Zagrebačka škola uzgajanja šuma - hrsume.hr

BROJ 274 | LISTOPAD 2019. HRVATSKE ŠUME 1

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 274 | Godina XXIII. | Zagreb, listopad 2019. | ISSN 1330-6480

Aktualno

Zagrebačka škola uzgajanja šuma

Izdvajamo...

Aktualni satDani slavonske šumeUŠP Slatina započela s radom

Gudovac 2019. Sadnja “Šume prijateljstva” s Turskom

Frančeskija - međunarodni seminar

Mjesečnik "Hrvatske šume" | Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: Helena Jakobović, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Goran Dorić - Lika u Magli | Zadnja stranica: Goran Dorić - Jesenja raskoš Lokvarskog jezera

Grafički urednik: Gordana Hren | Grafičko oblikovanje i tisak: | Lektura: Dijana Držaić | Naklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

sadržaj 3 Mladen Skoko

4 Dok „nekaj pika“, hrast fiziološki slabi

6 Ekipirali smo se i spremni smo za samostalan rad

8 Konstruktivno o dosadašnjoj i budućoj suradnji

9 Suradnja šumarstva i turizma na obostranu korist

10 Niz predavanja na temu šuma i klimatskih promjena

13 Vinkovčani i državni prvak Zadro odnijeli pobjedu među Slavoncima

16 Ovogodišnja tema – šumski plodovi

18 Hrvatske šume među najvećima i najmodernijima u Istri

20 Unatoč lošem vremenu zasađena „Šuma prijateljstva“

22 Šumari u carstvu Gutmannovih šuma

25 Izvoz drvenih kućica daje prepoznatljivost estonskom šumarstvu

27 Praksa temeljena na prirodnosti i potrajnosti

29 Ekološka katastrofa u sibirskoj šumi i amazonskoj prašumi

32 Prilagodljivost hrasta lužnjaka na sušni stres

34 Posadili najviše stabala u najkraćem roku

37 Ametistna lisičica dolazi samo u Europi

38 Kuće koje dišu

40 Zamjena za koru trušljike

41 Općekorisne funkcije šume u službi kognitivnog razvoja najmlađih generacija

42 „Šuma lista, šuma blista“


Demanti

U časopisu Hrvatske šume broj 270/2019 na str. 14 - 16 objav-ljeni su članci o otkrivanju spomen-ploče zaslužnim šu-

marima Ivanu Šavoru i Oskaru Piškoriću u Šumariji Đurđevac u travnju 2019. U dijelu članka koji govori o Ivanu Šavoru piše između ostalog:

„Ivan je iz Đurđevca otišao još kra-jem Drugog svjetskog rata, radio je na raznim stranama i istaknutim mjestima u vlasti, a potom u raznim školama da bi se skrasio u Drvno-industrijskoj školi u Zagrebu. Veze s Đurđevcom postepeno su se gubile, a kako je i on te 1991. na-vršio devedeset, svi su vjerovali da više nije među živima.

No tada se Ivan Šavor deset godina kasnije odjednom „pojavio“ u Večernjem listu, Jutarnjem listu i riječkom Novom listu. Hrvatska radiotelevizija emitirala je čak dva priloga 23. svibnja 2001. godine. Sve to, naravno, zbog proslave njegova stotog rođendana, što je tada bilo jako zanimlji-vo medijima. Ovdje moramo dometnuti da je Ivana Šavora u broju 54 ovog časo-pisa šumarskoj javnosti ponovno „otkrio“ urednik Miroslav Mrkobrad i to u Domu umirovljenika u Klaićevoj, samo stotinjak metara od Hrvatskih šuma i redakcije.“

Međutim, kao jedan od urednika i suradnika Hrvatskog šumarskog životo-pisnog leksikona u izdanju Tutiz leksike, Zagreb (dalje: Leksikon), prikupljajući podatke za Leksikon, a zahvaljujući ko-legi Branku Ivančanu, dipl. ing. šum. iz Koprivnice, sreo sam se s Ivanom Šavo-rom 02. 08. 1999. u Domu umirovljenika u Zagrebu u Klaićevoj kada sam mu uru-čio pretisak njegovog životopisa objav-ljenog u Leksikonu, 4. knjiga (1999.). Prethodno sam od njega i njegove obi-telji do bio opsežnu dokumentaciju sa slikom. U životopisu je objavljen i poda-tak da živi u Zagrebu (1999.).

U Šumarskom listu broj 7-8/2005 u opširnom nekrologu objavljenom na str. 453 - 455 napisao sam i ovo:

„Ivana Šavora upoznali smo 1999. go-dine zahvaljujući kolegi Branku Ivančanu iz Koprivnice. Tada nam je starina Šavor dao podatke za životopis koji je objavljen u Leksikonu. Nakon toga posjećivali smo ga svake godine… O tome smo 2001., 2003. i 2004. objavljivali priloge u glasilu Šumarski list i časopisu Hrvatske šume…“

Razgovor tadašnjeg glavnog ured-nika časopisa Hrvatske šume Mirosla-va Mrkobrada i Ivana Šavora obavljen je na moju inicijativu 05. 06. 2001. u

ISPRAVAK ČLANKA - Hrvatske šume 270/2019, str. 14 - 16

Mladen Skoko

Domu umirovljenika povodom stotog rođendana Ivana Šavora i objavljen u časopisu Hrvatske šume broj 54/2001. U okviru članka urednik korektno navodi da je koristio moje podatke za biogra-fiju Ivana Šavora. Prema svemu ovome, s Ivanom Šavorom razgovarao sam već 1999. u Zagrebu, dok podatak da je ot-kriven 2001., kako se navodi u časopisu Hrvatske šume br. 270/2019, nije točan.

I jedna zanimljivost. Dok je Ivan Ša-vor radio u Šumarskoj školi u Karlovcu od 1947. do 1950., ja sam polazio su-sjednu rakovačku Realnu gimnaziju.

S kolegom Oskarom Piškorićem ra-dio sam u Šumarskoj školi u Karlovcu 60-tih godina prošlog stoljeća i surađi-vao s njim do njegove smrti 1998. Nepo-sredno prije nego što nas je zauvijek na-pustio dao mi je obilnu dokumentaciju o svome životu i radu sa slikom. Njegov nekrolog objavljen je u Šumarskom listu broj 3-4/1998, a životopis s radovima i literaturom u Leksikonu 1999.

Nadam se da sam objavljenim živo-topisima zaslužnih šumara Ivana Šavora i Oskara Piškorića dao svoj prilog povije-sti šumarstva u Hrvatskoj.

Zagreb, rujan 2019.prof. Mladen Skoko, dipl. ing. šum.

Ivan Šavor i Mladen Skoko u razgovoru s novinarima (2001.)

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 274 | LISTOPAD 2019.

Aktualno

Hrastova mrežasta stjenica

Iako časopis Hrvatske šume o ovome problemu piše već više od tri godine, hrastova mrežasta stjenica tek se ovoga ljeta uspjela probiti u medije i to tek nakon što su ljudi u Zagrebu shvatili da ih gricka nešto što nije komarac. Iako ih je grizla nešto manja, platanina stjenica koja ni izbliza ne radi štetu našim šumama kao hrastova mrežasta stjenica, mediji su konačno prenijeli probleme koje muče šumare već nekoliko godina.

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc, Alen Novkinić

Iako se Slavonci već godinama žale da je hrastova mrežasta stjenica postala gora od lokalnih komaraca, nikoga u državi to nije zanimalo. Slavonci i nji-

hovi problemi medijima nisu dovoljno zanimljivi. No beštija je stigla do Zagre-ba i navalila na gradsku gospodu, a to je nešto nedopustivo i samim time sen-zacionalna vijest. Problem postane me-dijski zanimljiv samo kad gradska djeca „skuže da ih nekaj pika“. Odjednom su se svi digli na noge, mediji traže termi-ne za snimanje, gostuju stručnjaci, rade se prilozi… Problem je jer „to nekaj kaj pika“ već godinama radi štetu na jed-

Dok „nekaj pika“, hrast fiziološki slabi

nom od najvažnijih hrvatskih resursa. Problem je jer od tog resursa živi 53.000 naših građana i od tog resursa radimo proizvode koji čine 9 % našeg izvoza. Nije problem gospodo to što „nekaj pika“. Neće vam biti ništa od pikanja, već od mogućih gospodarskih i ekološ-kih posljedica.

Hrastova mrežasta stjenica u nas je prvi puta zabilježena 2013. godine. S obzirom na to da je prisutna na europ-skom kontinentu već dvadesetak godi-na čineći veću ili manju štetu, do poku-sa u Hrvatskoj ipak nije zabilježen slučaj primjene neposrednih mjera zaštite.

Stručnjaci procjenjuju da je ovaj štet-nik izravno odgovoran za ranije odba-civanje žira zbog čega od 2014. godine na području Spačve nije bilo dobroga uroda žira. Osim toga, pretpostavlja se da svojim djelovanjem smanjuje pri-rast stabala te da ih fiziološki slabi zbog čega su podložniji napadu drugih štet-nika i bolesti.

Problem nastaje jer stjenica siše stanične sokove i klorofil iz lista i na taj način smanjuje hrastu asimilacijsku površinu uslijed čega on fiziološki slabi te reagira na način da prerano odbacuje žir. Kako se jednodobno gospodarenje koje se provodi u svim našim regular-nim šumama bazira na prirodnoj obno-vi, to jest na podizanju šume sjemenom matičnih stabala, drugi od tri sijeka ko-jima se šume pomlađuju nije moguće napraviti, a samim time su upitne mo-gućnosti regularnog gospodarenja te opskrba drvne industrije sirovinom.

Ipak, ove godine vladaju nešto bo-lji ekološki uvjeti i nakon što je četiri godine izostao urod žira, čini se da bi

Snimka dronom otkriva razmjere štete


Aktualno

hrast koji je ove godine dobro rodio mogao taj žir i iznijeti do kraja. To je iz-vrsna vijest za vinkovačku podružnicu Hrvatskih šuma gdje na naplodni sijek čeka čak 1.470 ha površina spremnih za pomlađivanje. Kako nam je rečeno iz vinkovačke podružnice, ako se ne do-godi nešto nepredviđeno, skoro cijela površina planirana za naplodni sijek ove će se jeseni i pomladiti. Za iduću godinu ostat će samo površine koje su u srpnju bile zahvaćene olujom i na ko-jima je stradalo 120.000 kubika drvne mase.

Još uvijek se ne zna zbog čega je došlo do poboljšane situacije na tere-nu glede sazrijevanja žira, no postoje dvije teorije. Jedna je da je kišni svi-banj podigao razinu podzemnih voda što je ojačalo hrast te je ove godine bio duže zelen, a što je bilo dovoljno da iznese žir do kraja vegetacijske pe-riode. No mora se napomenuti kako je ova situacija karakteristična samo za spačvanski bazen, dok je situacija u hrastovim šumama u ostatku Hrvatske nepromijenjena, tj. loša. Druga teorija jest da su se na području spačvanskog bazena namnožili predatori ili parazi-ti koji smanjuju populaciju hrastove mrežaste stjenice. Ova teorija polazi od činjenice da se u Spačvi stjenica prvi puta i pojavila te je lokalnim predator-skim ili parazitskim organizmima koji se hrane stjenicom trebalo vremena da se namnože pa su joj tek sada počeli nanositi veće štete.

Ono što je znakovito jest da mi još uvijek nedovoljno znamo o ovome štetniku, od životnog ciklusa pa do ne-prijatelja, te da su sve opcije otvorene. Problem je što je priroda sama po sebi

spora, a i lako se mijenja te da bi u šumarstvu dobili nekakve konkretne rezultate treba proteći duži niz godina.

Sve u svemu Hrvatske šume nastavit će ulagati u znanstvena istraživanja i surađivati sa svim rele-vantnim domaćim i međunarodnim institucijama kako bi iznašli rješenje problema hrastove mreža-ste stjenice.

Lišće bez klorofila

Prerano odbačen žir

Malena beštija – veliki problem

Jedinke i jajašca na naličju lista

Aktualno

Hrvatske šume ušle su u 2019. godinu bogatije za još jednu podružnicu. Riječ je o UŠP Slati-na o kojoj smo pisali početkom

godine, a kako je od osnutka prošlo osam mjeseci, zanimalo nas je kako su se snašli te jesu li pohvatali „sve konce poslovanja u svoje ruke“. Kako stvari sto-je sve su kockice posložene i UŠP Slatina spremna je preuzeti sve odgovornosti u redovnom poslovanju Hrvatskih šuma. No, krenimo redom…

Nova Uprava šuma podružnica upi-sana je u registar Trgovačkog suda 1. siječnja 2019. godine, a od tada traje njezin organizacijski ustroj. Za novog voditelja imenovan je Tomo Baturina, dotadašnji upravitelj Šumarije Suhopo-lje, koji je dobio aneks ugovora do 1. srpnja i koji je morao sve organizacijske segmente jedne podružnice uklopiti u jednu cjelinu.

UŠP Slatina

Ekipirali smo se i spremni smo za samostalan radOd kada je stupila na snagu Odluka o osnivanju nove podružnice UŠP Slatina traje priprema za njezino implementiranje u sustav Hrvatskih šuma. S 1. kolovozom podružnica je počela djelovati samostalno kao jedna od 17 Uprava šuma koje djeluju u Hrvatskim šumama.

U veljači su došli prvi zaposlenici, rukovoditelji proizvodne i komercijal-ne službe te stručni suradnik za radne odnose koji su zajedno s voditeljem počeli raditi na pripremi natječaja i do-

kumentaciji za osnivanje službi. Prema organizacijskom planu, UŠP Slatina trebala se sastojati od Financijsko-ra-čunovodstvenog odjela, Proizvodnog odjela, Pravnog odjela, Komercijalnog i informatičkog odjela, Planskog odjela, Odjela ekologije i lovstva te Odjela za uređivanje šuma.

U travnju je pokrenut interni natječaj za radnike Hrvatskih šuma koji su bili voljni prijeći raditi u novu podružnicu, točnije u stručne službe. Na natječaj se javilo 18 djelatnika Hrvatskih šuma te

Tekst/foto: Goran Vincenc


Voditelj UŠP Slatina, Tomo Baturina

Zgrada UŠP Slatina

još četiri u svibnju, ukupno 22 djelatni-ka. Da bi se u potpunosti ekipirali, ba-rem što se tiče stručnih službi, proveden je i javni natječaj na kojem se zaposlilo dodatnih 17 djelatnika koje nije bilo moguće naći u sustavu te je trenutni broj zaposlenih u stručnim službama 39.

- Ekipirali smo se i spremni smo za samostalan rad. Za sada veći dio odjela ima samo rukovoditelje, a broj ljudi će se povećavati ovisno o poslu. Trenut-no je vidljivo da bi pojačanja trebala u Odjelu za uređivanje šuma, no o tome će biti riječi u budućnosti. Također, za sada nema planova o osnivanju radnih jedinica. - rekao nam je Tomo Baturina, voditelj UŠP Slatina.

Od infrastrukture na raspolaganju je bila zgrada izgrađena početkom 80-ih godina 20. stoljeća koja je u odličnom stanju. Bilo je potrebno napraviti sitne preinake tehničke prirode poput prila-godbe ureda, sustava grijanja, komu-nikacijske infrastrukture i sl. U zgradi su trenutno Šumarije Slatina (prvi kat) i Ćeralije (drugi kat), dok se podružnica smjestila na drugi kat. Plan je izgraditi novu zgradu Šumarije Ćeralije čime će

se osloboditi cijeli jedan kat te će biti prostora za sve odjele i zaposlenike stručnih službi.

S druge strane, pripremao se teren za preuzimanje sedam šumarija koje su prema planu poslovanja trebale pripa-sti novoosnovanoj podružnici. Riječ je o Šumarijama Slatina, Čačinci, Ćeralije, Pitomača, Suhopolje, Virovitica i Voćin. Prelaskom navedenih šumarija i zapo-slenika UŠP Slatina narasla je do brojke od 355 zaposlenih čime se zatvorio ci-klus osnutka nove podružnice.

Nakon svih provedenih radnji UŠP Slatina počela je samostalno djelovati od 1. kolovoza.

UŠP Slatina ima planiranu do-bit od 5,9 milijuna kuna. Dobit će se uglavnom ostvariti prodajom drvnih sortimenata i to 329 tisuća kubika neto od čega je 156 tisuća kubika oblovine te 173 tisuće kubika prostornog drveta. Kupci su uglavnom ugovorno poznati kupci, a od većih su tu Drvotrgovina Slatina te Tvin Virovitica.

Također valja istaknuti kako je zbog slabe otvorenosti šuma drvna zaliha velika te da su šume ovog područja mahom sječene nakon I. i II. svjetskog

rata. Kako je mahom riječ o bukvi koja ima ophodnju 100 godina, šume sječe-ne nakon I. svjetskog rata dolaze na na-platu te je za očekivati kako će se etat narednih godina povećavati.

Od ostalih djelatnosti UŠP Slatini pri-pala su i dva državna lovišta: Virovitič-ka Bilogora koja je do ove godine bilo u sastavu UŠP Bjelovar te Papuk koji je dosad bio u sklopu UŠP Našice. Lovište Papuk reprezentativno je zastupljeno kroz Lovački dom Đedovica, no lovište Virovitička Bilogora nema takve kapa-citete. Voditelj Baturina natuknuo nam je kako bi volio u budućnosti pretvoriti lugarnu Razbojište, koja se nalazi neda-leko od Virovitice, u objekt sličan Đedo-vici koji bi imao mogućnosti i kapacitete primiti zainteresirane skupine lovaca na višednevni boravak.

I na kraju, ne manje značajan osta-je planinarski dom Jankovac, jedan do najreprezentativnijih objekata Hrvatskih šuma koji je također pripao UŠP Slatina. Riječ je o planinarskom domu kapacite-ta preko 50 kreveta i jednim od najboljih restorana u sastavu Hrvatskih šuma. Za vrijeme lijepog vremena, vikendima kroz jankovački restoran prođe oko tisuću gostiju što je i više nego što objekt može primiti. Stoga se razmatra ideja da se jela poput gulaša, graha ili roštilja kuhaju u „ljetnoj kuhinji“ pored glavnog objekta čime bi se rasteretio restoranski prostor.

U svakom slučaju, donijet će se odlu-ka kojoj će biti za cilj zadržati postoje-ću kvalitetu ponude s jedne strane, ali i potrebe gostiju te rasterećenje osoblja s druge strane.

Prema svemu što smo vidjeli, UŠP Slatina je spremna kao najmlađa po-družnica Hrvatskih šuma preuzeti iza-zove u poslovanju, stoga očekujte kako ćemo u budućnosti u časopisu dijeliti zanimljivosti i događaje koji se događa-ju na njihovom području.


Voditelj UŠP Slatina, Tomo Baturina

Zadnji radovi na prilagodbi zgrade su pri završetku Jankovac

Đedovica


Aktualno

Suradnja Hrvatskih šuma i Šumarskog fakulteta oduvijek postoji. Njihova neraskidiva poveznica su mladi šumarski stručnjaci koji se obrazuju na tom preko 120 godina starom fakultetu. Prilagođavajući se klimatskim uvjetima, modernom dobu i zahtjevima javnosti, u šumarstvu se javlja potreba za još intenzivnijom komunikacijom među svim šumarskim institucijama kako bi zajedničkim snagama predstavljali svoju struku unutar i izvan granica Hrvatske.

Tekst/foto: Helena Jakobović

Šumarstvo je znanost, posao i umijeće gospodarenja i čuvanja šuma za trajnu dobrobit društva i okoliša. Iako se ova važna gospodarska grana najčešće veže uz pojmove kao što su tradicija i ruralnost, današnje šu-

marstvo sve je više prepoznato kao moderna djelatnost koja suvremenim tehnologijama ide u korak s vremenom prilago-đavajući se sve intenzivnijim i bržim klimatskim promjenama.

No, bez suradnje šumarskih stručnjaka, kako onih u praksi na terenu kojima je zadatak gospodariti ovim vrijednim pri-rodnim resursom - šumom, tako i onih koji izrađuju znanstve-no-istraživačke radove, napredak ne bi bio moguć. Početkom rujna sastali su se predstavnici Hrvatskih šuma i Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kako bi razgovarali o aktual-noj problematici na području šumarstva, razmijenili iskustva te dogovorili buduće oblike suradnje i međusobne potpore. Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić i de-kan Šumarskog fakulteta Tibor Pentek sa suradnicima razgo-varali su o brojnim zajedničkim temama bitnim za osigurava-nje dobre budućnosti objema institucijama.

Trenutno najvažnija problematika i izazovi u šumarstvu ve-zani su za sušenje, sanaciju i očuvanje nizinskih i poplavnih

Suradnja Hrvatskih šuma i Šumarskog fakulteta

šuma poljskog jasena kao ekološki i ekonomski važne vrste u Hrvatskoj. Relativno novi fitopatogeni organizam (Chala-ra fraxinea) u kombinaciji s drugim čimbenicima dovodi do truljenja, sušenja i odumiranja poljskog jasena(Fraxinus an-gustifolia). Ova vrsta drveća pojavljuje se u nekoliko različitih šumskih zajednica i stanišnih tipova unutar ekološke mreže Natura 2000, Podravlju i Posavini, a koje je Republika Hrvatska stavila na prioritetnu listu.

Dogovoreno je kako će Hrvatske šume uz pomoć znan-stvenih šumarskih institucija izraditi detaljan akcijski plan, znanstveno–stručnu podlogu o situaciji sa sušenjem jasena, s prognozom daljnjeg širenja sušenja te mogućnostima sana-cije, a koji će biti predočen resornim nadležnim ministarstvi-ma. Nadalje, Hrvatske šume pružile su potporu fakultetu na poljima izrade znanstveno–istraživačkih radova, osobito onih od interesa trgovačkog društva, te stipendiranja desetak naj-izvrsnijih studenata Šumarskog fakulteta. Dekan Šumarskog fakulteta Tibor Pentek rekao je i kako djelatnici fakulteta ulažu mnogo truda kako bi mladež po završetku srednjeg školstva privukli na jedan od studija - šumarstvo, drvnu tehnologiju ili urbano šumarstvo.

Studiranje na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prilagođeno je novim generacijama koje se danas u učenju i savladavanju zadataka koriste modernom tehnologijom, društvenim mrežama i internetom. Dani otvorenih vrata na ovom fakultetu održavaju se već nekoliko godina i privlače buduće studente iz ruralnih krajeva Hrvatske, ali i iz urbanih sredina zbog sve veće ponude zaposlenja šumarskih stručnja-ka i u gradovima.

Bez kvalitetnih i za šumarstvo zainteresiranih mladih ka-drova budućnost šumarstva u Hrvatskoj ne bi bila moguća. Zajedničko rješavanje prepreka i izazova koje šumarstvu do-nosi moderno doba ključ su uspjeha ove važne gospodarske djelatnosti.

Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić i dekan Šumarskog fakulteta Tibor Pentek sa suradnicima

Konstruktivno o dosadašnjoj i budućoj suradnji


Hladovina i miris borova jedno je od prepoznatljivih mediteran-skih motiva zbog kojih se turi-sti rado vraćaju na našu obalu.

Kad još pridodamo cvrčke i šum mora dobijemo vezani niz asocijacija koje pot-pisuju gotovo svaki povratak s odmora naših dragih gostiju. Kako bi im upravo taj doživljaj bio što duže u sjećanju, tu-ristička kompanija Valamar koja u Rapcu ima svoje reprezentativne objekte došla je s prijedlogom u Šumariju Labin o ure-đenju rekreacijskih staza u okolici hotel-skog kompleksa. Istarski šumari vole reći da se njihove šume puno bolje uživaju po kvadratnom, nego po kubičnom me-tru, a upravo je dogovor između dviju tvrtki dokaz da to uistinu tako i jest.

Naime, za korištenje prostora za re-kreaciju turistička tvrtka plaćat će na-jam, a kako je riječ o stazama, istekom ugovora neće biti problem šumu dove-sti u prvotno stanje.

Time hotel dobiva još jedan proizvod kojim privlači turiste, a za isto plaća šu-mariji rentu koja svoje poslovanje na taj način prilagođava potrebama lokalnog karaktera što u turistički zanimljivim po-dručjima ima itekakvog smisla.

AktualnoRekreacijske staze

Suradnja šumarstva i turizma na obostranu korist

U suradnji s poznatom turističkom kompanijom Valamar, Šumarija Labin je na području Rapca izdala dozvolu za uređenje pješačkih i biciklističkih rekreacijskih staza čime je Rabac dobio novi turistički proizvod, a borove šume GJ Smokovica novu turističku funkciju kao još jedan dokaz da borove itekako dobro znamo naplatiti.

Riječ je o šumama uređajnog razreda alepskog bora podignutim u kulturama i obuhvaćenim osnovom za gospodarsku jedinicu Smokovica, a koje su starosti 60 godina.

Nakon potpisanog ugovora krenulo se u realizaciju te su radnici šumarije omo-gućili prohodnost staze, a trošak je platio Valamar. Za korištenje staza koristit će se godišnji ugovor čime se neće dovesti u pitanje provođenje gospodarske osnove.

Biciklističke su staze ukupne dužine 2.800 metara od kojih ima nekoliko te-žinskih razreda, tj. prilagođenosti ovisno o stupnju kondicije korisnika. Otprilike je pola staza manje strmo i mogu ih koristiti stariji ljudi i djeca, a samim su time idealne za obitelji. One su nešto šire i nasipane ja-lovinom te se njima koriste čisti rekreativ-ci. Ostalo su staze koje su samo uklopljene u sastojinu, širine 2 metra, a na dijelovima mogu biti vrlo strme te samim time zahti-jevaju bolje poznavanje downhill tehnika i off-road vožnje biciklom.

Ovakav oblik suradnje upravo je pokazatelj kako što funkcionalnije iskoristiti naše šume u turistički aktivni-jim područjima jer od toga svi možemo imati više koristi. Naime, na taj način po-diže se vrijednost šuma koje, gospodar-

ski gledano, nemaju vrijednost kakvu možemo očekivati od visokokvalitetnih šuma na kontinentu. Ugovorima s tu-rističkim kućama lako se može dodati vrijednost naših šuma u priobalju, bilo da ih se koristi za rekreaciju ili kampove, ako stanišne mogućnosti to dozvole.

Naravno da je za korištenje takvih šuma potrebno osigurati i posebne uvje-te, ali i način čuvanja čime bi se rastere-tio pritisak na Hrvatske šume. Uostalom, šume od kojih veći broj dionika ima koristi bolje se čuvaju od posljedica požara i sl.

Ipak treba uvijek imati na umu kako je gospodarska osnova ta koja određuje koje se šume mogu dati u zakup i u koje svrhe. Svi znamo koliko javnost posta-ne osjetljiva kada se emotivno veže za neku šumu te je u takvim šumama ite-kako teško provesti bilo koju mjeru nje-ge, a o pomlađivanju da i ne govorimo.

Stoga je potrebno ustrojiti dobar komunikacijski alat kako ne bi došlo do takvih neželjenih situacija te da se nezadovoljstvo javnosti zbog provođe-nja osnova umanji što je više moguće. Valja imati na umu da outdoor akivnosti uzimaju maha, kako kod domaćih ljudi, tako i kod turista, što znači da će komu-nikacija biti od sve veće važnosti.

Tekst/foto: Goran VincencOznačene biciklističke staze

Outdoor aktivnosti sve više uzimaju maha i pridono-se aktivnom turizmu

Zahtjevne staze za ozbiljne bicikliste

Događaji

U sklopu festivala Dani slavonske šume koji se već tradi-cionalno održava u Našicama, ove godine po devet-naesti put, u petak 6. rujna u Domu kulture održan je takozvani Aktualni sat šumarstva u organizaciji

Uprave šuma podružnice Našice i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Aktualni sat šumarstva ustvari predstavlja niz predavanja iz područja šumarstva s naglaskom na najnovija znanstvena istraživanja ili aktualnu problemati-ku, a kojima je cilj obrazovati, informirati te potaknuti na raz-mišljanje i akciju. Ova predavanja namijenjena su prije svega šumarskim stručnjacima, ali su koncipirana i osmišljena da zaintrigiraju, odnosno budu zanimljiva najširoj publici i medi-jima kako bi zaključci mogli doprijeti do svih ciljanih skupina, onih vezanih za šumarstvo, zaštitu šuma, prirode i okoliša i šire.

Klimatske promjene i utjecaj na šume bila je glavna tema koja se protezala kroz sva predavanja, njih ukupno četiri, a održali su ih mr. sc. Krešimir Žagar, direktor Sektora za šu-marstvo Hrvatskih šuma, mr. sc. Dubravko Janeš, rukovoditelj Službe za uređivanje i dr. sc. Stjepan Dekanić, predstavnik tvrtke Perceptives za istraživanje i razvoj. Predavače i goste pozdravio je voditelj našičke Uprave šuma Vlado Keglević.

Niz predavanja na temu šuma i klimatskih promjena

Tema ovogodišnjeg Aktualnog sata šumarstva, koji se održao tijekom festivala Dani slavonske šume u Našicama, bila je vezana za utjecaj klimatskih promjena na šume i šumarstvo u Hrvatskoj. Predavanja su bila namijenjena stručnjacima iz područja šumarstva, ali zbog zanimljivog sadržaja privukla su i veliki broj posjetitelja ovog tradicionalnog festivala koji su željeli naučiti nešto novo.


Aktualni sat šumarstva

- Aktualna tema ovog sata proizišla je iz svakodnevnog za-pažanja jer svi mi ovdje nazočni svjedoci smo velikih promje-na u našem okruženju. Sve češće bilježimo ekstremno visoke i niske temperature, neuobičajeno kratka i duga vremenska doba, a količine oborina i po intervalu i intenzitetu odstupa-ju od uobičajenih. - rekao je Keglević naglasivši još kako se šumarstvo prilagođava klimatskim promjenama kako ne bi došlo do većih posljedica i propadanja šuma.

Riječi dobrodošlice uputio je i gradonačelnik Našica Josip Miletić rekavši kako grad Našice ima dugu tradiciju šumarstva, a ova predavanja dobra su prilika da se nauči nešto novo. Gra-donačelnik je predavačima uručio prigodne darove te zaželio ugodan boravak u gradu uz posjet mnogobrojnim događa-njima.

Krešimir Žagar održao je prezentaciju naslova Hrvatsko šumarstvo u svjetlu klimatskih promjena. Istaknuo je kako su šume u Hrvatskoj prirodne, a gospodarenje se temelji upravo na imitaciji same prirode. Društveno odgovorno ponašanje šumara ne očituje se samo u gospodarenju ovim vrijednim šumskim resursom, već se manifestira i u organiziranju festi-vala i događanja kao što su Dani slavonske šume, naglasio je. Prema istraživanjima EUROSTATA, pošumljeni dio zemlje u Hr-


Krešimir Žagar prezentirao je aktualnu problematiku u šumarstvu u ovisnosti o klimatskim promjenama

Događaji

vatskoj narastao je za 17 % što je znak da hrvatsko šumarstvo ide u dobrom smjeru. Ipak, razloga za zabrinutost ima. Primje-rice, šumski požari oduvijek postoje i neće nestati. Uzrok im je najčešće ljudski faktor, ali i elementarne nepogode koje su i kod nas sve češće. Hrvatske šume svake godine ulažu sve više sredstava i napora kako bi se prevenirali, a uspjeh stoga ne izostaje. Šumari se protiv požara bore prije njihovog nastan-ka, tijekom gašenja, a tek onda slijedi prava borba kako bi se saniralo vatrom pogođeno područje. Ulaganje u videonadzor površina i postavljanje osmatračnica rezultiralo je manjim brojem požara ove sezone.

Nadalje, katastrofalne nepogode u Gorskom kotaru koje su započele ledolomom 2014. i vjetroizvalama 2017. godi-ne uzrokovale su najezdu smrekovog potkornjaka i sušenje smreke zahtijevajući suradnju i angažman svih institucija za-jedno, Ministarstva poljoprivrede, Hrvatskih šuma d.o.o., Šu-marske inspekcije, Hrvatskog šumarskog instituta, Šumarskog fakulteta i Savjetodavne službe. Uz sve to javlja se i prijetnja aktivacije jelovog potkornjaka, dok se onaj borov na Medite-ranu već „probudio“.

I ono najaktualnije, o čemu su se u posljednje vrijeme ras-pisali i mnogi mediji, hrastova mrežasta stjenica (Corythuca ar-cuata) napada hrast, ali je i sve veći javnozdravstveni problem zbog pojave u gradovima te neizostavna tema - problematika sušenja poljskog jasena uzrokovana između ostalog patoge-nom gljivom (Chalara fraxinea). Tako su danas dvije naše vrlo vrijedne vrste, hrast i jasen, ugrožene ili bolje rečeno na rubu egzistencije. Zbog svega toga potrebno je intenzivno pratiti stanje šumskih sastojina te blisko surađivati sa svim instituci-jama kako bismo bili spremni za nove izazove koje su u šumar-stvu donijele klimatske promjene.

Dubravko Janeš prisutne je informirao kako je Vlada Re-publike Hrvatske na sjednici održanoj dana 22. kolovoza 2019. godine donijela Uredbu o ekološkoj mreži i nadležnostima jav-nih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže. Ovom Uredbom, između ostalog, utvrđuje se popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtijeva određivanje područja ekološke mreže, kao i nadležnosti i popis javnih ustanova koje uprav-ljaju zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže za upravljanje i donošenje planova upravljanja ekološkom mre-žom, a čiji je popis prikazan u prilogu V. Uredbe.

Sve prisutne također je upoznao s novim odredbama Pravilnika o uređivanju šuma (Narodne novine 101/2018). Tim Pravilnikom propisuje se sadržaj, rok donošenja i na-čin izrade šumskogospodarskih planova, uvjeti za izradu izvanrednih revizija šumskogospodarskih planova, kao i radovi gospodarenja šumom i šumskim zemljištem te raz-dioba šumske prometne infrastrukture koja je sastavni dio šuma i šumskog zemljišta. Na snagu su stupili novi Zakon o šumama (Narodne novine 68/18, 115/18) te Izmjene i do-pune Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine 80/13, 15/18, 14/19) prema kojem se šumskogospodarski planovi koji sa-drže analizu stanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova područja ekološke mreže, ciljeve upravljanja i očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova, mjere očuvanja, aktivnosti za postizanje ciljeva te pokazatelje provedbe plana smatraju planovima upravljanja ekološkom mrežom.

Radi mogućnosti izrade šumskogospodarskih planova i njihovog pravovremenog odobravanja, a posebno vezano uz novu kategoriju šumskogospodarskih planova i to Programa gospodarenja gospodarskom jedinicom s planom upravljanja područjem ekološke mreže, odredbe Pravilnika o uređivanju šuma bilo je potrebno uskladiti s odredbama navedenih Za-kona o čemu je govorio Dubravko Janeš naglasivši kako svi moramo bolje pratiti pravilnike i zakone kako zbog neinformi-ranosti ne bismo podlegli velikim kaznama EU komisije.

Stjepan Dekanić održao je dva predavanja na temu Izazovi u prilagodbi gospodarenja nizinskim lužnjakovim šu-mama na klimatske promjene te Mogućnosti praktične primje-ne LiDAR tehnologije u planiranju prilagodbe gospodarenja lužnjakovim šumama. Predavanje je započeo zanimljivom fotografijom koja prikazuje Sibir i požare koji ondje gutaju hektare i hektare šuma, dok istovremeno u Australiji klokani začuđeno promatraju snijeg oko sebe. Fotografije su poslu-žile kao ilustracija intenziteta klimatskih promjena u kojima se trenutačno nalazimo. Dekanić je vodio tim koji je izradio stručnu studiju i planove za Šumariju Koška i dio Šumarije Donji Miholjac na području gospodarenja UŠP Našice o sta-nju šumskih i vodenih ekosustava. Studija je izrađena u okvi-ru INTERREG projekta OakProtection, a osim tvrtke Percep-tives, u izradi studije sudjelovali su i stručnjaci Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tvrtke Biota. Osnovni cilj bio je izraditi projekciju budućeg gospodarenja s preporu-kama i mogućnostima adaptacije na promjene klimatskih i stanišnih uvjeta u lužnjakovim sastojinama istraživano-ga područja. Istaknuo je kako brojni čimbenici sudjeluju u procesu odumiranja hrasta lužnjaka, primjerice gljivične bolesti, kukci, pad razine podzemne vode, sušna razdoblja bez oborina, suvišak vode, odnosno stagnirajuća površinska voda, onečišćenja vode i zraka, ali i klimatske promjene. Sa-stojine poljskog jasena spadaju u kategoriju katastrofalnog odumiranja što znači da u sastojinama odumire u vrlo krat-kom razdoblju više od 30 % drvne zalihe jasena, dok hrast lužnjak pripada kategoriji pojedinačnog ili stablimičnog odumiranja. Odumiranje hrasta lužnjaka događa se postu-pno i prisutno je više od stotinu godina na ovom području, a rezultat je svih gore navedenih čimbenika zajedno. Analizi-rani scenariji klimatskih promjena u budućnosti za područje Šumarije Koška predviđaju povećanje temperature uz malo manje ili veće oborine, nepoznat raspored oborina, izmje-


Stjepan Dekanić održao je dva zanimljiva predavanja temeljena na znanstvenim istraživanjima


Aktualno

nu ekstremno sušnih i ekstremno vlažnih godina (sezona ili razdoblja) te sve češću pojavu nevremena s izrazito jakim vjetrovima. Stjepan Dekanić rekao je kako povećana opa-snost od šteta prijeti najvrjednijim lužnjakovim sastojinama i najvrjednijim sortimentima na površinama na kojima je napravljen pripremno-naplodni sijek (sastojine pred dovrš-nim sijekom) uslijed učestalih jakih nevremena. Predstavio je neke od rješenja za buduće gospodarenje. Potrebno je naći alternativu oplodnim sječama na velikim površinama, povećati bioraznolikost vrsta drveća u sastojinama, povećati vitalitet i otpornost pojedinačnih stabala na ekstremne uv-jete vezane uz podzemnu vodu i sušna razdoblja, poboljšati šumsko reprodukcijski materijal u obnovi i radovima sanaci-je s obzirom na njegovu unutarvrsnu genetsku raznolikost, intenzivirati prihranjivanje podzemne vode formiranjem ba-

zena, umjetnih jezera, retencija, ostvariti još bolju suradnju s Hrvatskim vodama i drugo.

Također, Dekanić je govorio o mogućnostima praktične primjene LiDAR tehnologije u planiranju prilagodbe gospo-darenja lužnjakovim šumama. Već sada postoje pouzdani alati za primjenu u adaptaciji gospodarenja - izrada podloge za izvođenje hidroloških mjera adaptacije, na primjer sanacija površina nakon sušenja jasena, izračun parametara bitnih za modeliranje hidrološkog ciklusa, izrada 3D modela bioma-se (procjena ranjivosti uzgojnih zahvata na olujne vjetrove i planiranje obnove na manjim površinama), monitoring i dru-go. Ovim predavanjima zaključen je ovogodišnji Aktualni sat šumarstva koji već tradicionalno nalazi svoje mjesto unutar festivala Dani slavonske šume, a svi koji su prisustvovali otišli su obogaćeni novim znanjima.

Predavanje je održano u Domu kulture u Našicama u sklopu Dana slavonske šume

Predavanje su slušali kako šumari, tako i druga zainteresirana javnostAktualni sat šumarstva privukao je medijsku pažnju

Ekipno je prvo mjesto zauzela Uprava šuma Vinkovci, drugo Uprava šuma Osijek, a treće domaća ekipa Uprave šuma Našice. Pojedinačno je najbolji bio Vinkovčanin Ante Zadro, drugi je bio njegov kolega Pero Knežević iz iste podružnice, a treći Miroslav Florijančić iz Uprave šuma Našice. Uz sve spomenuto, manifestacija Dani slavonske šume ponudila je još mnogo sadržaja za sve generacije, od onih najmlađih do najstarijih.


Predavanje su slušali kako šumari, tako i druga zainteresirana javnost

Za mnoge najljepši grad u Hr-vatskoj, takozvani mali grad velikog srca - Našice već devet-naestu godinu za redom bio je

domaćin festivala Dani slavonske šume koji je svečano otvoren u subotu 7. ruj-na na prekrasnom perivoju iza dvorca Pejačević. Manifestacija je to koja spaja sve ono čime se Našičani ponose – pre-krasne slavonske šume sa svojom 250 godina dugom povijesti šumarstva, kul-turnu baštinu te obrtnike i zanatlije koji zajedničkom sinergijom čine ovaj grad još ljepšim, ugodnijim i pristupačnijim.

Dani slavonske šumeDogađaji

Vinkovčani i državni prvak Zadro odnijeli pobjedu među Slavoncima

Našice - taj najuređeniji mali grad u središtu Slavonije u kojem se isprepliću povijest i sadašnjost pun je zanimljivih sezonskih događanja, a zbog ljubaznih ljudi slovi još i kao grad velikog srca. Našice ne dišu punim plućima samo zbog parka i perivoja u centru grada te mirisa cvijeća iz žardinjera i gredica na uređenom trgu, već i zbog šume koja za ovaj dio Hrvatske doslovno znači ži-vot. Devetnaesti put po redu centralni našički perivoj ispred dvorca Pejačević bio je mjesto susreta tradicije, kulture, gastronomije, sporta i turizma kroz odr-

žavanje manifestacije Dani slavonske šume. Pokrovitelji događanja su Hrvat-ske šume d.o.o. – UŠP Našice, Grad Na-šice, Ogranak Matice hrvatske u Našica-ma, Turistička zajednica Grada Našica i Turistička zajednica Osječko-baranjske županije. Svi spomenuti imaju jedan za-jednički cilj – na najljepši način pokazati gostima da ljepotu grada ne čine samo ulice, trgovi, zgrade i pročelja, već zado-voljni stanovnici koji svima žele prenijeti znanje i ljubav prema ovdašnjoj kulturi, povijesti, gospodarstvu i svom zavičaju.

Proslava festivala započela je u četvr-tak 5. rujna predstavljanjem knjige Sla-vonske šume kroz povijest, nastavljena je idući dan nizom održanih predavanja u organizaciji našičke podružnice Hrvat-skih šuma na temu – šume i klimatske promjene, a svečano otvorenje bilo je u subotu 7. rujna na pozornici smještenoj uz jezero u prekrasnom središnjem na-šičkom parku.

Niti kiša koja je taj dan padala nije spriječila dolazak preko tisuću ljudi kako bi sudjelovali u otvorenju i bogatom pro-gramu koji je uslijedio odmah nakon. Gradonačelnik Josip Miletić na otvorenju je poželio dobrodošlicu svim gostima te pozdravio sugrađane, kao i visoke uzva-nike koji su nazočili otvorenju.

Tekst: Helena JakobovićFoto: preuzete s TV Našice.com

Visoki uzvanici na prijemu kod gradonačelnika Našica Josipa Miletića

Program je vodio Branko Uvodić, a prisutne je pozdravio gradonačelnik Josip Miletić


– S ponosom ističem kako naš grad ove godine obilježava zna-čajne obljetnice, prije svega 790 godina Grada Našica, 130 godi-na Hrvatskog kulturnog društva Lisinski te 19. Dane slavonske šume koji su pečat na cijelu pri-ču. Hvala svima koji ste došli u ovako velikom broju, svima koji su pomogli da ovaj festival i ove godine bude ovako uspješan. – rekao je Miletić.

U ime premijera i župana te u svoje osobno ime nazočne je pozdravio dožupan Goran Iva-nović rekavši kako je jedna od asocijacija na Slavoniju, Baranju i Srijem upravo šuma, a Osječko-baranjska županija ima ih na pre-

ko 113.000 hektara što ovaj festival čini važnim jer promiče i čuva naše veliko bogatstvo. U ime Hrvatskih šuma govo-rio je Krešimir Žagar, direktor Sektora za šumarstvo, predstavivši natjecanje šum-skih radnika sjekača.

- Ovaj festival pozornica je šumarstva na kojemu prikazujemo probleme i iza-zove, ali i težak rad sjekača koji je skriven od očiju javnosti. Cilj je natjecanja prika-zati kako se naporno radi u Hrvatskim šumama jer posao sjekača jedan je od najopasnijih u svijetu uz rudarstvo i gra-đevinu. Ponosni smo jer nas je i ove go-dine posjetila reprezentacija Hrvatske, a ovo natjecanje ujedno je i regionalno natjecanje reprezentacija slavonskih, baranjskih i srijemskih Uprava šuma. – rekao je Žagar.

Važan 19. festival Dani slavonske šume i 13. Obrtnički sajam koji je po-stavljen u parku otvorio je izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, sabor-ski zastupnik Domagoj Mikulić.

– Čast mi je biti na ovom festivalu u čast šume i tradicije. Šuma je potencijal i dar koji imamo obvezu očuvati za bu-duće generacije i zato hvala Našicama, Hrvatskim šumama i svima koji prire-đuju ovaj festival. – rekao je Mikulić. Program je vodio počasni građanin grada Našica, već dobro uhodani Branko Uvodić, a u programu su su-djelovali brojni predstavnici pje-vačkih zborova i članovi kulturno–umjetničkih društava među kojima i

poznato HKD Lisinski.

Sudionici natjecanja s naših podružnica Vinkovci, Osijek, Nova Gradiška, Požega, Našice i Slatina

Sjekači usred natjecanja

Ocjenjivanje radnika sjekača

Nakon svečanog dijela uslijedio je onaj najvažniji i najočekivaniji, tra-dicionalno natjecanje profesionalnih sjekača koji su na pripremljenom bo-rilištu pokazali svoje vještine. Najbolji šumski radnici sjekači natjecali su se u nizu disciplina pokazujući svoja znanja, vještine, spretnost, obučenost i snala-žljivost u ovom poslu. Na natjecanju su sudjelovali članovi Uprava šuma Vinkov-ci, Osijek, Nova Gradiška, Požega, Našice i, novoosnovane, Slatina. Rezultati su u ovom slučaju manje bitni od samog su-djelovanja u natjecanju jer su sve ekipe imale izvrsne rezultate. Ekipno je prvo mjesto zauzela Uprava šuma Vinkovci, drugo Uprava šuma Požega, a treće do-maća ekipa Uprave šuma Našice. Pojedi-načno je najbolji bio Vinkovčanin Ante Zadro, drugi je bio njegov kolega Pero Knežević iz iste podružnice, a treći Mi-roslav Florijančić iz Uprave šuma Našice. Uz sve spomenuto, manifestacija Dani slavonske šume ponudila je još mnogo sadržaja za sve generacije, od onih naj-mlađih do najstarijih. Na 13. Obrtničkom sajmu predstavilo se oko 40 izlagača, a nije izostalo niti tradicionalno gastro-nomsko natjecanje u kuhanju čobanca

i ribljeg paprikaša. Prigodno pečenje lepinja obradovalo je djecu, štandovi s proizvodima okolnih OPG–ova, izložba vozila, tehnike i opreme DVD-a Našice, predstavljanje old timer vozila i trakto-ra, izložba opreme za šumarstvo, prikaz rada konjogojskih udruga, predstavlja-nje izviđačkog kampa, radionica Mali kipari, pečenje rakije, mjerenje šećera u krvi i krvnog tlaka te još mnogo toga bili su dio ove vesele manifestacije, a sve to uz izravan prijenos na 88,7 FM na Radi-ju Našice. I tako sve od ranojutarnjih do

onih večernjih sati kada je u 21.00 zapo-čeo sat našičkog rock and roll-a s koncer-tom grupe Cookie.

Gostoljubivi su domaćini i ove godi-ne nadmašili sami sebe pokazavši svoju otvorenost, ljubaznost i snalažljivost u svim prilikama i neprilikama, ovaj put onim vremenskim. Čak niti blaga kišica, koja je u početku prijetila da će rastjerati posjetitelje, nije omela da ovogodišnji festival bude još bolji od lanjskog. S ve-seljem očekujemo jubilarni dvadeseti iduće godine.

I ove godine festival je bio vrlo posjećen


Događaji

Međunarodni bjelovarski sajam u Gudovcu već duže vremena ima status najveće hrvatske i regionalne poljoprivredno-gospodarske manifestacije. Riječ je o skupnom nazivu za razne sajmove i izložbe među kojima su neizostavni proljetni i jesenski sajmovi na kojima se tradicionalno predstavlja UŠP Bjelovar. Ovaj je 27. Jesenski međunarodni bjelovarski sajam održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović u trajanju od 6. do 8. rujna. Na sajmu je sudjelovalo više od 500 domaćih i stranih izlagača.

Gudovački jesenski 27. međunarodni sajam otvorila je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović koja je tijekom pozdravnog govora osobito pozdravila Vladine mjere usmjerene na obnovu sela

i poticanje mladih poljoprivrednika. Župan Bjelovarsko-bilo-gorske županije Damir Bajs podsjetio je kako je logično da se najveći sajam u Republici Hrvatskoj održava u „najpoljo-privrednijoj“ županiji, prvoj po stočarstvu, gljivama i drugim proizvodima. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković ista-knula je kako je prošlogodišnja poljoprivredna proizvodnja bila u porastu od 5 %, ali i kako je rano govoriti o oporavku. Najavila je pojednostavljenje prijava za EU fondove. Ministrica i saborski zastupnik i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Miro Totgergeli su nakon svečanog otvorenja posjetili izložbe-

Hrvatske šume na jesenskom Gudovcu

Ovogodišnja tema – šumski plodovi

ni prostor Hrvatskih šuma d.o.o. gdje su ih srdačno dočekali djelatnici UŠP Bjelovar na čelu s voditeljem Ivanom Cugom.

Što reći o predstavljanju bjelovarskih šumara na gudovač-kom sajmu? Gotovo svatko zastane pokraj izložbenog pro-stora Hrvatskih šuma na bjelovarskom sajmu koji se održava u Gudovcu. Baš svatko skrene pogled prema drvenoj kućici okruženoj zelenilom. Mnogima je dobro poznata jer gudo-vačke sajmove posjećuju godinama. Zato znaju da će ih tamo dočekati ljubazni domaćini, zaposlenici UŠP Bjelovar i da će im spremno odgovoriti na sve što ih zanima vezano za šu-marstvo. Ove su godine imali priliku dobiti više informacija i spoznaja o sporednim šumskim proizvodima, točnije šum-skim plodovima. Mogli su čuti da je za sakupljanje sporednih šumskih proizvoda za osobne potrebe potrebno ishoditi od

Tekst/foto: Marija Glavaš

Pokroviteljica sajma predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović


Hrvatskih šuma godišnju dozvolu, a da pri tome neće platiti naknadu. Za sakupljanje nedrvnih šumskih proizvoda u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa potrebno je sklopiti ugo-vor uz prethodno osiguranje novčane naknade za sakupljanje i u slučaju nastanka štete.

Izloženi u lijepim pletenim košarama i sakupljeni na raznim lokacijama bjelovarske podružnice pozivali su po-sjetitelje da se zabave okušavajući se u međusobnom zna-nju. Ponajprije da provjere znaju li koji je naziv kojeg ploda, a kako bi im bilo lakše iza košara su stajale smještene sad-nice pripadajućih vrsta. Svima prepoznatljivi bili su plodovi pitomog kestena, lijeske, divlje jabuke, divlje kruške i divlje ruže. Žir je isto tako bilo lako prepoznati, a šumari su bili tu za dodatna objašnjenja kako žir pripada vrsti hrasta koji nosi naziv lužnjak te kako zapravo nije uljez među drugim jestivim plodovima jer se od mljevenih plodova može do-biti ljekovito brašno za kruh ili brašno za kavu. Možda ne-što manje poznati plodovi pripadali su vrstama crne bazge, gloga, mukinje i trnine. Posjetitelji su od šumara mogli do-znati da će najlakše pronaći žir s obzirom na to da je hrast na kojem se razvije jedna od glavnih u šumskim sastojina-ma, da unutar hrastove sastojine mogu naići na grupu pi-tomog kestena i da će uz dosta sreće naići na pokoju divlju jabuku ili divlju krušku budu li prolazili rubom šume. Šum-ski plodovi mnoge su potaknuli na razgovore o tome kako

se sve mogu koristiti i kako njihovo konzumiranje djeluje na organizam.

U košarama su bile prisutne sve jesenje boje poredane tako da čine prekrasnu slikarsku paletu jer, svi znamo, iznimno je važan i estetski ugođaj. Za takvo što je potrebna ona posebna umjetnička crta pa taj zadatak već godinama biva povjeren Marini Antulov zaposlenoj u UŠP Bjelovar na mjestu stručne suradnice za rasadničarsku proizvodnju i sjemenarstvo.

Uz šumske plodove na dijelu izložbenog prostora i ove su godine bili izloženi reprezentativni, glavni šumski proizvodi s popisanim obilježjima.

U sklopu gudovačkog sajma po prvi su puta organizira-na predavanja u organizaciji Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Bjelovar i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drv-ne industrije. Na predavanjima su bile prezentirane aktualne teme u šumarstvu s ciljem da osim šumarskih stručnjaka pri-vuku i širu javnost. Prvo je predavanje održao umirovljeni šu-marski HŠI-a dr. sc. Tibor Littvay na temu Šumarstvo i genetski modificirani organizmi (GMO) - istine i zablude, a drugo stručni suradnik za uzgajanje šuma u UŠP Koprivnica mr. sp. Marko Šašek na temu Mjera 8.5.1. – Konverzija degradiranih šumskih sastojina i kultura. Predavanja otvorena javnosti inicijativa su predsjednice bjelovarskog ogranka HŠD-a Martine Pavičić, a planiraju se organizirati i na budućim događanjima na kojima se predstavljaju Hrvatske šume d.o.o.

Događaji

Izložbeni prostor Hrvatskih šuma d. o. o. na Gudovcu

Jesenska paleta šumskih plodovaMinistrica Vučković i saborski zastupnik Totgergeli

18 HRVATSKE ŠUME BROJ 273 | RUJAN 2019.

DogađajiTekst/foto: Goran Vincenc

Početkom rujna u Rovinju je odr-žan VI. Međunarodni simpozij o smokvama u organizaciji Među-narodnog društva hortikultural-

nih znanosti, Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča i tvrtke Skink na kojem je prisustvovalo 106 znanstvenika iz 25

Međunarodni simpozij o smokvama u rasadniku Frančeskija

Hrvatske šume među najvećima i najmodernijima u Istri

U rasadniku Frančeskija kojim upravlja UŠP Buzet nalazi se jedna od najvećih i najmodernijih plantaža smokava u Istri, stoga nije čudno što su upravo naš rasadnik odabrali organizatori Međunarodnog simpozija o smokvama kao idealno mjesto za prezentaciju proizvodnih mogućnosti ove zanimljive sorte.

zemalja svijeta. Mahom je riječ o profe-sorima i doktorima znanosti s najvećih fakulteta i instituta svijeta koji se bave i problemom smokvarstva. Bila to prilika znanstvenicima razmijeniti iskustva u unaprjeđivanju proizvodno-prodajnog lanca i trgovine ovoga voća, kao i čuti

rezultate najnovijih istraživanja na temu uzgoja i zaštite smokvi.

Smokva je uz maslinu i vinovu lozu tradicionalno vezana za Mediteran, a u teškim vremenima bila je njegova hra-niteljica te je korištena umjesto kruha. Nažalost, od „tri mediteranske kraljice“ upravo je smokva danas najslabije za-stupljena, kako površinom, tako i proi-zvodnjom i značajem.

Stoga je na seminaru bilo riječi o te-mama koje su trenutno najviše u fokusu uzgajivača i prerađivača smokvi poput proizvodnje u svjetlu klimatskih pro-mjena, rasadničarske proizvodnje, ople-menjivanja, kvalitete plodova i njihovoj

Voditelj UŠP Buzet Predrag Trope i rukovodi-teljica rasadnika Ester Brajković-Vladilo

Znanstvenici su se imali prilike uvjeriti u kvalitetu smokava iz Frančeskije

Obilazak plantaže smokava u Frančeskiji


obradi nakon berbe ili zaštite smokava od štetnika.

U Hrvatskoj proizvodnja smokava tradicionalno je zastupljena u prioba-lju, a od svježih i suhih plodova radi se otprilike 50-ak proizvoda. Trenutno uzgajamo oko 30 sorti na otprilike mi-lijun stabala. Sudionici su osim Rovinja i plantaža u Istri posjetili i ostale dijelove zemlje koji imaju značajniju proizvod-nju smokava poput Zadra, Opuzena, Metkovića i Dubrovnika.

Simpozij je održan pod pokrovitelj-stvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, Ministarstva poljoprivrede te Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Tijekom četiri dana trajanja sim-pozija sudionici su između ostalog po-sjetili rasadnik Frančeskija koji posluje u sklopu Hrvatskih šuma, UŠP Buzet u kojem se nalazi jedna od najvećih, ali i najmodernijih plantaža smokava u Istri i koja je opremljena sustavom za navod-njavanje, sofisticiranom hidrometeoro-loškom postajom te hladnjačom. Sudi-onike su u rasadniku pozdravili voditelj buzetske podružnice Predrag Trope i rukovoditeljica rasadnika Frančeskija Ester Brajković–Vladilo.

Voditelj Trope predstavio je poslo-vanje Hrvatskih šuma i UŠP Buzet ista-knuvši kako je ponosan na rasadnik

Frančeskiju i njegov značaj za Istarsku županiju jer se tu snabdijevaju sve vo-deće turističke tvrtke i gradovi, dok inženjeri Hrvatskih šuma sudjeluju u planovima okoliša u gotovo svim istarskim gradovima. Ester Brajković–Vladilo prisutnima je dala osnovne podatke o rasadniku istaknuvši nje-govu primarnu namjenu u proizvodnji šumskih sadnica, ali i sve veći značaj u proizvodnji smokava i maslinova ulja, a u planu je te dvije grane dodatno i proširiti. Upravo će nasad smokava ove godine biti proširen za dodatna tri ha čime se očekuje da će proizvodnja svježih smokava kroz nekoliko godina

prijeći količinu od 10 tona čime ćemo postati vodeći proizvođač ovoga voća u Hrvatskoj.

Sudionici simpozija obišli su rasadnik gdje su imali prilike kušati zrele plodove smokava s kojima su bili oduševljeni.

Nakon što su se slegli dojmovi sudio-nici su rekli da su dobili dojam kao da se u RH uzgaja jako mnogo smokava i time dali na znanje da su se domaćini dobro potrudili u organizaciji simpozija.

Sljedeći domaćin VII. kongresa za če-tiri godine bit će Kina koja iako ne spada u mediteransku regiju, polako, ali sigur-no postaje sve veći globalni proizvođač smokvi.

Gosti su došli iz 25 zemalja

Sudionici su vidjeli i dio rasadnika namijenjenog proizvodnji šumskih sadnica


Događaji

Kiša koja je nemilice padala cijeli dan nije spriječila hvale vrijednu akciju sađenja sadnica hrasta kitnjaka, kestena i duda koju su sadili studentice i učenici iz Turske i Hrvatske zasadivši tako simboličnu „Šumu prijateljstva“.

U sklopu Programa razmjene iskustava, Hrvatske šume i turska agencija za suradnju TIKA zasadile su počet-kom rujna na Petrovoj gori simboličnu „Šumu hrvat-sko-turskog prijateljstva“.

Na inicijativu turske agencije posađeno je 500 kontej-nerskih sadnica hrasta kitnjaka i nekoliko sadnica kestena i duda te je time svečano obilježeno otvaranje „Šume hrvat-sko-turskog prijateljstva“. U akciji su sudjelovale studentice turskih sveučilišta koje su u Hrvatskoj boravile na terenskoj nastavi u sklopu projekta razmjene iskustva, učenici Šu-marske i drvodjelske škole Karlovac, učenici Osnovne škole Topusko, predstavnici Hrvatskih šuma, predstavnici Veleu-čilišta u Karlovcu te ured TIKA-e u Zagrebu.

Sadnja je simbolična, ne predstavlja umjetno pošu-mljavanje, sanaciju ili rekonstrukciju i ne mijenja redovne poslove Hrvatskih šuma, a uklapa se u aktivnosti koje Hr-vatske šume d.o.o. provode s ciljem promocije šumarstva, bolje komunikacije s javnošću i međunarodne suradnje kao temelja za nove mogućnosti i napredak na tom polju. Ova je akcija prvi korak u razvijanju suradnje između Hrvatskih šuma d.o.o. i predstavnika Republike Turske u Hrvatskoj na promicanju svijesti o važnosti zaštite šuma i okoliša.

Šuma hrvatsko–turskog prijateljstva

Unatoč lošem vremenu zasađena „Šuma prijateljstva“

Sudionici su studenti iz Turske, učenici Šumarske škole u Karlovcu, predstavnici turskog veleposlanstva i TIKA-e, pred-stavnici Hrvatskih šuma, Veleučilišta u Karlovcu i općina To-pusko.

Sadnja „Šume prijateljstva“ sastavni je dio Programa raz-mjene iskustva koji TIKA dugi niz godina provodi u više od 60 država. Izvrsnim studentima/icama turskih sveučilišta TIKA omogućuje upoznavanje s državama domaćinima, projek-tima koje TIKA implementira u države domaćine te sudjelo-vanje u raznim aktivnostima pri čemu se poseban naglasak stavlja na zelene (ekološke) akcije.

Ured TIKA-e u Zagrebu ove godine po prvi puta sudjelu-je u realizaciji takvog programa. U periodu od 2. do 9. rujna 16 turskih studentica je sa stručnim vodstvom posjetilo gra-dove Pazin, Pulu, Rijeku, Maljevac, Cetingrad, Slunj, Lekenik, Petrinju i Sisak u kojima je TIKA implementirala razvojne projekte iz područja kulture, sporta, zdravstva, obrazovanja i dr. tijekom protekle tri godine. Sudionice programa imale su priliku pobliže upoznati hrvatsku kulturu i običaje, Islamsku zajednicu u Hrvatskoj, TIKA-ine projekte, predstavništva tur-skih tijela u Hrvatskoj te sudjelovati u akcijama uređenja ze-lenih površina i čišćenja obale, uljepšavanja interijera raznih

Tekst/foto: Goran Vincenc

Zajednička fotografija ispred LD Muljava


institucija, sadnji stabala te, na samom kraju posjeta, sad-nji „Šume hrvatsko-turskog prijateljstva“.

Iako je cijelog dana pa-dala jaka kiša, to nije omelo sudionike ove hvale vrijedne akcije u svome naumu. U Lo-vačkom domu Muljava goste iz Turske dočekali su voditelj UŠP Karlovac Marin Svetić, stručna suradnica za planira-nje Lucija Vargović te upra-viteljica Šumarije Topusko Marijana Horvat Vuljanić po-želivši im dobrodošlicu, a pri-godnim riječima prisutnima se obratio i Haşim Koç, koordinator-ataše ureda turske agen-cije za suradnju i koordinaciju TIKA u Veleposlanstvu Republi-ke Turske u Zagrebu, koji nije krio zadovoljstvo pokretanjem ovakvog oblika suradnje.

- Kad smo birali lokaciju, uz uvažene šumsko-ekološke i logističke zahtjeve da površina bude lako dostupna, uvažili smo i društveni aspekt da lokacija bude vidljiva mnogim pro-laznicima i posjetiteljima kako bi ispunila svoju funkciju pro-micanja važnosti zajedništva svih država u nastojanju da se očuvaju šume. - izjavio je Marin Svetić, voditelj Uprave šuma podružnice Karlovac.

Nakon toga, po teškom vremenu sudionici su se uputili na lokaciju podno spomenika na Petrovoj gori gdje su zajed-ničkim snagama posadili predviđene sadnice, a Svetić i Koç svečano su otkrili spomen-ploču u znak tursko-hrvatskog pri-jateljstva. Kao zanimljivost istaknuta je činjenica da hrvatski i turski jezik imaju vrlo sličnu riječ za kesten (kestane) koji je če-sta vrsta na području Petrove gore, ali ugrožena mnogim štet-nicima te je poželjna promocija njegove važnosti u šumskim sastojinama. Isto vrijedi i za stablo duda (turski dut) koje nije šumska vrsta, ali će simbolično posađena sadnica u budućno-sti biti hrana pticama ornitološkog parka, kao i cjelokupnom životinjskom svijetu Petrove gore.

Cilj projekta je i povezivanje Republike Turske i Hrvatske te otvaranje mogućnosti za realizaciju novih projekata usmjere-nih prema promicanju svijesti o važnosti zaštite šuma i okoliša pa vjerujemo da je ovo tek prva u nizu akcija suradnje između TIKA-e i Hrvatskih šuma.

Na samoj lokaciji sadnje

Otkrivanje spomen-ploče

Sadnja se odvijala po jakoj kiši

Studente i učenike loše vrijeme nije prekinulo u sadnji Turske studentice nisu skrivale zadovoljstvo učinjenim poslom

Događaji


Šumarija Ćeralije sve do nedavno bila je u sastavu UŠP Našice, no osnutkom slatinske podružnice početkom ove godine šumari-

ja posluje u sastavu UŠP Slatina. Kada govorimo o broju zaposlenih tada mo-žemo reći kako je riječ o maloj šumariji, no kada govorimo o godišnjem etatu koji se kreće oko 70 tisuća kubika tada

Šumarija Ćeralije, UŠP Slatina

Šumari u carstvu Gutmannovih šumaPitomi kraj podno sjevernih padina Papuka koje se spuštaju prema dravskoj nizini ostao je pomalo zaboravljen. No, područje je to bogatog biodiverziteta kako flore, tako i faune nastanjene u Parku prirode Papuk. Područje je to kojim danas gospodari Šumarija Ćeralije, a nekoć je bilo poznato po Gutmannovoj željeznici, simbolu industrijskog razvoja Slavonije.

možemo reći kako je riječ o poprilično velikoj šumariji.

Šumarija Ćeralije nalazi se na sjever-nim padinama papučke gore omeđena Šumarijom Slatina na sjeveru, Čačinci na istoku, Voćin na zapadu te Kamenska iz sastava UŠP Požega na jugu. Sastoji se od tri gospodarske jedinice: Sekuli-načka planina (3.891,73 ha), Ćeralijske

prigorske šume (2.805,61 ha) i Kotline (1.450,46 ha), ukupne površine 8.147,80 ha.

Šumarija se privremeno nalazi u zgradi UŠP Slatina, no u planu je obnova stare šumarije koja je u Domovinskom ratu uništena.

Upravitelj šumarije Boris Radočaj po-kazao nam je idejni plan kako bi šuma-rija trebala izgledati i možemo reći da smo bili zadivljeni.

- Ovo je kraj u kojem gotovo da i nema gospodarskih subjekata. Stanov-ništvo se uglavnom raselilo i šumarija je sigurno jedan od većih poslodavaca. Stoga je važno obnoviti zgradu šumari-je kako zaposleno lokalno stanovništvo ne bi više moralo putovati u Slatinu. - kaže nam upravitelj Radočaj koji isti-

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc i šumarija Ćeralije

Šumska razglednica

Upravitelj Šumarije Ćeralije Boris Radočaj

Nacrt nove šumarije

Šumska razglednica


če kako su gotovo svi sjekači upravo iz okruženja Ćeralija.

U šumariji je zaposleno 39 radnika koji ne mogu sami odraditi sveukupni etat, stoga im pomoć stiže iz okolnih šumarija. Upravo je nedostatak radnika ključni problem, no tu svakako treba istaknuti kako je to problem s kojim se susreću gotovo sve šumarije u malim mjestima. Depopulacija je učinila svoje, stoga je vrlo teško naći stručni kadar vo-ljan doći živjeti i raditi u maleno mjesto poput Ćeralija. Šteta jer je riječ o pre-krasnome kraju gdje je priroda još uvi-jek očuvana i gdje se izvori pitke vode nalaze na svakom koraku. Primjerice, selo Gornji Meljani direktno se napaja iz izvora koji se nalazi u šumi dok ljudi žive od prirode i razumiju prirodu što je za razliku od opće otuđenosti od šume u gradovima ugodna promjena.

Osim problema depopulacije, još je-dan problem šumari ističu kao vrlo čestu praksu, a to je problem privatnih šumo-vlasnika koji gospodareći svojim parcela-ma „svako malo pređu crtu“ i uđu u dr-žavno zemljište. Nisu to neki veliki iznosi da bi ih se moglo okarakterizirati teškom krađom, no znakovita je njihova učesta-lost koja ljuti naše šumare.

Srećom, odnosi s lokalnom samo-upravom su i više nego korektni, kao i odnosi s Parkom prirode s kojim šuma-rija ima izvrsnu suradnju. Zajedničkim snagama održavaju papučki reitweg, konjičku stazu koju je na Papuku prije stotinjak godina dao izgraditi mađar-ski trgovac drvetom Salamon Heinrich Gutmann. Dugačka je oko 45 kilome-tara, od Novog Zvečeva do Jankovca, a proteže se po istoj slojnici - izohipsi na 650 – 700 m/nm, slično Premuži-ćevoj stazi na Velebitu, te prolazi kroz područja različitih turističko-prirodnih komponenata i zaštićenih područja na Papuku - spomenik prirode Stanište tise, spomenik prirode Dva hrasta, Specijalni rezervat šumske vegetacije Sekulinačka planina. Reitweg je izgrađen prije sto-tinjak godina isključivo za rekreativno jahanje i lov ondašnjih veleposjednika.

U Ćeralijama se sve vrti oko bukve koje ima u velikim zalihama što je po-sljedica slabe otvorenosti, pogotovo GJ Sekulinačka planina, stoga se u posljed-nje vrijeme velika sredstva investiraju u infrastrukturu. Samo u 2019. godini

u prometnice je uloženo 4,3 milijuna kuna (od ukupno planiranih 6,8 milijuna kuna) što je najveća ovogodišnja inve-sticija u UŠP Slatina. Ukupno je naprav-ljeno 26 novih kilometara šumskih cesta čime se napravio veliki iskorak u gospo-darenju cijelim područjem.

Zanimljivo je da je u GJ Sekulinačka planina, koji se nalazi u Parku prirode Papuk, cijeli jedan odsjek od 11 ha(34 a) zaštićen kao područje Posebnog re-zervata šumske vegetacije te se vodi kao šuma posebne namjene za koju se izrađuje poseban Program zaštite šuma. U prijevodu to znači da se za svaki pla-nirani zahvat treba tražiti dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša te da je ti-jekom uzgojnih radova, prorede i do-vršnog sijeka potrebno ostaviti oko pet starih stabala, stabala s dupljama te sta-bala voćkarica. Područje GJ Sekulinačka planina stalno ili povremeno nastanjuje

niz ugroženih i zaštićenih vrsta na koje je potrebno obratiti posebnu pozornost u smislu očuvanja staništa, osiguravanja mira ili prikupljanja podataka važnih za monitoring.

U ovoj gospodarskoj jedinici krije se i još jedna zanimljivost. Naime, iako je riječ o području velikih nagiba terena, u cijeloj jedinici gotovo da i nema kitnja-ka, ali zato ima lužnjaka. Sjemenska sa-stojina hrasta lužnjaka nalazi se u GJ Će-ralijske prigorske šume, a o čemu nam je govorio upravitelj Radočaj.

- Da, to je uistinu rijetkost. Naime, na tom području postoji vodotok koji često plavi, stoga su naši prethodnici mučili muku što posaditi, pogotovo jer je prije sastojine bila poljoprivredna površina. No, stari šumari su itekako poznavali prirodne zakone te su žir sadili na hum-ke tako da poplava nije mogla dohvatiti mlade stabljike u ključnom vremenu njena razvoja. Poslije je korijenski sustav učinio svoje te je povukao višak vlage. Bilo je to prije 116 godina pa neka sada netko kaže da šumari ne poznaju priro-du. - ističe Radočaj.

Prve organizirane sječe i izvoz drv-nih sortimenata bilježe se početkom 20. stoljeća, u vrijeme kada veći dio ovih šuma prelazi u posjed veleposje-da S. H. Gutmann. Najbliža prometnica kojom se mogao osigurati transport drvnih sortimenata do velikih pilana u Virovitici, Đurđenovcu i Belišću bila je uskotračna željeznička pruga Čačinci – Slatinski Drenovac. Tako je izgrađena industrijska pruga od željezničke stani-ce S. Drenovac duž jarka uz potok Lipo-vac. U relativno kratkom razdoblju, 10 godina (1925. - 1935.), posječeno je oko 600 hektara šume, a riječ je o današnjim odjelima 56 – 69. No, industrijske pru-

Stara šumarija

Impresivni lužnjaci u sjemenskoj sastojini na nagnutom terenu

Šumska razglednica


ge imale su i manu, a to je da su nakon izvršenih sječa bivale zapuštene te po njihovim trasama danas imamo izgra-đene šumske ceste, a pojedini vagoni i željeznica koji su ostali sačuvani ostaju kao spomen na nekadašnje pokušaje osvajanja divljih predjela Hrvatske te su dio naše industrijske baštine.

Šume kojima gospodari Šumarija Ćeralije krajem 19. stoljeća pripada-le su plemićkoj obitelji Mihalovich, no za dio njih još je 1857. godine izvrše-na segregacija i formiranje zemljišnih zajednica u korist žitelja okolnih sela. Preprodajama i prodajama cijeli posjed obitelji Mihalovich 1895. godine dolazi u ruke braće Gutmann koji su već tada posjedovali tvornicu u Belišću, jedna od najpoznatijih drvoprerađivačkih indu-strija s ovih prostora na prijelazu s 19. na 20. stoljeće. Braća Gutmann grade poznatu uskotračnu željeznicu koja je služila za ekploataciju šuma s područja sjevernog Papuka, a koja je danas dio hrvatske industrijske baštine. Kako bi izbjegli eksproprijaciju, braća Gutmann 1918. godine osnivaju dioničko društvo S. H. Gutmann koje gospodari ovim šu-mama sve do 1941. i osnutka NDH. Za šume S. H. Gutmann d.d. bila je organi-zirana posebna uprava šuma u Belišću, a neposrednu upravu nad šumama ove gospodarske jedinice obavljala je šu-marija u Slatinskom Drenovcu. NDH sve šume proglašava državnima, a po-duzeće mijenja ime u Veleobrtno d.d. Poduzeće pod ovim nazivom djeluje sve do 1945. godine kada su ove šume temeljem Zakona o nacionalizaciji proglašene opće-narodnom imovinom i kao šume republičkog značaja stavljene pod Upravu agrarnih šuma iz Belišća, a pod nadzorom Okružnog narod-nog odbora iz Daruvara do jeseni 1946. godine, a zatim Okružnog NO Osijek. Od 1947. godine ovim šumama upravlja Šumsko gospo-darstvo Papuk iz Osijeka preko svoje šumarije u Slatinskom Dre-novcu. Najintenzivnije sječe šuma ovdje su izvršene u razdoblju od 1945. do 1955. godine. Šumarija Slatinski Drenovac 1954. godine postaje ustanova sa samostalnim financiranjem i nastavlja dalje upravljati šumama ove gospodar-

ske jedinice sve do 1956. godine kada se formira Šumarija Ćeralije. Osnutkom ROŠ Slavonska šuma, Vinkovci, Šumarija Ćeralije pripa-da obračunskoj jedinici OOUR-a Papuk iz Podravske Slatine. Osni-vanjem Hrvatskih šuma Šumarija Ćeralije pripala je UŠP Našice da bi osnutkom UŠP Slatina 2019. godine pripala novoosnovanoj podružnici.

Šumarstvo u ovome kraju tre-nutno nudi jedinu perspektivu lokalnom stanovništvu, no razni oblici turizma zasnovani na oču-vanoj prirodi itekako imaju po-tencijal. Stoga ne treba čuditi ako u bliskoj budućnosti ovakvi kraje-vi ponovno počnu privlačiti ljude željne života bez stresa, a šumari ostanu tu da ih dočekaju toplom dobrodošlicom.

Velike investicije idu prema izgradnji šumskih prometnica

Kaptirani izvor

Ostatci Gutmannove željeznice

Europsko šumarstvo


Šume pokrivaju oko 50 % teritorija Estonije, odnosno oko 2 milijuna hektara, i tako čine važan i dominirajući krajobraz države. Prema estonskom Ministarstvu zašti-te okoliša, nacionalna politika prepoznaje šume kao

prirodni i ekološki resurs, a važnost šuma razmatra se s gospo-darskog, socijalnog, ekološkog i kulturnog aspekta.

Unatoč relativno maloj veličini, u Estoniji dolaze raznolike šumske zajednice. Najosnovnija podjela je na šume na mine-ralnom tlu (oko 70 %) i šume na tresetu (oko 30 %) koje rastu u brojnim močvarnim područjima Estonije. Najčešće vrste dr-veća su bor, breza i smreka.

Od drvne sirovine oko 60 % je crnogorica, uglavnom bor i smreka, a ostalo je bjelogorica od koje dominira breza. Drvni proizvod kojeg najviše izvoze su drvene kuće za čak 319 mi-lijuna € godišnje. Udio izvoza drvenih proizvoda u ukupnom izvozu je 17 %. Najčešći uvoznici tih proizvoda su skandinav-ske zemlje. Također, zanimljiv podatak je da se 4 % električne energije i 40 % energije potrebne za grijanje dobije putem drvne biomase.

Od ukupne površine pod šumama, 47 % (1.023.620 ha) šuma Estonije pripada državi i njima upravlja Državni centar za gospodarenje šumama (skraćeno RMK). Od toga na gospo-darske šume otpada 63,8 %, dok 28,6 % čine zaštićene šume,

Šume i šumarstvo Estonije

Izvoz drvenih kućica daje prepoznatljivost estonskom šumarstvu

Od drvne sirovine oko 60 % je crnogorica, uglavnom bor i smreka, a ostalo je bjelogorica od koje dominira breza. Drvni proizvod kojeg najviše izvoze su drvene kuće za čak 319 milijuna € godišnje.

a 7,6 % otpada na šume s ograničenom gospodarskom dje-latnosti. Udio vrsta drveća je sljedeći: 41,2 % obični bor (Pinus sylvestris), 30 % breza (Betula pendula i Betula pubescens), 20,7 %, smreka (Picea abies), 7,6 % ostala meka bjelogorica (crna i bijela joha, topola i sl.).

U 2018. godini sječa je izvršena na 25,288 ha, od toga oplodna sječa na 11,227 ha, prorede na 8,478 ha, sanitarna sječa na 3,906 ha, a zbog prometnica i ostalih važnih projeka-ta posjeklo se oko 160 ha šume. Njega i obnova mladih šum-skih sastojina odvijala se na 23,201 ha, a čišćenje na 18,462 ha.

Sveukupno se 2018 g. posjeklo 3,710,000 m³ drvne mase, od toga 1,795,000 m³ oblovine, 1,200,000 m³ celuloze, 565,000 m³ drva za ogrijev te 150,000 m³ drvne sječke. Važno je tako-đer napomenuti da šumarska i drvna industrija sve skupa za-pošljavaju oko 36.000 ljudi (od 1,200,000 stanovnika).

Udio šuma pod zaštitom u Estoniji dosta je velik u uspo-redbi s drugim sličnim zemljama koje također provode komer-cijalno šumarstvo u velikoj mjeri. Prve šume koje su stavljene pod zaštitu dobile su status prirodnog rezervata u 1920-ima.

Tekst: Saša DanonFoto: IFSS

Drvene kuće simbol su estonske drvne industrije

Prevladava crnogorica

Intervju


Jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova je Lahemma nacionalni park koji se nalazi na sjeveru Estonije, 70 kilometa-ra istočno od glavnoga grada Tallinna. Prostire se na površini od 725 km² (uključujući 250,9 km² mora). Bilo je to prvo pod-ručje koje je proglašeno nacionalnim parkom bivšeg Sovjet-skog Saveza. To je najveći park u Estoniji i jedan od najvećih europskih nacionalnih parkova. Sa šumama koje pokrivaju više od 70 % parka područje je bogato florom i faunom. Ta-kođer ima i mnogo tresetišta uključujući zaštićeno područje rezervat Laukasoo. Park, obilježen s nekoliko staza, obiluje div-ljači uključujući populaciju svinja, jelena, vukova, medvjeda i risova. Obala je prekrivena stijenama i gromadama. Postoje četiri vlastelinstva koja se nalaze u nacionalnom parku, dvorac Palmse, slikoviti dvorac Vihula, dvorac Kolga i barokni dvorac Sagadi, najposjećeniji dvorac u Estoniji.

Tijekom mojega posjeta Estoniji ovoga ljeta imala sam prilike posjetiti ovaj zanimljivi nacionalni park, a također i na-stavno-pokusni objekt Järvselja Šumarskog fakulteta Sveučili-šta u Tartuu, drugog po veličini grada na jugu Estonije.

Površina tog nastavno-pokusnog objekta je 10.553 ha od čega je 6.626 ha šumsko zemljište, a 3.147 ha tresetište i mo-čvarno zemljište. Ukupna zaštićena površina je 6.299 ha od čega je 2.723 ha je po šumom. U zaštićenim područjima 323 ha (5 % površine šuma) je pod strogom zaštitom.

Najčešća je vrsta breza (Betula pendula i Betula pubescens) koja prekriva 59 % površine, nakon toga obični bor koji prekri-va 20 %, obična smreka 10 % te crna joha 7 %. Prosječni godiš-nji prirast iznosi 28 tisuća m³ (4,3 m³/ha), a prosječni bonitet je 2,5. Oko 20.000 m³ drvne mase posječe se godišnje. Prošle godine se pošumilo 30 ha. Ukupno se održava 63 km šumskih prometnica i 256 km kanala.

Nacionalni park Lahemma

Nastavno-pokusni objekt Järvselja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Tartuu

Šumu se ne smije gledati isključivo kao izvor ekonomske dobiti, već se taj složeni ekosustav mora stalno održa-vati kako bi koristi imale i buduće generacije, pisao je njemački računovođa Hans Carl von Carlowitz u svojem

djelu Sylvicultura oeconomica još u 18. stoljeću. U Hrvatskoj je njegovo načelo potrajnosti zaživjelo već nekoliko desetljeća kasnije (1769.) kada je Marija-Terezija objavila Zakonsku ured-bu o šumama. Šumama u Hrvatskoj potrajno se gospodari u kontinuitetu već više od 250 godina, a to je jedno od temelj-

Zagrebačka škola uzgajanja šuma

Dvije ključne riječi koje opisuju Zagrebačku školu uzgajanja šuma su prirodnost i potrajnost. Poštivanje načela ove škole čini razliku između hrvatskih i šuma dobrog dijela razvijenih europskih zemalja koje se suočavaju s problemima poput odšumljavanja i niske bioraznolikosti. Školu su utemeljili sveučilišni profesori prof. dr. sc. Andrija Petračić i akademik prof. dr. sc. Milan Anić s ciljem uzgajanja šuma na način koji je u najvećoj mogućoj mjeri usklađen s razvojnim ciklusima i uvjetima kakvi su prisutni u šumama bez utjecaja čovjeka.

Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, Goran Vincenc

Zdrava šuma zadovoljava sve općekorisne funkcije

Uzgajanje šuma


Praksa temeljena na prirodnosti i potrajnosti

nih načela Zagrebačke škole uređivanja šuma. Utemeljitelji Zagrebačke škole uzgajanja šuma su sveučilišni profesori i vrsni šumarski stručnjaci prof. dr. sc. Andrija Petračić i aka-demik prof. dr. sc. Milan Anić. Početci snažnog širenja načela ove škole odgovaraju osnivanju Zavoda za uzgajanje šuma 14. ožujka 1921. godine na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ta su načela i danas uvrštena u nastavni program Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Zakon o šumama te ih šumarski stručnjaci kontinuirano provode u praksi.

Naglasak Zagrebačke škole uzgajanja šuma je na sagleda-vanju šumskog ekosustava u cjelini. To je u prvom redu po-imanje šume kao složenog ekostava gdje se za određivanje vrste i vremena uzgojnog zahvata povezuju tip šumskog sta-ništa i šumske fitocenoze sa šumskom sastojinom.

Temeljna načela Zagrebačke škole uzgajanja šuma su (Povijest nastave uzgajanja šuma u Hrvatskoj, Anić, 2019.): po-državanje prirodne dinamike i strukture šuma, podržavanje prirodnog pomlađivanja šuma, korištenje umjetnog pomlađi-vanja šuma po načelima prirodnog pomlađivanja, isključenje čistih sječa u gospodarenju šumama, intenzivna njega šuma od rane mladosti te podržavanje potrajnosti šuma.

Pojam prirodnosti pojašnjen je kroz više definicija. Aka-demik prof. dr. sc. Slavko Matić (2009.) objašnjava ga kao po-stanak šume prirodnim pomlađivanjem ili umjetnim pomla-đivanjem po načelima prirodnoga, a uz očuvanje šumskog

staništa. Prema nekim drugim autorima (Schuck i dr., 1994.) prirodna šuma nastaje iz originalnog šumskog pokrova pri-rodnim pomlađivanjem, razvija se sukladno prirodnoj sukce-siji i može biti izvrgnuta antropogenom utjecaju. Neki autori (Colak i dr., 2003.) smatraju kako su temeljni kriteriji prirodno-sti šume bliskost prirodnoj potencijalnoj vegetaciji, bliskost prašumskoj strukturi, prirodna silvidinamika, prirodno pomla-đivanje te raznolikost flore i faune.

Potrajnost definiramo kao korištenje šuma i šumskih ze-mljišta na način i u takvoj mjeri da se održi njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal te da ispune, sada i budućnosti, bitne gospodarske, ekološke i socijalne funkcije na lokalnoj i globalnoj razini, a da to ne šteti drugim ekosustavima.

Prvo temeljno načelo je prirodna dinamika i struktura. Ono ukazuje na činjenicu da šume gospodarene po prirodnim načelima zadržavaju optimalnu prirodnu strukturu. Takva im struktura osigurava bioraznolikost, stabilnost, maksimalnu proizvodnju, optimalno prirodno pomlađivanje i potrajnost. Prirodno je gospodarenje model za postupanje sa šumama bez obzira uživaju li status zaštite ili ne. Rezultat prirodnog gospodarenja šumama su prirodne gospodarske šume kojima Hrvatska obiluje i to je njezina posebnost pred ostalim europ-skim zemljama.

Drugo temeljno načelo odnosi se na prirodno pomlađiva-nje (obnova, regeneracija). To je izmjena dviju generacija šum-

Ponos Hrvatske


Uzgajanje šuma

skih sastojina ili zamjena zre-loga stabla mladim stablom. Prirodno pomlađivanje pod zastorom krošanja vrhunac je životnog ciklusa šumske sa-stojine i odraz uravnoteženog odnosa svih sastavnica zrelo-ga i vitalnoga šumskoga eko-sustava. Njime se osigurava kontinuitet suvisloga sklopa krošanja nad šumskim tlom, a time i očuvanje šumskoga sta-ništa i biocenoze.

Treće načelo je da se umjet-no pomlađivanje radi prema načelima prirodnog pomlađi-vanja. Ovdje također dolazi do zamjene starih generacija šumskih sastojina novima nekom od sljedećih metoda: sjetvom sjemena, sadnjom sjemena ili sadnjom sadnica. Do nužnosti provođenja umjetnog pomla-đivanja najčešće dolazi zbog specifičnih ekoloških, bioloških i strukturnih uvjeta u sastojini. Unosu sjemena ili sadnica pri-bjegava se kada se na pomladnoj površini ne nalazi dovolj-no biljaka nastalih prirodnim pomlađivanjem, zatim prilikom promjene sastojinskog i uzgojnog oblika, u slučajevima pod-sadnje i presadnje, sanacije vjetroloma, požarišta i sl. Umjetno pomlađivanje treba obavljati po načelima prirodnoga pomla-đivanja, dakle istom metodikom, s tom razlikom što se mladi naraštaj ne pojavljuje iz prirode, već iz posijanoga i posađeno-ga sjemena i sadnica.

Četvrto je isključenje čistih sječa. Ne podržavaju se zbog niza negativnih posljedica za cjelokupni šumski ekosustav. Nisu se nikada značajno provodile u dugoj povijesti šumarstva niti su ikada uzele maha. To je jedan od razloga visokog stup-nja prirodnosti i očuvanosti šuma Hrvatske.

Načelo njega šuma s ciljem oblikovanja stabilnih, produktivnih i regenerativno sposobnih šumskih sasto-jina provodi se na način da se razvoj sastojine usmjerava sukladno prirodnim zakonitostima. Pri tome se optimalno koriste stanišni uvjeti, biološka svojstva i ekološki zahtjevi vrsta drveća koje njegujemo. Na taj način šumarski struč-njaci održavaju sastojinu u optimalnim strukturnim uvjeti-

ma gdje su stabilnost, produktivnost i biološka raznolikost temeljni pokazatelji optimalnog stanja. Mogućnost prirod-ne obnove tako njegovanih sastojina je logičan slijed i ko-rak koji vodi njihovoj vječnosti uz uvjet stručno provedenih zahvata pomlađivanja.

Šesto načelo Zagrebačke škole uzgajanja šuma je načelo vi-šenamjenskog, progresivnog i potrajnog gospodarenja šuma-ma. Zahvaljujući konstantnoj primjeni načela potrajnosti, ono je evoluiralo u načelo višenamjenske progresivne potrajnosti. Ono podrazumijeva očuvanje i poboljšanje ekosustava u po-gledu biološke raznolikosti, produktivnosti, vitaliteta, zaštitne i socijalne uloge.

Vrijeme je pokazalo kako je provedba načela Zagrebačke škole uzgajanja šuma utjecala na očuvanje površine i prirod-nosti šuma u Hrvatskoj, posebice šuma klimatogenih vrsta dr-veća kao što su hrast lužnjak, hrast kitnjak, hrast crnika, hrast medunac, obična jela i obična bukva. To se dobro očituje us-poredi li se stanje hrvatskih šuma s drugim europskim šuma-ma. Udio prirodnih šuma u Republici Hrvatskoj je 97 %, dok su u većini zapadnoeuropskih zemalja uklonili prirodne šume, degradirali ih čistim sječama te potom podigli umjetne šume (šumske kulture). Hrvatska je praksa dokazala da je dobro gos-podarena, zdrava i kvalitetna šuma najbolja u pogledu opće-korisnih funkcija šuma. Još jedan dokaz da hrvatski šumarski stručnjaci ispravno postupaju svih ovih godina su znanstvena

istraživanja. Istraživanje prof. dr. sc. Ive Trinajstića iz 1972. godine potvrdilo je veću flornu biorazno-likost u preborno gospodarenim šumama u od-nosu na prašume.

Nažalost, zdravlje šuma, a time i kvalitetu narušile su klimatske promjene kojima su u naj-većoj mjeri pridonijele zemlje s najrazvijenijom industrijom. Uzmemo li u obzir samo Europu mo-žemo zaključiti da su to iste zemlje koje tek odne-davno promoviraju potrajnost u praksi i iz kojih je došla ideja o zaštiti šumskih štetnika kao što je hrastova strizibuba.

Članak je napisan zahvaljujući ljubaznosti aka-demika prof. dr. sc. Igora Anića koji je redakciji na uvid ustupio svoje tekstove.

Preborne šume izgledom su najbliže prirodnim šumama

Šumarski fakultet u Zagrebu


Požari

Šumarski fakultet u Zagrebu

Rusija je država s najvećim šum-skim pokrovom na svijetu, s udje-lom od oko 23 %. Najveći udio ruskih šuma čini sibirska tajga,

najveći neprekinuti šumski kompleks na svijetu. Proteže se na gotovo 6,7 miliju-na km2 te površinom premašuje površi-nu Kine i Indije. Čini 57 % svjetskih šuma četinjača.

Sam pojam tajga ima dva značenja. Jedan se odnosi na geografsku zonu sjevernog umjerenog pojasa, a drugi na biom (područje ekozone gdje makro-klimatski uvjeti određuju tip ekoloških zajednica). Sibirsku tajgu karakterizira crnogorica od koje značajan udio ima-ju smreka, jela, ariš i bor, a ukupno je prisutno oko 140 vrsta stabala. Ima po-tencijal pohrane od 300 do 600 milijuna

Najveća šumska prostranstva u požaru

Ekološka katastrofa u sibirskoj šumi i amazonskoj prašumi

Dvije najgore moguće vijesti o šumama objavljene u kratkom vremenskom razmaku nisu nikoga od nas mogle ostaviti ravnodušnim. Šumski požari u Sibiru i Amazoni tiču se svakog stanovnika Zemlje. Posljedice dima dobrano su osjetili stanovnici većih i manjih sibirskih gradova, a nedugo zatim svjedočili smo vijestima o tome kako ih trpe i stanovnici brazilskog megalopolisa Sao Paola. Ove dvije katastrofe imaju potencijal ubrzati globalno zagrijavanje.

tona CO2 godišnje, a osim ovog stakle-ničkog plina pohranjuje značajne količi-ne CH4 i N2O.

Prema ruskoj novinskoj agenciji TASS, uzroci ljetošnjih požara su prirodni. Na-veli su kako je do njih došlo zbog visokih temperatura, jakih vjetrova i suhih gr-mljavinskih oluja kod kojih kiša ispari u zraku i ne stigne do tla. Prosječne ljetne temperature u Sibiru kreću se od 14 do 18 ºC, a ovoga je ljeta zabilježeno 27 ºC. Požari su prvo zahvatili Irkutsku oblast, a potom još tri sibirske oblasti: Burjatsku, Jakutsku i Krasnojarski kraj gdje je isto-vremeno gorjelo na tisuće hektara. Prvi je požar izbio u drugoj polovici lipnja, a prema izvještaju ruskih glasila od 4. ko-lovoza proširio se praktički po čitavom Sibiru. Prema podatcima Greenpeacea

koji podatke za čitavu Rusiju prikuplja od 2001. godine, broj požarišta krajem srpnja premašio je dvostruku godišnju prosječnu brojku. Različiti izvori poda-strijeli su različite podatke o ukupnoj zahvaćenoj površini, a prema izvještaju ruskih vlasti od 31. srpnja brojka je pro-cijenjena na 3 milijuna hektara. Prema izvještaju Euronewsa od 11. kolovoza opožareno je bilo 4.5 milijuna hektara.

U Rusiji se šume dijele na područ-je održavanih zona i šume kontrolnih zona. Ne postoji zakonodavni okvir pre-ma kojem se moraju gasiti požari u kon-trolnim zonama. Naprotiv, od 2015. nije obavezno gasiti požare u kontrolnim zonama ako ne ugrožavaju naseljena mjesta i ako se predviđa da će troškovi uzrokovati financijsku štetu. Takvih je

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Požari u Sibiru mogu imati posljedice za cijeli svijet

Požari


Publicistika

kontrolnih zona oko 200, a većina ih je na jugu. Drugi ozbiljan problem leži u činjenici da je najveći broj požara bu-knuo u nedostupnim prostranstvima u koje je preopasno slati ljudstvo. Šumo-požarnom centru koji ima jedinice ras-poređene u svakom rajonu, koji pred-stavlja jedan od većih centara u Rusiji i u kojem je zaposleno više od tisuću ljudi, problem čini i nedostatak vode. Zato je u pet regija bilo proglašeno izvanredno stanje i za gašenje bilo mobilizirano 95 % federacijske vojne aviozaštite, heli-kopteri i sva raspoloživa tehnika. Rezul-tat ipak nije postignut.

Greenpeaceov ekspert za požare Anton Beneslavsky izjavio je za Euro-news 11. kolovoza kako je samo 4 do 5 % požara stavljeno pod kontrolu, a 95 % nije tretirano. Šanse za gašenje požara na tako velikom prostoru su gotovo ni-kakve, pojasnio je dalje, i zato očekuju da će požari ostati aktivni do dolaska kiša. Drugi su stručnjaci potvrdili kako intenzivnije mjere gašenja ne bi riješile požare. Kao uzroke navode neuspjeh prevencije, nedostatak održivog gospo-darenja šumama te suše i toplije uvjete koji su posljedica klimatskih promjena.

Požari u Sibiru nisu nikakva novost s obzirom na to da svake godine izgori nekoliko tisuća hektara. Nažalost, no-vost je da su ovogodišnji požari rekor-dnih razmjera i da mogu dovesti do ubr-zanja klimatskih promjena i katastrofe te da su prouzročili tegobe stanovnici-ma sibirskih gradova i naselja.

Stanovnici sibirskih regija Krasnojarske, Hakasiijske, Tomske, Kemerovske, Om-ske i Novosibirske su se početkom druge polovine srpnja počeli masovno žaliti na

smog, točnije na tegobe s disanjem i gla-vobolje. Krajem mjeseca dim je dosegnuo Tatarstan u Baškiriji. Procjenjuje se da je krajem srpnja više od 20 ruskih regija, unutar kojih oko 500 naselja, bilo izloženo dimu. Prema izvještaju od 31. srpnja do-segnuo je Ulan Bator, glavni grad Mongo-lije, koji se pruža uz južnu granicu Rusije. Početkom kolovoza prema objavi NASA-e dim je dosegao SAD i Kanadu.

U požarima je uginuo ogroman broj životinja, u prvom su redu stradali mali sisavci poput šišmiša, glodavaca i samura te ptice koje se gnijezde u kroš-njama. Veliki sisavci poput medvjeda i sobova spas su tražili bježeći prema rije-kama, ali i ljudskim naseljima. Stručnja-ci su upozorili stanovnike na moguću agresivnost kod razdraženih i uspaniče-nih životinja.

Anton Beneslavsky kazao je kako je u atmosferu ispušteno 166 Mt CO2, ali i kako se ispuštaju i emisije crnog ugljika, supstance koje putuju zrakom prema arktičkom ledu i ubrzavaju njegovo to-pljenje. Pojasnio je i kako česti i ponav-

ljani šumski požari u Sibiru pretvaraju visoke šume u sloj grmlja, a potom u travu i na taj način smanjuju moguć-nost pohrane ugljika. Upozorio je kako zbog stradanja biljnih i životinjskih vrsta može doći do nepopravljive štete za ci-jeli ekosustav. Drugi stručnjaci poručuju kako ovi požari mogu dovesti do toplje-nja permafrosta (vječnog leda), a to bi dovelo do oslobađanja ogromnih količi-na metana. Dakle, posljedice požara na dalekom istoku mogu značiti katastrofu za čitav planet.

Posljednji izvještaj od 27. kolovoza nije potvrdio da su požari u Sibiru stav-ljeni pod kontrolu.

Amazonska prašuma najveća je tropska prašuma na svijetu i najveća šuma listača. Proteže se na 5,5 km2 što je površina veća od površine EU i što je po površini čini drugom šumom na svijetu. Prostire se unutar granica devet zemalja s time da se oko 60 % nalazi unutar gra-nica Brazila. Čini oko 20 % svjetskih šuma i 10 % svjetske biomase. Predstavlja oko polovinu preostalih kišnih šuma na svije-tu. Smatra se da je to prostor s najvećom bioraznolikošću na svijetu i trećinom poznatih terestričkih biljaka, životinja i kukaca. Broji oko 390 bilijuna pojedinač-nih stabala, odnosno oko 16.000 vrsta drveća. Činjenice da amazonska prašu-ma proizvodi oko 20 % svjetskog kisika, utječe na globalnu klimu i nosi nadimak „pluća svijeta“ govore dovoljno o tome koliko je značajna za život na Zemlji.

Nažalost, neki ljudi zadovoljavaju svoje životne potreba bez obzira na ne-gativne posljedice koje će se odraziti i na njih same. Brazilski farmeri tradicio-nalno koriste metodu krčenja (slash and burn) u svrhu pridobivanja obradivog

Apokaliptična stvarnost Brazila

Pozdrav iz Sao Paola!

Publicistika


tla i pašnjaka. Zbog takve prakse broj požara u razdoblju od siječnja do kolo-voza ove godine bio je veći za 84 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ta brojka premašuje 80.000 požara, a podatke je objavio Nacionalni institut za svemirska istraživanja (INPE) koji predstavlja istraživačku jedinicu brazil-skog Ministarstva znanosti. Intenzivirali su se u kolovozu i tada su televizijske kuće po cijelom svijetu objavile snimku megapolisa São Paula prekrivenog gu-stim dimom. Jednako kao u Sibiru, kod stanovnika je dim uzrokovao dugoroč-no otežano disanje.

U borbu s požarom dana 24. kolo-voza poslano je 44.000 avijatičarskih vojnih trupa, a raspoređene su u šest

brazilskih pokrajina. U to se vrijeme oglasio Paolo Barroso, specijalist za šumske požare koji radi za Nacionalne lige militarističkih vatrogasnih tijela u Brazilu. Istaknuo je kako su prisutni problemi nedostatne opreme i infra-strukture. Izjavio je kako od 778 opći-na samo 110 ima vatrogasne jedinice te kako ne postoji razrađena struktura za prevenciju, kontrolu i borbu s po-žarima.

Koliko je stanje po pitanju bioraznoli-kosti u amazonskoj prašumi alarmantno očituje se u činjenici da svaka deseta ži-votinjska vrsta živi u Amazoni. K tome valja dodati činjenicu da su amazonske biljne i životinjske vrste izrazito osjetlji-ve na požar. Profesor i znanstvenik Jos

Barlow s Univerziteta Lancaster speci-jaliziran za očuvanje prirode tvrdi kako čak i niski požari od 30 cm mogu uni-štiti polovinu drveća u tropskoj kišnoj šumi. Drugi znanstvenik Carlos Quesa-da s brazilskog Nacionalnog instituta za amazonska istraživanja pojasnio je što znači doći do točke kada amazonska prašuma više neće imati mehanizme za samoodržanje. Ako dođe do toga, od-nosno dođe do izumiranja u atmosferu će se ispustiti bilijuni tona ugljika koje-ga su stabla pohranjivala desetljećima. Zbog toga će biti gotovo nemoguće izbjeći katastrofu.

Prema izvještaju domaćih glasila ni 1. rujna požari u amazonskoj prašumi nisu potpuno ugašeni.

Tajga u plamenu

Do amazonskih požara došlo je zbog pridobivanja poljoprivrednih površina

Požari


Znanost

Porast temperature, smanjenje oborina i sve veća uče-stalost ekstremnih klimatskih događaja opasnosti su povezane s klimatskim promjenama. Ne samo da se one već događaju, već se očekuje da će u bliskoj bu-

dućnosti biti i pojačane. Produktivnost šumskih ekosustava zbog toga će biti narušena, a suša koja se predviđa ozbiljno bi mogla utjecati na odumiranje brojnih vrsta drveća. Šume u Hrvatskoj obnavljaju se prirodnim putem, no odumiranje sta-bala u budućnosti moglo bi povećati potrebu za umjetnom obnovom šuma zbog čega je potrebno poboljšati razumije-vanje međusobnih utjecaja suše i mraza na šumski reproduk-tivni materijal.

Opskrbljenost biljke vodom ključni je čimbenik koji utječe na njen rast i preživljavanje. Zbog toga je funkcionalni odgo-

Znanstvena istraživanja

Prilagodljivost hrasta lužnjaka na sušni stresHrast lužnjak naša je najvrednija vrsta i predstavlja vrhunac u šumama koje sadrže veliku biološku raznolikost. Budući da je prilagođen vlažnim staništima, njegova otpornost na sušu postat će sve važnija za njegov opstanak zbog klimatskih promjena koje se događaju sve brže.

vor drveća na nedostatak vode ključna značajka kojom se opi-suje fiziologija neke vrste, podvrste, provenijencije i sl.

Hrast lužnjak (Quercus robur L.) naša je najvrednija vrsta i predstavlja vrhunac u šumama koje sadrže veliku biološku raznolikost. Budući da je prilagođen vlažnim staništima, nje-gova otpornost na sušu postat će sve važnija za njegov op-stanak osobito u prisutnosti dodatnih stresova poput mraza, konkurencije, štetočina i bolesti. Stoga je 2015. godine zapo-čet pokus i znanstveno istraživanje pod nazivom Fenotipski i epigenetski odgovor na sušni stres i prilagodljivost hrasta lužnja-ka koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Voditelj projek-ta je prof. dr. sc. Jozo Franjić uz pomoć Šumarskog fakulteta

i Hrvatskog šumarskog instituta. Trajanje projekta je od 2015. do 2019. godine, da-kle u završnoj je fazi i očekuju se rezultati posljednjih mjerenja.

Cilj projekta bio je istražiti prila-godljivost hrasta lužnjaka na sušni stres usporedbom njegove genetske i epigenetske varijabilnosti te fenotipske plastičnosti. Iako se često smatra da je hrast lužnjak lokalno ograničen na točno određene ekološke uvjete, istovremeno je na europskoj skali to vrsta s vrlo širokom ekološkom nišom: dolazi u vrlo različitim klimatskim uvjetima, u velikom rasponu vlažnosti i kiselosti staništa te na vrlo razli-čitim tipovima tala, pa čak i na pješčanim dinama.

Prikupljanje žira za pokus obavljeno je u jesen 2013. godine na devet europskih

Tekst: Helena JakobovićFoto: Željko Škvorc

Hrast lužnjak raste na pjeskovitom tlu u Estoniji

Biljke koje su redovito zalijevanje narasle su do vrha plastenika

Znanost


lokacija: Italija, Mađarska, Poljska, Litva, Estonija, Hrvatska (na četiri lokacije). U proljeće 2014. klijane sadnice pojedinačno su presađene u posude od 50 litara napunjene prirodnim tlom izdvojenim iz lokalne hrastove šume. Tijekom prvog vegeta-cijskog razdoblja posude su se držale na otvorenom te bile izložene prirodnim lokalnim vremenskim uvjetima, a u pro-ljeće 2015. godine lonci su prebačeni u plastenik Hrvatskog šumarskog instituta Jastrebarsko u idealne uvjete. Plastenik je bio opremljen automatskim sustavima za provjetravanje i hlađenje s ciljem održavanja temperature i relativne vlažnosti zraka u skladu s vanjskim prirodnim uvjetima.

U proljeće 2016. godine započela su mjerenja. Biljke su podijeljene u dvije skupine. Prvoj skupini biljaka tretman se sastojao od uskraćivanja vode do pojave vidljivih simptoma sušnog stresa te kontrole. Drugoj, kontrolnoj skupini biljaka, omogućen je sustav za navodnjavanje, a biljke su bile kon-tinuirano zalijevane svaki drugi ili treći dan s 4 litre vode po posudi. Biljke na parceli koje su lišene vode bez nje su bile 112 dana. Suša je prekinuta, a biljke su ponovno zalijevane 21. srp-nja kada je oko 20 % biljaka na parceli imalo vidljive simpto-

me ozljede. Sve biljke u pokusu nastavile su redovito primati vodu do kraja vegetacijske sezone kao one iz kontrolne sku-pine. Tijekom zimskog perioda, počevši od 1. studenog 2015., lonci su prebačeni izvan staklenika i izloženi normalnim zim-skim uvjetima. Budući da su biljke koje su redovito zalijevane neočekivano pokazale snažan rast u stakleniku i zaprijetile da će stići do stropa, ispitivanje je provedeno vani za ostatak studije. U narednom razdoblju uzgoja (2016.) biljke na parceli bez navodnjavanja lišene su vode od 20. lipnja do 16. srpnja kada je gotovo 25 % biljaka pokazalo vidljive simptome suš-nog stresa. Nakon zalijevanja biljke bi se vrlo brzo oporavile. U razdoblju od 30. ožujka do 21. srpnja 2016. godine sve bilj-ke na parceli koja se ne navodnjava redovito su preživjele. Na ispitivanje je utjecao kasni proljetni mraz koji se dogodio 21. travnja 2017. Udio biljaka ozlijeđenih mrazom varirao je u do-meni provenijencije. Više od 90 % biljaka porijeklom iz Hrvat-ske (Koška), Mađarske i Hrvatske (Repaš) ozlijeđeno je na suš-noj parceli, a nijedna biljka porijeklom iz Litve nije ozlijeđena. Uz to, veći udio oštećenih biljaka uočen je na parcelama bez konstantnog navodnjavanja za većinu provenijencija što uka-

zuje na štetni utjecaj suše na ot-pornost na mraz. Na kraju sušnoga razdoblja (21. srpanj) u lišću sušom tretiranih biljaka vodni potencijal dosegao je vrlo niske vrijednosti, ali se značajno razlikovao među populacijama. Tako su u najvećem stresu bile poljske i hrvatske po-pulacije, a u najmanjem estonska populacija.

Nakon što su biljke iz sušnog tretmana ponovno zalijevane došlo je do naglog i potpunog oporavka vlage u tlu koja je po-

Kontrola i mjerenje podataka na uzorcima

Mjerenje količine klorofila

Znanost

rasla do razine regularno zalijevanih biljaka iz kontrolnoga tretmana. Zahvaljujući tomu, do kraja vegetacijskoga raz-doblja biljke iz oba tretmana rasle su u tlu dobro opskrblje-nom vodom i čija vlaga tla više nije opadala ispod razine poljskog vodnog kapaciteta, a vodni potencijal u lišću bio je stabilan i visok.

Rast biljaka varirao je od provenijencije do proveni-jencije. Hrast iz Estonije zadržao je gotovo jednak uzrast i u kontrolnoj i sušnoj skupini čuvajući svoje rezerve za even-tualna teška razdoblja. Hrast iz hrvatskih populacija rastao je k maksimumu dok je imao zalihe vode, a u nedostatku iste rast je bio usporen. Prosječni početak vegetativnog rasta, odnosno početak razvoja proljetnih izbojaka u oba tretmana započeo je na isti dan. Pojava prvog ljetnog po-rasta zabilježen je svega jedan dan ranije u sušnom nego u kontrolnom tretmanu. Međutim, drugi, treći i četvrti ljetni porast vršnoga izbojka zabilježen je mnogo kasnije u suš-nom nego u kontrolnom tretmanu. Vegetativni rast istra-živanih biljaka u oba tretmana bio je prilično intenzivan. Međutim, nakon prvog ljetnog porasta početak sukcesiv-noga rasta vršnih izbojaka u sušnom tretmanu zaostao je u odnosu na kontrolni tretman. Prema dobivenim rezulta-tima, sredinom jeseni, pred kraj vegetacijskoga razdoblja (27. listopada) koncentracija klorofila i karotenoida u lišću biljaka koje su tijekom prvoga dijela vegetacijskoga raz-doblja bile izložene dugotrajnoj suši bila je značajno viša nego u lišću biljaka iz kontrolnog tretmana. Takav rezultat može biti posljedica odgođenog jesenskog starenja lišća kod biljaka koje su tijekom vegetacijskoga razdoblja pre-trpjele sušni stres. Sukcesivna produkcija vršnih izbojaka s pripadajućim lišćem u oba tretmana odvijala se uglavnom u vrijeme optimalne opskrbljenosti biljaka vodom. Rezul-tati fenologija jesenskog opadanja lišća pokazuju kako su hrastova stabla sa sušne parcele u 2016. godini odgađala otpuštanje lišća. U 2017. godini rezultati pokazuju da hrast sa sušnih parcela i dalje odgađa proces opadanja lišća, dok je kod kontrolnih stabala otpuštanje lišća započelo nešto ranije. Odgođeno jesensko opadanje lišća poznati je fizio-loški odgovor na sušu. Rezultati istraživanja pokazuju da se potencijal za prilagodbu hrasta lužnjaka barem djelomično krije u epigenetskim mehanizmima, odnosno mogućno-šću da u narednim godinama on mijenja svoje fenološke i fiziološke mehanizme kao odgovor na sušu u prethodnoj godini. Osim toga, istraživanja su pokazala da se zbog ja-kog protoka gena među populacijama jedinke unutar po-pulacija izuzetno jako međusobno razlikuju po svim istraži-vanim značajkama. To ukazuje na to da se veliki potencijal za prilagodbu hrasta lužnjaka na sušu krije i u sljedećim generacijama izmjenom gena s drugim populacijama, ali i drugim srodnim vrstama hrastova. Ova istraživanja rađena su u idealnim uvjetima, a kao glavni parametar u obzir je uzeta suša. Može se pretpostaviti da bi rezultati istraživanja bili drugačiji kada bi se uzela u obzir interakcija s drugim čimbenicima poput štetnih kukaca, patogenih organizama i sl. No, jednom studijom nije moguće izvršiti tako opsežno istraživanje, što je cilj za budućnost.

Velika vijest koja je odjeknula svjetskim medijima neospor-no je vrijedna divljenja i neosporno je pozitivna i poticajna. Etiopljani su srušili indijski rekord u sadnji drveća iz 2016. go-dine kada su volonteri u državi Uttar Pradesh u jednome danu posadili 49.3 milijuna stabala. Etiopsku kampanju potaknuo je premijer Abiy Ahmed koji je i sam aktivno sudjelovao u sadnji. Najveću podršku dobili su od Europske unije - dana 22. srpnja potpisan je financijski ugovor u vrijednosti od 36 milijuna € za pomoć u ozelenjavanju zemlje. Započela je u svibnju, a završit će s listopadom jer ju je nužno provoditi za kišnog razdoblja. Do sada je prema Vladinim podatcima posađeno više od tri bi-lijuna sadnica. Velika vijest dio je dugogodišnje borbe za oze-lenjavanje zemlje i borbe protiv siromaštva. Prije otprilike 200 godina, u 19. stoljeću prirodne šume pokrivale su 35 % površi-

Etiopija srušila svjetski rekord

Posadili najviše stabala u najkraćem rokuPosljednja u nizu velikih akcija pošumljavanja lansirala je Etiopiju na stranice brojnih svjetskih medija. Volonteri su 29. srpnja ove godine diljem zemlje posadili više od 353 milijuna stabala u samo dvanaest sati. Poduhvat ima osigurano mjesto u Guinnesovoj knjizi rekorda. Uspjeh velike kampanje nitko nikada neće moći osporiti, kao ni činjenicu da su Etiopljani poručili da se mogu i hoće ujediniti u nečemu što je pozitivno i plemenito. Ono što je sporno je razlog zbog kojega je pokrenuta kampanja i način na koji je rješavan problem.

Tekst: Marija Glavaš Foto: Goran Vincenc, internet



Ekologija

Posadili najviše stabala u najkraćem rokune Etiopije. U ovome stoljeću zbog neprestanog krčenja u svr-hu podizanja poljoprivrednih kultura, stvaranja pašnjaka i po-dizanja naselja ta je brojka spala na 4 %. Danas su autohtone vrste koje daju građevno drvo poput borovice, istočnoafričke kleke (Juniperus procera), vrste Hagenia abyssinica, Podocarpus falcatus, europske masline (Olea europea) i Pouteria adolfi-fri-ederici ugrožene. Nekoć su činile 85 % udjela. Sječe su dovele do velikih suša i erozija, a krčenje je jedan od glavnih uzroka što je Etiopija jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. O razmjerima problema govori podatak da je 2017. godine od suše uginulo dva milijuna životinja.

Da loše stanje traje najmanje stotinu godina svjedoči angažman cara Menelika II. koji je krajem 19. ili početkom 20. stoljeća počeo uvoziti eukaliptus iz Australije, Portugala, Ita-lije, Grčke i još nekih zemalja. Njegov je cilj bio spriječiti ne-stanak šuma i riješiti veliku potrebu stanovnika za građevnim i ogrjev-nim drvetom. Brzorastući eukalip-tus brzo je ispunio očekivanja. Etio-pljani su ga nastavili saditi, osnivali su plantaže te je postao najbrojnija drvenasta vrsta. Vidljivo dominira u mnogim predjelima Etiopije, a prirodnih šuma ostalo je svega 2 %. S vremenom se pokazalo da eu-kaliptus ima negativan utjecaj na okoliš. Udomaćeni bahir zaf na am-harskom („stablo od mora“), kako su mu počeli tepati, raste brže od autohtonih vrsta drveća i time im onemogućuje upijanje dovoljne količine svjetlosti potrebne za stva-

ranje šećera, odnosno hrane. Time se smanjuje bioraznolikost i mijenja ekosustav i način na koji funkcionira. Eukaliptus upija velike količine vode i time isušuje tlo, a osim toga čini ga kise-lijim i time manje plodnim za usjeve.

Da masovna sadnja koja će ugroziti prirodne ekosusta-ve nije rješenje potvrđuje i članak objavljen na stranici Quartz Africa. Prema pojedinim izvorima neka je područja bilo po-grešno pošumljavati uopće čak i autohtonim vrstama. Riječ je o travnatim sustavima kakvi su prisutni diljem zemlje. Odgo-varaju određenim životinjskim vrstama koje su prilagođene na otvoren prostor i veliku količinu sunčeve svjetlosti pa je njihovo pošumljavanje dodatno smanjilo bioraznolikost.

Ulažu se napori u podizanje šuma autohtonih vrsta, ali nije jasno u kojoj mjeri, velika prepreka promjenama leži u činje-nici da o eukaliptusu u potpunosti ovise mnoga domaćinstva. S jedne strane pozivaju se da im je to cilj, a s druge strane na mnogim fotografijama koje prikazuju obaranje svjetskog re-korda u pošumljavanju jasno se vidi kako sade upravo sad-nice eukaliptusa. Na nekim fotografijama prikazana je sadnja stabala iz roda Jacaranda, što i sami potvrđuju. Vjerojatno je prvenstveno sađena kao ogrjevno drvo. Prirodno pridolazi u Središnjoj i Južnoj Americi i isto je tako konkurentnija od au-tohtonog etiopskog drveća.

Problem je i u ograničenoj količini reproduktivnog mate-rijala autohtonih vrsta. U posljednje izvore spadaju šumarci oko etiopskih pravoslavnih crkava. One se većinom nalaze na sjeveru zemlje, procjenjuje se da ih je oko 35.000, a veliči-na površina kreće se od 0,5 do 300 ha. Šumarci u potpunosti okružuju crkve što je jasno vidljivo na snimkama iz zraka koje je snimio Kieran Dodds, fotograf National Geographica. Bile su ustupljene dvama entuzijastičnim ekolozima. Edukacija o važ-nosti zaštite i širenja prirodnih šuma dio je misije Etiopljanina dr. Alemayehu Wassiea, akademskog stručnjaka za šumsku ekologiju, i Margaret Lowman, američke biologinje i direktori-ce Nacionalnog istraživačkog centra u Sjevernoj Karolini koja je zbog istraživanja krošanja postala poznata po nadimku Ca-nopy Meg. Snimke su im poslužile kako bi svećenici i seljani vidjeli svoje crkve i šume iz drugačije perspektive. Na taj su način sagledali kako je riječ o malim površinama okruženima

Premijer Abiy Ahmed

S vremenom se narušava zdravlje organizma


obradivim poljima, pašnjacima i ljudskim naseljima. Wassie i Lowman podučavaju ljude o važnosti bioraznolikosti šuma za poljoprivredu s obzirom na to da crkvene šume nastanjuje ve-liki broj ptica važnih po pitanju kontrole štetnika i razmnoža-vanja sjemenki i kukaca oprašivača. Nadalje, crkvene su šume hladnije i vlažnije od nasada, pohranjuju ugljik, čuvaju vodu, smanjuju pojavu erozije i izvor su prirodnih lijekova.

S vremenom su provedena istraživanja koja su potvrdi-la kako pčele i drugi polinatori doprinose većoj kvaliteti po-ljoprivrednih usjeva i proizvodnji za čak 40 %. Prethodno su Wassie i Lowman uz ograničenu dozvolu svećenika prikupili uzorke iz crkvenih šuma, a kasnije načinili inventuru i katalo-gizaciju biljnog svijeta, ptica i kukaca te pozvali strane struč-njake za pomoć u identifikaciji. Lowman je došla na ideju da se šume ograde kamenim zaštitnim zidovima na udaljenosti od 30 m od rubnog drveća. Svrha je zaštita od krava, a ljudi i dalje slobodno mogu ulaziti u šumu. Neki su svećenici pri-hvatili ideju i potaknuli seljane na gradnju, a zidovi su se brzo pokazali učinkovitima. Sretna je okolnost što etiopska pravo-slavna tevahedo crkva naučava kako prirod-ne šume predstavljaju raj na zemlji, a više od polovine populacije pripadnici su te crkve. U zaštitu crkvenih afromontanskih šuma uklju-čilo se nekoliko organizacija te je provedeno i mapiranje.

Osim aloktonih vrsta na bioraznolikost ne-povoljno utječu poljoprivredne kulture kao što su kava i čaj. Moguće rješenje je u šumskom poljodjelstvu ili agrošumarstvu. Konkretno uzgoju grmova kave pod drvećem. Princip se provodi u sklopu Klimatskog akcijskog plana koji je Etiopija potpisala u lipnju 2015. godine, a dio je Pariškog sporazuma.

Velika kampanja Green Legacy (Zelena ba-ština) tijekom koje je srušen svjetski rekord tek je posljednja u nizu entuzijastičnih borbi za ze-

lenu Etiopiju. Priče o njima objavljivane su godi-nama prije velike akcije kod koje dolazi u pitanje odabir vrsta. Jedan od pokretača akcija u Etiopiji je Amerikanac Dave Deppner, osnivač i direktor neprofitne organizacije Trees for the future. Orga-nizacija je, prema objavi iz 2017. godine, zaslužna za sadnju više od 115 milijuna stabala po cijelome svijetu. Kao pojedinac istaknuo se Yohannes Ghe-zaw Tahir. Posadio je zavidan broj stabala i pota-knuo na sadnju mnoge zemljake. Tahir je izjavio kako je zahvaljujući njemu posađeno više od pet milijuna stabala, što autohtonih, što aloktonih. Mnoga je posadio u glavnom gradu.

Prema objavi iz 2014. godine, u Etiopiji djeluje fondacija čiji je osnivač i predsjednik Švicarac Kurt Pfister. On je s obitelji pokrenuo projekt Zelena Etiopija – saditi nadu s drvećem. Fond djeluje na način da lokalni stanovnici i agronomski stručnjaci prvo uzgajaju drveće (navodno autohtono) u rasadnicima, a zatim ga

Autohtona šuma okružena zidom

Bespuća etiopske visoravni

Ekologija

sade po okolišu. Svake godine posade 4 milijuna sadnica te su do sada pretvorili gola brda na području Boreta-Gerado-Dengego na istoku države u zelena. Ne samo da su spriječili erozije, već su počeli dodatno zarađivati prodajom plodova na tržnicama. Hailu Tefera, direktor Odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj u Huruti, ustvrdio je kako je riješen problem nedostatka vode na tom području.

Stanje siromaštva čvrsto povezanog s nedostatkom šuma povezano je s iznimno lošim položajem žena u Etiopiji. One osiguravaju 90 % ogrijeva tako što po šumama sakupljaju gra-nje, koru i drugi otpad eukaliptusa. Nose goleme zavežljaje u naselja prevaljujući i desetke kilometara pod teretom koji zna premašiti njihovu vlastitu tjelesnu masu. To je nažalost samo jedan od aspekata ozbiljno ugroženih ženskih prava gdje su još strašnije pojave maloljetničkih brakova i skrnavljenje ge-nitalija. Zbog toga tvrdnje o Etiopiji kao kolijevci civilizacije i o tome da je tamo izumljena kava koja se proširila svijetom zvuče potpuno isprazno. Hoće li Etiopija dokazati svijetu da može drugačije i bolje pokazat će vrijeme.

Gljive naših krajeva


Ametistnu lisičicu prvi je opi-sao francuski mikolog Lucien Quélet koji joj je nadjenuo znanstveni naziv Cantharellus

cibarius var. amethysteus jer je smatrao da je riječ o varijetetu lisičice (Cantha-rellus cibarius Fr.). Današnji znanstveni naziv nadjenuo joj je talijanski mikolog Pier Andrea Saccardo 1887. godine. Na-ziv roda dolazi od starogrčke riječi kant-haros koja se odnosi na osobiti pehar koji je Starim Grcima služio za piće, a pri čemu je mislio na oblik klobuka. Naziv vrste amethysteus odnosi se na ljubi-častu boju ljusaka koje krase klobuk, a koja odgovara poludragom kamenu ametistu.

Rasprostiranje i stanište: dolazi isključivo u Europi, od Mediterana da Skandinavije, no zastupljenija je na Mediteranu. Ektomikorizna gljiva koja preferira hrastove i bukve, a javlja se i uz smreke i borove. Pojavljuje se u malim grupama.

Opis: Klobuk je oblika lijevka, promje-ra od 5 do 10 cm. U početku je ravan, a

Ukusna i zdrava gljiva

Ametistna lisičica dolazi samo u Europi Pronaći ametistnu lisičicu (lat. Cantharellus amethysteus (Quél.) Sacc. u šumi pravi je zgoditak jer je vrlo ukusna i zdrava. Vrlo joj je slična bliska rođakinja lisičarka (lat. Cantharellus cibarius Fr. (1821) koja joj osim izgledom odgovara okusom i po ljekovitim svojstvima. Od nje se razlikuje po ljubičastim ljuskama na klobuku, a što prilično olakšava identifikaciju. Zanimljivo je da dolazi isključivo na europskom kontinentu.

s vremenom se sve više udubljuje pa poprimi oblik lijevka. Rub je često valo-vit. Osnovna boja klobuka je žuta i može varirati od svijetle do boje žumanjka. Na klobuku su prisutne ljuske boje ametista ili slične ljubičaste boje. Česti su primjerci kod kojih je veliki broj ljuski koncentriran u središtu klobuka, a opada prema rubo-vima. Meso je u početku bijelo, kasnije postaje žućkasto, suho je i vlaknasto. Li-stići se račvaju, kod nekih su primjeraka prisutne i vijuge. Spuštaju se niz stručak, gusti su i žute boje. Stručak je oblika obr-nutog stošca, tj. širi je na gornjoj, a uži na donjoj strani. Pun je, ponešto bljeđe žute boje nego klobuk. Promjera je od 1 do 2 cm, često nije viši od 2 cm. Spore su elip-tične i glatke. Otisak spora je blijede žute boje, ponekad s ružičastim tonom.

Miris i okus: ima blagi miris po ma-relicama. Okus termički neobrađenih gljiva slabo je osjetan, a kuhane popri-maju, kako mnogi tvrde, bogati voćni okus marelica.

Vrijeme nalaženja: ljeto i jesen, toč-nije od kolovoza do listopada.

Kemijski sastav: plodno tijelo sadrži veću količinu vitamina: B1, B2, B3, A, D2, D, C, PP. Gljiva sadrži i mikroelemente bakar

i cink, kiseline važne za organizam i karo-tenoide s antioksidativnim djelovanjem.

Jestivost: vrlo ukusna jestiva gljiva koja se slaže s rižotima, omletima, pile-tinom, ribom ili se od nje može skuhati juha.

Ljekovitost: osim što je poslastica, ametistna lisičica je vrlo ljekovita. Kon-zumiranje ove gljive jača otpornost i vitalnost organizma tako što jača imu-nitet. Osim što ima izražena antibak-terijska i antivirusna svojstva, pomaže u sprječavanju stanica raka. Duža se konzumacija povoljno odražava na vid, sprječava upale očiju i suhoću kože. Ki-neski specijalisti preporučuju redovitu konzumaciju osobama koje rade za ra-čunalima. Ergosterol, koji se pod utjeca-jem UV svjetlosti pretvara u vitamin D2, povoljno djeluje na bubrege i zbog toga se ametistna lisičica preporučuje svima koji pate od bolesti bubrega kao što je hepatitis. Ruski gljivari preporučuju in-fuziju od plodnih tijela gljive i apsolut-nog alkohola kao preventivno sredstvo protiv raka. U Latviji se ova gljiva primje-njuje za liječenje tuberkuloze, crvene otekline ispod površine kože (furunku-le) i u slučaju upaljenih krajnika.

Upozorenje: slična gljiva je lažna lisičica (lat. Hygrophoropsis aurantiaca) koja je teško probavljiva, a za razliku od ametistne lisičarke raste na panjevima ili uz njih.

Tekst: Marija Glavaš Foto: internet

Izgled listića

Ametistna lisičica

Pojavljuju se u malim grupama

Urbano šumarstvo


Graditeljstvo se smatra jednom od prvih čovjekovih kreativnih djelatnosti. Od pamtivijeka čovjek gradi sebi zaklon, a od zaklona preko utočišta do doma prošla su stoljeća i tisućljeća. Tradicijsko graditeljstvo

u Hrvatskoj odredili su prije svega prirodni čimbenici kao što su geološki sastav tla, biljni pokrivač, klima i konfiguracija te-rena, a čovjek je gradeći svoj dom pri izboru materijala bio oslonjen i upućen na prirodni okoliš – kamen i drvo.

Tradiciju gradnje s drvom Hrvati donose iz svoje pradomo-vine i ono je bilo prvi materijal za gradnju kuća zbog velike površine pokrivene šumom. Koristili su se i trska, slama, pa i raž i pšenica, ovisno o geografskom području. Uglavnom, sav materijal što ga je trebao za svoju kuću seljak, narodni gradi-telj, uzimao je iz prirode, a da time nije ugrožavao prirodnu ravnotežu. Zato za tradicijsko graditeljstvo iz današnje per-spektive možemo reći i da je ekološko graditeljstvo.

Isprva, dom je bio skromna jednoprostorna brvnara s ognjištem u sredini pokrivena biljnim pokrovom. Na krševi-tom području, u jadranskoj zoni gradi se od kamena. Prihvaća se suhozidna gradnja poljskih suhozidnih kućica s kupolastim svodovima koje su se izrađivale od lomljenog kamena dobi-venog krčenjem, sakupljenog u prirodi ili vađenog u kameno-lomima. Šume su se tada sjekle intenzivno i bez pravila, a po-sebno hrast i kesten kao najbolje vrste drva za gradnju kuća što je u 18. stoljeću doseglo kritičnu točku.

Ekološko graditeljstvo

Kuće koje dišu

Za tradicijsko graditeljstvo iz današnje perspektive možemo reći da je ekološko graditeljstvo s obzirom na to da je sav materijal što ga je trebao za svoju kuću seljak, narodni graditelj, uzimao iz prirode, a da time nije ugrožavao prirodnu ravnotežu. Razvojem industrije mnogo se toga promijenilo, a danas, u 21. stoljeću ljudi se nakon prenapučenosti i života u velikim gradovima opet žele vratiti jednostavnosti i prirodi.

Potkraj 18. stoljeća car Franjo Josip II., sin Marije Terezije, zbog krčenja šuma i vrijednosti slavonske hrastovine zabra-njuje upotrebu hrastovine za gradnju kuća, kao i šindre za po-krov. Novo doba donosi i nove materijale i načine gradnje, ali i udaljavanje od prirode. Pečena cigla (opeka) u kontinentalnoj je Hrvatskoj u upotrebi u narodnom graditeljstvo tek u drugoj polovici 19. stoljeća kada se osnivaju ciglane, pa čak i male pri-vatne za vlastite potrebe. Drvo se i dalje koristilo u konstruk-

Tekst/foto: Helena JakobovićPoljska suhozidna kućica - kažun

Tipična tradicionalna kuća u Istri


Urbano šumarstvo

ciji, ali se za ispunu koristila kombinacija različitih materijala primjerice ilovača s komadićima slame. Pojavljuju se dva nova industrijska materijala - lim i eternit koji se uglavnom koriste za pokrivanje krovova.

Potkraj 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća došlo je do prekretnice u razvoju industrije, a s njom i do ubrzane iz-gradnje naselja, gradova i cestovne infrastrukture, dok danas u 21. stoljeću gradovi od betona i vrućeg asfalta pucaju od prenapučenosti. Sve je dovelo do toga da se ljudi žele vratiti prirodi pa se i današnja arhitektura vraća prirodnim materija-lima i oblicima na načine da se uštedi energija, odnosno isko-risti ona prirodna, a ljudi u užurbanom i stresnom životnom ritmu nađu malo vremena za sebe.

Osim toga, umjetni materijali vežu se uz problem na-stanka građevinskog otpada pa prirodni materijali polako ponovno doživljavaju svoju renesansu. Većina ljudi nije svjesna kako je građevinski otpad veliki okolišni problem. Često se nepropisno odlaže u šumama i slično, dok primje-rice slama ne poznaje taj problem jer nakon što posluži za kuću, može nastaviti životni ciklus u nekom drugom obliku. U okolici sve više gradova u Hrvatskoj mogu se vidjeti kuće izgrađene od blata, ilo-vače ili drveta s pasiv-nim solarnim grijanjem, zidovima od bala sla-me žbukanih glinenom žbukom i zelenim kro-vovima na kojima raste trava i samoniklo ljeko-

vito bilje. Ljudi koji su izgradili takve kuće svjedoče ušteda-ma energije jer primjerice balirana slama koja se ugrađuje u zidove predstavlja izuzetno dobru toplinsku izolaciju. Gradnjom kuća od bala slame moguće je smanjiti utrošenu energiju i do 90 %. Zid od slame i glinene žbuke diše. Takav zid propušta vlagu puno bolje nego zid od betona koji je izoliran na primjer stiroporom. Kamen, drvo, slama, zemlja, ovčja vuna, konoplja, trska i slično su takvi materijali koji nemaju utjecaj na živčani i respiratorni sustav te generalno ne narušavaju zdravlje.

Ljudi koji su odabrali takav način života su opušteniji, sret-niji i zadovoljniji, stoga je zanimljivo vidjeti hrabre životne odabire koji djeluju kao bijeg u prošla vremena, daleko od gradske vreve. Život u tzv. hobitskim kućicama može djelo-vati nerealno ili pomalo smiješno, ali je itekako nešto što je u ljudskoj naravi te posve iskreno i normalo. Vraćanje prirodi, na ovaj ili onaj način, to je ono o čemu bismo u današnjem svije-tu velikih i ubrzanih klimatskih promjena morali razmišljati.

Poljska suhozidna kućica - kažun

Drvena kuća s elementima cigle u Hrvatskom zagorju

Zagorska drvena klet

Ljekovito bilje

Žestika još nosi narodne nazive ljigovina, balkanska ljigovina, visoka ljigovina, orehovac, pasja lijeska i smrdljika. Narodni nazivi

ukazuju na intenzivan miris listova. Kod nas se žestika rijetko koristi u ljekovite svrhe iako je njena kora izuzetno sred-stvo protiv kroničnog zatvora i svih po-teškoća probavnog sustava vezanih za tu pojavu. Bilo bi je korisno upotreblja-vati u mjestima pridolaska.

Rasprostranjenje i stanište: pri-rodno je rasprostranjena u Italiji, Au-striji, Sloveniji (na istočnim Alpama), Balkanskom poluotoku, Turskoj, Liba-nonu i Siriji. Raste na visinama od 300 do 2.000 m n. m. To je vrlo važan grm u planinama iznad 1.000 m n. m. Najče-šće raste u zoni jelovih i bukovih šuma na vapnencu i dolomitu, na terenima sa strmim padinama i na točilima kao pionirska vrsta koja korijenom učvr-

Žestika – važna planinska ljekovita biljka

Zamjena za koru trušljikeŽestika, lat. Rhamnus fallax Boiss. (sin. Rhamnus alpina L. ssp. fallax), pripada velikoj porodici krkavina (Rhamnaceae) s 58 rodova i oko 900 vrsta. Kao i druge predstavnice roda sadrži antrakinon (najvažniji derivat aromatskog ugljikovodika antracena) zbog kojeg ima izraženo laksativno djelovanje. Bobice i kora koristili su se za bojanje tkanina. Znanstveni naziv roda Rhamnus potječe od starogrčke riječi rabdos koja se odnosi na trnje jer grane neke vrste unutar roda završavaju trnovima, a naziv vrste od latinskih riječi fallō što znači „ja varam“ i ax što znači „biti sklon“.

šćuje podlogu, a lišćem djeluje biomeliorativno. Najviše joj od-govaraju sunčana i suha mjesta, ali raste i na sjenovitim mjestima. Raste kao pojedinačni grm ili u veli-kom broju na mjestima gdje nije zastu-pljena visoka šuma.

Opis: listopadni grm visine od 2,5 do 4 m dobro razvijenog korjenovog sustava. Kora je crvenkasto-smeđa, a grane bez trnja. Mladi su izbojci sme-đi, goli, s brojnim lenticelama. Pupovi su pokriveni krupnim ljuskama. Listo-vi su do 15 cm dugi, široki oko 7,5 cm, s od 12 do 20 i više pari žila. Rubovi su lijepo pilasti. Peteljka je duga do 2 cm. Biljka je dvodomna i entomo-filna (oprašivanje pomoću kukaca). Cvjetova je od 3 do 7 u skupinama, a smješteni su u pazušcima listova, na kratkim i golim stapkama. Cvjeta od svibnja do srpnja. Plodovi su bobiča-ste koštunice velike oko 5 mm, glatke, sočne, crne, puhne li se u njih postaju plave. Mekane su, sadrže po 3 koštice. Sjemenke su jajaste, ovalne, glatke, dugačke od 4 do 5 mm, od 2 do 2,5 mm široke, sjajne, svjetložute, s izra-ženom brazdom na jednoj strani. Do-zrijevaju u srpnju i kolovozu.

Kemijski sastav: sličan je ili identi-čan sastavu kore trušljike pa im je i upo-treba ista. Glavni su sastojci antrakinon-ski spojevi, osobito glukofrangulin A i B. U kori još ima tanina, gorkih tvari, flavo-noida, kiselina, mineralnih i drugih tvari.

Ljekovita i druga svojstva: za lije-čenje se upotrebljava kora žutike u iste svrhe kao i kora trušljike. Kora se skida

u proljeće, suši, a upotrebljava se suha tek nakon godinu dana koliko je potreb-no da se u njoj razgradi purgativni spoj glukofrangulin. Nakon treće godine gubi ljekovita svojstva pa nije za upotre-bu. Glavna upotreba kore je u liječenju kroničnog zatvora. Smatra se najboljim lijekom za one koji imaju zatvor uslijed grčeva i nedovoljnog lučenja žuči. Ona poboljšava stanje bolesnih pojava koje su posljedica lošeg rada probavnog sustava. Upotrebljava se i za liječenje tegoba s jetrom, slezenom i žučnim mjehurom. Preporučuje se kod bolova srca koji nastaju uslijed nagomilavanja zraka u želudcu i crijevima. Značajno je da čisti krv i uklanja kolesterol u krvi. Važna je i kao sredstvo protiv glista i drugih nametnika u probavnom traktu. Koristi se i za liječenje kožnih bolesti. Upotrebljava se sama ili u mješavinama s drugim biljkama. U svakom slučaju žestika je vrijedna ljekovita biljka pa bi joj trebalo dati zasluženo mjesto među ljekovitim biljem.

Neželjeni učinci: kora žestike ne smije se uzimati kod akutnih bolesti cri-jeva, želudca i žuči. Ne preporuča se du-gotrajna upotreba jer može uzrokovati gubitak elektrolita, osobito kalija. Ne preporučuje se ni djeci.

Tekst: Marija Glavaš Foto: internet

Lišće i plodovi

Žestika je listopadni grm


Zanimljivosti


Ona je životna zajednica drveća, grmlja i šumskih ži-votinja. Ona je savršena ekološka tvornica koja pred-stavlja pluća planete, blagodat za čovjeka. Idealno je stanište za brojni živi svijet. Ona nas grije zimi, a

hladi ljeti. Ona je i građevni materijal. Ona je šuma - u svoj svojoj veličini i ljepoti. I još puno više od toga. Šuma ima svoj životni ciklus i kroz njega ispunjava tolike velike i važne funk-cije. Od sjemena do zrelog stabla, velikog, zdravog i snažnog, mora proći stotinu godina. I opet, sjeme nikne iz tla bačenog s njegove krošnje, a roditelj dobiva novu ulogu na životnoj po-zornici. Hoće li nekome ukrasiti dom i učiniti ga toplijim kroz namještaj od tog divnog prirodnog materijala ili će možda za-vršiti u dječjim rukama kao jedna od mnogobrojnih igračaka najrazličitijih oblika, tajni je put koji prolazi svako stablo.

Ima nešto jedinstveno, utješno i očaravajuće u drvenim igračkama, to zna svaki roditelj. Djeca su posebno odušev-ljena njihovom svestranom i simpatičnom prirodom i mogu se satima njima igrati. Igračke napravljene od drveta jedno-stavan su, ali višestruki i neizmjerno koristan alat za kogni-tivni, socijalni i fizički razvoj djece. Raznovrsne prednosti drvenih igračaka istražuju se i potvrđuju u cijelome svijetu. Iskustvo dodirivanja, osjećanja površine, oblika, volumena i težine drvenih igračaka razvija složene neurološke veze u djetetovom mozgu i poboljšava njihovo pamćenje. Kada istražuju svijet putem osjeta dodira, djeca postaju vješta u prepoznavanju ključnih elemenata svijeta - vrućeg ili hlad-

Drvene igračke

Općekorisne funkcije šume u službi kognitivnog razvoja najmlađih generacijaŠuma ima svoj životni ciklus i kroz njega ispunjava tolike velike i važne funkcije. Osim što nastavlja živjeti kao sjeme bačeno s roditeljskog stabla, drvo u svojstvu namještaja ulazi u domove čineći ih toplijima i ljepšima, a posebno razveseljava djecu koja se igraju igračkama napravljenima od tog divnog prirodnog materijala.

nog, ljepljivog ili grubog, mokrog ili suhog. Drvo se može zagrijati i postići toplinu, a može se osjetiti i njegov blagi prirodni miris.

To je posebno korisno za mlađu djecu koja otkrivaju i istra-žuju svijet ne samo dodirom i vidom, već i mirisom. Plastične, drhtave i svjetleće igračke mogu dijete prekomjerno stimuli-rati i uzrokovati iscrpljenost u usporedbi s minimalističkom, cjelovitom i nenametljivom prirodom onih drvenih. Hvata-njem i podizanjem, balansiranjem i slaganjem, spajanjem i ka-tegoriziranjem drvenih blokova i igračaka djeca uče donositi logičke zaključke i razvijaju razumijevanje fizičkih svojstava i pravila težine, dinamike, geometrije i volumena.

U vremenu kada razmišljamo koliko klimatske promje-ne utječu na sve aspekte našeg života te o kvaliteti hrane koju jedemo i načinima njenog uzgoja, postajemo svjesniji i čime se igraju oni najmlađi. Pretjerano korištenje modernih tehno-logija ili igračaka od neorganskih i plastičnih materijala iteka-ko utječu na sredinu u kojoj živimo. Roditelji su zabrinuti ne samo zbog neekoloških otrovnih tvari u igračkama i svakod-nevnim stvarima, već i njihovim štetnim utjecajima na okoliš.

Odlagališta i oceani začepljeni su plastikom koja se ne može razgraditi i šteti živim organizmima što su već aktualna pitanja zaštite okoliša. S druge strane, drvo je održiv, recikliran i biorazgradiv materijal, a drvene igračke svojim jednostav-nim, ali svestranim dizajnom daju dovoljno prostora za razvoj mašte mališanima oblikujući kreativnost, znanje i povećanje samopouzdanja.

Drvene igračke oduvijek su imale prizvuk tradicionalnosti i prenošenja s koljena na koljeno. U Hrvatskom zagorju drvene igračke prepoznatljiv su tradicijski proizvod s dugom povije-šću. Izrada je počela u 19. stoljeću i zadržala se do današnjih dana. Postoji više vrsta igračaka poput drvenih frula, klepe-taljki, ptice s kotačićima koja se gura na štapu, tamburice, drvenih životinja, zviždaljki, modela automobila, kamiona, vlakova, aviona, dječjeg namještaja za lutke i razne druge. Na-čin izrade prenosio se u određenim obiteljima iz generacije na generaciju i zadržao do danas. Svaka je igračka ručni rad ili se radi pomoću jednostavnijih alatki, a izrađuju se najčešće od drva vrbe, javora, bukve i lipe.

Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s pod-ručja Hrvatskog zagorja uvršteno je na UNESCO Reprezenta-tivnu listu nematerijalne baštine čovječanstva 2009. godine te je na Listi zaštićenih dobara nematerijalne baštine u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.


Drvene igračke potiču maštu, kreativnost i podižu djetetovo samopo-uzdanje

Dijete zaokupljeno igrom

Zanimljivosti

42 HRVATSKE ŠUME BROJ 273 | RUJAN 2019.42 HRVATSKE ŠUME BROJ 274 | LISTOPAD 2019.

DV “BUKOVAC”, ZAGREBAutor: Viktorija Perić, 6,5 godinaOdgojiteljice: Lidija Lukač, Blaženka VidecIzjava: „Ispod drva kestena možemo čitati najdražu priču.“

DV “DUGA RESA”Ime i prezime djeteta: Josip Ružić, 5,6 godinaOdgojiteljica: Danaja MihalićKomentar djeteta: „Nacrtao sam list kestena koji je pao s drveta.“

DV “GUSTAV KRKLEC”, KrapinaIme i prezime djeteta: Petra Risek, 5,10 godinaOdgajateljice: Davorka Klasić i Zdravka GalovićKomentar djeteta: „Kesteni su zdravi i ukusni. Volim jesti tortu od kestena, a loptice bodljice me bole.“

DV “PLOČE”Ime i prezime djeteta: Vita Ćulum, 6 godinaOdgojiteljice: Zagorka Radonić Burić i Snježana MerdžanKomentar djeteta: „Postoje dvije vrste kestena: pitomi i divlji. Ja volim pitome zato što ih mama peče.“

„Šuma lista, šuma blista“Pripremila:

Ljiljana Ivković, odgojitelj mentor

Nova školska godina i nove radosti za naše vrtićarce. Ove godine radit ćemo po programu koji nam je pripremila naša dugogodišnja suradnica u listu Ljilja Ivković, a djeca će u svakome broju crtati radove na temu jedne vrste drveća.Za listopad je predviđen kesten, drvo ukusnih plodova kojima se radujemo svakog početka jeseni.

DV “POTOČNICA”Ime i prezime djeteta: Bela Lazić Vučković, 5,8 godinaOdgojiteljice: Marica Kocijan, Mirka Bastijanić i Vesna LampićKomentar djeteta: (Jakov Soldo, 5,10 g.): „Šuma je važna ži-votinjama da imaju svoje domove, a kad pada kiša, mogu se sakriti ispod drveća“.

Aktualno

BROJ 274 | LISTOPAD 2019. HRVATSKE ŠUME 43BROJ 270 | LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 43BROJ 274 | LISTOPAD 2019. HRVATSKE ŠUME 43

DV “MAKSIMIR”, ZagrebIme i prezime djeteta: Toma Mažuran BrekaloOdgojiteljice: Sandra Zjačić Ljubičić i Vanja ŠuškoKomentar djeteta: –

DV “JOSIPDOL”Ime i prezime djeteta: Iris Mrakovčić, 5,9 godinaOdgojiteljice: Darinka Salopek i Biserka PavkovićKomentar djeteta: „Kesten je ono šta smo pekli jednom u vr-tiću vani na travi.“

DJEČJI VRTIĆ “VEDRI DANI”Ime i prezime djeteta: Vinko Karačić, 5,10 godinaOdgajatelji: Dalibor Reš i Vera SiročićKomentar djeteta: „Kesten raste u bodljikavim lopticama. Mi jedemo pitomi kesten, a divlji ne.“

DV “ZAPRUĐE”Ime i prezime djeteta: Lota Knežević, 4,9 godinaOdgojiteljice: Višnja Ciraki, Marija Jurišinac i Maja ĐerekKomentar djeteta: „Divlji kesten ima bodljikavu čahuru, ima zeleno lišće i smeđi je, velik i debel.“

DV “PČELICA”, Vrgorac Ime i prezime djeteta: Korina Erceg, 5,9 godinaOdgojiteljice: Doris Nizić i Maja DodigKomentar djeteta: Ela (4 godine i 11 mjeseci): „Kesten je smeđ, ima bockavu koru i s tim se štiti kad padne sa stabla da ga nitko ne može uzeti, ali se onda razbije iz kore.“

Aktualno


Documents

Zagrebačka škola uzgajanja šuma - hrsume.hr