani novac. Navodno je sadašnje ime Mojkovac nastalo kada je kralj Uroš izgovorio „Moj kovani novac“.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE

PUN RUKSAK OBLUTAKANovinarski dom, Zagreb, 23.2.2016.

Srđan Boljević je rođen 1966. godine u Podgorici, gdje živi i radi. Od 2004. godine radi kao profe-

sionalni fotograf, prvo za tjednik Revija D, a potom za dnevne novine Dan u kojima je još uvijek zaposlen. Dobitnik je nagrada za najbolju sportsku fotografiju u Crnoj Gori za 2007. i 2008. godinu te učesnik mnogih međunarodnih kolektivnih izložbi. Imao je značajno učešće na međunarodnoj reviji planinarske fotografije u Smederevskoj Palanci 2009. i 2010. godine, gdje se pred-stavio s fotografijama NP Biogradska gora i NP Lovcen. Također je i zvanični umjetnički fotograf muzičkog fes-tivala Sunčane Skale.Ovim putem mu se od srca zahvaljujemo što je velikodušno ustupio svoje fotografije za naslovnicu ovog izdanja i za naslovnice budućih izdanja. Izuzetno nam je drago što će svojim umjetničkim radovima dodatno obogatiti Crnogorski glasnik i omogućiti čitateljima da još bolje upoznaju očaravajuće ljepote Crne Gore.

Documents

Zajednička izložba Manuele Majić i Zlatka Ivančoka KAD ... · Komandant Kolašinske brigade MILOŠ MEDENICA . ... Medenice, zaboravljenoj Medovi i iseljenicima kojih se sjete