Zagreb Urbanizam Grad i Plan

GRAD I PLAN

Biblioteka STUDIJE, knjiga 2.

Copyright © 2000.Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilaru suradnji s Hrvatskom sveu~ili{nom nakladomZagreb

ISBN 953-6666-10-3

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb

UDK 711.4-122(497.5 Zagreb)

ROGI], IvanGrad i plan : prinos raspravi o

generalnom urbanisti~kom planu Zagreba /autori Ivan Rogi}, Slavko Daki} ; uredileAnka Mi{eti}, Maja [tambuk. – Zagreb :Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar,2000. – 143 str. ; 24 cm. – (BibliotekaStudije ; knj. 2)

Bibliografija: str. 139.

ISBN 953-6666-10-3

1. Daki}, Slavko

400414095

GRAD I PLAN

PRINOS RASPRAVI OGENERALNOM

URBANISTI^KOMPLANU ZAGREBA

Uredile:Anka Mi{eti}

Maja [tambuk

Autori:Ivan Rogi}

Slavko Daki}

Zagreb, 2000.

Javnosti je zacijelo poznato da se u Institutu Pilar, usklopu programa trajne znanstvene djelatnosti, istraùju imogu}nosti revitalizacije hrvatske periferije. Do sada su otome objavljena i dva posebna zbornika: Duge sjene periferi-

je, 1998. godine, te Srednji gradovi u hrvatskoj urbanizaciji,1999. godine. Vidokrug radova u oba spomenuta zbornikane proteè se i na pitanja o ulozi metropolnoga grada uprogramu revitalizacije. Nije posrijedi nikakav teorijski pre-dumi{ljaj koji nalaè isklju~ivanje takvih pitanja iz istraì-va~kih poslova zbog na~elnih razloga. Posrijedi je, jedno-stavno, odluka da se rezultati objavljenih radova predo~epo nekom prakti~nom redu.

U studiji izloènoj na idu}im stranicama ponu|eni suupravo uvidi kojima je cilj pridonijeti raspravi o odnosumetropola/periferija. Iz radionice Instituta Pilar do sada jeobjavljeno nekoliko radova o tomu u znanstvenim tiskovi-nama. U njima se, redovito, pretresaju markantniji likovitoga odnosa te preciziraju mogu}e uloge metropole u revi-talizacijskom procesu na periferiji. Dakako da ~vrsto}a iobrisi takvih uloga ovise najprije o tomu kako metropolasebe samu odre|uje u zajednici razvojnih sudionika ma-ti~nog dru{tva. To zna~i da je takva uloga (ili uloge) o~eki-vana sastavnica nacionalne strategije vrednovanja, uporabei za{tite nacionalnog teritorija i podizanje kakvo}e ìvotana njemu. Na takvoj podlozi autori izloène studije razvi-jaju, me|utim, posebni skup pitanja. U njegovu je sredi{tupitanje o unutra{njoj, urbanoj i razvojnoj kakvo}i samogmetropolnog grada. Traga se, dakle, za odgovorom na pi-tanje: kako sam Zagreb treba oblikovati vlastiti urbani raz-vitak i preobrazbu eda bi bio uspje{an i u ulozi odgovor-nog razvojnog sudionika na hrvatskoj periferiji?

U podnaslovu studije nazna~eno je da je njezini auto-ri drè jednim od prinosa raspravi o tom pitanju. To zna~ida je ona i po tematskim okvirima i po zadanoj razini 5

analize ograni~ena. U sredi{tu je analize pretres skupa os-novnih ciljeva s pomo}u kojih bi se trebala orijentiratidaljnja urbana tranformacija Zagreba, pa i njegovo general-no urbanisti~ko planiranje. Razumijevanje tih ciljeva, po-kazuju autori studije, potrebno je razviti na dvije komple-mentarne razine: na prvoj oni funkcioniraju kao jednavrsta op}ih vrijednosnih uvjeta i mjerila: na drugoj suzbog prakti~nih implikacija jednom vrstom op}ih uputni-ca planerskim i upravlja~kim stru~njacima. Zbog te dvoj-nosti i izloèno istraìvanje ima vi{e slojeva. Nisu (a nemogu ni biti) svi jednako precizno opisani i analizirani.No ni zada}a autora nije takva. Idu}i tragom jedne mo-gu}e rekonstrukcije mreè obvezuju}ih vrijednosnih upori-{ta autori su ponudili okvir razumijevanja brojnih urba-nih pitanja i ~injenica koji uspje{no uspostavlja ~vr{}u ve-zu izme|u grada kao dru{tvenog i razvojnog aktera i ak-tualne zbilje. Vjerujemo da su time olak{ali raspravu i au-torima koji ne dijele njihova polazna uvjerenja.

Urednice

6

Ivan Rogi}Slavko Daki}

GRAD I PLAN

I. TEORIJSKA UPORI[TA

1. Likovi vremena ....................................................................................................... 112. Likovi prostora ....................................................................................................... 19

II. STRATEGIJA PROSTORNOG URE\ENJA REPUBLIKEHRVATSKE I GENERALNI URBANISTI^KI PLAN ZAGREBA

1. Epistemologijska razina ........................................................................................ 412. Socijalna razina ....................................................................................................... 51

III. STRATEGIJSKA JEZGRA GENERALNOG URBANISTI^KOGPLANA ZAGREBA

1. Akteri ......................................................................................................................... 612. Teritorijalni ànrovi ............................................................................................... 773. Retrovizije konteksta ............................................................................................. 89

IV. OD GENERALNOG URBANISTI^KOG PLANA PREMARAZVOJNOJ STRATEGIJI ZAGREBA

1. Skica razlika ............................................................................................................ 1012. Neke organizacijske i izvedbene posljedice ..................................................... 117

SA@ETAK .......................................................................................................... 127

PRIRU^NA LITERATURA .......................................................................... 137

BILJE[KE O AUTORIMA ........................................................................... 141

I.

TEORIJSKA

UPORI[TA

LIKOVI VREMENA

Problemati~na dugoro~nost

Me|u va`nijim je strukturnim obilje`jima grada njegovate`nja da se oblikuje kao nepropadljiva zbiljnost. Dakakoda ta te`nja nije slijepa na ~injenicu da su pojedina~nigradski sklopovi i te kako propadljivi. Ipak, sama ~injenicanije dostatna za premje{taj spomenute te`nje na poloàjutopijske tlapnje koja bolje pristaje ridikuloznoj svijesti ima{ti. Nije dostatna zbog vi{e okolnosti. Najprije, idealnepropadljivosti izravno utje~e na posebna mjerila gra|enjai njegove kakvo}e. Svaki graditelj pouzdano zna da ono{to gradi ne moè ne podle}i vremenu. Ali ba{ zbog togagra|enje podvrgava posebnim zahtjevima, ispunjenje kojihvodi, ako ve} ne zajam~enoj trajnosti, onda ve}oj otpor-nosti gra|evine na tijek vremena. Osim toga, nepropadlji-vost se ne mora ograni~iti na izgradak. [tovi{e, pou~ci izpovijesti grada pokazuju da su takva (samo)ograni~enjarazmjerno rijetka. Naprotiv, u povijesti grada ~e{}i su pri-mjeri graditeljskog pona{anja koje te`nji grada da se (sa-mo)oblikuje kao nepropadljiva zbiljnost, osim izgradaka,“podre|uje” i samo umije}e i praksu gra|enja. Druk~ijere~eno, kada ve} ne moè zajam~iti nepropadljivost svojihgra|evina, grad se trudi zajam~iti nepropadljivost umije}agra|enja i same graditeljske prakse. Zahvaljuju}i tomu, spo-soban je razviti i izgraditi stabilni sustav obnove koji dje-luje paralelno sa sustavom gra|enja. Na taj se na~in namjestu nepropadljive ~injenice ustaljuje kontinuirani pro-ces gra|enja/ru{enja/obnove. Njegova je nepropadljivostneodvojiva od zamisli o nepropadljivosti samog grada kaoposebne subjektivnosti. Ta je, pak, zamisao, po naravistvari, tijesno svezana s interesom za “dugo trajanje” igradske zbiljnosti i gradskog identiteta.

U profesionalnom jeziku moderne urbanisti~ke struketa se ambicija, poznato je, “socijalizirala” s pomo}u ideje opostojanu dugoro~nom razvitku: i grada i dru{tva u cijelo-sti. Od romantizma dalje teoreti~ari socijalne evolucije, ne- 13

ovisno o posebnim epistemolo{kim sklonostima, podsje}a-ju da je zamisao o nepropadljivosti postala prakti~nomte`njom dru{tvenih cjelina. Te`nje, dakako, obuhva}aju igradove. Ali se (samo)oblikuju kao zbilje i zamr{enije iraznovrsnije od gradova. Odmjeri li se taj prijenos sa staja-li{ta sociologije znanja ili sociologije kulture, lako je uo~itida je on samo mali dio procesa koji se konvencionalno zo-ve modernizacijom. Premda se on doga|a na vi{e razina,nije neto~no modernizaciju zamisliti kao proces preobraz-be dru{tva po konstrukcijskim uzorcima grada. Budu}ida je jedan od konstrukcijskih uzoraka grada i ideja o ne-propadljivosti, morala je i ona biti uklju~ena u oblikovan-je nove, gra|anske, zbiljnosti. Zahvaljuju}i tomu, gra|an-sko dru{tvo sebe predo~uje kao nepropadljivo dru{tvo; pre-do~uje i sebi i drugima.

Nepropadljivost u gra|anskoj predod`bi nije nespoji-va s mijenom. Spoj same ideje (o nepropadljivosti) i isku-stvenih o~itosti da se dru{tvo mijenja posluìo je kao upo-ri{te razli~itih likova teorije dru{tvene evolucije. Neovisnoo broju nu`nih faza te evolucije (ima modela s dvije, tri,~etiri, pet i vi{e faza) sama teorija poru~uje da je, unato~o~itoj propadljivosti mnogih likova povijesne zbiljnosti,nepropadljivo dru{tvo koje evoluira. Druk~ije re~eno, onose mijenja, ali mijenjaju}i se ostaje trajno. To je mogu}eako se dru{tveni razvitak predo~i kao kontinuirani proces,koji, unato~ nu`nim mijenama, ne ugroàva metapovije-sni identitet dru{tva. Ne ugroàva ga najprije zbog toga{to svaka nova razvojna faza “prirodno” proizlazi iz pret-hodne, bilo kao njezina dijalekti~ka opozicija bilo kao nje-zin usavr{eni otisak. Na taj je na~in, unato~ mijeni, sre-di{nje mjesto u slikama dru{tvene preobrazbe zauzela idejastabilnosti.

Analize iz “povijesti budu}nosti” (1, 1992) pokazujuda se ideje kontinuiteta i stabilnosti ~e{}e, i s ve}om sigur-no{}u, rabe u autora koji djeluje do sredine teku}eg stolje-}a. Od tada, me|utim, teorijsko, ali i svakodnevno, isku-stvo sve sna`nije proìmlje uvid da se preobrazba moder-nih dru{tava vrlo te{ko moè opisati s pomo}u ideje konti-nuiteta razvitka. Sistemski rezovi, izazvani radikalnim po-liti~kim projektima (lijeve ili desne revolucije), a jo{ vi{emijene tehni~kih struktura, redovito jedva, ili nimalo, pred-vidljive (primjerice, elektroni~ka rekonstrukcija industrije{ezdesetih i sedamdesetih godina) nagomilali su mno{tvo~injenica koje ukazuju da malo {to u dru{tvenoj zbiljimoè ra~unati sa stabilnim dugoro~nim razvitkom kojiuredno niè fazu za fazom, nadma{uju}i prethodnu no-14

I. Rogi}, S. Daki}Teorijska upori{ta

vom. Zbog toga je i napor da se dru{tvenom razvitku ilirazvitku grada dopi{u “nepoderivi” dugoro~ni ciljevi zado-bio atribute i uzaludna i problemati~na posla.

Manjak socijalnog povjerenja u dugoro~nost razvitkai evoluciju dru{tva koja, predvidljivo, manje savr{enu fazuzamjenjuje novom, savr{enijom, nije, me|utim, suspendi-rao i gradsku predod`bu o vlastitoj nepropadljivosti. Onaje, re~eno je prije, strukturnom sastavnicom gradske zbilj-nosti. Suspendirao je, pak, epistemolo{ku scenografiju so-cijalnog evolucionizma koji ne moè bez zaklju~ka da jezbilja budu}nosti nadmo}nija zbilji sada{njosti. To zna~ida se posao na ure|ivanju grada i “planiranju” gradske bu-du}nosti teorijski odvojio od evolucionisti~ke hipoteze oboljoj budu}nosti. Budu}nost je u modernim dru{tvimavi{esmjerna. Ona, dakle, moè ponuditi slike pobolj{anihstanja i uvjeta. Ali moè ponuditi i one njima opre~ne. Neovisi, dakako, samo o gradu ili o dru{tvu koje }e slike po-stati razvojnom obvezom i zbiljom. Ali, nesumnjivo, ovisio njegovoj sposobnosti i razvojnoj otpornosti na koje }eizazove primjereno odgovoriti.

Paradoksalni lik napretka: retrorazvitak

Predod`bu o dugoro~nu i kontinuiranu razvitku, na kojuje episteme socijalnog evolucionizma naslonio svoje najboljeizjave, posebno je ugrozio vi{ekratno ponovljeni uvid dapravac dru{tvene preobrazbe moè biti ne samo razli~it odo~ekivanog nego i – suprotan. Primjeri takvih, paradoksal-nih, dru{tvenih preobrazba nazvani su primjerima retro-razvitka.

Uo~iti je da su se takvim retroprimjerima dale iznena-diti obje glavne strategije modernizacije: i ona “klasi~na”,gra|anska (strukturu i obrise koje iscrpno opisuje M. We-ber) i ona socijalisti~ka koja je u isti mah pred/postgra|an-ska. U epistemolo{kom obzoru gra|anske modernizacijeprimjeri retrorazvitka istovrsni su “dèpovima predmoder-nizacije” ili pak paradoksalnim u~incima modernizacije;organizatori modernizacije, u osnovi, nemaju primjerenianaliti~ki klju~ za njihovu interpretaciju. Zato ih preven-tivno odvajaju od modernizacijske zbilje s pomo}u nekoli-ko usporednih postupaka, koji, svaki na svojoj razini, ima-ju isti cilj: primjere retrorazvitka predo~iti kao jednu vrstudubinskog poreme}aja iliti bolesnog stanja. U epistemo-lo{kom obzoru socijalisti~ke modernizacije primjeri retro-razvitka se bez posebne sustege izravno imenuju neprija- 15


teljskim ~injenicama. Oblici sistemske odmazde nad njimaovise o tomu koliko su bliski/udaljeni od ànrovski preci-ziranih oblika politi~kog oponiranja. Ako ima i najmanjesumnje u to da je posrijedi politi~ka razlika, primjeri re-trorazvitka uklanjaju se organiziranim politi~kim nasiljem.Ako, pak, nema mjesta takvoj sumnji, primjeri retrorazvit-ka potiskuju se prema rubu poretka i ne dopu{ta im sedru{tveni status bolji od statusa rubne, privremene ~injeni-ce koja }e nu`no, “u idu}oj fazi razvitka”, nestati.

Skiciranu vrstu neobuzdanosti (post)moderno razdob-lje je, unato~ svom krivudavu ìvotopisu, djelomi~no ubla-ìlo. Tomu su posebno pridonijele dvije ~injenice. Prvo,od osamdesetih godina dalje o~iti su znaci posustajanja so-cijalisti~ke modernizacije, a devedesetih se ona i slomila.Primjeri retrorazvitka, koji su se na njezinu podru~ju dje-lovanja razvili, postali su, gotovo neo~ekivano, novim upo-ri{tima dru{tvene racionalnosti (demokracija, trì{no go-spodarstvo, obzirni razvitak itd.). Drugo, gra|anska je mo-dernizacija morala priznati da sve dru{tvene i ìvotne raz-like koje su prisutne u modernizacijskom krajoliku nisuprivremene tvorbe, koje }e, bilo dijalekti~ki bilo evolucij-ski, nestati na vi{em stupnju dru{tvene evolucije. Druk~ijere~eno, “dèpovi predmodernizacije” stekli su status upo-ri{ta alternativnih oblika dru{tvene preobrazbe i razvitka.

Zajedni~ki ozna~itelj kojim se me|usobno veù svitakvi retroprimjeri jest rije~ retradicionalizacija. U po-stmodernoj epistemologiji (od kraja sedamdesetih, po pri-lici, dalje) ona vi{e nije rije~ koja prethodi jednoj vrsti mo-dernizacijske osvete nad onim {to se “retradicionalizira”.Naprotiv, ona ozna~uje u poretku priznate oblike i ciljevedru{tvene preobrazbe. Racionalna podloga te nove legiti-macije je raznorodna, u rasponu od ekologijske i ìvotneobrane do kulturne razlike i gra|anskog prava. No neovi-sno o tomu o~ito je da sve te podloge mogu biti uporablje-ne na predvi|eni na~in zbog toga {to su stani{te razlike.Pravo na razliku koje je (post)moderna legitimacijski u~vr-stila otvorilo je mogu}nost da se i oblici retradicionalizaci-je uvrste u rezultate dru{tvenog napretka ravnopravne oni-ma koji su nastali kao planirani u~inak modernizacije.Zahvaljuju}i tomu, i strategije retrorazvitka postale su obve-zuju}im sastavnicama sistemski usmjerivane i nadziranedru{tvene preobrazbe iliti dru{tvene evolucije. U (post)so-cijalisti~kim zemljama to je, najprije, zna~ilo vratiti dosto-janstvo kolektivnom sje}anju.16


Egzistencijalno vrijeme naspram kodirana vremena

Analize iz povijesti vremena (Attali) modele “socijalizacijevremena” dijele na tri osnovna. Tako se razlikuje vrijemeorganizma, vrijeme strojeva i vrijeme kodova. Potonje jesvojstveno suvremenim dru{tvima, gdje se vrijeme prem-je{ta na rub apstrakcije i matemati~ki kodira. Na taj na~innastaje, iz egzistencijalne perspektive odmjeren, imaginar-ni kontinuum; koliko je njegova imaginarnost o~itija toli-ko se kontinuum odlu~nije primjenjuje i kao prakti~niusmjeriva~ socijalnog djelovanja i pona{anja. Primjerice,imaginarni kontinuum vremena leì u temelju tako va`nihgospodarskih podru~ja kakvo je profesionalni sport ili in-formati~ke i komunikacijske usluge. Bez njega sportski re-kordi ili tehni~ki standardi bili bi, jednostavno, neodred-ljivi.

(Post)moderna dramatizacija razlike, me|utim, nije os-tala ograni~ena samo na na~elnu fragmentaciju op}ih fan-tazama socijalne evolucije. Ona je vrlo rano zauzela i prvopodru~je socijalne regulacije: podru~je socijalizacije vreme-na. Na taj je na~in (post)moderna dramatizacija razlikestekla vrlo ~vrsto upori{te. Ono se potvrdilo najprije upravu pojedinca da svoj ìvot “razdijeli” na nekoliko rit-mi~nih podru~ja: na obvezuju}e podru~je brzih ritmovakoje je nametnulo vrijeme strojeva; na, tako|er obvezu-ju}e, podru~je vremena kodova. Ali i na “slobodno” po-dru~je egzistencijalnih ritmova, gdje ìvotno pravo na eg-zistencijalno ure|ivanje vremena postaje ishodi{tem ni-za drugih, i ekologijskih i dru{tvenih, prava. Na taj suna~in ritam i vrijeme modernizacije postali izravno ovisnio egzistencijalnim ritmovima i vremenima. U dru{tvenojzbilji, zahvaljuju}i tomu, oblikovala su se usporedna vre-menska podru~ja koja se ne mogu homogenizirati bez ek-stremnog nasilja. Ta ~injenica iznutra preure|uje uzorkeinstitucionalne izgradnje. Ali i uzorke urbanih strategija.Jer se dru{tvo temporalno “zonira”.

17

LIKOVI PROSTORA

Trovrsno imenovanje

Analiziraju li se hrvatski urbanisti~ki dokumenti izra|eniu razdoblju od 1960. godine do, pribli`no, sredine osam-desetih, ~ak i s pozorno{}u slabijom od obi~ajne, nijete{ko uo~iti da se predmet njihova ure|ivanja i regulacijejednozna~no naziva prostor. Prividno u toj ~injenici nemaskrivena zna~enja. Me|utim, antropologijska analiza suge-rira da ta rije~, prostor, upu}uje najprije na jednostavnu iu sebi homogenu prote`nost. U konkretnom ìvotnomiskustvu ta se prote`nost razumije kao jedna vrsta prazni-ne. Praznina nije doslovna. Predrazumije se da ona skrivaraznorodne predmete i bi}a. Ali ona, nesumnjivo, uskra-}uje mogu}nost da se u nazna~enoj prote`nosti o~itaju tra-govi i poloàji razli~itih bi}a. Druk~ije re~eno, apstraktnaprote`nost prostora navodi na razlo`nu pomisao da su unjemu suspendirana sva prava bi}a na posebna mjesta injihove granice. Ili, da je on neovisan o tim bi}ima, pa za-to i apstraktno prazan.

@eli li se prostor predo~iti kao jednostavna veli~ina,onda skicirana jezi~na navika nije nastrana. Ona sluì dabi se {to jasnije ustvrdilo s koliko se apstraktno praznogprostora u odre|enom razvojnom nacrtu moè, ili treba,ra~unati. No ve} jednostavno pitanje: tko je onaj koji su-spendira pravo drugih bi}a na posebna mjesta u slici pro-stora? nagovje{}uje da skicirana jezi~na navika nije isklju-~ivo tehni~kog podrijetla. Ustvrditi da je najbolje odgovo-riti: ovla{teni urbanisti~ki stru~njak, nije, dakako, bez te-melja. Ali kad bi on to u~inio na svoju ruku, vrlo brzo bise na{ao pred neuklonjivim komunikacijskim i interesnimpote{ko}ama. Zato je najmanje pogre{no takva stru~njakadràti samo pomo}nim likom u praksi isklju~ivanja. Glav-ni lik treba potraìti me|u onima koji, osim ovlasti da ta-ko odlu~e, imaju na raspolaganju i primjerenu dru{tvenumo} da takvu odluku pretvore u op}e regulacijsko na~elo.Nije te{ko doku~iti da je posrijedi socijalisti~ka dràva. Bu- 21

du}i da je ona konstruirana na temelju niza isklju~ivih ak-tera, u njezinoj sjeni nestaju svi posebni sudionici dru{tve-ne mijene. Zato se prazna prote`nost prostora treba ra-zumjeti i kao slika koju totalitarna dràva vidi nakon{to je isklju~ila iz dru{tvene javnosti druge sudionikerazvitka. Druk~ije re~eno, prazni je prostor sistemski fan-tazam koji najprije otkriva da su Drugi nepriznati i zanije-kani. Ima li se na umu op}i sistemski ambijent, onda ta~injenica nije u strukturnom neskladu s drugim sastavnica-ma procesa i prakse usmjeravanja razvitka. Na~elno pro-matrano, totalitarne volje (premda se konkretne preobraz-be ne mogu reducirati samo na njih), djeluju prirodno sa-mo u socijalnom okviru odre|enom praznom prote`no-{}u. Jer te volje prisutnost Drugih kao prirodnu sistemsku~injenicu priznaju tek koliko su im oni podre|eni ili o nji-ma ovisni, dakle na te volje svodivi.

Od sredine osamdesetih godina, me|utim, urbanisti-~ki dokumenti, premda rijetko, otkrivaju da je predmetnjihove regulacije ne samo prostor nego i teritorij i oko-li{. Teritorij je vrlo pogodan za odrediti istu praznu pro-te`nost kao i prostor. Ali ve} ~injenica da je to prote`nostnekog konkretnog materijala (zemlji{ta), nagovije{ta da jesnaga apstraktne opsesije popustila i da se dru{tvena preo-brazba nazire kao mjesni doga|aj. ê{}a pak uporaba ri-je~i “okoli{”, pri samom kraju osamdesetih godina, a ondai prvih devedesetih, ukazuje da je suspenzija Drugih ili po-pustila ili da je ukinuta. Barem na na~elnoj razini. Budu}ida su Drugi konkretni sudionici svijeta ìvota, lako je ra-zumjeti za{to njihove poloàje i prava najto~nije odre|ujerije~ “okoli{”. Okoli{ je, ve} po definiciji, ne~iji okoli{.Op}a deklaracija da je prostor istovrstan okoli{u sugerirada socijalni prostor nije, a ne moè ni biti, prazan. Mo-gu}e je samo da pojedini njegovi sudionici budu neprizna-ti na temelju neke sistemske volje.

Prakti~no iskustvo pokazuje da zahtijevati potpunuredukciju uporabe rije~i prostor na ostale dvije nije oprav-dano. Nije, najprije, zbog toga {to fantazam prazne pro-te`nosti moè imati i jo{ jedan korijen osim sistemskog:tehni~ki. Kada se, primjerice, izra|uju urbanisti~ki doku-menti pojedinih podru~ja koja su homogena po nekomodabranom kriteriju pripadanja (nacionalni, ùpanijski itd.),nije neopravdano zbog tehni~ke lagode podru~je predo~itikao “prazni prostor”. No za razliku od slike praznog pro-stora kao sistemskog fantazma u ovom je slu~aju na djelupredod`ba koja je u sebe uklju~ila svijest o svom teh-ni~kom (pomo}nom) podrijetlu. Zato ona i nije upori{te22


nikakvih dalekose`nih razvojnih redukcija, osim kada seprimjenjuje bez potrebne kriti~ke obzirnosti.

Iz predo~enih ulomaka proizlazi da se predmet raz-vojne regulacije, kada se odre|uje prostorno, ne moèodrediti jednozna~no. Najmanje je pogre{no odre|ivatiga trovrsno, s pomo}u rije~i: prostor, teritorij (komple-mentarno: akvatorij) i okoli{. Uporaba rije~i “prostor” pri-mjerena je u svim slu~ajevima gdje je nu`na stanovitapragmati~na homogenizacija slike mjesta. Uporaba rije~i“teritorij” primjerena je u svim slu~ajevima gdje je potreb-no odrediti veli~inu dobra kakvo je zemlji{te ili more.Uporaba pak rije~i “okoli{” ne samo da je opravdana negoi nu`na u onim primjerima gdje se dru{tvena preobrazbapojavljuje kao ~imbenik konkretnog svijeta ìvota obli-kuju}i i poloàj i sudionike u njemu.

Na temelju iznesenih tvrdnja lako je uo~iti da se nemoè prihvatiti, ina~e konvencionalna, prakti~na razdiobastru~nih ovlasti po kojoj je okoli{ ekskluzivni predmetza{tite (za{tita okoli{a), a prostor ekskluzivni okvir inicija-tive i napretka (strategija ure|enja prostora). Onti~ki pro-matrano, svijet ìvota je bezuvjetno (ne~iji) okoli{. Obzorobzirnosti koji prirodno proizlazi iz te ~injenice odre|ujeuvjete tehni~ke uporabe ostalih dvaju pojmova.

Priznate i nepriznate funkcije prostora

(a) Ekologijska funkcija. Rekonstrukcija prostora kao oko-li{a omogu}uje jasnu predod`bu o njegovoj ekologijskojulozi i zada}i. U njoj je posebo va`no nekoliko ~injenica.

Prvo, temelj niza likova dru{tvene i kulturne zbilje na-lazi se u svijetu ìvota. Pripadanje razli~itim prehrambe-nim lancima, ovisnost o odre|enim, vanjskim i unutra-{njim, biologijskim ritmovima, rasponi “normalnih” bio-logijskih stanja i srodne pojedinosti izravno utje~u na na-~in oblikovanja niza temeljnih dru{tvenih predloàka kak-vi su oni s pomo}u kojih se dijele podru~ja na topla/hlad-na, oskudna/bogata, sigurna/nesigurna, pogodna/nepogod-na ili ritmovi djelatnosti na brze/spore, no}ne/dnevne itd.Druk~ije re~eno, likovi socijalne i kulturne zbilje, odmjere-ni s nazna~enog stajali{ta, mogu se razumjeti kao obliciiste ekologijske “racionalnosti” kakva djeluje u biologijskojzbilji, ali ostvareni s pomo}u dru{tvenih ili kulturnihpomagala i gra|e. Ili: dru{tvena je i kulturna zbilja nasta-vak biologijske zbiljnosti ali ostvaren drugim pomagalimai gra|om. Sugerirana perspektiva dopu{ta razlo`nu pretpo- 23


stavku da prirodna zbiljnost nije izvanjska zbiljnost, od-vojena ili suprotstavljena dru{tvenoj, nego je strukturnomsastavnicom te (dru{tvene) zbilje.

Drugo, biologijske odrednice ~ovjekova tijela prakti-~no funkcioniraju kao upori{ta socijalnog djelovanja. Od-rednice, dakako, nisu neposredovane. S njima su nu`nosvezane odre|ene vrijednosne mreè. Ali ni te mreè nemogu ukloniti jasno}u onih ekologijskih uvida koji upu-}uju da odre|ene tjelesne razlike (primjerice, invalidnost,starost itd.) izravno utje~u na oblike i ciljeve pona{anja po-jedinaca i skupina u dru{tvenom okoli{u. Zato je analizadru{tvenog raspolaganja tijelom i tjelesnim razlikamanu`na u izgra|ivanju primjerenog upravljanja okoli{em.

Tre}e, ekologijske strategije pojedinih dru{tvenih sku-pina ili staleà treba promatrati kao autonomne praksekoje nisu nu`no ovisne o tome kako iste skupine ili sta-leì ostvaruju svoje ekonomske, politi~ke ili koje druge cilje-ve. Primjerice, u hrvatskoj je urbanoj tradiciji samostalnaobiteljska ku}a s oku}nicom najpoèljnijim oblikom obita-vanja; stupanj poèljnosti ne ovisi o gospodarskom ili so-cijalnom identitetu skupine. Nije, dakako, prijeporno dase predod`ba o takvoj ku}i mijenja ovisno o tomu u kojojse skupini oblikuje i razvija. Ali njezine strukturne odred-nice prisutne su u svim varijacijama. Nazna~eni naputciosnaùju ve} klasi~ni uvid analiti~ara ~ika{ke {kole da je“ekologijske interese” nu`no razlikovati kao posebne pok-reta~e teritorijalnog pona{anja. Oni se ne mogu ostvaritiredukcijom na druge vrste interesa (ekonomske, politi~ke,kulturne itd.). Prakti~no pona{anje urbanih skupina na to,napokon, i izravno upu}uje.

êtvrto, kategorije kao {to su ìvotno mjesto ili za-vi~aj, konvencionalne u ekologijskoj analizi, nu`no je ra-biti i u urbanisti~koj analizi. Imperativ prirodno proizlaziiz ~injenice da je ekologijska zbiljnost integrirana u dru-{tvenu zbiljnost te da su, kako je nazna~eno, razlike ekolo-gijske po podrijetlu istodobno i razlike koje specifi~nooblikuju pojedine vrste dru{tvenih praksa. Sukladno tomuaspiracije pojedinaca ili skupina da ìve na za njih poèlj-nijem ìvotnom mjestu ili da ìvotno mjesto teatralizirajukao zavi~aj, spada u konvencionalne pokreta~e teritorijal-nog pona{anja.

Peto, jedna skupina ekologijskih aspiracija u suvreme-nim se politikama kodira kao skupina neotu|ivih ljud-skih prava. Druk~ije re~eno, ekologijski poloàj kodira se24


ne samo kao indeks op}e ìvotne ugroènosti pojedinca iliskupine nego i kao temeljna vrsta obrambenog pokazatelja.

(b) Identitetna funkcija. Ona se oblikuje na dva os-novna na~ina. Prvi se o~ituje u procesu izgra|ivanja jakihidentifikacijskih veza pojedinca ili skupine s odre|enimpodru~jem. Zahvaljuju}i tomu pojedinac ili skupina rabevezu s podru~jem kao pomagalo u (samo)odre|ivanju. Taje ~injenica vidljiva ve} i u predlo{cima obi~ajnog identifi-ciranja u kojemu se pojedinci ili skupine diferenciraju suk-ladno odabranim regionalnim obilje`jima (primjerice, Dal-matinac, Istranin, Zagorac, Li~anin itd.). Nitko, dakako,ne o~ekuje da }e se tako ozna~eni pojedinac ili skupinapona{ati sukladno stereotipu o regionalnim osobnostima.One su, poznato je, komunikacijske tvorbe nastale podrazli~itim okolnostima i s razli~itim namjerama, pa njiho-va vrijednost nije ve}a od prigodne. Ipak, po pravilu, tak-vo je identificiranje svezano s prakticiranjem odre|enihobi~aja, rituala, navika itd., svojstvenih ìvotu na podru-~ju. Premda su, zbog razlomljenosti podru~nih kulturnihuzoraka, u svakodnevici urbanih naselja takvi obi~aji, pra-vila ili rituali prisutni tek kao ulomci, oni se, redovito ko-riste za poja~anje razlike uspostavljene podru~nom atribu-cijom. Zato takvo identificiranje nije bez posljedica u obli-kovanju ìvotnog stila. No, na drugoj strani, nerijetko suodabrane sastavnice ìvotnog stila tek vrlo daleke metaforepredloàka ìvota svojstvenih podru~ju, pa i regionalniatributi identiteta funkcioniraju kao jedna vrsta jezi~nedosjetke.

No kada se stroòm analizom odvoje primjeri identi-fikacija koje odre|uju pravila jezi~ne igre, dobiva se skupi-na koja vlastiti opstanak drì prirodnim samo na tompodru~ju. Redovito analize migracijskih promjena nastojeproniknuti u motive onih koji su oti{li. Ali je, za~udo,ostalo teorijski zapu{teno zagonetnije pitanje: za{to su mno-gi ostali ondje gdje su ostali? Ono je posebno zanimljivo uanalizi suvremene hrvatske zbilje.

Drugi na~in oblikovanja identitetne funkcije prostorajest onaj s pomo}u ba{tine. Naj{ira odredba ba{tine moèse saèti u stav: skup dobara koji pojedincu ili skupini pri-pada na temelju nekog lanca srodnosti. Razumije li se la-nac srodnosti deterministi~ki (krvno srodstvo), nije te{koodrediti op}i okvir ba{tinjenja. Ali kulturna i socijalna po-vijest pokazuje da se lanci srodnosti odre|uju u mnogim,nimalo neva`nim, prilikama indeterministi~ki, dakle, natemelju prava socijalnog i kulturnog odbira. Odbir je, zaci-jelo to i nije nu`no dokazivati, otisak identiteta: obliko- 25


vanog, ali i onoga koji se tek projektira. Izre~ena tvrdnjaima smisla samo pod jednim osnovnim uvjetom: da je od-bir, na~elno promatrano, slobodan, dakle, da nije posljedi-ca odredljiva nasilja.

Sklopovi ba{tine, dakle, oblikovani i sabrani u prosto-ru, omogu}uju uspostavu veza izme|u pojedinaca ili dru-{tvenih skupina i okoli{a; veza koje nisu samo sastavniceneposredna iskustva, odredljive u jednom doìvljajnom ob-zoru. Ba{tina, k tomu, ima ulogu socijalizacijskog dobra teulogu dobra s pomo}u kojega se oblikuje op}i strukturnitlak, potreban u odràvanju generalnih uzoraka integraci-je. Druk~ije re~eno, ba{tina je dobro koje je izravno uk-lju~eno u oblikovanju dvaju paralelnih i komplementar-nih procesa izgradnje kolektivne zbiljnosti. Zajedni~ki imje cilj u~vr{}ivanje kolektivnih predloàka socijalnog ìvo-ta koji se prakticiraju i prenose razmjerno autonomno oindividualnom iskustvu. Zato nije neopravdano ustrajatina stavu da, zahvaljuju}i ba{tini, prostor u kolektivnomiskustvu funkcionira kao strukturni shematizam, autono-man u odnosu na svako posebno individualno iskustvo.Taj shematizam, s pomo}u grubih, ali ipak jasnih, likova,odre|uje hijerarhiju sredi{ta, mreù svetih mjesta, izvanj-ske i unutra{nje granice kolektivnog podru~ja te op}a sin-takti~ka pravila s pomo}u kojih se u svakodnevnom djelo-vanju uspostavlja razlikovna mreà na temelju koje se odre-|uje gdje {to treba biti i gdje {to prili~i.

(c) Obrambena funkcija. Strogo promatrano, obram-bena je funkcija tijesno svezana s identitetnom. Budu}i daje, vidjelo se, teritorij strukturno uklju~en u oblikovanjeidentitetnih predloàka, predvidljivo je da je on predme-tom obrane; na~in na koji teritorij postaje predmetomobrane analogan je na~inu na koji to postaje ìvo tijelo.Analogija je posljedica mehanizma oblikovanja kolektiv-nog identiteta. Kolektivni se identitet oblikuje kao imagi-narno ìvo tijelo. Zahvaljuju}i tomu, sve sastavnice uk-lju~ene u sklop kolektivnog identiteta imaju simboli~anstatus anatomijskih ~injenica, analogan statusu anatomij-skih sastavnica tijela. Tijelo je, poznato je, ìva zbiljnostpojedinca. Zato se oblikuje i brani bez velike shizofreneudaljenosti izme|u tijela i egzistencije. Svijest pojedinca date dvije razine zbilje – tijelo i egzistencija, nisu uvijeknu`no sukladne, nesumnjivo utje~e na niz prakti~nih po-stupaka pojedinca. Njihov je op}i cilj uspostaviti kakvu--takvu primjerenost. Ali taj uvid funkcionira prete`no kaounutra{nje, strukturno upori{te u procesu oblikovanja ili,26


to~nije, preoblikovanja i jedne i druge strane opreke. Usocijalnom djelovanju, me|utim, nije mogu}e izbje}i pro-sudbu Drugih da su tijelo i egzistencija pojedinca neodvo-jivi te da je tijelo prvi, i najpouzdaniji, ozna~itelj egzi-stencije. Zahvaljuju}i tomu, socijalni odnosi prema tijelu,u komunikacijskim praksama i mreàma, ne mogu se od-vojiti od socijalnih odnosa prema egzistenciji. Zato se,na~elno promatrano, tijelo i egzistencija oblikuju i braneu istom dru{tvenom procesu.

Na temelju skicirana mehanizma izjedna~avanja egzi-stencije i tijela mogu}e je predo~iti i proces izjedna~avanjakolektivne egzistencije i kolektivnog “tijela”. Kolektivno“tijelo” konstruira se simboli~nim rezom, zahvaljuju}i ko-jemu postaje o~ito koje sastavnice materijalne zbilje moguste}i poloàj anatomijskih ~injenica toga “tijela”. Poznatoje da razli~ite kulture razli~ito “reù” zbiljnost odre|uju}i{to }e spomenuti poloàj ste}i. Ali, kada se tako razlu~i,anatomijske sastavnice kolektivnog “tijela” postaju, u istimah, i neposredni ozna~itelji kolektivne egzistencije. Jer ih“poga|a” isti socijalni i komunikacijski imperativ, koji nipojedincu ne dopu{ta u dru{tvenim odnosima razdvojitivlastito tijelo i vlastitu egzistenciju. Zahvaljuju}i tomu, te-ritoriji uklju~eni u simboli~nu anatomiju postaju i pred-metima “tjelesne” obrane, jer se zasnovano drì da su oninu`ni u oblikovanju i odràvanju kolektivnog opstankakao ìve zbilje, ìve egzistencije. Postaju, tako|er, kao istvarno tijelo, i sredstvima te obrane.

Pojam “obrana” uporabljen u ovom odjeljku nije is-crpljiv redukcijom na vojno ili sigurnosno zna~enje, prem-da se, dakako, bez nje ne moè primjereno ni odrediti. Po-jam obuhva}a i sve one unutra{nje ozna~nice koje poka-zuju da je obrana prostora istovrsna praksama obrane klju-~nih uvjeta kolektivnog opstanka, u rasponu od onih eko-logijskih, ili kulturnih, do onih specifi~no odre|enih atri-butom “obrambene”. On se, dakle, treba razumjeti kaojedna vrsta uputnice u prakse obzirnosti i ~uvanja kojenu`no ne impliciraju zamisao da je najve}a opasnost iz-vanjska i sektorska, premda se, dakako, taj lik ne moè za-nemariti. Napose ima li se na umu hrvatsko kolektivnoiskustvo ste~eno u razdoblju 1991.–1996. godine.

Premje{tanje glavnog lika predo~ivanja izvanjskog svi-jeta iz prostora u okoli{ implicira, {tovi{e, da spomenutaobzirnost nije samo simboli~nog reda. Budu}i da je okoli{ìvotni okvir tijela, nepopravljive {tete u okoli{u postaju,ujedno, i nepopravljivi poreme}aji u ìvotnoj praksi tijela.Na taj na~in, posredno, postaju i izvorima strukturnih po- 27


reme}aja u oblikovanju kolektivne zbiljnosti. Zahvaljuju}itomu, obrana i identitet samo su likovi pomo}ne sheme,koja olak{ava sektorsko orijentiranje analiti~ara. U zbilji,pak, na djelu je jedinstveni proces samoizgradnje.

(d) Razvojna funkcija. Ve} i naslovna naznaka upu-}uje da je posrijedi uporaba prostora u razvojnim procesi-ma. Na~elno promatrano, prostor se iz razvojne perspekti-ve pokazuje u dva osnovna lika. Oni su, nerijetko, izvorposebnih nesporazuma.

Prvi je lik odre|en sintagmom “razvojno dobro”, ili,bliè suvremenim jezi~nim navikama, “resurs”. Na va`no-sti toga lika posebno ustrajavaju prostorni planeri i urba-nisti. No preciznija analiza jezi~nih navika na koje se upo-raba naslanja pokazuje da ona nije potpuno semanti~kiodre|ena. Glavni izvor nedoumice proizlazi iz ~injeniceda se mnogi oblici i tipovi razvitka, me|usobno ina~e raz-norodni, mogu ostvariti na razli~itim “prostorima”, rela-tivno neovisno o samim odrednicama prostora. Primjeri-ce, izme|u prostornih obilje`ja Silicijske doline, u Kalifor-niji, i novih tehni~kih istraìvanja koja su bitno odredilaobrise nove industrijalizacije, nema nikakve strukturne ve-ze na temelju koje bi bilo zasnovano re}i da je u toj razvoj-noj preobrazbi prostor bio posebno vaàn. On je, dakako,bio uporabljen kao “lokacija” s odgovaraju}om infrastruk-turom, dakle, kao potreban teritorij za odre|ene poslove,ali ne i kao posebni poticajni ~imbenik na temelju kojegabi analiti~ar bio obvezan ustvrditi da se nastala preobrazbanu`no morala odigrati samo na tom mjestu, a ne drugdje.Druk~ije re~eno, globalizacija niza oblika gospodarskihdjelatnosti o~ituje se u ~injenici da se one mogu jednakouspje{no razvijati na razli~itim “prostorima”. Ho}e li setakvo {to stvarno i dogoditi, ne ovisi o obilje`jima prosto-ra koliko o sposobnosti stanovni{tva za odre|enu inicija-tivu i kooperaciju. Na to, napokon, ukazuju i globalniprocesi tehni~kog i industrijskog transfera, bez kojih bive}i broj razvojnih mijena tijekom posljednjih nekolikodesetlje}a bio, jednostavno, neobja{njiv. Sukladno tomurazlo`no je posumnjati u tvrdnju da je prostor vaàn raz-vojni resurs. Uvjerljivija je tvrdnja da su sposobnosti iobilje`ja stanovni{tva va`nija.

Tri ~injenice, ipak, osnaùju argumente u korist tvrd-nji da je prostor temeljni dru{tveni “resurs”. Prvo, za nu-`nu samodostatnost u proizvodnji hrane, energije i naseljava`nost je prostornog “resursa” nenadoknadiva. Budu}i dasu te i prve, nije neto~no re}i preventivne, razvojne za-28


da}e, o~ito je da se bez “prostora” ne mogu konstituiratini nacionalno odgovorni razvojni procesi. Drugo, strategij-ski poloàj pojedinih teritorija u odre|enim globalnimrazvojnim koridorima ili pokraj njih omogu}uje razvojneprednosti skupinama koje upravljaju tim teritorijima, a nakoje druge, bez takve prednosti, ne mogu ra~unati. Primje-rice, ~injenica da se podru~je Zagreb-Rijeka nalazi na jed-nom me|u nekoliko va`nijih europskih prometnih kori-dora izravno mijenja razvojni status podru~ja, a skupinena njemu i oko njega dovodi u povoljniji razvojni poloàj.Tre}e, na pojedinim podru~jima mogu}e je oblikovati sa-mo lokalno odrìv tip razvitka, jer on strogo ovisi o ~inje-nici da na tom podru~ju postoji neprenosivo dobro ili ne-prenosivi uvjeti (rude, klimatski uvjeti, karakter zemlji{tapogodan za posebne djelatnosti itd.).

Zahtijevati, me|utim, da je prostor razvojni “resurs”neovisno o nazna~enim ~injenicama, zna~i, u osnovi, is-klju~iti mogu}nost da se kao temeljni resurs razvojnih ini-cijativa prepoznaju obilje`ja stanovni{tva i specifi~ni talen-ti skupina i pojedinaca za odre|enu vrstu poslova; druk-~ije re~eno, kompetencija i motivacija stanovni{tva. Proteg-ne li se, pak, argumentacija u korist tvrdnje da je prostortemeljni razvojni “resurs” i na ekologijske ~injenice, mijenjase cilj argumentacijskog postupka. Nije prijeporno da jeprostor, na mjestu ekologijskog i identitetnog dobra nena-doknadiv. Tako promatran on je, zbilja, me|u temeljnimdru{tvenim dobrima. Ali obje te funkcije nisu nu`no i raz-vojne, razumije li se pod imenom “razvitak” skup postupa-ka kojima je najbitnije pove}anje nacionalnog bogatstva.Obje spomenute funkcije na svom su mjestu i bez takvihpostupaka.

Ukratko, globalizacija gospodarskih i tehni~kih mije-na nalaè da se o prostoru kao o razvojnom resursu misliposve specifi~no, kao o ~imbeniku koji utje~e na to da seoblikuju osobiti, lokalno neprenosivi, oblici i strategijerazvitka. Odvojimo li takve oblike i djelatnosti, u “ostat-ku” dobivamo sve one koji su posljedica kompetencije imotivacije stanovni{tva, a ne posebnih prostornih poticajaili ~imbenika.

Drugi lik uporabe prostora u razvojnoj dinamici odre-|uje se oznakom zapreka. Dakako da je veli~ina zaprekeposljedica ukupnog socijalnog i tehni~kog konteksta dru-{tvene cjeline. Mnoga obilje`ja europskog prostora bila sutradicionalno ozna~ena tom oznakom premda je u suvre-menom kontekstu vrlo te{ko razumjeti za{to je tomu bilotako. Ta ~injenica ukazuje da se u me|uvremenu toliko 29


promijenio op}i tehni~ki, organizacijski i gospodarski kon-tekst europskih dru{tava da je on bitno promijenio i na~inidentificiranja “zapreka”.

Dakako da nijedno posebno dru{tvo, pa ni hrvatsko,ne raspolaè ukupno{}u tehni~kih, organizacijskih i go-spodarskih mogu}nosti koje su uo~ljive u globalnim mre-àma i odnosima. Njemu su pristupa~ne samo neke. Hori-zont tih mogu}nosti bitno odre|uje kako }e se razvojnodefinirati ograni~enja i zapreke. Primjerice, prometno svla-davanje udaljenosti izme|u sjeverne i ju`ne Hrvatske mno-gim bi dana{njim europskim zemljama bila zada}a jedvavrijedna strategijskog spomena. Hrvatskoj, naprotiv, nije.Ta je zada}a sada{njem hrvatskom dru{tvu toliko velika damora mobilizirati niz mogu}nosti koje gotovo da nad-ma{uju njegove standardne razvojne sposobnosti. No rela-tivni karakter prostornih zapreka nije prisutan u svakomposebnom slu~aju. Nije te{ko pokazati da jedna skupinatakvih zapreka djeluje kao specifi~na forma prirodne nu-`nosti. U tom slu~aju zapreka je strukturno ograni~enjeali, ujedno, i ~imbenik koji dodatno lokalno diferencirastrategiju razvitka (prilagodba klimi, konfiguraciji, susjedi-ma itd.).

(e) Odnosi me|u funkcijama. Na~elno promatrano,odnose me|u funkcijama odre|uje odabrani model razvoj-ne strategije jednog dru{tva. Ako, primjerice, u takvu mo-delu dominiraju akteri kojima je najva`nija ekologijskafunkcija, predvidljivo je da }e se razvojne promjene obli-kovati pod strogim nadzorom. Na drugoj strani, ako stra-tegijom upravljaju akteri kojima je brzo boga}enje glavnicilj, vjerojatno je da }e ostale funkcije biti zapu{tene ili ~aknaru{ene. Iz prija{njih naznaka moglo bi se zaklju~iti dasu stupnjevi spojivosti/nespojivosti pojedinih funkcija iz-ravno ovisni o njihovoj apstraktnoj biti. Me|utim, to~nijeje stajali{te po kojemu stupnjevi spojivosti/nespojivosti funk-cija prostora ovise, ponajprije, o tomu s kojim se konkret-nim sredstvima i dru{tvenim skupinama pojedina funkcijapodupire ili odràva. Druk~ije re~eno, odnosi nisu una-prijed zadani, nego su u~inci konkretnih dru{tvenih mre-à i prilika. Lako je predo~iti situacije u kojima dogma-ti~no ustrajavanje na ekologijskoj “nepovredivosti” prosto-ra nije vi{e od zgoljnog rentijerskog stava skupina zaintere-siranih za monopolni nadzor djelatnosti kakva je tradicio-nalno poljodjelstvo. Isto tako, lako je predo~iti situacije ukojima opsjednutost industrijskim razvitkom nije vi{e odsistemskog fantazma politi~kog staleà. Globalna identifi-kacija funkcija, dakako, ome|uje osnovne obrise socijal-30


nog okvira u kojemu se one mogu primjereno razviti ioblikovati. Ali, sve dok se njihova prisutnost ne odre|ujena temelju konkretnih tipova dru{tvenih praksa, nijeutemeljeno govoriti o tome u kakvim su odnosima te fun-kcije i kako je mogu}e odnose pobolj{ati. Budu}i da sekonkretne prakse indiciraju analizom tipova dru{tvenihaktera i njihove socijalne kompetencije, zasnovano je zah-tijevati da se odnos prije spomenutih funkcija u jednomdru{tvu najto~nije moè analizirati na temelju interakcio-nisti~ke analize, dakle kao jedna vrsta socijalne drame.

Egzistencijalno kodiranje funkcija “prostora”

U razdoblju (post)moderne iza{lo je na vidjelo da se pro-stor, na~elno promatrano, “dvostruko kodira”. Prvi je kôdposljedica raznorodnih sistemskih aspiracija, neovisno otomu imaju li one korijen u fantazmima poretka ili u fan-tazmima same arhitektonske ili urbanisti~ke strukture. Pre-sudno je da takvo kodiranje isklju~uje pravo tzv. korisni-ka na vrednovanje i zna~enjsko odre|ivanje onoga {to je uprocesu prostorne preradbe i oblikovanja nastalo. Odmje-rena sa stajali{ta interakcionisti~ke analize ta ~injenica in-dicira da nije te{ko predo~iti situacije u kojima se fantaz-mi poretka i fantazmi profesije stapaju i prome}u u speci-fi~ni epistemologijski monopol kojemu je glavna zada}aisklju~ivanje drugih; drugih i u socijalnom i u epistemo-lo{kom pogledu. Drugi je kôd posljedica razli~itih “korisni-~kih” aspiracija, neovisno o tomu kakva su neposredna ko-risni~ka podrijetla (prigodnog, identitetnog itd.). U (post)mo-dernom razumijevanju dru{tva oba ta koda imaju svojemjesto i svoju ulogu. Zato se ni jedan ni drugi ne mogubez posljedica isklju~iti iz analiti~ke sheme.

Pratimo li nazna~eni trag, razlo`no je ustvrditi da seve} spomenute op}e funkcije prostora tako|er dvostrukokodiraju. Prvi je kôd na~elnog reda. On omogu}uje jasnuidentifikaciju funkcija i primjerene analiti~ke okvire. Dru-gi je kôd, me|utim, egzistencijalna podrijetla. To zna~i dasvaka spomenuta op}a funkcija ima i primjerenu egzisten-cijalnu interpretaciju. Sve dok je generalni proces diferen-cijacije i individualizacije bitno ovisan o kolektvinom she-matizmu, egzistencijalno kodiranje prostornih funkcija te-{ko se moè jasno odijeliti od sistemskog kodiranja. Me|u-tim, koliko je proces individualizacije razmjerno odvojenod sistemske zbilje toliko je i egzistencijalno kodiranjefunkcija prostora va`nije za to~niji ishod analize prostornepreobrazbe. 31


(a) @ivotna kakvo}a mjesta (ekologijska funkcija).Iz egzistencijalne perspektive ekologijska se funkcija raza-bire, ponajprije, kao ukupnost ìvotne kakvo}e mjesta.To zna~i da je mogu}e ekologijsku analizu “zatvoriti” uapstraktan okvir, odvojen od egzistencijalnog iskustva. Ni-je te{ko pokazati da je komunikacijski i analiti~ki model(episteme) gradskih komunalnih slu`ba, redovito, izravnoovisan o njemu. Egzistencijalno kodiranje ekologijske fun-kcije, zna~i, me|utim, ne{to drugo. Ono obvezuje da seekologijska funkcija prostora razumije i analizira kao or-ganski dio egzistencijalnog iskustva. Budu}i da je u takvuiskustvu “mjesto”, a ne “prostor”, temeljna dramska jedini-ca, ekologijska se funkcija prostora nu`no pojavljuje kaoekologijska kakvo}a mjesta. Cjelovitost mjesta, pak, nemoè se odrediti bez ìvotnih intencija, koje, prirodno,mjestu pripadaju. Zahvaljuju}i tomu, apstraktne ekologij-ske funkcije u egzistencijalnom se iskustvu pojavljuju kaolikovi ìvotne kakvo}e mjesta, nu`ni u izgradnji i obliko-vanju egzistencije.

Iznesenom je stavu mogu}e prigovoriti sa stajali{ta iz-ravno zainteresirana za ~injenicu da je grad, posebno ve}igrad, ìvotna situacija bitno odre|ena masovnim fenome-nima. To bi imalo zna~iti da je – pod pritiskom masovno-sti – uglavnom nemogu}e egzistencijalno kodirati ekologij-sku funkciju. Suvremene analiti~ke orijentacije, koje poka-zuju da je egzistenciju mogu}e predo~iti kao strukturiranuzbiljnost, uspje{no uklanjaju takav prigovor. Egzistencijal-no kodiranje nije neposredno ovisno o tomu koliko se po-jedinac empirijski uspio odvojiti od masovnih dinamiza-ma i fenomena. Empirijsko kodiranje, naprotiv, izravnoovisi o tome koliko je analiza oslobodila “drugo” isku-stvo, potisnuto sistemskim apstrakcijama. Budu}i da je te-melj takva iskustva iskustvo mjesta, jer egzistencije nemabez iskustva mjesta, predvidljivo je da }e ìvotna kakvo}amjesta u egzistencijalnom kodiranju postati temeljna for-ma op}e ekologijske funkcije prostora. Zato ona i moraimati analiti~ku prednost.

(b) Nova zavi~ajnost (identitetna funkcija). Egzisten-cijalno kodiranje stambenog podru~ja kao (novog) zavi~ajauo~ena je u vi{e istraìvanja urbanih aspiracija u hrvat-skim gradovima osamdesetih godina. U oblikovanju novezavi~ajnosti dvije su ~injenice posebne. Prva otkriva da za-vi~ajna aspiracija bitno mijenja identitetni poloàj podru-~ja. Ono postupno gubi atribute privremena boravi{ta ipostaje unutra{njom sastavnicom (novog) identiteta koji se32


u procesu oblikuje. Ta promjena implicira da se bitno mi-jenjaju i mjerila vrednovanja kakvo}e doga|aja i oblikapromjene mjesta. Mjerila ve}u vrijednost dopisuju onimdoga|ajima i “intervencijama” kojima je cilj mjesto potvr-diti u njegovoj jedinstvenosti i postojanosti. Druk~ije re~e-no, otvorenije se favoriziraju postupci s jasnim kozmoge-neti~kim ciljevima (njima je, poznato je, zadano transfor-mirati povremeno boravi{te u svijet).

Druga ~injenica otkriva da postupno slabe veze s pri-ja{njim zavi~ajnim mjestima, koja su u prethodnom raz-doblju bila uklju~ena u identitetni sklop. Tom procesu ni-je protivna praksa izgra|ivanja ladanjske ku}e u starom za-vi~aju. Nije, zbog toga {to je ona nerijetko potaknuta ra-cionalnim predod`bama o prakti~nim dobitima u rasponuod onih financijskih (ulaganje u turisti~ke ku}e) do po-srednih, kakvo je, primjerice, pravo na siguran odmor u“vlastitoj” ladanjskoj ku}i.

Obje spomenute ~injenice me|usobno su svezane. Oneotkrivaju da je zavi~ajno orijentiranje teritorijalnog po-na{anja prirodni na~in njegova usmjeravanja i oblikovan-ja. To, posredno, zna~i da se stambena mjesta ne procjen-juju samo apstraktno, tehni~ki, nego, najprije, na temeljujedne egzistencijalne predod`be o mjestu koje zasluùje bi-ti ili postati organskim dijelom na{eg opstanka. Nije obriste predod`be uvijek jasan ni nedvosmislen. Ali on, unato~tomu, nedvojbeno djeluje u svakoj posebnoj te`nji koja odìvotnog mjesta traì vi{e: da bude upori{te jedne osobnerazlike.

(c) Individualizacija ìvotne perspektive (razvojnafunkcija). Kodira li se razvojna funkcija na na~elnoj razi-ni, lako se postaje zato~enikom neo~ekivana paradoksa.On se pokazuje u tomu da podru~je, unato~ tomu {to jeizloèno jakim razvojnim promjenama i pobolj{anjima,ne postaje nu`no privla~nijim za ìvot. Izvori paradoksamogu biti mnogovrsni. Primjerice, novi oblici razvitka ti-jesno su svezani i s novim tehni~kim rizicima, pa ìvotnara~unica pokazuje da je {teta koju takvi rizici izazivlju ve}aod o~itih razvojnih dobiti. Ili, pojedini (novi) oblici razvit-ka privla~e skupine s posebnim ìvotnim stilovima koji sudrugima neprihvatljivi, pa drugi unaprijed odustaju od po-nu|ene mogu}nosti da se dosele na takvo podru~je, blizunepoèljnih skupina. U svim takvim (i srodnim) primjeri-ma vidljivo je da se op}a razvojna preobrazba nije diferen-cirala toliko koliko je potrebno da iz egzistencijalne per-spektive bude odre|ena kao prihvatljiva ìvotna prilika. 33


Nesklad izme|u generalne razvojne preobrazbe i njezinihegzistencijalnih otisaka posebno je vidljiv u strategijamarazvitka kakva je ona iz razdoblja rane industrijalizacije ueuropskim gradovima ili ona iz socijalisti~kog razdoblja.U takvim i srodnim strategijama glavni ciljevi razvojnepreobrazbe redovito su zarobljeni posebnim simboli~nimfantazmima koji ili oteàvaju ili iskrivljuju likove indivi-dualizacije. Zbog toga se jasno ne mogu razviti ni primje-rene egzistencijalne aspiracije o kojima bi izravno ovisilousmjeravanje i nadziranje razvojne strategije.

Op}a “{ifra” egzistencijalnih aspiracija jest pove}anjemogu}nosti individualizacije ìvotne perspektive. Dakle,tek onaj tip generalne razvojne mijene koji uspje{no indi-vidualizira ìvotnu perspektivu zadobiva, u egzistencijal-nom iskustvu, poloàj priznate razvojne ~injenice. Na tojse podlozi kodira i razvojna uspje{nost podru~ja gdje serazvojna preobrazba odigrala. Koliko se na njemu uspje-{no individualizira ìvotna perspektiva toliko je u egzi-stencijalnom iskustvu podru~je “razvijenije”.

(d) Sigurnost (obrambena funkcija). Zacijelo je razli-ka izme|u op}eg kodiranja jedne funkcije i njezine egzi-stencijalne interpretacije najuo~ljivija u odnosu prema ob-rambenoj funkciji prostora. Generalno kodiranje funkcijeobuhva}a razli~ite aktere i razine, u rasponu od me|una-rodnih politi~kih odnosa i vojnih doktrina do industrij-skih strategija i nadzora opasnih tehni~kih ure|aja. Daka-ko, brojni va`ni akteri i razine obuhva}eni kodnom mre-òm izvan su sustava urbanisti~kog i prostornog planiranja;oni na njega utje~u, ali se u samom sustavu jedva moguidentificirati. Nasuprot tomu, egzistencijalno kodiranje ob-rambene funkcije razmjerno je jednostavno. Ono se sabireoko sredi{njeg zahtjeva: zahtjeva za sigurno{}u (ìvota) uokoli{u. Prakti~ni likovi sigurnosti me|usobno se znatnorazlikuju. Primjerice, jedna je vrsta sigurnosti zbog odsut-nosti neprijateljskih skupina u okoli{u, a druga je vrstazbog odsutnosti opasnih tehni~kih ure|aja; jedna je vrstasigurnosti zbog uspje{ne regulacije posebnih prirodnih ut-jecaja, a druga je vrsta zbog uspje{na nadzora koje rizi~nedjelatnosti. No neovisno o tomu kakve su me|usobne raz-like prakti~nih likova sigurnosti njihovo egzistencijalnogozna~ivanje dopu{ta da se oni promatraju kao jedinstveniskup poèljnih ~imbenika koji izravno utje~e na ìvotnukakvo}u podru~ja i mjesta. Njihov utjecaj na socijalno po-na{anje na teritoriju redovito je izravniji i sna`niji negoutjecaji kojima je podrijetlo u drugim funkcijama prosto-34


ra. Ta je ~injenica dobro poznata i u prakti~nom radu naurbanisti~kim dokumentima. U egzistencijalnom iskustvusigurnost je me|u temeljnim poèljnim atributima ìvot-nog mjesta i podru~ja. Ako je njegova kakvo}a problema-ti~na, problemati~na su i druga (poèljna) obilje`ja. Jer seona nedvosmisleno, kao ìvotne ~injenice, ne mogu potvr-diti ako nisu zajam~ena potrebnom razinom egzistencijal-ne sigurnosti.

Imperativi rubnih skupina

(a) Biologijski marginalci. Od {ezdesetih godina vredno-vanje op}ih uvjeta ìvota i kakvo}e dru{tvenih odnosa svese odlu~nije naslanja na provjeru kakvo}e ìvotnog i dru-{tvenog poloàja rubnih skupina. U naj{irem smislu rubnesu one skupine identitet kojih je strukturno ovisan o ne-koj posebnoj razlici, koja nije “prirodno” ukorijenjena ugeneralnom modelu razdiobe dru{tvenih prava i ovlasti.Sistemski promatrana, ta je razlika, dakle, manjinska. Atri-but “manjinska” ne ozna~uje isklju~ivo statisti~ku manji-nu. Lako je identificirati skupine koje su, u statisti~kompogledu, ve}inske, a ipak su u modelu razdiobe prava iovlasti – manjinske. Primjerice, ène u klasi~nom industrij-skom dru{tvu. Ili Ukrajinici u sustavu sovjetske vlasti.

Ve} i slu~ajno naba~ena spomenuta dva primjera po-kazuju da upori{te razlike ima razli~ito podrijetlo. U èn-skoj skupini podrijetlo je biologijsko. U etni~koj skupinipodrijetlo je koliko biologijsko toliko i kulturno. S obzi-rom na glavne zada}e urbanisti~kog i prostornog planiran-ja najkorisnije je takve razlike razvrstati u tri osnovne sku-pine: u biologijsku, ekologijsku i kulturnu. Sukladno to-mu, korisno je razlikovati biologijske, ekologijske i kultur-ne marginalce.

Biologijski marginalci su, ponajprije, djeca i starci, in-validi te osobe s razli~itim organskim o{te}enjima koja imoteàvaju pouzdano kretanje gradskim podru~jem. Njiho-va va`nost u urbanisti~kom planiranju proizlazi, ponajpri-je, iz ~injenice da mjerila sigurnosti, definirana po potre-bama tih skupina, prakti~no mogu funkcionirati i kaoop}a mjerila, koja jednako uvjerljivo {tite i druge skupine,ina~e sposobnije od marginalnih za uspje{no kretanje ur-banim podru~jem.

(b) Ekologijski marginalci. U takve skupine ubrajajuse oni primjeri koji su u okoli{u prisutni “prirodno” na te-melju jedne ekologijske posebnosti. Ona, dakako, moè bi-ti posljedica posebna ekologijskog interesa (primjerice, lju- 35


bitelji pasa ili drugih ìvotinja) razvijena u primjerenuìvotnom stilu. Ali moè biti i posljedica posebnih impe-rativa o kojima pojedinac nije autonomno odlu~ivao (pri-mjerice, zdravstvenih imperativa). No neovisno o tomu je-su li ekologijske razlike posljedica ìvotnog stila ili impera-tiva o kojima pojedinac nije autonomno odlu~io, one se uteritorijalnom pona{anju pokazuju kao osnovica posebneprakse svojstvene posebnoj skupini u populaciji, ali ne i ci-jeloj populaciji.

Naj~e{}a uloga takvih skupina u upravljanju gradskimpodru~jem je uloga onih sudionika javnosti koji radikali-ziraju ekologijske aspiracije. Radikalizacija se, redovito, pru-à u dva osnovna pravca. Prvi pravac je poo{travanje mje-rila ekologijske kakvo}e koja su ina~e ve} stekla sistemskistatus. Drugi pravac je upotpunjavanje serije indikatora spomo}u kojih se odre|uje ima li ili nema ekologijskog po-reme}aja. Druk~ije re~eno, drugi pravac vodi u kontinuira-nu rekonstrukciju epistemolo{ke mreè potrebne za jasnuidentifikaciju ekologijskih doga|aja. Koliko je taj pravacvaàn, pokazuju brojni primjeri izgra|ivanja rizi~nih ure-|aja i sklopova. Upravo zbog nepotpune mreè indikatora,posebni oblici ekologijskog ugroàvanja (primjerice, buka,vibracije, tjeskoba zbog opasnosti od katastrofi~nih kvaro-va itd.) ostajali su, i ostaju, izvan okvira koji odre|uju si-stemske obveze u posebnim slu~ajevima ekologijskog ugro-àvanja. Ve} i zato ekologijski marginalci me|u sudionici-ma dru{tvenog razvitka funkcioniraju kao ona skupina ko-ja, premda u prvoj fazi posve nelegitimna, stvarno definiraekologijske standarde i mjerila kakvo}e koja, potencijalno,mogu biti op}im mjerilima.

(b) Kulturni marginalci. Prividno je te{ko kulturnemarginalce predo~iti kao skupinu teritorijalnih marginala-ca. Pote{ko}a, me|utim, proizlazi iz jedne predrasude. Pre-drasuda pou~ava da je kultura, ponajprije, “duhovno” po-dru~je, prostrto u imaginarnu dubinu, pa da i ne moraimati nu`no teritorijalne posljedice.

Svaki odgovorniji kulturni analiti~ar zna koliko je ski-cirani pou~ak malo vi{e od tlapnje. Njemu se protivi ve} izgoljna ~injenica u oblikovanju socijalnih identiteta. Onise, poznato je, oblikuju i s pomo}u teritorijalnih atributa.Nisu oni, dakako, jedini; nisu uvijek ni najva`niji, ali su,nedvojbeno, prisutni u svim razvijenim identitetnim struk-turama. Trajnost teritorijalnih atributa identiteta osiguravase trajno{}u graditeljske ba{tine. Zahvaljuju}i tomu, terito-36


rij se pojavljuje i kao specifi~na riznica kulturnih dobaranu`nih u oblikovanju kolektivnih i individualnih identiteta.

Poloàj kulturnog marginalca o~ituje se, dakle, u to-mu {to su njegova identitetna dobra na odre|enom terito-riju (ina~e teritoriju koji mu “prirodno” pripada) ili ugro-èna ili osporena; ili aktualna mreà procesa i djelatnostioteàva njihovo jasno oblikovanje. Na takvu poloàju naj-~e{}e su manje skupine, specifi~ne po nekim kulturnimobilje`jima. Ali se na istom poloàju moè na}i i ve}inskaskupina kada se, pod tlakom raznorodnih okolnosti, moraodvojiti od uzba{tinjenog modela (samo)identificiranja iprihvatiti druk~iji, koji nije posljedica njezina unutra-{njeg kulturnog sazrijevanja. Dakako da strategije obliko-vanja i upravljanja teritorijem i okoli{em u takvim procesi-ma igraju va`nu ulogu. One su, na prvoj razini, otisakop}ih strategija. Ali su, na drugoj razini, i postupci s po-sebnom autonomijom, koji izravno utje~u na na~in i obli-ke vrednovanja ba{tine. Pravci djelovanja na prvoj i drugojrazini uop}e ne moraju biti sukladni. No neovisno o to-me, pravci djelovanja nu`no se orijentiraju jednim poret-kom razlika. Zato poloàj kulturnih marginalaca jasno in-dicira op}u osjetljivost odabrane strategije na ba{tinu iidentitetne strukture.

37


II.

STRATEGIJA

PROSTORNOG

URE\ENJA

REPUBLIKE

HRVATSKE

I GENERALNI

URBANISTI^KI

PLAN ZAGREBA

EPISTEMOLOGIJSKARAZINA

Struktura Strategije

U knjizi Strategija... (11; str. 17), u poglavlju “Polazi{ta”,sukladno Zakonu o prostornom planiranju, posebno suspomenuta tri glavna sastavna dijela Strategije.

(a) Prostorna osnova Dràve. Ona obuhva}a sve va-`nije skupine podataka nu`ne za odre|ivanje tipova ina~ina odnosa prema prostoru kao dobru, ocjene stanjai prilika u prostoru, ocjene prostornih planova i drugihdokumenata prostornog ure|enja. Na popisu va`nih sku-pina podataka redovito su ove: podaci o prostoru kao pri-rodnom dobru, podaci o stanovni{tvu, podaci o sustavu imreì naselja, podaci o infrastrukturnim mreàma, podacio gospodarskim jedinicama i podru~jima, podaci o dru-{tvenoj infrastrukturi, podaci o posebnim (za{ti}enim) do-brima, podaci o dràvnom i politi~kom ustroju, podaci ogeopoliti~kom poloàju i susjedstvu. Na temelju spomenu-tih skupina podataka mogu}e je ponuditi argumentiraneanalize nu`ne za ocjene prilika i stanja u prostoru. Te ocje-ne, pak, omogu}uju kriti~ko pretresanje kakvo}e prostor-nih planova i ostalih prostornih dokumenata.

(b) Strategija. To je dokument koji odre|uje dugo-ro~ne ciljeve “prostornog razvoja i planiranja u skladu sukupnim gospodarskim, dru{tvenim i kulturnim razvojemte sadrì osnove za uskla|ivanje i usmjeravanje prostornograzvoja, organizaciju prostora Dràve, razvojne prioritetnedjelatnosti te planske cjeline zajedni~kih prostornih i raz-vojnih obilje`ja za koje }e se donositi prostorni planovi ilidrugi dokumenti prostornog ure|enja” (11; str. 17).

Horizont odre|ivanja dugoro~nih ciljeva razvitka pre-ciznije je odre|en u posebnom dodatku (11; str. 19). Hori-zont je sakriven pod nazivom “temeljni cilj”. Temeljnim seciljem odre|uje “postizanje odrìvog (trajnoga postojanog)razvoja koji }e koristiti sada{nji prostor i okoli{ tako da nedo|e do njegova nepovratna uni{tenja (...)”. Taj se pristupdodatno poja{njava i ovim stavom: “Kao jedno od osnov- 43

nih polazi{ta modernog pristupa usmjerenja prostornogure|enja jest da se ciljevi za{tite prostora i okoli{a u pola-zi{tu ravnopravno vrednuju s ciljevima razvitka, pa kadse u procesu dono{enja odluka utvrdi {to se dobija a {to segubi u provo|enju odre|enog zahvata, potrebno je odredi-ti na~in ispravljanja {teta.”

(c) Program. Njime se “utvr|uju mjere i aktivnosti zaprovo|enje Strategije. On obuhva}a, osim pobliè odre|e-nih osnovnih ciljeva razvoja u prostoru, jo{ kriterije ismjernice za ure|enje prostornih i drugih cjelina te prije-dlog prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog ure|enja,a na temelju prirodnih, gospodarskih, dru{tvenih i kultur-nih polaì{ta odre|uje osnovu za organizaciju, za{titu, ko-ri{tenje i namjenu prostora, za{titu i unapre|enje okoli{a,sustav sredi{njih naselja i sustav razvojne dràvne infra-strukture.” Program je, dakle, provedbeni lik Strategije. Bu-du}i da je Strategija dokument koji odre|uje ciljeve i njiho-vo temeljno razumijevanje (obzirni razvitak), ona se nepoklapa s Programom. Ponajprije zbog toga {to je ona te-melj niza posebnih programa koji se u odre|enom vre-menskom razdoblju, bilo sinkrono bilo dijakrono, iz njeizvode. Uo~iti je da odnos Strategija/Program nije istovrs-tan odnosu dugoro~ni/srednjoro~ni plan (rabljen u socija-listi~kom razdoblju). Glavna promjena je u tomu {to Stra-

tegija ne odre|uje nikakvo posebno poèljno stanje kojetreba oblikovati nakon zadanog (dugoro~nog) razdoblja.Ona, naprotiv, odre|uje kako se u svakom posebnom raz-doblju sudionici razvitka moraju pona{ati i {to morajuposti}i eda bi ostali privrèni Strategiji. Strategijom se, dak-le, ponajprije odre|uju op}e obveze sudionika nacional-nog razvitka. Programom se one konkretiziraju i pretvara-ju u prakti~ne imperative.

Razmotri li se odre|enije izloèna skica, uo~avaju setri glavne sastavnice {to odre|uju unutra{nju strukturuStrategije. (a) Identitetna predod`ba. Strategija je neodvoji-va od nekog identitetnog sklopa; ona, jednostavno, impli-cira da postoji subjekt strategije. Samorazumljivo je da sestrategija odre|uje sukladno identitetu subjekta. Bila bi,blago re~eno, neobi~na strategija koja bi se odre|ivala pro-tiv njega. Predod`ba o identitetu nije nu`na sastavnica pi-smenog dijela Strategije. Ona je onaj njezin dio koji jestrukturno prisutan, ali koji nije zatvoren tekstom. Napro-tiv, on odre|uje kakav }e tekst Strategije biti. (b) Legitima-cija. Jedan skup strategijskih odrednica nema drugu za-da}u osim legitimacijske. Rije~ je, najprije, o onim odred-44

I. Rogi}, S. Daki}Strategija prostornogure|enja RepublikeHrvatske i Generalniurbanisti~ki planZagreba

nicama s pomo}u kojih se odre|uje op}a osnovica strate-gijskih ciljeva. Takve su, primjerice, one o obzirnom raz-vitku. Premda, prakti~no promatrano, obzirni razvitak mo-è ozna~iti me|usobno suprotstavljene prakse, s nimalobezazlenim konfliktima, legitimacijska vrijednost sintagme“obzirni razvitak” premje{ta ih u posebni razvojni i dru-{tveni kontekst koji ih uspje{no ~uva od opasnosti da bu-du opisane kao nove forme razvojne grubosti. Nastali po-reme}aji promatraju se ili kao posljedica nemo}i (s nedvoj-benim dobrim namjerama) ili kao prekr{aji koji se, na ovajili onaj na~in, moraju sankcionirati. (c) Prostorna pre-dod`ba. Ona obuhva}a prostorne elemente nu`ne za pre-cizno odrediti prostorni okvir same strategije. To zna~i zaodrediti neko nulto stanje (“postoje}e stanje u prostoru”) iglavne pravce strategijski poèljne promjene.

Prva sastavnica, dakle, govori o tomu ~ija je strategi-ja. Druga sastavnica govori o tomu koji je civilizacijskikorijen strategijskih intencija i ambicija. Tre}a sastavnicapokazuje na kojem se prostoru strategijska mijena imaodigrati i koji su glavni prostorni likovi te mijene.

Program pak i Prostorna osnova Dràve u ulozi sukomplementarnih dokumenata. Prostorna osnova Dràveindicira neko polazno stanje, a Program skup promjenakoje treba ostvariti kako bi se strategijski u~inak postigao.Uo~iti je da oba dokumenta odre|uju tre}u sastavnicu izprethodnog ulomka: prostornu predod`bu. Izvan njih je iidentitetna predod`ba i razvojna legitimacija strategijskogsubjekta. Nisu, dakako, zbog toga one oslobo|ene njegovatraga. Ve} i zgoljni na~in na koji je prire|en uvid u pro-stornu osnovu Dràve posredno ukazuje o kakvu je strate-gijskom subjektu rije~. Jo{ je o~itije tko je on u Programu.Jer pojedini programski imperativi, a napose poredak prio-riteta, gotovo neposredno odre|uju na~in prisutnosti stra-tegijskog objekta.

Program, me|utim, otkriva i jo{ jednu, ne manje va-`nu ~injenicu. Budu}i da je stoèrni uvjet racionalnostiPrograma, osim sukladnosti strategijskim ciljevima, njego-va prakti~na ostvarivost, na njegov zaklju~ni lik izravno}e utjecati i okolnosti koje nisu po podrijetlu sastavnicestrategijskog identiteta. Druk~ije re~eno, utjecat }e stupanjprakti~ne mo}i koji strategijskom subjektu stoji na raspo-laganju za ostvarivanje Programa. Stoga }e iz Programa bi-ti isklju~ene mnoge intencije koje su prirodna izvedenicaiz imaginacije subjekta strategije. Ali razlog njihova ukla-njanja nije promijenjena strategijska svijest, nego svijest o 45

I. Rogi}, S. Daki}Strategija prostornog

ure|enja RepublikeHrvatske i Generalni

urbanisti~ki planZagreba

posebnim mogu}nostima samog subjekta promjene. Daka-ko da je ocjena posebnih mogu}nosti dio op}eg na~ina nakoji jedan dru{tveni akter sebe identificira. Ali je i diodru{tveno realne distribucije mo}i i sposobnosti za prom-jene, koja samo djelomi~no ovisi o imaginaciji strategij-skog subjekta, a potpuno o dru{tvenoj strukturi i sudioni-cima u njoj sakrivenim. Druk~ije re~eno, Program se moraothrvati izazovu da ne podlegne utopijskim sklonostimastrategijskog subjekta. Ne moraju te sklonosti biti posebnojake. Ali oslobo|ene obveze da funkcioniraju programatskimogu postati izvorom nimalo bezazlenih nesporazuma.

Glavne strategijske intencije

One su opisane u posebnom odjeljku (11; str. 166). Kori-sno je razlikovati vi{e skupina intencija. U ovom ulomkuskicirat }emo samo one va`nije.

(a) Op}e razvojne intencije. U tu skupinu spadajuone intencije koje preciznije odre|uju tip razvitka {to gaStrategija ima potaknuti. Premda one nisu posve jasno for-mulirane, ipak je mogu}e razlu~iti osnovne. Po na{oj ocje-ni dvije su takve. Prvom se isti~e da Strategija nema iz-ra|en sukladan dokument gospodarskog razvitka. Mjestotakva dokumenta je prazno. Ba{ zbog toga, glavna intenci-ja Strategije jest pripremiti takvu osnovicu uporabe prosto-ra i okoli{a da se na njoj moè, bez ve}ih pote{ko}a, arti-kulirati razvitak “na razini zapadnoeuropskih dràva”. Ni-je, dakako, posve jasno {to to~no zna~i ta re~enica. Nije,najprije, zbog toga {to su zapadnoeuropske dràve prili~noheterogene po mnogim posebnim oblicima gospodarenjaprostorom i okoli{em. Ali je, na drugoj strani, nedvojbenoda je u sjeni integracijskih procesa u Europskoj uniji stan-dardiziran i model gospodarenja prostorom i okoli{em.Na jednoj strani, on je izveden iz osnovnih odrednica mo-dela obzirnog razvitka (okoli{ kao posebni razvojni re-surs). Na drugoj strani, on je izveden iz idealnotipskegra|anske strukture dru{tva i njemu primjerene dràve.To zna~i da jasno razlikovanje privatnih i javnih aktera, ja-sne pravne procedure u prometu nekretnina ili u procesi-ma gradogra|enja i srodne sastavnice ~ine njegov nu`nidio. Implikacija nije samo na~elna. Ona je osnaèna i ja-sno formulirana strategijskim imeperativom da se na te-melju Strategije razrade mehanizmi upravljanja prostoromi okoli{em, a napose mehanizmi uskla|ivanja interesa su-dionika prostorne preobrazbe i uporabe.46


Drugom strategijskom intencijom isti~e se hitna po-treba obnove ratom uni{tenih hrvatskih podru~ja i terito-rija. Koliko je vidljivo, nigdje nisu javno formulirana upo-ri{ta same obnove: ni socijalna ni moralna ni tehni~ka niekologijska. No posredno je ipak jasno da je uspje{na na-cionalna integracija glavno ishodi{te takva posla. To zna-~i da je temeljno upori{te strategijske intencije stav da sehrvatski prognanici trebaju vratiti odakle su tijekom rataprotiv Hrvatske bili prognani. Taj je stav opremljen i od-govaraju}om argumentacijskom osnovicom.

Tri su implikacije iznesenog stava posebno va`ne. Prvapou~ava da je nu`na revitalizacija seoskog svijeta i mreènaselja. Sve mjerodavne analize prognani~ke populacije po-kazuju da je ona podrijetlom, prete`no, iz takva svijeta.Druga pou~ava da je potrebno vratiti razvojni i politi~kiautoritet periferijskim gradskim sredi{tima, kakva su Vin-kovci, Vukovar, Ilok, Petrinja, Knin ili Kostajnica. Ratnasu razaranja uni{tila ili o{tetila ne samo njihovu fizi~kuzbiljnost nego su potkopala povjerenje u njihovu sposob-nost da mogu zajam~iti siguran ìvot na svom podru~juutjecaja. A ona je, poznato je, me|u glavnim obilje`jimauspje{nih sredi{ta. Tre}a implikacija pou~ava da se jedno idrugo ne}e mo}i uspje{no obaviti bez uobli~avanja poseb-ne razvojne mreè i prakse s nizom posebnih pravila iprioriteta. Promotrene zajedno, implikacije u osnovi na-govje{}uju da druga strategijska intencija, koja se orijentirapotrebom za nacionalnom integracijom, stavlja u zada}uprostornim planerima niz atipi~nih programa. Nisu oniatipi~ni samo zbog ratne drame. Oni su atipi~ni ponajpri-je zbog toga {to ovise o obnovi razvojnog autoriteta peri-ferijskih podru~ja. Ta ~injenica izravno je protivna svimglavnim teritorijalnim silnicama oblikovanim u prija{njemrazdoblju. Ono su, poznato je, bile silnice razvojnog zati-ranja periferijskih podru~ja i sredi{ta u Hrvatskoj.

(b) Posebne razvojne intencije. One opisuju posebnemodalitete uporabljivosti Strategije. Koliko je vidljivo na te-melju ponu|enih formulacija, Strategija se instrumentalnomora potvrditi na nekoliko mjesta i razina.

Na prvom je mjestu uporaba Strategije kao dokumentausmjerivanja i oblikovanja prakti~nih obilje`ja dru{tve-nih poslova. Druk~ije re~eno, Strategija odre|uje dru{tvenoi ekologijski prihvatljive oblike prisutnosti i mijenjanjarazli~itih djelatnosti s prostornim posljedicama.

Na drugom je mjestu uporaba Strategije kao doku-menta za uskla|ivanje “interesa svih korisnika u pro- 47




storu”. Dakako da su me|u njima korisnici s op}om na-cionalnom i razvojnom legitimacijom najva`niji. Me|u-tim, ovisnost Strategije o predod`bama i mjerilima obzir-nog razvitka ukazuje da ta legitimacija ne moè biti i jedi-no upori{te interesne hijerarhije. Naprotiv, interesne hije-rarhije moraju se oblikovati na temelju niza ~injenica i vri-jednosti koji nije neposredno izveden iz ve} prisutne poli-ti~ke hijerarhije. Na to, napokon, Strategija razgovjetno iupozoruje.

Na tre}em je mjestu uporaba Strategije kao mati~nogdokumenta za izradu prostornoplanskih dokumenataùpanije, gradova, op}ina, i manjih prostornih jedinica.Ona je mati~na na dva na~ina. Prvo, jer je pojmovna i ana-liti~ka osnovica bez koje se ne moè. Drugo, jer je zakon-ski dokument koji ima normativnu vrijednost. To zna~ida se temeljne odredbe Strategije u izradi planskih dokume-nata na niòj razini ne smiju osporavati. One su ishodi{tei uvjet.

Na ~etvrtom je mjestu uporaba Strategije kao doku-menta na temelju kojega se moè uspje{no organiziratinadzor teku}ih promjena i primjerena kontrola sudioni-ka tih promjena. Druk~ije re~eno, Strategija omogu}uje ra-cionalnu usmjerenu cikli~nu analizu “stanja u prostoru”.

Odmjere li se preciznije ~etiri spomenute posebne raz-vojne intencije, nije te{ko uo~iti da su one bile i na popisuobveza “klasi~nog” nacionalnog prostornog plana. Proma-trane, dakle, samo na na~elnoj razini one ne mogu bitiuzoritim izvorima potrebnih razlika u urbanisti~koj prak-si. To~nije, one mogu biti likovima prirodnog nastavkaprija{njih prostornih strategija, onih koji se Strategijom èleisklju~iti i prometnuti u prihvatljivije.

Odmjere li se, me|utim, iste (posebne) razvojne inten-cije u punoj ovisnosti o op}im razvojnim intencijama, on-da njihovi o~ekivani u~inci zadobivaju potrebnu razli~i-tost. Ponajprije, usmjerivanje i oblikovanje djelatnosti pod-vrgnuto je mjerilima obzirnog razvitka. Obzirni razvitaknije ograni~en samo na posebnu skrupuloznost u tehni-~kom razvitku nego je, k tomu, okvir legitimiranja onihtemeljnih funkcija prostora, spomenutih u prvom dijelurada, koje uporabne mreè podre|uju identitetnim i ekolo-gijskim odnosima. Druk~ije re~eno, obzirni razvitak {irisvoje imperative s pragmati~ne razine na strukturnu razi-nu. Posljedica je {irenja druk~ija epistemolo{ka obvezaprostornih planera i urbanista u odnosu prema prostoru.On vi{e ne moè biti (prazni) okvir razvojne ekspanzije, u48


kojemu su tek ostaci (prostora) pri~uvani za temeljne fun-kcije prostora i okoli{a. On je, naprotiv, diferencirana ìvazbiljnost, gdje je oblikovanje i usmjerivanje razvitka poslje-dica tih funkcija.

Izravna posljedica te unutra{nje mijene posebno seo~ituje u praksi uskla|ivanja “interesa svih korisnika pro-stora”. Oni se mogu uskladiti tek koliko su, s obzirom naepistemolo{ko podrijetlo, me|usobno spojivi. To zna~i dase mogu uskladiti samo oni interesi koji su se i sami ve}strukturirali – obzirno. Paradoksalno, dakle, obzirnostrazvitka ve} pretpostavlja epistemologijsku obzirnost. Ona,prakti~no promatrano, moè, dakako, mjestimi~no biti iposljedica ravnoteè dru{tvene mo}i uklju~enih aktera. Alionda i nije rije~ o pravoj obzirnosti. Obziran je onaj razvi-tak koji je obziran prema sudioniku bez dru{tvene obrane– prema svijetu ìvota.

Zagreb i glavne strategijske intencije

U prija{njim je ulomcima upozoreno da su glavne strate-gijske intencije izravno svezane s identitetnim predod`ba-ma, legitimacijom predo~ena identiteta te prostornim ok-virom gdje se on, lokalno, ostvaruje. Ta ~injenica dopu{tanazrijeti i mjesto Zagreba u oblikovanju glavnih strategij-skih intencija. Njegova uloga nije najva`nija u isticanjupotrebe da Hrvatska prostornu preobrazbu organizira iusmjeruje na na~elima obzirnog razvitka. Nije, zbog toga{to su upori{ta obzirnog razvitka izvedena iz globalnogvrednovanja u~inaka industrijske ekspanzije; oni nisu iz-ravnio ovisni ni o kojem posebnom mjestu. Oni su, daka-ko, ~itljiviji na nekim mjestima, a manje ~itljivi na drugi-ma. Na popis mjesta ve}e ~itljivosti svakako treba unijeti ive}e hrvatske gradove. Ali taj uvid, uglavnom, pobolj{avakakvo}u argumentacije na korist obzirnog razvitka. Samosekundarno pak funkcionira i kao poseban izvor teorijskeimaginacije potrebne za oblikovanje strategije obzirnog ra-zvitka. Zato je te{ko prihvatiti tvrdnju da je uloga Zagrebai njegova urbanog iskustva dramati~no va`na u oblikovan-ju temeljne strategijske intencije. To~nije je u njoj vidjetiglobalni razvojni imperativ s potporom lokalnih uvida.Me|u njima je, svakako, i zagreba~ki.

Uloga zagreba~kog iskustva nije najva`nija ni u isti-canju druge va`ne strategijske intencije: nacionalne pro-storne integracije. Nema sumnje da se uspje{na nacionalnaintegracija ne moè ostvariti bez primjerena razvitka ve}ihi velikih gradova. Oni su, ako ni{ta drugo, jedna vrsta inte- 49




gracijskih zrcala, s pomo}u kojih se lako moè od~itati ko-ji glavni dezintegracijski procesi djeluju u jednom dru{tvu.Ali, kada se ukazuje da njihova uloga nije najva`nija u na-cionalnoj prostornoj integraciji, ne misli se na taj lik nji-hove prisutnosti u prostornoj strategiji. Misli se, najprije,na ~injenicu da nacionalna prostorna integracija nalaèobnovu razvojnog i socijalnog autoriteta periferijskih sre-di{ta. Budu}i da, o~ito, Zagreb nije hrvatsko periferijskosredi{te, nego, naprotiv, hrvatski glavni grad, s nizom svoj-stvenih obveza, on i ne moè biti povla{tenim ciljem inte-gracijske intencije. Ba{ kao i zahtjev za obzirnim razvit-kom, i zahtjev za nacionalnom prostornom integracijommoè se razumjeti kao globalni razvojni imperativ. Njemuje zagreba~ka gradska potpora, dakako, vrlo va`na. Ali samimperativ nije neposredna posljedica zagreba~ke gradskemijene.

Prihvate li se izneseni uvidi, zasnovano je zaklju~iti damisao zainteresirana za Zagreb na razini gdje se oblikujuglavne strategijske intencije nema va`niju ulogu. Ne zbogtoga {to Zagreb nije vaàn u ostvarivanju tih intencija. Na-protiv. Nego zbog toga {to su na djelu globalni razvojniimperativi izvedeni iz strukturnih mijena, u koje je i zagre-ba~ka uklju~ena samo kao lokalni slu~aj. Zato se ni utjeca-ji tih imperativa u pripremi prostorne preobrazbe Zagrebane mogu predo~iti neposredno, s pomo}u likova promje-ne prostorne zbiljnosti koji dopu{taju ustvrditi da je jedanpravac pruànja grada bolji od drugog, ili da je jedan pro-metni pravac va`niji od drugoga. Takvih implikacija uglavnim strategijskim intencijama nema. Ali, na drugojstrani, mno{tvo je implikacija koje obvezuju, kako je prijere~eno, stru~ne skupine na izgra|ivanje druk~ijeg episte-molo{kog obzora potrebnog za razumijevanje gradske bu-du}nosti. Me|u njima je lako izdvojiti onu koja pou~avada razvitak pod svaku cijenu nije razvitak; te onu kojapou~ava da razvitak grada kao “unutra{njeg kolonizatora”mati~nog dru{tva tako|er nije lokalno prihvatljiv tip raz-vitka. Druk~ije re~eno, obje strategijske intencije olak{ava-ju “povratak” onim epistemolo{kim upori{tima koja suskicirana u prvom odjeljku, a koja pokazuju da je prostor(podru~je, okoli{) odre|en vi{estrukim vrijednostima i zna-~enjima.

50


SOCIJALNA RAZINA

Socijalni likovi Zagreba u Strategiji

(a) Naselje. U posebnom dijelu (Program prioritetnih mje-ra i aktivnosti za provo|enje Strategije, 11; str. 166) Zagrebje posredno spomenut s pomo}u sintagme “sustav naselja”.Sloènica se spominje u posebnu zahtjevu, kojim se nalaèizrada specifi~no usmjerena procesa oblikovanja i gospoda-renja naseljima uklju~enim u jedinstvenu nacionalnu mre-ù. Stoga je to~nije re}i da se zahtjev odnosi na cjelovitumreù (naselja), a ne samo na pojedina~na naselja. Zahtje-vom se izrijekom upozorava da su naselja “predmeti” pre-obrazbe koja se oblikuje sukladno strategijskim imperativi-ma. Ili, druk~ije re~eno, da se ne moraju, ba{ zbog uspjehasame preobrazbe, predo~iti kao specifi~ni razvojni akteri.Djelomi~no je ta indiferencija mehani~ka posljedica ko-munikacijskog okvira. Na papiru gdje je hitno izloìti nizrazvojnih imperativa ne mora biti i posebna analiti~kauputnica koja govori o zajednici aktera nu`nih u provedbinazna~enih imperativa. Posrijedi je, dakle, jedna vrsta pri-rodoznanstvene sheme koja o naseljima, unato~ tomu {tosu ona i akteri razvitka, pragmati~no govori kao o “objek-tima” preobrazbe.

No osim na nazna~enu uskratu, izazvanu pragmati-~nim komunikacijskim kontekstima, Strategija je, htjela-nehtjela, upu}ena i na drugu, strukturno va`niju uskratu. Tauskrata onemogu}uje jasnu predod`bu o akterima strategi-je. Nije te{ko ustvrditi da su glavni akteri strategije, kao i udrugim srodnim slu~ajevima, dràva, gradovi, velike tvrtkeitd. Ali vrijednost ponu|ene sheme nije ve}a od na~elne.Nedostaje konkretna identifikacija sudionika strategije. Bu-du}i da, kako je u samom dokumentu nazna~eno, nemajasne razvojne strategije, autori prostorne strategije, ~ak ida su htjeli, nisu mogli jasno identificirati aktere prostor-ne preobrazbe. Nesumnjivo je to jedno od najva`nijih sli-jepih mjesta Strategije.

Budu}i da je u takvu okviru grad kao razvojni sudio-nik reduciran na tehni~ke funkcije naselja, predvidljivo je 53

da se o Zagrebu govori kao o jednom od naselja u nacio-nalnoj mreì. Ono se ure|uje i njime se upravlja po pravi-lima tehni~kog postupanja, predvi|enim za sli~ne prilike iposlove.

Nema sumnje da se dio strategijskih intencija moèostvariti i na toj, reduciranoj, razini. On obuhva}a {iroki,ne i neva`ni, raspon pobolj{ica i promjena kojima je zajed-ni~ki cilj tehni~ko usavr{avanje naselja kao funkcional-nih sklopova. Koliko na tom podru~ju u hrvatskim naselji-ma ima posla, ne treba posebno dokazivati nikomu tko jebio u prilici makar i na kratko vrijeme djelovati u komu-nalnim poslovima.

Me|utim, strategijske intencije koje isti~u obzirni raz-vitak i nacionalnu integraciju ne mogu se ostvariti naprimjeren na~in bez dvije posebne predradnje. (i) Prvom sepredradnjom moraju odrediti sudionici strategijske preo-brazbe i njihov konkretan modernizacijski identitet. Nije,dakle, dostatno ustvrditi da su to dràva, gradovi, tvrtkeitd., nego je potrebno pokazati kako su konkretno obliko-vani njihovi razvojni i modernizacijski identiteti. (ii) Dru-gom se predradnjom mora odrediti na koji na~in naseljasudjeluju u razvojnoj preobrazbi kao posebni sudionici.To nije zapisano samo u dokumentima gdje se razgra-ni~uju upravna/samoupravna prava pojedinih tipova nase-lja, premda se bez njih, dakako, zahtijevano odre|ivanje nemoè primjereno dovr{iti. Posrijedi je, ponajprije, jasnonazna~ivanje uloga pojedinih naselja i tipova naselja u za-mi{ljenom programu modernizacije s obzirom na mogu-}nosti koje strukturno nudi i oblikuje njihov konkretnisocijalni identitet. Te se mogu}nosti pokazuju u {irokomrasponu likova kojima je zajedni~ki cilj oblikovanje po-trebne socijalne kompetencije za odre|eni tip razvitka.

(b) Veliki grad. Kako se Zagreb identificira naslovom“veliki grad”, pokazuje posebna analiti~ka shema (11; str.92, 93). U njoj se razlikuje vi{e skupina naselja, u rasponuod glavnog grada, Zagreba, do malih gradova koji se mi-je{aju s naseljima s gradskim obilje`jima ili s podru~nimrazvojnim àri{tima. Op}enito pravilo identifikacije ~lano-va sheme formulirano je ovako: “(...) po stvarnoj razvojnojsposobnosti i ìvotnoj ponudi svaki grad ili va`nije naselje(u Hrvatskoj) nalazi se barem na jednom stupnju niè(istaknuli autori) nego {to pokazuje i otkriva njegovo for-malno mjesto u hijerarhiji centara. Grad Zagreb, premdaje u formalnom pogledu hrvatska metropola, stvarno fun-kcionira kao ja~e makroregionalno sredi{te (...)”.54


Stvarni smisao iznesenog stava najjasniji je prizna li se~injenica da formalno indiciranje ranga pojedinoga gra-da/sredi{ta u hrvatskoj naseljskoj mreì nije primjerenonjegovoj strvarnoj razvojnoj snazi. Ona je, redovito, nanièm stupnju nego {to formalno indiciranje pokazuje.Taj uvid i ne bi trebao biti posebnim iznena|enjem. Meto-dologijska osnovica indiciranja hijerarhijskog poloàja po-jedinog grada, poznato je, izravno ovisi o ishodu inventu-re formalnih likova institucionalne mreè; druk~ije re~eno,indiciranje se temelji na prete`no kvantitativnom opisu li-kova osnovne istitucionalne mreè. Nije, dakako, prijepor-no {to se analiti~ko povjerenje ulaè i u takav postupak.Ali je prijeporno dràti dobivene rezultate validnim poda-cima. Prijeporno je zbog toga {to se glavne razlike ne krijusamo me|u kvantitativnim razlikama nego i me|u struk-turnim razlikama koje odre|uju prakti~ne predlo{ke njiho-va djelovanja. Primjerice, i Zagreb i Rijeka imaju po jednosveu~ili{te. Kvantitativan opis takvih institucija dopu{ta,dakle, ta dva grada izjedna~iti, a izjedna~avanje muzealizi-rati sintagmom “sveu~ili{ni gradovi”. Me|utim, strukturnaanaliza rada jednog i drugog iznosi na vidjelo neuklonjiverazlike koje nedvosmisleno dijele ta dva grada: jednoga od-re|uju}i kao ovisnog i repriznog, s rijetkim vrijednim raz-vojnim poticajima (Rijeka), a drugoga kao nedovr{enog iosporenog s velikim potencijalom i skromnim ostvarenjima.

Prati li se nazna~eni trag, lako je uo~iti da se u Strate-

giji sugerira stav da je Zagreb, unato~ formalnom poloàjuprvoga grada u naseljskoj hrvatskoj mreì, u osnovi gradkoji po razvojnoj sposobnosti ne nadma{uje makroregio-nalni, o (odsutnoj) metropoli ovisan, grad. Time je, ba-rem na~elno, odre|en i op}enit pravac njegove mijene suk-ladan strategijskim intencijama. Uo~iti je da se glavna do-bit od takve mijene ne o~ituje u reduciranom popisu no-vih institucija ili novih skupina stanovnika i djelatnosti,premda se, dakako, u~inaka njihove prisutnosti ne trebaodre}i unaprijed. Glavna dobit o~ekuje se na drugom mje-stu: u strukturnoj mijeni akterske sposobnosti grada zaodre|enu strategiju razvitka. Druk~ije re~eno: dobit se o~e-kuje od promjene njegova razvojnog subjektiviteta.

Na drugom smo mjestu upozorili da je glavna ulogagradskih subjektiviteta djelovati kao metasistemski tvorcimodernizacije (3, 1997). To, prakti~no, zna~i oblikovanjeposebnog na~ina sudjelovanja grada u nacionalnom razvit-ku. S nazna~enog stajali{ta odmjeren taj se na~in, najprije,o~ituje u sposobnosti grada da oblikuje – gra|anski na~in 55




ìvota. Nije taj na~in, s obzirom na niz posebnih svojsta-va, u svim razdobljima uvijek jednako odredljiv. Ali je nje-govo strukturno ishodi{te nepromjenljivo. Njega odre|ujestrukturna sposobnost grada da djeluje kao glavni socijalniproizvoditelj individualne autonomije, inovacijskih sti-lova i prakse te tehni~ke kompetencije svojih stanovni-ka. Bez te sposobnosti grad je, ma koliko bio velik i insti-tucionalno raznovrstan, samo naselje. Spomenuta ga spo-sobnost, pak, neuklonjivo upisuje na listu aktera koji iz-ravno oblikuju modernizacijske procese, a time i stvarnisadràj strategije razvitka.

(c) Metropola. U Strategiji je jasno nazna~eno da jeZagreb hrvatska metropola. Ali je nazna~eno i to da me-tropolom tek ima postati. Jesu li ta dva stava me|usobnoopre~na? Na prvi pogled jesu. Ali razumiju li se iz razvoj-ne perspektive, onda je zasnovano tvrditi da je posrijedipar komplementarnih sudova. Prvim je jasno nazna~enafizi~ka i upravna ~injenica da je Zagreb najve}i hrvatskigrad i glavni grad u hrvatskoj dràvi. Drugim se isti~e ocje-na koja je analizirana u prethodnom ulomku, a ona pou-~ava da razvojna subjektivnost Zagreba nije metropolskanego subjektivnost grada nièga ranga od metropolskog.To, prakti~no, zna~i da se metropolsko oblikovanje grada,i kao ure|ene fizi~ke zbilje, i kao razvojnog subjekta, trebaposebno poticati ohrabruju}i nova mjerila urbane kak-vo}e, svojstvena posebnoj skupini gradova u naseljskoj mre-ì: glavnim nacionalnim gradovima. Budu}i da njih (mje-rila) nema na unutra{njem dràvnom podru~ju, treba ihpotraìti u inozemstvu.

Oblikovanje Zagreba kao metropole, dakle, racional-no se orijentira odmjeravanjem s drugim nacionalnim me-tropolama, najprije, dakako, s europskim. Drugi gradovi uHrvatskoj tu obvezu nemaju. Oni }e, nesumnjivo, rabitiprednosti {to ih donose stanovite sli~nosti s homolognim~lanovima naseljske mreè u drugim dràvama. Ali obvezuda svoja mjerila kakvo}e izvode iz konkurentskog iskustvaste~enog odmjeravanjem s inozemnim sredi{tima – nemaju.

Na drugoj strani, me|utim, glavne strategijske intenci-je nacionalne strategije nisu time postale sekundarnim ori-jentirima u oblikovanju Zagreba. One – kao uostalom i zacijelu naseljsku mreù – odre|uju op}eniti okvir zahtijeva-ne preobrazbe. Dakle, Zagreb se s drugim inozemnim me-tropolama mjeri i vrednuje u strukturnoj ovisnosti o mo-delu usmjeravanja promjena izvedenom iz zamisli o obzir-nom razvitku; i s obvezom da djeluje kao sredi{te unu-tra{nje integracije i pouzdanosti. Kao metropola, me|u-56


tim, ~ini se to kao specifi~an tip nadlokalnog dru{tvenogaktera, koji ba{ zbog toga moè djelovati kao posebni nad-zornik prakti~ne kakvo}e razvojne preobrazbe.

Likovi Strategije i Generalni urbanisti~ki plan Zagreba

Koliko prije opisani likovi Strategije utje~u na op}i shema-tizam Generalnog urbanisti~kog plana Zagreba? Re}i da jezbilja jednoga grada trovrsna: naseljska, velegradska i me-tropolska nije, dakako, gesta neodre|enosti. Ako ni{ta dru-go, njome se nazna~uju op}eniti “ànrovi” s pomo}u ko-jih je obvezatno misliti o gradskoj preobrazbi. Uzmu li se,k tomu, u obzir i pou~ci izvedeni iz glavnih intencija Stra-tegije, “ànrovska” mreà postaje toliko odre|ena da se unjoj lako odràvaju na vidjelu glavne zagreba~ke razlike.Zato je opravdano ustvrditi da Strategija pruà uporabljivop}i okvir izrade generalnog plana grada.

Metropolski atributi Zagreba kriju jo{ dvije dodatne~injenice o kojima je potrebno voditi ra~una. (i) U uprav-nom sustavu Zagreb, ba{ zbog toga {to je metropolskimgradom, ima poloàj jednak poloàju posebne ùpanije.Kombinacija metropolskih i ùpanijskih ovlasti osnovicaje posebna upravlja~kog okvira koji, pokazalo se, djelujepoticajno na gradsku preobrazbu. Jesu li takvi poticaji jed-nako vrijedni na svim razinama gradske zbiljnosti – pita-nje je bez nedvosmislena odgovora. Niz primjera pokazujeda oni mogu biti izaziva~ima paradoksalnih oblika retro-razvitka, kakav je paleotercijarizacija u Donjem gradu ilinepriznavanje ekologijskih prava stanara u komercijalnim“zonama”. (ii) U nacionalnom prometnom sustavu Zagrebima poseban poloàj jer svi glavni hrvatski putovi “vode uZagreb”. âk i pomorski, razumiju li se pomorske dionicekao sastavnice koridora za “integralni transport”. Zahva-ljuju}i tome, zagreba~ka je gradska regija, navlastito u kori-dorima europskih prometnih putova, posebno privla~nimpodru~jem kojemu brojni, napose rubni, hrvatski gradovine mogu uspje{no konkurirati. Zato se i u Strategiji oprav-dano upozoruje da je u Zagrebu i oko njega sabran ve}i ibolji dio hrvatske razvojne zalihe.

Obje ~injenice, o~ito je, izazivlju razvojne posljedicekoje imaju razli~it pravac djelovanja. Na jednoj strani olak-{avaju posti}i potrebne tehni~ke i socijalne uvjete za efika-sne oblike razvojnog djelovanja. Ali, na drugoj, ne slaù seuvijek najbolje ni s temeljnim slikama obzirnog razvitkani s obvezama Zagreba u nacionalnoj integraciji. General-ni urbanisti~ki plan, pokraj inih, ima zada}u olak{ati kri- 57

ti~ko vrednovanje tih posljedica. Ali stajali{te koje primje-reno utemeljuje kritiku nije vi{e ekskluzivno gradsko staja-li{te. Budu}i da je Zagreb na vi{e na~ina (u liku velegrada imetropole) i akter i sredstvo ostvarivanja nacionalne stra-tegije, njegovo unutra{nje strukturiranje izravno utje~e naoblike i ishode ostvarivanja te strategije. Druk~ije re~eno,promatra li se zagreba~ki generalni plan u konvencional-nom institucionalnom okviru, on je samo sredi{nji doku-ment unutra{njeg oblikovanja i gospodarenja gradskim pro-storom. No, budu}i da unutra{nje strukturiranje Zagrebaizravno utje~e na prakse nacionalne strategije, i to na ne-koliko vrlo va`nih “sektora” doga|aja (stanovni{tvo, pro-met, kretanje elita, me|unarodno posredovanje itd.), Gene-

ralni urbanisti~ki plan Zagreba jest dokument nacionalnogreda. Njega, dakako, Strategija posebno ne imenuje. Ali jeipak vidljivo da se on iz Strategije ne moè odstraniti.

Prate li se dostatno sabrano implikacije iznesena sta-va, postaje samorazumljivo da se generalni urbanisti~kiplan izra|uje na temelju dvije skupine ciljeva. Prva skupi-na ciljeva opisuje poèljne promjene u Zagrebu kao auto-nomnoj velegradskoj zbilji, koja opravdano teì unutra-{njim preobrazbama neovisno o drugim sudionicima ra-zvitka kakvi su dràva, ùpanija, gradovi itd. Druga skupi-na ciljeva opisuje one obveze Zagreba koje proizlaze iz ~in-jenice da je on grad s posebnim strategijskim ovlastima isposobnostima koje djeluju na nacionalnoj razini. Kak-vo}a ispunjavanja tih obveza mjeri se upravo strategij-skom kooperacijom Zagreba i drugih sudionika nacio-nalnog razvitka.

58


III.

STRATEGIJSKA

JEZGRA

GENERALNOG

URBANISTI^KOG

PLANA

ZAGREBA

AKTERI

Nadlokalni akteri

(a) Dràva. U osnovi dràva se kao akter gradske zagreba-~ke preobrazbe javlja na popisima dviju skupina aktera:nadlokalnih i – lokalnih. Konvencionalnom je analiti~kommi{ljenju samorazumljiv stav da je dràva nadlokalni su-dionik razvitka. No preciznija analiza pokazuje da se onajavlja i kao lokacijski zainteresiran akter. Zbog toga jetreba opisati kao aktera s dvostrukim likom. U ovom jeodjeljku opisana kao akter nadlokalne razine.

S te razine dràva na zagreba~ku gradsku preobrazbudjeluje kao regulativni akter. Op}i shematizam te regula-cije opisuje se imenom “tranzicija”. Ona, poznato je, obu-hva}a tri osnovna procesa: demokratizaciju (politi~ka pre-obrazba), privatizaciju (gospodarska preobrazba) i moder-nizaciju (strukturna preobrazba). Druk~ije re~eno, dràva snadlokalne razine djeluje na zagreba~ku gradsku preobraz-bu ovisno o tomu kako organizira tri osnovna procesa/sa-stavnice tranzicije. U prvom se procesu osloba|aju novipoliti~ki subjekti. U drugom se procesu osloba|aju novivlasni~ki subjekti. U tre}em se procesu osloba|aju novipoticaji, mjerila i hijerarhija aktera preobrazbe, u rasponuod onih politi~kih i gospodarskih do onih prirodno uko-rijenjenih u civilnom podru~ju ìvota (razli~ite neprofitneudruge, imaginarne i stvarne institucije itd.). U prija{njimje odjeljcima pokazano da je u dokumentima Strategije na-govije{ten jedan lik modernizacijskog procesa. On se opi-suje nazivom “obzirni razvitak”. Njegova “pro{irena” in-terpretacija pokazuje da se njime delegitimira strategijarazvitka pod svaku cijenu (neovisno o ekologijskim i soci-jalnim {tetama) te razvitak Zagreba koji bi se temeljio napravu Zagreba da bude unutra{njim kolonizatorom Hrvat-ske (izrazita ovisnost s tipi~nom polarizacijom: sredi{te/periferija).

Razumiju li se sve nazna~ene dràvne intencije kao je-dinstveni pravac utjecaja, zasnovano je ustvrditi da je drà- 63

va, u ulozi nadlokalnog aktera zagreba~kog razvitka, izrav-no zainteresirana za razvitak kojim se potvr|uje gra|an-ska izvrsnost grada, odgovornost za nacionalnu integra-ciju te obzirnost u odnosu prema svijetu ìvota (okoli{,kulturna ba{tina, marginalne skupine, svakodnevica itd.).Bitna razlika u razvojnom djelovanju izme|u dràve do1991. godine i dràve nakon 1991. o~ituje se u ~injenici dadràva nakon 1991. nije strukturno podre|ena paleoteh-ni~kim modernizacijskim fantazmima (paleoindustrija kaostrukturna podloga poretka) te da u me|unarodnoj zajed-nici ima legitimaciju autonomnog ~lana (bez posredovanja“vi{ih” federativnih tvorevina). To, prakti~no, zna~i da od-bir likova modernizacije, napose likova nove tehni~ke ek-spanzije, nije unaprijed zadan strukturnim opsesijama po-retka nego je ovisan o parametrima obzirnog razvitka najednoj strani, a o racionalnoj procjeni dobiti i {teta nadrugoj; te da je Zagreb, u ulozi glavnoga grada, stekao po-sebnu legitimacijsku zada}u u me|udràvnim odnosima.

Izravna posljedica prve spomenute razlike o~ituje se utomu {to lokacijski imperativi industrijskog sektora nema-ju status op}ih dràvnih imperativa; nemaju ni status op-}ih gradskih imperativa. Oni su, jednostavno, skupina po-sebnih lokacijskih imperativa za{ti}enih primjerenom, aliposebnom, interesnom mreòm. Izravna posljedica drugespomenute razlike o~ituje se u tomu {to legitimacijska za-da}a Zagreba pretvara grad u jednu vrstu “nacionalnogmanekena” ~ija je zada}a zrcaliti najbolje osobine hrvat-skog dru{tva. Zahvaljuju}i tomu, preobrazba Zagreba po-staje ovisna o posebnim mjerilima kakvo}e koja (mjerila)posebno ohrabruju one njezine oblike u kojima se jasnopotvr|uje nadmo} civilizacijske i razvojne autonomije,grada, ali i Hrvatske u cjelini. Vi{e od nazna~enih mjeriladràva s nadlokalne razine ne zahtijeva. Ona to~nije opisu-je obzor prihvatljivih mogu}nosti nego uputnice s izvedbe-nim posljedicama.

(b) Imaginarne institucije. Sintagmom ozna~ujemosve one institucionalne mreè i predlo{ke koji izravno dje-luju na pona{anje skupina i pojedinaca, a koje nisu nu`noartikulirane u odgovaraju}im organizacijskim formama. Pri-mjerice, predod`be o kolektivnom identitetu skupine sa-stavnice su imaginarne institucije poznate pod nazivom“kolektivni identitet”. Predod`be o boljem i poèljnijemìvotu sastavnice su imaginarne institucije poznate podnazivom “utopijska svijest”. Itd. Nije te{ko uo~iti da onenemaju jasnih lokacijskih posljedica. Dakle imaginarne in-64

I. Rogi}, S. Daki}Strategijska jezgraGeneralnog urbanisti~kogplana Zagreba

stitucije nisu tipi~ni akteri interesnog nadmetanja za boljeekologijske poloàje. Ali su, zato, na drugoj strani, va`niproizvoditelji prihvatljivih mjerila preobrazbe (i dru{tvai okoli{a).

Na koji na~in imaginarne institucije djeluju na zagre-ba~ku gradsku preobrazbu, pokazano je na drugom mjestu(10; 1997). Zato nije potrebno na ovom mjestu ponavljatipoznato. Upozoriti je, me|utim, da njihova prisutnost uurbanoj preobrazbi stvara i mnoì brojna simboli~na zna-~enja koja se dopisuju pojedinim zagreba~kim gradskim~injenicama i sklopovima. (Primjerice, zna~enje Gornjeg iDonjeg grada, zna~enje Novog Zagreba, zna~enje Trga ba-na Jela~i}a itd.) Ta se zna~enja drè strukturnim sastavni-cama ~injenica i sklopova kojima se dopisuju. Druk~ijere~eno, priznaje im se vrijednost objektivne ~injenice, kak-vu imaju i pojedina prirodna obilje`ja podru~ja ili mjestau gradu. Zahvaljuju}i tomu promjene zna~enja u kolektiv-nom se iskustvu doìvljuju kao promjene jednako va`ne fi-zi~kim promjenama. U upravljanju gradom nije te{ko nad-zirati izvore izravnih osporavanja takvih zna~enja (primje-rice, izravno ugroàvanje ili zapu{tanje kulturne ba{tine,spomenika ili va`nih ku}a). Ali je teè nadzirati izvoreugroàvanja zna~enja kojima je podrijetlo u “neplanira-nom” socijalnom i funkcionalnom kontekstu (primjerice,sme}e ili buka u blizini crkve itd.). Analiza imaginarnihinstitucija olak{ava kriti~ko pretresanje takvih poreme}aja.

(c) Subjekti gospodarske globalizacije. Posrijedi jeskupina razvojnih aktera podrijetlom heterogena; jedni suinozemna podrijetla (inozemni poduzetnici), a drugi supodrijetlom iz hrvatskog dru{tva (“doma}i” poduzetnici).No neovisno o razli~itu podrijetlu u odnosu prema Zagre-bu pokazuju srodan model pona{anja. Model se moè re-ducirati na dvije osnovne odrednice. (i) Gospodarsko jepona{anje po strukturi i praksi “globalno”, dakle ne ovisini o kakvim mjesnim razlikama. (ii) Maksimizacija dobiti,a minimizacija lokalnih obveza osnovno je na~elo djelo-vanja “globaliziranog” subjekta. Sa`mu li se skicirane re-dukcije, dobiva se specifi~ni lik gospodarske i razvojneprakse koji se temelji na aspiraciji da se u odabranom lo-kalnom okru`ju steknu {to ve}e dobiti, a izbjegnu ikakvaulaganja u lokalnu zajednicu i njezine razvojne strategije.Re}i da je taj lik istovrstan liku razvojnog cinizma nijepotpuno opravdano. Nije, zbog toga {to ima i vi{e negodovoljan broj primjera planiranog iscrpljivanja “globalnih”sudionika raznorodnim lokalnim obvezama (u rasponuod obvezuju}e korupcije radi dobivanja novih poslova do 65

I. Rogi}, S. Daki}Strategijska jezgra

Generalnog urbanisti~kogplana Zagreba

iznu|ena zapo{ljavanja lokalnog stanovni{tva bez profesio-nalne kompetencije). Na drugoj strani, te{ko je odre}i mno-gim oblicima prakti~na pona{anja “globalnih” sudionikaneokolonijalne atribute.

U zagreba~koj zbilji subjekti gospodarske globalizacijedjeluju, dakle, na temelju reduciranih pragmati~nih mode-la. Oni se, zahvaljuju}i tomu, javljaju kao investitori ubrojne ure|aje i sklopove, koji nerijetko povoljno utje~una ukupnu kakvo}u ìvotnih uvjeta u gradu. Ali su, nadrugoj strani, ravnodu{ni prema Zagrebu kao javnom (ì-votnom, simboli~nom ili ekologijskom) dobru. Zato u gra-du i nemaju posebnih, unaprijed odre|enih, lokacijskihinteresa. Izgra|ena racionalna tradicija na kojoj temeljevlastito djelovanje olak{ava, me|utim, sustavni nadzor nji-hovih praksa. Taj }e nadzor biti toliko uspje{niji koliko jei sam dio iste racionalne tradicije javnog pona{anja.

(d) Gra|anska javnost. Ona ima dva glavna lika. Prvije me|unarodno iskustvo o Zagrebu. Jasno da ono ne dje-luje na zagreba~ku preobrazbu neposredno. Za takvo {tonema primjerenih tehni~kih mogu}nosti. Me|utim, to jeiskustvo mati~no àri{te niza specifi~nih aspiracija i èljakoje se iz inozemnog konteksta upu}uju na zagreba~kuadresu. One su, dakako, razli~ito strukturirane; imaju irazli~it stupanj obvezatnosti. Ali je nedvojbeno da su stal-no prisutne u ukupnom “simboli~nom univerzumu” u ko-jemu se odre|uju glavni likovi zagreba~kog identiteta.

Drugi lik gra|anske javnosti je niz aspiracija, èlja izahtjeva koje se upu}uju na zagreba~ku adresu iz mati-~nog, hrvatskog dru{tva. I one su, kao i u prethodnoj sku-pini, raznorodne i po tematskim odrednicama i po stup-nju obvezatnosti. Ali su bitne sastojine kolektivnih hrvat-skih predodàba o poèljnom Zagrebu. Posebno jasne obri-se one dobivaju kada se njihovi nositelji i fizi~ki premje-ste, makar samo privremeno, u Zagreb.

Promatrane iz prakti~ne, urbanisti~ke, perspektive, svete sastavnice nadlokalne gra|anske javnosti jedva da semogu uobli~iti u prakti~no uporabljive naputke ili poma-gala. No to im i nije glavna svrha. One djeluju na zagre-ba~ku preobrazbu usporedno s mreòm imaginarnih in-stitucija. Dakle, olak{avaju odrediti onaj horizont o~eki-vanja i prihvatljivih mjerila preobrazbe koja u preobrazbifunkcioniraju transinteresno, kao jedna vrsta simboli~nogjavnog dobra. Budu}i da je rije~ o “akteru” koji nema po-seban ekologijski poloàj u zagreba~koj zbilji, o~ito je dase spomenuta mjerila pretvaraju u aktivna pomagala preo-brazbe samo na temelju njihova posvajanja u zagreba~koj66


svakodnevici i institucijama kojima je zada}a usmjeravatigradsku preobrazbu. Sukladno tomu, nadlokalna gra|an-ska javnost djeluje kao jedna vrsta generalnog poticaja.Predvidljivo je da on nije lokacijski zainteresiran. Ali je,zato, kriterijski i vi{e nego odre|en.

Lokalni akteri

(a) Dràva. Ve} smo upozorili da je dràva i u skupini lo-kalnih aktera. Me|utim, u ovoj skupini ona djeluje izrazi-to lokacijski zainteresirano. Njezinu praksu uobli~uju ra-zli~ite dràvne institucije i ministarstva; svaka takva insti-tucija u gradskom se okoli{u pona{a kao autonoman ak-ter, sa specifi~nim lokacijskim aspiracijama i interesi-ma. Upozoriti je: u ovom liku gradske prisutnosti dràvanije za{titnicom javnog dobra i uvjeta njegove razvojneuporabe. Naprotiv, posrijedi je lik djelovanja i prisutnostikoji se oblikuje sukladno drugim, posebnim likovima i ak-terima gradske preobrazbe, dakle, kao akter s posebnimzahtjevima. Tipi~ni nesporazum koji se u ovakvim slu~aje-vima javlja sastoji se u tome {to se opisanom, posebnom,interesnom pona{anju pojedinog dràvnog aktera dopisujeuloga i ovlast za{titnika javnog dobra. Zahvaljuju}i tomu,dopu{taju mu se i prakti~ne ovlasti koje mu nikako nemogu pripasti u jasno nadziranoj javnoj proceduri. Druk-~ije re~eno, na taj se na~in specifi~ne institucionalne po-trebe pojedinih dràvnih ureda i ustanova transformirajuu op}e dràvne interese. Iz predo~enih naznaka o~ito je daje na djelu specifi~na razvojna krivotvorba.

Izravna posljedica takve mijene je stjecanje birokrat-skih ovlasti za povla{teno “raubanje” gradskih pogodnostii dobara za koja su pojedini dràvni uredi i ustanove spe-cifi~no zainteresirani. Na taj se na~in grad desubjektivizirana na~in analogan desubjektivizaciji s pomo}u (paleo)in-dustrijskih radnih organizacija u socijalisti~kom razdoblju.Razvojno napu{tanje takva modela prirodno implicira dase dràva, kada se javlja kao lokalni sudionik gradske preo-brazbe, natje~e za gradske pogodnosti pod uvjetima sli-~nim uvjetima drugih sudionika gradske preobrazbe. Im-plikacija prirodno proizlazi iz ~injenice da u lokalnoj ulo-zi dràva nije za{titnik javnog dobra nego teritorijalni po-duzetnik/korisnik sa specifi~nim “privatnim” interesima.

(b) Katoli~ka crkva. U Zagrebu, dakako, djeluju idruge vjerske zajednice (pravoslavna, muslimanska, prote-stantska, ìdovska itd.). I one imaju svoje teritorijalne inte-rese i aspiracije. Me|utim, one su manjinske crkve. To, 67



prakti~no, zna~i da one mogu, na temelju posebnih loka-cijskih aspiracija i interesa, presudno utjecati na posebnagradska podru~ja (primjerice, muslimanska crkva u Folne-govi}evu naselju ili pravoslavna crkva u gradskom sredi-{tu, na Preradovi}evu trgu). Ali zbog malobrojnosti, onene mogu utjecati na ukupnu organizaciju grada kao cjeli-ne. Po tome se Katoli~ka crkva od njih razlikuje. Budu}ida je ve}inska, ona, oblikuju}i mreù gradskih ùpa, i nataj na~in izravno utje~e na integracijske procese u gradu.Podsje}amo da je ja~anje rubnih ùpa tridesetih godina uTrnju, primjerice, izravno osnaìlo prvu urbanu preobraz-bu Trnja. Nije zato nekorisno mreù lokalne samoupraveu Zagrebu razvijati sukladno ùpnoj mreì.

Drugi lik prisutnosti Katoli~ke crkve kao lokalno za-interesiranog aktera gradske preobrazbe jest lik vlasnikavelikih dijelova grada. U socijalisti~kom razdoblju, kada jeoteto vlasni{tvo bilo izjedna~eno s dobrima nacionalizira-nim zbog javnih svrha, taj specifi~ni interes katoli~ke za-jednice nije se mogao probiti u institucionalnu javnost.Cenzurirao se s pomo}u nazna~enog izjedna~avanja. Zah-valjuju}i tomu, svaki poku{aj da Crkva dobije oteta dobraizjedna~avao se s politi~kim oponiranjem javnim razvoj-nim svrhama. Devedesetih godina, dakako, ta je sistemskaklopka uklonjena. Njezino i{~eznu}e bacilo je jasniju svjet-lost na veli~inu privatnog crkvenog vlasni{tva u gradu.Me|utim, i u ovom slu~aju treba upozoriti da je ovaj likcrkvene prisutnosti u gradskoj preobrazbi lik specifi~nogprivatnog aktera, a ne lik izravno zainteresiran za cjelinugradske preobrazbe. Lako je, dakako, zamisliti privatne in-terese Crkve koji su sukladni nekim gradskim interesima(primjerice, za{tita spomenika koji su crkvena dobra). Alita ~injenica nema strukturnih posljedica. Na djelu je akters dva posebna lika. Njihove posebne razlike bitno odre|u-ju i prakse koje oni organiziraju.

(c) Poduzetnici. U prija{njem smo odjeljku upozorilida u gradskoj preobrazbi sudjeluju subjekti gospodarske (ipoliti~ke) globalizacije. Me|utim, to njihovo svojstvo neimplicira specifi~ne lokacijske strategije. Predvidljivo je da}e kakva inozemna bankarska ispostava teìti lokaciji u bo-lje ure|enom gradskom dijelu, s ve}om koncentracijomstanovnika. Ili da }e kakva tercijarna tvrtka teìti poloàjukoji joj olak{ava unutra{nju organizaciju i povoljno utje~ena cijenu usluga (pristupa~nost, opremljenost infrastruktu-rom itd.). No to su op}e pragmati~ne aspiracije, koje nisuusmjerene prema gradskoj zbilji kao cjelini. Zato su one68


prirodno zainteresirane za preglednu proceduru stjecanjapotrebnih dopusnica i ovlasti, u kojoj se konstrukcijskira~una i s drugim konkurentskim akterima.

No osim te skupine u gradskoj preobrazbi sudjeluje iskupina poduzetnika specifi~no zainteresirana za upora-bu grada za autonomne razvojne ciljeve. Zametak takvainteresa leì u sistemskoj ulozi paleoindustrije u prija{njemrazdoblju. Poznato je, akteri iz industrijskog sektora, upra-vo zbog strukturne ovisnosti poretka o industriji, dobivalisu metasistemska prava o kojima drugi sudionici promje-ne nisu mogli ni sanjati (povoljne lokacije bez cijene, po-vlastice u pla}anju gradskih pristojba, mogu}nost formi-ranja gradskih uprava po mjeri vlastitih interesa itd.). Zah-valjuju}i tomu, djelovali su u gradu kao njegovi unutra-{nji kolonizatori.

Nije te{ko predo~iti ni nove, “kapitalisti~ke” poduzet-nike sa sli~nim aspiracijama. Neki me|u njima samo na-stavljaju sistemske fantazme socijalisti~kog poretka jer su ioblikovani preobrazbom socijalisti~ke radne organizacije unovo “poduze}e”. Drugi su, pak, ba{tinici praksa “divljeg”poduzetni{tva, bilo tuzemna bilo inozemna podrijetla, iz-vje`bani u parasistemskim mreàma “raubanja” grada. Oniprirodno teè gradskoj politici koja je odustala od socijal-ne i ekologijske cijene gradskih dobara. I u kojoj gradprakti~no funkcionira kao dobro koje gradska zajednicane moè nadzirati.

(d) Institucionalni akteri “civilnog dru{tva”. Posrije-di je skupina aktera koji se oblikuju na {irokom podru~ju“civilne sfere”. Skupina obuhva}a, i po aspiracijama i pourbanoj kompetenciji, raznorodne sudionike. Njihova je,me|utim, zajedni~ka karakteristika izravna povezanost sgra|anskim praksama diferencijacije i individualizacije.Konkretni likovi praksa raspore|eni su u {irokom raspo-nu, od brige za sigurnost invalidnih osoba u gradskomokoli{u ili ljubitelja razli~itih supkulturnih stilova do pro-fesionalnih kriterija skrbi o okoli{u. Njihova tematska raz-norodnost ne dopu{ta, dakako, nedvosmislene redukcije,nerijetko vrlo prakti~ne u izradi prostornoplanskih doku-menata. Ali pou~ava da je i oblikovanje gradske zbiljnostii upravljanje gradom u socijalnom pogledu toliko uspje-{nije koliko je u jasnijoj strukturnoj korespondenciji stom raznovrsno{}u. Uspje{nije zbog toga {to odgovornijeizvodi strategijska upori{ta potrebna za va`nije odluke.

Prisutnost institucionalnih aktera “civilne” sfere u pro-cesima oblikovanja gradske budu}nosti va`na je i zbog jo{ 69



jednog u~inka. Promotre li se pravci razvojnog pritiska ak-tera kakvi su dràva, crkva ili poduzetnici raznorodna po-drijetla, s obzirom na njihove neposredne u~inke u sva-kodnevici, nije te{ko uo~iti da je jedna od prirodnih po-sljedica pritiska podvrgavanje svakodnevice ili tromostistrategija zainteresiranih za politi~ku i gospodarsku nad-mo} ili tromosti strategija hijerarhijski ure|enih subje-kata, gdje su likovi strategije neodvojivi od zamisli o hije-rarhiji. U antropologijskim analizama takvi se u~inci opi-suju kao tragovi paranoidne subjektivnosti. Budu}i da nemoè bez ideje o neprijatelju, redovito joj izmi~e izravnazainteresiranost za ìvotnu zbilju kao autonomnu zbilju,koja oblikuje samostalnu racionalnost. Druk~ije re~eno,pod takvim pritiskom gradska zbiljnost predvidljivo nesta-je u apstrakcijama. Prisutnost sudionika “civilne sfere”, igusto}om i institucionalnim obrisima, neovisno o tomukoliko su oni fragilni, uspostavlja potrebnu ravnoteù. Ilibarem potrebni protupritisak.

(e) Lokalna gradska javnost. Njezina je va`nost redo-vito isticana u pripremama najva`nijih urbanisti~kih do-kumenata grada Zagreba ve} tijekom osamdesetih godina.Zato u~enje iz javnosti i od javnosti nije, u zagreba~kimurbanisti~kim ustanovama, navika koja bi morala devede-setih po}i od po~etka. Napokon, i istraìva~ki kontinuitetdo devedesetih godina izravno upu}uje na taj zaklju~ak.

Dvije su okolnosti, me|utim, bitno ograni~avale ulo-gu javnosti u izradi gradskih urbanisti~kih dokumenata.Prva je posljedica strukturnog predlo{ka poretka. Budu}ida se orijentira s nekolikim utopijskim opsesijama, imagi-nacija koju poredak poti~e i, treba li re}i, priznaje, uvidejavnosti drì prigodnim uvidima, koji ne mogu imatitrajniju kakvo}u i vrijednost. Zato i vrlo dragocjene poukejednostavno podcjenjuje. Druga je ~injenica posljedica ~vr-stog povjerenja stru~nih skupina u model stru~nog djelo-vanja za{ti}en atributom “moderni”. Model, poznato je,sve glavne ovlasti za oblikovanje okoli{a dopisuje “auto-ru”. Sukladno tim ovlastima model “konstruira” predod`buo “korisniku”. Svako pak prakti~no, ìvotno pona{anjetakvih “korisnika”, koje se razlikuje od onoga konstruira-nog, moderna stru~na subjektivnost svodi, uglavnom, nanedozrelost za “propisanu” urbanu zbiljnost. Zahvaljuju}itomu, poruke javnosti jedva da mogu ste}i vrijednost ve}uod vrijednosti prigodnih dosjetaka.

Unato~ tomu posebni procesi “subjektivizacije” javno-sti, proiza{li neposredno iz egzistencijalnog “kodiranja”70


op}ih funkcija prostora i teritorija, te ustrajnost samogiskustva ste~ena “na terenu” postupno su vrijednost poru-ka i uvida gradske javnosti podigli do one razine gdje jenjezino isklju~ivanje iz procesa gradskog oblikovanja ne-mogu}e radikalno provesti. Zato njezine poruke i poukedevedesetih godina treba razumjeti kao geste s posebnompro{lo{}u; i s obvezuju}om urbanom kompetencijom.Na drugoj strani, njihovo javno podrijetlo prirodno na-me}e potrebu i za njihovom kriti~kom provjerom.

(f) Gradska uprava (poglavarstvo). Re}i da ono nijeakter gradske preobrazbe nije, dakako, to~no. Ali re}i i daje akter preobrazbe s prakti~nom mo}i koja joj se, konven-cionalno, dopisuje, tako|er nije to~no. Dostatno je podsje-titi na poloàj gradske uprave u prija{njem modelu obliko-vanja i upravljanja gradom. Njezinoj prirodnoj ambiciji dadjeluje kao sredi{nji akter gradske preobrazbe strukturnosu suprotstavljene dvije ~injenice. Prva se o~ituje u struk-turnoj podre|enosti grada akterima podrijetlom iz indu-strijskog sektora. To zna~i da, voljom poretka, gradskauprava ne smije optimizirati one razvojne ciljeve koji ugro-àvaju ili osporavaju socijalnu konstrukciju dru{tva s po-mo}u industrijalizacije. Druk~ije re~eno, osporavanje indu-strijskih interesa poredak kodira kao politi~ki riskantnopona{anje. Druga se ~injenica o~ituje u kaoti~noj mreìgradske samouprave, u kojoj svaka posebna “op}ina” dje-luje kao samostalan akter, bez nu`ne kooperacije sa sre-di{njom gradskom upravom. Izravna posljedica te inverzi-je jest mreà prioriteta koja nije sukladna stvarnim grad-skim potrebama i imperativima. Promatraju li se u~incitih ~injenica svezano, dobiva se korisni nagovje{taj slikestvarne razvojne mo}i tada{nje (sredi{nje) gradske uprave.

Promjene devedesetih godina, poznato je, obuhvatilesu i promjene spomenutih ~injenica. Ali je, na drugoj stra-ni, gradsko poglavarstvo steklo, zacijelo i nehotice, poloàjparanacionalnog politi~kog suradnika. To zna~i da je ono,institucionalno promatrano, poglavarstvo jednoga grada, isamo to. Ali je, razvojno promatrano, poglavarstvo glav-noga grada, gdje je koncentriran najve}i dio hrvatskih raz-vojnih dobara i mogu}nosti. Na~in na koji se njima uprav-lja, neovisno o tomu koliko je “samo” gradski, istodobnoje i nacionalni. No zbog toga {to se ta ~injenica ne moèprimjereno institucionalno opisati, on ne moè izbje}i atri-but “paranacionalni”.

Uloga paranacionalnog aktera razvitka gradskom po-glavarstvu presudno odre|uje “polazni” razvojni poloàj.Zahvaljuju}i tom poloàju, ono ima autoritet ovla{tenog 71



razvojnog aktera i u odnosima s dràvnim akterima i uodnosima s akterima podrijetlom iz gradske svakodnevice.Na drugoj strani, me|utim, taj poloàj name}e dvostrukovrednovanje gradskih razvojnih odluka. Na prvoj razinione se vrednuju po u~incima u gradu, kao lokalnom sklo-pu i zajednici. Na drugoj razini one se vrednuju po u~inci-ma u nacionalnoj razvojnoj preobrazbi. Primjerice, odlu-ka gradske vlasti iz 1997. godine da planski izgradi ve}ibroj stanova za siroma{ne Zagrep~ane (sirotinjski stanovi)nesumnjivo je poèljna odmjeri li se samo sa stajali{ta kojevodi ra~una o unutra{njim posljedicama te odluke. Od-mjeri li se pak ista odluka s nacionalnog stajali{ta, o~ito jeda ona nije najbolja. Nije, najprije zbog toga {to poja~avaprivla~nost Zagreba u nacionalnim migracijskim mreàmai {to stvarno poti~e iseljavanje iz drugih mjesta i podru~ja,napose onih izrazito zapu{tenih.

Nisu, dakako, sve odluke gradskog poglavarstva s na-cionalnim implikacijama. Mnoge nisu vi{e od konvencio-nalnih komunalnih gesta, bez kojih nije zamisliva preo-brazba ni jednog gradskog naselja. No, nerijetko, time sezastiru nacionalne implikacije ~ak i tamo gdje ih je lakoodrediti. Razlozi takvih inverzija ponaj~e{}e su u poseb-nim interesnim praksama razvojnih aktera. One omogu}u-ju pragmati~nu definiciju razvojnih odnosa te, zahvaljuju-}i tomu, i dalekose`ne redukcije razvojnog horizonta gra-da. No neovisno o pravcu socijalne interpretacije nazna~e-ne razvojne dvostrukosti gradskog poloàja, sama ~injenicada je na djelu paranacionalni akter izazivlje brojne aspira-cije i pritiske. Zato je, redovito, i politi~ka dramatizacijarazvojnih prilika u Zagrebu izrazitija i – grublja nego udrugim ve}im hrvatskim gradovima.

Jo{ su dvije globalne ~injenice koje izravno utje~u narazvojni poloàj gradskog poglavarstva posebno va`ne. Prvase o~ituje u gospodarskoj praksi. Gradsko je poglavarstvo,na prvoj razini te prakse, sudionik koji, kao dràvni ovla-{tenik, nadzire kakvo}u javne procedure u svakom poseb-nom slu~aju gospodarske inicijative. Ono, dakle, jam~i nje-zinu pravnu valjanost. No, na drugoj razini te prakse i sa-mo je gradsko poglavarstvo sudionik gospodarskog natje-canja, dakle jedna vrsta poduze}a, koje na temelju vlasti-tih dobara i resursa razvija autonomnu gospodarsku strate-giju. U tom kontekstu gradsko je poglavarstvo poslovnauprava (imaginarnog) poduze}a. Uo~iti je da je u uprav-noj tradiciji europskih gradova razlika izme|u tih razinajasna i u organizacijskoj shemi. Zato gradovi imaju dvijevode}e figure: gradona~elnika i gradskog menadèra/di-72


rektora. Prvi dobiva ulogu i poloàj na temelju ovlasti zapravni nadzor svake posebne gospodarske inicijative. Dru-gi, pak, na temelju gospodarske uporabe gradskih razvoj-nih dobara (zemlji{te, javna oprema, stanovi, usluga, vla-sni{tvo poduze}a itd.).

Druga globalna ~injenica o~ituje se u promjeni po-loàja privatnog vlasni{tva. Ono, poznato je, u prija{njemsistemskom pejsaù nema ulogu ve}u od rezidualne. Tomunije opre~na ni ~injenica da je pribli`no 50% stanova uZagrebu zaklju~nih osamdesetih godina bilo privatnim vla-sni{tvom. Rije~ je o uporabnim dobrima koja se prome}uu profitna dobra samo u posebnim slu~ajevima, ili kaodio sivog gospodarstva. Zato veliki vlasnici nemaju u raz-vojnoj strategiji nikakvu posebnu ulogu, izvedenu iz vla-sni~kih prava. Devedesetih godina, me|utim, vlasni{tvo(ponovno) zadobiva poloàj profitnog dobra. Ta ~injenicaohrabruje osamostaljivanje vlasnika takvih dobara kao spe-cifi~nih razvojnih partnera grada. Po sektorskom podri-jetlu oni su, rekli smo, akteri poduzetni{tva. Ali po ovlasti-ma oni su, nerijetko, gradskim partnerima. Ne zbog poseb-nih parapoliti~kih odnosa nego zbog zgoljne ~injenice dase bez njihove suradnje ne mogu razvojno transformira-ti dobra ~iji su vlasnici.

Ta okolnost nesumnjivo implicira mogu}nost da se ugradu osamostale akteri koji }e sustavno teìti desubjektivi-zaciji grada po predlo{ku nazna~enom jo{ u socijalisti-~kom razdoblju. No, na drugoj strani, gradu stoje na ra-spolaganju nove sistemske mogu}nosti, kakve u prethod-nom modelu nije imao. Prva, i najmanje tegobna, jest mo-gu}nost {to je nudi veza izme|u demokratske procedureodlu~ivanja i razvojne strategije. Veza pou~ava da demok-ratske procedure koje nisu organski srasle sa strategi-jom razvitka nemaju socijalni autoritet. To, posredno,zna~i da ni vlasnici ne mogu izbje}i obvezu “socijalizirati”svoje ciljeve. Druga mogu}nost skrivena je u generalnomurbanisti~kom planu. U gospodarskim praksama koje ovi-se o trì{tu takav dokument redovito izazivlje promjene ci-jene i poèljnosti pojedinih gradskih podru~ja, ovisno otomu {to }e se, po planskom nacrtu, tamo u bliskoj ilidaljnjoj budu}nosti dogoditi. Bitno je uo~iti da se takvepromjene zbivaju u sada{njosti, neovisno o tome {to sudoga|aji koji promjene nagovje{}uju predvi|eni za budu-}nost. Druk~ije re~eno, generalni urbanisti~ki plan, svaka-ko posredno, utje~e na trì{no vrednovanje i cijenu grad-skih dobara na pojedinim podru~jima. Stoga se moè kori-stiti i u sniàvanju cijena takvih dobara i podru~ja. Ve} 73



i zbog toga razvojno partnerstvo vlasnika i grada nije od-nos u kojemu je grad posve nemo}an. Kra}e re~eno, svakipoku{aj vlasni~kih aktera, neovisno o posebnu obliku nji-hova socijalnog konstituiranja, da nadziru gradsku auto-nomiju i (de)subjektiviziraju grad na mehani~ki skup vla-sni{tava, grad moè uspje{no sprije~iti, najprije razvojnomdelegitimacijom vlasni~kih strategija, a potom i zemlji{nompolitikom koja vrijednost tih vlasni{tava moè ozbiljnougroziti. Koliko }e, me|utim, od ponu|enih mogu}nostigradsko poglavarstvo zbilja i koristiti, ovisi, dakako, ponaj-prije o njegovim temeljnim ciljevima. Nije, vidi se, nevje-rojatno da oni budu i – protugradski.

(g) Komunalna poduze}a. O~ekivati da }e njihovaposlovna i gradska politika biti potpuno sukladna nalozi-ma gradske uprave svakako je naivno. Iskustva svih grad-skih politika pokazuju da se komunalna poduze}a teè (sa-mo)oblikovati kao jedna vrsta lokalnih monopolista, kojiimaju ekskluzivni nadzor nad nekolikim, va`nim, grad-skim poslovima i uslugama. Ta tendencija prirodno impli-cira i ambiciju da se korisni~ka prava gra|ana reduciraju.Redukcijom se cilja ograni~iti korisni~ka prava na naj-nu`nija te isklju~iti predod`be o obvezatnoj kakvo}i poslo-va i usluga koje se orijentiraju prirodnom razli~ito{}u gra-|ana korisnika. Druk~ije re~eno, te`nja za monopolnimpoloàjem obuhva}a i te`nju da se za istu ili ve}u cijenusmanji i opseg i kakvo}a usluga {to ih komunalna podu-ze}a, po sistemskim ovlastima, trebaju pruìti.

Na drugoj strani, gradskoj upravi stoje na raspolaganjurazli~iti mehanizmi poticanja trì{nog natjecanja za poslo-ve koje pojedina komunalna poduze}a teè monopolizira-ti. Mehanizmi, me|utim, imaju i jedno ograni~enje. Njimase ne ukida ba{ svaka monopolna perspektiva. Ne ukidazbog toga {to – radi dnevnih imperativa – jedan broj ko-munalnih poslova nije mogu}e druk~ije organizirati ne-go po modelu javnog komunalnog poduze}a. Posrijedisu, najprije, oni slu~ajevi gdje je nu`na i poslovna i tehni-~ka kontrola uporabe infrastrukturnih mreà (ceste, èljez-ni~ka mreà, energovodi, komunikacijska infrastrukturaitd.). Grad, primjerice, moè zaposliti vi{e prijevoznika ujavnom gradskom prijevozu. Ali prirodno je da organizirasamo jednu komunalnu slu`bu kojoj je du`nost nadziratitehni~ku ispravnost gradske cestovne mreè. Ta vrst eks-kluzivnosti, koja je za{ti}ena, ponajprije, tehni~kom kom-petencijom, povratno oblikuje presudne predod`be o bu-du}nosti komunalnih i tehni~kih mreà u gradu. Ovisnosto njima mogu}e je, dakako, stalnim sustavom suradnje i74


nadzora pretvoriti u racionalnu sastavnicu upravljanja grad-skim razvitkom. No to je mogu}e tek kada se cijene preo-brazbe takvih tehni~kih mreà uklju~e u ukupnu cijenurazvojne preobrazbe.

(h) Novi ovisnici. Sintagmom ne ozna~ujemo ovisni-ke o opijatima, {to bi se, na prvi pogled, moglo zaklju~iti.Posrijedi su nove imigrantske skupine u Zagrebu, prispjeleu grad u ratnom razdoblju, 1991.–1995., koje su u Zagrebuprona{le stalnu dràvnu adresu za potporu (prognani~kuili koju drugu). One su, dakle, ovisnice o sustavu dràvneskrbi za ljude ugroène u ratu ili za `rtve rata. Nekolikoambicioznijih procjena pokazuje da njihov broj nije mali:u rasponu je od 150.000 do 250.000 novodo{lih.

Upozoriti je: razvojne sposobnosti Zagreba jo{ od po-~etka razdoblja prve modernizacije, u pro{lom stolje}u,ovise o imigracijskim valovima. Sama ~injenica da je u Za-greb prispjelo vi{e desetina tisu}a novih stanovnika nije,dakle, sama po sebi prijeporna. Prijeporne su, me|utim,dvije ~injenice. Prvo, novodo{li su prispjeli u Zagreb po-taknuti ratnom nevoljom, a ne razvojnom ekspanzijomgrada. Drugo, razvojna kakvo}a novodo{lih nije posljedicanikakva prethodnog odabira nego, naprosto, ratnog bije-ga. Kra}e: grad je dobio na skrb veliku “ovisni~ku” skupi-nu, a pri tomu njegova razvojna sposobnost ne samo da senije pove}ala nego je i oslabila.

Sva mjerodavna istraìvanja pokazuju da }e se najve}ibroj prognani~kih skupina vratiti u mjesta iz kojih su pro-gnane. To, napokon, pokazuje i prakti~no pona{anje pro-gnanika u razdoblju 1996.–1998. No istraìvanja pokazujui to da }e nemali broj (po procjenama barem 15–20%) pro-gnanika odustati od povratka. Razloga je tomu vi{e, pa sena ovom mjestu ne mogu posebno komentirati. U svakomslu~aju, Zagreb mora ra~unati da }e u idu}em desetlje}u (uvremenskom obzoru generalnog urbanisti~kog plana) u nje-govoj strukturi djelovati i takve ovisni~ke skupine. U pri-ja{njem smo odjeljku pokazali da se takve, i srodne, po-te{ko}e ne mogu uklanjati osloncem isklju~ivo na gradskepredod`be. Suradnja grada i dràve u tom je pogledu nesamo zada}a nego zgoljna nu`da.

(i) Susjedi. U skupinu za{ti}enu tim naslovom ubraja-mo sve one susjedne op}ine i gradove koji su ili na rubugrada ili na rubu njegove (gradske) regije. Susjedni je po-loàj, najkra}e re~eno, dvosmislen. Na jednoj strani, spo-menuti gradovi i op}ine imaju politi~ku i upravnu auto-nomiju. Njihova uprava/samouprava, dakle, nije pod iz- 75



ravnim nadzorom Zagreba. Na drugoj strani, zbog teh-ni~ke integracije infrastrukturnih mreà oni su o Zagrebuizrazito ovisni; ovisnost nije politi~ka nego funkcionalna.(Ali se moè preobratiti i u politi~ku.)

Susjedne su op}ine i gradovi ovisni o Zagrebu i na jo{barem dva na~ina. Prvo, pristupa~nost brojnih zagreba-~kih ustanova (naobrazba, kultura, usluge itd.) izravno po-ve}ava kakvo}u ìvotnih uvjeta u tim op}inama i gradovi-ma. Drugo, budu}i da je Zagreb i veliko trì{te radne sna-ge, spomenute op}ine i gradovi svoje vi{kove nezaposlenih“premje{taju” na zagreba~ko trì{te. Zahvaljuju}i tomu, stva-ra se mehanizam prerazdiobe ìvotnih uvjeta na korist su-sjednih gradova i op}ina. (Primjeri razvitka Samobora,Velike Gorice, Zaboka, mogu posluìti na potporu iznese-nim tvrdnjama.)

Tehni~ka ovisnost, me|utim, susjede izlaè posebnomriziku. Oni mogu postati podru~jima koncentracije ri-zi~nih tehni~kih ure|aja i sklopova koji se, pod priti-skom novih razvojnih aktera, moraju premjestiti iz Zagre-ba. Redovito, argumentacija koja se u takvim promjenamaprimjenjuje nije specifi~no politi~ka. Radije se koriste pri-vidno “neutralni” nalazi tehni~ke ekspertize.

Na temelju iznesenih natuknica potpuno je razvidnoda je odnos Zagreb – susjedi dvosmislen. U njemu i Za-greb i susjedi mogu ra~unati s odre|enim dobitima. Ali i spredvidljivim rizicima. Ve} i zbog toga je razvojna koope-racija na vanjskom gradskom rubu nu`da. Ba{ zbog toga{to je nu`da, pretvara “izvanjske” susjede u “unutra{nje”sudionike, bez kojih razvojne zamisli ostaju socijalne ap-strakcije.

76


TERITORIJALNI@ANROVI

Metropola

Na koji na~in metropolski ànr odre|uje zagreba~ku grad-sku zbilju, pokazali smo na drugom mjestu (10; 1997). Za-to u ovom odjeljku rabimo samo nekoliko natuknica, ana-liti~ki obrazloènih prije.

Glavni smjer analize pou~ava da su metropolska mje-sta jedina neprenosiva mjesta u druge ìvotne cjeline. Za-greb je metropolskim mjestom (zajedno s jo{ nekolikohrvatskih gradova) samo u modernom hrvatskom dru-{tvu koje se s pomo}u njega u ulozi glavnog grada samoo-blikovalo. Druk~ije re~eno, metropolska su mjesta sabira-li{ta identitetne i strukturne stabilnosti jedne dru{tveneskupine. Ta njihova zada}a, predvidljivo, omogu}uje da semetropolska mjesta jasno odijele od drugih: da se odijelegradovi u kojima se spomenuta zada}a izgra|uje te da seodijele posebna mjesta u tim gradovima gdje je prisutnostmetropolskih mjerila i ozna~itelja dominantna. Na drugojstrani, razgrani~enja metropolske mreè mjesta unosi i po-sebna mjerila kakvo}e i primjerenosti u oblikovnu i fun-kcionalnu praksu gradova s tim mjestima. Atribut “metro-polski” jasno nazna~uje da ono {to “prirodno” pripadatim mjestima, i {to im je “prirodno” primjereno, nije sa-morazumljivo na drugim mjestima.

Iznesene natuknice upu}uju da nije cijela zagreba~kazbilja metropolskim mjestom. Nije, najprije, zbog toga {tonije homogena s obzirom na prisutnost kolektivnih oz-na~itelja s pomo}u kojih se u~vr{}uju zna~enjske mreèpotrebne za akumulaciju slika kolektivne i strukturne sta-bilnosti. Vi{e je mjerodavnih analiza potvrdilo da je kon-centracija takvih ozna~itelja najve}a na potezu Gornji grad– Donji grad – Sava. Mogu}e je, dakako, takve ozna~iteljeuo~iti ili “intuirati” i na drugim mjestima u gradu (prim-jerice potez 16. meridijana, maksimirska {uma, Medvedni-ca, Mirogoj itd.). Ali spomenuti potez nagovje{}uje da jenjihova koncentracija na tom teritoriju takva da su oni pri-rodna dominiraju}a upori{ta tamo{nje urbane preobrazbe. 79

Odmjeri li se kriti~nije spomenuti potez, lako je uo~i-ti da je ta njegova posebnost priznata i u dosada{njim nac-rtima generalnih urbanisti~kih planova, napose u posljed-njem iz osamdesetih godina. Koliko se ona (posebnost)primjereno i artikulirala odabranim graditeljskim i urbani-sti~kim sintaksama posebno je pitanje, djelomi~no neovi-sno o prija{njem uvidu. Neovisno zbog toga {to je odbirsintakse (skupa oblikovnih i regulativnih pravila) ovisio ovi{e me|usobno opre~nih fantazama, intencija kojih nijebila dosljedno metropolsko dovr{avanje Zagreba nego us-postava svojevrsne “diktature apstrakcija” (apstrakcije osavr{enoj socijalisti~koj dràvi, apstrakcije o tehni~koj har-moniji, apstrakcije o selu u gradskom sredi{tu itd.). Zah-valjuju}i tomu, glavni sintakti~ki imperativi nisu nerijetkopoticali stvaranje primjera metropolske izvrsnosti, koji ba{zbog te izvrsnosti nisu prenosivi drugamo, nego stvara-nje primjera u kojima se nedvosmisleno potvr|uje hrvat-ski “talent” za reprize. Iliti druk~ije: nadarenost za (izvrs-no) ponavljanje.

Na tom tragu metropolsko je dovr{avanje Zagrebaostalo ograni~eno obvezom da se strasno ponove, naj~e{}eneèljni, graditeljski primjeri podrijetlom iz drugih zemaljaili gradova. Upozoriti je: i graditeljska i urbanisti~ka reto-rika prve hrvatske modernizacije, promatra li se na razinimodela, nije originalna. No za tim nema ni posebne potre-be, jer Zagreb prirodno spada u skupinu i mreù gradovakoji su prirodni ba{tinici {ireg programa secesijske origi-nalnosti. Druk~ije re~eno, secesijska je graditeljska retorikajednako zavi~ajno originalna u Zagrebu koliko u Be~uili Pragu. Zato ona u Zagrebu, unato~ univerzalnim za-da}ama i intencijama, moè funkcionirati kao samorazum-ljiva strategija s lokalnom legitimacijom. Ona se ne prak-ticira u Zagrebu kao retori~ko ponavljanje doga|aja pri-rodnih na drugom mjestu, nego se i u Zagrebu prirodnodoga|a. Posljedica je, vidjelo se, uspje{na ìvotna i socijal-na (re)interpretacija modela. Njegove su intencije na djelu.Ali su na djelu i razlike koje imaju status priznatih dobaraba{ zato {to su izazvane modelom.

U drugoj hrvatskoj modernizaciji suspendirana je ba{ta presudna uloga ìvotnog konteksta. Suspenzija na mje-stu konteksta zale|uje socijalnu prazninu i muk. Zahva-ljuju}i tomu, metropolsko se dovr{avanje Zagreba rastvarau niz mehani~kih graditeljskih gesta koje svoju izvrsnostmogu potvrditi samo nedvosmislenom vezom s kojim odorijentiraju}ih fantazama druge modernizacije, ali ne i sa80


ìvotnim i razvojnim tijelom Zagreba. Zacijelo je to glav-ni razlog za{to je metropolsko dovr{avanje Zagreba tije-kom druge modernizacije bilo srodnije dovr{avanju sre-di{ta nacionalne (paleo)industrijske negoli dovr{avanju na-cionalne metropole. Imaju li se na umu sve unutra{nje pa-ranoje poretka, nije neopravdano upozoriti da je to, zacije-lo, bio i urbanistima jedini pristupa~ni na~in da se ìvimo~uva ako ni{ta drugo onda uvid da se metropolsko dovr-{avanje Zagreba treba odigrati na spomenutom potezu. Nosamo ograni~enje bitno ne mijenja ozna~nice doga|aja. Ti-jekom druge modernizacije zagreba~ki se metropolski po-tez nije oblikovao kao mjesto neprenosivo drugamo. Na-protiv, oblikovao se kao zbirka prenesenih (i prenosivih)primjera graditeljskog umije}a, podrijetlom s drugih (ne)-mjesta. înjenica da na njemu ima nekoliko primjera pro-fesionalne izvrsnosti bitno ne ugroàva samu tvrdnju.

Upozorili smo da u zagreba~koj gradskoj zbilji ima idrugih mjesta s metropolskim mogu}nostima. Ali spome-nuti potez bitno odre|uje sada{nje metropolske atributegrada. Ve} i zato se pitanje o oblikovanju metropolskogpro~elja, a ono nije, upozorili smo u prija{njim analizama(10; 1997), oblikovano, lokalizira na njemu. Nerijetko seopravdano upozoruje da za takav pothvat Hrvatska nije fi-nancijski sna`na. Ali njezina financijska nemo} nije glav-na te{ko}a. Naprotiv, glavna je te{ko}a u (ne)odlu~nosti dase jasnije misli o dugoro~noj identitetnoj i strukturnoj sta-bilnosti hrvatskog dru{tva i njegove dràve.

Velegrad

U raspravi o zagreba~kom gradskom identitetu (10; 1997)u posebnoj su analizi predo~ena osnovna obilje`ja vele-gradske zbiljnosti. Ustvr|eno je, tako|er, da je Zagreb po-stao zbiljskim velegradom tijekom druge modernizacije,dakle u razdoblju 1946.–1990. godine. Prije toga nerijetkose u dru{tvenoj komunikaciji rabe i velegradski pridjevi zaopis Zagreba. Ali oni su prete`no posljedica potrebnih stil-skih i komunikacijskih gesta. S ~injenicama imaju malozajedni~kog.

U genezi velegradskog Zagreba uo~ljiv je nemali para-doks. U europskoj urbanoj tradiciji velegradovi su izravneposljedice koliko sposobnosti pojedinih gradskih i zemalj-skih elita za odre|eni tip razvitka toliko i osnaènih trì-{nih procesa koji, ba{ u velegradskim uvjetima, dobivajusocijalnu i socijalnu/ekologijsku potporu, potrebnu za nji-hovo dugoro~no ubrzanje. U razdoblju kada se Zagreb 81



oblikuje velegradski, voljom poretka trì{te je suspendira-no s mjesta mjerodavnog preusmjeriva~a javnih dobara iizaziva~a gospodarske i razvojne inicijative. Ono, dakako,nije ukinuto. Ali je njegova strategijska uloga reduciranana pomo}ni mehanizam razmjene dobara, pogodan za na-predak uglavnom manje va`nih dru{tvenih aktera. Temelj-ne strategijske odluke i strategijski akteri oblikuju se, pak,neovisno o trì{tu, na temelju institucionalizirane sistem-ske volje koja djeluje kroz likove specifi~ne politi~ke os-moze dràve i partije.

Iz paradoksa izlazi da je uspon velegradskog Zagrebabez dublje veze s gospodarskim usponom i trì{nom ra-cionalno{}u. To~nija je tvrdnja da se Zagreb, kao imagi-narni velegrad stavlja na raspolaganje “radnim ljudima”kao najva`nije dru{tveno dobro. Budu}i da nije zbiljskimvelegradom, on je nu`no obe}anim. Poredak pak ne moèsebi dopustiti zaborav glavnih obe}anja, jer tako izravnogubi utopijsku legitimaciju, a time i glavnu polugu u odr-àvanju poretka. Rezultat je sistemski imeprativ da Zagrebmora postati velegradom. Pokreta~ “velegradskosti” nije,re~eno je, trì{na i gospodarska zrelost. To zna~i da se“radnim ljudima” koji dolaze u imaginarni velegrad (pret-varaju}i ga u stvarni) mora staviti u izgled ìvotna perspek-tiva poduprta druk~ijom argumentacijom od one {to pri-pada gospodarskoj racionalnosti. Ona se, poznato je, nala-zi u vi{ku sistemske ponude institucionalnih likovaperspektive iliti, druk~ije re~eno, u vi{ku ponude da sestekne dru{tveni/politi~ki poloàj (odvojen od trì{ne po-vijesti). Grubo re~eno, velegradski uspon Zagreba tijekomrazdoblja druge hrvatske modernizacije temelji se na vi{kuponude rentijerskih poloàja osiguranih op}om legitimaci-jom poretka (zajam~enih dràvom). Zahvaljuju}i tomu, mno-gi novodo{li, prihva}aju}i ulogu “radnih ljudi”, postajuporetkom ovla{teni rentijeri. Pri tomu prihva}aju i dvanu`na uvjeta: pristaju biti velegradskom masom, potreb-nom za opstanak velegrada, i pristaju biti “manekeni-ma” poretka.

Iz predo~enih tvrdnja lako je izvesti zaklju~ak da za-greba~ka velegradska povijest iz razdoblja druge hrvatskemodernizacije nije funkcionalno ovisna o gospodarskojpreobrazbi. Naprotiv, ona tek mora izazvati poretkompriznate oblike gospodarske prakse i komunikacije. Bu-du}i da poredak doktrinarno ne dopu{ta mogu}nost osa-mostaljivanja trì{ta u ulozi fatalnog subjekta alokacije do-bara, velegradska zbilja djeluje na dva usporedna na~ina.82


Na temelju prvog na~ina poredak izgra|uje velegradskogospodarstvo s potrebnom “radni~kom ve}inom” i s drà-vom u ulozi glavnog subjekta alokacije dobara i redistribu-cije dobiti. Na temelju drugog na~ina velegradska zbilj-nost, autonomno, oblikuje okvir koji je prirodno stani{tesudionika “sivog” gospodarstva. Druk~ije re~eno, {verceruili krijum~aru dobara, odsutnih u sistemskoj proizvodnji ipotra`nji, velegrad je mjesto gdje se njihov rizik i trudisplati najvi{e.

Bilo je poku{aja da se velegradska povijest Zagreba izrazdoblja druge hrvatske modernizacije svede na tipi~nuzbiljnost velegradske ekspanzije u latinoameri~koj urbani-zaciji {ezdesetih i sedamdesetih godina. Me|utim, ta re-dukcija nije opravdana. Nedvojbeno je da su na analognojrazini usporedive jer su oblikovane bez stvarnog gospodar-skog poticaja: zagreba~ka na temelju volje poretka, a lati-noameri~ka na temelju radikalne prerazdiobe dobara u ko-rist grada. Ali tu se usporedivost i iscrpljuje. Zagreba~kavelegradska povijest posredno izazivlje industrijsku ekspan-ziju, premda je trì{te suspendirano u ulozi strategijskogsudionika razvitka. Latinoameri~ka ne izazivlje nikakvudodatnu gestu: ona samo druk~ije imenuje sirotinju. Izrav-ni je otisak te razlike ~injenica da zagreba~ka velegradskazbiljnost djeluje kao “divlji” lik velegrada. Ali, ipak, vele-grada u kojemu se povjerenje u vlastiti rad kao u sredstvoosobnog boljitka nije posve zatrlo.

Dakako da skicirane strukturne nedoumice oteàvajui jasno ànrovsko razgrani~enje likova velegrada u Zagre-bu. Premda je Zagreb velegrad, sva zagreba~ka mjesta nisuvelegradska, a ne trebaju to ni postati. U epistemolo{kommodelu “novih urbanih politika” europskih gradova lakoje uo~iti da se likovi velegrada jasno dijele od ostalih liko-va gradske zbiljnosti. Dijeljenje nije te{ko jer se velegradskisklopovi izravno veù s gospodarskom i komunikacij-skom efikasno{}u. Druk~ije re~eno, velegradska su mjestaponajprije ona gdje je gospodarska dinamika i praksa naje-fikasnija ponajvi{e zahvaljuju}i urbanim poticajima (kon-centracije ljudi, pristupa~nost prometnih poteza, infrastruk-turna opremljenost itd.). Sukladno tomu, velegradska mje-sta Zagreba ne treba traìti tamo gdje je o~ito da su onaprirodna stani{ta metropolskih ili kojih drugih gradskihlikova. Treba ih traìti tamo gdje komunikacijski odnosinisu odre|eni sintakti~kim pravilima identiteta negopravilima stjecanja dobiti. Ponajprije su to podru~ja ja-kih prometnih koridora i dijelovi grada o njima ovisni te 83



podru~ja s dominiraju}im komercijalnim odnosima i rit-movima. Bitno je uo~iti da velegrad nije lik “otu|enog”grada. Naprotiv, radikalizacija njegove anonimnosti nje-govo je temeljno sintakti~no pravilo.

Zavi~ajni grad

Ta je sintagma, radikalno promatrano, paradoksalna. Oksi-moronski dojam potje~e ponajprije iz uvida da je grad,kao sklop i poredak ìvota, autonoman u odnosu na liko-ve prirodnih obveza i ovisnosti kakvi su nagovije{teni za-vi~ajno{}u. U kolektivnim zapisima najva`nijih europskihtradicija zavi~aj je, redovito, mjesto gdje se potvr|uje naj-~vr{}a ovisnost (skupina ili pojedinaca) o prirodnim te-meljima. Zato je, u isti mah, i mjesto s najjasnijim identi-tetnim likovima, ali i mjesto s najmanjom slobodom. Nadrugoj strani gradski je poredak ìvota projektiran u obzo-ru autonomisti~ke imaginacije. Sukladno tomu, nije po-gre{ka misliti o gradu kao o poretku ìvota koji je bezza-vi~ajnost oblikovao kao svoju dugoro~nu i strukturnuprednost. Niz gradskih posebnosti izravna je posljedica te~injenice. Njoj, napokon, grad duguje i svoju sposobnostza stvaranje i mnoènje izuma i novosti; sposobnost kojaje presudno odredila dominiraju}e uloge grada u suvreme-nim dru{tvima.

Prati li se dosljedno nazna~eni trag, nije se mogu}eotrgnuti od zaklju~ka da u takvoj gradskoj zbiljnosti, kojaradikalno ovisi o autonomisti~koj ma{ti i tradiciji, nije,zapravo, mogu}a zavi~ajna svakodnevica. Nije zbog toga{to autonomisti~ka ma{ta radikalizira ona gradska obil-je`ja koja gradsku zbiljnost fiksiraju na pridjeve kakvi su:neponovljiva, samosvojna, originalna, otvorena itd. Lakoje uo~iti da spomenuti pridjevi nazna~uju one strane grad-ske zbiljnosti koje se konvencionalno gradu dopisuju uvi-jek kada se èli posebno priznati njegova emancipacijskazada}a i vrijednost.

No ve} i zgoljni egzistencijalni uvid svakog prosje-~nog gradskog stanovnika pokazuje da se gradska zbiljnostne moè temeljito predo~iti rabe li se iskju~ivo takve sku-pine atributa. Grad je i zavi~ajna svakodnevica. Na drugojstrani njegove zbiljnosti, dakle, prirodni su svi oni feno-meni koji su opre~ni fenomenima {to ih opisuje prija{njaskupina atributa. To su fenomeni ponavljanja, ustrajnosti,imitacije, rituala itd. Svi oni dijele jedno zajedni~ko obil-je`je: u iskustvu pojedinca ili skupine imaju mjesto pri-rodnog/dru{tvenog fenomena. Od njih se, dakle, ne o~e-84


kuje da budu upori{ta iznimnih doga|aja ili vrijednosti.Ali se, na drugoj strani, o~ekuje da budu sastavnice sigurnesvakodnevne ìvotne prakse. Zato i zasluùju atribut pri-rodnih/dru{tvenih fenomena.

Ve} i povr{na inventura podrijetla prirodnih/dru{tve-nih doga|aja u gradu pokazuje da me|u njima ima maloonih koji su stvarno po podrijetlu “prirodni”. Me|u nji-ma su tijelo i njegova ba{tina te nekoliko dru{tvenih rit-mova odre|enih prirodnim uvjetima i okolnostima naj-va`niji. Sve druge sastojine podru~ja prirodne dru{tvenostisu, zapravo, “proizvodi” gradske zbiljnosti, i samo u njojodredljivi. Me|utim, oni su u toj zbiljnosti tako prisutnida se ne mogu od nje odvojiti bez fatalnih posljedica i zanjih same i za zbiljnost iz koje se izdvajaju. Oni su, dakle,neuklonjivi sadràj gradskog mjesta. To su sve one od-rednice koje, same po sebi, nisu nikakvim posebnim vri-jednostima. Ali njihova je uloga u diferenciranju gradskogmjesta tolika da se ono bez njih i ne moè diferencirati.Zato se posredno priznaje da one mjestu pripadaju “pri-rodno”, premda nije rije~ o prirodnosti kakvom se sluìbiologijska znanost. Posrijedi je prirodnost konstruirana spomo}u socijalne sintakse.

Zahvaljuju}i tomu, i grad, unato~ svojoj autonomi-sti~koj tradiciji i pam}enju, ovisi o svojoj zavi~ajnosti, dak-le o mjestu i mjesnosti, bez koje bi bitno promijenio au-tenti~na obilje`ja. Korisno je uo~iti: zavi~ajnost nu`no neobuhva}a originalne sastavnice grada. Ali kao cjelina raz-lika izrazito ovisnih o mjestu i neprenosivih s njega nepo-sredno utje~e na originalnost grada kao cjeline. Zato,nerijetko, analiti~ari i nehotice, premda neto~no, tvrde ka-ko je zavi~aj temelj gradskog identiteta. Tvrdnja je neto~nazbog toga {to zavi~aj nije jedini, a jo{ manje ekskluzivni,temelj gradskog identiteta.

Predvidljivo je da }e zagreba~ka zavi~ajna podru~ja bi-ti izloèna pritiscima i metropolskih i velegradskih likovagradske mijene. Obje skupine likova djeluju kao svojevrsni“korektori” zavi~ajnog svijeta. Me|utim, njihova prevlastu gradskoj zbilji najpouzdanijim je znakom suspendiranjazavi~ajnoga grada. A time i grada kao mreè svakodnevnihritmova, navika, ponavljanja i prava na – banalnost. Bu-du}i da su takve suspenzije u isti mah i suspenzije osnov-nih ìvotnih vrijednosti, one {irom otvaraju vrata razumi-jevanju grada kao jedne vrste privremena boravi{ta. Nataj se na~in grad prome}e u prigodni socijalni i ekologij-ski savez privremeno prisutnih. Nije te{ko uo~iti da je nataj na~in grad ostao bez osnovne socijalne i kulturne obrane. 85



Zavi~ajni Zagreb, dakle, proteè se na {irokom po-dru~ju gradske zbiljnosti gdje je mogu}e u kolektivnomiskustvu razviti zamisao o posebnosti mjesta. Izazivanje tezamisli nije ovisno samo o pam}enju onih koji su se tamove} ukorijenili. Ovisno je i o zamislima onih koji su, uulozi novodo{lih, pripravni takvo mjesto prihvatiti kaonovo mjesto vlastitog imaginarnog ro|enja. Ve} i zbog to-ga izazivanje izravno ovisi o tomu u kakav poloàj stavljasvakodnevne ìvotne ritmove i njihove prirodne izvedeni-ce. Budu}i da je, dakle, posebni strukturni lik gradske zbilj-nosti zavi~ajni se Zagreb ne moè, a i ne smije, reduciratina druge strukturne likove. U osnovi, njegova obilje`japredmetom su kontinuirana i analiti~kog i oblikovnog tra-ganja. Najmanje je neto~no ta traganja podvesti pod ur-banisti~ki pojam: reurbanizacija. Njime se ozna~uje pro-ces razgrani~enja osnovnih ànrova gradske zbilje, ali i su-stavna praksa socijalizacije pragmati~nih tvorevina drugemodernizacije i njihov prijevod u ~injenice i ritmove“stvarnog svijeta”. Odmjeri li se na taj na~in ba{tina drugemodernizacije, nije te{ko uo~iti da njezin ve}i dio tek imapostati sastavnicom zavi~ajnog Zagreba.

Periferijski grad

Periferijski likovi gradske preobrazbe navlastiti su likovizbog vi{e razloga. Na prvom je mjestu ~injenica da je peri-ferija u odnosu prema gradskoj zbiljnosti hibridna zbilj-nost. Hibridnost je izravni trag dualnog ìvotnog stila pe-riferijskih aktera. Na jednoj strani oni su, kao i ostalegradske skupine, prirodni ba{tinici i korisnici gradskih do-bara i ure|enja. U oblikovanju i planiranju vlastite ìvotneperspektive ra~unaju s tim dobrima i ure|ajima kao i svakidrugi gradski stanovnik. Na drugoj strani, me|utim, onisu jednako prirodno ba{tinici i korisnici (ne)gradskih uvje-ta svakodnevnog ìvota. Ta negacija ne zna~i i nu`nu od-sutnost osnovne tehni~ke i dru{tvene infrastrukture. Sloè-nicom se èli nazna~iti da su svakodnevni uvjeti periferij-skog ìvota bitno proèti prisutno{}u obilje`ja i ~injenicakoje nisu tipi~no gradske. (Primjerice, ve}i udio prirod-nih vrijednosti u okoli{u, stabilnost susjedstva, manja soci-jalna i funkcionalna gusto}a, ve}a ovisnost o oku}nici ina~inu njezine uporabe, ve}a va`nost poljodjelskih poslo-va u ku}nom prora~unu itd.) Zato je razlo`no periferijskiìvotni stil promatrati kao stil koji teì sinkrono izvla~itidobit iz dva, ako ne opre~na onda sigurno razli~ita, ì-86


votna ustroja: iz gradskog i iz (ne)gradskog. Socijalni,tehni~ki i simboli~ni spojevi tih razlika upori{te su perife-rijskih posebnosti.

U tipi~nim predod`bama o periferiji dvije su glavne.Prvoj se periferiji dopisuje pridjev nepoèljna ìvotna po-dru~ja. Sukladno tomu periferija je {iroko gradsko po-dru~je aktera koji su se pokazali u gradskim natjecanjimaza dobra i poloàje manje sposobnima i uspje{nima. U ra-dikalnoj ina~ici te predod`be periferija je istovrsna rub-nom podru~ju socijalnog i ìvotnog jada. Ili: podru~ju“poniènih i uvrije|enih”.

Drugom se tipi~nom predod`bom periferiji dopisujepridjev ekskluzivna ìvotnog podru~ja, kojim gospodareoni najsposobniji i najuspje{niji. Sukladno tomu, periferijaje ìvotno podru~je gdje njezini akteri uzorito uspje{nospajaju sve prednosti ìvota u gradu i ìvota na ladanju.

Obje predod`be, premda nagovje{}uju po sadràju iz-razito opre~ne slike, proizlaze iz zajedni~kog temelja. Onse najpreglednije moè formulirati stavom: periferija je po-sljedica djelovanja mehanizama socijalne segregacije u gra-du. Budu}i da je ta posljedica proizvod u eti~kom pogleduproblemati~na procesa, prirodno je {to je i sama zasluìlaisti, “problemati~an” pridjev.

Nije na ovomu mjestu mogu}e razviti raspravu o ulo-zi procesa socijalne segregacije u gradu. Upozoriti je, tek,da je ukupna socijalna konfiguracija grada, na~elno pro-matrano, posljedica socijalne segregacije. No ne samo se-gregacije. Kada se strogo slijede implikacije tvrdnje o se-gregaciji, nu`no se dolazi do zaklju~ka da na svim grad-skim mjestima gdje jesu, gradski stanovnici jesu prisilno.No zaklju~ak opovrgavaju ve} i povr{na istraìvanja. Nijedvojbeno da su segregacijski mehanizmi djelovali i djelujuna teritorijalni raspored urbanih aktera. Ali se ne moèisklju~iti ni ~injenica da su na mnoga mjesta, za druge ak-tere manje privla~na, do{li vlastitom, slobodnom odlu-kom. Uzme li se ta ~injenica u obzir, lako je uo~iti da jeperiferijsko podru~je obiljeèno rasporedom aktera koji sutamo prispjeli nagnani segregacijskom nu`dom, ali i raspo-redom aktera koji su periferijsko podru~je odabrali slobod-no, na temelju odbira odgovaraju}eg ìvotnog stila. Nijeprijeporno da se po slobodnu odbiru uspje{nije orijentira-ju mo}niji i bogatiji sudionici gradske zbilje. Ali nije prije-porno ni to da se po slobodnom odbiru orijentiraju i su-dionici koji se u elitu najmo}nijih nikako ne mogu ubrojiti.

Na temelju ponu|enih stavova razlo`no je o periferijimisliti kao o autonomnu ìvotnom podru~ju koje, kao i 87



druga gradska podru~ja, ima sukladnu socijalnu strukturu.No cjelina te strukture proèta je ìvotnim stilom koji naj-manje neto~no opisuje atribut iz uvodnog ulomka: hibrid-nim ìvotnim stilom. On je op}i okvir ìvota i periferij-skih bogata{a i periferijskih siromaha.

Zagreba~ko periferijsko podru~je u osnovi je glavnomjesto zagreba~ke teritorijalne i demografske ekspanzi-je. Na drugoj strani, nadzor te ekspanzije nije nikada do-sljedno uspostavljen, premda su na njegovu nu`nost upo-zorili ve} i autori Generalnog urbanisti~kog plana iz osam-desetih godina. Glavna zapreka uspje{nu nadzoru osamde-setih godina bio je “prirodni” interes velikih gra|evinskihi (paleo)industrijskih radnih organizacija za {irenjem gra-da. Budu}i da su, kako je nazna~eno, te organizacije orga-nizirale temeljne konstrukcijske djelatnosti poretka, njiho-ve imperative poredak je morao nadrediti potrebamagrada. Glavna pak zapreka uspje{nu nadzoru devedesetihgodina jest ~injenica da je Zagreb, u zajednici hrvatskihgradova, jo{ jedini zadrào autoritet za razvitak sposobnasredi{ta. Je li taj autoritet posljedica njegovih metropolskihovlasti ili velegradske dubine, predmet je posebne rasprave.U svakom slu~aju taj je autoritet u kolektivnom iskustvuhrvatskog stanovni{tva uglavnom neokrnjen. Zahvaljuju}itomu, Zagreb je jedinim poèljnim gradom devedesetihgodina u Hrvatskoj glavnini ratnih besku}nika i nemalombroju novih nezaposlenika. Oni “prirodno” teè zauzetizagreba~ku periferiju. Dodaju li se tomu oslobo|ene ìvot-ne i prebivali{ne aspiracije sada{njeg zagreba~kog stanov-ni{tva (“ìvot na bregovima”), nije te{ko predo~iti snaguperiferijske ekspanzije. Za sve nove dokumente koji opisu-ju poèljni zagreba~ki razvitak u budu}nosti uspostavanadzora periferijske ekspanzije nesumnjivo je jedna odtemeljnih zada}a. Ona stavlja na ku{nju i uzba{tinjenepredod`be o gradu i upravlja~ke navike.

88


RETROVIZIJEKONTEKSTA

Paleotercijarizacija

Zacijelo su ponu|eni naslovi “retrovizije konteksta” i “pa-leotercijarizacija” na prvi pogled nerazgovijetni. No posri-jedi su razmjerno jednostavne uputnice. Sloènicom “re-trovizije konteksta” ozna~ujemo nekoliko jakih struktur-nih tendencija kojima je podrijetlo u uzba{tinjenom dru-{tvenom kontekstu, a koje teè oblikovanju gradske zbil-jnosti u otvorenom neskladu s glavnim ciljevima dru{tve-ne preobrazbe: s nacionalnom emancipacijom i gra|an-skom rekonstrukcijom hrvatskog dru{tva. Kra}e, to su te-`nje da se gradski razvitak oblikuje i reproducira s pomo-}u nekoliko figura razvojne zastarjelosti. Me|u njima pale-otercijarizacija svakako nije najmanje va`na.

Terminom “paleotercijarizacija” ne ozna~ujemo poti-canje razvitka zastarjele tercijare, kako bi se, na prvi po-gled, moglo razumjeti njegovo zna~enje. Njime se, me-|utim, ozna~uje tendencija da se brojne djelatnosti terci-jarnog sektora organiziraju i oblikuju po organizacij-skim i konstrukcijskim predlo{cima – (paleo)industrije;te da se takve tvorevine koriste u programima reurbani-zacije kao obe}avaju}a pomagala. Druk~ije re~eno, paleo-tercijarizacija je tendencija u tercijarnom gospodarstvu dase djelatnosti tipi~ne za sektor oblikuju i organiziraju popredlo{ku paleoindustrijske tvornice. Prva takva paleoterci-jarna tvorevina jest, poznato je, robna ku}a. Nije, dakako,prijeporno da ona moè, u zadanim okolnostima, bitiuspje{an oblik organizacije trgovine. Prijeporna je, me|u-tim, ocjena njezine vrijednosti u procesima reurbanizacije,napose starijih dijelova grada ili stambenih, “zavi~ajnih”naselja.

Preciznija analiza spomenute ocjene pokazuje da onapo~iva na jednom neobi~nom pojmovnom spoju. Urbano-lo{ka teritorijska tradicija gotovo bez provjere prihva}astav da je tercijara, a napose trgovina, izrazito “gradotvor-na” skupina djelatnosti. Pri tomu se, o~ito, podrazumijeva 91

da su njezini ne samo financijski nego i socijalni i ekolo-gijski u~inci sukladni op}im gra|anskim aspiracijama. Ka-da se te djelatnosti oblikuju i organiziraju u tradicional-nom mjerilu, gdje je sa~uvana predod`ba o ljudskoj komu-nikaciji kao osnovi tih djelatnosti (F. Hayek), onda se nijete{ko, barem na~elno, s takvim tvrdnjama sloìti. Me|u-tim, kada se te djelatnosti oblikuju i organiziraju na druk-~ijoj i tehni~koj i organizacijskoj podlozi, koja imitira(paleo)industrijsku, onda sukladnost socijalnih i ekologij-skih u~inaka tercijare op}im gra|anskim aspiracijama po-staje problemati~na. Jer preuzimanje (paleo)tehni~ke i or-ganizacijske podloge implicira i preuzimanje odnosa pre-ma socijalnom i ìvotnom okoli{u kakav je razvila (pa-leo)industrija.

Upravo ta unutra{nja mijena ostaje nepriznata u loka-cijskom usmjeravanju i nadzoru paleotercijare. Drì se do-statnim ustvrditi da je posrijedi tercijarna djelatnost, napo-se kada je to trgovina, i onda kada se lokacija traì na vele-gradskim potezima uz prometne koridore, i onda kada selokacija traì u podru~jima reurbanizacije, u starijim dije-lovima grada, u stambenim “zavi~ajnim” naseljima ili upodru~jima bliskim za{ti}enima. Na taj se na~in cenzurirabitna strukturna razlika izme|u konvencionalne tercijare ipaleotercijare. Ali i razlika koju jedna i druga izazivlju usocijalnom ìvotnom okoli{u.

Koliko je vidljivo, u Zagrebu, napose u njegovu donjo-gradskom dijelu, nekoliko je tipi~nih primjera paleoterci-jarnih intervencija s legitimacijom konvencionalnih terci-jarnih. Osim javnih garaà po donjogradskim ulicama (Pe-trinjska), u te primjere treba ubrojiti i, “tvrdo” promatra-no, zamisli kao {to je Importanne Galerija na Iblerovutrgu ili Kaptol centar u Tkal~i}evoj. Sve te zamisli po~iva-ju na pretpostavci da je koncentracija automobila i terci-jarnih djelatnosti na tim lokacijama spojiva s njihovimgradskim statusom. Promatra li se skup djelatnosti pred-vi|enih investicijskim programima, kakve su stanovanje,trgovina, usluge, to i nije neto~no. Na tim lokacijama, suk-ladno njihovu gradskom statusu, zbilja i ne treba o~ekivatidrugo osim takvih djelatnosti. Me|utim, budu}i da se onaprakti~no oblikuje na paleotehni~koj podlozi (javne ga-raè plus velike koncentracije poslovnih djelatnosti), u~in-ci planiranih promjena ne}e odrediti na~elna tercijarnanarav novih djelatnosti, nego paleotehni~ka osnova ko-jom se posreduje njihova lokacijska prisutnost. Druk~ijere~eno, nastat }e novi urbani i ekologijski konflikti u Do-92


njem gradu; oni nisu po podrijetlu paleoindustrijski. Alisu njihovi u~inci srodni paleoindustrijskim. Iz razvojneperspektive gotovo da je zanemariva razlika izme|u njih istarih konflikata {to ih je, okupiraju}i grad, proizvodila pa-leoindustrija u razdoblju socijalisti~ke modernizacije.

Promotri li se skicirana tendencija kao indikator us-trajnosti konteksta, nije te{ko uo~iti da je na djelu isti ge-neralni odnos prema gradskoj zbilji koji je proìmao i so-cijalisti~ku modernizaciju. Odnos pou~ava da je grad, ide-alnotipski re~eno, tvorni~kim dvori{tem. Paleotercijarnovrednovanje samo “premje{ta” dvori{te. Sukladno tomu,grad je dvori{te robne ku}e organizirane kao tvornice.Nije te{ko zaklju~iti da je takav odnos posebno udobanprofitnim akterima grada. Racionalnost njihova pona{anjatemelji se na ambiciji da sa {to manje izdataka zarade {tovi{e. Dakako da zbog toga prirodno teè sniziti cijenuza{tite okoli{a gdje djeluju; te sposobnosti grada da kon-centrira ljude na odre|enim mjestima pretvoriti u unu-tra{nji mehanizam nove tercijarne organizacije. Obje te-`nje legitimno djeluju u svakom posebnom poslovnompothvatu. Ba{ zbog toga grad mora uspostaviti jasna mjeri-la mogu}eg i nemogu}eg, dopustivog i nedopustivog. Uprotivnom, paleoindustrijsku zastarjelost zamijenit }epaleotercijarna zastarjelost.

Obnova socijalnog raja

Predloèni naslov treba razumjeti u kontekstu {to ga je pri-premila egalitarna tradicija uporabe grada; tradicija je, poz-nato je, jedan me|u nekolikim “vru}im krumpirima” soci-jalisti~ke ba{tine. Najkra}e re~eno, ta se tradicija o~ituje uskupini tendencija i napora da se na mjestu prve razvojnezada}e grada u~vrsti skrb za neproduktivne skupine sta-novni{tva. Re}i da se grad ili dràva trebaju odre}i teskrbi, u Hrvatskoj je dvostruko cini~na izjava. Prvo, ci-ni~na je zbog toga {to su u hrvatskom dru{tvu neproduk-tivne i ovisne skupine stanovni{tva brojnije nego one raz-vojno sposobne. Odre}i se skrbi za njih zna~ilo bi odre}ise skrbi za nemali dio stanovni{tva. Drugo, cini~na je zbogtoga {to je vi{edecenijska tradicija socijalisti~ke dràve toli-ko pro{irila i u~vrstila socijalna prava neproduktivnog sta-novni{tva da se svaki poku{aj njihova prakti~nog reduci-ranja javno doìvljuje kao jedna vrsta socijalnog sadizma.Dakle, neovisno o motivima koji bi mogli potaknuti go-vornika na spomenutu tvrdnju, on ne bi mogao izbje}ijavnu optu`bu da je zagovornikom cini~ne razvojne strate- 93



gije. Zato nije neobi~no {to takvu, i srodne, tvrdnje nosi-telji politi~kih ovlasti izbjegavaju. Ako ni{ta drugo, one ni-su posebnim preporukama za masovnu bira~ku potporu.

No sistemska potpora neproduktivnim skupinama sta-novni{tva ima i svoju razvojnu bilancu, djelomi~no neovi-snu o opisanom tipu moralne osjetljivosti. Ona se u kri-ti~koj literaturi naj~e{}e opisuje sintagmama kao {to suegalitarna razdioba ili egalitarni poredak. U takvu dru{tve-nom okviru stvarni proizvoditelji dru{tvene perspektive iboljitka rubnom su skupinom pod izravnim nadzoromparazitskog birokratskog sloja koji svoju upravlja~ku legiti-maciju izvodi upravo iz na~elne skrbi za neproduktivneskupine. Povijest socijalizma pokazuje da se u takvu she-matizmu ne moè izbje}i ni jedna klopka rentijerskog dru-{tva. Ono, dakle, uspje{no funkcionira samo koliko us-pje{no radikalizira svoju razvojnu i strukturnu ovisnosto adresama koje redovito dozna~uju zajam~enu rentu. Jed-na me|u izravnim posljedicama takve mijene jest u~vr{}i-vanje kulturnog ambijenta koji je posebno pogodan zastrategije unutra{nje (samo)kolonizacije. Me|u njima je po-sebno va`na ona koja ohrabruje sumnji~avost prema pro-cesima ìvotnog diferenciranja. Zahvaljuju}i njezinim u~in-cima, samorazumljivo pravo na ìvotnu razli~itost postaje,tako|er samorazumljivim, izvorom “rizi~nih” oblika po-na{anja.

Na skiciranoj podlozi u~vr{}uju se i primjerene urba-ne strategije. Njihov je sredi{nji orijentacijski lik socijalniovisnik s reduciranim, ali sistemski zajam~enim pravomna “egzistencijalni minimum”. Budu}i da je minimum ve}po definiciji razina gdje su ìvotne razlike odredljive samoonoliko koliko su ukinute, predvidljivo je da }e urbanestrategije njime orijentirane afirmirati, ponajprije, nastra-ne redukcije mjerila kakvo}e kao svoje najve}e uspjehe.To, prakti~no, zna~i da je neuredan, zapu{ten i nastranoskroman reìm odràvanja i oblikovanja grada postao isto-vrstan “jedino mogu}em” modelu odràvanja i oblikova-nja. Posrijedi je o~ita simboli~na konstrukcija obzora razu-mijevanja socijalnih prilika. Ona je izravno podre|ena ren-tijerskim fantazmima i upravlja~kih i ovisni~kih skupina.

Predo~ena shema, dakako, ima sva obilje`ja idealno-tipske sheme. To zna~i da se ona u nazna~enoj zgoljnostine moè uo~iti ni na kojem empirijskom mjestu (ili samona radikalnim rubovima dru{tva). No niz njezinih posred-nih implikacija ima status sistemskih ~injenica. Primjerice,tijekom 1997. godine zagreba~ko je gradsko poglavarstvo sposebnom pozorno{}u pripremilo prijedlog stambenog zbri-94


njavanja vi{e desetaka sirotinjskih obitelji. Odmjeren s mo-ralnog stajali{ta taj ~in, dakako, zasluùje poèljne pridje-ve. No odmjeren s razvojnog stajali{ta predmetom je dvo-strukog prigovora. Prvi se svodi na razlo`no upozorenjeda je Zagreb ionako postao “usisiva~” hrvatskog stanov-ni{tva te da svako daljnje pove}anje privla~nosti grada zasirotinjske skupine stvarno poti~e nove useljeni~ke valove.Druk~ije re~eno, takva bi gesta bila razvojno primjerenakada bi je zagreba~ka gradska uprava smjestila u koji dru-gi hrvatski grad, ~iju je socijalnu privla~nost potrebno po-duprijeti “izvana”. Drugi se prigovor svodi na, tako|er raz-lo`no, upozorenje da se na sli~an na~in nije o~itovala jav-na skrb ni za koju drugu profesionalnu skupinu koja iz-ravno pobolj{ava gradsku kompetenciju i razvojnu otpor-nost; napose ne za elitne skupine sposobne oblikovati pri-mjerene odnose izme|u hrvatskog razvojnog potencijala ieuropskog okoli{a.

Nije spomenuti primjer jedinim primjerom. Ali je sva-kako indikativan. On pou~ava da u razvojnoj imaginacijidominiraju}ih gradskih aktera djeluje jedna vrsta episte-molo{ke ustrajnosti koja je jo{ u razdoblju socijalisti~kemodernizacije zorno pokazala u kakve se za~udne oblike“raubanja” grada mogu prometnuti egalitarne sistemskeopsesije. Upozorili smo, ima li se u vidu ukupna socijalna“ba{tina” postsocijalisti~ke Hrvatske, nije mogu}e likoveegalitarnosti uklanjati bez opasnosti da uklanjanje podle-gne cini~nim strategijama. No, na drugoj strani, ustrajnostegalitarnih opsesija na~inila je ve} zadivljuju}u zbirku pri-mjera uni{tavanja grada s legitimacijom brige za grad. Re-urbanizacija Zagreba s pomo}u slika obnove socijalnog ra-ja zato jedva da moè biti vi{e od egalitarne navike ~inov-ni{tva koje ne samo da nije nikada pripadalo povijestigra|anstva nego je poduzelo sve da se gra|anstvo na mje-stu sredi{njeg gradskog aktera i ne ustali. Budu}i da tavrsta preobrazbe nije vjerojatna ra~una li se samo s unu-tra{njim sazrijevanjem hrvatskog dru{tva, o~ito je da jeuloga upravlja~kih skupina upravo suprotna ulozi ~arob-njaka na vratima (socijalnog) raja. Ona se, najprije, poka-zuje u obvezi da se razvojno sposobnim skupinama ugradu zajam~e uloge izvedene iz njihove razvojne kom-petencije.

95



Eurokratsko imitiranje

Uvodno je potrebno ukloniti jednu, ina~e konvencional-nu, optu`bu koja prati sve rasprave o tendencijama {to semogu podvesti pod nazna~enu sloènicu. Optu`ba se sa-stoji u tome da kritika eurokratskog imitiranja nije drugonego poku{aj da se Hrvatskoj nametne fantazmagori~ni“tre}i put” u me|unarodne integracije. Sloènica “tre}iput” nije, dakako, odabrana slu~ajno. Svatko, ~ak i s kra}impam}enjem, zna da je ona bila op}om etiketom modelame|unarodnog povezivanja u socijalisti~koj modernizaciji.Dvije su osnovne sastavnice takva “tre}eg puta”: nesvrsta-nost i samoupravljanje. Oduzmu li se tim sastavnicamaobvezuju}i likovi politi~kog prenemaganja, na vidjelo do-lazi model koji je hrvatsko dru{tvo, pouzdano i predvidlji-vo, vi{e desetlje}a odvajao od ostatka europskog gra|an-skog svijeta, a bliìo ga kontinentalnim periferijama trijukontinenata: periferijama Azije, Afrike i jugoisto~ne Euro-pe. Druk~ije re~eno, zahvaljuju}i tomu modelu, hrvatskose dru{tvo uspje{no barbariziralo.

Uporaba iste sloènice devedesetih godina nagovje{}u-je i pribli`no iste ishode. Razlika je tek u tomu {to se slo-ènicom ne ozna~uje integracijska praksa socijalisti~ke mo-dernizacije, nego jedan skup uputnica koje upu}uju na po-trebu za kriti~kom inventurom eurokratskog imitiranja. Je-dan skup tih uputnica, strogo govore}i, takvu nepovjerlji-vost i zasluùje. Posrijedi su oni poku{aji koji potrebu zakriti~kim istraìvanjem i provjerom eurokratskog imitiran-ja reduciraju na nu`nost preventivnog zatvaranja hrvat-skog dru{tva od poticaja i utjecaja gra|anskih dru{tavau Europi. Posrijedi su, dakle, strukturne tendencije moti-virane autarki~nim opsesijama. Koliko su one posljedicazgoljne neukosti a koliko zbiljskih iskustava, predmet jeposebne rasprave. U svakom slu~aju likovi “tre}eg puta”{to ih one nagovje{}uju te{ko da su likovi puta, prije be-spu}a.

Ima li, dakle, kritika eurokratskog imitiranja svoje pri-rodno mjesto, koje nije optere}eno opasno{}u od podvrg-nu}a opsesijama “tre}eg puta”? Drìmo da je mogu} potvr-dan odgovor. Njemu u potporu nudimo dvije skupine ~inje-nica.

(i) Perspektive stvaranja nove tehni~ke strukture.Poznato je da je socijalisti~ka modernizacija podlegla sredi-{njem modelu posebne tehni~ke ekspanzije: paleoindustri-ji. Osloniv{i se na paleoindustriju, hrvatsko je gospodar-96

stvo uspjelo (samo)kolonizirati vlastitu unutra{njost: nainozemnim se trì{tima, pak, pokazalo sposobnim samotamo gdje su trì{ta bila zasnovana na ekstremno reducira-nim tehni~kim i socijalnim aspiracijama, dakle, u socijal-nim prilikama predgra|anskog podrijetla.

Dru{tvena preobrazba devedesetih godina, potaknutagra|anskim mjerilima i ciljevima, prirodno implicira i re-konstrukciju paleoindustrije i njezinu preobrazbu u novutehni~ku strukturu primjerenu novim (oslobo|enim) gra-|anskim aspiracijama. Druk~ije re~eno, gra|anska preobra-zba implicira i potrebu za novom industrijskom struktu-rom koja je sposobna za inovacije i prilagodbe. Eurokrat-ske tendencije, na drugoj strani, teè sposobnost za obliko-vanje nove tehni~ke i industrijske strukture dodjeljivati se-lektivno, sukladno na~elu da europskim sredi{tima pripa-da i pravo nadzora tehni~ke preobrazbe, a periferijskimeuropskim dru{tvima (kakvo je i hrvatsko) pravo na re-prizne tehni~ke strukture. Promotre li se posljedice tak-vih tendencija u zagreba~koj gradskoj preobrazbi, dolazi sedo paradoksalna zaklju~ka. On sugerira da eurokratsketendencije poti~u paleoindustrijsku ustrajnost u gradskojpreobrazbi. Jer, vidjelo se, prema europskim periferijskimdru{tvima potiskuju, iz sredi{nje europske perspektive, re-prizne tehni~ke strukture i sklopove. Dakako da zagre-ba~ki razvojni akteri, barem oni kojima je tijesno u socija-listi~kim industrijskim shemama bez socijalizma, morajudovesti u pitanje nazna~ene posljedice. Ili, druk~ije re~eno,upravo potreba za uspje{nom integracijom u Europu na-me}e kritiku eurokratskog imitiranja.

(ii) Ishod formalne europeizacije (tranzicije). Kao{to je poznato, tranzicijska preobrazba obuhva}a dva uspo-redna programa institucionalne rekonstrukcije dru{tva: po-liti~ku rekonstrukciju (demokratizacija) i gospodarsku re-konstrukciju (privatizacija). Oba se programa, vidjelo se,temelje na stavu da je institucionalna rekonstrukcija do-statna za obuzdavanje divljih u~inaka socijalisti~ke moder-nizacije. Prihvati li se taj stav, imperativ da institucionalnarekonstrukcija hrvatskog dru{tva mora imitirati bolja/naj-bolja rje{enja u europskim dru{tvima, djeluje kao zasno-van i racionalan stav.

No uvid u procese u dru{tvenoj zbilji izvan nazna~e-nog institucionalnog okvira otkriva da se, unato~ takvuimitiranju, ne mogu izbje}i paradoksalni oblici novebarbarizacije (primjerice, “divlje” poduzetni{tvo, uspon kri-minalnih aktera u gospodarstvu itd.). Premda je osnovica 97



takvih paradoksa naoko zagonetna, nije neodredljiva. Po-srijedi je ~injenica da se oba programa formalne europeiza-cije ne mogu dovr{iti s planiranim rezultatima ako nisuodre|eni modernizacijom kao procesom mijene dru{tve-ne zbilje. Modernizacija se, pak, ne moè oblikovati na te-melju imitiranih shema nego s pomo}u kreativnog odgo-vora na temeljna dru{tvena ograni~enja i izazove. Druk~ijere~eno, eurokratsko imitiranje ne moè zajam~iti onu raz-vojnu strategiju koja }e uspje{no ukloniti uzba{tinjena inovostvorena ograni~enja. Potrebna je, dakle, njegova kri-tika eda bi se primjereno odgovorilo na pitanje o obrisi-ma idu}e hrvatske modernizacije.

Izloèno na~elo moè se primijeniti i na gradsku pre-obrazbu. Daljnji razvitak Zagreba djelomi~no se, dakako,moè usmjerivati imitiranjem primjera izvrsnosti u ino-zemnom susjedstvu. Ali, stvarna modernizacija grada od-redljiva je samo kreativnim odgovorom na glavna ogra-ni~enja. Druk~ije re~eno, ona je neprenosiva gesta.

98


IV.

OD

GENERALNOG

URBANISTI^KOG

PLANA PREMA

RAZVOJNOJ

STRATEGIJI

ZAGREBA

SKICA RAZLIKA

U prije izloènom, posebnom, poglavlju, upozorili smo nanekoliko osnovnih sastavnica nacionalne strategije koje ob-vezuju Zagreb i njegove stru~ne skupine pri izradi papirapotrebnih za generalni urbanisti~ki plan. No ~ak i da senazna~ene obveze to~no ispunjavaju, nije zajam~eno da }ezbiljski likovi promjene, nastali pod utjecajem ispunjavan-ja, biti strukturno primjereni glavnim strategijskim zami-slima i intencijama. Glavni razlog nalazimo u ~injenici daje epistemologijska podloga Strategije izvedena iz jedne ho-mogene volje koja ne obuhva}a i posebne oblike djelovan-ja autonomnih sudionika Strategije. Druk~ije re~eno, u na-cionalnoj Strategiji nema predod`be o posebnim identitet-nim obilje`jima Zagreba, bez kojih se glavne intencije Stra-

tegije ne mogu primjereno oblikovati. Na~elne identitetneobveze, nagovije{tene zahtijevom za obzirnim razvitkom(“odrìvim” razvitkom), premda su, dakako, va`ne, nisutoliko specifi~ne eda bi mogle posluìti za precizno “por-tretiranje” Zagreba i na~ina njegova sudjelovanja u ostvari-vanju Strategije. Nisu dostatno specifi~ni ni naseljski likovi(naselje, velegrad, metropola), uzeti sami za sebe.

Treba, na drugoj strani, priznati da glavnim ciljem na-cionalne Strategije i ne moè biti upu}ivanje na posebneidentitete gradova/sudionika u ostvarivanju strategije. Naj-vi{e {to ona moè pruìti jest op}a uputnica u tipove grad-skih identiteta potrebnih u strategijskoj kooperaciji. Samapak zada}a preciznog “portretiranja” takva identiteta osta-je me|u glavnim obvezama generalnog urbanisti~kog pla-na. Zato se on ne moè promatrati kao mehani~ki pro-duètak op}ih zamisli nacionalne Strategije, primijenjenihna posebni slu~aj. Naprotiv, on je dokument s autonom-nom osnovicom, koja samo djelomi~no pripada osnovici{to je obuhva}a nacionalna Strategija. Me|usobnu nesvodi-vost jam~i ~injenica da je grad (dakle, i Zagreb) sudionik sautenti~nom egzistencijom. Generalni urbanisti~ki plan, 103

pod uvjetom da je dobro na~injen, odre|en je, najprije,tom autenti~no{}u.

U idu}im ulomcima shemati~no se opisuju glavni iz-vori te razlike. Generalni je urbanisti~ki plan njima izravopodre|en. Na~in na koji ih interpretira dopu{ta mu dajavno funkcionira kao dokument s posebnom vrijedno{}u;on, dakle, ne ponavlja imeprative strategije nego usmjerujegradski identitet sukladno tim imperativima. Zato se ipruà prema nacionalnoj Strategiji, a nije neposredno unjoj.

(a) Gradski identitet. U prakti~nom kontekstu plan-skih dokumenata najkorisnije je rije~ju “identitet” ozna~i-vati na~in djelovanja jednog sudionika preobrazbe premadrugom ili skupini drugih sudionika. Zato spomenuti grad-ski identitet dijelimo na tri osnovna lika.

(i) Unutra{nji identitet. Najkra}e re~eno, njime sepokazuje kako se grad odnosi prema vlastitoj svakodnevi-ci, dakle prema samom sebi. Za ljubav jedne prigodne she-matizacije zasnovano je re}i da se obveze unutra{njeg za-greba~kog identiteta dijele na tri osnovne skupine. Prvaskupina obveza jest revitalizacija ba{tine prve moderni-zacije. Druga skupina obveza jest resocijalizacija ba{tinedruge modernizacije. Glavne natuknice o jednoj i drugojmodernizaciji izloène su drugdje, pa ih na ovomu mjestunije potrebno posebno ponavljati. Upozoriti je, ipak, daobveze obuhva}aju i potrebu uklanjanja strukturnih rezer-va {to su podru~ja tih modernizacija “zatvorile” u odvoje-ne cjeline koje jedva da o predod`bi o cjelovitu gradu iovise. (Rez èljezni~ke pruge izme|u Donjeg grada i novoggrada izme|u Vukovarske i Save; rez Save izme|u “starog”i “novog” Zagreba; industrijski rez izme|u gradskog sre-di{ta na istoku i kaoti~nih industrijskih zona itd.) Jasno jeda grad ne raspolaè ni organizacijskim ni financijskim si-lama potrebnim za brzo ispunjavanje takvih zahtjeva. Alije jasno da se oni moraju u~vrstiti kao dugoro~ni zahtjeviproiza{li neposredno iz jedne identitetne obveze.

Tre}a skupina obveza pokazuje se u potrebi da se obli-kuju novi gradski sklopovi, kakvih jo{ nema, a koji sustrukturna sastavnica imaginarne tre}e modernizacije (ili:likova razvitka kojima je korijen u dràvnim i dru{tvenimpromjenama zapo~etim devedesetih godina). O~ito je da seprakse revitalizacije ba{tine prve modernizacije i prakse re-socijalizacije ba{tine druge modernizacije ne mogu odvoji-ti me|usobno od tre}e skupine obveza. Ne mogu zbog to-ga {to ih pokre}e ista identitetna energija. Time se, dakako,104

I. Rogi}, S. Daki}Od generalnog urbanisti~kogplana prema razvojnojstrategiji Zagreba

njihove autonomne razlike ne ukidaju uime nove opsesiv-ne homogenosti (kao u razdoblju druge, socijalisti~ke, mo-dernizacije). Ali se procesi mijene orijentiraju nekolikimzamislima koje su u modernom zagreba~kom gradskomiskustvu ve} nagovijestile potrebnu “gradotvornost” (prim-jerice, ekologijska osjetljivost, zavi~ajne referencije u gra|e-nju, javni prostor po mjeri teritorijalnih marginalaca, sre-di{nja uloga kultnih mjesta, smireni vremenski reìmi i rit-movi u sredi{njim i stambenim mjestima itd.). Nisu, daka-ko, te zamisli dostatne za nove sklopove. Ali su, nesumnji-vo, uvjeti koji jasno nagovje{}uju svim sudionicima mo-dernizacijskog procesa kakva je osnovna sintaksa obve-zuju}a za sve koji djeluju. Ta sintaksa nije mehani~ki pri-jepis ni jednog posebnog interesa. Ona, naprotiv, sluì ka-ko bi se svaki posebni interes mogao samooblikovatisukladno novim/starim identitetnim upori{tima grada.

Jasno je da za skicirane skupine obveza nisu svi akterizagreba~ke gradske preobrazbe jednako zainteresirani. Ak-teri koj predo~uju grad najprije kao komercijalno ili raz-vojno sredstvo u njima }e vidjeti malo prednosti. Ali akte-ri koji su izravno “zainteresirani” za ìvotna i simboli~nasvojstva grada (a ona stvaraju i komercijalne poticaje) unjima }e vidjeti ne samo obveze nametnute izvanjskomvoljom nego i likove dru{tvene imaginacije koji im i omo-gu}uju i olak{avaju iznova uspostaviti prema gradu kaocjelini ìvotne zbiljnosti personaliziran odnos.

(ii) Identitet u susjedskoj zajednici naselja. U ovomidentitetnom liku zrcale se iskustva drugih (naselja) u su-sjedskoj skupini, ste~ena u odnosima s promatranim su-dionikom. U prakti~nim istraìvanjima zrcaljenje se grad-skog identiteta u iskustvu ~lanova susjedske skupine najja-snije pokazuje u na~inu na koji gra|ani ocjenjuju tip raz-vitka {to ga je doti~ni grad potaknuo u svom susjedstvu.Primjerice, manji gradovi u susjedstvu ve}ih srednjih gra-dova u Hrvatskoj redovito njihov identitet opaàju kaokolonizatorski u odnosima prema sebi. Kvalifikacija je,najprije, posljedica prakti~nog odnosa u kojemu ve}i graddjeluje kao ovla{teni prenositelj razli~itih ure|aja i do-ga|aja u susjedske manje gradove te kao vi{estruko ja~i iza-ziva~ onih promjena u kojima autonomija odlu~ivanja ma-loga grada prakti~no propada, neovisno o tomu koliko jezajam~ena formalnim zakonskim pravilima i poretkom. Uzao{trenijim formulacijama skicirani se odnos opisuje ikao predatorski (odnos krvnik – `rtva). Treba jo{ dodati 105

I. Rogi}, S. Daki}Od generalnog urbanisti~kog

plana prema razvojnojstrategiji Zagreba

da su spomenuti uvidi nastali u razdoblju socijalisti~kemodernizacije (osamdesetih godina).

Moè li Zagreb u odnosu prema susjednim gradovimaizgra|ivati lik sli~an skiciranome? Odmjerimo li preporu-ke nacionalne Strategije, dobiva se posredni naputak datakvo {to ne bi bilo dobro. Ali samo posredni. Na drugojstrani, nije te{ko predo~iti brojne prakti~ne prilike kojepoti~u tehni~ku i funkcionalnu ovisnost malih gradova ove}im sredi{tima u susjedstvu. Bilo bi pogre{no zaklju~itida gra|ani malih gradova, samo zbog toga, rasu|uju da su`rtve specifi~ne kolonizacije. Pogre{no zbog toga {to taovisnost, poznato je, donosi niz razvojnih prednosti i ma-lim gradovima. Negativne slike, dakle, nastaju na tlu ko-munikacijske prakse gdje se manje ili vi{e jasno odmjerava-ju identitetne tvorevine razli~ite kakvo}e. Ima li se to naumu, korisno je upozoriti da je zagreba~koj gradskoj preo-brazbi, koju poti~u identitetne obveze, primjereno izgra|i-vati kooperaciju na mjestu gdje je prije bila kolonizacija;kooperaciju i s mreòm malih gradova i sa subjektima bezjavnog jezika (prirodnim dobrima).

(iii) Identitet u dràvnoj i nacionalnoj zajednici. Onekoliko va`nijih ozna~nica zagreba~kog identiteta na tojrazini raspravljeno je na drugom mjestu (10; 1997), pa nijepotrebno ponavljati poznato. Korisno je tek upozoriti dase identitet Zagreba na ovoj razini odre|uje na dva, djelo-mi~no autonomna, semanti~ka podru~ja: na podru~ju po-trebe i zahtjeva za dru{tvenom integracijom i na podru~jupotrebe za novim razvojnim inicijativama. Prvo obuhva}aniz ìvotnih i simboli~nih impulsa koji Zagreb obvezujuda kao sudionik u dru{tvenoj komunikaciji djeluje pruà-ju}i vi{estruka jamstva, i socijalna i ìvotna i simboli~na,da je i individualna i kolektivna svakodnevica za{ti}enopodru~je, gdje primjereno mjesto moè na}i svaki ~lan na-cionalne i dràvne cjeline. Drugo obuhva}a niz impulsakoji obvezuju Zagreb da neprestano poti~e na nove inici-jative, dakle, da prakti~no funkcionira kao glavni jamacdru{tvene kreativnosti, napose u odmjeravanju s drugimrazvojnim akterima kojima su prirodniji odnosi bez “opa-snosti” od takvih promjena.

Nije, dakako, posve jasno koliko se implikacije skici-ranih semanti~kih podru~ja mogu rabiti za izradu doku-menata s posebnim svrhama, kakav je i generalni urbani-sti~ki plan. U prija{njem slu~aju, gdje se odre|uje odnosZagreba prema susjedima, to nije tako zamr{eno. Jer ve}niz planskih stavova, vidljivih u dokumentima generalnog106


urbanisti~kog plana, indicira kakav je odnos na djelu. Bu-du}i da je na nacionalnoj razini malo takvih, s homolo-gnom operativnom strukturom, te{ko je neposredno uo~itinjihove jasne prostorne posljedice, kao u prethodnom slu-~aju. No razumiju li se spomenuta semanti~ka podru~jakao stabilne aspiracijske mreè, podrijetlo kojih je u kolek-tivnom identitetu (kulturnom i nacionalnom), nije neute-meljeno razumjeti ih kao strategijske imperative nacio-nalne javnosti. U prakti~nom planskom poslu oni, ponaj-vi{e, imaju vrijednost kriterija i mjerila odre|ivanja i legiti-macije posebnih prioriteta ili rje{enja.

(b) Modernizacija. U tekstu nacionalne Strategije, vid-jelo se, osim na~elnog zagovaranja obzirnog razvitka, ne-ma jasnijih natuknica o modelu modernizacije s kojim au-tori Strategije mogu ra~unati ili ra~unaju. Imaju li se naumu prilike u kojima su djelovali prostorni planeri i urba-nisti tijekom obiju prethodnih modernizacija, ta je okol-nost atipi~na. U oba prija{nja slu~aja, i prve i druge mo-dernizacije, bilo je jasno kakav se model dru{tva èli obli-kovati i na kojim metasocijalnim upori{tima. Zato su iosnovna upori{ta gradske preobrazbe bila odre|enija.

No unato~ tom praznom mjestu istraìvanje zaintere-sirano za upori{ta tre}e hrvatske modernizacije (od devede-setih godina dalje) nije bez nekoliko korisnih pomagala.Me|u njima isti~e se manji broj mjerodavnih uvida.

(i) Prisutnost nove tehni~ke paradigme. Od osamde-setih godina u ja~im industrijskim zemljama zapadnogkruga stara se tehni~ka paradigma, na kojoj se temelji (pa-leo)industrijska ekspanzija, potiskuje i zamjenjuje novom.Tri su ~injenice u tom pogledu posebno va`ne. Prvo, mi-jenja se pojam stroja (od oblika mehani~ke kolonizacije ì-vota stroj se prometnuo u proces biologizacije mehani~kihsklopova). Drugo, industrijski sektor zapo{ljavanja vi{e ni-je, a ne moè ni biti, izvorom masovnog zapo{ljavanja.Zahvaljuju}i tomu, industrijski sektor vi{e ne moè bitini pokreta~em masovne urbanizacije. Tre}e, glavni indu-strijski pogoni postupno se potiskuju iz grada na podru~je(nove) gradske regije, gdje vi{e nisu specifi~nim dobrom nijednog pojedina~nog grada, nego se istodobno oslanjaju uprakti~nom funkcioniranju na veze i usluge vi{e gradova uregiji.

Hrvatska, dakako, nije ~lanom skupine zemalja gdje seto doga|a. Ona je periferijska zemlja. Ali je uo~iti da sevrijeme politi~kog i dràvnog sloma modela druge moderni-zacije poklapa s vremenom iscrpljivanja glavnih (paleo)indu- 107



strijskih sklopova u hrvatskom gospodarstvu. (Zasnovanoje govoriti o njihovoj 75%-tnoj otpisanosti.)

Ta ~injenica, posredno, navodi na zamisao da Hrvat-ska mora odlu~nije poticati oblikovanje nove tehni~keparadigme. Premda je unutra{nja nepripravljenost hrvat-skog dru{tva za tu zada}u i vi{e nego ozbiljnom zapre-kom, ona nije i jedinom otegotnom okolno{}u. Va`nije suindustrijske politike razvijenijih zapadnih zemalja, poseb-no ima li se na umu blisko susjedstvo i politike zemaljaEuropske unije. Op}a intencija tih politika jest zastarjeleindustrijske sklopove i oblike potiskivati prema europskimrubnim zemljama. U tu se skupinu, mno{tvo je posebnihindikacija, ubraja i Hrvatska. U nazna~enom okviru izgra-|ivanje nove tehni~ke paradigme u Hrvatskoj moè dose-gnuti onaj stupanj tehni~ke modernizacije koji se malorazlikuje od oblika i ustroja klasi~ne industrije, premdadjelomi~no “prera|ene” pod tlakom novih socijalnih i eko-logijskih zahtjeva. Samo je po sebi razumljivo da takvatehni~ka modernizacija ne dopu{ta onu akceleraciju razvit-ka kakav je Hrvatskoj neposredno, ali i dugoro~no, potre-ban. Zato je odlu~nije oblikovanje nove tehni~ke paradig-me jedan od temeljnih imperativa hrvatske razvojne strate-gije. Ona se bez suradnje intelektualnih skupina sabranihu Zagrebu te bez industrijske tradicije oblikovane u Zagre-bu, ali i u srodnim gradovima s industrijskom pro{lo{}u,ne moè jasno odrediti.

Koliko ~vrsto}a takve paradigme utje~e na prerazdio-bu teritorijalnih procesa, nagovijestili smo u uvodnom od-jeljku. Nova tehni~ka paradigma istovrsna je dovr{etku in-dustrijskog sektora u ulozi sektora s masovnom ponudomradnih mjesta i sektora o kojemu ovisi “ostatak” grada.Druk~ije re~eno, ona omogu}uje da se razvojna autonomi-ja grada i, op}enito re~eno, “povratak gradu” oblikuje smanje dvosmislica i nejasno}a. Zato je aktivno poticanjenove tehni~ke paradigme neodvojivo od urbanih strategijakojima je temeljni cilj potvrditi Zagreb u njegovim glav-nim odrednicama.

(ii) Znanost kao upori{te nove industrije. O tome utematski specijaliziranoj literaturi ima mno{tvo rasprava.Posrijedi je uvid da se nova tehni~ka i industrijska paradig-ma ne moè oblikovati, a napose u~vrstiti, bez strukturneovisnosti o znanstvenim istraìvanjima. Druk~ije re~eno,sveu~ili{ne institucije postaju novim sredi{tima tehni~kerekonstrukcije u dru{tvu.108


Ta na~elna ~injenica implicira, na prostornoplaner-skoj razini, me|utim, jednu promjenu koja je u dosada-{njim analizama bila predmetom rubne analiti~ke pozor-nosti. Posrijedi je promijenjeni prostorni poloàj sveu~i-li{nih institucija. Analizira li se pozornije i teritorijalnishematizam i glavni modeli budu}eg rasporeda sveu~ili-{nih institucija u Zagrebu, te{ko se oteti dojmu da je posri-jedi odnos koji se oslanja na pragmati~ne okolnosti. (Prim-jerice, potpuno je strategijski nejasno za{to se sveu~ili{neinstitucije kao {to su kemijski zavodi Prirodoslovno-mate-mati~kog fakulteta ili ustanove kao {to je Fakultet za ke-mijsko inìnjerstvo koncentriraju u donjogradskom sre-di{tu; nejasno je, tako|er, za{to se elektrotehni~ki fakultetili fakultet strojarstva i brodogradnje nalaze uz Ulicu gra-da Vukovara itd.) Prihvati li se stajali{te da je znanost upo-ri{te nove tehni~ke konstrukcije/rekonstrukcije industrij-skog sektora, spomenute ili srodne istraìva~ke ustanovepostaju àri{tima nove industrijalizacije. To, posredno,zna~i da je njihovo prirodno mjesto na rubnim gradskimpodru~jima, gdje se bez ve}ih pote{ko}a mogu spajati is-traìva~ki poligoni i nove industrijske lokacije. Spomenu-to sintakti~ko pravilo, dakako, ne moè se primjenjivati li-nearno. Ali, na drugoj strani, ono implicira da se posto-je}a i budu}a istraìva~ka sredi{ta u prirodnim, tehni~kimi medicinskim znanostima vrednuju kao potencijalna àri-{ta nove industrijalizacije. Budu}i da niz posebnih zahtje-va kojima je korijen u strategiji obzirnog razvitka nalaèda takva àri{ta moraju imati i odgovaraju}u lokacijsku“obzirnost”, posve je o~ito kakav se glavni pravac urbano-lo{ke analize time favorizira.

(iii) Tehni~ka javnost i neovisni nadzor. Model (pa-leo)industrijalizacije, razvijen u razdoblju druge hrvatskemodernizacije, imao je, na podru~ju javnog nadzora, dvaizrazita “slijepa” mjesta; njihov daljnji opstanak nije spojivs uvjetima i mjerilima obzirnog razvitka; nije spojiv ni snovim pristupom lokacijskoj politici u industriji.

Prvo slijepo mjesto pokazuje se u isklju~ivanju javno-sti iz rasprave o novim industrijskim lokacijama. Glavniargument u korist odluke o isklju~ivanju bio je prigovor onekompetentnosti. To zna~i da javnost ne moè mjerodav-no raspravljati o prednostima i manama pojedinih lokacij-skih odluka. Zbog toga nije nu`na ni u procesu odlu~ivan-ja. Prihvati li se argument doslovno, njegova je vrijednostnesumnjiva. Nekompetentna javnost lako moè biti `rt-vom razli~itih interesnih strategija i predumi{ljaja. Suklad- 109



no tomu, javni stavovi ne mogu obvezivati nijednog za-stupnika javnog interesa.

Drugo slijepo mjesto pokazuje se u isklju~ivanju insti-tucije neovisnog nadzora pojedinih lokacijskih odluka iistraìvanja na kojima se one temelje. Time je okvir anali-ti~ke objektivnosti sustavno reduciran samo na dva likauklju~enog znanja: na stru~njake koje pla}a investitor i nastru~njake koje pla}a konkurentski investitor. Javnost mo-è ovisiti ili o jednom ili o drugom. Drugih mogu}nostinema.

Prihvati li se, kao jedna od temeljnih implikacija tre}emodernizacije, i stav da nova industrijska politika izravnoovisi o tehni~koj javnosti i o (s njom povezanom) neovi-snom nadzoru kakvo}e analiti~kih podloga, na koje se onapozivlje, postaje o~ito da se time uklanjaju slijepa mjestana koje je upozoreno. A proces rekonstrukcije tehni~ke os-novice gospodarstva, napose sekundarnog sektora, zadobi-va potrebnu socijalnu ~itljivost. Ima li se na umu stvarnaveli~ina skupina koje su na poloàju sudionika ugroènihindustrijskim politikama, ta socijalna ~itljivost ima vrijed-nost nu`nog uvjeta svake razvojne strategije koja implici-ra tehni~ke mijene.

(c) Nova predod`ba o gradskoj regiji. Sintagma “grad-ska regija” rabi se u ovom analiti~kom odjeljku sa stanovi-tim nepovjerenjem. Ne zbog toga {to se njezine granice nebi mogle argumentirano odrediti. Napokon, metodologij-ske sheme socijalne geografije u tom su pogledu nedvosmi-slene. Nepovjerenje je posljedica stava da mnoge op}e for-mulacije, me|u koje spada i sintagma “gradska regija”, ne-precizno opisuju kvalitativne razlike izme|u pojedinihmjesta na toj regiji. Primjerice, primijeni li se ~ak i najjed-nostavnija shematizacija zagreba~ke gradske okolice s po-mo}u izokrona, gubi se niz va`nih lokalnih razlika iz-me|u tako razli~itih podru~ja kakva su, primjerice, @um-berak, Dugo Selo ili Vukomeri~ke Gorice. Bitno je uo~itida su mnoge razlike takve da ih je najmanje pogre{nodràti nesvodivima. Sukladno tomu, uporaba sintagme “grad-ska regija” ve} implicira da smo se odvaìli na jednu vrstunepriznavanja, ina~e nu`nih, regionalnih razlika.

Ipak, i u ovom se odjeljku isti~e ne samo valjanost tesintagme u odre|enom analiti~kom kontekstu nego se za-govara i potreba promjene predod`be o njoj kao dio obli-kovanja nove gradske razvojne strategije. O ~emu je rije~?

Najkra}e, posrijedi je promjena predod`be o regional-nom podru~ju razvitak kojega je najtje{nje svezan s raz-110


vitkom Zagreba. Bilo bi, dakako, pretjerano re}i da su raz-vojne promjene na tom podru~ju dio unutra{njih zagre-ba~kih promjena sada, zaklju~nih devedesetih godina. Alinije neto~no re}i da je oblikovanje nove zagreba~ke mo-dernizacije nemogu}e bez strukturne povezanosti s razvoj-nim promjenama na tom podru~ju.

Granice podru~ja u osnovi su odre|ene europskimprometnim odlukama o dva kontinentalna pravca. Prvi jedio prometnog koridora Srednja Europa – jadranski jug.Posrijedi je, poznato je, prometnica Rijeka – Zagreb – Va-ra`din – Ma|arska. Devedesetih godina ta je prometnicajedan me|u nekoliko hrvatskih investicijskih prioriteta.Njezino izgra|ivanje i tehni~ko opremanje izravno utje~ena nekoliko posljedica. Najprije, omogu}uje da se moder-nizacija gradova na prometnoj osovini: Rijeka, Zagreb iVara`din, na temelju nacionalnog interesa za oblikova-njem gospodarskog podru~ja koje }e biti bezuvjetno kon-kurentno na europskom trì{tu, racionalno koordinira.Cilj koordinacije nije, dakle, optimizacija gradskog razvit-ka “iznutra”, kao autarki~ne razvojne zbiljnosti. Cilj joj jeoptimizacija koja se naslanja na strukturne prednosti sva-koga grada na prometnom pravcu. Druk~ije re~eno, cilj jojje optimizacija koja, u isti mah, poti~e stvaranje jedinstve-nog gospodarskog podru~ja s autonomnim institucijama,ritmovima i kriterijima uspje{nosti. U zbilji takva jedin-stvena gospodarskog podru~ja, dakako, nema. Ali ritamdosada{njeg tehni~kog opremanja prometnog pravca te iz-gledi da Hrvatska na njemu najbrè postigne gospodarskuorganizaciju sposobnu za efikasno nadmetanje na inozem-nom trì{tu govore da nagovije{tene mogu}nosti nisu tlap-nja nego jedna vrsta strategijskih imperativa.

Druga, ne i manje va`na, posljedica o~ituje se u tomeda je podru~je uz prometni pravac s tamo{njom mreòmnaselja “prirodno” podru~je prioritetnog investiranja spo-menutih gradova. Isticanje prioriteta ne implicira, daka-ko, i obvezu da svaki grad na tom pravcu, zbog investicijau podru~je, zapu{ta autenti~ne gradske prioritete. Lokalnioblici razvitka, vidjelo se, dio su obvezuju}ih likova novemodernizacije. Oblikovati gospodarsku strukturu i razvoj-ne sudionike koridora nasuprot lokalnom razvitku zna~ilobi izravno ugroziti samo osnovicu nove modernizacije.Isticanje ~injenice da podru~je pravca “prirodno” postajeprioritetnim investicijskim podru~jem ima, me|utim, dru-gi cilj. Posrijedi je nova razvojna mreà koja se oblikuje naspomenutom prometnom pravcu. Ta je mreà okosnica 111



nove hrvatske akceleracije razvitka. Budu}i da su ve}i sred-nji gradovi, a napose Zagreb, glavni sudionici te akceleraci-je, predvidljivo je da su oni “prirodno” zainteresirani zagospodarenje podru~jem.

Drugi kontinentalni pravac je pravac Austrija – Mari-bor – Zagreb – Sisak – europski jugoistok. Zapadni dio to-ga pravca: od Bavarske i Austrije do Zagreba ima i “dodat-nu” vrijednost; on je dionica srednjoeuropskog puta (viaZagreb) za jadranski jug. Isto~ni dio pravca: od Zagrebaprema Sisku i europskom jugoistoku dio je, poznato je,starog strategijskog pravca o kojemu je strukturno ovisilasocijalisti~ka modernizacija. Njemu, dodu{e, konkurira pa-ralelni pravac kroz Ma|arsku (za Ukrajinu, Rumunjsku iTursku). Ima li se na umu ~injenica da je Ma|arska ~lani-ca i razvojnih i obrambenih europskih saveza, treba o~eki-vati da }e Europska unija taj pravac favorizirati. Poticanjepravca kroz Hrvatsku za europski jugoistok bit }e, najpri-je, motivirano izvanjskim politi~kim potrebama za ja~an-jem me|uovisnosti “regionalnih aktera”, dakle, dràva na– politi~kim àrgonom eurokrata re~eno – “isto~nobalkan-skom i zapadnobalkanskom podru~ju”. U njih, poznatoje, i Europska unija i SAD ubrajaju i Hrvatsku.

No neovisno o tom, politi~ki problemati~nom, ocjenji-vanju vrijednosti samog pravca, Hrvatska je nedvojbenozainteresirana za njegovo daljnje tehni~ko opremanje nahrvatskom teritoriju. Razlog su unutra{nje potrebe za teri-torijalnom integracijom, napose podru~ja koje }e jo{ duèvrijeme biti “zonom” posebnih politi~kih i razvojnih priti-saka: podru~ja hrvatskog istoka. Budu}i da je integracijahrvatskog istoka neodvojiva od nove hrvatske moderniza-cije, i nova akceleracija razvitka mora se posebno potvrditiba{ na njemu. Zato je i tehni~ko opremanje isto~nog prav-ca nacionalni strategijski imperativ. Na potezu od Maribo-ra do Siska s tri ve}a sredi{ta i nekoliko manjih prirodnose oblikuje novi okvir razvojne suradnje. U tom okviru,upozoreno je i u prija{njem odjeljku, ne gube se lokalnepreobrazbe sredi{ta. Sintaksa modernizacije to, napokon, ine dopu{ta. Ali su nagovije{teni oblici razvojne kooperaci-je i ovisnosti koji, nedvojbeno, pripadaju novoj/jedinstve-noj razvojnoj zbilji.

(d) Aktivni nadzor useljavanja. Na vi{e je mjestaistaknuto da Zagreb, u budu}nosti, mora voditi aktivnupolitiku useljavanja/iseljavanja. Ta op}enita formulacija kri-je nekoliko posebnih zada}a.112


(i) Sustavna blokada daljnjeg pove}anja broja sta-novnika. Tijekom razdoblja druge modernizacije oja~alasu dva glavna razloga pove}anja broja stanovnika u gradu.Prvi je razlog paleoindustrijska paradigma razvitka. Para-digma, poznato je, “proizvodi” potrebe za velikim brojemradnika. Nisu te potrebe, dakako, samo posljedica unutra-{njih, racionalnih, imperativa industrijskog sektora. Onesu, upozorili smo u prija{njim odjeljcima, posljedica ~inje-nice da je industrijski sektor konstrukcijski sektor poretkau cjelini. To zna~i da zapo{ljavanje u industriji nije poslje-dica samo odnosa na trì{tu rada u samom sektoru nego ipotrebe poretka da brojno{}u industrijskog sektora legiti-mira autonomnu “modernost”. Zato je privla~enje i za-po{ljavanje u industrijskom sektoru ve}e i od njegovihfunkcionalnih zahtjeva i od stvarnih “smje{tajnih” mo-gu}nosti grada kamo se novi industrijski radnici alociraju.Sintakti~ko je pravilo konstrukcije da se ve}i i masovnijiindustrijski sklopovi lociraju u ve}e gradove. To zna~i daje Zagrebu dopala uloga, barem u okviru hrvatskog dru-{tva, najbrojnijeg industrijskog sredi{ta. Brojnost se, upo-zoreno je, pove}ava neovisno o socijalnim ili ekologijskimu~incima u neposrednom ili posrednom okoli{u; dakle,neovisno o u~incima u gradskoj zbilji ili zbilji hrvatskogdru{tva.

Drugi je razlog ratna otpornost Zagreba. Tijekomvi{e godina Domovinskog rata u kolektivnom iskustvu hrvat-skog stanovni{tva Zagreb je stekao poloàj neugroziva/ne-osvojiva grada. Sporadi~ne okupacijske prijetnje ili povre-meni (zra~ni) napadi nisu bili dovoljno uvjerljivi za opo-vrgnu}e predod`be. Na drugoj strani, stupanj ratne nesi-gurnosti u ve}em dijelu Hrvatske porastao je pribli`no to-liko koliko je poraslo i pouzdanje da je Zagreb u svim rat-nim okolnostima sigurnim gradom. Izravna posljedica tak-va uvida je tendencija znatnog dijela hrvatskog stanov-ni{tva da potraì sigurnu adresu za budu}nost ba{ u Zagre-bu. Posebno su tom stavu sklone skupine s izravnim pro-gnani~kim iskustvom.

Upozoriti je da socijalne prilike koje se oblikuju podtlakom takvih doga|aja imaju autonomnu sintaksu. Jed-no od njezinih va`nih pravila jest i ono koje ne dopu{tagradskoj upravi zadràti cini~nu hladnokrvnost prema no-vodo{lim skupinama. Zahvaljuju}i tomu, gradska se upra-va izlaè istodobnim a protuslovnim imperativima. Najednoj je strani imperativ da se novodo{lima zajam~e kak-ve-takve ìvotne {anse. Stvaranje tih jamstava pak pove- 113



}ava daljnju privla~nost Zagreba. Na drugoj je strani impe-rativ da se ne dopusti Zagrebu “progutati” ve}i do hrvat-skog stanovni{tva. To je mogu}e koliko se privla~nost Za-greba izvanjskim skupinama smanjuje. Uklanjanje togaparadoksa, dakle, nije posve jednostavno. Ono traì plane-re s posebnim kompetencijama i iskustvom.

(ii) Sustavna politika prerazdiobe useljeni~kih sku-pina. Zagreb, ba{ kao i drugi hrvatski gradovi, ne moè nebiti “otvorenim” gradom. Njegova je pristupa~nost dioop}ih ìvotnih i teritorijalnih prava hrvatskog stanovni-{tva, pa u tom pogledu i ne moè biti posebnih nedoumi-ca. No, imaju li se na umu razvojni imperativi proiza{li izpredod`be o identitetu Zagreba u hrvatskom dru{tvu teimperativi proiza{li iz uvida da se okon~ala industrijaliza-cija kao proces zajam~ena masovna zapo{ljavanja, sudioni-ci zagreba~kog razvitka ne mogu ne prihvatiti politiku ko-joj je cilj selektivno useljavanje. Potreba za selekcijom iz-ravno je posljedica potrebe za izvrsnim skupinama u odre-|enim sektorima razvojnih promjena te potrebe da se uselja-vanje nadzire sukladno stvarnim socijalnim i ekologijskimmogu}nostima grada.

Popisu spomenutih potreba treba dodati i jo{ jednu –metropolsku. Upozoreno je da je metropola onaj lik gradagdje se neposredno odre|uje odgovornost grada za razvi-tak ukupnog dru{tva. Metropolski grad, dakle, po definici-ji je odgovoran ne samo za unutra{nji gradski razvitak ne-go i za razvitak dru{tva kojemu je metropolom, u cjelini.To zna~i da Zagreb nije obvezatan nadzirati useljavanje sa-mo zbog unutra{njih, komunalnih, potreba i motiva, negoi zbog posljedica koje, predvidljivo, ekstremna centralizaci-ja naseljavanja izazivlje na hrvatskom teritoriju. Metropol-ske se obveze, dakle, ne mogu odvojiti od obvezuju}e poli-tike selektivnog useljavanja, u kojemu, o~ito je, prednostima naseljavanje skupina s posebnom kompetencijom prednaseljavanjem u masovnim valovima.

Takva politika moè, me|utim, poèljne u~inke po-sti}i samo u “unutra{njem” podru~ju grada, zanemaruju}ipromjene na izvanjskom, periferijskom, prstenu. Uzme lise u obzir nova predod`ba o gradskoj regiji, na koju jeupozoreno u prija{njem odjeljku, nazna~ena se redukcijamoè otkloniti. Druk~ije re~eno, uspje{nost selektivne po-litike useljavanja ne mjeri se samo smanjenjem useljeni-~kih skupina tijekom zadanog razdoblja u Zagreb negokakvo}om ukupne prerazdiobe stanovni{tva u Hrvatskoju korist srednjih gradova te gradova na hrvatskoj periferiji114


~iji je razvojni i socijalni autoritet temeljito ugroèn tije-kom ratnog razdoblja (Vukovar, Vinkovci, Osijek, Dubrov-nik, Gospi}, Sisak, Petrinja, Knin, Benkovac itd.).

(iii) Poticaj iseljavanju. Ni jedan grad u Hrvatskoj ni-je do sada izgradio sustavne poticaje na iseljavanje, naposeonih skupina koje su se, ve} i po vlastitoj predod`bi, ugrad smjestile “privremeno”. Za{to tomu nije tako, pred-metom je posebne rasprave koja nadma{uje okvire ovogarada. Upozoriti je da oblikovanje takve razvojne politikepredstoji i Zagrebu. Posve je o~ito da se ona ne moè izra-diti u uzba{tinjenom “autarki~nom” okviru razumijevanjagradskog razvitka. Za primjereno oblikovanje takve politi-ke potrebne su barem dvije dodatne skupine aktera: dràv-ne institucije (posebno vojska i gospodarske institucije),crkvene institucije te drugi gradovi s autonomnim, kom-plementarnim, razvojnim ciljevima.

115



NEKE ORGANIZACIJSKEI IZVEDBENEPOSLJEDICE

(a) Organizacija istraìvanja. Kada “budu}nost posusta-ne”, stru~njaci vole ponavljati kako je temeljna zada}a ur-banisti~kog dokumenta, kakav je i generalni urbanisti~kiplan, razgrani~enje osnovnih teritorijalnih interesa. Najpri-je se dijele podru~ja koja je potrebno za{tititi (kao prirod-na ili kulturna dobra) od podru~ja koja su pogodna za raz-li~ite oblike i tipove djelatnosti. Potom se dijele podru~jaza posebne djelatnosti (stanovanje, gospodarski sektori, pro-met itd.) i odre|uju primjereni reìmi uporabe. Nakon to-ga se razgrani~uju i temeljni vlasni~ki interesi: privatni ijavni. Promotre li se tri spomenute razdiobe temeljnih teri-torijalnih interesa s potrebnom kriti~nom napeto{}u, lakoje uo~iti da za opisanu uporabu generalnog urbanisti~kogplana nije nu`no potrebna predod`ba o budu}nosti gra-da ili posebnih djelatnosti. Potrebni su, dakako, osnovniuvidi zbog preventivnog uklanjanja sukoba, napose neo~e-kivanih organizacijskih ili tehni~kih oblika pojedinih inte-resa, ali razvijena predod`ba o budu}nosti nije. Premda iz-nesena tvrdnja moè zvu~ati paradoksalno ima li se naumu zna~enje rije~i “plan” u imenu dokumenta, tvrdnjanije nelogi~na. Posrijedi je, jednostavno, upozorenje da jeglavna zada}a planskog dokumenta kakav je generalni ur-banisti~ki plan, razvojno promatrano, skromna. Zada}a sesastoji u tomu da se jasno razdijele teritorijalna podru~ja,djelatnosti i interesi, kako bi se preventivno uklonila opa-snost od me|usobnih sukoba i povreda prava: teritorijal-nih, socijalnih i ìvotnih, pojedinih sudionika teritorijal-nih praksa. Druk~ije re~eno, zada}a je dokumenta biti os-novicom stanovita uporabnog reda. Zato se od njega zah-tijeva i primjerena pravna kakvo}a.

Tvrditi, pak, da je time potpuno opisana zada}a gene-ralnog urbanisti~kog plana, svakako je neto~no. Svaki ur-banist, ve} i na temelju svakodnevnog iskustva, zna da setakav dokument ne moè na~initi bez stanovita razumije- 119

vanja grada kao autenti~ne zbiljnosti. To, prakti~no, zna~ida se, pravno promatrano, moè sastaviti dobar plan a daon ipak bude izvorom nezadovoljstva. Urbanolo{ke teorijepou~avaju da se gradska zbiljnost treba razumjeti kao “in-teresna igra”. Ali i da se ta igra egzistencijalno oblikuje natemelju predloàka, uvjeta i pravila koji se ne mogu izvestineposredno iz interesa. Druk~ije re~eno, na temelju prisut-nosti manje ili vi{e jasnih identitetnih sklopova i poreda-ka. Samo identitet ima interes. Kako }e se identitet kon-kretno tehni~ki, socijalno i terotorijalno oblikovati, ovisi,najprije, o tomu kakav je i koji je identitet na djelu. Identi-teti su, poznato je, i pravne ~injenice. Ali njihova je “prav-nost” samo posljedica njihove razlike.

Ima li se skicirana ~injenica na pameti, lako je zak-lju~iti da se generalni urbanisti~ki plan ne moè izraditibez pitanja o identitetima aktera i njihovih praksa koje,ina~e, trebaju planskim dokumentom biti regulirane. Pritomu se nu`no razlikuju dva identitetna pitanja. Prvim sepita za identitetna obilje`ja grada kao op}eg dobra. Ti-me se izvla~e na vidjelo glavna sintakti~ka i semanti~kapravila koja odre|uju najva`nije mogu}nosti daljnjeg obli-kovanja gradskog sklopa/gradske strukture. Drugim se pitaza identitetna obilje`ja pojedinih aktera teritorijalne prak-se. Time se izvla~e na vidjelo glavne zamisli, projekcije,aspiracije pojedinih aktera, ali i njihova prakti~na mo} ikompetencija. Sukladnost izme|u dvaju nazna~enih iden-titetnih krugova nije ni~im zajam~ena. Lako je zamislitiaktere koji èle “barbarizirati” grad gdje djeluju. Ili ga pro-mijeniti tako da mu presude jednim strukturnim rezom(primjerice Zagreb u drugoj modernizaciji). Nije zajam-~ena ni trajnost razdiobe na “dobre” i “zle” aktere. Primje-rice, u razdoblju druge modernizacije mnoge su gra|anskeskupine u isti mah ekologijski zainteresirane, ali i neobzir-ni graditelji “komercijalnih” ku}a za rentiranje (obala, grad-ska periferija, rubovi nacionalnih parkova itd.).

Iz iznesenih tvrdnja prirodno proizlazi nekoliko sta-vova.

(i) Identitetna obilje`ja i mijene nisu zadani. Zato supredmetom istraìvanja. Budu}i da se ta obilje`ja mijenja-ju i longitudinalno (kroz vrijeme) i strukturno (formalnipredlo{ci, tehni~ka podloga itd.), stvarni je predmet istra-ìvanja njihova vremenitost. Time smo na tlu future rese-

arches. Istraìvanje vremenitosti, naime, prirodno implicirai interes za predvi|anje (mijena) i interes za njihovo (djelo-mi~no) usmjeravanje i izazivanje.120


(ii) Istraìvanje identitetnih obilje`ja grada kao op}egdobra treba odvojiti od istraìvanja posebnih aktera dru-{tvene mijene. Barem su dva razloga u korist te tvrdnje.Prvi je u ~injenici da su gradski sklopovi zbilje “dugog tra-janja”. Zato je i to~no razumijevanje i tuma~enje pojedinihobilje`ja izravno ovisno o ritmu mijena toga vremenskogakruga. Drugi je u ~injenici da gradski sklopovi imaju po-sebnu, dopu{teno je re}i – autonomnu sintaksu i zna~enj-ske mreè. One se ne mogu izvesti ni iz koje posebne inte-resne igre neposredno. Naprotiv, u pojedinim tipovimasklopova artikuliraju se nerijetko me|usobno opre~ni inte-resi ili djelatnosti.

U razdoblju socijalisti~ke modernizacije istraìvanjeidentitetnih sklopova grada kao op}eg dobra bilo je redu-cirano na intuitivne uvide. Zato je, redovito, svaki posebniizaziva~ promjene mogao odre|ivati i graditeljsku sintaksuscene te promjene. Druk~ije re~eno, gradska urbanisti~kaslu`ba bila je nespremna za primjereno tuma~enje i odre-|ivanje identitetnih uvjeta obvezuju}ih za budu}e mijeneu gradu. Bila je, nasuprot tomu, spremna za tuma~enje iodre|ivanje pragmati~nih uvjeta uporabe pojedinog po-dru~ja (gusto}a izgra|enosti, tip djelatnosti, parcelacija itd.).Nespremnost nije posljedica manjka volje ili èlje da seidentitet grada primjereno ~uva i nadzire. Bila je posljedica~injenice da slu`ba nije ni organizirala kontinuirano is-traìvanje gradskog identiteta niti je raspolagala mogu}no-stima njegova organiziranja. Taj su manjak znali ublaìtisamo zreliji gradovi. (Od osamdesetih godina i Zagreb.)

Prisutnost kontinuiranog istraìvanja na prakti~noj ra-zini stvara posebnu prednost. Ona se sastoji u tomu dagradska slu`ba raspolaè vi{kom uvida i zamisli koji pret-hodi svakom posebnom investicijskom zahtjevu. To zna~ida izricanje posebnog investicijskog zahtjeva u gradu nijenikakvim posebnim povodom za istraìvanje. Nije zato{to postojanost kontinuiranog istraìvanja osigurava urba-nisti~koj slu`bi vi{ak spoznaja u odnosu na svako posebnopitanje koje investitori mogu nametnuti. Zahvaljuju}i to-mu, skrb o identitetu oblikuje se kao cjelovit istraìva~kiprogram i s lako}om otklanja opasnost da u prakti~nimodnosima djeluje isklju~ivo suspenzivno.

Glavna je epistemolo{ka te{ko}a izloènog obrata utome {to nije jasno tko odre|uje istraìva~ke prioritete.Ako ih odre|uje gradska urbanisti~ka slu`ba, onda im pri-jeti opasnost da ostanu ograni~eni na nekoliko na~elnihtema i problema. Odre|uju li ih posebne politi~ke skupi- 121



ne, jasno je da i tada djeluju apriorna ograni~enja izvedenaiz glavnih interesa tih skupina. Te{ko}a se moè izbje}istvaranjem posebnih ekspertnih skupina koje ne podlijeùni unutra{njim obvezama urbanisti~ke slu`be ni posebnimzahtjevima politi~kih ili njima srodnih skupina. Bitno jeda su takve skupine sposobne nametnuti one istraìva~keprioritete i pitanja koja su izravnom posljedicom razumi-jevanja grada kao javnog dobra. Jasno je da horizontoblikovanja tih pitanja mora biti toliko otvoren da se iznjega moè izvesti poseban odgovor na svaki zamisliv in-vesticijski zahtjev. Zahvaljuju}i tomu, grad unaprijed, pri-je nego {to se identificiraju posebni investitori, moè po-nuditi uvjete poticanja za jednu vrstu aktera a razo~arava-ju}e za druge.

(iii) Istraìvanje posebnih aktera ponaj~e{}e je reduci-rano na istraìvanje interesa i aspiracija. Nije, dakako, taredukcija pogre{na. Ali se pokazalo da, imaju li se na umuprakti~ne planerske potrebe i pote{ko}e, nije pouzdana zaodre|ivanje stvarnog na~ina teritorijalnog djelovanja tihaktera. Nije pouzdana zbog toga {to na taj na~in ostajuzaklonjeni mnogi va`ni ~imbenici teritorijalnog pona{an-ja, kakvi su, primjerice, dru{tvena mo}, tehni~ki sklopovikojima se interesi i aspiracije posreduju, ìvotni stilovi, isrodni. Druk~ije re~eno, iz na~elno istih interesa i aspiraci-ja mogu se izvesti bitno razli~iti, ~ak i opre~ni, oblici teri-torijalnog pona{anja aktera. Zato njihovo istraìvanje mo-ra obuhvatiti, osim aspiracija i interesa, barem jo{ i njiho-vu urbanu kompetenciju, tehni~ku povijest te predlo{kesvakodnevnog ìvota (tamo gdje su oni odredljivi). To, za-pravo, zna~i da predmetom istraìvanja mora biti dina-mi~ka osnovica njihova teritorijalnog pona{anja. Ona obu-hva}a sastavnice iz pro{log vremena, ali i sastavnice kojesu odredljive na temelju analize likova budu}nosti u djelo-vanju takvih aktera.

Prije istaknut zahtjev da se takva istraìvanja odvojeod istraìvanja gradskog sklopa, uzmu li se iznesene naz-nake u obzir, ne moè se, dakako, razumjeti na radikalanna~in. Za{to ne moè, drìmo da i nije potrebno posebnopokazivati. Korisno je, me|utim, upozoriti da identifikaci-ja aktera na nazna~eni na~in stvara uporabljivo upori{te iza odmjeravanje njihova djelovanja u gradskom sklopu. Jerse sama identifikacija zbiva na temelju onih praksa kojeimaju teritorijalne oblike i u~inci kojih se u okoli{u mogunedvosmisleno odrediti.122


Cjelovito razumijevanje aktera, promotri li se u svo-joj ukupnosti, moè se izjedna~iti sa strategijom. Na dru-goj strani, nadzor identitetnih obilje`ja grada povla{teno jepodru~je generalnog urbanisti~kog plana. Spoznajni vi{akkoji se na temelju kontinuiranih istraìvanja stvara na obapodru~ja promjene omogu}uje da se stru~ni odnos premaoba podru~ja oblikuje s potrebnom konzistencijom i po-nudom poticaja koja prethodi artikulaciji posebnih ciljevai zahtjeva.

(b) Razgrani~enje poduzetni~kih i za{titni~kih ob-veza grada. U odjeljku o akterima gradske preobrazbeupozoreno je da je grad u skupini razvojnih aktera prisu-tan u dva osnovna lika. Prvi je lik poduzetni~ki. On do-pu{ta grad odrediti kao jednu vrstu jedinstvenog poduze}akoje je prirodno zainteresirano za profitnu uporabu raspo-loìvih dobara. Profitne dobiti, dakako, povratno se rein-vestiraju u pojedina gradska dobra radi optimizacije dobi-ti; ali se reinvestiraju i u druge gradske potrebe, ovisno orazvojnoj i za{titnoj politici. Drugi je lik za{titni. On do-pu{ta grad odrediti kao jednu vrstu zajednice javnog do-bra. Glavni ciljevi, zahtjevi, zamisli, gradske politike oslon-jene na taj lik odre|eni su op}im imperativom da grad injegovi gra|ani uìvaju primjerenu kakvo}u ìvota.

U socijalisti~koj modernizaciji ta dva lika nisu bila ja-sno artikulirana; nisu zato mogli biti ni primjereno razgra-ni~eni. Budu}i da grad u tom razdoblju nema punu sub-jektivnost (nije priznat kao autonomni akter dru{tvenepromjene), njegove ovlasti reducirane su na nekoliko os-novnih za{titnih ovlasti. Poduzetni~ke se sistemski ne priz-naju. Ali se “u sjeni” prirodno mnoè rentijeri kojima po-redak neformalno povjerava mogu}nosti da djeluje umje-sto grada kao poduzetnika (paragradska poduze}a, “divlji”poduzetnici, institucije oslobo|ene gradskih poreza itd.).

Skicirana razlika izme|u likova implicira da se grad-ska uprava prema gradskoj zbilji i njezinim dobrima moèodnositi na dva na~ina. Prvi na~in pou~ava da su gradskadobra kapitalna dobra, uporabljiva u gospodarskom natje-canju, kao i u drugih poduzetnika. Drugi na~in pou~avada su gradska dobra predmetom identitetne za{tite. S ob-zirom na posljedice koje izazivlju u dru{tvenim praksama,spomenuti na~ini nisu sukladni; naprotiv, manje je ne-to~no re}i da su opre~ni. Pa ipak ni jednog ni drugoggradska se uprava ne moè odre}i. I jedan i drugi njezinesu obveze. To, posredno, zna~i da iste, dvostruke, obvezedjeluju i kao zada}e generalnog urbanisti~kog plana. 123



Lako je, me|utim, uo~iti da sada{nja organizacija grad-ske zagreba~ke uprave nije sukladna toj dvojnosti. Nedo-staje u njoj glavni tuma~ poduzetni~kih interesa grada:gradski menadèr/direktor. Njegova prisutnost, uo~iti je,ne suspendira i ne ograni~uje ovlasti gradona~elnika. Gra-dona~elni~ka je legitimacija, po podrijetlu, u politi~koj sfe-ri (demokratska procedura izbora itd.). Gradski je mena-dèr/direktor, naprotiv, stru~na osoba kojoj je zada}a opti-mizirati dobiti na temelju gospodarske uprabe gradskihjavnih dobara. Budu}i da njegov lik nije jasno artikuliranu upravnom sklopu, predvidljivo je da nije jasno artikuli-rana ni poduzetni~ka obveza generalnog urbanisti~kog plana.

Ve} i zato mnogi izravni gospodarski u~inci samogprijedloga plana ostaju izvan analiti~ke pozornosti. Prim-jerice, poznato je da zamisli izloène u generalnom urbani-sti~kom planu bitno utje~u na gospodarsku ocjenu razvoj-ne vijednosti pojedinih gradskih dijelova i tamo{njih par-cela. To zna~i da ve} i same namjere predo~ene u nacrtuplanskog dokumenta izravno utje~u na trì{ne cijene grad-skog zemlji{ta. Druk~ije re~eno, prijedlog generalnog ur-banisti~kog plana trì{no funkcionira neovisno o tomuvodi li o toj ~injenici gradska uprava ra~una ili ne vodi.Lako je zamisliti tko izvla~i najva`nije dobiti iz takva od-nosa, gdje grad nije jasno odredio svoju poslovnu politikui organizacijske oblike njezina prakticiranja.

Skicirane naznake, dakako, imaju opravdanje samokoliko je obzor razvojne obzirnosti grada kao za{titnog ak-tera zajam~en. Obzirnost, napokon, u suvremenim gospo-darskim procesima djeluje i kao legitimacijsko na~elo pro-fitnih aktera. S toga stajali{ta opovrgnuti nazna~eni pravacmi{ljenja jednostavno je suvi{no. Va`nije je, pak, na teme-lju skicirane razlike izme|u grada kao poduzetnika i gradakao za{titne zajednice razviti potrebnu obnovu trì{ne igospodarske subjektivnosti grada. Uklopljena u op}u za-{titnu autonomiju grada ona moè samo osnaìti grad uulozi metasistemskog izvora modernizacije.

(c) Nove gradske interesne udruge. Zagreb je, kaouostalom i drugi hrvatski gradovi, ~lanom op}e hrvatskeudruge gradova. Glavna je zada}a udruge raditi na po-bolj{avanju sistemske uloge i poloàja gradova u hrvat-skom dru{tvu. Posebno ta zada}a poga|a odnose uprava –samouprava. Uo~iti je, me|utim, da se u njezinu okviru neoblikuju drugi oblici gradskih saveza. Cilja se ponajprijenadzoru i rekonstrukciji odnosa dràva – grad. Nije, daka-ko, takvo htijenje neva`no. Primjereno oblikovanje odnosa124


uprava – samouprava najto~nije otkriva raspon sistemskihovlasti s kojima grad u razvojnoj preobrazbi moè ra~una-ti. Zato je gotovo samorazumljivo {to je pozornost ~lanovaudruge zarobljena spomenutim odnosom.

Tvrditi, pak, da je taj oblik me|ugradskih saveza i je-dini, svakako je neto~no. Neto~no je ve} i zbog toga {togradovi prakti~ne likove svoje prisutnosti u nacionalnomrazvitku razvijaju na temelju ovlasti i mo}i {to ih stje~ukao regionalna sredi{ta. Podsje}amo da u teritorijalnomdiferenciranju gra|anskih dru{tava regija nije podru~je ho-mogeno po odabranom prirodnom kriteriju. Naprotiv, toje podru~je homogeno po sredi{njim ovlastima jednogagrada. Budu}i da te ovlasti gradovi stje~u na temelju spo-sobnosti za modernizaciju, regija se mora razumjeti ne kaododijeljeno podru~je, nego kao podru~je koje je, na temel-ju modernizacijske sposobnosti, grad proèo svojom pri-sutno{}u i koje o njegovoj razvojnoj snazi presudno ovisi.Nije ovdje mjesto za razvijanje rasprave o posebnim do-ma{ajima mo}i regionalnog sredi{ta. Bitno je uo~iti da segranice stvarne gradske regije ne poklapaju nu`no s uprav-nim/samoupravnim granicama odre|enim ustavnim she-matizmom.

Prati li se nazna~eni trag, razlo`no je postaviti pitanjei o drugim oblicima razvojnih saveza {to ih gradovi mogu(i trebaju) stvarati i oblikovati, osim nacionalne udrugegradova. Nije posrijedi udruìvanje kojemu je cilj srodanop}im ciljevima nacionalne udruge gradova. Oni se, iona-ko, ve} po definiciji, ostvaruju pod nadzorom te udruge.Posrijedi su, naprotiv, oni oblici udruìvanja kojima je ciljzajedni~ka optimizacija razvojnih strategija; takvo je udru-ìvanje srodnije udruìvanju i suradnji gospodarskih tvr-taka ili korporacija. Dva su glavna razloga koja dopu{tajunazna~enu usporedbu. Prvo, vidjelo se, gradovi se morajurazumjeti i kao jedinstvene tvrtke sa specifi~nim gospodar-skim interesima i ciljevima. Drugo, stvarni subjekti moder-nizacije su gradovi; premda je njihov modernizacijski utje-caj metasistemski i metasektorski, on zato nije manje va-àn. Uzmu li se ta dva razloga u obzir, nije te{ko nazrijetiop}i horizont udruìvanja gradova kao specifi~no zaintere-siranih strategijskih aktera.

Koliko je vidljivo, razvojni poloàj Zagreba navodi napomisao da Zagreb treba poduprijeti nekoliko posebnihinteresnih saveza. (a) Skupina gradova na prometnomkoridoru Rijeka – Zagreb – Vara`din – Budimpe{ta. Bu-du}i da }e u budu}nosti razvojna efikasnost tih gradova 125



znatno ovisiti o modernizaciji koridora, nije nekorisno, natemelju preciznih analiza, potaknuti oblike koordiniranograzvitka tih gradova, barem na nekim podru~jima promje-ne, kakva su, primjerice, infrastrukturno opremanje, indu-strijska politika ili ekologijski nadzor. (b) Skupina grado-va na “prstenu”. Budu}i da mnogi gradovi na zagreba-~kom “prstenu” i ne znaju to~no jesu li autonomni grado-vi ili samo prigradska naselja, nije te{ko zaklju~iti da birad takve skupine (koja bi uklju~ila, dakako, i Zagreb) bit-no pomogao u jasnijem razgrani~enju razvojnih ovlasti iuloga. (c) Gradovi s metropolskom ba{tinom u Hrvat-skoj. Nije u Hrvatskoj Zagreb jedini grad s metropolskimidentitetom i ba{tinom. Ima ih barem nekoliko. Bilo bikorisno u okviru posebna saveza o{trije oblikovati njihovespecifi~ne interese. (d) Veliki srednji gradovi u Hrvat-skoj. Uklju~i li se u tu skupinu i Zagreb, premda on nijesrednji grad nego velegrad, dobiva se skupina gradova kojisu nositelji najva`nijih razvojnih mijena. Nije ih nekori-sno poticati na temelju nekoliko zajedni~kih ciljeva i krite-rija.

126


SA@ETAK

1.

“Posustajanje” moderne olak{alo je javno priznanje ~injeni-ce da se temeljne funkcije prostora ne iscrpljuju popisomspecifi~nih razvojnih funkcija. Osim s pomo}u njih, pro-stor se u dru{tvenu zbiljnost integrira jo{ i s pomo}u eko-logijske, identitetne i obrambene funkcije. Posebno su va-`ni predlo{ci i modeli oblikovanja identitetnih funkcijaprostora. Va`ni su zbog toga jer se s pomo}u njih prostoruklju~uje u strukturaciju posebnih likova identiteta (osob-nog ili kolektivnog) i na taj na~in zadobiva atribute izna~enja neodvojiva od atributa i zna~enja svojstvenih eg-zistenciji. Druk~ije re~eno, na temelju identitetne funkcijeprostor postaje unutra{njom sastavnicom opstanka. Suk-ladno tomu, promjene u prostoru izravno se opaàju ivrednuju kao promjene u na~inu samoodre|ivanja i obli-kovanja primjerena stila ìvota.

Budu}i da samo identitet moè oblikovati interes (in-teres nije anonimna i slijepa dru{tvena ~injenica), kriti~kaanaliza identitetnih funkcija prostora nu`nim je uvodomu razumijevanje prostora kao dobra {to ga dijele razli~itiinteresi i na kojemu se oni moraju – pomiriti i urediti. Tozna~i da se jasno razgrani~enje interesa u prostoru, najpri-je javnog i privatnog, a onda interesa razli~itih sudionikajavne i nejavne sfere, ne moè primjereno provesti ne uz-me li se u analizu indentitetska osnovica na kojoj se svakitip interesa oblikuje i legitimira.

Ni druge funkcije prostora, kao {to su ekologijska iliobrambena, ne mogu se, tako|er, primjereno interpretiratine uzmu li se u obzir isti identitetni elementi koji bitnoproìmlju i oblikuju na~ine na koji dru{tveni sudionici iz-gra|uju svoje odnose prema prostoru kao razvojnom ipragmati~nom dobru. Nije, dakako, prostor neposredni iprostodu{ni otisak tih odnosa. No na~in njegove socijalneprerade izravno upu}uje na horizont razumijevanja (sebe idrugih) s pomo}u kojega se razgovijetno dijele mogu}e 129

prakse na one poèljne i primjerene (s legitimacijom) i naone neprimjerene i nepoèljne (bez legitimacije).

2.

“Posustajanje” moderne olak{ava razumjeti i jo{ jedan (pri-vidan) paradoks. On se pokazuje u ~injenici da poticajirazvitku mogu proizvesti paradoksalne forme dru{tvenepromjene, koje se u odnosu na zami{ljeni, ili prije izazva-ni, razvitak doìvljuju kao forme retrorazvitka. Stvarnikorijen mnogih takvih retrofigura razvitka naj~e{}e je u~injenici da im je bilo zanijekano pravo na poloàj javnih~injenica. Njihova prisutnost, dakle, posljedica je sistemskerekonstrukcije granica javnog sustava komuniciranja (de-mokratizacije prava na razlike). No nije malo ni onih re-trofigura koje su predvidljivi strukturni otisci odre|enihmodernizacijskih modela i praksa. Primjerice, prevlast ko-lektivnih fantazama u socijalisti~koj modernizaciji pred-vidljivo mnoì i ja~a individualne aspiracije, ~ak i tamogdje one nisu samorazumljive. Ili: modernizacija s izrazi-tim povjerenjem u racionalne odrednice ~ovjekova opstan-ka predvidljivo mnoì primjere mitske ili simboli~ne ob-nove predod`be o cjelini svijeta ìvota. Bitno je uo~iti dasu i mnogi oblici retrorazvitka jednako legitimni obliciprerade prostora koliko i oni oblici s povla{tenom legiti-macijom.

Isticanje nazna~ene jedankosti ne implicira tvrdnju dasu granice nove sno{ljivosti neodredljive. Dru{tvena prera-da prostora u gra|anskim dru{tvima orijentirana je (baremidealnotipski) hijerarhijom vrijednosti koja ne dopu{ta re-lativizam bez granica u vrednovanju novih oblika retroraz-vitka. (Primjerice, sigurnost, nekonfliktnost, pristupa~nostitd.) Zbog toga se i ne mogu svi posebni oblici retrorazvit-ka uklju~iti u gra|ansku ba{tinu. Nedvosmisleno mogu sa-mo oni koji su, u primjerenom analiti~kom postupku,vrednovani kao novi prinosi osnovnim strategijskim cilje-vima razvojne preobrazbe.

3.

Razvojni identitet Zagreba u Strategiji prostornog ure|enja

Republike Hrvatske nazna~en je samo djelomi~no. Na epi-stemologijskoj razini nazna~enost je prisutna u op}enituimperativu Strategije koji sve sudionike obvezuje na obzir-nost (obzirnost i prema javnim dobrima, prividno “bezobrane”, i prema interesima drugih sudionika). Na socijal-130

noj razini razvojni je identitet Zagreba nazna~en s po-mo}u tipova naselja i zada}a tih tipova, primjenjivih ina~ena zagreba~ku zbilju. To su, ponajprije, metropola i vele-grad. Sukladno tomu, Strategijom se, implicitno, zahtijevada se Zagreb, i u ulozi hrvatske metropole i u ulozi (jedi-nog) velegrada, razvija obzirno.

Unutra{nja obzirnost obuhva}a podru~je odnosa po-sebnih sudionika razvitka. Izvanjska obzirnost obuhva}asve one razine gdje se razvitak Zagreba i razvitak Hrvatskepokazuje u strukturnoj me|uovisnosti. Ta ~injenica impli-cira da je oblikovanje i usmjerivanje razvitka Zagreba struk-turni dio oblikovanja i usmjeravanja razvitka Hrvatske.Oni se, dakako, ne mogu jedan na drugoga reducirati; alije strukturna ovisnost takva da se jedno ili drugo podru~jemijena mora promatrati neodvojivo.

Spomenuti, na~elni, imperativi Strategije nisu primjen-ljivi na isti na~in na sve razine zagreba~ke gradske zbilje.Prostorno podru~je grada gdje su se oblikovali sklopovi snizom obilje`ja koje legitimira strukturna autonomija gra-da jedva da se mogu neposredno podrediti tim iperativi-ma. To~nije je njihovu daljnju preobrazbu razumjeti kaodovr{avanje i obnovu. No na podru~jima gdje su razvojnai interesna natjecanja i procesi jo{ otvoreni, primjena tihimperativa nesumnjivo olak{ava uspostaviti potrebnu hije-rarhiju razvojne racionalnosti. Bitno je, me|utim, uo~itida se ona ne moè jasno odrediti bez specifi~ne razvojnestrategije grada kao jedinstvenog razvojnog aktera hrvat-skog dru{tva.

4.

U strategijsku jezgru generalnog urbanisti~kog plana trebanajprije ubrojiti tri skupine ~injenica. U prvoj su skupiniakteri razvitka. Oni se dijele na dvije osnovne podskupi-ne: na nadlokalne i lokalne aktere. Uo~iti je da se pojediniakteri mogu javiti i u prvoj i u drugoj skupini (dràva,primjerice). Identifikacija aktera nu`na je jer se bez njihto~nije ne mogu odmjeriti konkretni autori dru{tvenihpromjena. Mogu}e je, dakako, i u izradi razvojnih doku-menata i u institucionalnom odlu~ivanju osnaìti mno-{tvo zamisli i ideja s utopijskom podlogom. No njihovazbiljska razvojna uvjerljivost izravno ovisi o tomu kolikosu svezane s praksama pojedinih aktera. Druk~ije re~eno,kakvo}a i razvojna kompetencija aktera razvitka bitno odre-|uje unutra{nju racionalnost razvojne promjene. 131

Me|u akterima koji raspolaù s institucionalno ure|e-nom dru{tvenom mo}i potrebnom za razvojne promjenena prvom su mjestu dràva i gradska uprava. U uloziop}eg nadzornika zakonitosti dràva je izravno zainteresi-rana za poticanje gra|anske izvrsnosti. U ulozi pak poseb-nog poduzetnika ona se natje~e s drugim poduzetnicimaza gradska dobra i razvojne pogodnosti. Te dvije uloge nemoraju biti sukladne. Ali je nu`no podsje}ati da je na dje-lu isti akter. I gradska se uprava javlja u dva odvojena lika.U prvom je liku na djelu za{titna volja, koja teì uspostavipotrebne vrijednosne i pravne hijerarhije. U drugom je li-ku na djelu grad kao poduzetnik, koji, na temelju profit-nog interesa za dobra kojima raspolaè, osigurava dodatnenu`ne izvore za usmjeravanje razvitka u poèljnom prav-cu. Drugi akteri razvitka, kakvi su, primjerice, javnost, po-duzetnici, Crkva i srodni nisu obvezatni dijeliti se na opi-sani na~in. Pravilo njihova djelovanja moè se saèti u sin-tagmu: optimizirati raspoloìva dobra. Neovisno o tomukakav je empirijski oblik same optimizacije, svaki obvezat-no podlijeè mjerilima obzirnog razvitka. Ta su mjerilajedna od malobrojnih jasnijih strategijskih spona sa Strate-

gijom prostornog ure|enja Republike Hrvatske.

U drugoj su skupini ~injenica obvezuju}i prostornilikovi ili “ànrovi” bez kojih se ne moè jasno odreditiosnovni oblik generalnog urbanisti~kog plana. Razlikuje-mo ~etiri takva osnovna ànra. Metropolski je, tijekomzadnjih godina, istican najvi{e. Posrijedi je skup imperati-va koji zahtijevaju specifi~nu urbanisti~ku i graditeljskusintaksu na posebnim potezima ili lokacijama koje se, natemelju javnog suglasja, drè metropolskim. Vi{e je dru-{tvenih zada}a te sintakse, u rasponu od simboli~nih doprakti~nih. Bitno je da se ta sintaksa ne moè ni reduciratini primijeniti na primjeren na~in u drugim “ànrovima”.

Velegradski je, tako|er, va`nim ànrom. Njegova jeprisutnost i va`nost, skupa s metropolskim, zabiljeèna i uStrategiji prostornog ure|enja Republike Hrvatske. Mnogi nje-govi razvojni i socijalni u~inci i vi{e su nego potrebni uuspje{nu poticanju razvitka. No mnogi njegovi u~inci, vred-novani na op}oj nacionalnoj razini, nisu prihvatljivi. Me-|u onima koji se drè najmanje prihvatljivima jest sposob-nost velegrada da “beskona~no” koncentrira stanovni{tvo ida, na taj na~in, iscrpljuje ionako demografski oslabljenuhrvatsku periferiju.

Tre}i je ànr zavi~ajni grad. On je podru~je obliko-vanja sigurne i ponovljive svakodnevice s mno{tvom po-132

novljivih postupaka, rituala, obi~aja, tradicija itd. Njegovurazliku odre|uju dva klju~na zahtjeva: zahtjev za sigur-no{}u svakodnevnog ìvota i zahtjev da se njegovi oblicimogu nedvosmisleno identificirati u mreàma zavi~ajnogpam}enja.

Napokon, ~etvrti je ànr periferijski. Njegovo unu-tra{nje razvijanje nalaè priznanje posebnosti specifi~nihìvotnih praksa koje su, s obzirom na glavna upori{ta, he-terogene, jednako su obvezatne prirodnim vrijednostima itehni~koj udobnosti grada. U naj{irem smislu periferija jepodru~je pobolj{avanja kvalitete ìvota.

U tre}oj su skupini ~injenica u~inci nekolikih ne-poèljnih procesa, ukorijenjenih u dru{tvenom kontekstu.To, posredno, zna~i da je njihova ustrajnost strukturnogreda. Uklanjanje takvih, nepoèljnih, tragova i u~inaka ni-je jo{ aktivna razvojna strategija. Ne moè ni biti. Ali jenjime jasno nagovije{ten kriti~ki rub kojega se strategijskaimaginacija bezuvjetno treba dràti.

Tri su takva nepoèljna procesa. Prvi je nazvan paleo-tercijarizacijom. Posrijedi je proces djelovanja u gradskomokoli{u analogan paleoindustrijalizaciji, ali s pomo}u akte-ra i sredstava industrijske tercijare. Zahvaljuju}i tomu, ho-molognom se paleoindustrijskom kodu podre|uju podru-~ja tercijarnih djelatnosti i susreta. I gradska se zbiljnostìvotno i socijalno reducira. Drugi je nazvan obnovom so-cijalnog raja. Rije~ je o procesu kojim se grad, sukladno so-cijalisti~koj razvojnoj imaginaciji, teì predo~iti kao javnodobro bez cijene. Zahvaljuju}i tomu, na useljavanje u Za-greb i na ukorjenjavanje u njemu poti~u se skupine spo-sobne isklju~ivo ili prete`no za reprizno i rentijersko po-na{anje. Na toj se podlozi stvara ovisni~ka ve}ina, nespo-sobna i neotporna na razvojne izazove. Tre}i je nazvan eu-rokratskim imitiranjem. Posrijedi je proces koji dozna~ujeobvezu da hrvatski gradovi, pa i Zagreb, trebaju/morajuponoviti primjere europske urbane transformacije, neovi-sno o tome koliko su oni kriti~ki provjereni i strukturnospojivi s uvjetima mijene u tim gradovima.

Upozoreno je, isklju~ivanje nazna~enih procesa nijejo{ aktivnom strategijom. Ali unutra{nja priprema za is-klju~ivanje nazna~uje obzor prihvatljivih mogu}nosti. To,druk~ije re~eno, zna~i da u mreì razlika svakog nazna-~enog ànra treba uspostaviti parametre koji }e zajam~itiuspje{nu suspenziju birokratiziranih fantazama o Zagrebukao rije{enoj odgonetki. Nije dopu{teno zaboraviti i akterekoji su sposobni sudjelovati u takvoj suspenziji. 133

5.

Izgra|ivanje strategijskog identiteta Zagreba treba razumje-ti kao proces promjena na ~etiri osnovne razine.

Prva je razina gradska. Ona je, poznato je, odre|enaprisutno{}u gradskih sklopova oblikovanih s pomo}u ~eti-ri prije nazna~ena skupa sintakti~kih pravila. Primjerenepreobrazbe na ovoj razini, neovisno o tome kojim se akte-rima obra}aju, ili u okvirima kojega se prostornog ànrazbivaju, moraju se orijentirati s dva glavna cilja: prvi je so-cijalizacija ba{tine druge modernizacije; drugi je revita-lizacija ba{tine prve modernizacije. Promjene ozna~enerije~ju “socijalizacija” obuhva}aju razli~ite prakse, u raspo-nu od graditeljskih do tehni~kih i organizacijskih, kojimaje cilj ba{tinu druge modernizacije (socijalisti~ke preobraz-be) “pomiriti” sa socijalnom zbiljom i gra|anskim aspira-cijama, na jednoj strani, te s potrebama da se uklone shi-zofreni rezovi u gradskom tkivu, na drugoj (unutra{njegranice, paleoindustrijski ostaci, nesavladane zapreke itd.).Promjene ozna~ene rije~ju “revitalizacija” obuhva}aju raz-li~ite prakse kojima je zajedni~ki cilj uporabna i simbo-li~na obnova ba{tine prve modernizacije te infrastrukturnai tehni~ka modernizacija. Na taj se na~in ba{tina te moder-nizacije prirodno dovodi na poloàj strukturnog orijentirai upori{ta nagovije{tene tre}e modernizacije, obrisi koje setek oblikuju u dru{tvenoj imaginaciji.

Druga je razina prigradska/susjedska. Na njoj se obli-kuju modeli kooperacije Zagreba sa svojim neposrednimgradskim i negradskim susjedstvom. Izgra|ivanje tih mo-dela mora otpo~eti isklju~ivanjem uloge Zagreba kao spe-cifi~nog kolonizatora prigradskog podru~ja. U razvojnojstrategiji druge modernizacije ta je uloga ve}im hrvatskimgradovima bila strukturno dodijeljena. Premda su i samibili podru~jima industrijske okupacije, s tek ograni~enimsubjektivitetom, njihova razvojna osjetljivost na neposred-no gradsko i negradsko susjedstvo nije prema{ivala graniceaktera izravno zainteresirana za takvu prerazdiobu razvoj-nih rizika i dobiti u kojoj grad koncentrira, uglavnom, do-biti i olak{ice, a prigrad rizi~na mjesta i sekundarne razvoj-ne {anse. Promijenjeni strategijski identitet Zagreba, na-laè, naprotiv, da se razvije kooperacijski odnos u kojemusudionici imaju jasno nazna~ene strategijske identitete. Narazvojnoj podlozi {to je osnaùje, takav odnos prigrad-sko/susjedsko podru~je je podru~je razvojne suradnje, a ti-me i podru~je gdje ve} otpo~inje aktivna obrana Zagrebaod izazova nekontroliranog rasta.134

Tre}a je razina nova gradska regija. Imaju li se svedana{nje razvojne veli~ine na umu, ona je vi{e mogu}nostnego zbiljska, obvezuju}a, ~injenica. Me|utim, sukladnostnjezinih (mogu}ih) obrisa i obrisa razvojnog koridora Ri-jeka – Zagreb – srednjoeuropska sredi{ta, polarizacija koje-ga je nu`na za ukupnu razvojnu stabilnost i akceleracijuhrvatskog dru{tva u cijelosti, napose u idu}im desetlje-}ima, nagovje{}uje da na~elna mogu}nost zadobiva zbilj-ske, za razvitak sposobne i motivirane aktere. Druk~ijere~eno, nije vi{e posrijedi samo nagovije{tena mogu}nostnego razvojni pravac s nemalom investicijskom potporom.Budu}i da je na tom pravcu Zagreb prirodno upu}en narazvojnu kooperaciju s vi{e drugih hrvatskih sredi{ta, na-pose s Rijekom i Vara`dinom, zasnovano je strategijskiidentitet Zagreba u (mogu}oj) tre}oj modernizaciji razvija-ti i u sastavu posebne skupine gradova/partnera gdje svaki~lan skupine oblikuje samostalne odgovornosti za razvoj-nu kakvo}u spomenutog pravca. Izme|u gradske svakod-nevice i mogu}nosti ponu|enih na taj na~in nema, daka-ko, neposrednih me|uutjecaja. Ali ve} i pristupa~nost re-gionalnih dobara, koju tehni~ko opremanje koridora bit-no pobolj{ava (more, granica itd.), utje~e na prerazdiobudnevnih i tjednih putovanja gradske populacije. A time,posredno, i na u~vr{}ivanje druk~ijih teritorijalnih tradici-ja i silnica.

êtvrta je razina nacionalna/dràvna. Likove veze stom razinom nazna~ila je ve} i Strategija prostornog ure|enja

Republike Hrvatske. Uputnica da je Zagreb hrvatskom me-tropolom i velegradom implicira da svoj strategijski identi-tet treba na ovoj razini oblikovati s posebnom obzirno{}uprema imperativima socijalne i nacionalne integracije. Tozna~i da likovi razvojne ekspanzije, napose oni koji po~i-vaju na novim prerazdiobama stanovni{tva, moraju bitiprovjereni s obzirom na njihove u~inke u integracijskimprocesima. U osnovi, strategijski identitet Zagreba na ovojrazini organskim je dijelom nacionalne strategije razvit-ka. Zato posljedice promjena koje on izazivlje moraju bitidvostruko valorizirane: i kao promjene u nekom (grad-skom) okoli{u i kao promjene mjerodavne u nacionalnojintegraciji. Pri tomu je va`nije mjesto valorizacije – nacio-nalna integracija.

Oblikovanje razvitka na nazna~enoj razini prirodnoupu}uje Zagreb prema kooperaciji s dvije posebne skupinegradova u hrvatskom dru{tvu: sa skupinom ve}ih i sred-njih gradova i sa skupinom gradova s metropolskom legi- 135

timacijom (simboli~nom ili povijesnom). Suradnja sa sku-pinom ve}ih srednjih gradova nu`na je zbog toga {to je taskupina gradova stvarno upori{te modernizacijskog proce-sa (neovisno o intencijama poretka). Dakle, koliko je struk-turno upu}en na modernizacijski proces kao autonomnirazvitak, Zagreb je toliko upu}en i na suradnju s partneri-ma u tom procesu. Suradnja pak s gradovima s metropol-skom legitimacijom omogu}uje da se pojedini likovi me-tropolske zbiljnosti rasporede po hrvatskom teritoriju to-~nije i poticajnije, napose s obzirom na novi raspored sku-pina/pokreta~a idu}e modernizacijske mijene.

136

PRIRU^NA LITERATURA

1. Cazes B., 1992, Povijest budu}nosti, August Cesarec, Zagreb2. Gehlen A., 1994, ôvjek i institucije, Globus, Zagreb3. Grad kao sloèn sustav, 1997, zbornik radova, Hrvatsko dru{tvo za

sustave, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb4. Lipovac N., 1997, Prostor i mjesto, Prostor, 1 (13), Arhitektonski fa-

kultet, Zagreb, str. 1–33.5. Neidhart V., 1997, ôvjek u prostoru, [kolska knjiga, Zagreb6. Norberg Schulz C., 1971, Existence, Space and Architecture, Praeger,

New York7. Okviri metropole, 1995, zbornik radova, Gradski zavod za planiranje

razvoja i za{titu ~ovjekova okoli{a, Zagreb, The Berlage Institute,Amsterdam

8. Okviri metropole, 1996, zbornik radova, Gradski zavod za planiranjerazvoja i za{titu ~ovjekova okoli{a, Zagreb, The Berlage Institute,Amsterdam

9. Razgovor o gradu, 1995, zbornik radova, Gradski zavod za planiran-je razvoja i za{titu ~ovjekova okoli{a, Zagreb

10. Rogi} Nehajev I., 1997, Tko je Zagreb?, Hrvatska sveu~ili{na nakla-da, Zagreb

11. Strategija prostornog ure|enja Republike Hrvatske, 1997, Ministarstvoprostornog ure|enja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostornoplaniranje, Zagreb

12. [erman K., 1997, O biti prostora, Prostor, 2 (14), Arhitektonski fa-kultet, Zagreb, str. 201–237.

139

BILJE[KE O AUTORIMA

Mr. Slavko Daki} (1942.) radi u Gradskom zavo-du za planiranje razvoja i za{titu okoli{a, grada Zagre-ba, na mjestu direktora i voditelja izrade generalnogurbanisti~kog plana grada. Urbanisti~ki planer. Tije-kom dugogodi{njeg stru~nog i znanstvenog rada pre-te`no se bavio razvitkom i planiranjem Zagreba. Ob-javio vi{e knjiga.

Mr. Anka Mi{eti} (1964.) radi kao asistent uInstitutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Posebno po-dru~je interesa joj je urbana sociologija. Sudjelovalaili samostalno radila u vi{e istraìva~kih projekataInstituta. Objavila desetak znanstvenih i stru~nihradova.

Dr. Ivan Rogi} (1943.) radi na Arhitektonskomfakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu i u Institutu dru{tve-nih znanosti Ivo Pilar. Posebno se bavi urbanom so-ciologijom i sociologijom okoli{a, sociologijom raz-voja i kulture, te sociologijom tehnike. Objavio nizznanstvenih i stru~nih radova i vi{e knjiga.

Dr. Maja [tambuk (1947.) zaposlena je u Institu-tu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Od po~etka profe-sionalnog rada bavi se sociologijom sela, te je objavilapedesetak znanstvenih i stru~nih ~lanaka. Vodila je ilibila suradnik vi{e doma}ih i me|unarodnih znanstve-no-stru~nih projekata, a od 1987–1997. godine ure-|ivala ~asopis Sociologija sela. 143

Biblioteka STUDIJE, knjiga 2.

GRAD I PLAN

Urednici:

Anka Mi{eti}Maja [tambuk

Autori:

Ivan Rogi}Slavko Daki}

Recenzenti:

Ognjen âldarovi}Maja [tambuk

Nakladnik:

Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilaru suradnji s Hrvatskom sveu~ili{nom nakladom

Lektura:

Mirna Murati

Korektura:

Anka Mi{eti}

Grafi~ki i tehni~ki urednik & korice:

Zlatko Rebernjak

Kompjutorska priprema:

TERCIJA, Zagreb

Tisak:

M.A.K.-GOLDEN, Zagreb

Naklada:

300 primjeraka

Documents

Zagreb Urbanizam Grad i Plan