Broj 38 • godina VI • svibanj 2012.

ISS

N 1

84

6-4

37

8

Besplatni primjerak

OsjeÊaj sigurnosti i povjerenja nema rok trajanja. Korisnici American Express® kartice uživaju taj osjeÊaj veÊ punih 40 godina. A gdje je povjerenje tu su i pogodnosti:

• obroËna otplata do 12 rata bez kamata i naknada

• Membership Rewards® i My Card programi nagraivanja

• osiguranje od posljedica nesretnog sluËaja

• PBZ potrošaËki kredit do 100.000 kuna s otplatom od 3 do 60 rata, detaljnije na www.americanexpress.hr.

SAMO U GRUPI PRIVREDNE BANKE ZAGREB

Postanite korisnik American Express kartice bez upisnine i Ëlanarine za prvu godinu koriπtenja!*

Nazovite odmah 0800 3775 55!

American Express® je zaštiÊeni znak American Express Company. PBZ Card je ovlašteni izdavatelj American Express kartica u Hrvatskoj.

www.facebook.com/AmericanExpressHrvatska *Pogodnost vrijedi za pristupnice primljene od 14.4. do 30.6.2012.www.americanexpress.hr/postanitekorisnik

Prije 40 godina bila je samo kartica. Danas je stil æivota.

3

Poznato lice našega gradaSvaki nas posao može ispunjavati, a pogotovo onaj koji radimo s ljubavlju. Još kad s posebnim

djelićem intuicije osjetimo da je to baš ono za čim smo težili i sada postigli, preplavi nas val ponosa i zadovoljstva, pa zaboravimo sve poteškoće koje su nas pokušale omesti. Pred vašim je očima jedan takav uradak - novi broj časopisa Zagreb moj grad, koji lijepo i smisleno povezuje zagrebačke teme, pa se usuđujem reći da je nadmašio prethodne.

Mnogi od vas koji su prošli trgovima ili bili u crkvama i na mjestima o kojima pišemo, za-sigurno će se u mislima teleportirati ponovno tamo, kroz tekstove Snješke Knežević, Katarine Horvat-Levaj, Mirjane Repanić-Braun, Nade Premerl. Kad vas sljedeći puta put nanese na ta mjesta, znam da ćete ih gledati na novi način, kao što drugačije od onih koje samo površno pozdravimo, gledamo draga i dobro poznata lica.

U prošlom broju popeli smo se na Gornji grad, pokazali budući izgled Kapucinskoga trga i ušli u palaču Dverce, a sada vas vodimo na dva najstarija gornjogradska trga - Katarinski i Jezuitski, čiji je nastanak povezan s doseljenjem jezuitskoga reda na Gradec. Katarinski trg krasi akademska crkva sv. Katarine (čija je fotografi ja na našoj naslovnici), prva barokna a povjesničari umjetnosti kažu i najljepša crkva u Hrvatskoj. Na mnogim panoramskim fotografi jama Gornjega grada dominira kula Lotrščak iz koje Grički top već 135. godina, svaki dan točno u podne, prepolovi dan. Top je napravio Slovenac, a o tome koliko je sudbina Hrvata i Slovenaca u Zagrebu isprepletena, pišemo u rubrici o nacionalnim manjinama.

Nosi nas vrijeme, a i promjene, ali mladost nam je svima najljepši dio života. Znamo da nas čitaju sve generacije, no moramo se pohvaliti da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa preporučilo školama da Zagreb moj grad uvrste kao dopunsku literaturu u nastavu. Jako nas raduje što ćemo biti dio njihove mladosti. To nas je potaklo da pišemo o našim mladim uspješnim sugrađanima i da im, ponosni na njih, pomognemo u poznavanju zagrebačke povijesti, uvodeći rubriku Zagrebačka kronologija.

Iako ćemo i mi jednoga dana postati samo dio kronologije, vjerujem da ćemo, oplemenjujući svoje živote znanjem, osjećati ispunjenost ponosom i zadovoljstvom što smo žitelji dragog nam Zagreba.

Čitajte s užitkom!

4 Zagrebačka kronologija (1):

Od veterničkog neandertalca

do potresa 1699.

11 Povijest grada: Dva gornjogradska trga:

Katarinski i Jezuitski

18 Akademska crkva sv. Katarine:

Prva barokna crkva u Hrvatskoj

26 Inventar crkve sv. Katarine:

Likovna povijest srednjoeuropskoga

baroka

32 Grički top čuje se do Save

38 Nacionalne manjine u Zagrebu:

Zagreb je slovenski dom

41 Zagrepčani koje ne smijemo zaboraviti:

Vilim Feller

44 Kultura: Fototeka službe kulturne

baštine Ministarstva kulture

52 Intervju: 2Cellos

56 40 godina Animafesta

70 Intervju: Branko Šömen

76 Žene u poduzetništvu:

Kumice su prehranile Zagreb

82 Ljubica Matijević Vrsaljko

Zagrepčanka godine

90 Pula – tritisućljetni grad (2)

97 Grožnjan: Grad umjetnika

na vrhu brežuljka

102 Povijest zagrebačkog sporta:

Kuglanje

Sadržaj

Želite li na kućnu adresu primati besplatan* primjerak časopisa "Zagreb moj grad", molimo javite se u našu redakciju telefonom ili e-mailom.

* Časopis je besplatan, plaća se poštarina. Sljedeći broj izlazi u srpnju 2012.

Vaša

Zagrebačka kronologija (1)

4

Od veterničkog neandertalca do potresa 1699.

Najstariji kartografski prikaz Gradeca i Kaptola, prije 1566., akvarelirani crtež,

Nicollo Angellini, original u Nacionalnoj biblioteci u Beču

Godine 1094. hrvatsko-ugarski kralj Ladislav osnovao je Zagrebačku biskupiju,

a prvi put u pisanoj povijesti spominje se Zagreb u Felicijanovoj ispravi, 1134.

U ovom broju časopisa krećemo u šetnju kroz povijest našega grada – od prvog pračovjeka, neandertalca, koji je živio u spilji Veternici, preko nalazišta koja svjedoče o

životu na području između Medvednice i Save u pretkršćanskim povijesnim razdobljima te u svim sljedećim stoljećima tzv. Nove ere, do današnjih dana.

Kratkim bilješkama prelistat ćemo kronološkim redom najznačajnije osobe i događaje koji su obilježili stvaranje, razvoj i život Zagreba. I u nekoliko sljedećih brojeva časopisa budite s nama sigurni u rukama grčkoga boga Khronosa na putovanju kroz vrijeme. Ostajemo ovdje, u našemu gradu, samo ćemo za-vrtjeti vremeplov...

Napisala: Nada Premerl

Foto: MGZ

5

100.000 - 50.000 godina prije Krista u paleolitskom raz doblju (starijem kamenom dobu) dokumentirana je pojava pra povijesnog čovjeka (neandertalca) na širem području da-našnjeg Zagreba, na južnim obroncima zapadnog dijela Med-vednice, u spilji Veternici iznad Stenjevca. U špilji su nađene i korisne alatke: različita strugala, šiljci i bodeži izrađeni od ka-mena te brojne lubanje spiljskoga medvjeda, ukopane među ka-mene blokove.

VI. – V. tisućljeće pr. Kr. u neolitu, tj. mlađem kamenom dobu, nastajala su i prva naselja uz rijeku Savu. Mnogi slučajni nalazi - poliranih kamenih sjekira, pronađeni na zagrebačkom području, potječu iz tog razdoblja.

VIII. st. pr. Kr. pojava ratničkog sloja potvrđena je nalazima sjekira i mačeva, glavnih obilježja halštatske kulture (starije že-ljez no doba); tada se oko današnjeg Zagreba grade utvrđena na-selja. Tijekom arheoloških istraživanja na Gornjem gradu (1991. -1997.) otkriveno je ispod današnje zgrade Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20 organizirano kasno brončanodobno naselje koje je živjelo do polovice VI. st.

II. do I. st. pr. Kr. latenska kultura (mlađe željezno doba) potvrđena je na brežuljku na kojem će u srednjem vijeku nastati Gradec. Tu se u 1. st. pr. Kr. nastanila mala keltska zajednica. Ostaci keltskog zida mogu se vidjeti na mjestu nalaza u Muzeju grada Zagreba.

I. st. poslije Krista Rimljani postupno osvajaju ovo područje, koje je ušlo u sastav provincije Gornje Panonije. Dvije su veće rimske naseobine: municipium Andautonia (danas selo Ščitarjevo) i naselje u današnjem Donjem Stenjevcu.

Najveće i najznačajnije rimsko naselje Andautonia nastalo je uz cestu na desnoj obali Save, oko današnjeg sela Ščitarjeva. Grad je živio u vrlo visokom stupnju komunalnog razvoja. Imao je veliko oslikano javno kupalište – terme, kanalizaciju i vodovod, popločene ulice, bogato ukrašene zgrade s višebojnim slikarijama u žbuci, podove od kamena i mozaika.

I. – IV. st. rimska nekropola u Držićevoj ulici otkrivena je prigodom kopanja temelja za industrijsku školu Prvomajska u Držićevoj, 1958.; keramičke urne, posude te fi bule najznačajniji su rimski nalaz na području Zagreba.

Kasnobrončanodobno

naselje, otkriveno

ispod Muzeja grada

Zagreba

Keramičke posude

urešene urezivanjem

geometrijskih

oblika, VII. i VI. st.

pr. Krista, izložene

u Muzeju grada

Zagreba.

Rimsko

naselje

Andautonija

6

476. godine pad Zapadnog Rimskog carstva.VII. st. doseljenje Hrvata na ovo područje. U to vrijeme

iz građeno je ranosrednjovjekovno naselje na području današ-njega Gradeca. Obrambeni zid iz 679. otkriven je početkom 90-ih godina 20. stoljeća podno zgrade Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20.

VIII. st. uspostavljena je avarska vlast na području Zagreba. Nalazi iz ratničkog groba na području današnjih Kruga potvrđuju avaroslavensku prisutnost.

IX. st. područje današnjega Zagreba u okviru je države Lju-devita Posavskog (Panonske Hrvatske).

IX. – X. st. na Kaptolskom trgu ispred katedrale pro nađen je, prilikom rušenja Bakačeve kule, 1906., bron čani starohrvatski nakit - ženske naušnice. Taj na laz potvrđuje postojanje ra no sred-njovjekovnog na selja na Kaptolu.

1091. godine poslije smr ti hrvatskoga kralja Zvo -ni mira (1089.) ugarski kralj La dislav osvaja sjever nu Hr-vat sku između Drave i Save.

1094. godine hrvat sko- ugarski kralj Ladislav ute -me ljio je biskupiju u hr vat-skom župskom na se lju, na mjes tu današnjeg Kap tola. U novom sjedištu bis kup-i je kralj Ladislav je oku pio kanonike i dodijelio ih pr-vo me zagrebačkom bis kupu Duhu za pomoć nike. Bis-kup, po rijeklom Čeh, od mah je izgradio ka te dralu i dvor južno od ka tedrale. Us koro je naseljen kaptolski bre žu-ljak.

1134. godine - prvi spo-men Za greba, odnosno Za-grebačke biskupije, u ispravi ostrogonskoga nadbiskupa Fe licijana.

XII. st. spominje se os-nutak naselja Vicus Lati no-rum – Laška Ves, današnjeg sta rog dijela Vlaške ulice. Na selje je bilo pod bis ku po-vom upravom. Dobilo je ime po stanovnicima Latinima koji su ovdje živjeli uz Hr-vate.

XII. st. o godu sv. Stje-pana kralja, 20. kolovoza, ute meljen je veliki godišnji Kra ljevski sajam koji se sva-ke godine održava na tr gu is-pred katedrale.

1217. godine dovršena je i po svećena zagrebačka katedrala u pri sutnosti osam biskupa i kralja An drije II.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV., ulje na platnu, 18. st.

1221. godine spominje se naselje Rudeš (terra Rodos).1235. godine prvi put se spominju Kruge kao terra Crogh.1242. godine Tatari su provalili u Hrvatsku i Zagreb, po-

harali kaptolsko naselje i prekinuli život na neko vrijeme. Naselje i katedrala znatno su opustošeni i spaljeni.

1242. godine, 16. studenoga, hrvatsko-ugarski kralj Be-la IV. izdaje građanima na susjednom brdu Greču (danas Gor-

Kralj Ladislav predaje biskupu

Duhu znamenje biskupske časti,

ulje na platnu, oko 1700.

7

Polovinom XIII. st. gradi se obrambeni zid s kulama oko cijelog naselja. U grad se ulazilo kroz petora gradska vrata. Na zapadu su bila Mesnička vrata, dok je s juga mogao proći samo konjanik ili pješak – tu su bila mala vrata Dverce ili Poljska vrata. Nešto kasnije izgrađena su Nova vrata koja se od polovine XVII. st. nazivaju Opatička vrata. S istoka se u grad moglo ući kroz velika vrata, takozvana Kamenita, koja su jedina sačuvana do danas, ali u izmijenjenom obliku. Između kula na istočnome zidu bila su još mala vratašca, pučki zvana Surove dverce.

1247. godine darovao je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. zagrebačkim kanonicima zemlju na sjevernom vrhu Gradeca, uz uvjet da podignu o svome trošku jaču utvrdu u koju bi se mogli skloniti stanovnici Kaptola u slučaju ratne opasnosti. Gradnja kule trajala je dvadesetak godina. Građena je od kamena s masivnim zidom, debelim dva metra. Kula je kasnije prozvana Popov turen, današnji Popov toranj.

1250. godine sagrađena je kapela sv. Stjepana Prvomučenika, danas u sklopu Nadbiskupskog dvora.

1256. godine kralj Bela IV. udijelio je Gradecu pravo odr ža-vanja velikog godišnjeg sajma na blagdan njegova zaštitnika, sv. Marka, 25. travnja.

Polovinom XIII. st. grade se kupališta na potoku Med veš-čaku, koji je dijelio dva naselja, Gradec i Kaptol, a uspostavljaju se i drveni mostovi. Najstariji je bio Pisani, kasnije prozvan Krvavi most, zatim Manduševački, pa zatim most kraj Splavnice…

Druga polovina 13. st. oko Kaptola su podignute palisadne utvrde.

1249. - 1259. godine u zaleđu grada, na Medvednici, biskup Filip gradi velikaški utvrđeni grad Med ved grad.

Zlatna bula, izdana

u Virovitici, 1242.,

čuva se u Hrvatskom

državnom arhivu

njem gradu) Zlat nu bulu (zlatni pe čat) i po djeljuje po vlas ti ce slo bo dnom kra ljev skom gra du, uz ob vezu da po dig ne jake utvrde oko čitava na selja. Povlastice su pri vukle broj ne gra đa ne, stra nce i do ma ći svi jet, pa je grad do bio obilježje inter na -ci o nal ne zajed ni ce, tada uo bi ča jene i u drugim eu rop skim gra do vima. Gra đa ni su stekli pravo svake go dine birati grad -sko ga suca, i to na dan svet oga Blaža, zaš tit ni ka Gra deca.

8

1263. - 1287. godine zagrebački biskup Timotej obnovio je katedralu, izgrađeno je novo svetište i bočne lađe u gotičkom stilu.

1260. - 1384. godine na Gradecu se kuje vlastiti srebrni novac, nazvan "denarius zagrabiensis", a pučki mu je naziv bio banovac, Moneta Regis per Sclavonia, s likom kune na reversu.

1266. godine dovršene su utvrde oko Gradeca, koje su dijelom do danas sačuvane.

1273. godine u Gradecu je održano prvo zasjedanje Hrvat-skoga sabora.

U XIII. st. postupno nastaje i gradsko podgrađe, Šoštarska ili Njemačka Ves na sjevernoj strani današnjeg Trga bana Josipa Jelačića i na početku današnje Radićeve ulice.

1292. godine spominju se Remete kao samostan pusti-njačkog reda sv. Pavla.

1317. godine spominju se prvi put Gračani kao selo Gra-chane.

1334. godine spominje se u gradskom podgrađu župna crkva sv. Margarete, na sjevernoj strani današnjega Preradovićeva trga, na mjestu današnje pravoslavne crkve.

1335. godine dao je kralj Karlo Robert I. graditi Kraljevsku palaču na Gradecu. U njoj su odsjedali kraljevi, kad su dolazili u Zagreb. Kraljevski dvor stajao je “tik do gradskih zidina” i uz njega su bila mala vrata kroz koja je “konj mogao proći da se ne ozlijedi”. Pretpostavlja se da je palača bila na da-našnjem Markovićevu trgu.

1344. godine osnovano je kaptolsko naselje No-va Ves, kao slobodna općina, ali pod jurisdikcijom kanonika.

1355. godine spominje se prva ljekarna na Gra-decu.

1355. godine prva vijest o boravku Židova na Gradecu.

1362. godine spominje se prvi put Ilica; toponim se odnosi na izvor, potočić, i brdo Ilicu. Naselje Ilica javlja se tek u 16. stoljeću, i to u predjelu zapadno od Frankopanske ulice, ispod Rokova perivoja.

1365. godine spominje se prva pučka škola na Gradecu.1368. godine prema najstarijem poznatom popisu stanov-

ništva, Gradec ima 282 kuće u devet insula (otoka ili blokova) i otprilike 3000 stanovnika.

U drugoj polovici XIV. st. pojavljuje se na početku današnje Ilice naselje lončara, Lončarska Ves.

1372. godine Gradec dobiva pravo održavanja još jednoga godišnjega sajma kod crkve sv. Margarete, u gradskom podgrađu, na mjestu današnje pravoslavne crkve.

U XIV. st. se u slobodnoj kraljevskoj varoši igra viteška igra prstenac – gađanje kopljem kroz kolut - prsten, slična Sinj-skoj alki. Bilo je to natjecanje na pokladni utorak, pod pokro-viteljstvom Gradske uprave. Ta časna igra spominje se o proslavi "fašenka" (poklada) još krajem 17. stoljeća.

1387. godine sagrađena su i četvrta gradska vrata, Nova vrata, na sjeveru kod Popova tornja.

1387. godine talijanski trgovac Antonio Marenov dobiva od gradske općine mjesto za dućan kod Kamenitih vrata. Deset godina kasnije ugledni trgovac Gianin de Mezo izgradio je uz Kamenita vrata čitav trgovački i stambeni kompleks zgrada. Bio je to u 14. stoljeću najveći privatni posjed na Gradecu.

1422. godine spominju se žestoki sukobi između dva sus-jedna naselja, Gradeca i Kaptola.

1447. godine osnovan je ceh krojača na Gradecu.

Sukob na Krvavom

mostu, Joza

Kljaković, 1928.,

ulje na platnu

1469. - 1478. go di ne zbog ne po-sredne Turske opasnosti, Kaptol počinje gradnju utvrda oko cijeloga naselja.

1477. godine osnovano je naselje Opatovina, unutar novo-podignutog zapadnog obrambenog zida na Kaptolu.

1494. godine gradska je općina podigla uza zid crkve sv. Marka nekoliko malih dućana.

1502. godine, 26. ožujka, zabilježen je potres koji je srušio toranj crkve sv. Marka, oštetio gradske utvrde i mnogo kuća na Gradecu zagrebačkom.

1512. - 1521. godine gradnja unutrašnjeg obrambenog sustava oko katedrale i biskupskog dvora.

1526. godine knez Krsto Frankopan u svojoj ispravi pisanoj glagoljicom naziva, vjerojatno prvi put u povijesti, naselje na brdu Gradec imenom Zagreb - Zagrebci iz Gratza.

1557. godine, 7. ožujka, u zaključku Hrvatsko-slavonskog sabora proglašava se zagrebački Gradec metropolom Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

ovićeva trga,

ra

a

Noo

G

n

iap

Gpi

1469 1478 godine zbog nepo

aditi

a-

o-om

Gra-

na

im se avlja se panske ulice,

Gradecu.pisu stanov-li blokova) i

Škrinja

postolarskog

ceha iz XVII. st.

9

XVI. st. Zagreb je imao poštu od koje su kretala poštanska i putnička kola preko Varaždina u Beč i preko Šopronja u Budim.

1569. godine biskup Juraj Drašković osniva sjemenište za potrebe Zagrebačke biskupije.

1571. godine, 23. prosinca, spominje se prvi put poštanski majstor zagrebačke pošte, Adam Spičko, koji nosi naslov "poš-tanski majstor njegovog presvetog cesarsko-kraljevskog veli čan-stva".

1573. godine u Zagrebu je osuđen i smaknut vođa Seljačke bune, Ambroz Matija Gubec.

1578. godine tiskana je u Ljubljani prva povijest na hr-vatskom jeziku, “Kronika Antuna Vramca, kanonika i župnika Sv. Marka". U toj knjizi se prvi put u tiskanoj povijesti spominje naselje Gradec.

1590. godine, 11. rujna, nastradao je u potresu velikaški grad Medvedgrad, pa se u njemu nije više moglo stanovati.

1595. godine, 22. rujna, Zagreb se poslije pobjede nad Tur-cima kod Petrinje zauvijek oslobodio opasnosti i započeo mirniji život grada.

1606. godine isusovci su pozvani u Zagreb, kako bi ople-me nili obrazovni i duhovni život građana. Na jugoistočnom ob-rambenom zidu grade veliki kompleks samostana, zgradu gim-nazije, konvikt sv. Josipa i crkvu sv. Katarine.

1607. godine isusovci otvaraju prvu klasičnu gimnaziju na Gradecu zagrebačkom, na Trgu sv. Katarine.

1609. godine u Gradecu, nakon nemira, potvrđen novi grad ski statut kojim je dvanaestorici senatora osigurana doži vot-na uprava gradom.

1609. godine postolari na Kaptolu bili su udruženi u vjersko i humanitarno udruženje.

1614. godine obzidano je javno vrelo Manduševec.1615. godine Gradska općina objavila je Urbar slobodnoga

grada na brdu Gradecu zagrebačkom. U njemu su, prema na-seljima, navedena imena starješina podložničkih obitelji i na-brojene njihove zemlje i stoka. Taj urbar je najpotpuniji doku-ment o gradskim kmetovima.

1615. – 1616. godine gradi se nova gradska vijećnica na Markovu trgu.

1618. godine Gradska općina pozvala je kapucine u Zagreb i dodijelila im ruševine samostana dominikanki s crkvicom Blažene Djevice Marije na južnom dijelu Gradeca. Godine 1620. počeli su graditi samostan i novu crkvu. Kapucini su bili na Gornjem gradu do 1788., kad je car Josip II. ukinuo kapucinski red.

1620. godine gradi se crkva svete Katarine.1624. godine, 26. svibnja, teško je stradalo u požaru kap-

tolsko naselje, posebice katedrala, izgorjelo je krovište, srušio se dio svodova.

1627. godine postolari na Kaptolu dobili su cehovska pravila. 1627. godine osnovano je isusovačko sjemenište sv. Josipa,

odgojni zavod, konvikt u današnjoj Habdelićevoj ulici na Gor-njem gradu.

1632. godine osnovan je Veliki ceh na Kaptolu (mačari, sed-lari, remenari i bravari).

1632. godine dovršena je gradnja barokne crkve sv. Katarine na Gradecu.

1640. godine biskup Benedikt Vinković dao je podignuti novi monumentalni portal katedrale, po uzoru na portal crkve u Jaku u Mađarskoj, gdje je službovao. Klesar Kuzma Miller iz Krškog počeo je izradu novog portala katedrale.

Stara katedrala sa starim

portalom i renesansnim

zvonikom, nacrt: Enrico

Nordio, 1877.

1641. godine gradski magistrat je odredio da se vrtovi oko izvora Manduševca iskrče i površine urede za forum nundiarium (Nedjeljni sajam), prikladan za pristup naroda i smještaj šatora.

1643. godine na Gradecu je otvorena osnovna škola za žensku djecu.

1644. godine graditelj Ivan Albertal dovršava novi južni zvonik katedrale, u duhu renesanse.

1645. godine, 29. ožujka, požar je poharao oba naselja. U jednom od najtežih požara u povijesti Zagreba, koji je na Markovu trgu uzrokovao pijani đak, stradali su zvonik crkve sv. Marka, isusovačka gimnazija i samostan te mnogi drugi objekti. Vjetar je zapaljene daščice prenosio preko potoka Medveščaka na Kaptol, gdje su izgorjele sve kanoničke kurije i drugi objekti.

1646. godine dolaze redovnice sv. Klare, klarise, na za-grebački Gradec. Grade samostan i crkvu sv.Trojstva u ulici koja je kasnije po njima prozvana Opatička. Bavile su se obrazovanjem ženske mladeži.

1647. godine harala je kuga u zagrebačkoj okolici. Gradsko je poglavarstvo odmah poduzelo mjere opreznosti. Zatvorena su sva gradska vrata i prekinuta je veza sa svijetom, a Gradec je bio spašen od strašne nesreće. Kuga je harala u podgrađu i na Kaptolu, ali na Gornjem gradu od kuge nije nitko obolio.

10

1648. godine građani Gradeca su se zavjetovali da će sagraditi crkvu u čast sv. Roka, zaštitnika od kuge. Sagrađena je za godinu dana, dobrovoljnim radom svih građana, na brežuljku iznad Ilice. Stoji i danas na Rokovu perivoju.

1650. godine izgrađen je samostan klarisa, danas zgrada Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20.

1651. godine iznenadna oluja izazvala je silnu poplavu potoka Medveščaka. Poplavljene su sve kuće na Potoku, u da-našnjoj Tkalčićevoj ulici, a utopilo se 52 ljudi.

1664. godine prvu tiskaru u Zagrebu imali su isusovci.1657. godine izgrađeno je svetište isusovaca na sv. Ksaveru.1666. godine popločuje se Duga ulica, danas Radićeva.1667. godine, 17. prosinca, dogodio se jedan od najžešćih

sukoba između Gradeca i Kaptola na spornom mostu nad potokom Medveščakom, koji je suvremenom kroničaru dao povod da ga nazove Krvavim. Pisani most, koji je spajao dvije odvojene jurisdikcije, tada je prozvan Krvavi most. Na taj događaj podsjeća i danas ime najmanje zagrebačke ulice.

1668. godine najstariji poznati opis Zagreba, opata Ivana Benkovića koji piše kako u gradu stanuje dvije tisuće Kristovih vjernika i da grad ima četiri stotine kuća.

1669. godine kralj Leopold I. uzdigao je poznatu isusovačku akademiju na stupanj sveučilišta.

1670. godine Fran Krsto Frankopan poziva građane Gra-d eca da se pridruže ustanku protiv bečkog centralizma i Habsburgovaca. Gradsko vijeće Gradeca pristalo je uz Fran-kopana i bana Petra Zrinskog, izrazivši odanost borbi za opće nacionalne interese i samosvojnost Hrvatske.

1671. godine pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan u Bečkom Novom Mjestu.

1672. godine izašla je znamenita monografi ja Pharmacopaea coelestis seu Maria Remetensis, oca Andrije Eggera, o čudesima koja su se događala zagovorom Majke Božje Remetske. Slikar Ivan Ranger, pavlin, oslikao je između 1745. i 1748. crkvu Majke Božje Remetske scenama čudesa, inspiriranim podacima iz Eggerove knjige.

1674. godine, 25. lipnja, stradao je čitav grad u jednom od najvećih požara u njegovoj prošlosti.

1675. godine na trgu ispred katedrale izgrađena je Kaptolska vijećnica (srušena 1876.).

Inicijal "S" s prikazom Gradeca i Kaptola, bakropis Pavla

Rittera Vitezovića, 1689.

Kaptolska

vijećnica na

fotografi ji

Ivana

Standla,

1876.

1682. godine ponovno epidemija kuge u gradu.1686. godine u zagrebačkoj okolici spaljeno je petnaest žena,

pod optužbom da su vještice. One su, prema vlastitom priznanju, uzrokovale nerodicu u prošloj godini, kako piše I. W. Valvazor u djelu “Die Ehre des Herzogthums Krain”, objavljenom 1689.

1689. godine Ivan Weikhard Valvazor opisuje Zagreb u djelu “Die Ehre des Herzogthums Krain” (“Čast vojvodine Kranjske”), Laibach – Nürnberg, 1689. Uz tekst je priložen grafi čki prikaz Kap tola i Gradeca; crtež je vjerojatno izradio Pavao Ritter Vi te-zović.

1694. godine počela je djelovati građanska javna tiskara knj-iževnika Pavla Rittera Vitezovića. U njoj je, među ostalim, Vi-tezović tiskao i svoje knjige, među kojima i “Kroniku aliti spo men vsega svieta vikov” (1696.).

1698. godine, 19. veljače, kralj Leopold I. izdao je privilegij trgovačkom cehu, koji je trebao štititi gradečke trgovce od strane konkurencije.

1699. godine jak potres s razornim posljedicama. Srušen je i toranj crkve sv. Marka, stradao je Medvedgrad, kao i pavlinski samostan u Remetama.

(nastavlja se)

11111111111111111111111

Katarinski i Jezuitski

Dio katastarskog zemljovida Gornjega grada, 1862./64. Obilježeni su

Katarinski i Jezuitski trg s okolišem.

Katarinin trg, u urbanom žargonu Ka tarinski, i Je-zuitski trg pripadaju nizu javnih prostora nastalih od 17. do sredine 19. stoljeća na rubnom poja su

gra dečkog platoa, s unutrašnje stra ne gradskog bedema, uz čitavu južnu osno vicu grada. U tom nizu ta su dva trga naj sta rija, slijedi tek nešto mlađi Marko vićev trg, a iz 19. stoljeća park Grič i Juž na promenada/Strossmayerovo šetalište s vanjske strane bedema. U taj se niz up ra vo uključio novi park na mjestu samo stan skog sklopa iz 17. stoljeća, o kojem je bilo riječi u prošlom broju.

Nastanak Katarinskog i Jezuitskog trga povezan je s doseljenjem i naseljenjem je zu it skog reda na Gradec, a njihov polo žaj i forma s jezuitskim građevinama, sa-gra đenima između 1620. i 1665. godine. Iz preciznog i detaljnog prikaza Gornjega gra da na katastarskom zem-ljovidu iz 1862./64., iz doba kad je taj slijed javnih pro-stora već oblikovan, jasno se razabire da je riječ o velikom urbanističkim zahvatu. On defi nira jugoistočni ugao Gra deca, a dije lom je zadro u krajnju, osmu insulu po-vijes nog, srednjovjekovnog gradskog tlocrta. Taj zahvat, me đutim, nije re zultat in tegralnoga gradograditeljskog kon cep ta, poput onoga iz 13. stoljeća na ko jem je za sno-van Gradec, nego postupne urba ni zacije tek dijelom za-posjednutih ili neza po sjednutih površina, odnosno etap-ne iz gradnje objekata ili sklopova koji su služili raz ličitim djelatnostima jezuitskog reda.

Sličan proces, no s drukčijim isho dom, odvija se na suprotnom kraju koji će neko liko godina kasnije zaposjesti kapu cinski red. Tim je zahvatima zajedničko to što ur banističke kakvoće stvara arhitekturua, a ne

Bez obzira na današnje jadno stanje svih javnih

površina Gornjega grada, trgovi sadrže snažan

potencijal za rehabilitaciju vrijednosti kojima obiluje

urbana jezgra Zagreba

Napisala: dr. sc. Snješka Knežević

Foto: dokumentacija autorice

Snimila: Ines Novković

Dva gornjogradska trga:

Povijest grada

12

Vicu su latinorumu (Vlaškoj ulici). Podi za-nje kapele spominje se pak 1377. godine.

Zbog turske opasnosti dominikanci su se preselili na Gradec 1473., kad su od kra lja Matije Korvina, pape Siksta IV. i ma gistrata dobili dozvolu da tu sagra de samostan. Posljednji spomen na njih po-tječe iz 1559., no iz Gradeca su vjerojatno otišli potkraj 16. stoljeća, prema Rudolfu Horvatu - 1592., kad je Hasan paša pripre-mao napad na Zagreb. Na njihovo mjesto zasjest će nešto kasnije jezuiti, tako da će ono očuvati kontinuitet namjene.

Nastanak Katarinskog i

Jezuitskog trga povezan

je s doseljenjem i

naseljenjem jezuitskog

reda na Gradec

sup rotno, kao što je bio slučaj do tada, a obi lježava ih i dugotrajnost realizacije. Tako Vladimir Bedenko, jedan od najori-gi nalnijih tumača geneze Gradeca, ka že da su oba trga proizvod "barokne mo nu -men talizacije pojedinih građevina" koje za cijelo zahtijevaju odgovarajući pro stor -ni okvir, a tek iz odmaka i više pun kto va u potpunosti mogu posredovati svo ju es tet-sku i simboličku poruku. Mo nu men tal ne kasnorenesansne i mani ris tičke gra đe vi ne jezuita iz 17. stoljeća: crk va sv. Ka ta ri ne, sjemenište, gimnazija i sa mostan, nago - vješ taju baroknu transfor ma ciju Gra de ca, koju će pak u 18. stoljeću ug lav nom iz-nijeti profana arhitektura: pa la če aristo-krata i vi sokih političkih funk cionara.

U racionalno organiziranom srednjo-vjekovnom Gradecu postojao je sa mo je-dan trg: Svetog Marka. On je objedinja vao sve funkcije, od uti litarnih do socijalno re pre zen tativnih, dok je stanovanju bilo na mi je njeno devet kompaktnih insula na pla tou, a uz obode potezi s parcelama u ni zo vima. Bedenko navodi atribute glav-noga trga: forum, teatrum i area. Novi tr govi, zasnovani stoljećima kasnije, imali su, u skladu s novim sadržajima novih gra đevina, drukčije funkcije. One su se s vre menom mijenjale i obogaćivale, da bi se napokon svele na puko prometnu funk-ciju koja je nadvladala sve druge. No, bez obzira na to osiromašenje i današnje jadno stanje svih javnih površina Gornjega gra-da, trgovi sadrže snažan potencijal za re-ha bi litaciju vrijednosti kojima obiluje ur-ba na jezgra Zagreba.

Gimnazija, crkva i samostanJezuiti se pojavljuju na Gradecu nakon

du go trajne, dvostoljetne krize grada, na sa mom početku 17. stoljeća, u jeku pro-tu re formacije koju nose poglavito re dovi. Trojica redovnika, pridošla 1606., do bila su na raspolaganje napušteni sa mo stan dominikanaca, dok je kapela sv. Ka ta ri-ne, neposredno pokraj njega, u to do ba slu žila kao skladište oružja. Tu ka pel u na jugoistočnom kraju grada nacrtao je u svom prikazu Zagreba vojni inženjer Nicola Angielini 1566. godine, kad su do-minikanci još na Gradecu, a crkva u funk-ciji. Povijest i tradicija tog lo cusa sežu u 14. stoljeće, a povezane su s prisut nošću tog reda, osnovanog u 13. sto lje ću.

Iz 1332. potječe prvi spomen na gra-deč ku kuću dominikanaca koji inače od 13. stoljeća sjedište imaju u podgrađu,

Jezuiti su bili dobro prihvaćeni, o če mu svjedoče postojana darovanja i fi nan cij ska potpora plemstva i građana. U da ro va nom dominikanskom samostanu naj pri je će 1607. otvoriti gimnaziju u ko ju će sa svih stra na nahrupiti đaci, što će biti pre sud no za vitalizaciju grada. Po tom će, od 1620. do 1632., na mjestu sred njovjekov ne kape-le sv. Katarine podići no vu crkvu.

Još 1627. grof Ivan Drašković darovat će im u današnjoj Habdelićevoj ulici kuću, uz uvjet da u njoj otvore sjemenište, dom

za siromašne gimnazijalce. Napokon će od 1641. do 1665. u nekoliko etapa graditi veli ku četverokrilnu zgradu samostana. Crkva i samostan najveći su među jezuit-skim građevnim pothvatima.

U požarima koji su Gradec poharali 1645. i 1674. stradale su gotovo sve je-zu itske zgrade, pa su se popravljale i ob nav ljale, a požari su harali i u 18. sto-lje ću, 1706. i 1731. Tako ono što je doče-ka lo mirnija vre mena sadrži slojeve tih mnogobrojnih intervencija koje su napo-sljet ku obilježile njihov izgled i for mu.

Gradec iz prikaza

Zagreba Nikole

Angielinija, 1566.

1313

Katarinski trg prvi je put doku men-tiran u nacrtu jezuitskog samostana, 1641., kad se počinje graditi. Jezuitski trg for mira se vje rojatno 1653. dovršenjem za padnog kri la samostana. No, osim tih otpriličnih da tacija, za genezu trgova važ-ne su i druge zgrade podignute na nji-hovim obodima, od nosno godine kad one dobivaju svoju ko načnu fi zionomiju.

Na Katarinskom trgu zacijelo je naj-starija zgrada bivšeg dominikanskog sa-mo stana (kbr. 4-5), u kojoj je 1607. zapo-čela gimnazijska nastava. Mijenjala se na dogradnjama i dogradnjama, stradala u po žarima 1645. i 1706., nakon čega je ob nav ljana. Lelja Dobronić datira zgradu gim nazije pred kraj 16. ili na početak 18. sto ljeća. Iz vedute Ludovika Bužana iz 1793. poznato je samo njezino južno pro-

Dio južne fronte Gradeca iz prikaza Ludovika Bužana, 1793. Od kule Dverce

nižu se jezuitske građevine: gimnazija, crkva sv. Katarine i samostan.

Na Katarinskom trgu: u drugom planu

crkva sv. Katarine i ugao gimnazijeNa Katarinskom trgu

najstarija je zgrada

bivšeg dominikanskog

samostana (kbr. 4-5), u

kojoj je 1607. započela

gimnazijska nastava

14

čelje barokno-klasicističkih obilježja s ok-rug lom gradskom kulom, uključenom u ti je lo zgrade. Današnji izgled gim nazije po tječe iz 1872. kad je, u očekivanju use-ljenja sveučilišta, dobila drugi kat, a pre u-ređeno je i pročelje.

Katarinski življi, Jezuitski mirniji

Na Bužanoj veduti razabire se i juž no krilo susjedne kuće (kbr. 6), čije će sje verno krilo kasnije obilježiti ugao trga i pro laza Dverce. Kuća na bedemu spominje se još u 15. stoljeću, a prema Gjuri Szabi, ona je na početku 17. stoljeća pregrađena ili za-mijenjena novom kućom. Današnji iz gled zahvaljuje velikom zahvatu iz doba kad joj je vlasnica bila barunica Klotilda Bu ratti-Vranyczany. Njezin arhitekt Kuno Waid-mann preuredio ju je između 1883. i 1885. u palaču s tri krila, tzv. cour d'honner. Vlas nica ju je oporučno darovala gradu ko ji je koristi za svečanosti i prijeme.

Čitavu sjevernu stranu trga zauzima sklad na jednokatna palača Kulmer (kbr. 2-3). I ona je nastajala u etapama i s pre-kidima: od 1760. do 1797., dok su ugao prema crkvi i krilo na Jezuitskom trgu sa gra đeni 1897., u doba kad pripada gro-fovskoj obitelji Kulmer. Arhitekt Alek san-der Seć prilagodio se baroknoj palači tako da se zahvat jedva razabire.

Na trgu dominira crkva sv. Katarine, koja je također doživjela stilsku preinaku u 19. stoljeću, a šest kuća čine harmoničan okvir u kojem ništa ne strši, iako su sve doživjele promjene. U 18. stoljeću tu su živ jeli bogati i ugledni građani, uglavnom

Katarinski trg potkraj 19. stoljeća

Pogled na Lotrščak i palaču Burrati

iz spoja Jezuitskog i Katarinskog trga

Ugao palače Kulmer: restaurirani

natpis s imenom trga na hrvatskom i

njemačkom iz doba neoapsolutizma

i reklama Muzeja prekinutih veza

15

pri padnici aristokracije, a trg je bio živo druš tveno poprište. Tu su prolazili i okup-ljali se đaci, kasnije studenti, u gimnaziji su se, osim nastave, održavale različite kul turne priredbe, primjerice koncerti Hr -vat skoga glazbenoga zavoda u velikoj dvo -rani.

Sv. Katarina bila je akademska crkva, u njoj je svečanim misama započinjala i za-vršavala školska godina, a nekoliko se puta

čak predlagalo da postane župna crk va, dok bi se Sv. Marko rušio. To upućuje na izvjesnu krizu glavnoga trga koji je na kon izmještanja tržišta/sajmišta u Donji grad sve više postajao upravno središte, na što u 19. stoljeću nisu mogli utjecati ni no vo kazalište ni kazališna kavana preko puta.

Jezuitski trg, nešto izmaknut iz glav-nog toka komunikacije, bio je mirnije mjes -to. Na njemu potpuno dominira mo nu-

men talni samostanski sklop svojim za pad-nim pročeljem, završenim 1665. U doba kad se gradio, dograđivao i prei načivao zbivala se osmoza između više stil skih ob razaca, o čemu najzornije svje doče dva portala prema trgu: veći, barokni i manji, kasnorenesansni, odnosno mani ristički.

Istočnu frontu trga određuju dograd-nje palače Kulmer i kuće Ljudevita Gaja (Gos podska, odnosno Ćirilometodska 4/Vitezo vićeva 1) iz 19. stoljeća. Zgrada na uglu trga i Vitezovićeve ulice sagrađena je 1887., već nakon Gajeve smrti, kad je čita-va velika zgrada u posjedu zemaljske vlade koja će tu smjestiti Kraljevski sudbeni stol. Vladin arhitekt Matija Antolec uklju-čio je novogradnju u barokni okvir trga, diskretno i s respektom, kao što će to kas-nije na Katarinskom trgu učiniti Kuno Waidmann i Aleksander Seč. Na sjevernoj strani trga, iza masivne zidane ograde i u drugom planu, uzdiže se jezuitsko sje-menište (Habdelićeva 1/Kamenita 11), od 1796. Plemićki konvikt. Kompaktni sklop sagrađen do 1631., popravljan i obnav-ljan na kon požara u 18. stoljeću, primjer je sim bi oze stilova u kojoj ipak prevladava ma ni r izam.

Jezuitski red ukinut je papinskom bu-lom 1773. godine, a samostan je pripao

Grb

Akademije,

osnovane

1776.,

naredbom

Marije

Terezije

Jezuitski trg: fontana s Roksandićevom Borbom

(Ribarom) i historicističko krilo kuće Gaj

16

Ugarskoj komori koja ga je 1784. pre-dala vojsci i smjestila u njega Glavno za-povjedništvo za Hrvatsku i Slavoniju, "ge neralkomandu", kako su je zvali Za-grep čani. Ona je tu bila do sloma Austro-Ugar ske, ali je zgrada i dalje zadržala voj-nu funkciju.

Kovačićeva škica i Ehrlichova izvedba

Upravo generalkomandi zahvaljujemo preuređenje dotad neartikulirane povr-šine ispred samostana u trg. Na njezin po ticaj iz 1908., Gradski građevni ured izr adio je dvije varijante uređenja, ali ih ge neralkomanda nije prihvatila, na što je grad sko poglavarstvo, "sklonulo arhitekta Vik tora Kovačića da izradi škicu za re-gulaciju trga", kako o tom zamašnom zah-vatu izvještava Milan Lenuci, tada glavni zagrebački urbanist. Nakon što je skica dobila pozitivnu ocjenu, od Kovačića je na ručen projekt.

U uređenje trga Kovačić je uključio kip Borbe Tome Rosandića, koji je Grad-sko poglavarstvo nabavilo 1908. godine. Smjest io ga je na sjeverozapadni, najviši

dio trga, usred polukružne fontane ob-rub ljene kamenom klupom, do koje se sti že stubama. Ispred pročelja biv šeg sa -mo stana, prema kojem je tlo pada lo i za-vr šavalo jarkom, postavio je ograd ni zid, ozelenio kut između zgra de i crk ve, a uz pročelje predvidio drveće. Trg obo gaćuje sjenovitim boraviš tem na nižem i prizo-rom fon tane s ki pom ribara na višem dije lu. Kako u ana lizi projekta ističe Žarko Dom -

Hrvatsko-slavonsko glavno vojno

zapovjedništvo, „generalkomanda“,

u bivšem jezuitskom samostanu

Skica Viktora

Kovačića za uređenje

Jezuitskog trga, 1909.

ljan, pro met vodi dijagonalom, dok kon -tradi ja gonalom "kao najlogičnijom pro- s tor nom osovinom trga povezuje dva kon tra punk tirana sadržaja... prvi os tva -r en is klju čivo pej zažnim, a drugi is klju-čivo ar hitek tonsko-plastičkim sred stvi-ma". Rafi nirana jednostavnost i savr šena urav noteženost ove kompozicije svrsta va Kovačićevu škicu među njegova ur ba-nistička remek-djela.

17

I pak, Kovačićev se prijedlog razmatra, a početkom 1910. Gradski građevni ured izrađuje novu osnovu, vjerojatno prema njegovoj skici. Ogorčen i uvrijeđen, Ko va-čić je odustao od suradnje, a njegovu part-neru, Hugi Ehrlichu, povjerena je ocjena novog projekta, a potom i izrada osnove za trg. Skicu je "izradio u sporazumu s Ko vačićem", navodi Domljan, smatrajući da je ishod "djelo dvojice autora, od kojih je jedan idejni začetnik rješenja, a drugi realizator."

Još 1908., prigodom razmatranja zah-tjeva generalkomande, zemaljska vlada upo zorava na potrebu izrade regulatorne os nove za cijeli Gornji grad, posebice oko liša crkve sv. Katarine i prostora biv-šeg vojnog jahališta, sjeverno od Stros-smayerova šetališta, u skopu bivšeg samo-stana. Ta osnova nije izrađena, ali su rea lizacijom programa asfaltiranja jav nih

gradskih površina iz 1910. parteri Kata-rin skog i Jezuitskog trga dobili izgled ka-kav imaju i danas.

U memoriji Katarinskog trga važnu ulo gu ima Galerija suvremene umjetnosti (kas nije Muzej suvremene umjetnosti), smješ tena u palači Kulmer. Svoje zvjez da-ne trenutke doživljava u doba legen dar nog kustosa Bože Beka, 1960-ih i 1970-ih, kad postaje jedno od uglednih europskih sre-diš ta avangarde. Danas već starije ge nera-cije pamte vernisaže, diskusije i sus rete u toj galeriji, koji su se neumitno pre mještali na trg i u susjedni tipično pur garski pajzl u Gajevoj kući, zvan "K Fani ki", gdje se su uz umjetnike okupljali stu denti i profesori povijesti umjetnosti i fi lozofi je, smješteni tada na prvom katu Gajeve kuće.

No, na sve to pala je prašina zaborava. U Kulmerovoj palači danas je privatni mu-zej, isto kao i u bivšoj gostionici na uglu, posve neprepoznatljivoj nakon nezgrapnih adaptacija. Ispred palače danas su terase kafi ća. Klasična je gimnazija ponovno os-vojila svoju staru kuću.

Adaptacija samostana u muzejI na Jezuitskom trgu zbila se važna pro-

mjena, kad je u bivši samostan, odnosno generalkomandu, smješten tzv. Muzejski pro stor (od 1996. Galerija Klovićevi dvo-ri). Prvotno je bio namijenjen zbirci An-te Topića Mimare. On je inicirao adap-

ta ciju, kojom je zgrada gotovo izgu bila svoj stva spomenika, odnosno kultur nog dobra. Pod dirigentskom palicom kva-zi do brotvora Mimare projekt su izradili ar hitekti Vahid Hodžić i Igor Emili. Na pro čelju je dograđen drugi kat, spušteno tlo klaustra, na bivšem jahalištu izgrađen nez grapni objekt za restoran, razvaljen gradski bedem sa Strossmayerova šetališ-ta, preuređeni su interijeri, a kao kruna, gim naziji je prigrađen nakazni uredski objekt, danas dotrajao, gotovo razvalina.

Adaptacija je trajala od 1973. do 1983., izazivajući kritike i osude koje su pro ta gonisti i tada i kasnije ocjenjivali kao lajanje na mjesec. No, galerija se, za h va-ljujući agilnim ravnateljima, među koji-ma se ističu Ante Sorić i Vesna Ku sin, pro fi lirala kao inovativni kulturni punkt i mje sto prezentacije velikih izlož bi i više-dis ciplinarnih projekata i iz ino zem stva, i iz Hrvatske i Zagreba.

No, sve to, tradicija i suvremenost, sta rine i umjetnost ne mogu obraniti ta dva povijesna trga od prometa koji razara svaku mogućnost da uistinu budu javni i društveni prostori. Boravak i okupljanja izgurani su na rubove, a trgovi su pret-voreni u koridore kojima danonoćno zuje automobili. Zato je izgon prometa glavni uvjet za stvarnu revitalizaciju Gornjega grada, u kojoj će Katarinskom i Jezuitskom trgu pripasti uloga kakvu zaslužuju.

Galerija suvremene

umjetnosti 1960-ih i

1970-ih postaje jedno

od uglednih europskih

središta avangarde

Projekt uređenja Jezuitskog trga Huge Ehrlicha, 1910.

18

Nekadašnja isusovačka, a danas aka demska crkva sv. Katarine u Za grebu, svojevrstan je sinonim

za baroknu arhitekturu i umjetnost u Hr vatskoj. Kao prva sakralna građevina ob noviteljskog i protureformacijskog isu-so vačkog reda na tlu Hrvatske (1620.–1632.), svoje tipološko rješenje neminovno duguje stranom, ranobaroknom projektu. Time s pravom nosi epitet prve barokne crkve u Hrvatskoj, koja je postala repre-zen tativni uzor za ranobarokni razvoj na-še sakralne arhitekture. Ujedno, ka ko je to za isusovački red bilo uobiča jeno, za -posjevši istaknuti položaj u sred njo vje -

kovnom urbanom tkivu Gra deca, znači la je zajedno sa zgradom isuso vač ke gimn a-zije (1607.) i kolegijem (1641.) početak no-vovjekovnog razvoja zagrebač koga Gor -njeg grada.

Činjenica, pak, da je pripadala ne sa-mo jednom od najmoćnijih interna cio-nalnih redova toga doba, nego da su se za patronatstvo nad njom natjecali naj-prestižniji pripadnici hrvatskog plem stva stvorila je od njezine unutrašnje opre-me reprezentativni presjek kroz likov nu umjetnost cjelokupnog baroka kontinen-talne Hrvatske, sve do kraja 18. stoljeća.

Kraj 18. stoljeća (kad je 1773. godine isu sovački red privremeno ukinut) nije, međutim, značio i kraj građevnog raz voja ove jedinstvene crkve. Izgubivši redov-

Napisala: Katarina Horvat-Levaj

Foto: Fototeka IPU

Akademska crkva sv. Katarineničku funkciju, ali postavši akademska crkva, dobila je nakon oštećenja u potresu (1880.) neostilsko pročelje.

Isusovački posjed na GradecuDolazak isusovaca na zagrebački Gra-

dec (1607.) otvorio je novo poglavlje u razvoju hrvatske kulturne i graditeljske baš tine. Odlukom o pozivu isusovaca na početku 17. stoljeća, zagrebačka je grad-ska općina ne samo bez konkurencije bila prva u Hrvatskoj, već se uvrstila među ranije takve inicijative u srednjoj Europi. Ideju je podržao hrvatski ban, grof Ivan Drašković te kasnije i zagrebački biskup Šimun Bratulić, a dodatna pot-pora Ferdinanda II. Habsburškog, tada još nadvojvode, a kasnije cara i kra lja, oči-tovala se, između ostalog, i u pro nala že-nju zemljišta za gradnju.

Dobivši od grada najprije privremeno na upotrebu crkvu sv. Marije (u jugo-zapadnom dijelu Gradeca), nakon što su je morali podijeliti s novopridošlim kapu-cinima, isusovci odabiru kao trajno rje-šenje napuštenu dominikansku crkvu sv. Katarine s okolnim zgradama i vrtovima. Činjenica da je dio tih zgrada bio u vlas-ništvu "velikog prijatelja isusovaca" Fer-dinanda II. samo je olakšala njihovo uvo đenje u novi posjed na dominantnoj ju goistočnoj poziciji utvrđenoga slobod-nog kraljevskog grada, odakle se pružao "prekrasan vidik na Kaptol i Turopolje".

Gradnjom zgrade gimnazije (od 1669. akademije), crkve i kolegija, kojom su isu-sovci, kako to bilježi onodobni kroničar u Povijesti isusovačkog kolegija u Zagrebu, "od skrovišta žaba i zmija napravili dosta zgodno zaklonište muza", formirano je novo barokno žarište u srednjovjekovnom utvrđenom gradu.

Unijevši arhitektonskim oblikovanjem dotada neviđenu monumentalnost u ur-ba ni ambijent Gradeca, sklop je no vo stil sko razdoblje nagovijestio već svojom im postacijom. Za razliku od tradi cional-nih zatvorenih samostana, odlikuje se slo-bodnim rasporedom građevina – četve-ro krilnim kolegijem (današnja Galerija Klo vićevi dvori) istočno i gimnazijom/aka demijom (današnja Gornjogradska gim na zija) južno – s volumno osamo sta-lje nom crkvom u sredini.Foto: Milan Drmić

Pogled na baroknu

unutrašnjost

Prva barokna crkvau Hrvatskoj

Izgubivši redovničku funkciju (1773.) i postavši

akademska crkva, Sv. Katarina dobila je nakon

oštećenja u potresu (1880.) neostilsko pročelje koje

je pogrešno pripisivano Hermanu Bolléu

Foto: Paolo Mofardin

Crkva sv.

Katarine u

Zagrebu,

1620.–1632.,

pogled na

neostilsko

pročelje

20

Postavljena tako da kolegij dodiruje samo svetištem, a ne kako je bilo uobi-čajeno cijelom bočnom stranom, crkva ujedno defi nira dva trga: Katarinski trg kojim dominira njezino elegantno zapad-no pročelje, nadopunjeno pročeljem gim-na zije na bočnoj strani, te Jezuitski trg, formiran uza sjevernu bočnu fasadu crkve tako da omogućuje vizuru na ulazno krilo kolegija, izvorno uže i niže od da naš-njega te naglašeno tornjem. Takva dis-pozicija isusovačkih zgrada i trgova ostala je zabilježena na dva arhivska nacr ta: prvom, s projektom crkve iz 1620., po hra-njenom u Nacionalnoj biblioteci u Parizu i drugom, s projektom kolegija iz 1640., iz Državnog arhiva u Budimpešti.

Još više od urbanističkih inovacija, za razvoj hrvatske barokne arhitekture važna je prostorna organizacija zagrebačke isu-so vačke crkve. Započeta 1620., potporom Ferdinanda II. te Eufrozine Pálff y de Erdödy i Petra Galla, blagajnika kraljevine Slavonije, crkva je za dvije godine, pod vodstvom isusovačkog graditelja Jurja Jassyja, bila pod krovom, a nakon kraćeg zastoja zbog smrti donatorice, gradnja je nastavljena punim mahom 1626., sve do svečane posvete 1632.

Smiona graditeljska inovacijaPo uzoru na matičnu crkvu tog reda

u Rimu – Il Gesù (1568.), i ovdje je riječ o longitudinalnoj jednobrodnoj građevini s bočnim kapelama. Od svojeg se uzora, međutim, Sv. Katarina ne razlikuje sa mo po odsustvu poprečnog broda i kupo-le, već posebice po osebujnom srednjo-europ skom konstruktivnom sustavu unu-trašnjih potpornjaka – zidnih stupaca (tzv. Wandpfeilera), čija je uloga nošenje svo da i formiranje bočnih kapela. Na ime, omeđujući po četiri para kapela u brodu, masivni zidni stupci podupiru nje gov bačvasti svod sa susvodnicama, pro du-žen u ravno zaključeno svetište jed na-ke širine kao i brod, a istim tipom svo da nad svođene su i bočne kapele. Obli ko vna važnost zidnih stupaca, kao glav nog ele-menta artikulacije dvoranskog prostora, naglašena je izvedbom visokih korintskih pilastara na njihovim čeonim stranama, nadvišenih odlomcima gređa. U takvoj dis poziciji, vanjski zidovi kapela samo su ispuna, perforirana velikim lučnim pro-zorima, dok zidovi stupaca služe za po-stavu oltara, što scenično usmjeravaju pro stor prema dominantnom svetištu. Skladno raščlanjen prostor, naglašene pro-

storne integracije, dodatno je osvi jet ljen kroz niske galerije (empore) iznad boč -nih kapela. Između prvog para kapela uz pročelni ulaz ugrađeno je pjevalište na jon skim stupovima, što formira križno nad svo đeni ulazni prostor, a bočno uz sve-tište podignuta je nadsvođena sakri stija, nadvišena s dva oratorija (srušena nakon po tresa 1880.).

Takav tip ranobarokne sakralne gra-đevine (tzv. Wandpfeiler-crkve) formira se početkom 17. stoljeća u južnonjemačkom krugu arhitekata, među kojima se kao glavni protagonist ističe Hans Alberthal,

jedan od najistaknutijih pripadnika veli-ke sjevernotalijanske graditeljske obite lji Albertalli. Naime, premda se unu traš nji potpornjaci primjenjuju već u srednjo-europskoj gotičkoj arhitekturi, njihova je uloga bila prvenstveno konstruktivna, dok u crkvama Hansa Alberthala zidni stupci postaju, kao i u crkvi sv. Katarine, glavni nosioci ranobarokne prostorne estetike.

Invencija novog arhitektonskog tipa najprije je obilježila sveučilišnu crkvu u Dillingenu (1610.–1617.), važnom isu so-vačkom središtu i rezidencijalnom gra-du augsburških biskupa, da bi potom

Foto: Milan Drmić

Foto: Milan Drmić

Sjeverna strana broda, pogled na bočne kapele i empore

Svod u brodu nošen unutrašnjim potpornjacima

21

Al berthal isto rješenje ponovio u isu so-vačkim crkvama Eichstätta (1617.–1620.) i Innsbrucka (1619.–1621.).

Prednosti novog tipa – solidna kon-strukcija koja dopušta veliki raspon svoda i prostornost dvorane, omogućujući ujed-no potrebe protureformacijskog kulta za ve likim brojem oltara – pridonijela je nje govoj učestaloj primjeni tijekom du gog perioda baroknog stila. Međutim, počet-kom 17. stoljeća, glavnina ranobaroknih crk vi s unutrašnjim potpornjacima svoda ostva rena je u južnoj Njemačkoj, dok se u Aus triji crkve tog tipa javljaju tek od sre-dine stoljeća. U takvoj konstelaciji, rano vri jeme gradnje zagrebačke isusovačke crkve još više dobiva na značenju.

Stoga, unatoč poznatom podatku o voditelju gradnje crkve sv. Katarine Jurju Jassyju, projektanta tako "napredne" rano-barokne Wandpfeiler-crkve, prije čijeg je početka bila potpuno dovršena samo ona u Dillingenu, trebalo bi tražiti u ishodištu tog tipa – južnoj Njemačkoj. Činjenica pak da je graditelj Hans Alberthal nešto kas -nije podigao toranj (1633.) i svod za gre-bač ke katedrale (1648.), otvara moguć nost at ribuiranja zagrebačke isusovač ke crk ve tom inovatoru koji je zbog pre smi o nih eks pe rimenata s konstrukcijom crk ve u In nsbrucku (koja se urušila) mo rao na pu-stiti Tirol i Njemačku. Hipotezu o po ve-za nosti zagrebačkih isusovaca s Hansom Al bert halom i prije njegova dolas ka u Za greb potkrepljuju okol nosti o općenito in t er nacionalnom ko la nju proje kata isuso-

reda kvadratičnih prozora, dok su gor nje zone bile osvije tl jene kroz uske mono fore.

Međutim, činjenica da su gornji rub-ni pilastri prekinuti krovom koji gotovo presijeca i odgovarajuće monofore ukazu-je na to da su se u tom dijelu trebali diza ti zvo nici (od kojih su ostali tragovi u pot-krovlju). O započetim zvonicima jasno govori i zapis kroničara isusovačkog kole-gija iz 1626. godine: "Pojaviše se i počeci dvaju tornjeva koji će biti veliki ukras crk-vi i gradu".

Spoznaja da je projekt pročelja crk-ve sv. Katarine uključivao zvonike daje

vač kih gradnji, oba vezno slanih na odo-bre nje i doradu ge ne ralu isusovačkog reda Rim.

Zašto nisu sagrađeni zvonici

Kao i unutrašnjost, ra -fi nirana obiljež ja razra đe-no ga ranobarok nog pro-jekta no sila je i van jština crkve, a posebno njezino glavno pročelje (poznato nakon neostilske obnove samo iz starih fotografi ja). Me đutim, po d robnija ana-liza pročel ja upu ću je na dosad ne za mijećeni zak-ljučak da je ono, za raz-liku od unutrašnjosti, u jed nom bitnom segmentu ostalo nedovršeno.

Odražavajući unu traš -nju organizaciju crkve, vi-soko zabatno pro čelje po-dijeljeno je su per po nir a-nim toskan skim pilastri ma (donjima višim i gor njima nižim) na sre diš nje šire polje (koje od go vara glav-nom brodu) i uža boč na polja (koja od go varaju boč-nim kape lama i empo ra-ma). Efektni pro čelni ak-cent znači ele gant ni ka me -ni por tal i niše za skulptu -ru, postavljene iz među dva

Dillingen, isusovačka

sveučilišna crkva,

1610.–1617., dvoranska

unutrašnjost s bočnim

kapelama između zidnih

stupaca

Foto: Katarina Horvat-Levaj

Crkva sv. Katarine, ranobarokno

pročelje nakon potresa 1880. godine

Foto: Ivan Standl, Fototeka Muzeja grada Zagreba

Rekonstrukcija prema

fotografi jama iz 1880.

godine s mogućim izgledom

neizvedenih zvonika

Grafi čka obrada; Ivan Tenšek, Ivana Valjato-Vrus

22

njegovoj koncepciji novo značenje. Od tra dicionalnog zabatnog rješenja, ute-me lje nog na srednjovjekovnom naslje-đu, ko je je propagirao na svojim južno-nje mač kim crkvama i Hans Alberthal, uvr stilo se u reprezentativna pročelja s dva tornja, karakteristična za rano ba -roknu isusovačku arhitekturu Habs burš ke monarhije. Naime, nakon mo nu men tal-nog uzora u salzburškoj katedrali, naj-re pre zentativnije je crkveno pročelje s dva zvonika na isusovačkoj (sveučilišnoj)

započeti kolegij, uzrokovala da Sv. Katar-ina nije slijedila primjer zagrebačke kate-dra le, čiji se prvi od planirana dva pročel-na tornja u to vrijeme upravo dovr šavao.

Obnove i modernizacijaObnove nakon požara bile su ujedno

i glavni graditeljski zadaci (praćeni i ob-no vom opreme) koji su se na dovršenoj rano baroknoj crkvi odvijali tijekom 17. i 18. stoljeća. U tom pogledu, kao i kod po četka gradnje, velik je donatorski do-pri nos hrvatskoga plemstva, ali i poje-dinih isusovačkih rektora, a sačuvani ugo vori donose imena brojnih majstora i umjet nika. Tako je, primjerice, poslije tri spo menute uzastopne katastrofe – dva požara i potresa, 1645./1646., "unutarnje lice crkve vratila u još veći sjaj, nego što je bio prije" Elizabeta Moscon, kći slavnoga bana Tome Erdödyja. Zahvaljujući pak Heleni Patačić, uz južnu stranu crkve bila je 1664. godine prigrađena kapele Majke Božje Lauretanske, o čijem raskoš nom iz-gledu, izvedenom po uzoru na isto imenu kapelu u Loretu, danas svjedoče samo arhivski izvori jer je 1875. srušena.

Cjelokupni postupak obnove crkve i in ventara morao je biti ponovljen na kon požara 1674. godine, kad su građev ni ra-dovi povjereni Silvestru Donatiju, "zi daru i purgeru Zagrebačkoga kraljevskoga Va-roša". Obnova je zaključena 1677., uk ra-šavanjem pročelja slikom zaštitnice.

Novi požar, 1706., poštedio je opre-mu crkve, tj. njezine manirističke i rano-

ba rokne drvene oltare, propovjedao ni cu i klupe (postavljene nakon požara 1674.), ali do izmjena unutrašnjeg ure đe n ja ubrzo dolazi zbog želje da se inte rijer m o der-nizira u skladu s novim zrelo barok nim, a potom i kasnobaroknim stil skim iz razom.

Više od pojedinačne zamjene drvenih oltara mramornima (1727.–1730.), trans-for maciji unutrašnjeg prostora dopri-nijelo je ukrašavanje zidova i svodova štu-katurama (1712.–1726.). Tom prilikom, glavni autor štukatura – Anton Joseph Quadrio dao je prvotno bijelim zidovima ružičasti kolorit, na kojem se ističu bijeli biljni, geometrijski i fi gurativni štuko-motivi, naglašavajući ujedno ranobarok-nu strukturu crkve – pilastre na zidnim stup cima, lukove kapela i susvodnice svo-dova.

Profi njenu umjetničku obradu unu-traš njih površina pratilo je ure đenje vanjskih zidova crkve (1729.), "oživljava-njem pročelnog portala i bočnih prozora drugom bojom", tj. crvenim kvadrima na bijeloj podlozi, restauriranima danas samo na bočnim fasadama.

Dotjerivanje pak unutrašnjosti kul-miniralo je izvedbom marmo riziranoga glavnog drvenog oltara i iluzionističke freske u svetištu, djelo Andreja Kristofa Jelovšeka (1762.), sa središnjom scenom Rasprave sv. Katarine s aleksandrijskim fi lozofi ma, ali taj izuzetan umjetnički za-hvat izveden je već u suton izvorne funk-cije crkve u vlasništvu reda koji će za jeda-naest godina biti ukinut (1773.).

Beč, isusovačka sveučilišna crkva,

1624.–1631., pročelje s dva zvonika

Foto: Paolo Mofardin

Pogled na nekadašnji kolegij i južnu

stranu crkve s rekonstruiranim

baroknim oslikom

Foto: Milan Drmić

crkvi u Beču (1624.–1631.), postavši uzor nizu crkava tog reda, poput Trnave (1629.–1637.), Györa (1636.–1641.) ili Leobena (1660.–1666.), ali dakako i dru-gim sakralnim građevinama.

Zagrebačka isusovačka crkva, me đu-tim, vremenski prethodi najstarijoj od njih – isusovačkoj crkvi u Beču. Da su te dvije crkve zaista mogle biti u međusobnoj vezi, ukazuju povijesne okolnosti njihova nastanka: jedan od glavnih donatora crkve sv. Katarine – Ferdinand II. Habsburški bio je inicijator gradnje bečke isusovačke crkve.

O pretencioznoj namjeri izgradnje dvaju pročelnih zvonika crkve sv. Kata-rine na indirektan način govori i repre-zentativni dar grofa Uldarika von Eg-gen ber ga, koji je 1627. iz Graza poslao u Za greb dva velika zvona. Provizorno obje šena na drvenu konstrukciju između crkve i škole, zvonila su sve do 1645., kad su se u fatalnom požaru rastalila. Mož da je upravo ta katastrofa, praćena potre-som te još jednim požarom iduće godi ne, koja je oštetila nedavno dovršenu crk vu i

23

Gubitak izuzetnih vlasnika rezultirao je promjenom funkcije, ali budući da Sv. Katarina ostaje gimnazijska i akademska crkva obližnjih školskih institucija, zadr-žava poseban status u kulturnom životu Zagreba. Stoga, bez obzira na to što nakon odlaska isusovaca na kompletno uređenoj baroknoj građevini nije ni bilo potrebe za većim zahvatima, crkva se, zahvaljujući brizi svojih nadstojnika ("kuratora"), tije-kom 19. stoljeća kontinuirano održa va. Štoviše, arhivski izvori svjedoče o za-nimljivim planovima za njezinu obnovu već potkraj 18. stoljeća, a obnova nakon ošte ćenja u katastrofalnom potresu sto-tinu godina kasnije uvrstila je Sv. Kata-rinu u plejadu arhitektonskih spome nika preoblikovanih u jednom od najkon tro-verznijih razdoblja u kulturnoj povijesti našega grada, ali i šire regije.

Nova namjenaUbrzo nakon ukinuća reda, isusovački

sklop preuzima vojska, smjestivši u pro-storijama na Jezuitskom trgu sjedište Hr vatske generalkomande (1784.). Ova radikalna promjena rezultirala je ne samo popravcima nego i planiranjem većih dogradnja zgrade nekadašnjeg kolegija, kako svjedoče nacrti pohranjeni u bečkoj Albertini. No, tadašnji projekti, koji su povišenjem i proširenjem ulaznog krila

tre bali narušiti izvorni sklad vanjštine, ostaju neizvedeni, da bi svojevrsnu "rea-lizaciju" doživjeli tek dvjesto godina kas-nije, prilikom adaptacije kompleksa u Muzejski prostor (nesuđeni Muzej Mi-mara, danas Galerija Klovićevi dvori).

Osim poznatih projekata preinake samostanskih zgrada, nacrti iz Albertine prikazuju do sada nepoznate intervencije na Sv. Katarini, iz čega proizlazi da je i crkva bila predana na raspolaganje vojsci. To potvrđuje smještaj nove sakristije i oratorija u dograđenom ulaznom traktu

vojne zgrade te uređenje kuhinje u po-sto jećoj sakristiji, no najintrigantniju ino-vaciju značilo je projektiranje jednoga pro čelnog zvonika. Ti pretenciozni pla-novi, koji bi s jed ne strane, kao i u sluča-ju kolegija, bez sum nje narušili arhitek-ton sku kvalitetu crk ve, a s druge joj stra ne, barem kad je riječ o zvonicima, dali dodatni dignitet, ostali su samo "na papiru". Štoviše, u funk cionalnom smislu crkva se potpu no odvojila od vojnih in-stitucija u neka dašnjem kolegiju, priklo-nivši se obližnjoj gimnaziji i akademiji.

Utjecaj na hrvatsku sakralnu arhitekturu Elegantna, skladna i u svakom pogledu visokokvalitetna crkva sv. Katarine srednjoeuropskih

ranobaroknih obilježja osvanula je u ranom 17. stoljeću u upečatljivom kontrastu prema

tadašnjoj graditeljskoj tradiciji, obilježenoj primjenom starijih, uglavnom gotičkih oblika.

Svojim povijesnim značenjem, kao prvi isusovački model protureformacijske kongregacijske

crkve na tlu Hrvatske, ali i svojim stilskim karakteristikama, kao prva hrvatska realizacija

novoga stila, neminovno je predstavljala snažan impuls daljnjim arhitektonskim pothvatima.

Stoga ne začuđuje da se u razmjerno kratkom razdoblju podiže niz crkava koje nastoje

uspješno slijediti, pa čak i nadmašiti zagrebačku isusovačku crkvu. Istaknut ćemo naj zna-

čajnije primjere: franjevačka crkva sv. Franje Asiškog na zagrebačkom Kaptolu (izmijenjena

u historicističkoj obnovi), isusovačka crkva Uznesenja Marijina u Varaždinu (danas katedrala),

franjevačka crkva sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, župna crkva sv. Anastazije i franjevačka

crkva Uznesenja Marijina u Samoboru. Pritom valja napomenuti da spomenute crkve

oponašaju (i dalje razvijaju) samo unutrašnje rješenje crkve sv. Katarine. Kad je pak riječ o

oblikovanju pročelja, budući da projekt s dva zvonika nije na zagrebačkoj prototipskoj crkvi

do kraja ostvaren, hrvatske se ranobarokne crkve okreću različitim, uglavnom tradicionalnim

pročelnim rješenjima.

Trebalo je proći više od stotinu godina da gradnjom zrelobarokne isusovačke crkve sv. Mihovila u Osijeku (danas župne crkve),

započete 1725. godine, bude na reprezentativan način ostvareno ono što je kod zagrebačke crkve ostalo samo u začetku - efektno

pročelje s dva zvonika (1766.–1767.), obilježeno sada već kasnim barokom i klasicizmom.

U to doba na izmaku baroka sjajan period dominantne uloge zagrebačke isusovačke crkve sv. Katarine u razvoju hrvatske sakralne

arhitekture prestaje, međutim, politički ishođenom odredbom - ukinućem isusovačkog reda, 1773.

Crkva sv. Katarine i kolegij, tlocrt

prizemlja s crveno označenim

projektom prenamjene u sjedište

Hrvatske generalkomande, oko

1785. godine (Albertina u Beču)

Osijek, isusovačka, sada župna

crkva sv. Mihovila, 1725.–1767.,

pročelje s dva zvonika

praćene projektom obnove, te če tiri pri-jed loga rekonstrukcije pročelja. Na kon očevida povjerenstva Gradskog pogla-vars tva, radovi su brzo napredovali, pa je crkva mogla biti vraćena u funkciju i bla goslovljena o godišnjici potresa, kako svjedoči natpis na pročelju: Magno terrae-motu 9 Novembris 1880 multum vitiata sumptibus Regni 1881 renovata est.

Okolnost da je, unatoč oštećenjima, glav nina crkve ostala sačuvana u stilskoj cjelovitosti utjecala je svakako na način ob nove koja, premda izvođena u jeku his-toricizma, ima u velikoj mjeri karakter res ta uracije. To se odnosi i na jedini ra di-kalno obnovljeni dio crkve, njezino pro-če lje, za koje su donositelji "građevnog apa rata" odlučili da bude "onakvo kakvo je prije bilo, samo nešto poljepšano", kako svje doči jedan od sudionika – predstavnik za gre bač ke nadbiskupije, kanonik dr. Fra-njo Rački.

U skladu s takvim načelom, sve pro -jekt ne varijacije uključuju u svoju orga ni -zaciju ponovnu ugradnju ranoba rok nog kamenog portala i oblikovanje polu kruž-nih niša za ponovno postav ljanje kipova evanđelista, a čak dva pred ložena projekta ponavljaju glavnu zna čajku staroga pro-čelja – izraz unu trašnje organizacije u dis-poziciji vanj ske raščlambe. Izbor Odjela za bogo štov lje i nastavu pao je, međutim, na for malno najskladniju, klasičnu vari-jan tu, utemeljenu na isusovačkim proto-ba roknim ishodištima u okviru rim ske ar hi tekture. Dvoetažna kompozicija za-bat nog pročelja sadrži superponirane re-do ve pilastara – donje više, toskanske i gor nje niže, jonske – koji raščlanjuju zid-no platno (neovisno o unutrašnjoj orga ni-

24

U takvim okolnostima, prvi donatori obnove i uređenja ponovno se regrutiraju iz redova hrvatskoga plemstva, prido no-seći unutrašnjem uređenju crkve i podi-za njem vlastitih otmjenih grobnica, kako svjedoči grobnica bana Ignjata Gyulaya (1842.).

Ubrzo, međutim, redovito fi nan ci-ra nje održavanja crkve preuzima Kra-ljev ska zemaljska vlada i njezin Odjel za bogoštovlje i nastavu, a nova domi-nant na namjena crkve zahtijevala je nje-zinu jaču povezanost s obližnjim škol-skim zgradama (tako se, primjerice, radi povećanja školskog dvorišta ruši Lau re-tanska kapela). Pa ipak, u okviru funk-cio nalne prilagodbe pojavila se ideja za umjetničkim dotjerivanjem crkve, us-mje renim na njezin dio koji je tijekom ba roka jedini ostao nedovršen - pročelje. Tako već 1873. nadstojnik Sv. Katarine, profesor Miroslav Nagel, ističe potrebu da se crkva izvana poljepša postavljenjem kipova evanđelista u "one četiri praznine kraj vratah crkvenih", a nakon tri godine uspijeva ishoditi odobrenje za sklapanje ugovora s poduzetnikom Luigijem Pierot-tijem, iskoristivši prisutnost "izvrsnog ki-para" Weigela iz Graza u njegovoj zagre-bačkoj radionici.

U skladu s takvim izborom, vješto is-kle sane fi gure sv. Mateja, Marka, Luke i Ivana, s pripadajućim atributima, ubrzo su zasjale u punom svjetlu na svojim mjes tima u pročelnim nišama (1877.), obli kovanima da prime skulpturu još prije više od 250 godina. Obnova je trebala biti ok runjena postavljanjem kipa zaštitnice "viso ko na pročelju", također naručenog u Pie rottijevoj radionici.

Dovršetak toga historicističkoga skulp -torskog programa, kojim je nedovr šeno ra-nobarokno pročelje obogaćeno u du hu iz-vor ne koncepcije, nije, međutim, od go dio samo nedostatak novca, već znat no jača sila - potres 1880. godine.

Obnova poslije potresa Pogodivši Zagreb i širu okolicu 9. stu-

denoga 1880., katastrofalni potres od svih je zagrebačkih crkava, izuzev katedrale, najteže oštetio Sv. Katarinu, a najviše je stradalo netom uređeno glavno pročelje. Cjelokupnu sanaciju ubrzo preuzima Gra-đevni odsjek Kraljevske zemaljske vla de i Odjel za bogoštovlje i nastavu. Obav-ljene su detaljne arhitek tonske snim ke,

Kipar Wigel, kipovi četvorice evanđelista na pročelju, 1877. Foto: Milan Drmić

Kip sv. Katarine na pročelju

Foto: Paolo Mofardin

25

Pripadajuću arhitektonsku doku men-ta ciju – snimku tlocrta i pročelja crkve, po preč ni presjek s označenim detaljima ob navljanih štukatura na unutrašnjoj stra-ni pročelnog zida i pjevališta te krovište s projektom rekonstrukcije krovnog zvo-nika – izradio je arhitekt Stjepan Pod-horski, u to doba također zaposlenik Bol-léo va ateljea.

Razlučivanjem ove, do sada nepre-poz nate faze koja se protegnula sve do po četka 20. stoljeća, razjašnjen je uzrok du go godišnjega pogrešnog pripisivanja Hermanu Bolléu neostilskog pročelja crkve sv. Katarine i njezine obnove nakon potresa 1880. Time je iz Bolléova opusa isključeno jedno djelo koje se sa svojom različitošću nije moglo tumačiti drukčije nego kao izuzetak koji potvrđuje pravilo.

No, paradoksalno, iako Bollé očito nije bio taj koji se 1881. godine "srećom suzdržao od obogaćivanja fasadnog plat-na", kako je tumačeno u stručnoj literaturi, on je petnaest godina kasnije na istoj crkvi ostvario konzervatorski zadatak u kojem se, kao nigdje drugdje, podredio karakteru građevine. Svojim, po suvremenim ko-dek sima zaštite gotovo izbalansiranim pri stupom povijesnom spomeniku, Bollé-ova restauracija Sv. Katarine izravno na-jav ljuje posljednju značajnu fazu u 375 go dina dugoj građevnoj povijesti ove crk ve - njezinu restauraciju od 1967. do 1992., koja je, zahvaljujući vlč. Vladimiru Ma giću, rektoru crkve, i djelatnicima Hrvat skog restauratorskog zavoda, vratila crk vi njezin nekadašnji sjaj.

za ciji) na bočne odjeljke i središnju zonu s do minantnim portalom. Kao što je bilo planirano neposredno prije potresa, u gor njem dijelu pročelja projektirana je niša za kip sv. Katarine, koji će se ubrzo naći na toj poziciji.

Ovu, po mnogim aspektima zanim-ljivu obnovu stručna literatura tradicio-nalno pripisuje arhitektu Hermanu Bol-léu, počevši još od konstatacije Gjure Szaba u Starom Zagrebu, 1940.: "mada ni nju (crkvu) nisu poštedili požari od godine 1645., 1674., 1706., a ni ruka Bolléova tu sustala." Navedeno autorstvo zadržano je i u publikacijama koje su u okviru kom -pletne revalorizacije historicizma i Bollé-ovu djelatnost valorizirale, dakako, bitno drukčije od Szabova izjednačavanja s po-sljedicama požara.

Međutim, u dokumentima nema po-dataka o Bolléovom projektiranju ob-nove Sv. Katarine; štoviše, nacrte crkve i prijedloge za rješenje njezina pročelja pot pisali su Alfred Kappner, tituliran kao "kraljevski inženjer i upravitelj grad-nje", te Ferdo Stejskal, "poduzetnik". Vi-še od potpisa dvojice inženjera, na zak-l ju čak da poznati njemački arhitekt nije autor poslijepotresne obnove Sv. Kata rine upućuju decentne oblikovne karakte ris-tike novoga pročelja, toliko različitog od drugih Bolléovih projekata, obilježenih ma š to vitim kombinacijama različitih sti -lo va, a posebno gotike i njemačke re-ne san se, često korištenih bez obzira na iz vor no stil sko obilježje obnavljane gra-đevine. Pa ipak, kao ni većinu zagrebačkih

spo me ni ka, ni crkvu sv. Katarine nije mi-mo išla djelatnost Hermana Bolléa koji na kon osnivanja Obrtne škole (1882.) te posebice dolaskom njegova glavnog za-go vornika – Izidora Kršnjavija na čelo Odjela za bogoštovlje i nastavu (1891.–1895.), postaje meritorni arbitar svih ar-hitektonskih i umjetničkih zbivanja u kon-tin entalnoj Hrvatskoj. No, potrebu jačeg angažmana izazvala je, kao već bezbroj puta u prošlosti crkve, jedna elementarna nepogoda - manji požar 1895. godine, koji je Kršnjaviju poslužio kao povod da ishodi novac za davno željenu obnovu.

Bolléova restauracija 1896.Kako govori novootkriveni dokument

iz 1896. u Državnom arhivu grada Za-gre ba, "građevni savjetnik" generalnog pro jekta obnove nakon požara bio je Herman Bollé. Naručeni zadaci – no vo krovište i prateći zidarski radovi, ure đe-nje unutrašnjih zidova i svodova u bro-du i sakristiji te probijanje novog ula za u južnom zidu broda (za učenike I. gim-nazije) – nisu, međutim, Bolléu osta vili mno go prostora za bilokakve inter ven-cije, osim restauratorskih. One su, pak, izvedene vrhunski, kako i priliči tom afi r-miranom arhitektu i njegovim, u Obrt noj školi profesionalno usavršenim, surad-nicima: Rudolfu Güntheru, zadu ženom za restauraciju štukatura, Beli Čikošu-Se-siji i Ivanu Zachu, angažiranima na resta-uraciji zidnih slika na svodu, zi daru Miji Geheru, klesaru Ignjatu Fran zu i stolaru Ivanu Bu dickom.

Foto: Milan Drmić

Izvedeni projekt neostilskog pročelja

crkve sv. Katarine iz 1881. godine, Alfred

Kappner, Ferdo Stejskal

Hrvatski državni arhiv

Pjevalište i ulazni zid sa štukaturama restauriranima u obnovi započetoj

1896. godine pod vodstvom Hermana Bolléa

26

Inventar crkve sv. Katarine

Likovna povijest srednjoeuropskoga baroka

Crkva sv. Katarine,

pogled na oltar

svetih apostola,

propovjedaonicu i

mramorni oltar sv.

IgnacijaFoto: Mario Braun

27

Dojmljiva Jelovšekova freska udaljava ranokršćansku sveticu od

poslijetridentske uloge te naglašava novu dimenziju njezine

osobnosti – intelekt – posve u skladu s prosvjetiteljskim duhom

Napisala: Mirjana Repanić-Braun

Foto: Fototeka IPU

Osobitost crkve sv. Katarine jest stil ska slojevitost njezina inven-ta ra. Suzdržanoj eleganciji rano-

ba rok nog namještaja izraziti kontrast čine zre lo ba rokne štukature i monumentalne kas no ba rok ne zidne slike iza glavnog ol-tara u sve tištu. Obuhvatljiva jednim po-gle dom, ta je estetski dobro usklađena cje-li na stvarana dugo, u prostranom ok viru minulih stoljeća. Kipare, slikare i obrt nike koji su radili na unutarnjem bliko vanju crkve nalazili su isusovci i dona tori iz redova visokoga hrvatskog plem stva, ug-lav nom izvan Zagreba, jed ni koris teći svo-je veze s isusovačkim ku ćama u Ljub lja ni, Grazu i Beču, a drugi zahvalju ju ći kon tak-tima sa srodnim plem stvom u Sloveniji.

Politička je stvarnost baroknih stolje-ća tako i na području likovne prakse po-ve zivala u jedinstvenu cjelinu zemlje Habs burš ke Monarhije i pogodovala odr-ža vanju kontakata među plemstvom, čiji su se članovi često nalazili na istim dona-tor skim projektima, izmjenjujući među-sobno iskustva s pojedinim umjetnicima, pre poručujući ih za nove, manje ili više zahtjevne zadatke.

U likovnoj panorami zagrebačke gor-njo gradske crkve uočava se odnos maj-stor skih snaga na koje su mogli računati

na ručitelji, a njih je sve do potkraj 17. sto-ljeća, pa i kasnije, najmanje bilo u Zagrebu, osim onih koji su se, poput kipara Ivana Komersteinera, slijedom narudžbi, u njemu s vremenom nastanili ili nekolicine vještih obrtnika, uglavnom polikromatora i pozlatara koji su se, poput Bernarda Bobića, počeli baviti i slikarstvom. Za veće su se narudžbe zapošljavali majstori iz obližnjeg Varaždina koji se, uza Zagreb, od druge polovine 17. stoljeća razvijao kao važno regionalno umjetničko središte.

Kako je cjelokupna prvotna oprema crkve stradala u požarima, osobito 1645. i 1674., najstariji postojeći crkveni na mje-štaj je iz razdoblja obnove crkve nepo-sred no nakon požara 25. lipnja 1674. Pro po vje daonica, klupe i drveni, crno baj ca ni oltari s karakterističnim kas no -ma ni rističkim ornamentom hrska vi ce, na z vanim tako zbog njegovih antro po-morf nih obilježja, ujednačena su stilska cje lina karakterističnih ranobaroknih obi-lježja. U njoj se, osobito kvalitetom cje lina i pojedinosti, izdvajaju četiri bočna olta-ra: svetih apostola, svetih mučenika (sv. Donizija), sv. Barbare i sv. Apolonije, ra-

dovi varaždinskih majstora, stolara i drvo-rezbara Tome Derwanta i kipara Ivana Ja-koba Altenbacha.

Apostoli i mučeniciO tom kiparu austrijskog podrijetla,

upis anom u knjigu varaždinskih gra-đana upravo u vrijeme obnove Sv. Kata-rine, 1675. godine, malo se zna. Defi ni-ran je, međutim, njegov kiparski opus u sje verozapadnoj Hrvatskoj, pri če mu su oltari u Sv. Katarini, zbog saču va nih ugovora, imali vodeću ulogu. Naj cjelo vi-tija sačuvana dokumentacija vazana je uz oltar svetih apostola u sjevernoj središnjoj ka peli, za koji je novac priskrbio kapetan po kupske krajine, Juraj Gotal (Gotthal) od Gotalovca. Dala ga je dovršiti nje-gova udovica, sklopivši 1683. ugovor sa za grebačkim slikarom Bernardom Bobi-ćem koji ga je obojio, pozlatio i za njega naslikao dvije oltarne slike - Silazak Duha Svetoga nad apostole kao glavnu oltarnu palu i Sv. Juditu sa sv. Jurjem na gornjem katu s protagonistima koji i danas pod-sjećaju na donatorski par, Jurja Gotala i njegovu ženu Juditu Petteö.

Foto: Mario Braun Foto: Mario Braun Foto: Mario Braun

Ivan Jakob Altenbach, sv. Klara od

Montefalca, oltar sv. Apolonije

Ivan Jakob Altenbach, Toma Derwant,

oltar svetih apostola

Ivan Jakob Altenbach, Toma Derwant,

oltar svetih mučenika

28

Altenbachovi kipovi apostola, dijelom pripisani i njegovim pomoćnicima, izra-žaj niji su ali i manje suptilni od skladno ob likovanih kipova sv. Sebastijana, sv. Ro-ka i mladih đakona Stjepana i Vinka na oltaru svetih mučenika u središnjoj kapeli na južnoj strani crkve, daru Aleksandra Ignacija Mikulića, budućeg zagrebačkog biskupa. I dok sv. Sebastijan i sv. Rok, po pularni zaštitnici od kuge, svjedoče o teškim vremenima čestih epidemija kuge u kojima je odlazak liječniku bio rijetkost, a molitva pred oltarom jedina nada u spas, sveci na oltarnim palama nositelji su širih poruka katoličke crkve nakon Tri-dent skog koncila, na kojem je 1563. likov-noj umjetnosti dodijeljena posebno važna propagandna uloga u osnaživanju vjere i nadvladavanju protestantizma.

Prema željama naručitelja i u skladu s davno zacrtanom protureformacijskom iko nografi jom, slovenski slikar Hans Ge-org Gei ger iz Novog Mesta za oltar svetih mu čenika naslikao je dvije slike: veliku, s prikazom ranokršćanska mučenika Dio-ni zija, Rustika i Eleuterija, misionara koje je 250. godine papa Fabijan zajedno sa šestoricom biskupa poslao u Galiju, i ma -

nju, s prikazom sv. Vida. Sv. Dionizije i đakoni Rustik i Eleuterije stradali su u vri-jeme Decijeva i Valerijanova progona krš-ćana. Najpoznatijem od njih, sv. Dioniziju, odrubljena je glava te je bio pokopan ne-daleko od pariškog naselja, na mjestu na kojem je 624. sagrađena benediktinska opatija St. Denis. Kao i mnogim rano-krš ćanskim mučenicima pripisane su mu čudotvorne moći, pa su ga zazivali kao zaštitnika u ratu i protiv bjesnoće, a u narodu se vjerovalo da je njegova pomoć najdjelotvornija kod glavobolje.

Sv. Vid, prikazan na slici u gornjem ka tu oltara, još je jedan u nizu kršćana stra dalih u vrijeme Dioklecijanovih pro-go na. Premda je, prema legendi, po mo -gao opsjednutom Dioklecijanovom si nu, car ga je dao baciti pred lavove i med-vjede, a potom u kotao pun vre le smole i rastopljena olova, da bi na po sljetku bio usmrćen na rastezaljki. Sv. Vid, zaštitnik ljekarnika, kotlara, piva ra, plesača, glu ma-ca, gluhonijemih te po moć nik u bo lesti "Vidova plesa", koja se prepoznaje po ka-rakterističnom trzanju i grčenju mi ši ća, jedan je od popularnijih rano krš ćan skih svetaca. Na zapadu mu se kult pro širio nakon prijenosa njegovih relikvija u St. Denis, 775. godine. Na području sje ve ro-zapadne Hrvatske i Slovenije u nje govu su čast podignute brojne crkve, a sa mo u Sloveniji evidentirano ih je 76. Uobi-čajenim atributima – kotlu i palmi noj grani – ponekad se u pobližem iko no-grafskom tumačenju toga sveca pri dru žu-ju gavran i lav.

Slike i kipovi sveticaSlika sv. Barbare na trećem oltaru iz

radionica Derwant – Altenbach, koji je s vremenom ostao bez svojih skulptura, ta kođer je Geigerov rad i dio istog ikono-grafskog programa, logičan odabir svetice za crkvu koja je od vremena izgradnje do 70-ih godina 17. stoljeća stradala u požaru nekoliko puta; vjerovalo se da sv. Barbara, između ostalog, štiti od groma i vatre.

Izuzetno kvalitetnim slikama Han sa Ge orga Geigera, majstora trajno nasta -njenog u Novome Mestu, srodne su i slike nje govih pomoćnika na olta ru sv. Apolonije, aleksandrijske muče nice i zaš -titnica zubara, koju na glavnoj oltar noj pali prepoznajemo po zubarskim kliješ-tima s izvađenim zubom u ruci, a sv. Nikolu biskupa na slici iznad prepoz naje-mo po biskupskoj odori i trima kuglama na zatvorenoj knjizi. Dok su slike na oltaru

sv. Apolonije ponešto slabije kvalitete od onih na oltarima svetih mučenika i sv. Barbare, kipovi svetica na njemu Al ten -bachova su ponajbolja ostvarenja. Ug lav -nom meditativnih, gotovo lirskih ras po lo-ženja i tipološki ujednačenih fi zio nomija, diskretno su pokrenute gestama i blagim pomacima tijela koja se naziru ispod vješ-to rezbarene draperije.

Ranobaroknu estetiku Altenba cho-vih oltara dijeli i crnoobojana propo vje-da o nica, ukrašena apliciranim moti vi ma hrs kavice, s kipovima Krista i četi ri evan-đe lis ta u nišama govornice i kipo vi ma crk ve nih otaca i Blažene Djevice Ma rije na bal dahinu, radovima neznanog au to-ra, te klupe Blasiusa Jöcha i Ursusa May ra (Ma jir), izrađene prema nacrtima spo me-nu tim u ugovoru sklopljenom 1675. s rek-to rom zagrebačkog kolegija, Miha e lom Škr lecom.

Premda se proporcijama, crnom bo-jom i pozlaćenim ornamentima na prvi pogled uklapa u Altenbachov ranobarokni "oltarski kvartet", oltar sv. Franje Borgie u prvoj bočnoj kapeli do svetišta s južne strane lađe svojim tordiranim stupovima i ornamentom akanta predstavlja važan

Hans Georg Geiger, Sv. Dionizije s Rustikom

i Eleuterijem, slika na oltaru svetih

mučenika / sv. Dionizija

Foto: Mario Braun

Ivan Komersteiner, oltar sv. Franje Borgie

Foto: Mario Braun

29

stil ski pomak na tragu visokog baroka. Upoš ljavanje kipara Ivana Komersteinera na izradi oltara sv. Franje Borgie i nje go-va pandana, kasnije uklonjenog olta ra sv. Ignacija u istoimenoj kapeli na sje vernoj strani crkve, otvara u altaristici sjevero-zapadne Hrvatske posve novo poglavlje, sukladno trendovima onodobnog sred-njo europskog kiparstva u drvu.

Kiparska radionica Ivana Komer ste-i nera, koju je taj kipar, nakon dolaska iz Ljub ljane, 1687. utemeljio na području Kaptola, djelovala je i nakon njegove smr-ti, njegujući s ponešto slabijom kva litetom njegov kiparski stil. U nizu oltara nastalih u Komersteinerovoj radionici naj monu-mentalniji su bili veliki krilni ol tari sv. Ma rije i sv. Ladislava, izrađeni iz među 1686. i 1690. za zagrebačku kate dralu. Iz katedrale su ukonjeni nakon po tresa 1880., a danas ih, sačuvane u dij elo vima, možemo vidjeti u Muzeju za um jetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba i Stros-smayerovoj galeriji starih majstora.

Slika sv. Franje Borgie između kipova sv. Alojzija Gonzage i sv. Stanislava Kos t -ke na Komersteinerovom oltaru u Sv. Ka-tarini, kao i Navještenje na drugome katu oltara, rad je jednog od vodećih štajerskih umjetnika 17. stoljeća, Hansa Adama Weis-senkirchera (1646.–1695.), dvorskog sli-ka ra grofova Eggenberg u Grazu. We is -

sen kircherove se slike odlikuju top lom pa letom snažnijeg intenziteta i di na mič -nom svjetlošću, baroknim obi ljež ji ma ko ja je štajerski slikar zajed no s karak te-ris tič nom tipologijom prota go n ista baš -ti nio od svojeg učitelja, bavar sko ga sli ka -ra Johanna Carla Lotha (1632.–1698.), u či jem se venecijanskom ate ljeu ško lo vao čitav naraštaj njemačkih, čeških i aus trij-skih mladih slikara. Nema sum nje da su kao kvalitetan import te slike utjecale na recepciju novoga stila u dje lima lokalnih slikara.

Oltari kipara Francesca RobbeKoliko je od 80-ih godina 17. sto lje-

ća za prihvaćanje i razvoj baroka u na-šim krajevima bio važan opus Ivana Ko-mer steinera, toliko je mramorni oltar sv. Ignacija Loyole (1729.), rad Fran cesca Robbe (1698.–1757.), vodećeg ljubljan-skog baroknog kipara školovanog u Ve ne-ciji, "okusom" Italije i nasljeđem viso kog baroka berninijevske kvalitete sen z i bi li-zirao ukus kasnijih naručitelja oltara za za grebačku katedralu. Za zagrebačke je isu sovce Robba trebao po vlastitu nacrtu izra diti oltar, isklesati kipove sv. Franje

Ksa verskog, sv. Franje Regisa, Presvetog Troj stva i anđela, izraditi mramorne ste-pe nice, popločati pod kapele i pregra di ti je balustradom s vratima od kovana že ljeza.

Oltarna slika s prikazom sv. Ignacija postavljena je na oltar 1735. ili godinu ranije, a njezina kompozicija slična je zr-cal no okrenutoj kompoziciji, slici vrlo bliskih tipoloških i morfoloških obilježja, na oltaru sv. Ignacija u isusovačkoj (sada župnoj) crkvi sv. Jakoba u Ljubljani. Na ša se slika ne može pripisati Johannu Vei tu Haucku (oko 1663.–1746.), autoru ljub-ljanske Apoteoze sv. Ignacija, ali bis mo je najvjerojatnije mogli pripisati neznanom autoru iz istoga kruga.

Drugo Robbino djelo za crkvu sv. Ka-tarine bio je oltar za naknadno prigrađenu kapelu Marije Lauretanske, čije dijelove danas nalazimo u svetištu crkve pre na-mijenjene u oltar okrenut prema puku i ambon ukrašen mramornim festonima i glavicama anđela koji uokviruju slikani pri kaz sv. Ane koja podučava Mariju.

Nedugo prije postavljanja Robbinih ol tara priveden je kraju višegodišnji rad na ukrašavanju crkve štukodekoracijom. Tije kom četrnaest godina nastajanja, iz-među 1712. i 1726., na izradi štukatura iz mijenile su se barem dvije radionice. Radionica Antona Josepha Quadrija, člana obitelji štukatera koji su djelovali pretežno u austrijskoj i slovenskoj Štajerskoj te na užem području sjeverozapadne Hrvatske, bila je na djelu već 1712., kad je taj majstor po narudžbi biskupa Emerika Esterhazyja izradio prvu štukodekoraciju u kapeli sv. Ignacija, a zatim ponovno 1721., kad je zaslugom zagrebačkoga prepošta Pavla Češkovića štukom ukrašen svod crkve i iz rađene slike s prizorima iz života sv. Ka-tarine i slike dvanaest svetih apostola.

Štukodekoracija svoda u Sv. Katarini najveći je Quadrijev pothvat u crkvama sjeverozapadne Hrvatske i reprezentativni primjer njegova načina oblikovanja.

Tri skupine štukoreljefaUkrašavanje ostalih kapela, svetišta

i sakristije bilo je povjereno drugoj ra-dio nici, koja je svoj posao završila 1726. nizom fi gurativnih reljefa koji pred stav-ljaju izuzetne primjere baroknog obli ko-vanja u gipsu, jedinstvene na području Hrvatske.

Tematski se štukoreljefi u crkvi sv. Ka tarine mogu podijeliti na tri skupine. Pr vu skupinu tvori šest reljefa na sje ver-nom i južnom zidu svetišta, na kojima

Hans Adam Weissenkircher, Sv. Franjo

Borgia do odra kraljice Izabele

Foto: Mario Braun

Francesco Robba, kip sv. Franje Regisa na

oltaru sv. Ignacija

Foto: Mario Braun

30

su prikazani događaji iz Katarinina mu-če ničkog života i njezine nebeske sla ve: Dolazak sv. Katarine pred cara Mak si mi-na II., Obraćenje carice i njezine prat nje na kršćanstvo, Sv. Katarina u ne beskim ko čijama, Dolazak sv. Katarine ne bes-kom zaručniku, Sv. Katarina kao zaš-tit ni c a znanosti i umjetnosti i Pokop sv. Ka ta rine na brdu Sinaj, većina njih ins pi-ri ra na kazivanjem Zlatne legende koja je um jetnicima bila često vrelo inspiracije. Veliki štukoreljefi na zidovima svetišta slave život i smrt, muku i mudrost ra no-kršćanske mučenice koja je svoje mjesto našla i u skupini četrnaestorice svetih po-moćnika, prikazu osobito štovanom u 17. i 18. stoljeću na području srednje Europe, pa tako i u našim krajevima. Isusovci su joj posvetili svoju zagrebačku crkvu po-najprije stoga što su se njezin život i mu čeništvo savršeno uklapali u likovnu te matiku koju je podržala i preporučila crk va na zadnjem zasjedanju Tridentskog kon cila, 1563. Sjećanje na sv. Katarinu, alek sandrijsku sveticu koja je živjela u 3. stoljeću, vremenu velikih progona krš-ćana od rimskih careva Dioklecijana i Mak simina II., održala je kroz stoljeća ži-vim njezina izuzetna biografi ja koja veliča njezinu učenost, briljantnost uma, po-niznost, nevinost, istinoljubivost, odba-civanje taštine i vjernost Bogu.

Drugoj skupini štukoreljefa iz 1724.–1726. godine pripadaju velike "re ljef ne slike", modelirane na zapadnim zido vi ma bočnih kapela, koje svojom te ma tikom ve za nom uza živote svetaca pa tro na pred -stav ljaju pandan oltarnim pala ma. Pa ra lel -no s njima prati se i treća temat ska sku -pi na – anđeli i alegorijske fi gu re, iz ra đe ne u visokom reljefu, koji sjede nad nad vo-

jima bočnih kapela ukazu jući na grbove donatora, kojima u tim sime tričnim kom-pozicijama pripada središnje mjesto.

Monumentalna Jelovšekova freska

Barokni ansambl crkve kronološki za klju čuje monumentalna zidna slika na is točnom zidu svetišta s iluzionistički na-slikanim oltarom, arhitektura koja ga ok-ružuje i središnjim prikazom sv. Katarine i aleksandrijskih fi lozofa. Upečatljiva kom pozicija slovenskog slikara Andreja Kri stofa Jelovšeka (1729.–1776.), izve de-na 1762. u grandioznoj maniri ba rok nog iluzionističkog slikarstva, odraz je kla si-ci zirajućih tendencija u srednjo eu rop-skoj umjetnosti posljednjih deset lje ća 18. stoljeća. Iznenađujuća učinko vi tost njezina trompe l’oeil efekta na tra gu je zrelobarokne quadrature jed nog od ve -likih erudita dekorativnog iluzio nis tič -kog slikarstva, isusovca rodom iz Tren -ta, kipara, slikara, primijenjenog um jet -ni ka i teoretičara Andree Pozza (1642. –1709.). Iako gotovo u potpunosti sime-trič na i precizno postavljene središnje osi, svoj izrazito scenski učinak i pomod-nost mogla bi dugovati poticajnim sceno-grafskim imaginacijama velike "dinastije quadraturista" Galli Bibiena, ali i novoj stru ji talijanskog settecenta – slikarstvu sce nografskih veduta u djelima Antonia Vi sentinia (1688.–1782.) ili obitelji Gas-pari.

Dojmljiva Jelovšekova slika u obli-kov nom je i sadržajnom pogledu svoje-vr s ni manifest razdoblja, ali i pro sto ra u kojem je nastala. Odabir klasič nog ar-hitektonskog vokabulara, monu men tal -nost cjeline, dominacija scenografi je, sim -

bolika središnjeg prikaza s kronološki uda lje nim događajima kojima se na raz-ni simbolike evociraju rasprava s fi lo-zo fi ma i mučeništvo, elementi sve tiči ne ha gio grafi je, kao i isticanje globu sa i ar-mi lar ne sfere na masivnim balustra dama stu bišta, lijevo i desno od istodobno nas-talog tabernakul-oltara, udaljavaju rano-kršćansku sveticu od njezine poslije tri-dent ske uloge koju je dijelila s ostalim mu če nicima svojega vremena te na gla-ša vaju novu dimenziju njezine osob nosti – intelekt – posve u skladu s prosvje ti-teljskim duhom i vremenom razuma ko-

Foto: Milan Drmić

Foto: Mario Braun

Mučeništvo sv. Apolonije, štukoreljef na

zapadnom zidu kapele sv. Apolonije

Anton Joseph Quadrio i neznani štukater,

štukodekoracija u kapeli sv. Ignacija

Pokop sv. Katarine na brdu Sinaj,

štukoreljef na sjevernom zidu svetišta

31

ji postupno nalazi svoje mjesto među te-meljnim vrlinama onodobnoga svijeta.

Odabirom sv. Petra i sv. Pavla za pro-mi nentne likove na svojoj fresci, Jelovšek pre tvara cjelokupnu kompoziciju u me-taforu crkve utemeljene na njihovu po-slan stvu, crkve koja otvara vrata svima koji vjeruju, crkve koja spaja nebesko i ze malj sko, koja se osnažila vjerom mu-če ni ka i koja je, osobito u kontekstu isu-

Andrej Kristof Jelovšek,

zidna slika u svetištu i

glavni oltar

Foto: Mario Braun

so vačkih aktivnosti, prigrlila znanje. Oči -gled no ponosan na svoje zagrebačko dje-lo, ovje kovječio se Andrej Kristof Je lov šek u društvu oca Antona Franca me đu alek-sandrijskim fi lozofi ma i pot pisao na lis tu papira koji drži u desnoj ruci: An dreas Jllousch... Labac...Pin...

Pred Jelovšekovom freskom, stapajući se u jedinstvenu cjelinu, smješten je kas-nobarokni tabernakul-oltar (1762./3.) s

fi gurama dva anđela adoranata i sre diš-njim tempiettom sa starim kipom Ma rije Lauretanske. Sa svake strane oltara na po stamente su postavljene visoke pi ra-mide od posrebrenog bakra, ukrašene or-namentima rocaillea, koje je 1762. izveo neimenovani gradački majstor, kako bi se u njih smjestila izuzetno kvalitetna srebr-na poprsja - relikvijari sv. Ignacija i sv. Fra nje Ksaverskog (1700.).

32

U Meteorološkom

opservatoriju Kraljevske

realke na Griču 3, u prostoriji s

pogledom na Strossmayerovo

šetalište, top je na Novu

godinu 1877. prvi put najavio

podne

čuje se do Save

Pucanj s Gornjega grada već 135 godina objavljuje podne

Zacijelo ste slušali otkucaje s po pu-larnih gradskih tornjeva u mnogim gradovima svijeta. Najpopularniji

među njima je svakako londonski Big Ben, koji upozorava građane svakih 15 minuta na prolaznost vremena. Stariji od njega je sat na gradskoj vijećnici u Pragu, stoji tamo već pet stotina godina. Pred njim se svakoga sata skupljaju znatiželjnici da bi dočekali fi gure koje svaki puni sat izlaze iz svojih kućica.

I Dubrovnik ima svoje Zelence, po-kret ne fi gure mitskih ratnika, koji su uda-ranjem bata po velikom zvonu više od če tristo godina privlačili pažnju šetača na Stradunu. Maro i Baro jedan su od sim-bola toga grada.

Među svima je svakako jedinstven, poznat i popularan Grički top u Zagrebu, koji već 135 godina pucnjem oglašava podne.

Odlukom gradskog zastupstva, 24. ve ljače 1876., na prijedlog gradskog vijeć-nika Đure Deželića, odlučeno je da se na -bavi top koji će prema uri uređenoj pre ma mjesnom meridijanu oglašavati pod ne hicem iz topa. Top je nabavljen i smješ-ten u Meteorološki opservatorij Kra ljev-ske realke na Griču 3, u prostoriji s po-gle dom na Strossmayerovo šetalište, pa je na Novu godinu 1877. prvi put na javio

Napisala: Nada Premerl

Foto: MGZ

Pucanj s Gornjega grada već 133333333555555555 godina objavljuje

acijelo ste slušali

Napisala: Nada

Foto: MGZ

Grički top

33

na prvome katu uredio dvoranu za biljar. Naj značajnije promjene doživjela je kula polovinom 19. stoljeća. Nadozidan je je dan kat, a na vrhu podignut oktogonalni va tro dojavni tornjić. Čitava je kula kra jem 19. stoljeća dobila stam benu na mje nu. Krajem 70-ih godina 20. stoljeća ise ljeni su svi stranari, pa je provedena kon zer-vatorsko-restauratorska obnova. Sa da je kula u funkciji vidikovca kojim uprav ljaju Klovićevi dvori.

Topovi i topniciStari je top iz opservatorija

na Griču prenesen u kulu Lotrš-čak, a pucanje je povjereno piro-tehničaru Vjekoslavu Frö beu. Top se ponovno oglasio 28. stu de noga 1926. s kule Lotrščak. Budući da je već tada Zagreb postao veliki grad s više od 120.000 stanovnika, nabavili su i novi top, većeg do-meta, od puškarske in dustrije u Kranju. Taj novi top, zajedno s drvenom lafetom, bio je težak 170 kg, a promjer cijevi bio je 50 mm. Nabijao se pa pirnatim čepovima i barutom.

Topnika Vjekoslava naslijedio je nje gov sin Marijan Fröbe koji je na telefonski znak s Mete-orološkog zavoda pucao pu nih 45 godina. Nakon njegove smrti, top-nik je kratko vrijeme bio zvonar s Lotrš čaka, gospodin Novosel koji je i stanovao u kuli. Godine 1973. nabavljen je novi top i izabran novi mladi topnik - Stjepan Mo-žar koji je do svoje smrti obavljao tu časnu dužnost.

Posljednje četiri godine (od 14. travnja 2008.) objavljuje podne mladi topnik Alem Tutundžić, za poslenik Zagrebačkog hol din-

ga. Sadašnji top potječe iz Domo vin-skog rata, a jačina je njegova zvuka 127 de cibela, pa se kojiput čuje i do Save. Pucanj izvodi čahurom koja je napunjena crnim barutom i začepljena kartonom. S entuzijazmom mi je Alem ispričao kako su najbolji posjetitelji djeca, a na vidikovac se, među ostalim posjetiteljima, penju naj češće Japanci koji žele čuti i priču o Gričkome topu - jedinstvenoj svjetskoj atrakciji.

Svi stari topovi pohranjeni su u Mu-zeju grada Zagreba.

Posljednje četiri godine

objavljuje podne mladi

topnik Alem Tutundžić

podne. Paljenje topa obavljao je pod vornik Realke. Taj prvi topić bio je malog dometa, a imao je cijev promjera 22 mm na lakoj hra stovoj lafeti. Konstruirao ga je ka petan 53. zagrebačke pje ša-dijske pu kovnije, Đuro pl. Čač-ković, a izrađen je u tvornici stro jeva i ljevaonici željeza na Ma ga zinskoj cesti.

Od 1926. u kuli Lotrščak Kad je Kraljevska velika real-

ka 1896. preselila u novu zgradu na Rooseveltovu trgu, opser-vatorij je ostao na Griču, a u pro-storije Realne gimnazije uselio je Ženski licej, novoosnovana ženska srednja škola.

Topnici koji su pucali s Griča bili su školski podvornici. Krajem 19. stoljeća mali top zamijenjen je novim. Jedan od prvih topnika, Andrija Slukan, nepropisno je ru-kovao barutom i smrtno je stra-dao 2. studenoga 1903. Nakon Slu kanove nesre će, dok nije do-šao novi podvornik, top su naiz -mjen ce ispaljivali kapetan Čač-ković i poznati geofi zičar An drija Mohorovičić, upravitelj Me teo ro-loškog opservatorija.

Top je zamuknuo 1914., kad je za počeo Prvi svjetski rat, "radi štednje baru ta". Geofi zički je za-vod nakon rata tražio novac i novi top od Mjesne komande. Do pisivanje je trajalo godinama. Grad sko je poglavarstvo, na upor-no traženje građana, 1926. odre-dilo da top mora ponovno pu-cati. Sproveden je direktni vod po fasa dama kuća do prozora vatro-gasnog pa zitorna na četvrtom katu kule Lotrščak - iz koje će se od tada do danas pucati.

Najstarija sačuvana gradska kula naz-vana je Lotrščak po zvonu Campana La-trin culorum – zvono lopova, koje je od sred njeg vijeka zvonilo u devet sati na-večer, prije zatvaranja gradskih vrata. Sve do prije četrdesetak godina javljao se cinkuš redovno i podsjećao na davnu prošlost.

Kula je tijekom prošlosti postupno gu-bila obrambenu namjenu. Novi korisnici i nove namjene mijenjali su izgled kule. Go dinama je služila kao skladište i vinski pod rum, a početkom 19. stoljeća, kad su

srušena gradska vrata Dverce zbog ure-đenja gradske Južne promenade, kavanar Stjepan Toth obnovio je kulu i otvorio ka vanu s izlaskom na južno šetalište, a

34

U europskom prostoru teško će-mo naići na slučaj dva tako us ko povezana naroda, kao što su Slo-

venci i Hrvati. Njihova sudbina teče pa-ra lelno već od seobe slavenskih plemena: za jedno su slovenski i hrvatski preci pro-življavali srednjovjekovne poteškoće feu-dalnog sustava, zajedno se branili pred na padima Turaka, istodobno se izgradili u višestoljetnom životu u Austro-Ugar-skoj monarhiji, rame uz rame borili se u Prvom svjetskom ratu, zajedno su ute-meljili kraljevinu SHS, istodobno su ih pogo dili užasi Drugog svjetskog rata.

S osnivanjem Jugoslavije još smo jed -nom završili u zajedničkoj državi, u ko joj smo od lično surađivali na kul tur nom i političkom području. Puno smo trgovali, komunicirali i putovali jedni drugima. Zajedno smo držali palčeve za Dra žena Petrovića i Bojana Križaja; zajed no smo bili tijekom razvoja i ras pada sa mo up-rav nog socijalističkog sus ta va; zajed-no smo se suprotstavili ne pri h vat lji vim Miloševićevim idejama; na isti smo dan u prosincu izrazili pravo za samo opre dje-ljenje, a dan državnosti obilježavamo na isti dan, 25. lipnja.

Slovenci i Hrvati zasigurno će i u eu-ropskom sustavu, čije djelovanje us mje-ravaju kompromisi interesa vrlo razli či tih država članica, uspostaviti jaku su rad nju i savezništvo, čime bi najbolje isko ristili dugogodišnje snažne političke, eko nom-ske i kulturne veze.

O jačini povezanosti najbolje svje do-či djelovanje uglednih zagrebačkih Slo-

venaca iz kulturnog, znanstvenog, javnog i umjetničkog područja. U Zagreb su do-lazili zbog različitih interesa studija, pos-la, ljubavi, turizma, radoznalosti... i mno-gi su ostali zauvijek. Mnogi među nji ma stvorili su uspješne i značajne ka rijere, što bi bez potpore okoline na koju su naišli u Hrvatskoj bilo nemoguće.

O plejadi poznatih i zanimljivih Za-grep čana slovenskih korijena govorit će izlož ba koja će 23. svibnja biti otvorena u Slovenskom domu u Masarykovoj ulici 13. Predstavit će život i djelo Marije Braut, Na dež de Čačinović, Prerada Detičeka, Zvo nimira Devidéa, Sibile Jelaska, Vasilija Jo sipa Jordana, Andreja Koglera, Cvetke Kna pič Krhen, Denisa Kraškovića, Ivi ce Kuneja, Sidonije Lebar, Sande Lan ger-holz – Miladinov, Josipa Bobija Marot-tija, Jasne Obradović, Sanje Pilić, Dan-ka Plevnika, Jagne Pogačnik, Zdenka Ra de lića, Nine Sokol, Vladimire Spindler, Ma ria Škrinjarića, Sunčane Škrinjarić, Tiha ne Škrinjarić, Darka Šonca, Milka Špa rembleka, Vesne Teršelič, Igora Toša, Dra gice Ane Würth-Brodnjak i Nade Ze-nić. Izložba, na koju je ulaz slobodan, mo-ći će se razgledati do 5. lipnja.

Arhitekti, graditelji, meteorolozi Ljepoti i šarmu zagrebačkih građevina

pridonijeli su i slovenski majstori koji su djelovali mnogo stoljeća prije nas, a mnoga zagrebačka arhitektonska rješenja djelo su arhitekata slovenskoga podrijetla. Spomenut ćemo neke: Slavko Jelinek (Spodnja Polskava kod Slovenske Bistrice,

1925.), graditelj je stambeno-poslovnih tornjeva, hotela, škola i školskih objekata. Sudjelovao je u nastanku Novog Zagreba. Autorski najsnažnije djelo ostvario je pos-lovnom zgradom Zagrepčanka na ug-lu Savske ceste i Ulice grada Vukovara (1969., s Vinkovićem, realizacija 1976.). Va lja spomenuti i nekadašnji hotel Sport, kas nije Panoramu a danas Four points by She raton, na Trgu Krešimira Ćosića 9 (iz-među 1965.-68.), pa stambeno-poslovni toranj Trešnjevačka ljepotica u Ozaljskoj ulici (1967.-69.) itd.

Jedan od najpoznatijih pejzažnih arhi-te kata svakako je Ciril Jeglič (Sveti Križ kraj Litije, 1897. – Radovljica, 1988.). U Slo veniji je poznat po uređenju arbo re-tu ma Volčji potok koji je i vodio do 1957. Vrlo plodan u radu (jugozapadni dio Mak-simira, sjeverni dio Mirogoja itd.), naj upe-čatljivi trag u Zagrebu ostavio je u Parku kralja Petra Krešimira IV. Park je 2000. proglašen spomenikom parkovne arhi-tekture. Za Hrvatsku i Zagreb zanimljiv je i po tome što je 1932. osnovao i vodio Vrt larsku školu u Božjakovini, odgojivši prve generacije vrtlarskih tehničara.

Edo Šmidihen (Celje, 1930.) dokto-ri rao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas predaje kao pro-fessor emeritus. Njegova su važna ostva-re nja u Zagrebu osmogodišnje škole u Trn skom, Zapruđu i Voltinom naselju, Ma tematička gimnazija (zajedno s R. Nik-šićem) te opskrbni centar Trnsko.

Jože Plečnik, slavni slovenski arhitekt (Ljubljana, 1872.-1957.), ostavio je tra-

O plejadi poznatih i zanimljivih Zagrepčana slovenskih korijena

govorit će izložba koja će 23. svibnja biti otvorena u Slovenskom

domu u Masarykovoj ulici 13

Napisala: Agata Klinar Medaković

Foto: Jože Grajželj

je slovenski dom

Isprepletena sudbina Hrvata i Slovenaca

O l j di ih i i lji ih Z

Zagreb

35

Poslovna zgrada Zagrepčanka na uglu Savske ceste i Ulice grada

Vukovara. Arhitekti Slavko Jelinek i Berislav Vinković

Hotel Four

points by

Sheraton

na Trgu

Krešimira

Ćosića 9

također je

djelo Slavka

Jelineka

Pejzažni arhitekt Ciril Jeglič

najupečatljiviji trag ostavio je u

Parku kralja Petra Krešimira IV.

Park je 2000. proglašen spomenikom

parkovne arhitekture

Slavni slovenski arhitekt Jože Plečnik u crkvi sv. Marije

Lurdske u Zvonimirovoj ulici napravio je kriptu

Nacionalne manjine u Zagrebu

Meteorološka postaja na

Zrinjevcu postavljena je 1884.

pod nadzorom Ivana Stožira,

profesora fi zike, znanstvenika i

izumitelja iz Celja

36

go ve svog djelovanja i na hrvatskim pro-sto rima. U Zagrebu to je projekt crkve sv. Marije Lurdske u Zvonimirovoj ulici. Na-ža lost, realizirana je samo kripta, a gor nja se crkva izgradila prema drugim nacr-tima. Njegov najimpresivniji projekt u Hr vatskoj je crkva Srca Isusova sa samo-stanom u Osijeku (srušena 1948.), a po-sljednje ostvarenje Paviljon na Brijunima, ljetna rezidencija Josipa Broza, iz 1956.

Važan datum u povijesti hrvatske me teo rologije je 1. prosinca 1861. - tada je po čela raditi meteorološka stanica na Gri ču, čiji je upravitelj i inicijator bio Ivan Stožir, profesor, znanstvenik i izumitelj iz Celja (1834.-1908.). Ivana Stožira je za upravitelja meteorološke stanice Grič imenovao Josip Torbar, upravitelj Velike realke u Zagrebu, u čijim su prostorima, točnije fi zikalnom kabinetu, i započeta mjerenja. Mjerenja je Stožir od početka pa do odlaska u mirovinu, punih 30 godina, obavljao uz redoviti posao profesora fi -zike. Meteorološki podaci s Griča mjere se u proteklih 150 godina svakodnevno, bez prestanka, čak i u ratnim vremenima.

Na Zrinjevcu je pod njegovim nad-zorom 1884. postavljena meteorološka sta nica koja prikazuje podatke o vremenu u Za grebu. Stanica je Zagrepčanima od-mah prirasla srcu, kao i šale na njen ra-čun: na sve četiri strane nudi se različito vrijeme i svatko može odabrati prognozu koja mu odgovara!

Malotko zna da je Stožir povezan i s jednim od simbola Zagreba – grič-kim topom. U 19. stoljeću gradski su oci zaključili kako je svakodnevno ozna ča-vanje podneva crkvenim zvonima nedo-

voljno i tiho. Zato su Stožiru predložili da pronađe drugo rješenje. Stožir je stupio u kontakt s kapetanom 53. pukovnije, Đu-rom Čačkovićem, te ga zamolio da pri pre-mi top koji su postavili uz prozor zgrade meteorološke stanice. Prvi pucanj is paljen je točno u podne prvoga dana 1877. go-dine.

Slikari, kipari, majstoriSlovenci su i u umjetnosti ostavili trag

u zagrebačkoj Strossmayerovoj gale riji starih majstora, Modernoj galeriji, Mu-zeju za umjetnost i obrt i Muzeju gra da Zagreba, gdje se nalaze djela slikara Iva-na Eisenhorta, Mihaela Stroya, Otona Po-struž nika, Zorana Mušiča, Gabrijela Stu-pice, Otona Glihe, Vasilija Josipa Jordana, kipara Ivana Komersteinera, Josipa Hol-zin gera i Ferdinanda Galla te klesara Koz-me Müllera.

Hrvatsko narodno kazalište ima se-dam oslikanih zastora koji se postavljaju na pozornički portal u svečanim pri go-dama. Svečane zastore radili su brojni naj poznatiji hrvatski umjetnici (među nji-ma Vlaho Bukovac, Fran Šimunović itd.). Posljednji svečani zastor postavljen je 1999., naziv mu je Harmica i rad je aka-demskog slikara Vasilija Jordana, Slo ven ca iz Zagreba (rođen 1934. u Za grebu), du-go godišnjeg profesora i dekana za grebač-ke Akademije likovne umjetnosti.

U crkvi sv. Katarine, biseru kulture, najljepšoj baroknoj crkvi na zagrebačkom Gornjem gradu nalaze se vrhunska djela

kipara Francesca Robbe, kipara i rezbara Ivana Komersteinera, Hansa Georga Gei-ger felda, jednog od najznačajnijih slo-ven skih umjetnika i ljubljanskoga slika-ra Kristofora Andrije Jelovšeka, autora velike iluzionističke slikarske kompozicije Sveta Katarina među aleksandrijskim fi lo zo fi ma, koja se nalazi ispred glavnog ol tara; i prekrasan svod crkvene lađe pri-pisuje se Francu Jelovšeku. Orgulje je na-pravio Peter Rumpel iz Kamnika, jedan od najpoznatijih majstora orgulja iz 17. stoljeća na ovim prostorima.

U zagrebačkoj katedrali barokna mra-mor na propovjedaonica iz 1696. djelo je maj stora Mihaela Cusse iz Kranjske. I da nas se propovjedaonica ubraja me đu najvrednije umjetnine katedrale. Kon-cil ski oltar sa srebrnim antipendijem iz 1721. i četiri srebrna relikvijara u obliku piramide iz 1738. izradio je mariborski zlatar I. Reiman. Jedno od najboljih ostva-renja kipara Ivana Komersteinera, oltari sv. Ladislava i Marije, postavljeni su u ka-te dralu potkraj 17. stoljeća, a krasili su ih brojni kipovi i virtuozno izrezbarena or-na mentika. Obojali su ih i pozlatili Ivan Eisen hort i Bernardo Bobić. Od spašenih dije lova rekonstruiran je oltar, poznat kao oltar sv. Ladislava, i nalazi se u Muzeju za umjetnost i obrt, dok se oslikana oltarna krila mogu pogledati u Muzeju grada Za-greba.

Uklonjen je i portal iz 17. stoljeća na glavnom ulazu u katedralu. Prilično dobro sačuvani ostaci portala, djela majstora

Ivan Stožir povezan je i s jednim od simbola

Zagreba - gričkim topom koji se danas

nalazi u kuli Lotrščak na Griču

Harmica, svečani zastor u HNK-u. Djelo

akademskog slikara Vasilija Josipa Jordana,

dugogodišnjeg profesora i dekana zagrebačke

Akademije likovnih umjetnosti

37

Kuz me Müllera, mogu se vidjeti u Muzeju grada Zagreba.

Ljubljanski kipar Francesco Robba iz-radio je četiri oltara za katedralu. Za vri-jeme obnove, oltar sv. Križa prenesen je u Križevce. Oltari sv. Katarine i sv. Barbare nalaze se u Varaždinskim Toplicama, dok je oltar sv. Emerika, koji se pripisuje Rob-bi i majstorima unutar Robbinog nas-ljedstva, u crkvi Svetog Ivana u Novoj vesi u Zagrebu.

Klečala za katedralu radio je ljub ljan-ski majstor Abraham Hueber, 1688. No, zadesila ga je smrt, pa je rad nasta vio ne-pismeni "ponizan podložnik Sebastianus Tacsker, tišljar gospode Kaptoloma i sluga najmensi". Tačker je od 1690. do 1696. iz-radio ormare za riznicu i sakristiju. Klupe, kao ni ormari, ukrašeni sa 28 intarzija, ko-liko je poznato, nisu sačuvani.

U karmelićanskom samostanu Majke Božje Remetske glavni oltar ranobaroknog stila napravili su Pavel Belina i Tomo Jur-jević. Smatra se da je zidna slika sa strane oltara, koja predstavlja Presveto Trojstvo

Stanko Vraz ima i šetalište Ljubljanski slikar Mihael Stroy, tijekom života u Zagrebu, od 1830. do 1842.,

bio središnja ličnost hrvatskog bidermajerskog slikarstva. Portretirao je brojne

ugledne crkvene dostojanstvenike, plemiće, građane, intelektualce te bio povezan

s istaknutim osobama ilirskog pokreta i hrvatskoga kulturno-političkoga života.

Poznati su njegovi portreti Julijane Gaj, Stanka Vraza i biskupa Jurija Haulika.

Na zgradi Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj ulici 18 nalazi se spomen-ploča

Stanku Vrazu. Stanko Vraz (Cerovec, 1810. – Zagreb, 1851.), pravim imenom

Jakob Fras, Slovenac - Hrvat, kako je sebe nazivao,

ubraja se među najbolje pjesnike ilirskoga doba.

Spomen-ploču su mu 1910., o stotoj obljetnici

njegova rođenja, podigla Braća hrvatskoga zmaja.

U neposrednoj blizini je i Vrazovo šetalište, gdje je

i sam šetao i na klupama odmarao, a sudjelovao

je i pri njegovu uređenju. Vrazov portret, djelo

slovenskog slikara Mihaela Stroya, može se vidjeti

u Modernoj galeriji, a njegov grob nalazi se na

Mirogoju, pod ar kadama.

vao,

ba.

ici

ja.

je

ao

o

ti

a

Spomen-ploča ilircu Stanku Vrazu, Slovencu -

Hrvatu. Nalazi se na zgradi Muzeja grada Zagreba

u Opatičkoj ulici 18.

Svod crkve sv. Katarine, djelo ljubljanskog

slikara Kristofora Andrije Jelovšeka

Barokna mramorna propovjedaonica iz

1696. u katedrali, djelo majstora Mihaela

Cusse iz Kranjske

Koncilski oltar sa srebrnim antipendijem

iz 1721. u katedrali, djelo mariborskog

zlatara I. Reimana

Akademski kipar Radoje Hudoklin

napravio je hrvatske povijesne grbove na

stropu kapelice Majke Božje Sljemenske

na Sljemenu

i Obitelj, djelo Gabrijela Stupice još iz njegovih studentskih dana.

Retabl Majke Božje rekonstruirao je 1941. Radoje Hudoklin koji je napravio drveni strop u kapelici Majke Božje Slje-men ske Kraljice Hrvata, koja je na Slje-menu izgrađena 1932., prema nacrtima arhi tek ta Jurja Denzlera. U kapelici je izra-dio Bo gorodicu s djetetom (reljef u oraho-vini), hrvatske povijesne grbove na stropu u slavonskoj hrastovini (strop je podijeljen na 49 polja, od kojih 39 prikazuje gr bo ve hrvatskih gradova i pokrajina), milo sti njar

38

sa starohrvatskim pleterom u bron ci, svijećnjake na stijenama, zidno zvo no, kanonske ploče, sta lak za misal sa sim-bolima četiri evan đelista. Akademski sli kar Ga b riel Stupica napravio je freske (u su radnji s Hudoklinom).

Žarko Vincek (Kranj, 1918.) još je je dan Slovenac koji je stvarao na Slje -menu. Godine 1950. projektirao je pla-ninarski dom Puntijarku. Na području Za greba pro jektirao je uglavnom školske, hotelske i stam bene zgrade (npr. zgradu Saveza slije pih u Draškovićevoj ulici, 1958.), ali je bio aktivan i na području čitave Hrvatske (npr. zajedno s A. Čičin-Šainom hotel Jad ran u Njivicama te hotele Libertas i Palas u Dubrovniku).

Slovenski umjetnici u HNKU hramu hrvatske umjetnosti, Hrvat-

skom narodnom kazalištu, također su se potvrdili mnogobrojni pisci, glumci, re-datelji, operni i baletni prvaci slovenskih korijena. Izdvajamo neke:

Vika Podgorska rođena je kao Hed-viga Čus, 1898., u Bistrici u Rožu u Ko-ruškoj. Dramsku školu pohađala je u Ma ri boru, gdje je upoznala i budućeg sup ru ga Hinka Nučiča koji joj je dao pse-u do nim Vika Podgorska. Zagrebačkoj pu blici predstavila se 1921. s velikim us-pjehom. Podgorska i Nučič prihvatili su po nuđeni angažman Kazališta i ostali na za grebačkoj sceni do kraja svojih umjet-ničkih karijera. Od prve premijere u HNK-u, Podgorska je kreirala nekoliko sto tina raznorodnih uloga. Godine 1961. dobila je Nagradu Vladimira Nazora za životno djelo. Umrla je 1984. u Mariboru, a kao sjećanje na njene zagrebačke dane u predvorju HNK stoji njeno poprsje.

Hinko Nučič, glumac i redatelj, orga-ni zator i pedagog, rođen je 1883. u Ljub-lja ni. U Zagreb dolazi 1921. s Vikom Pod gor skom, prihvaćajući angažman u HNK-u. U 50 godina kazališnoga djelo-vanja interpretirao je golem repertoar. Samo u HNK-u režirao je 74 predstave i odigrao više od 100 uloga. Kao priz nati umjetnik ostao je vjeran svome slo ven-skom rodu. Ime Hinka Nučiča naći će mo i među utemeljiteljima Slovenskoga pro-svjet nog društva in Narodne knjižnice i či taonice. Umro je 1970. u Zagrebu. Na pročelju Slovenskoga doma u Masary ko-voj 13 nalazi se njegova spomen ploča.

U HNK-u je niz godina djelovao prvi profesionalni slovenski glumac Ig na cij Bor š t nik. Rođen je u Cerklju na Gorenj-

skom, 1858. Nakon školovanja u Beču vra tio se u Sloveniju, gdje nije mogao naći za jed nički jezik s tadašnjim slovenskim glu miš tem. Na poziv intendanta HNK, Stje pa na Miletića, 1894. seli sa suprugom u Za greb i ostaje angažiran do 1918. U tom raz doblju odigrao je otprilike 270 naj -raz no vrs nijih uloga iz svih područja ka -za liš ne književnosti. Kao prijatelj Ivana Can kara, preveo je, režirao i nastupio u glav noj ulozi u njegovoj drami "Jakob Ru-da". Bilo je to 1900. i obilježeno je kao pr-va izvedba nekog slovenskoga dramskog tek sta na hrvatskom jeziku. Sudjelovao je i u na stajanju prvih hrvatskih fi lmova. U Ljub ljanu se vratio tek 1919., kao član ob-nov ljenog kazališta i profesor na novom kon zer vatoriju. Umro je iste godine u Lju b -lja ni. Njemu u čast, svake se godine u Ma -riboru održavaju tzv. Borštnikovi sus re ti, na kojima se dodjeljuju glavne na gra de za naj bolju slovensku kazališnu pred sta vu, glumca, režiju kao i počasna na gra da za životno djelo – Borštnikov prsten.

Miljenik zagrebačke publike i operni prvak zagrebačkog HNK od 1937. bio je Jo sip (Jože) Gostič. Rođen je u Sta roj Loki, 1900., i jedan je od najvećih slo ven-

Vika Podgorska i

Hinko Nučič

Spomen-

ploča glumcu,

redatelju i

piscu Hinku

Nučiču koji je

svojim radom u

prvoj polovici

20. stoljeća

trajno obilježio

hrvatsko

glumište. Nalazi

se na pročelju

Slovenskog

doma u

Masarykovoj

ulici 13.

Ignacij Borštnik nastupao je u Cankarjevoj

drami "Jakob Ruda", prvoj izvedbi nekog

slovenskog teksta na hrvatskom jeziku

skih opernih pjevača. Bio je i član Bečke državne opere, a nastupao je i na naj-većim pozornicama svijeta, kao što su milanska Scala, Velika opera u Parizu, Opera u Barceloni, Covent Garden opera u Londonu itd. Najveći trijumf Gostič

39

Impozantan je Gostičev repertoar u nje-govoj dugoj i sjajnoj karijeri. U 26 godina djelovanja u zagrebačkoj Operi nastupio je 970 puta, dok je u Bečkoj državnoj operi nastupio 260 puta. Osim što je imao snažan i ujednačen glas, bio je i sja-jan glumac. Umro je na Božić 1963., u Ljubljani. U povodu obilježavanja 100. obljet nice rođenja, na zagrebačkom Gor-njem gradu, u Vitezićevoj ulici 6 pos tav-ljena je spomen-ploča na zgradi u kojoj je živio do smrti. Od 2000., svake se go-dine u ožujku u Hrvatskoj i Sloveniji obi-lježavaju tkz. Gostičevi dani.

Josip Bobi Marotti (Maribor, 1922. - Za greb, 2011.) bio je član HNK od 1949. do 1953. Jedan je od osnivača kazališta Ga vella (1954.), u kojem je proveo cijeli radni vijek.

Slavna operna pjevačica Irma Polak (1875. - 1931.), koja je od 1900. blistala na zagrebačkoj pozornici, glumila je na-slov nu ulogu u prvom hrvatskom fi lmu "Brcko", 1917.

Pia i Pino Mlakar i Milko Šparemblek

Slavni slovenski plesno-koreografski par Pia i Pino Mlakar zajedničkim su ra-dom koreografi rali više od 50 baletnih na-slova. Upoznali su se 1927. i od tada, više od 70 godina, ostali nerazdvojni životni i umjetnički partneri. Kao vrhunski baletni par prepoznala ih je cijela Europa, a nji-hov baletni opus uvršten je u gotovo sve svjetske enciklopedije. "Đavo u selu" je naj poznatije i najizvođenije hrvatsko ba-letno djelo, proizašlo iz mašte toga ko-reografskoga para. Pia i Pino postavili su ga na scenu zagrebačkoga HNK 1954. go dine, a izvedbom je ravnao skladatelj Fran Lhotka. HNK je 2004. obilježio pola stoljeća neprekinutog izvođenja baleta "Đa vo u selu" na svom repertoaru.

Milko Šparemblek pripada generaciji svjet ski poznatih umjetnika koji su svo-jim radom mijenjali mišljenja o plesu na - šeg doba. Rođen je 1. prosinca 1928. u Pre -valjama, Ravne na Koroškem, u Slo veni -ji. Školovao se u Zagrebu, gdje na Filo-zofskom fakultetu studira kom pa rativnu književnost, učeći istodobno klasični ba let kod proslavljenih hrvatskih plesača i ba-letnih pedagoga Ane Roje i Oskara Har-mo ša. Godine 1948. postaje član Baleta HNK u Za gre bu. Uskoro, kao prvak an-sam bla, s izvan rednim uspjehom pleše glav ne uloge u kla sičnom, suvremenom i

Pia i Pino

Mlakar. Iz

rada toga

koreografskog

para proizašlo

je najpozna-

tije i najiz-

vođenije

hrvatsko

baletno

djelo,

"Đavo

u selu".

nacionalnom re per toaru. U Pariz od lazi 1953. i usavr šava se u klasičnom ba letu kod Olge Preo bra ženske, A. Iliča i Sergeja Perretija. Eks po ni ran je član re nomiranih plesnih trupa Ja nine Char rat, Milorada Miškovića, Ljud mile Čerine i Mauricea Béjarta. Kod slav nih plesača Marthe Gra-ham i Joséa Limo na u New Yorku izučava suvremene plesne tehnike.

Uz mnogobrojne antologijske plesne kre acije, izvedene na svim značajnijim bale tnim podijima svijeta, Milko Šparem-blek djeluje kao baletni majstor u Ballet du XXe Siecle Mauricea Béjarta (u Bru-xellesu), tri godine bio je direktor Baleta Me tropolitan opere u New Yorku, četiri go di ne direktor Gulbenkian Baleta, tri go-dine direktor Balleta de Lyon, a od 1992. do 1994. vodio je Balet HNK u Zagrebu. Ko reografi jom se bavi od 1955. te je na scenu postavio više od 150 bale ta, ope ra, drama i ostvario brojne tele vi zij ske emi sije i umjetničke fi lmove. Priz nanja i me đu-

Mariborčanin Josip Bobi Marotti, jedan od

osnivača kazališta Gavella

Josip Gostič, miljenik zagrebačke publike,

operni prvak koji je 26 godina djelovao u

zagrebačkoj Operi

Irma Polak glumila je naslovnu ulogu

u prvom hrvatskom igranom fi lmu "Brcko"

(1917.)

Milko Šparemblek

Foto: Agata Klinar Medaković

je doživio kad ga je veliki njemački diri-gent Clemens Krauss (kojemu je Richard Strauss povjerio izbor najboljih izvođača) izabrao za glavnu ulogu Midasa na pra-izvedbi Straussove opere "Ljubav Danaje", na svečanim igrama u Salzburgu, 1952.

40

narodni ugled stekao je kao su radnik niza baletnih i opernih kuća. Šparem blekova su djela postavljena u Pa rizu, Bruxellesu, Veroni, Lisabonu, Lon do nu, Ateni, New Yorku, Rio de Janeiru i drugdje.

Za svoj rad puno je puta nagrađivan u zemlji i inozemstvu, između ostaloga, do bio je dvije Nagrade grada Zagreba, Na- gra du Josipa Slavenskog, Nagradu os ječ -kog Annala, dvije Nagrade hrvat skoga glu mišta, Nagradu hrvatskoga glu miš ta za životno djelo, Nagradu Tita Stro zzij a, Na-gradu Marul, Nagradu Vla di mira Nazora za životno djelo, Red Danice hr vatske s likom Marka Marulića, Prešernovu na-gra du, Prix Italia, Nagradu kanadskih ka za lišnih kritičara, Nagradu kazališnih kri ti ča ra Portugala, pet nagrada na ljub-ljan skom Baletnom biennalu, nomi niran je za njujoršku nagradu Rose Emery i dr.

Slovenski dom Prve zamisli o povezivanju zagre bač -

kih Slovenaca stare su više od stotinu go-dina. Malo je poznato kakvi su bili prvi oblici udruživanja i organiziranja, po se-bice posljednja dva desetljeća, kad su se Slo venci u Hrvatskoj našli u novom polo-žaju i kad se pojačalo zanimanje za vlas-tite korijene.

No, posve je sigurna činjenica da je društvo koje u Zagrebu neprekidno dje-luje još od 1929. - Kulturno-prosvjetno druš tvo Slovenski dom, koje okuplja Slo -vence u Zagrebu i sve koji se s njima ra-do druže. To je i najstarije društvo Slo -ve naca u Europi. Društvo je na pod ruč-ju današnje Hrvatske djelovalo u če tiri državne tvorevine: od razdoblja Kra ljevine Jugoslavije do Republike Hrvatske. Razli-čite političke prilike diktirale su na čine i ograničenja. Prvo je razdoblje po seb no

zanimljivo, budući da su se tada po stav-ljali temelji društva koji su bili do voljno čvrsti da su podnijeli sve teškoće koje su ga pratile. Osnivač društva, koje se ta da zvalo Narodna knjižnica i či taonica (NA-KIČ), bio je dr. Fran Zavrnik. Ro đen dan društva smatra se 9. studenoga 1929., kad je pravila Narodne knjižnice i čitao nice potvrdio "Veliki župan zagre bačke oblasti".

U razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata djelovanje društva bilo je izuzetno plodno. Povezalo je skoro sve zagrebačke Slovence i njihove prijatelje. Tijekom Drugoga svjetskoga rata, kad je djelovanje društva zabranila tadašnja vlast Nezavisne države Hrvatske, društveni duh nije posve ugasnuo jer su zagrebački Slovenci u društvenim prostorijama po-ma gali sunarodnjacima koji su bili prog-na ni iz Slovenije. U godinama koje su slije dile društvo je doživjelo puno uspona i padova, proživljavalo je teške dane zbog povremenih unutrašnjih razdora kao po-sljedice društvenih i državnih promjena.

Nakon raspada SFRJ i nastanka Repu-blike Slovenije i Republike Hrvatske, druš -tvo je djelovanje usmjerilo na ostvari va nje ideje da bi Slovenski dom postao dom svih Slovenaca u Zagrebu i svih koji se ra-do druže s njima. Ta ideja je snaž no živa u srcima članova i njihovih prija telja. Go-di ne 2009., priredbom u Dramskom ka za-liš tu Gavella, proslavljena je 80. go diš nji ca dje lo va nja i postojanja Slo ven skog doma.

Danas u Slovenskom domu aktivno djeluje Mješoviti pjevački zbor Slovenski dom, tečaj slovenskog jezika bez prekida se odvija od 1993., djeluju duhovna se kcija i duhovni zbor Antona Martina Slom-še ka, kreativna radionica Šopek, sek cija druš tva prognanika Slovenije 1941.-1945. – mjes na organizacija Zagreb. Druš tvo

ima bo gato opremljenu knjižnicu s više od 7000 naslova knjiga i dnevnih slo ven-s kih časopisa. U Slovenskom domu re-do vito se održavaju predavanja, izložbe pro fe sio nalnih i amaterskih umjetnika, mno go broj na gostovanja i predavanja ko-ja su na mije njena upoznavanju zname-nit o sti Slo venije, planinarstvu, alpinizmu, pu topis ima, povijesti, politici, glazbi, knji žev nosti, prosvjeti i zdravstvu, a po-pra ćena su kulturno-umjetničkim pro-gra mom. Društvo od 1996. izdaje glasilo "Novi odmev", koje izlazi tri puta go diš nje, a bilježi najznačajnije događaje u Slo ven-skom domu i Savezu slovenskih druš tava u Hrvatskoj, upozorava na zna čajne do-gađaje u povijesti slovenske za jednice u Hrvatskoj te pojašnjava doga đaje u Slo-veniji i Hrvatskoj koji imaju utje caj na ži-vot Slovenaca u Hrvatskoj.

Društvo njeguje bogatu izdavačku dje -lat nost, od koje ćemo spomenuti dvije izu -zetne monografi je koje su izdane 2011. i 2012. godine: "Slovenski umjetnici na hr -vat skim pozornicama", autora Marije Bar- bi e ri, Branka Hećimovića i Henrika Neu -ba u e ra te "Slovenske boje u hrvatskoj li kov - noj umjetnosti", autorice Polone Ju ri nić.

Slovenski dom surađuje s Vijećem slo - venske nacionalne manjine Grada Za gre -ba, koje je osnovano 2003., kad su odr žani prvi izbori članova vijeća i pred stav nika nacionalnih manjina u jedi nicama lokalne samouprave u Hrvat skoj. Manjinsko iz-bor no pravo zagre bač ki Slovenci - kojih je pre ma birač kom popisu u Zagrebu bi- lo 2646 - iskoris tili su i na manjinskim iz-bo ri ma, 10. srpnja 2011. Broj Slovenaca se u Za grebu smanjio, u odnosu na po-pis sta no v ništva iz 1991. Tada ih je bilo 7186. Ri ječ je o neminovnom procesu asi-mila cije.

Predavanje u dvorani Slovenskog doma u Masarykovoj

Foto: Agata Klinar Medaković

Branko Hećimović, Marija

Barbieri, Henrik Neubauer:

monografi ja Slovenski umjet-

nici na hrvatskim pozornicama

Polona Jurinić: monografi ja

Slovenske boje u hrvatskoj

likovnoj umjetnosti

41

Zagrepčani koje ne smijemo zaboraviti

Krajem 2011. objavljena je pr va bio grafsko-znanstvena mono gra-fi ja o Vilimu Felleru, pod naslo-

vom "Vilim Feller – istaknuti hrvatsko-američki matematičar / William Feller – Distinguished Croatian-American Mat he matician", autora Darka Žubrinića. Knji gu je objavilo poduzeće Graphis iz Zagre ba, uz potporu Fakulteta elektro-tehni ke i ra čunarstva (FER-a). Dvojezična knji ga (na hr vatskom i engleskom jeziku) s više od sto tinu fotografi ja slikom i riječ-ju svjedoči o iznimnom znanstveniku i

iz nimnoj osobi potekloj iz našeg, u svjet-skim razmjerima nevelikog, Zagreba.

No, po velikanima s raznih područja djelovanja, trajno ili privremeno razasutih svuda po svijetu, naš se neveliki grad ite kako može mjeriti sa svjetskima. A Vilim Feller nedvojbeno je matematičar svjetskih razmjera! Jednako tako, Vilim Feller uvršten je i među apostole hrvatske znanosti, tj. među šesnaest najznačajnijih hrvatskih znanstvenika uopće, kao što su Faust Vrančić, Ruđer Bošković, Nikola Tesla, Andrija Mohorovičić, Lavoslav Ru žička, Vladimir Prelog i drugi (izložba "Znanost u Hrvata", 1994.).

Napisali: Marta Zdenković i

Darko Žubrinić

Foto: dokumentacija autora

Od Jurjevske do asteroida

Iako su Fellerova temeljna

djela odmah prevedena na

ruski, kineski, španjolski, poljski

i mađarski, a nova se izdanja

objavljuju i danas, monografi ja

"Uvod u teoriju vjerojatnosti

i njene primjene" još nije

prevedena na hrvatski jezik!

Matematičar

(1906. - 1970.)

Vilim Feller

William Feller

kao profesor

na Sveučilištu

u Princetonu

Naslovna stranica prve biografske knjige o

Vilimu Felleru, objavljene u Zagrebu 2011.

42

Istodobno, ime Vilima Fellera našoj javnosti do danas je gotovo sasvim ne-poznato. Stoga je knjiga "Vilim Feller – is-taknuti hrvatsko-američki znanstvenik" na neki način njegov punokrvni, pravi po-vratak u Zagreb!

Matematika i teorija vjerojatnosti S poglavljima knjige živopisno među

nas pristiže Fellerovo djetinjstvo i mladost u Jurjevskoj ulici, školovanje u Prvoj gim-naziji (sada Muzej Mimara), studij na Za-grebačkom sveučilištu, njegovi ugledni pro fesori ….

Zatim, njegov meteorski znan stve-ni put u svijetu, kontakti i pris na pri ja-teljstva s mnogim značajnim mate ma -tičarima svoga doba, uključujući i Al berta Einsteina.

Vilim Feller rođen je 1906. kao naj-mla đi od osmero muške djece poznatog lje karnika i uspješnog poduzetnika Euge-na Viktora Fellera, a imao je još i četiri sestre. Pod imenom Vilibald Srećko Feller kršten je u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, a kao obiteljska adresa tada je upi-sana Jurišićeva 1. Bila je to poznata zgrada Elza-fl uid dom, kuća koju je Vilimov otac E. V. Feller izgradio za svoju lje karničku tvrtku (danas je u dijelu te zgrade Europ-ski dom).

Međutim, kao maleni dječak Vilim Feller već 1911. s obitelji seli u novu veliku obiteljsku vilu u Jurjevskoj ulici, gdje s brojnom braćom i sestrama provodi djetinjstvo i mladost. Obje te zgrade, i Elsa-fl uid dom i Feller-Haus u Jurjevskoj, iako su modernizacijama i pregradnjama

bitno promijenile izvorni izgled, danas se u raznim prilikama često citiraju i fotodokumentiraju kao dio umjetničke baštine secesije u Hrvatskoj.

Iako su mnoge više ili manje zna čaj-ne tragove u kulturi, književnosti, mu-zici, slikarstvu, graditeljstvu, dakako i ljekarništvu, i razvoju suvremene reklame ostavili i drugi članovi brojne obitelji Feller (o čemu također ima riječi u knji zi), najveće ime među njima upravo je ma-tematičar Vilim Feller.

Četverogodišnji studij matematike i fi zike mladi je Vilim upisao 1923. i u tom je razdoblju učio od najboljih zagrebačkih profesora, kao što su Stjepan Bohniček (profesor matematike i specijalist za teo-riju brojeva), Vladimir Varićak (profe-sor matematike i međunarodno poznati

Vilim Feller u

dobi od jedne

godine, 1907.

Mali Vilim Feller s braćom u Zagrebu

Feller-Haus u Jurjevskoj 31a s dvorišne strane, 1914.

Vilim Feller sa sestrom Zorom na

Bledskom jezeru, 1957.

struč njak za teoriju relativnosti), Stanko Hondl (profesor fi zike, nešto kasnije rek-tor Sveučilišta u Zagrebu i dopredsjed nik tadašnje JAZU).

Nakon završene druge godine stu di ja, najvjerojatnije na preporuku svojih zagre-bačkih profesora, Feller 1925. nas tavlja studij u Göttingenu, uz Pariz tada naj-jačem matematičkom središtu u svijetu. Njegov veliki talent odmah je primijećen te je pod mentorstvom poznatog profe-sora Richarda Couranta, Feller doktorirao već iduće, 1926. godine. Dio svojih rezul-tata iz doktorske disertacije izradio je već kao student u Zagrebu – izlagao ih je na Geometrijskom seminaru kod profesora Marija Kiseljaka.

Od 1928. do 1933. radio je kao docent u Kielu. Već 1934., kao 28-godišnji znan-stvenik, imao je iznimnu čast pisati krat-ki prikaz o znamenitom djelu ruskog

43

matematičara V. I. Kolmogorova "Osnovni pojmovi teorije vjerojatnosti" za ugledni časopis Zentralblatt der Mathematik. Dva desetak godina kasnije Kolmogorov je pisao predgovor ruskom prijevodu naj-poz natijeg Fellerova djela "Uvod u teo riju vjerojatnosti i njene primjene", izvor no objavljenom u SAD-u, 1950.

Sa samo 31 godinu, 1937., Vilim Feller postao je dopisni član Akademije znanosti u Zagrebu. Godine 1933. te 1939. objavio je svoje radove na hrvatskom jeziku u časopisu Radovi JAZU (od 1991. Radovi HAZU).

Zbog dolaska nacizma, odbijajući pot-pisati nacističku zakletvu, Feller napušta Njemačku. Radi zatim na još nekoliko sve -u čilišta u Europi (u Kopenhagenu 1933./ 34., Stockholmu i Lundu 1934.-1939.), pa sa suprugom Clarom Nielsen, Dan ki njom, koja je bila njegova studentica još u Kielu, 1939. emigrira u SAD, otkada upo treb-ljava ina čicu svog imena - Wil liam.

U Americi započinje najznačajnije razdoblje njegove karijere. Tijekom rada na Sveučilištu Brown (Providence, Rhode Island) s dvojicom kolega poduzima iz-nimno značajan projekt osnivanja novog re ferativnog časopisa Mathematical Re-views, koji je danas vodeći takav časopis u svijetu. Sa 44 godine, 1950. Feller po staje redoviti profesor na Sveučilištu u Prin-cetonu.

Pojmovi, medalja, planetoid Dugačak je popis matematičkih poj-

mo va - čak 150! - koji nose njegovo ime ili ga uključuju. Evo nekih: Feller-Tor nier constant, Feller-Ueno boundary decom-po sition, Feller-Ventcel’s end conditions, Fel ler-Wentzell-type boundary conditio ns, Fokker-Planck-Kolmogorov-Feller eq u a ti-on, Generalized Feller condition, Ge ne ra-li zed Feller equation, Generalized La pla -ci an of W. Feller.

Svojim znanstvenim postignućima, osobito u području teorije vjerojatnosti, Vilim – William Feller zadužio je svjetsku ma tematiku i njegova su temeljna djela ubrzo prevedena na ruski, kineski, špa-njolski, poljski i mađarski, a nova izdanja objavljuju se i danas u SAD-u, Rusiji, Kini, Indiji…

A u Zagrebu? Fellerova monografi ja "Uvod u teoriju vjerojatnosti i njene primjene" još nije prevedena na hrvatski jezik! Prepoznavanje značaja Vilima Fel-lera javilo se kod nas 1994., tijekom odr-žavanja izložbe "Znanost u Hrvata" u

Klo vi ćevim dvorima. O njemu su izvrsne članke objavili akademik Sibe Mardešić i prof. dr. Hrvoje Šikić u popratnom kata-logu izložbe, na hrvatskom i engleskom jeziku, kao i u djelu "Istaknuti hrvatski znanstvenici u Americi", iz 1997.

U godinama nakon Drugog svjetskog rata Feller je održavao čvrste veze s obi-telji u Zagrebu i s kolegama. Godine 1958. imao je čast održati plenarno predavanje na međunarodnom kongresu u Edinbo-ur ghu u Velikoj Britaniji. Plenarni pre da -vači biraju se iz uskog kruga od pet na es-tak znanstvenika čiji su radovi naj dub lje obilježili napredak matematike u pro tek-lom razdoblju. Tih je godina Fel ler če tiri puta posjetio Zagreb, a 1956. je na Ma-tematičkom odjelu PMF-a na Ma ru lić e -vom trgu održao predavanje na hr vat-skom jeziku.

Slijedile su godine u kojima je sve ma nje putovao. Pred kraj života, kad je već bio teško bolestan, stigla je 1969. obav ijest iz ureda tadašnjeg američkog pred sjednika Richarda Nixona o do dje-li Nacionalne medalje za znanost, jed-nog od najprestižnijih priznanja koje ame rički znanstvenik može dobiti. Me-đu tim, shrvan bolešću, Feller je umro ne po sredno prije svečane ceremonije u Bijeloj kući, početkom siječnja 1970., a to veliko priznanje preuzela je njegova udovica Clara Nielsen Feller. Nacionalna medalja za znanost je Williamu Felleru dodijeljena za značajne doprinose u čistoj

i primijenjenoj matematici, trud da učini teoriju vjerojatnosti dostupnom širokim krugovima te pionirski rad u stvaranju Mathematical Reviewsa.

U povodu Fellerove smrti, poznati je američki matematičar Mark Kac zapisao: "William Feller, jedan od najizvornijih, najspremnijih i najživopisnijih matema-tičara našeg vremena, umro je nakon duge bolesti 14. siječnja 1970. Cijela ma-te matička zajednica oplakuje njegovu smrt, ali na ovom simpozijumu njegov će se gubitak još dublje osjećati jer svi mi ovdje bili smo pod utjecajem njegova rada i osobnosti. … Svezak I. ili točnije, Uvod u teoriju vjerojatnosti i njene primjene, svezak I., knjiga je kakvih ima malo u znan stvenoj literaturi. To je monografi ja i udž benik, remekdjelo izlaganja i zavjet me todologije široke panorame tema i zbir ka rijetkih bisera. Nije čudo da je pri-vukla tako široku publiku, da to graniči s nevjerojatnim…”.

Nacionalna medalja za znanost je Williamu

Felleru dodijeljena za:

- značajne doprinose u čistoj i

primijenjenoj matematici

- trud da učini teoriju vjerojatnosti

dostupnom širokim krugovima

- pionirski rad u stvaranju Mathematical

Reviewsa

Američka Nacionalna aeronautička agencija NASA planetoid otkriven 1996. u Fellerovu je čast imenovala Asteroid 21276 Feller (1996. TF5).

Atraktivnost ovog iznimnog mate-ma tičara, dakle, živi i obnavlja se diljem svijeta. A knjiga "Vilim Feller – istaknuti hrvatsko-američki matematičar" mogla bi upisati još i podnaslov: "Povratak u Za-greb – povratak doma na velika vrata!".

Fellerova knjiga "Uvod u teoriju

vjerojatnosti i njene primjene" u dva sveska

NASA je planetoid

otkriven 1996. u Fellerovu

čast imenovala

Asteroid 21276 Feller

44

U sastavu Ministarstva kulture Re-pu blike Hrvatske nalazi se speci-ja lizirana fototeka, tematski usre-

do točena na zaštitu nacionalne kulturne baš tine, u čijem je fondu više od 65.000 po- zi tiva te gotovo 40.000 negativa. Naj sta rije fotografi je/snimke potječu iz 50-ih godina 19. stoljeća (sačuvane su na originalnim (stak lenim) fotografskim pločama, veli-kim 29 x 22 cm i 23 x 17 cm), a najnovije fotografi je/snimke vizualiziraju stanje kul - turne baštine u posljednjem desetljeću, ve ći nom u digitalnom obliku.

Primarni zadatak fotodokumentacije upravo je pružanje uvida u stanje spo-me nika prije, za vrijeme i nakon zaštitnih radova, zbog čega su te fotografi je polazna točka u zaštiti i očuvanju kulturne baštine. U fotozbirci su i stotine povijesnih foto-

krenut programom Hrvatskog narodnog pre poroda. Iste 1850., kad u Beču poči-nje raditi Centralna komisija, Ivan Ku ku -ljević Sakcinski pokreće Društvo za ju go-slavensku povjestnicu i starine sa za daćom “iztraživanja, otkrivanja, skupljanja i ču-vanja starinah i stvarih koje se na život i historiju našeg naroda protežu”.

Kulturni zanos jednako se očitovao i na područje fotografi je, koja u to vrijeme predstavlja potpuno nov izražajni medij, pa je Dagguerov svjetlopisni pronalazak gotovo istodobno obznanjen u francuskoj Akademiji i u zagrebačkoj Danici ilir skoj (6. travnja 1839.), pod naslovom Naj zna-čajnije otkritje našeg vremena.

Cirkuski šator na Jelačić-placu S osnutkom Jugoslavenske akademije

zna nosti i umjetnosti, 1867., prvenstveno zahvaljujući zalaganju biskupa Josipa Jur-ja Strossmayera, djelatnost Akademije sve više zadire u područje djelatnosti Ku ku -ljevićeva Društva za jugoslavensku po-vjes t nicu i starine. Stoga je 1878. odlu čeno

SačuvaniNapisala: mr. sc. Sanja Grković,

voditeljica fototečne službe

kulturne baštine Ministarstva kulture

grafi ja, vizualnih dokumenata pred koji-ma suvremeni promatrači nerijetko ostaju zatečeni, osvještavajući, primjerice, da su mnoge gradske vizure s kojima smo se posve srodili nekoć bile bitno drugačije.

Organizirana zaštita kulturne bašti-ne na našim prostorima provodi se od sre dine 19. stoljeća, odnosno od 1850., kad je u Beču osnovana Centralna ko-misija za istraživanje i održavanje gra đev-nih spomenika (K. K. Central-Commis-sion zur Erforschung und Erhal tung der Baudenkmale). Već 1853. komi sija je u svim centrima pojedinih kruno vina ime-novala konzervatore iz redova istaknutih znanstvenih i kulturnih djelatnika; u Is-tri je tako dužnost bila povjerena Petru Kand leru, na splitskom području Vicku And riću, a na području Hrvatske i Sla-vonije Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom.

Međutim, tadašnja hrvatska kulturna sredina nije samo pasivno čekala pokre-tačke impulse iz Beča. Hrvatski politički, gospodarski i kulturni život na izmaku prve polovice 19. stoljeća snažno je po-

Potres u Zagrebu, katedrala,

snimio Ivan Standl 1880.

45

Fototeka službe kulturne baštine Ministarstva kulture

trenuci povijesti

Bakar, snimio Hinko Krapek, 1896. Trg bana Jelačića, 1860.

da se Društvo formalno raspusti i na stavi djelatnost u okviru uže profi liranog Hr-vat skog arheologičkog družtva.

Kad je 1910. osnovano Zemaljsko po-vje renstvo za očuvanje umjetnih i his to-ričkih spomenika u kraljevinama Hrvat-skoj i Slavoniji u Zagrebu, čija perjanica postaje (i desetljećima ostaje) istaknuti kon zervator i muzealac Gjuro Szabo, služ-ba zaštite spomenika gradi se na te me-ljima Arheološkog odjela Narodnog mu-zeja i dijelom iz zatečenog fonda, s kojim u početku dijeli nekolicinu kulturnih pre-gaoca i radni prostor na Zrinjevcu u Aka-demijinoj palači.

Stoga, fotografi je iz fonda današnje fo toteke kulturne baštine Ministarstva kulture, nastale prije 1910., osobite doku-men tar ne i povijesno-kulturološke vrijed-nosti, koje bilježe povijesne događaje, kra jolike, vedute gradova, arhitekturu i um jet ničke spomenike baštinjene su prije sve ga od Arheološkog odjela Narodnog mu zeja, a tek manjim dijelom kasnijim do na cijama.

Fototeka je od Arheološkog odjela na sli jedila, primjerice, sedamdesetak sta-rih i u dokumentacijskom i zanatskom po gledu prevrijednih fotografi ja Ivana Stan d la. One prikazuju vedute gradova i neko liko predmeta iz Riznice Zagrebačke ka tedrale, a pružaju i nevjerojatne i kata-stro fi čne kadrove iz potresa 1880., teš-ko oštećenu graditeljsku baštinu grada Zagreba i njegova šireg područja. Izdva-jam fotografi je interijera zagrebačke pr-vostolnice s rastvorenim i devastiranim grob nicama.

Vrijedan fundus fotografi ja snimljenih prije 1910., kojima su pridružene njihove staklene negativ-ploče, nastao je 1896. za potrebe izlaganja na Milenijskoj iz lož -bi u Budimpešti. Tada je dr. Izi dor Krš -njavi, predstojnik Odjela za bogo štov lje i nastavu, zadužio petoricu vrs nih fo to-grafa da snimaju po tadašnjim župa ni ja-ma i svjedoče o stanju baštine, a time i o napretku pokrajina unutar Austro-Ugar-ske Monarhije. Snimali su Rudolf Mo-sin ger, Vaso Margetić, Hinko Krapek,

Dra gutin Inchiostri i F. Hodina. Izdvajam spo kojem ispunjenu fotografi ju ribarskoga gradića Bakra nedaleko Rijeke iz razdoblja kad su južnu obalu njegova pitoresknog zaljeva još uvijek krasile tunere i nije bio nepovratno upropašten kompleksom kok -sare, čiji se zao duh i danas osjeća. Au tor je fotografi je Hinko Krapek.

Povijesne fotografi je iz fototeke kul-turne baštine Ministarstva kulture ovje-ko vječile su i poneki kadar koji se danas doima posve romantičan i nestvaran – primjerice, cirkuski šator na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, 1860. S fotografi je iš-čitavamo kako je Zagreb u to doba kon-centriran oko najužeg središta; do glavnog placa vode četiri kolna puta: s Kaptola Bakačeva ulica, s Gradeca Radićeva (tada Duga ulica), sa zapada Ilica te s jugoistoka Petrinjska ulica (tada Med grabami). Još uvijek nisu trasirane Praška (prvotno Uli-ca Marije Valerije) niti Jurišićeva ulica!

A u široj zagrebačkoj okolici, najvje-ro jatnije na području današnjeg naselja Špansko ili malo udaljenije Svete Nedjelje

U fotozbirci su i stotine povijesnih fotografi ja pred kojima suvremeni promatrači nerijetko ostaju zatečeni,

osvještavajući da su mnoge gradske vizure s kojima smo se posve srodili nekoć bile bitno drugačije

46

- ciganski logor! Autor je ove začudne fot ografi je, snimljene 1910., apotekar dr. Arpad Pečić, fotograf-amater čija pojava os nažuje činjenicu kako je fotografi ja pred stavljala izazov mnogim viđenim i imuć nim ljudima toga doba.

Na bukoličkoj fotografi ji vodeni-čar skog sela Biškupci s mještanima koji po zi raju, koju je početkom 20. stoljeća sni mio Julije Kempf, kao i na brojnim dru gim povijesnim fotografi jama, mora-mo za mijetiti kako je medij fotografi je, pa tako i čin fotografi ranja, nekoć pred-stav ljao nešto posve osobito, nesva ki daš -nje, gotovo svečano. Kako su veli ko uz-bu đenje, radost i čast osjećali se lja ni kad ih je profesor Kempf, stigavši iz nedaleke Slavonske Požege, došao ovje ko vječiti!

U staroj povijesnoj fotodokumentaciji pre gršt je interesantnih i oku ugodnih fo-tografi ja u fototeci Ministarstva kul tu re. Zaključimo zasad šetnju zbirkom fo to gra-fi jom koja prikazuje podizanje zvona na zvonik crkve sv. Marka, 1931. Za razliku od mještana Biškupaca, prota gonisti ove fotografi je ne poziraju, već su zdušno za-ne seni poslom pa i ne za mije ćuju foto re -por tera, najvjerojatnije Vladimira Hor vata.

Tko je bio Berislav PavušekS osnutkom Zemaljskog povje ren stva

za očuvanje umjetnih i histo ričkih spo me-nika u kraljevinama Hr vat skoj i Slavoniji u Zagrebu ključnu ulo gu u terenskom po pisivanju, fotodo ku mentiranju i popu-lariziranju naše spo meničke baštine preu-zima tajnik povje renstva, Gjuro Szabo. On će tijekom više od tri desetljeća pre -danoga radu ostaviti snažan trag u kon-zervatorskoj struci, a kasnije i muzejskoj, kao ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, a potom Muzeja gra da Zagreba. Golem

broj fotografi ja fototeke Ministarstva kul ture up ravo su Szabova ostavština i nje gove su fotografi je, uz one Nine Vra-nića, koje su više od dva desetljeća mla-đe, najzastupljenije u zbirci. Gjuro Szabo bio je kao rijetko koji pojedinac tada svjes tan važnosti fotodokumentacije za kon zervatorsku struku i očuvanje spome-nič ke baš tine. "Mi smo izgubili svi, i stari i mla di, osjećaj vremena. A ono teče, teče hit ro ko nikad! Ali bezbroj objekata koji su morali pasti od vremena, sačuvani su u ogromnom broju snimaka, planova i - fotografi ja, koje danas čine uredski arhiv"- zapisao je Szabo.

Urbanističke i graditeljske promjene u tkivu grada Zagreba između dva svjetska rata fotografi jom su dokumentirali pr-ven stveno Vladimir Horvat i Berislav Pa-vušek. O Horvatu znamo podosta – pri-mjerice, da je u početku službovanja bio administrativni činovnik, a zatim i vrstan novinar, fotoreporter i redakcijski tajnik zagrebačkog dnevnika Novosti, da bi se

Ali bezbroj objekata

koji su morali

pasti od vremena,

sačuvani su u

ogromnom broju

snimaka, planova i –

fotografi ja - zapisao

je Gjuro Szabo

Okolica Zagreba, snimio Arpad Pečić oko 1910.

Podizanje zvona na zvonik crkve sv. Marka,

snimio najvjerojatnije Vladimir Horvat, 1931.

poslije rata, kad su mu te radne pozicije oduzete i nadomještene arhivističkim i do kumentarističkim, pod okriljem Na-rod ne štampe i Narodnog lista, sve više pre davao i pronalazio u prirodi, posebice pla ninarstvu, dakako uvijek kao stariji brat ugledne konzervatorice dr. Anđele Horvat (kojoj, kao i dr. Ani Deanović s kojom je u godinama Drugog svjetskog rata započela posao na inventarizaciji desetljećima pri-kupljanih fotografi ja, zahvaljujemo uti-ranje puta današnjoj fototeci).

O osobi i djelu Berislava Pavušeka, me đutim, znamo tek koliko nam priča dvje sto tinjak staklenih negativ-ploča s pripa dajućim pozitivima. Dakle, fotoopus među ratnog razdoblja, zastupljen u foto-teci kulturne baštine Ministarstva kulture, sadrži enigmu Berislava Pavušeka, ko ju ne razrješavaju stručna literatura niti ar-hivi i muzeji; ne donose ploda ni kon takti s povjesničarima fotografi je. Iz foto teč-nih inventarnih knjiga doznajemo tek da je negativ-ploče tadašnjem Konzer va tor-

47

skom zavodu darovao 1961., pred kraj života, Vladimir Horvat. Ako čitatelji zna-ju nešto o Berislavu Pavušeku i njegovom radu, pozivamo ih da se jave u redakciju!

Vladimir Horvat i Berislav Pavušek po svećuju se fotografi ji od polovice 20-ih godina 20. stoljeća, dok se njihova foto-reporterska djelatnost veže uz tridesete. U svjetskim okvirima to je vrijeme brojnih ilustriranih časopisa i life- fotografi je, a u na cionalnim okvirima prvo zlatno doba fotokluba Zagreb i stasanja Zagrebačke ško le fotografi je. U estetskom, odnosno um jetničkom shvaćanju, to je vrijeme poz-nato kao Zemljaško doba koje, promičući socijalnu svijest, njeguje realistički pristup životu: na selu, u bijedi, stradanju, smrti... Malo ili gotovo ništa ostaje za osobni autorov stav, suosjećanje, osudu; bitna je ilustracija, prenošenje činjeničnoga stanja – što sjajno potkrjepljuje Pavušekova fo-tografi ja trešnjevačkog pratera.

Horvatove i Pavušekove fotografi je imaju, međutim, prvenstveno kro ni čar-

ski i/ili reportažni karakter te su usre do-točene na trasiranje novih urbanističkih smjernica i izgradnju novih zdanja u tkivu grada Zagreba u vremenu između dva svjetska rata. Pritom, ističu i različite događaje, ne zanemarivši ulogu ljudi u njima. Takve su, primjerice, fotografi je ru šenja vojničkih baraka na Ciglani u Kla-i ćevoj ulici, zatim rušenja Zakladne bol-nice na Jelačićevu trgu, na mjestu koje je kasnije obilježio zagrebački Neboder; zatim fotografi je građevinskog pot hva-ta izgradnje gradskog trbuha na Dol cu, suočenog sa cistercitskom ostav šti nom na tom prostoru; pa gradnje No vi narskog doma na današnjem Ro ose veltovu trgu, gdje parole ispisane na zgra di potiskuju lice zdanja u drugi plan; ili začudna fo to-grafi ja Zvonimirove ulice koja miriši na po košenu travu u sajmeni dan!

Nevinost Vranićevih fotografi jaNakon Drugog svjetskog rata služba

zaštite kulturne baštine dobiva prvog pro-

fesionalnog fotografa - Ninu Vranića, koji u konzervatorskim redovima počinje ra-diti 1954. Njegova tri i pol desetljeća duga svjetlopisna putešestvija u službi za štite baštine ostavila je neizbrisiv trag u spe ci-jaliziranoj fototeci.

Vranić nije proširivao samo svo je spoz naje o fotografi ji i njenim moguć nos-ti ma, nego i o prostorima Hrvatske, nje-nim kulturnim spomenicima i žiteljima. Njegovo predano i nesebično sudjelovanje u konzervatorskim terenskim pothvatima, evidencijskim i istraživačkim, rezultiralo je impozantnim brojem fotografi ja i ne-ga tiva naše kulturne baštine. Njihova je dokumentarna vrijednost nesporna. No, u obnoviteljskom vremenu nakon Dru-gog svjetskog rata, pa i kasnije, nemali broj Vranićevih fotografi ja nadilazi stru-kov nu, odnosno konzervatorsko-doku-me n tarističku vrijednost i - promatran iz današ njeg vremena, bremenitog stres nim i kao tič nim situacijama - djeluje nepo sred-no, nevino, začudno, pa čak i pus to lovno!

Trešnjevački parter,

snimio Berislav Pavušek, oko 1935.

Klaićeva, snimio Vladimir Horvat, 1931.

Ilica, snimio Vladimir Horvat, 1931

Dolac, Vladimir Horvat, 1929.

Zvonimirova, Vladimir Horvat, 1930.

Bistrač, snimio Nino Vranić,

lipanj 1973

48

Ističemo Vranićevu fotografi ju žene koja pere rublje na Tišini, rukavcu rijeke Save kod Bistrača, snimljenu 1973., koja osvaja veličinom svakodnevnog trenutka u spokojem ispunjenom prostoru. Ugo-đa jem je bliska i Vranićeva fotografi ja iz 1956., koja prikazuje obalu Dunava u Iloku s ribarskim mrežama na sušenju. Am bijentalnost i draž trenutka, ispu nje -nog romantičarskim dinamizmom, po tra -žimo u istom podneblju i istom vre me-nu u usplahirenom jatu gusaka u ob la ku prašine tada još neasfaltiranog iloč koga donjega grada, a potom i u po tje ra nim konjima u Gredi Sunjskoj, 1963. Ne po-srednost, nevinost i začud nost, a po naj-više pustolovnost, pri sutni su i na Vra -ni ćevoj fotografi ji cigan ske karavane u Po ga novcima, mjestu na šič koga kraja.

Nakon Vranićeva odlaska iz službe zaš ti te spomenika kulture, trag ostavljaju foto grafi Goran Maleković, Robert Leš, Zo ran Osrečak, Goran Bekina i prerano pre mi nu li, nadasve daroviti fotograf Vido-slav Barac.

U prvoj polovici posljednjeg deset-lje ća 20. stoljeća fotodokumentacija Mi-nistarstva kulture upotpunjena je arhivom negativa i fotografi ja spomenika kulture oštećenih u Domovinskom ratu, nastale

za potrebe popisa i procjene ratne štete. Od druge polovice posljednjeg desetljeća fotodokumentacija je bogatija i za snim-ke spomenika kulture na području Sla-vonije, Baranje i Srijema u vrijeme tzv. UNPA-zone, prije reintegracije u sastav Re publike Hrvatske.

Očigledno, središnja fototeka kul tur-ne baštine nije zaključena zbirka. Što vi-še, sustavno se dopunjuje, kako bi služ ba zaštite kulturne baštine valjano funk cio-nirala, započinjući rad uvidom u fo to i drugu dokumentaciju. Fotoslužba kon-ti nuirano se dopunjuje fotografi jama re-centnih spomenika kulture, koje pri stižu iz konzervatorskih odjela diljem zem lje. Takva terenska fotografi ja sastavni je dio

Registra spomenika kulture. U fotoslužbi kulturne baštine marljivo se arhiviraju i fotografi je izuzetne sadr žaj ne i tehničke kvalitete, vezane uz različite publikacije Ministarstva kulture, pa tako i one koje se tiskaju u svrhu promoviranja ba šti ne koja konkurira za upis u svjetsku ba šti nu UNESCO-a.

Fotografi ja Vidoslava Barca, koja pri -ka zu je časnu sestru bene dik tinku iz hvar- sko ga samostana koja sas tavlja niti aga -ve po vo lji dragoga Boga, za jedno s os ta -lim Bar čevim fotografi jama čip ki, do pri -ni je la je krajem 2006. upisu hr vat skoga čip kar stva (uz još jedanaest na cio nal nih po sebnosti) na UNESCO-ovu Listu ne-ma te rijalne kulturne baštine.

Ilok, snimio Nino Vranić,

1956.

Greda Slunjska, snimio Nino Vranić, 1963.

Poganovci, snimio Nino Vranić, 1958.

Hvar, benediktinka izrađuje čipku od

agavinih niti, snimio Vidoslav Barac, 2005.UNESCO licitari, snimio Vidoslav Barac

494949494949494949494949494949494949494949994949949494949494949494999449494949949494949499494949444949494444944949494944999449949949944449999494444449944444449444449999912 13

www.lisinski.hr

20. 10. 2012. BELGIJSKI NACIONALNI ORKESTAR Andrej Borejko DIRIGENT

VIOLINA

J. BrahmsH. Berlioz

3. 11. 2012. NIGEL KENNEDY VIOLINA

24. 11. 2012. OD LJUBAVI I ZLOBE DO MARŠALAHRVATSKE OPERE

8. 12. 2012. MATTHIAS GOERNE SOLISTI DREZDENSKE KAPELE

DIRIGENTBARITON

OBOA

A. Corelli / J. S. Bach / A. Vivaldi

22. 12. 2012.2 CELLOS

VIOLON ELOVIOLON ELO

L. Boccherini

A. Vivaldi G. Solima

26. 1. 2013.

23. 2. 2013.

KLAVIR

2. 3. 2013. SIMFONIJSKI ORKESTAR IZ BARCELONE NACIONALNI ORKESTAR KATALONIJE

DIRIGENTñizares GITARA

23. 3. 2013. ORKESTAR MLADIH GUSTAV MAHLER

DIRIGENTLeif Ove Andsnes KLAVIR

6. 4. 2013. ACCADEMIA NAZIONALE DI SANTA CECILIA

DIRIGENT

G. Mahler

13. 4. 2013. STRAVINSKI & BERNSTEIN

20. 4. 2013.

MEZZOSOPRAN

DIRIGENT

G. F. Händel / A. Vivaldi

ZA ONE KOJI Ž ELE VIŠ E !

UPIS

PRETPLATE

Prvorazredni solisti u velikom fi nalu 140. sezone

U sezoni u kojoj obilježava 140 go di na uspješne djelatnosti, Zagrebačka fi l harmonija nagrađuje vjernu publiku broj nim glazbenim poslasticama i s dva nova koncertna ciklusa.

U prvom od njih – Regionalnom cik lusu "Točka - Tačka – Pika", u petak, 18. svibnja, gostuje naša sjajna violončelistica Monika Leskovar koja, uz kultnog ruskog maestra Dmitrija Kitajenka, izvodi Vari ja cije na rokoko temu Petra Iljiča Čaj-kovskog.

Sezona 2011./2012. ispunjena je i nizom prvorazrednih svjetskih pijanista, a nakon Ive Pogorelića i Simona Trp českog, u petak, 25. svibnja, u Plavom cik lusu gostuje sjajni ruski virtuoz Boris Berezovski i izvodi Koncert za klavir i orkestar "oca armenske glazbe" Ara ma Hačaturjana. Na programu je i 6. simfonija Sergeja Prokofj eva.

Regionalni ciklus nastavlja se u ponedjeljak, 28. svibnja, gostovanjem Beo gradske fi lharmonije, pod vodstvom njihova šefa-dirigenta, kineskog maes tra Muhaia Tanga. Veliki ruski pi-janist Aleksej Volodin nastupa u Tre ćem klavirskom koncertu Ser geja Rahma njinova.

U srijedu, 30. svibnja, Zagrebačka fi lhar monija održava tra-dicionalni kon cert u povodu Dana grada Zagreba, a sa mo dan kasnije, u četvrtak, 31. svibnja, Zvjez dani ciklus donosi niz slavnih pop-tema u programu Rock Classic, pod ravna njem Alana Bjelinskog.

Vrhunac jubilarna sezona Zagrebačke fi lharmonije doživljava u srijedu, 6. lipnja, veličanstvenom izvedbom oratorija Mesi-ja Georga Friedricha Händela, pod vod stvom maestra Uroša Lajovica.

Monika Leskovar

Muhai

Tang

Uroš

Lajovic

Boris

Berezovski

Zagrebačka fi lharmonija

i Dimitrij Kitajenko

Kultura

petak, 6. srpnja, 21 sat Crkva sv. KatarineAnsambl Dialogos subota, 7. srpnja, 21 sat Atrij Galerije Klovićevi dvoriConcerto in Cro

ponedjeljak, 9. srpnja, 21 satAtrij Galerije Klovićevi dvoriYoun Sun Nah, vokal

utorak, 10. srpnja, 21 satAtrij Galerije Klovićevi dvoriGipsy Jazz solist: Adrien Moingnard, gitara

50

VEČERI NA GRIČU 2012.

nedjelja, 1. srpnja, 21 satAtrij Galerije Klovićevi dvoriGibonni & Matija Dedić

utorak, 3. srpnja, 21 satAtrij Galerije Klovićevi dvoriSimfonijski orkestar HRT-aMladen Tarbuk, dirigentAndrey Gugnin, glasovir

18. svibnja, 20 satiMuzej Mimara Koncert u povodu proslave 65. godišnjice Harmonikaškog orkestra HGGD-a Sloga

Mali sastav mandolinistaHarmonikaški orkestarOrkestar mandolinista i gitarista

dirigent orkestara: Mladen Landauvoditelj Malog sastava: Zvonimir Penezić

Lužnica A. D. 2012.

Treće međunarodne glazbene svetkovine Lužnica A. D. 2012. održat će se od 28. do 30. lipnja. Formula je ostala ista: iznimni glazbenici koji inventivnim pro-gramima, sugestivnim izričajem i energijom komu-niciraju s publikom na otvorenoj sceni u parku pred sjevernim ulazom u dvorac. Izvođači koji dobiju najviše glasova publike osvojit će nagradu „Grof Čikulin“. Ove godine svetkovine su posvećene našoj najvećoj opernoj umjetnici Milki Trnini s atraktivnom i kontroverznom Dubravkom Mušović Šeparović, a dodiruju i kultna imena kantautorstva i pop-glazbe – Zorana Predina i Massima Savića. U četvrtak, 28. lipnja, predstavlja se album “Tragovi u sjeti”, na kojem su vokalne i pijanističke snage udružili kantautor Zoran Predin i pijanist Matija Dedić. U petak, 29. lipnja, pod nazivom “S obje ruke dotaknuti san” uživat ćemo u interpretacijama Massima Savića – na akustični, lužnički način. U subotu, 30. lipnja, večer je posvećena Milki Trnini, a nastupit će mezzoso pranistica Dubravka Mušović Šeparović, uz klavirsku pratnju Lane Bradić. Koncert će se održati u suradnji s Općinom Križ, u kojoj je, u malom mjestu Vezišće, rođena Milka Trnina, jedna od najvećih opernih umjetnica u povijesti, koja je očarala slavnog Nikolu Teslu, ali i švicarskoga proizvođača čo-kolade!

Ljetne noći za Tajne GričaU organizaciji Katapult promocije d.o.o. i Turističke zajednice grada

Zagreba, kazališne noćne šetnje Tajne Griča održavat će se i ove godine, svakog petka i subote, od početka svibnja do kraja rujna. Tijekom svibnja, lipnja i rujna šetnja počinje u 21 sat, a tijekom srpnja i kolovoza u 22 sata; petkom na hrvatskom, a subotom na engleskom jeziku.

Tajne Griča namijenjene su posjetiteljima i građanima Zagreba koji žele upoznati povijesnu i tajnovitu stranu glavnoga grada. Posjetitelji aktivno sudjeluju u različitim igranim događajima iz povijesti Zagreba, od kojih će ih neki naježiti, a neki raznježiti. Šetnja se temelji na povijesnim činjenicama, romansiranoj povijesti iz romana Marije Jurić Zagorke te na gradskim legendama. Noćni ugođaj i kostimirani likovi na slikovit i interaktivan način predstavljaju gradsku povijest i jamče novi doživljaj poznatih lokacija.

Polazak je ispred spomenika Andriji Kačiću Miošiću na križanju Ilice i Mesničke ulice, a šetnja kreće Kapucinskim stubama, gdje nas dočekuje Marija Jurić Zagorka. Kod kule Lotrščak dozivamo Mandušin duh, pa nastavljamo prema Jezuitskom trgu, Kamenitim vratima i Markovom trgu. Šetnja za vr šava uz pogačice i raki jicu te starogradske

popevke u kavani Cinkuš. Tijekom šetnje, susre-

će mo Mandušu, Neru i Sinišu iz Zagorkinih ro-mana, ali i Petricu Ke rem -puha i nje govu glu mač ku družinu koja kroz pred-stavu priča priču o Seljač-koj buni i Matiji Gupcu. Tu su još i nažigač i noćobdija, pokoja vještica, kao i razni drugi likovi i do gađaji iz udžbenika i ro mana, is-prepleteni u zavod ljivu i tajanstvenu priču o Gor -njem gradu. Šetnju je re-žirala Anja Maksić Japun-džić.

GibonniMatija Dedić

Adrien Moingnard

51

Balet HNK u Zagrebu treću se-zo nu zaredom ostvaruje projekt Ko -reo labos, koji predstavlja mlade ko -re o grafe, isključivo članove balet nog ansam bla matične kuće. Ko re o labos se temelji na nekadašnjim ko reo graf-skim radio ni cama, a smisao je pro-jek ta okupljanje, istraživanje i raz vija-nje kreativnih snaga ansambla.

U ovosezonskom Koreolabosu, 3. srp nja, kraćim koreografi jama pred-stavit će se Sven Copony, Eugen Dob-res cu, Pavla Mikolavčić, Dan Rus, Si mona Unterajter i Danijela Zobun-đija.

Dva baleta njemačkih koreografa u HNK

Kao posljednju baletnu premijeru u sezoni 2011./12., Balet HNK u Zagrebu izvest će 8. lip nja dvije koreografi je suvremenih njemačkih koreo-grafa svjetskoga glasa, Uwea Scholza i Marca Goec-kea. Nastale na glazbene predloške velikih klasičnih skladatelja, Johanna Sebastiana Bacha (Marco Go ecke: Suita, suita, suita) i Roberta Schumanna (Uwe Scholz: Druga simfonija), od praizvedbi 1990.

i 2008. predstave su nekoliko puta premijerno postavljane na raznim europskim baletnim scenama.

Uwe Scholz, prerano preminuli njemački koreograf, ovjenčan svim relevantnim ples-nim nagradama, iza sebe je ostavio više od sto koreografi ja koje su i danas sastavni dio repertoara mnogih svjetskih baletnih kazališta. Na zagrebačkoj sceni gostovao je 1979. kao koreograf u operi Orfej i Euridika, u režiji i pod dirigentskim ravnanjem Lovre pl. Matačića.

Marco Goecke, njemački je koreograf mlađe generacije, koji je u posljednjih desetak godina ostvario iznimno uspješnu međunarodnu umjetničku karijeru, a njegovi se baleti izvode di-ljem svijeta.

Oba baletna djela na scenu Hrvatskoga na rod-nog kazališta prenijet će ugledni europski baletni umjetnik Giovanni di Palma, interpret prvih uloga u baletnim djelima Uwea Scholza i Marca Goeckea, dok će scenski okviri biti preneseni prema izvor-nicima.

Baletni

Koreolabos

Na inicijativu Miljenka Puljića, rav na-telja Zagrebačke fi lharmonije, 23. travnja u prostorijama Filharmonije okupili su se ravnatelji deset glazbenih škola iz Zagreba i okolice: Osnovne glazbene škole Ivana Zajca, Osnovne glazbene škole Rudolfa Matza, Osnovne glazbene škole Zlatka Grgoševića, Glazbene škole Blagoja Berse, Glazbenog učilišta Elly Bašić, Glazbene škole Pavla Markovca, Glazbene škole Zlat ka Balokovića, Glazbene škole Vatro-slava Lisinskog, Umjetničke škole Franje

Lučića i Glazbene škole Ferde Livadića. U želji za boljom suradnjom Zagrebačke fi lharmonije i glazbenih škola, razgovarali su o načinima motivacije učenika za dolazak na koncerte.

Puljić je istaknuo važnost glazbene edukacije od najranije dobi, a smatra da bi bilo korisno da djeca i mladi, uz obvezno obrazovanje, razumijevanje i ljubav pre-ma klasičnoj glazbi razviju i dolaskom na koncerte. Posebno se to odnosi na uče-nike glazbenih škola, među kojima će neki

Privući mlade na koncerte klasične glazbe

Inicijativa Zagrebačke fi lharmonije

možda postati i članovi Zagrebačke fi l-harmonije.

Filharmonija nastoji privući mladu publiku organizacijom tjedana glazbe za djecu i mladež dvaput u sezoni, dodjelom nagrade za mladoga glazbenika godine (nagrada je koncert sa Zagrebačkom fi l-har monijom!) te koncertom koji, u su-radnji s Muzičkom akademijom, or ga ni-zira svake godine i na kojem se na velikoj pozornici Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog predstavljaju broj ni mladi glaz-beni talenti, uz pratnju fi lhar mo nijskog okestra.

Svjesni da se u mnoštvu mladenačkih interesa rijetko nađe mjesta, vremena i zanimanja za koncerte klasične glazbe, ravnatelji glazbenih škola složili su se da suradnju s našom najvećom glazbenom kućom treba intenzivirati - boljom koor-dinacijom i organizacijom profesora, uče-nika i roditelja u sklopu obveznih obra-zovnih programa. Tako će učenici razviti naviku dolaska na koncerte te poštovanje prema tradiciji i značaju Zagrebačke fi l-harmonije.

Intervju

52

Razgovarala: Biba Salata

Foto: Stephan Lupino

Mladi i već svjetski slavni vio-lon čelisti Stjepan Hauser i Luka Šulić nastupit će u

zagre bačkoj Areni, 12. lipnja. U prvom dijelu kon cer ta izvodit će klasični reper-toar na kla sičnim, drvenim violon čeli-ma, a zatim najav ljuju spektakl popa i rock'n'rolla u svo joj jedinstvenoj obradi i izvedbi na elek tričnim instrumentima, zbog čega je po najviše njihov lanjski, prvi zagrebački kon cert u Lisinskom rasprodan u samo nekoliko dana, a i za Arenu vlada golemo zanimanje.

Proslavljeni kao 2Cellos, 26-godišnji Puljanin Stjepan Hauser i 25-godišnji Mari borčanin Luka Šulić privlače publi-ku svih naraštaja, a poput magneta po-se bi ce djeluju na mlade, od kojih su

mno gi, zahvaljujući njima, prvi put po slušali neku klasičnu kompoziciju. Obojica s klasičnim glazbenim obra-zova njem i brojnim na gra dama, u siječ-nju prošle godine isko ristili su medij svoje generacije i obradu “Smooth Cri-minal”, hita Michaela Jack so na, objavili na YouTubeu. Od tada njihov život više nije kao prije...

Smatrate li popularizaciju kla-sič ne glazbe, posebice violončela, svo jom misijom? Jeste li se nadali da će vas mlada publika tako dobro prih vatiti?

- Apsolutno, to nam je misija i ide-mo do kraja! Moramo priznati da nismo očekivali ovoliku pažnju, to je pravo čudo za cello kao instrument i klasičnu glazbu, prava mala revolucija!

Čija je ideja bila da stavite snim ku na YouTube?

- Oduvijek smo smatrali da je to

Mi smo mala

2Cellos u Areni, 12. lipnja Dugoočekivani koncert Luke Šulića i Stje pa-

na Hausera, proslavljenih kao 2Cellos, održat

će se u zagrebačkoj Areni, 12. lipnja u 21 sat.

U prvom dijelu koncerta 2Cellos će, uz po-

drš ku Zagrebačke fi lharmonije, od svirati

iz bor iz bogatog klasičnog repertoara koji

je do 2011. obilježio njihovo obrazovanje i

for mirao ih u vrhunske čeliste. Slavna ob ra-

da pjesme Michaela Jacksona "Smo oth Cri-

minal” proslavila ih je u svijetu, a sni mili su

i album "2Cellos Luka Sulic & Stje pan Hau-

ser” (Sony Masterworks/Me nart), koji je naj-

pro davaniji inozemni al bum iz Sony Music

ka taloga te drugi naj pro da vaniji inozemni

album nakon "Adele” u Hrvatskoj. Na vrhu

hr vatske ljestvice najpro da vanijih inozemnih

albuma su čak 40 tje dana! Skladbe s albuma

izvest će u drugom dijelu koncerta.

Koncert će se održati uz partnerstvo sa Za-

gre bačkom bankom koja je suradnju sa

2Cellos počela u jesen 2011., kad su Luka i

Stjepan bili glavni glumci njihove televizijske

kampanje za model Duo pro tekt štednje.

Surad nja se nastavila part nerstvom na božić-

nom koncertu 2Cellos u Lisinskom, a Zagre-

bačka banka bit će i prvi donator u Zakladi

"Hauser & Šulić”.

2Cellos nedavno su ovjenčani s dva Porina:

u kategoriji za najbolju inozemnu pjesmu

("Smooth Criminal") i najbolji inozemni al-

bum izvan klasične i jazz glazbe, a Stje-

pan Hauser dobio je još i Porine u kate-

goriji najboljeg albuma alternativne glaz be

("Urban & Hauser") te najbolje instru men tal-

ne izvedbe (za skladbu "Alone" s tog albu-

ma). Luka i Stjepan poslije za gre bač kog

kon certa nastavljaju uspješnu tur neju sa Sir

Eltonom Johnom i rad na novom albumu, čiji

je izlazak planiran do kraja godine.

2Cellos: Stjepan Hauser i Luka Šulić

Susretali bismo se na raznim seminarima, natjecanjima, čak su

nas smatrali najvećom konkurencijom; nitko tada nije ni slutio

da ćemo jednoga dana udružiti snagu i započeti ovaj projekt

53

odlična platforma za pokazivanje svojeg znanja i talenta, slijepo smo vjerovali u to i odmah, čim smo stavili video, sve je eksplodiralo, naš život od toga trenutka više nije isti!

Kako i gdje ste se vas dvojica upoz nali?

- Znamo se već dugo, još od tinej džer-skih dana, susretali bismo se na raznim seminarima, natjecanjima, čak su nas smatrali najvećom konkurencijom. Nitko tada nije ni slutio da ćemo jednoga dana udružiti snagu i započeti ovaj projekt!

Što ste naučili od Eltona Johna? Je li njegov odnos prema vama men-torski ili prijateljski?

- Defi nitivno, prijateljski! S njim pri-čamo apsolutno o svemu, glazbi, životu, ljubavi… ma, svemu! I zaista je velika po drška i jako puno nam je pomogao, ne samo u karijeri, već nam je i moralna podrška. Od njega smo naučili da uvijek treba dati sve od sebe i nikad ne zaboraviti zbog koga smo tu - vjerne publike i ljudi oko nas.

Kakav je život profesionalnih vrhunskih glazbenika? Volite li stalna putovanja ili ste već umorni?

- Život je jako stresan, a tempo ne-

milosrdan! Treba imati dobre živce i ve-liku snagu i volju u sebi, da se sve to izdrži i pritom ostane normalan. Iako smo tek počeli, već osjećamo te poteskoće na vlastitoj koži, al' ne damo se mi, dok smo mladi idemo na sve ili ništa! To je dosta usamljeni život, bude dana kad je teško, ali ljubav prema glazbi i sceni uvijek pre-vlada!

Koje gradove i pozornice najviše pamtite?

- U Kanadi u Quebecu svirali smo pred 200 tisuća ljudi, to je nezaboravan osjećaj. Rock in Rio također; ma, bilo je puno nastupa koje ćemo pamtiti zauvijek.

Imate li tremu prije nastupa? Ima te li male trikove za koncentraciju?

- Tremu nemamo nikada, uzbuđenje i adrenalin – to da, to je super! Trikovi nisu potrebni, treba doći na scenu i dati 110 posto!

Luka, Vi ste studirali na zagre-bačkoj Muzičkoj akademiji; kako ste provodili studentske dane u Zagrebu, što volite u našem gradu?

- Uglavnom sam samo vježbao i bio fokusiran na svoj umjetnički razvoj. Zagreb mi je jako drag jer sam te važne godine proveo u njemu.

Koliko ste Vi, Stjepane, bili u Za-grebu, po čemu ga prepoznajete?

- Nisam puno bio u Zagrebu, evo, tek posljednjih godina češće. Zagreb je grad s bogatom tradicijom i povijesti i kad sam bio mali, uvijek mi je bio pojam i želio sam otići u Zagreb!

Vaši su prijatelji iz glazbenih krugova? A ljubavi?

- Cijeli se život krećemo u muzičkim krugovima, pa su nam i svi dosadašnji prijatelji i dosadašnje ljubavi glazbenici. Ali, u zadnje vrijeme su se stvari počele mijenjati, zanimljivo je upoznati ljude izvan tih krugova i čuti njihova stajališta, načela, način razmišljanja...

Što je važnije: slava ili novac? - Najvažnije je da je čovjek sretan u

ono me što radi, da ga to ispunjuje, a ako uz to još dobro i zarađuje, to je ostvarenje sno va!

Što radite kad ne svirate? - Ne ostaje nam puno vremena, ali

volimo ići u prirodu, šetati, odmoriti se... Kako se vidite za deset godina?

- I dalje na pozornici, ali možda ne u ova ko luđačkom i napornom tempu jer se na damo da ćemo imati i divne žene i dje-cu!

Projekt Turističke zajednice grada Zagreba

Zagrebački vremeplov Trgovi i ulice središta grada te park Maksimir i ove su godine,

od 21. travnja do 30. rujna, mjesto glazbenih, plesnih i raznih drugih događanja u okviru projekta Turističke zajednice grada Zagreba - Zagrebački vremeplov.

Svake subote od 11 do 13 sati s pozornice Glazbenog pa vi-ljona na Zrinjevcu odzvanjaju zvuci valcera i koračnica, glaz-beni napjevi iz opereta, talijanske kancone, jazz, popularni rock ili evergreeni. U srcu grada, od Kaptola preko Dolca i Tkal-čićeve ulice do Trga bana Josipa Jelačića, svake subote od 10 do 12 sati te nedjelje od 11 do 13 sati članovi folklornih druš-tava pjesmom i plesom prikazuju običaje iz zagrebačke oko lice i daruju posjetitelje tradicionalnim slas-ticama ili domaćim voćem. Na Dolcu, pet-kom i subotom od 8 do 13 sati, kod spo-me nika Kumici proizvođači s obiteljskih po ljo privrednih gospodarstava s područja Grada Zagreba u narodnim nošnjama pro-daju sezonsko voće, povrće, grincajg... oživ-ljavajući sjećanje na tisuće kumica koje su tijekom stoljeća hranile Zagrepčane.

Vikendima, u prijepodnevnim satima na ulicama i trgovima Gornjega grada možete uživati u zvucima starogradskih i ljubavnih pjesama uličnih svirača, a subotom od 17 do 20 sati prošetati u društvu kostimiranih likova iz zagrebačke povijesti - Antuna Gus-tava Matoša, Marije Jurić Zagorke, vitezova, gradskog stražara…

54

Nedjeljama, od 11 do 13 sati u parku Maksimir kod Vidikovca održavaju se pro me nadni koncerti u izvedbi Ansambla sa lonske glazbe Strauss. Svake subote i nedjelje te za Dan grada Zagreba i Dan kravate, točno u podne na Markovu trgu održava se smjena straže Počasne satnije Kravat-pukovnije. Od kraja lipnja, petkom će se odr žavati plesne večeri na Zrinjevcu, a četvrt kom, petkom i subotom Tkalčićeva po staje ulica dobre zabave i glazbe jer počinje Tkalčijana – nastupi uličnih svi rača i zabavljača.

Program Zagrebačkog vremeplova do stupan je u turističkim informativnim centrima, kao i na mjestima događanja te na: www.zagreb-touristinfo.hr .

Zagrebačka pivovara, po uzoru na vodeće svjetske pivovare, otvorila je vlastiti muzej. Nastao kao inicijativa Turističke za-jed nice grada Zagreba i Zagrebačke pivovare, muzej nudi niz za nimljivih podataka iz povijesti Zagrebačke pivovare i pruža uvid u povijest domaćeg pivarstva. Posjetitelji će doznati sve o povijesti Zagrebačke pivovare, upoznati se sa složenim procesom proizvodnje piva i njegovim sastojcima, pogledati izložbu do-sadašnjih likovnih rješenja Božićnog piva i izložbu arhivskih eti-keta i boca. Moći će i igrati na visećoj kuglani koja je bila po-pularna u vrijeme osnutka pivovare.

Jelena Pavičić Vukičević, zamjenica gradonačelnika Zagreba, istaknula je doprinos Muzeja Zagrebačke pivovare oživljavanju zapadnog dijela grada te jačanju turističkog i kulturnog sadržaja Zagreba. Autor postava muzeja, poznati pivski znalac Željko Šatović Gula, istaknuo je kako je prikupljanje fundusa iznimno zahtjevno i uglavnom ovisi o otkupu i donaciji građana. Dio su postava originalni predmeti iz fundusa pivovare, dok se dio sadržaja osla nja na replike, kako bi se što sadržajnije ilustrirala povijest domaćeg pivarstva i Zagrebačke pivovare.

Izgled muzeja osmislio je poznati domaći scenograf Davor Antolić Antas kojem je poseban izazov bio integrirati sadržaj

Muzej Zagrebačke pivovare muzeja u zadani prostor dvorane pivnice K pivovari te u eksterijer, gdje se nalazi veći dio fundusa iz povijesti pivovare.

Tina Puhalo Grladinović iz Zagrebačke pivovare naglasila je kako Zagrebačka pivovara posljednje tri godine sudjeluje u programu Noći muzeja i inicijativa za vlastitim muzejom po uzoru na druge velike pivovare u svijetu postoji niz godina. Turistička zajednica grada Zagreba Muzej Zagrebačke pivovare uvrstila je u turističku ponudu grada, a među prvim skupnim turističkim posjetama bila je i skupina nizozemskih studenata.

Jelena

Pavičić

Vukičević

i Filip

Šovagović

55

Pripovijest o dosjetljivom postolaru koji će nasamariti i samoga vraga djelo je Augusta Šenoe i malim gledateljima poslužit će kao izvrstan uvod u opus tog značajnog hrvatskog pisca. Redatelj Zoran Mužić u tekstu je prepoznao priliku za istraživanje dosega tehnike ginjola jer nadmetanje postolara i vraga otvara prostor za klasičnu lutkarsku igru koja donosi nostalgičan dašak klasičnog sajmišnog teatra, dok dosjetljivi dijalozi čine ovaj igrokaz zanimljivim i odrasloj publici koja će zasigurno znati cijeniti fi nese Šenoine maštovitosti. Premijera je 31. svibnja.

Filip Lozić u predstavi bez bilokakvih vanjskih efekata, koja se oslanja isključivo na glumačku vještinu, minucioznom i uvjerljivom glumačkom igrom suvereno kreira nekoliko zahtjevnih uloga – zaključio je stručni ocjenjivački sud Međunarodnog festivala Pozorište Zvezdarište, održanog u Beogradu, dodijelivši mladom glumcu zagrebačke Male scene nagradu za najboljega glumca.Kazalište Mala scena sudjelovalo je na festivalu s predstavom "Kamenje", australskih autora Toma Lycosa i Stefe Nantosua, u režiji Ivice Šimića. Premijerno je izvedena 13. veljače 2011. i do sada je odigrana više od 80 puta.

Postolar i vrag u ZKL-u

Šesto izdanje Festivala židovskog fi l-ma održat će se od 20. do 26. svibnja u za gre bačkom kinu Europa. Festival fi l-mom educira publiku o židovskoj kulturi i ho lokaustu te zago vara multikulturalni di jalog i zajedničke vrijednosti kao temelj us pješnog suživota u nacionalno i vjerski raz ličitim okru že njima. Tematski fokus ovo godišnjeg festivala je tolerancija. Film -ski program uključuje 54 fi lmska na slova: dokumentarne, kratko metražne i du go-me traž ne igrane fi lmove te jedan du go me-traž ni animirani fi lm.

U dokumentarnom će programu, me-đu ostalim, biti prikazani fi lmovi Nickyje va obitelj, slovačkog autora Mateja Minača,

Everest: Uspon za mir, američkog redatelja Lancea Trumbulla, te Dragocjeni život, izraelskog dopisnika iz Gaze, Shlomija Eldara. Večernji termini rezervirani su za dugometražne igrane fi lmove, među koji-ma njemački fi lm Izgubljeno vrijeme, re da-teljice Anne Justice, te američki fi lm Dug, redatelja Johna Maddena.

Festival uključuje i niz popratnih sa-dr žaja: International Talent Workshop, fi lm sku radionicu u sklopu koje će dese-te r o oda branih mladih fi lmaša iz cijeloga svi je ta snimiti dva kratko me tražna fi lma koja ćemo vidjeti 26. svibnja u 19 sati. Pro- gram Edukacijska jutra približit će uče -nicima i studentima tragediju holo ka u sta

- 21. svibnja u 12 sati održat će se pro-gram pod vodstvom Johanna Cha po u to ta, fran cuskog stručnjaka za po vijest na ci o -nal socijalizma, a 24. svibnja u 12 sati pri-kazat će se fi lm Posljednji let Petra Gin za, ins pirativna priča o mašti i krea tiv nom iz ri čaju dječaka u zloglasnom logoru Th e-re sie n stadt, uz predavanje Branka Lus tig a, po čas noga predsjednika festivala i dvo stru -ko ga dobitnika Oscara. Festivalski pro gram uk lju čuje i nekoliko izložbi te glaz beni pro-gram – od etna, klezmera i jazza do elek-tro nike. Ulaz na fi lmski pro gram, ra dionice i izložbe je besplatan. Fe stival or ga nizira sa mostalna neprofi tna ud ru ga Fes ti val su-vremenog židovskog fi lma iz Zagreba.

Tolerancija – tema 6. festivala židovskog fi lma

Everest: Uspon za mir Izgubljeno vrijemeDug

Filipu

Loziću

nagrada za

najboljega

glumca

56

Kratkometražna animirana forma - prema mišljenju mnogih, krea-tiv nija i uspješnija sestra dugome-

traž nih animiranih fi lmova - u fokusu je ovogodišnjeg Svjetskog festivala ani mi -ra nog fi lma Animafest Zagreb, koji će se održati od 29. svibnja do 3. lip nja u za grebačkim kinima Europi, Tuškan cu i Cineplexu Centru Kaptol. Među na rod ni selektori odabrali su najbolje i naj za nim-ljivije radove, nastale u posljed nje dvije godine.

Prijavljeno je čak 1715 fi lmova iz 72 zemlje, među kojima su odabrana 32 na -slova u Veliko natjecanje, 26 u Veliku pa-noramu, 33 u Studentsko natjecanje, 21 u Studentsku panoramu, 26 u Natjecanje na mjenskih fi lmova te 33 u Natjecanje dječjih fi lmova.

Među 138 autora fi lmova u programu, šest je domaćih: Simon Bogojević Narath ("Cvijet bitke"), Marko Meštrović ("Zašto slonovi?"), Dalibor Barić ("Nova hipi bu- duć nost"), Petra Zlonoga ("Lisica"), Alen

Svjetski festival animiranog fi lma od 29. svibnja do 3. lipnja

40 godina

U povodu 40. obljetnice,

prikazat će se i svi dosadašnji

dobitnici Animafestovih

glavnih nagrada, a taj će

program pratiti i posebno

izdanje DVD-a s nagrađenim

fi lmovima

Vuković ("Koko i duhovi'', traileR) i hr-vatske autorice Ivana Bošnjak i Lea Vi da -ko vić koje na Animafestu gostuju s nor-veš kim fi lmom "Prekrižene haringe". Još je da naest fi lmova domaćih autora vid jet će mo u programu dječjih fi lmova i Hrvat-skoj panorami.

Među fi lmovima u natjecateljskim ka tegorijama ističemo možda i naj kon-tro verzniji fi lm festivala: ''Bobby Yeah'', Roberta Morgana te naslove poput ''Some Actions Which Haven't Been Defi ned Yet

in the Revolution'', kineskog autora Xun Suna, ''Get Real!'' - fi lm inovativne ani ma-cije i naracije, nizozemskog autora Ever ta de Beijera, mračnu bajku "Th e Mon ster of Nix", kultnog nizozemskog au tora Rostoa. Mlade animatorske sna ge predstavit će, među ostalima, Jo ni Män nistö s fi lmom ''Swarming'', naj no vi ji fi lm braće Quai ''Maska'' te fi lm ''Bel ly'', mlade britanske ilustratorice i ani mato rice Julie Pott.

Osim u natjecateljskim programima, odlične naslove koji se bave aktualnim

Cvijeće bitke

Bobby Yeah

Nova hipi budućnost

LisicaSome Actions

Which Haven't

Been Defi ned Yet

in the Revolution

57

temama gledat ćemo i u programima Pa-no rama. Među njima se posebno ističu po sljednji rad dobitnika Animafestovog Grand Prixa 2010. - Kojija Yamamure, ''Muy bridge's Strings'' te novi fi lm os-ka rovki Amande Forbis i Wendy Tilby, ''Wild Life''.

Ove godine Animafest slavi 40 go di-na postojanja. Jubilej će se obilježiti feš-tom animiranih fi lmova koje ćemo, uz natjecanja, gledati i u ostalim programima, složenih po principu nešto staro za nešto novo. Posebno mjesto zauzimaju fi lmovi pionira nezavisnog animiranog fi lma i jednog od prvih japanskih animatora koji se proslavio i na Zapadu - Yojia Kuria, do bitnika ovogodišnje Animafestove na-

Izradite čestitku! Pozivamo sve festivalske prijatelje, umjetnike, dizajnere, djecu i odrasle da 40. rođendan Animafestu čestitaju – rukom izrađenom

čestitkom. Dobrodošle su sve tehnike izrade i sve veličine, uz uvjet da je čestitka napravljena na papiru i da u festivalski stožer stigne

do 25. svibnja. Adresa za slanje je: Svjetski festival animiranog fi lma Animafest Zagreb, Hulahop, Nova Ves 18/3, 10000 Zagreb.

40th crtež Dennis Tupicoff Atsushi Wada, Japan Chintis Lundgren, Estonia

gra de za životno djelo. Njega možemo naz vati i kumom festivala jer je bio na sas tanku ASIFA-e kad je Zagrebu dodije-ljena licencija za osnivanje Animafesta. Pri kazat će se i svi dosadašnji dobitnici Ani mafestovih glavnih nagrada, a taj će program pratiti i posebno izdanje DVD-a s nagrađenim fi lmovima.

U programu koji će približiti recentnu animaciju i njene novosti posebno se iz-dvajaju programi 3D stereoskopskih um -jet ničkih fi lmskih produkcija i nove ta-li jan ske animacije te programi radova eu rop skih škola animacije: nagrađene um jet ničke škole Turku i fi lmskih aka de-mi ja u Baden-Württembergu i Zagrebu. Pro gram Čudno voće predstavit će vr-

hun ski izbor fi lmova izvrnutog i čudnog hu mora, a program 3 x 3 predstavit će po tri rada trojice autora fi lmova iz Velikog natjecanja, po izboru umjetničkog direk-tora festivala Daniela Šuljića.

Među već sada poznatim dobitnicima nagrada ovogodišnjeg festivala nalazi se Zagrebačka škola animiranog fi lma, ko ju je Vijeće Animafesta nagradilo za osnivanje i afi rmaciju Animafesta u svije-tu, te publicist, pisac, autor stripova i fi l-mova Olivier Cott, za poseban doprinos pro učavanju animiranog fi lma.

Uz fi lmski program, pripremljen je i raz novrsni popratni program s izložbama, koncertima, predstavljanjima stručne lite-rature i razgovorima s autorima fi lmova.

Get Real

Swarming

Belly Wild Life

Th e Mon ster

of Nix

Muy bridge's Strings

58

Izložba radova Alfreda Pala pod na zi vom Gorući grmovi prvo je antolo gij sko uprizorenje njegova slikarskoga opusa. Sadrži 80 ponajboljih slika iz cik lusa Logoraši, Stratišta, Kažnjenici,

Letje lice, Stabla, Beštije i Gorući grmovi, koje je umjetnik ostvario od 1960. do 2009. Izbor eksponata, koncepciju izložbe i likovni po stav potpisuje Biserka Rauter Plančić, a predgovor katalogu izložbe akademik Tonko Maroević. Izložba se otvara 17. svib nja

i traje do 17. lipnja. Premda je Palovo stvaralaštvo deset ljećima bilo u središtu

pozornosti hrvatske likovne sredine posredstvom njegova sve-prisutnog dizajnerskog opusa i brojnim nagradama ovjenčanih rješenja vizualnog identiteta najpoznatijih hrvatskih biblio-teka, spoznaja o sveukupnosti njegova dje la puna je praznina koje Moderna ga le rija ovom retrospektivom ispunjava. Ono po čemu ga valja pamtiti nije samo nje gov dizajnerski rad, nego i slikarstvo u kojem je tijekom pet desetljeća tihog i sa mozatajnog stvaranja ostvario niz za čud nih djela vatrenog kolorita i samo-svoj ne asocijativne izražajnosti. Sklon izra zu utemeljenom na čistim slikarskim vrijed nostima udružio je staru tehniku enkau-stike i ekspresivnu paletu u sintezu starog i novog, imaginativnog i stvarnog. Emocije koje izgaraju i objekcije na strahote ko je je proživio sižei su i odlike njegova suge stivnog slikarskog govora gestualne ap strakcije i sarkastične fantastike.

Životna priča Alfreda Pala (1920.- 2010.) oduvijek je bila mješavina veli kih tra gedija i volje za životom koju ovje ko vječuje snaga postignuća jednog um jet ničkog opusa. I sam kraj velikog hrvatskog umjetnika u skladu je s umjetnikovim ži vo tom punim uspona i padova. Kao mla dić od 20 godina i nesuđeni student arhi tekture u holokaustu Drugoga svjetskog rata ostao je bez svih članova svoje obitelji. Pre trpjevši prvu logorašku internaciju na okupiranom teritoriju (Kraljevica i Rab), 1943. pridružio se partizanima gdje je kao odličan crtač imao vodeću ulo gu u ilu-

stri ranju tiskovina i brošura za opis me nja vanje boraca. Nakon povratka u Za greb plodove svoga uspješnog vođenja "Ilus tri-ranoga Vjesnika" i "Kerempuha“ nije du go uživao. Od 1949. do 1953. izdržavao je drugu logorašku internaciju na Golom otoku. Slijedilo je razdoblje diskriminacije i rada pod pseudonimom sve do 1961., kad je priredio prvu samostalnu izložbu i kad su mu život i stvaralaštvo krenuli opet uzlaznom linijom.

Umjetnički iznimno aktivan u grafi ci, dizajnu i opremi knjiga, slikarstvu se po svećivao u ciklusima i unutar zidova ate lijera. To ne znači, međutim, da mu je slikarski opus skromnijeg opsega. Sve do prometne nesreće - od čijih je posljedica i preminuo, 2010. – Alfred Pal ostvario je niz začudnih slikarskih djela koja svje doče o iznimnom umijeću i neponovljivosti njegova slikarstva po sve će-nog borbi za ljudsku slobodu i pobjedu stvaranja nad razaranjem.

Gorući grmovi Alfreda Pala u Modernoj galeriji

DAN POLIJETANJA, 1976. tempera na

šeleshameru

GORUĆI GRMOVI,

2005. enkaustika

STABLO, 2005.

enkaustika

59

U Arheološkom muzeju do 17. lipnja otvorena je izložba Starija faza kulture polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj – novi izazovi, u organizaciji Arheološkog muzeja u Zagrebu i Arheološkog muzeja Osijek. Riječ je o arheološkim nalazima (keramičkim i metalnim predmetima)

Izložba u Arheološkom muzeju

Nalazi iz kulture polja sa

žarama u sjevernoj Hrvatskoj

Jugendstil u Muzeju Marton

Virovitica,

rekonstru-

irane posude,

keramika,

13. st. pr. Kr.

Privjesak

iu obliku

bika,

bakrena

slitina, 12.

st. pr. Kr.

iz naselja, grobova te ostava starije faze kulture polja sa žarama u sjevernoj Hr-vatskoj (Peklenica, Budinščina, Lepo glava, Martijanec, Jakopovec, Kalnik, Kri žev-ci, Sirova Katalena, Drljanovac, Klada re, Virovitica, Voćin, Bizovac, Beli Ma na stir, Zagreb, Moravče, Gornji Vukoje vac, Slav-onski Brod, Poljanci, Bošnjaci, Migalovci, Vlatkovac, Đakovo, Štros majerovac, Josi-povac, Osijek, Vinkovci, Priv laka, Ilok).

Na prostoru sjeverne Hrvatske ova je faza obilježila vrijeme između 1300. i 1100. pr. Kr., odnosno raniju fazu kasno-

ga bron čanog doba. Osim nalaza iz fun- dusa muzeja u sje-vernoj Hr vat skoj (Ar heološki mu zej Osijek, Ar he o loš-

ki muzej Zagreb, Muzej brodskog Po sav-lja, Muzej Slavonije Osijek, Gradski mu zej Vinkovci, Gradski muzej Požega, Grad-ski mu zej Nova Gradiška, Gradski muzej Kri ževci, Gradski muzej Bjelovar, Grad-ski muzej Virovitica, Zavičajni muzej Sla-tina, Zavičajni muzej Stjepana Grubera Župa nja, Muzej grada Iloka, Gradski muzej Varaždin, Muzej Međimurja Čako -vec, Muzej Prigorja Ses vete), na izlož bi su predstavljeni i nalazi s novih zaš tit nih istraživanja na trasi au tocesta Za greb - Goričan i Sredanci – Osijek, koji postav-ljaju nove izazove u prou čavanju ovog razdoblja na prostoru sjeverne Hrvatske.

Izložba je koncipirana prema krono-loškom slijedu naselja i groblja na istra-živanim lokalitetima i obuhvaća nalaze i dokumentaciju sa zaštitnih arheoloških istraživanja. Autori su izložbe Sanjin Mihelić i Daria Ložnjak-Dizdar.

Na izložbi Jugendstil, otvorenoj u zagrebačkom Muzeju Marton, od 20. travnja do 20. srpnja, prikazana su remek-djela europske primijenjene umjetnosti iz razdoblja secesije, od kojih neka u našoj sredini do sada nisu izlagana. Izložba je ostvarena u suradnji s inozemnim muzejima - Österreichisches Museum für angewandte Kunst / Gegenwartskunst (Austrijski muzej primijenjene i suvremene umjetnosti) u Beču i Iparművészeti Múzeum (Muzej primijenjene umjetnosti) u Budimpešti - ali i s Muzejem za umjetnost i obrt, u kojem je od prosinca 2003. do svibnja 2004. održana iznimno posjećena i kao cjelovit kulturološki projekt veoma značajna izložba Secesija u Hrvatskoj. Izložbu je u MUO-u vidjelo 77.708 posjetitelja. Neke predmeti posuđeni su za izložbu Jugendstil, među kojima i vaza, čiji su detalji bili istaknuto obilježje izložbenog plakata Secesije u Hrvatskoj.

Jugendstil je naziv za razdoblje kojim je u Njemačkoj (a dijelom i Austriji) započeo raskid s historicizmom i akademizmom 19. stoljeća te najavljen

individualni pristup umjetničkom stvaralaštvu, nagovijestivši modernizam i avangardu 20. stoljeća. Le Style Modern ili l’Art Nouveau u Francuskoj,

modern style ili Art Nouveau u Engleskoj i SAD-u, Stile Liberty ili Floreal u Italiji, Modernista u Španjolskoj itd. - različiti su nazivi za slične i gotovo istodobne pojave u umjetničkoj praksi, dakle, u Njemačkoj jugendstila, a kod nas secesije.

Stojeći sat, Njemačka,

oko 1900. - MUO

Vaza, Beč,

oko 1903.

- MUO

60

U Muzeju za umjetnost i obrt, od 20. ožujka do 6. svibnja, trajala je izložba Deset klavira iz zbirke

Lju bomira Gašparovića, pod visokim pokro viteljstvom hrvatskog predsjednika dr. Ive Josipovića. Predstavljen je izbor iz zbir ke povijesnih i modernih klavira Lju-bomira Gašparovića, pijanista i profe sora klavira na Muzičkoj akademiji. Zanim ljivo je da jednu od najznačajnijih zbirki mu-zičkih instrumenata u Hrvatskoj u svo me fundusu čuva upravo Muzej za umjet-nost i obrt; zbirka je osnovana tride setih

godina prošlog stoljeća, a danas me đu ostalim glazbalima uključuje i 17 instru-menata s tipkama.

Gašparovićeva zbirka, koja trenutačno tako đer ima 17 primjeraka iz razdoblja od 1835. do 1924., od romantizma do mo -derne proizvodnje, jedina je privatna zbir ka ove vrste u Hrvatskoj, a može se smat rati reprezentativnom i u svjetskim raz mje rima.

Izložba je javnost upoznala s ime-nima bečkih majstora – graditelja kla-vira, poput Mathiasa Müllera ml., Jose pha Simona, Johanna i Ludwiga Heitz man-na, koji su određivali standarde dobro ga zvuka, a neki proizvođači, poput berlin-skog Bechsteina, pariškog Pleyela i američ-ko-njemačkog Steinwaya to či ne i danas. Upravo klavir proizveden u hamburš koj podružnici tvrtke Steinway & Sons 1922. godine, izvorno izrađen kao reprodukcij-ski klavir, što je tada bila velika tehnološka novost i prednost za pijaniste jer omogu-ćuje naknadno slušanje odsvirane glazbe, ima status istinskog rariteta.

Zasnovana na neobičnoj sprezi ko-lekcioniranja i strasti prema glazbi i kla-

virima, izložba je informirala i o res ta -u ra torskim zahvatima na klavirima. Gaš -pa ro vić se, naime, drži načela koja je sre-di nom 1990-ih u elaboratu "O smis lenosti i bes mislenosti restauriranja po vije snih klavira" odredio dr. sc. Alfons Hu ber, res-ta urator Zbirke instrumenata s tipka ma u bečkom Kunsthistorisches Muse umu.

Osnovno je polazište da je pri restau-ri ranju povijesnog klavira glavni zadatak res tauratora sačuvati izvorne podatke, pri če mu Gašparović ipak nastoji, ako je mo -guće, osposobiti klavir i za sviranje. Dr. Hu ber pomaže mu savjetima i infor ma ci-ja ma. Pri određivanju koncepcije res ta u ra-tor skog pos tupka, Gašparović se sa vje tuje i s vo dećim europskim restaura to rom po-vi jes nih klavira, Albrechtom Czer ninom.

Izložbu je tijekom njenog trajanja pra-tio glazbeni program - na čak pet od deset izloženih klavira (Bechsteinu iz 1899., 1906. i 1910., Steinway & Sons iz 1922. te Pleyelu iz 1924.) profesor Gašparović i njegovi suradnici Tonja Čuić, Mario Šo-ša, Božo Letunić i Nikola Kos izveli su Bachove Goldberg varijacije BWV 988.

Iz zbirke glazbenih instrumenata Muzeja za umjetnost i obrt

Ljubomira Gašparovića

6161

Karl Schmidt, Pressburg (Bratislava), oko 1850. Klavir je potpuno restauriran. Kad ga je 1910. Sebastian Dobnik preradio

tako da ga je skratio sedamdesetak centimetara, ugradio željeznu

konstrukciju s jednom gredom iznad glasnjače, postavio novi basov most

i pletene žice, izmijenio originalne noge i nanovo ga lakirao, kako bi ga

"modernizirao", velik broj izvornih podataka uništen je ili promijenjen. Sada

je uređena statika te nadomješten furnir koji je nedostajao i instrument je

prebrušen i politiran. Mehanika je u gotovo izvornom stanju. Promijenjene

su intonacijske kože, ostale kože na batićima su originalne, ostavljeni su

materijali koji se nisu istrošili, ali su iz različitih razdoblja (neki iz vremena

izrade, neki iz vremena prerade, a neki iz kasnijih razdoblja).

Ovaj klavir je primjer kako se, u težnji da se "modernizira" i zaradi nešto

novca, može uništiti prekrasan predmet. Kroz cijelo 20. stoljeće, a nažalost

i danas je to praksa; na taj način devastiran je velik broj instrumenata, ne

samo klavira. Izvorno lijepi drveni klavir, dugačak otprilike 240 cm, skraćen

je sedamdesetak centi metara, ugrađene su željezne poluge, postavljene

nove neadekvatne žice, dio oko klavijature po lakiran crnom bojom, po-

stav ljen okrugli držač poklopca, lijepe biedermeier noge zamijenjene su

"mo dernim“ osmerokutnim i to se vjerojatno nekome prodalo kao "stari

klavir, ali potpuno uređen, a znate, ti stari su vam bolji od novih, pre-

krasan štucfl igl, a stoji samo trećinu novoga, prava prilika!“. Srećom, au tor

toga uratka nije izmijenio kožnate obloge batića jer mu je to bilo prekom-

plicirano, pa klavir u nekim elementima i lagama ima "originalni" zvuk.

Ovaj klavir je prvi povijesni klavir koji je nabavljen za zbirku Gašparović.

Bechstein, Berlin, 1868.Osim izmijenjenih nekoliko željeznih žica, svi ostali

dijelovi klavira sačuvani su u izvornom stanju. Velika

je rijetkost danas naći tako očuvan instrument iz tih

godina.

Klavir je očišćen i ispoliran, mehanika je regulirana.

Ovakav je model Carl Bechstein 1869. darovao Fran-

zu Lisztu koji mu je zahvalio riječima: “Kako veli čan-

stveno ovaj instrument izgleda i zvuči!“

Bechstein, Berlin, 1906.U vrijeme kad je kupljen, klavir je bio u izvornom

stanju s oštećenjima furnira i težim oštećenjima na

kutiji i poklopcu. Batići i dio fi lceva bili su istrošeni.

Devedesetih godina izmijenjene su čelične žice i vijci

za ugađanje. Kasnije je restaurirana mehanika, uz

izmjenu batića i istrošenih fi lceva i kože. Na kraju je

restaurirana vanjština klavira: nadomješten je furnir

koji je nedostajao, uređena su oštećenja, uklonjen je

stari lak i stavljena nova politura.

Ovaj Bechstein B model izrađen je od mahagonija i

stoji na nogama kakve se danas više ne izrađuju, a

tada su bile karakteristične za vrednije primjerke.

Ovaj klavir ujedno je prvi koji je kupljen za zbirku

Gašparović.

Carl Bechstein (Gotha, 1826. – Berlin, 1900.) smat-

ra se jednim od najvećih graditelja klavira svih vre-

mena. To potvrđuje izjava Achille-Claudea Debus-

syja koji je rekao: "Trebalo bi skladati samo za

gla sovire Bechstein." Bechstein je izučio zanat u

Francuskoj i Njemačkoj. U kolovozu 1853. otvorio

je u Berlinu tvornicu klavira koji su odmah postali

cijenjeni među klavirskim virtuozima. Prva javna

izvedba na Bechsteinovom klaviru zabilježena je

1857., kad je sonatu Franza Liszta izveo njegov zet

Hans von Bülow koji je smatrao da je Bechstein „za

pijaniste ono što su Amati i Stradivarius za violiniste.“

Drugu tvornicu Bechstein je otvorio 1880. također u

Berlinu, a zatim 1897. u Berlin- Kreuzbergu. Izrađivao

je klavire za ruske careve i europske kraljevske obi-

telji, a s britanskom je kraljicom čak imao i službeni

ugovor kao njezin snabdjevač. Bechstein je 1885.

otvorio podružnicu tvornice u Londonu, zatim u

Parizu i Sankt Peterburgu. Godine 1887. Bechstein

otvara koncertnu dvoranu u Berlinu, a nakon nje-

gove smrti 1900., njegovi su sinovi preuzeli tvor nicu

i 1901. izgradili u Londonu koncertnu dvoranu.

Karl Schmidt (1794. – 1872.) bio je učenik najpoznatijega graditelja

klavira svojeg vremena, Conrada Grafa. Do utemeljenja vlastite radionice

u Pressburgu, oko 1835., radio je kod Grafa u Beču kao klavirski majstor.

Po broju izrađenih klavira očito je pripadao vrlo uspješnim graditeljima.

Patentirao je i nekoliko inovacija koje su kasnije općenito prihvaćene u

gradnji klavira. Nije poznat broj sačuvanih klavira ovoga graditelja, a u

Hrvatskoj je još jedan iz ranijeg razdoblja.

62

U Umjetničkom paviljonu, od 10. svibnja do 10. lipnja, samostalnom izložbom pod nazivom Zbrajanjem do beskraja; triptisi, kvadrifore i polinomi Zlatana Vrkljana, predstavljaju se recentna djela iz opusa jednog od najistaknutijih hrvatskih slikara srednje generacije.

Odabirom pedesetak djela i uvodnim tekstom u katalogu, autor izložbe Tonko Maroević ističe kako se Vrkljan ne prepušta lakom zadovoljstvu postignutim, već svoje djelo sustavno gradi i nadograđuje, naprežući pritom metijerske pretpostavke slikarskog medija do krajnjih granica. U novom ciklusu Zlatana Vrkljana riječ je o radovima "apstraktnoga" ili, bolje rečeno, "apsolutnog" usmjerenja. Naime, u nizu kadrova i sekvenci slikar se bavi traženjem uravnoteženih strukturalnih odnosa crte i boje, građenjem unutrašnje napetosti površine, postignute skladno ritmiziranim linearizmom i suzdržanom kromatikom. Nove Vrkljanove slike nastavljaju se na njegove prethodne cikluse poput tzv. bijelih slika, ulančane u diptihalne i triptihalne cjeline koje unose dodatni dinamizam inače smirenim, kontemplativno uravnoteženim plohama. Moglo bi se reći da se slikar retrospektivno obraća nekim iskustvima enformela (razvijanju mrlje) i gestaltičkim istraživanjima, ali u perspektivi individualnog sintetiziranja i stvaranja integralne slike, što uračunava također postavangardne tekovine, baštinu minimalizma i svijest o radikalizmu primijenjenom na inače tradicionalni klasični medij.

Zlatan Vrkljan rođen je 1955. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih um-jet nosti u Zagrebu, 1979., u klasi prof. Šime Perića. Bio je suradnik Majstorske radionice Aka demije znanosti i umjetnosti, pod vodstvom Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Inicijator je i jedan od suosnivača galerije Arteria i njezin umjetnički direktor od 1994. do 1999. Od 2006. docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Član je i suradnik HAZU.

Izložba slika Borisa Bućana, pod naslovom Kada sam se družio s golu bovima, predstavlja novi ciklus, nastao u 2011. i 2012. U Gliptoteci HAZU-a otvorenje je 16. svibnja u 19 sati, a izložba ostaje otvorena do 3. lipnja.

Boris Bućan rođen je 1947., diplomirao na ALU u Zagrebu, redoviti je član HAZU-a od 2006.; dobitnik je niza nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, njegova se djela nalaze u eminentnim svjetskim muzejima. Novi ciklus prezentira 110 slika po izboru akademkinje Vere Horvat Pintarić, koja sublimiraju i recikliraju ranija autorova iskustva, od konceptualne provenijencije, preko urbanog i ambijentalnog intervencionizma, dizajnersko-plakatnog stvaralaštva – a svaki novi ciklus ponovno plijeni svježinom u slikarskom pristupu i idejno-kompozicijskoj inovativnosti.

11. trijenale

hrvatskoga kiparstvaU Gliptoteci HAZU-a, 28. lipnja, otvara se likovna ma-

nifestacija 11. trijenale hrvatskoga kiparstva, koja traje do 15. rujna. Prijavljeno je 240 autora, a ocjenjivački sud odabire djela za izložbu u tri kategorije te defi nira Veliku nagradu i tri jednakovrijedne nagrade. Dodijelit će se i nagrada Kaptolcentra - nagrada publike, nagrada AICA-e (hrvatskog povjerenstva međunarodne udruge likovnih kritičara) te nagrada Među-narodnoga kiparskoga simpozija Labin – Dubrova.

Triptisi, kvadrifore i polinomi Zlatana Vrkljana

Bućanovo druženje s golubovima

u Gliptoteci

6363

Sponzor rubrike kultura

Izložbom Zagrebačka Dubrava – od predgrađa do grada predstavlja se područje smješteno na istočnom dijelu Zagreba, koje administrativno postaje dio gradske cjeline krajem

1940-ih i početkom 1950-ih. Područje Dubrave prikazano je u današnjim administrativnim granicama, a naglasak je na prostoru uže Dubrave, između Oporovečke ulice i produžene Branimirove.

Izložba predstavlja ovo zagrebačko područje od trenutka kad počinje dobivati prve urbane vizure, tj. kad počinje njegova transformacija iz prostora na kojem se nalaze zagrebačka pri-grad ska sela – odnosno predgrađa – do punopravne gradske cjeline. Transformacija se predstavlja kroz teme izgradnje pro-vođene u skladu s povijesnim okolnostima koje su je pratile, zatim infrastrukture, uključujući prometna i komunalna pitanja, također i privrede sa sadržajima trgovine, malog obrtništva i velikih privrednih objekata, među kojima se ističu Jadran fi lm, Jugoton (Croatia Records) i Tvornica autobusa Zagreb, kao i društvene teme od doseljavanja pa do organiziranja društvenog i kulturnog života na mjestima kao što su kupalište, kino, narodno sveučilište te kroz glazbu, sport itd.

Izložbeni sadržaji prate proces razvoja Dubrave od vremena kad je bila gradsko izletište i lovište prekriveno šumom sa seos-

Izložba u Muzeju grada Zagreba

Mitnica u Dubravi - pogled na potok

Štefanovec i dio današnje Konjščinske

ulice, 1942., MGZ 26.052

kim naseljima, pa do pripajanja četvrti Zagrebu te napretka unu-tar grada: od rijetko naseljenog prostora do područja na kojem živi gotovo 100.000 stanovnika. Riječ je o razdoblju od 1930-ih godina do danas.

Stvaranje urbaniteta i gradskog karaktera Dubrave kao jed-nog zagrebačkog kvarta, i to ne samo u segmentu izgradnje na-selja već i u infrastrukturnom, privrednom i društvenom smislu, tema je ove izložbe.

Izložba se otvara 14. svibnja u Muzeju grada Zagreba, u sklo-pu projekta "Zagrebački kvartovi", i traje do 17. lipnja.

Trgovina / gostionica u Ulici Dubrava br. 6

(kuća izgrađena 1936.), 1941.,

MGZ 26055

Zagrebačka Dubrava – od predgrađa do grada

Avionska snimka Studentskoga grada,

snimio Milan Pavić, oko 1959., MGZ 21020

Napisao: Kristian Strukić

64

Slikarica i restauratorica Alma Or-lić obilježila je pedeset godina umj et ničkog stvaralaštva, retro-

spek tivnom izložbom u Galeriji Prsten HDLU-a i objavljivanjem reprezentativne mono grafi je.

Rođena Zagrepčanka, kći sveučilišnog profesora anglistike Milana Drvodelića, maturirala je na Klasičnoj gimnaziji te upisala studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1956. "Odlučila sam biti slikarica kad mi je već poklonjen početni kapital. Uživala sam učeći, tesala sam se neumorno, gotovo uživajući. ...Profesori iz klase crtanja i slikanja dali su sve od sebe i prenijeli mi dosta od onoga što se prenijeti može. Profesori Andro Vid Mihičić i Matko Peić, teoretičari i pomalo fi lozofi , prenijeli su mi drugo, za mene bitno. Naučili su me da se umjetnost živi svim komponentama vlastite osobe i da se stvara iz vlastitog života i osjeta. Iskrenost je bit umjetničkog djela. Istina je uvijek jaka i lijepa, hrab-ro subjektivna s punim pravom i bez kompleksa. Sloboda nije lukavo prilago-đavanje i dotjerivanje uz pokoje tuđe perce" - zapisala je.

Tijekom studija ovjenčana je Rekto-rovom nagradom i diplomirala je 1961. u klasi Marina Tartaglie. Na likovnoj sceni pojavila se početkom šezdesetih godina i prihvatila izazov bujnosti i prepoznatljivu ikonografi ju vlastita okruženja. Svoje-vr stan bijeg od modernoga svijeta i po-mod nih trendova te povlačenje u inti-mu provjerenih vrijednosti bila je hrab ra odluka na početku karijere. Os tala je dosljedna sebi, demonstrirajući elegan-ciju stila i uvjerenje da klasične teme slikarstva, vraćanje prirodi, realnom svije-tu i neposrednom unutarnjem životu pri-pa daju krugu čistog slikarstva koje nika-da ne gubi na aktualnosti. Zagrebački su motivi njezina česta inspiracija. Slikom

Pedeset godina rada slikarice i restauratorice Alme Orlić

Iskrenost je bit

umjetničkog djelaNapisala: Irena Kraševac

Ro mantični Maksimir, 1981., započinje cik lus posvećen najvećem zagrebačkom pe ri voju koji slika kroz četiri godišnja doba.

Premda je odrasla u Palmotićevoj uli-ci, doseljava se u Šestine u kojima gradi obiteljski dom i atelijer svoj i suprugov, akad. kipara Ante Orlića. Neposrednu okolicu, pitomi šestinski krajolik, naslikala je u svim mijenama - ciklus 12 mjeseci (1980.) serija je slika u kojoj isti kadar

promatra i slika od siječnja do prosinca. Pažljiv, pedantan odnos prema vlas-

titom crtežu i slici bio je presudan i u fomiranju druge umjetničine voka cije ko ju je usporedno razvijala – re sta u ra tor -ske. Alma Orlić pripada uteme lji telj skoj generaciji naših restauratora umjet nina. "Svaka slika i skulptura zahtijeva in-dividualni tretman koji pak zahtijeva spo-sobne i strpljive ruke i dobre oči“, na glasila je. Za cjelokupni stučni rad i doprinose u razvoju restauratorske dje lat nosti Alma Orlić dobila je najviše stru kovno priznanje – nagradu Hrvat sko ga muzejskog društva "Pavao Ritter Vite zović“ za životno djelo u 2010. godini.

Alma Orilić, Autoportret, 1965.

Alma Orlić, Svibanj (Šestine), 1980.

Alma Orlić, Lazaret, 1978.

65

U sklopu 17. edukativne akcije Voda i u povodu Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja, u Hrvatskom povijesnom muzeju u Matoševoj 9 još nekoliko dana traje izložba Voda i Domovinski rat.

Posjetitelji mogu otkriti ulogu ko ju je u Domovinskom ratu odigrala – voda. Zatim, mogu razgledati izlož bu Do-movinski rat, sudjelovati u debata ma, čuti svjedočanstva sudionika Domovinskog rata, uključiti se u kreativne radionice (izradu plakata i apela za mir), rješavati edukativne zadatke i osvojiti nagrade ili se uključiti u sastavljanje makete kapele sv. Barbare u Brestu Pokupskom, teško oštećene u Domovinskom ratu. Mogu i zapisati svoju poruku za mir u svijetu na papirnatu bijelu golubicu, u sklopu ak cije Hrvatski povijesni muzej za mir u svi je tu.

Voda i

Domovinski ratu Hrvatskom povijesnom muzeju

Domobrani, Lonja-Strug, proljeće 1993.

Željko Gašparović Vodonosac Božidar Gjukić

HRVATSKIPOVIJESNIMUZEJ

Nikola

Šiško, Ivica

Kostelić,

Dubravka

Jusić, Ronald

Goršić,

Daniela

Kosinožić,

Vedran

Pavlek,

Kristijan

Komarica

Najveću ocjenu stručnog ocje nji vačkog suda na petom Vip foto grafskom natječaju osvojila je foto grafi ja Cropixovog fo to-grafa Ro nalda Goršića. Osim novčane na gra de, pobjedniku je pripala i sta tua "Renco Kosinožić", rad Ivi ce Propadala, koja no-si ime pre minulog službenog fotografa hr vatske skijaške re pre -zen tacije. Uručila ju je Rencova kći Daniela Kosinožić, a po bjed-niku je čestitao i Ivica Kostelić. Dodjeli nagrade prisus tvo vali su i Vedran Pavlek, direktor hrvatskih alpskih skijaških re pre-zentacija, te Dubravka Jusić, rukovoditeljica Kor po rativnih ko mu-ni kacija Vipneta. Dru goplasirani na natječaju bio je Ni ko la Šiš ko, a trećeplasirani prošlogodišnji po bjed nik Kristijan Ko marica.

U Vip fotografskom natječaju petu su godinu zaredom sudjelovali domaći fotografi akreditirani za praćenje utrka Vip

Na Međunarodni dan muzeja, 18. svib-nja, HPM će nagraditi najbolje radove s radionica, a prikupljene mirotvorne po-ru ke postat će dio posebne instalacije – zemaljske kugle s porukama u obliku go lu bica iz cijeloga svijeta, koje će sim bo-lično "obletjeti" naš Plavi - Vodeni pla net.

Podsjetimo: voda prekriva dvije tre-ćine planeta Zemlje, život je započeo u vodi i bez nje je nezamisliv. Čak 70 posto ljudskoga tijela čini voda – možda naziv za čovjeka nije posve prikladan, možda bismo ga točnije opisali kao: vodonoša, vodenćup, vodensud...

Istraživanja su pokazala da voda pam-ti… u tom smislu, tema ovogo diš nje akcije prikladna je i za izložbu u Hrvatskom po-vijesnom muzeju o Domo vin skom ratu. Također, nadovezuje se i na ICOM-ovu

temu ovogodiš njeg Međunarodnog da-na muzeja - Muzeji u svijetu promjena. Hera klit je zapisao: Ne možeš dvaput ući u istu rij e ku jer prema tebi stalno teče nova voda!

Ove godine u akciji Voda su dje lu-je 55 muzejskih i srodnih in stit ucija u 27 hrvatskih gradova, u kojima za deset kuna možete kupiti knjižicu i s njom kao ulaznicom posjetiti sve institucije koje sudje luju u akciji.

Podsjećamo da je na Među na rod ni dan muzeja, 18. svibnja, ulaz u sve mu-zejske i srodne institu cije besplatan (neo-visno o tome jeste li se uključili u akciju Voda ili niste). U Hrvatskom povijesnom mu zeju toga dana pripremili su brojne za nim ljivosti, programe i nagrade za po-sjetitelje!

Ronaldu Goršiću statua

"Renco Kosinožić"

Snow Queen Trophy. Mogli su pri javiti dvije autorske fotografi je, koje su ocje njivali Daniela Kosinožić, Mladen Pejković, pred sjed-nik Uprave Vipneta, Ved ran Pavlek, direktor Hrvatskog skijaš-kog saveza, fotografi Radiša Mladenović, Mare Bratoš i Goran Razić, Željko Grgić iz agencije Cropix te Patrik Macek iz agen cije Pixsell.

Donesite "pivske"

predmete!Etnografski muzej poziva građane da

se uključe u stvaranje izložbe Idemo

na pivo! Ako imate pred mete vezane

uz pivo i kulturu piva, donesite ih u

Etnografski muzej, svaki radni dan od

10 do 15 sati, tijekom trajanja izložbe,

do 15. srp nja. Odabrani predmeti bit će

izloženi, a uz svaki će se istaknuti ime

i prezime vlasnika. Nakon zatvaranja

izložbe predmeti će se vratiti vlasnicima.

66

Izložba posvećena kulturi konzu mi-ranja piva, pod nazivom Idemo na pivo! otvorena je 11. svibnja u Etno-

grafskome muzeju. Izložba prikazuje kul-turološki i antropološki aspekt kulture kon zumacije piva i prva je takva izložba u Hrvatskoj. Partner je Karlovačka pivo-vara.

- Zahvaljujući suradnji Etnografskog muzeja i Karlovačke pivovare, omogućeno je istraživanje kulture konzumiranja piva - teme koja do sada nije bila istražena na području urbane etnologije, odnosno

U Etnografskom muzeju do 15. srpnja

kulturne antropologije u Hrvatskoj. Kul-turološki aspekt konzumiranja piva pri-kazujemo u nekoliko tematskih cjeli na: Priča o pivu, Povijest europskog pivarstva, Povijest pivarstva u Hrvatskoj, Pivo i druš-tvenost, Pivo i umjetnost; napravljena je i rekonstrukcija pivnice, a u dijelu izlož be posvećenom Karlovačkoj pivovari po -ka zano je kako i gdje pivo nastaje – kaže Zvjezdana Antoš, autorica izložbe. Po-sjetitelji ove zanimljive izložbe mo gu doz-

Za proizvodnju piva potrebna

su samo četiri glavna sastojka:

voda, ječam, hmelj i kvasac,

a mogu se spajati na bezbroj

načina te postoji više od 40.000

različitih vrsta piva na svijetu

nati mnoge zanimljive činjenice ve zane uz pivo, primjerice, da je potpuno pri rodan proizvod za čiju su proizvodnju potrebna samo četiri glavna sastojka: vo da, ječam, hmelj i kvasac. Sastojci se mo gu spajati na bezbroj načina i, prema nekim izvorima, postoji više od 40.000 različitih vrsta piva na svijetu! Mnogi ne znaju da je proiz-vodnja piva kompliciran proces, a način proizvodnje dugo je godina bio strogo čuvana tajna koju su znali samo najbolji pivski majstori.

''Tijekom trajanja izložbe u Etno-graf skom muzeju, svake druge srijede, u suradnji s Karlovačkom pivovarom, or ga-niziraju se edukativne degustacije piva, na kojima će posjetitelji naučiti kako se pivo pravilno pije'' - netočno je reći ''pije'' jer će posjetitelji doista učiti kako pravilno degustirati ili kušati pivo, ne piti.

Informacije o dodatnim do gađajima do stupne su na web-stranici Et nografskog muzeja www.emz.hr .

Izložbu Idemo na pivo! inicirala je Kar lovačka pivovara, druga najveća pivo-vara u Hrvatskoj, koja mnogo radi na pro-micanju i razvoju kulture piva.

- Smatramo da je pivo fascinantan pro izvod i želimo ispričati zanimljive priče o pivu i kulturi piva, a u Etnografskom

Damodar Frlan, Zvjezdana Antoš, Zvonimir Nemet,

Alexander Gerschbacher i Ljudmila Bratko Gašpić

odgovorne konzumacije piva – isti če Ale-xander Gerschbacher, pred sjed nik upra ve Karlovačke pivovare.

Izložba Idemo na pivo! otvorena je do 15. srpnja. Medijski pokrovitelji su Ve čer-nji list, Tportal, Soundset plavi, B1 plakati i Europlakat.

Sve o Karlovačkom

Poseban dio izložbe Idemo na

pivo! pokazuje kako i gdje na sta-

je Karlovačko pi vo. Kar lovačko je

svijetlo la ger pivo s alkoholnim

udje lom pet po sto, a obilježava

ga zlat no žuta boja i osvježa-

vajuće gorak okus. Posebno je

po skladnoj aro mi slada i punoći

okusa. Do bitnik je mnogih me-

đu na rodnih nagra da, među

ko ji ma se poseb no ističu tzv.

piv ski Oscar s natje canja Bre-

wing Industry International

Awards 2005. te zlatna medalja

za kva li tetu Monde Selection, 2011.

Karlovač ko je idealno za uživanje u

druš tvu prija telja, a predstavlja bo-

gatu tradi ciju, vrhunsku kvalitetu i

naj bolja iskustva koja pruža svojim

po trošačima.

67

muzeju prepoznali smo odličnog part-nera. Hrvati vole pivo i izložba će biti vrlo zanimljiva te će posjetitelji i naučiti mno go toga što nisu znali o ovom osvje-žavajućem piću. Kao proizvođači al ko hol-nog pića, svjesni smo svoje odgo vor nosti i ulažemo mnogo napora u pro mic anje

68

Alexandra Horowitz: Svijet iz pseće perspektive Naklada Ljevak

Kako psi razmišljaju? Odgovore daje Alexandra Horowitz u knjizi Svijet iz pseće perspektive s podnaslovom

Što psi vide, njuše i znaju, objašnjavajući kako psi percipiraju svoju okolinu, jedan drugoga i drugu čudnu

životinju – čovjeka. Na jasan i uvjerljiv način Horowitz plastično ocrtava kako je biti pas: kako nanjušiti ne

samo hranu u kući nego i osjećaj tuge u ljudima, čak i prolaženje vremena; kako čuti vibracije insekata ili

zujanje fl uorescentne svjetiljke; zašto osobu na biciklu treba naganjati; kako se sićušni pas uspijeva igrati s

golemom dogom... Knjiga donosi i rezultate najnovijih istraživanja o sposobnosti pasa da "nanjuše" bolest

te o tajnama psećih repova i njihovoj vještini da "pročitaju" naše emocije ili govor tijela.

Mirjana Krizmanić: A što sad? V.B.Z.

S podnaslovom Upute za suočavanje sa životnim nevoljama, ugledna hrvatska psihologinja i najprodavanija

domaća autorica Mirjana Krizmanić u novoj knjizi A što sad? uči nas kako da pronađemo snagu i svladamo

najstresnije i najteže životne trenutke. Svatko se u jednom trenutku života nađe u začaranom krugu ne-

gativnih misli, kad se suoči s ozbiljnim životnim problemima i nesrećama – izgubi voljenu osobu, ostane bez

posla, razboli se, napusti ga partner...

Kad je teško suočiti se s nekom situacijom, kad ne možemo problem podijeliti s drugima, ni s prijateljima niti sa

struč njacima, koristit će nam "upute za nevolje" profesorice Krizmanić – jednostavne afi rmativne tvrdnje koje će

nas potaknuti da se uspješnije prilagodimo situaciji, pronađemo rješenje ili jednostavno prihvatimo promjenu.

Noelle Hancock: Moja godina s Eleanor Planetopija

Noelle Hancock bila je prezaposlena njujorška blogerica. Pratila je živote slavnih i svakih je pola sata izbacivala po jedan članak. A onda je sve stalo. Zbog globalne je krize dobila neočekivani otkaz. Tražeći način kako da krene dalje, susrela se s nadahnjujućim citatom: Učinite svakoga dana jednu stvar koja vas plaši. Bile su to riječi legendarne Eleanor Roosevelt, američke bivše prve dame, koja je i sama savladala brojne strahove, kako bi od osjetljivog, plašljivog i neuglednog djeteta izrasla u snažnu i samosvjesnu ženu. U tom je trenutku Noelle shvatila da se od vedre i spontane djevojke pretvorila u osobu koju mnogo toga plaši i zatvorila se prema novim ljudima, izazovima i iskustvima. Odlučila je krenuti u jednogodišnju avanturu svakodnevnog suočavanja sa svojim strahovima, kako bi postala osoba kakva je oduvijek željela biti.

Tilar J. Mazzeo: Udovica Clicquot Naklada Zadro

Vueve Clicquot (Udovica Clicquot) slavni je šampanjac s prepoznatljivom žutom etiketom. No, tko je mlada udovica, čije se šampanjsko carstvo protezalo do francuskih, britanskih i ruskih dvorova?Barbe-Nicole Ponsardin rođena je 1777. u Reimsu, srcu Champagne, u obitelji bogatih trgovaca tekstilom. Mlada se udala za Francoisa Clicquota i s njim započela vinarski posao. Sa samo 27 godina ostala je udovica jer je Clicquota pokosio tifus. U krutom francuskom okruženju početka 19. stoljeća, u kojem je ženi mjesto u kući, odbacila je konvencije, posvetila se obiteljskom poslu i vizionarski gradila golemo šampanjsko carstvo. Vodeći kompaniju kroz buru političkih i fi nancijskih obrata, postala je jedna od prvih svjetskih poslovnih žena i jedna od najbogatijih. Njeno je tehnološko otkriće promijenilo postupak dovršavanja šampanjca (uklanjanje taloga postupkom remuagea – okretanja boca), a suparnike, poput J. R. Möeta, pretekla je i u osvajanju svjetskih tržišta.

Irena Vrkljan: Rastanak i potonuće Naklada Ljevak

Rastanak i potonuće dojmljiv je prozni kolaž u kojem se pretapaju sjećanja na druge s intimnim dnevničkim

zapisima, povezani susretom s vlastitim starenjem i sa starenjem bližnjih. Knjiga je čudesna posveta starosti

kojoj se autorica ne predaje nego izlaz nalazi u riječima koje ostaju jedini odraz njezine energije i „želje

da život pretvori u pisanje u ovim vremenima nečitanja, u trenutku koji sad i prečesto obilazi zaborav,

jer mladost i svi oko nas s pravom traže druge izvore, druge odgovore“. Irena Vrkljan je to u različitim

ženskim licima i različitim životnim situacijama; bezimeno ja koje se pretvara u djevojku koja otkriva svoju

kreativnost, u nećakinju, sestru, kćer, u dosad nepoznata obličja uvijek fi no isprepletene proze.

Novosti iz zagrebačkih knjižara

69

Miro Gavran: Kafkin prijatelj Mozaik knjiga

Roman Mire Gavrana, Kafkin prijatelj, govori o životu Maxa Broda i Franza Kafke. Radnja se događa pretežito

u Pragu, a djelomično u Beču, Berlinu i Tel Avivu. Među glavnim likovima su i žene koje su odredile dvojicu

slavnih pisaca, a roman isprepliće emotivni i literarni život. Autor je oslikao europski kulturni književni

prostor od 1903. do 1924. sa "skokom" u Tel Aviv, 1954. Pred čitateljima je nostalgičan prikaz srednje

Europe kakva odavno više ne postoji. Biografi je poznatih pisaca u Gavranovoj su interpretaciji dobile posve

drugačije značenje. Kafkin prijatelj roman je neobične strukture i literarnog postupka, koji vješto zadržava

pozornost čitatelja jer se na podlozi dramatičnih zbivanja intimne sudbine mladih junaka doimlju i bolnima

i začudnima.

Snježana Banović: Država i njezino kazalište Profi l

Knjiga Snježane Banović Država i njezino kazalište zasniva se na opsežnim proučavanjima

povijesne građe, u sklopu izrade doktorskoga rada o Hrvatskom državnom kazalištu u razdoblju

1941. do 1945. Autorica je istražila fondove i zbirke Hrvatskoga državnog arhiva i Državnoga arhiva

u Zagrebu te arhiva Zavoda za teatrologiju HAZU i NSK te tiskovine iz ratnog razdoblja. Obradila

je brojne ostavštine glumaca, redatelja i kazališnog osoblja, a proučila je i komentirala teatrološku

literaturu, memoaristiku, publicistiku i političku historiografi ju, koja dotiče to razdoblje.

Istražuje niz dosad nepoznatih događaja u četverogodišnjem razdoblju djelovanja središnjega

kazališta NDH, koje je unutar strogog ustaškoga koncepta trebalo biti nositelj novoga duhovnog

i materijalnog preporoda hrvatske kulture. Prikazuje i sudbine istaknutih pojedinaca unutar toga

kazališnog korpusa, čije je doprinose potpuno zasjenilo kasnije ideološko uvrštavanje cjelokupne

ustaške kulturne produkcije u područje nedostojno znanstvenoga proučavanja. Stoga se ova

knjiga čita ne samo kao vrijedan znanstveni prilog istraživanju jednog slabo istraženog područja

naše kulturne i političke povijesti, već i kao impresivna rekonstrukcija cjelokupnoga društvenoga

života u razdoblju NDH.

Knjiga o Akademskoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu izrađena je u

okviru znanstvenog programa Instituta za povijest umjetnosti. Riječ

je o reprezentativnoj monografi ji o najpoznatijoj hrvatskoj baroknoj

crkvi (1620.–1632.), podignutoj u sklopu nekadašnjeg isusovačkog

kompleksa na zagrebačkom Gornjem gradu. Znanstvene studije

triju autorica – Katarine Horvat-Levaj (arhitektura), Doris Baričević

(kiparstvo) i Mirjane Repanić-Braun (slikarstvo, štukature i umjetnički

obrt) – donose povijesni razvoj crkve i njezine bogate opreme, istražen

i valoriziran u kontekstu srodne hrvatske i srednjoeuropske arhitekture

i umjetnosti. Uz interpretativni tekst s brojnim novim spoznajama,

objavljeni su dokumenti o gradnji i opremi crkve, kao i arhivski nacrti i

prikazi iz 17., 18. i 19. stoljeća, pribavljeni iz arhiva u Hrvatskoj, Austriji,

Mađarskoj i Francuskoj.

Studija je ilustrirana fotografi jama te novoizrađenim arhitektonskim

snimkama crkve (tlocrt, presjeci i rekonstrukcija izvornog pročelja).

Nakon glavnog teksta slijedi katalog, kronologija zahvata, popis izvora

i literature te kazalo.

S obzirom na značenje crkve kao prve barokne građevine u Hrvatskoj

te na njezinu "stilsku na prednost" u odnosu na srodne građevine u

regiji (Austriji, južnoj Njemačkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji),

priređeno je i izdanje na engleskom jeziku (u prijevodu Nikoline

Jovanović i Sonie Wild Bićanić).

Knjiga se može nabaviti u Institutu za povijest umjetnosti,

Ulica grada Vukovara 68, 10000 Zagreb

Tel.: 01 6112742

Akademska crkva sv. Katarine u Zagrebu (monografi ja) Institut za povijest umjetnosti

Intervju

70

Zagreb je pun neotkrivene magičnosti

razgovaramo s autorom Brankom Šömenom

Razgovarala: Charlotte Fürst

Foto: Nataša Kauzlarić

Zagrebački Slovenac Branko Šömen objavio je, u izdanju Profi la, knji gu "Vaclav Havel, češki sanjar", čet vr-

to nadopunjeno izdanje knjige po sve će ne nedavno preminulom češkom pred sjed ni-ku, velikom intelektualcu i jednoj od naj-zna čajnijih svjetskih ličnosti novijeg doba.

Šömenova knjiga jedinstveni je prikaz ne samo Havelovog života i stvaralaštva nego cjelokupnog stanja češke i slo vač ke kulturne scene pod sovjetskom okupa ci-jom; zabranjivane, kontrolirane, protje ri-vane i osuđivane i nepokolebljive u svojim

stavovima. Havel je simbol tog vremena, junak i žrtva, apolitični političar, kako su ga mnogi zvali.

Ne čudi stoga što su na promociju knjige u zagrebačku Komediju došli mno-gi ugledni gosti, među kojima predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, bivši predsjednik Republike Slovenije, Milan Ku čan i mnogi drugi.

Knjiga o Václavu Havelu je knji-ga o prijateljstvu, ali i knjiga nami-jenjenima prijateljima koji mogu razu-mjeti i osjetiti to preplitanje emocija i znanja?

- Prije nego što sam došao do Vá cla-va, upoznao sam njegove prijatelje, ug-lavnom disidente, čitao sam njihove knji-

ge, zadobio njihovo povjerenje i do šao po "konspirativnim vezama" do Ha vela. Put je cilj, moja česta putovanja ro dila su rezultatom. Napisao sam knjigu repor-taža, reminiscencija, susreta s knji žev-nicima, sve to povezao i s dužnim poš-to vanjem i respektom nastala je knjiga Lep tirov efekt, koja je najprije izašla u Ljub ljani (1990.), godinu dana kasnije u Za grebu, deset godina kasnije u češkom prijevodu u Pragu.

Prvo sam se susreo s Václavom Ha-ve lom disidentom (1989.), kad sam po-kucao na njegova vrata pod policijskom stra žom; dvadeset godina kasnije, pozvao me kao prezident, da bi mi čestitao na-kon što je pročitao knjigu Leptirov efekt ili

Kad je došao u posjet Zagrebu, Václav Havel sa svojom drugom suprugom Dagmar popeo se

iznad Griča, sjeo kraj spomenika A. G. Matošu i trgnuo se, kad je čuo top u blizini

71

baršunasta revolucija. Bio sam na ča šici razgovora u Lanechu, u njegovoj pred-sjed ničkoj rezidenciji, gdje je prije njega živio T. G. Masaryk. Za uspomenu dobio sam Havelova sabrana djela, osam knjiga. A što se prijateljstva tiče: o tome se ne govori, to se osjeća.

Jeste li ikada pričali o okupaciji Češ ke, o njegovim revolucionarnim da ni ma otpora?

- Jednom prilikom pitao sam Václava Ha vela gdje je bio 21. kolovoza 1968., kad je vojska Varšavskog pakta napala i okupirala Čehoslovačku. Odgovorio mi je: "Nisam bio u Pragu nego u Libercu, gdje nas je, mene, moju suprugu Olgu i glumca Jana Tŕisku zatekla vijest o okupaciji. Brzo

smo se uključili u tamošnji pokret otpora. Nastupali smo na radiju, ja sam svaki dan pisao komentare. Ljudi su to redovito slu šali i ako nekoliko dana nisu čuli na radiju glumca Tŕisku, telefonski su tražili objašnjenje što je s nama. Radiostanica je bila, naime, okružena golemim sovjetskim transporterima".

Mnogo godina kasnije, u Los Ange-lesu, u vrtu prijatelja Jane i Jiŕija Plannera, osobnih prijatelja Václava Havela, bio je i Jan Tŕiska. Kako sam imao rođendan, po klonio mi je knjigu poezije moravskog pjesnika Jana Skacela. Njegova supruga Kar la Chamidova se prisjetila kako je sni-mala fi lm u Zagrebu. Rekla je da je glu-mila u fi lmu Sedmi kontinent, redatelja

Du šana Vukotića. Bilo je to davne 1966. go dine i još se sjećala kako se uplašila kad se u podne oglasio top s Griča. Rekla je da je Dolac bio za nju otkriće. I tako se svijet po kojem sam se smucao odjednom (i ponovno) zatvorio. Bila je to osjećajna, prijateljska i literarna elipsa.

Kad je došao u posjet Zagrebu, Václav Havel sa svojom drugom suprugom Dag-mar popeo se iznad Griča, sjeo kraj spo-menika A. G. Matošu i trgnuo se, kad je čuo top u blizini. Strancima je objavlji va-nje podneva topom mistično, kao i mno-go drugih stvari oko nas.

Kako se Vi osjećate u Zagrebu? Volite li grad?

- Ponekad je svijet oko nas nedostižan, otuđen, stran, a drugi put je na doseg ruke, ljude povezuju susreti, susreti su škola spoznaje, spoznaja je životno iskustvo, a životno iskustvo vodi ka mudrosti i lje-poti svega što je izradila ljudska ruka. U različitim gradovima u kojima sam bio, od Jeruzalema i Haife, od Akre do San Se bastiana ili Beča, tražio sam i nalazio po vijesne spomenike. Ali nigdje kao u ma gičnom Pragu, gdje sam se osjećao kao da sam ušao u srednjovjekovnu pokrajinu, u fi lozofsko razmišljanje, u alkemijske ra-dionice mnogih vrlina, ali i poroka. Pri-jatelj Jaroslav Boček, koji je napisao ne-koliko knjiga iz tog vremena, dvije su pre vedene i izašle su u Znanju, često me vo dio sporednim ulicama Praga do kuća i spomenika i pokazivao skrivene, tajne zna kove pored kojih ljudi svakodnevno ho daju, ali ih ne primjećuju.

Isto sam tako, nakon dolaska u Zagreb počeo i u njemu otkrivati prikrivene orna-mente, znakovlje i simbole. Vremenski stup na Zrinjevcu izgradili su i poklonili Za grepčanima slobodni zidari iz Siska; na vrhu, na svakoj strani su tri rupe, kao da je netko izvukao cigle u obliku kocke, a broj tri je magičan broj. Maksimir je dobio ime po biskupu Maksimilijanu Vrhovcu koji je napravio mnogo korisnih stvari za Hrvatsku i također bio slobodni zidar, član zagrebačke lože Mudrost (Prudentia), u kojoj je obnašao dužnost zamjenika star ješine i kasnije bio govornik s tajnim ime nom Publicola.

Radovi su bili u Tkalčićevoj ulici broj 5. Ta kuća još uvijek stoji, zub vremena po -lako je nagriza, a nekad su se u njoj skup -ljali tada eminentni zagrebački inte lek- tu al ci, kao Adalbert Barić, profesor po li -tič kih i ekonomskih znanosti, Nikola Škr-

Branko Šömen, Ivo Josipović, Branka

Šömen, Milan Kučan i Slobodan Kuvalja

Václav Havel i

Branko Šömen

piće. Tamo sam mogao izravno dogovarati intervjue s glumcima i fi lmskim autorima. Jedne godine sam, odlazeći prema toaletu, zatekao Jacka Nicholsona i Warrena Beat-tya kako gledaju kroz prozor, pijuckaju vis ki iz metalne ploske i puše.

Jednom sam zakasnio s prijavom, pa sam dobio ulaznice za dvoranu. Nosio sam Šabićev smoking, leptir-mašnu i iz-gle dao vrlo ozbiljno. Išao sam red car-pe tom prema ulazu, u ruci sam držao ulaz nicu. Ispred mene je hodao Oliver Sto ne, čiji je fi lm te godine bio nominiran. Čovjek na ulazu je pomno prekontrolirao Stoneovu ulaznicu, a mene je samo po-gledao i pozdravio. Vjerojatno je mislio da sam neki moćni producent.

Kakav je bio Vaš prvi susret sa Zagrebom?

- Bio je to moj prvi posjet pravom gra du. Prijatelj me dovezao na NSU mo-tociklu, padala je kiša, pojavila se duga i osjećao sam se kao dio grada: nisam ni slutio da ću dvadeset godina kasnije postati građanin Zagreba.

Danas, nakon 28 godina života u Zagrebu, što Vas oduševljava, a što ljuti u gradu?

- Oduševljava me centar grada, ali sam šokiran kako svakodnevno nestaju knji ž are i antikvarijati, propadaju mali obr ti po kojima je ovaj grad bio čuven, ka-ko su fa sad e na zgradama ofucane, kako se lju di po našaju u tramvaju… A onda odem na ja runsku tržnicu na pivo kod Mrk vice, gdje volim pričati s Josipom, ili u Pi ceriju kod Nine i Zaje, gdje se osjećam kao kod kuće. U Zagrebu imam mnogo dob rih prijatelja koji se ponašaju prema me ni više nego bratski, zato je Zagreb i moj dom.

U kojem biste još gradu mogli, željeli živjeti?

- Preko zime u Los Angelesu, na pro-

72

lec-Lomnički, vrhovni ravnatelj zagre bač -kog školskog okružja i Josip Galjuf, bis kup i star ješina lože s tajnim imenom Ebis cius.

U Frankopanskoj ulici broj 2 nad vra tima stoji mali trokut: u toj je zgra di između dva rata radila jedna od za gre -bačkih loža. Trokut sa suncem u sre dini "blješti" i iznad kućnog praga broj 20 u Radićevoj ulici. Ako dobro pogledamo fasadu Muzeja za umjetnost i obrt, vi djet ćemo različite obrtničke sim bole, me du njima i trokut i kutomjer u slo bod no zi-darskoj simbolici. Grad bi mo gao imati brošuru, namijenjenu turis ti ma, do m-aćima i stranima, iz koje bi se prepoz-navao magični Zagreb. Zbog to ga volim Zagreb jer je još uvijek pun neo bjašnjenih eni gmatičnosti i neotkrivene ma gičnosti.

Uostalom, tim tajnama bavim se pu-nih 15 godina i upravo završavam tri knjige (Mudrost, Snaga, Ljepota) koje će krajem godine izaći u Profi lu.

Za razliku od Havela, bili ste fi lmski scenarist, ali niste, kao on, ni-kada pisali za kazalište?

- Oduvijek sam imao poštovanje, strah pred dijalogom. Pisanje fi lmskih sce -na rija je uglavnom prijedlog za fi lm, nije knji ževnost, još manje umjetnost, ali je pi sa nje drame odgovornost jer svaka riječ nešto znači, govori, vodi radnju do dra-ma turških vrhova i raspleta. U najnovije vrijeme razmišljam o drami, jedan sce-narij bih htio prenijeti u kazališnu pred-stavu, ali još ne znam kada i kako. Ali, samo pisanje fi lmskih scenarija je opas no: čovjek se okuži, razboli i nema mu više spasa, postaje zarobljenik sedme umjet-nosti, desete muze.

Bili ste nekoliko puta na dodjeli Oscara. Kako je bilo? Kako ste se snaš-li? Koga ste susretali?

- Godine 1986. prvi put sam bio u Hol ly woodu na dodjeli Oscara. Bilo je to više od očekivanog, hodao sam oko-lo ot vorenih očiju jer to je bila prava tvor nica snova. Kao novinari, bili smo smješ teni u tri dvorane iza pozornice (ti sak, televizija i fotoreporteri). Putem mo nitora smo gledali zbivanja u dvorani i do djelu nagrada i čekali da glumci sa svojim kipićima dođu do nas na razgovor. Mogli smo im postaviti nekoliko pitanja. U toj novinarskoj sobi se nije smjelo fo-tografi rati. Jedne godine, kad sam već bio stari mačak među oskarovskim izvjes-titeljima, dobio sam poseban bedž s kojim sam mogao šetati okolo, ući u posebnu sobu kraj novinarske, gdje su bili hrana i

ljeće u Zagrebu, na ljeto u Pragu, na jesen u Krakovu. I malo u Ljubljani i Murskoj Soboti koji doduše nije grad, nego sen-timentalni kraj moje mladosti.

Govorite i čitate, uz slovenski i hrvatski jezik, češki, mađarski, poljski, slovački, ruski, engleski… Koliko su Vam jezici otvorili svijet, potvrdili sred -njo europske navike i ritmove ži vota?

- Prvi put sam prešao tadašnju jugo-slavensku granicu 1962. godine. U putov-nici sam morao imati vizu i točan datum kada odlazim, kada se vraćam. Tada ni-sam znao poljski i malo mi je bilo neu-godno. Kad sam sišao u Krakovu s vlaka, pristupio je uniformirani nosač i pitao me: "Je to pana bagaž?" Odahnuo sam jer sam ga razumio. U Prekmurju riječ bagaž znači prtljaga. Iz Krakova sam putovao u Oświęcim, koncentracijski logor poznat kao Auschwitz. U vlaku je bio harmonikaš koji je hodao od kupea do kupea, imao je zasukan rukav na lijevoj ruci, da se jasno vidio tetovirani broj iz lagera. Kad je došao do mene, pitao me odakle sam. Kad sam odgovorio da sam iz Slovenije, zasvirao je slovensku narodnu pjesmu "Na planincah sončece sije". Znao je je zike pripadnika svih naroda, koji su bili zatvoreni u logoru. Dao sam mu nekoliko poljskih zlota. Stranim jezicima zarađivao je za kruh.

Ponekad nije dobro znati strane je-zike. Kad sam bio sedamdesetih godina u Moskvi na seminaru fi lmskih urednika, sjedili smo za velikim stolom, po abeced-nom redu. Prvi Albanci, Bugari, Česi, Ma-đari, Poljaci, Rusi, na kraju sam sjedio ja. Imao sam prevoditeljicu, diplomirala je na Krleži, znala je bolje hrvatsku književnost od mene. Imao sam pri ruci slušalice i kad su govorili Albanac i Rumunj, stavio sam ih na uši. Kad je govorio češki fi lmski kritičar, odložio sam ih. Bez slušalica sam poslušao mađarskog, poljskog i ruskog kri tičara. Vođa seminara prekinuo je se-minar, došao do mene i pitao me što to znači, da li ignoriram skup. Odgovorio sam da znam te jezike. Nije vjerovao. Po-vjerljivo je pitao: "Ti špijun!?".

Jezici su mi otvorili svijet, svuda gdje sam bio, nalazio sam prijatelje jer jedno je piti s Čehom točeno pivo Gambrinus i pričati češki, s Poljakom votku i pričati poljski, s Rusom slušati Visockog i Oku-džavu, sa Slovakom uz borovičku ko men-tirati fi lmove... S putovanja sam do nosio knjige i ploče, kod kuće čitao i slušao, sve u originalu. Slovenci kažu: "Ko liko jezikov znaš, toliko ljudi veljaš."

Oduševljava me centar

grada, ali sam šokiran

kako svakodnevno nestaju

knji žare i antikvarijati,

propadaju mali obr ti po

kojima je ovaj grad bio

čuven

73

U povodu Dana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

U povodu Dana Hrvatske akademije zna nosti i umjetnosti, 26. trav nja, na prigodnoj svečanosti dodi je lje-

ne su nagrade HAZU-a za najviša znan -stvena i umjetnička dostignuća u Re pu-blici Hrvatskoj za 2011. godinu.

Za područje društvenih znanosti na-gra đen je dr. sc. Hrvoje Gračanin, za knji-gu Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju. Gračanin je zaposlen na Odsjeku za povijest Filozofskog fakul te ta, gdje predaje predmete Europska i svjet-ska povijest u srednjem vijeku i His to rio-grafski praktikum. Knjiga Juž na Pa nonija u kasnoj antici i ranom srednjo vje kovlju (od konca 4. do konca 11. stoljeća) prva je monografska obrada povijesti juž no pa-nonskog (sjevernohrvatskog) prostora.

Za područje prirodnih znanosti i matematike dodijeljene su dvije nagrade. Prva je pripala prof. dr. sc. Branki Kovač i prof. dr. sc. Igoru Novaku za dva znan-stvena rada: Electronic structure of pes-ticides i Electronic structure of herbi cides. Branka Kovač je znanstvena savjet nica i vo diteljica laboratorija u Zavodu za fi -zič ku kemiju Instituta Ruđera Boškovića te znanstvenog projekta MZOŠ-a: Spek-tro skopija, kemijska svojstva i reakcije biološki aktivnih molekula. Igor Novak, nakon specijalizacije na Kings Collegeu, kao profesor odlazi na Sveučilište u Sin-gaporeu te nakon umirovljenja na Sturts university u Orange u Australiji, gdje i sada djeluje. U nagađena su dva rada otvo-rili novi pristup razumijevanju djelovanja her bicida i pesticida.

Druga nagrada pripala je prof. dr. sc. Goranu Durnu za znanstveni rad: Im-pro vements in Treatment of Waste from Petro leum Industry in Croatia. Durn je re doviti profesor Rudarsko-geološko-naft nog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i vo de ći je hrvatski stručnjak za geokemiju oko liša i zaštitu tla od onečišćenja. U na-gra đenom radu prikazani su rezultati is-tra ži vanja tehnološkog otpada iz naft nog

Nagrade za znanstvena i umjetnička dostignuća

ru darstva te istraženi postupci njego ve obrade.

Za područje medicinskih znanosti na gradu je dobio prof. dr. sc. Bojan Polić za znanstveno otkriće objavljeno pod na-slovom: Altered NK cell development and en hanced NK cell-mediated resistance to mouse cytomegalovirus in NKG2D-defi -cient mice. Polić je prodekan za znanstve-no-istraživačku djelatnost i doktorske stu-dije na Medicinskom fakultetu u Rijeci. U na građenom radu otkrivena je do tada ne poznata uloga NKG2D receptora u raz-voju NK stanica.

Za područje književnosti nagradu je dobio Miro Gavran, književnik i dram ski pisac, za roman Kafkin prijatelj, roman-si ranu biografi ju Kafkina prijatelja Maxa Broda, književnika koji je, ne izvršivši Kaf-kinu odluku o uništenju najvećeg dijela opusa, spasio za potomstvo svekoliko nje-govo djelo.

Za područje likovnih umjetnosti na-gra đeni su dr. sc. Katarina Horvat-Le vaj, dr. sc. Doris Baričević i dr. sc. Mirjana Re-panić-Braun, za knjigu: Akademska crkva sv. Katarine u Zagrebu. Katarina Horvat-

Le vaj znanstvena je savjetnica u Institutu za povijest umjetnosti i voditeljica znan-stve nog projekta Arhitektura i urbanizam Hrvatske od 16. do 18. stoljeća – ishodišta i kontekst; Dorotea Baričević znanstvena je savjetnica u miru, koja je dugogodišnji rad posvetila istraživanju barokne kipar-ske i drvorezbarske spomeničke baš tine kontinentalne Hrvatske; Mirjana Repa-nić-Braun znanstvena je savjetnica i vo-diteljica istraživačke teme Likovna umjet-nost sjeverne Hrvatske 17. – 19. stoljeća u sred njoeuropskom kontekstu u Institutu za povijest umjetnosti.

Za područje glazbene umjetnosti na gra du je dobio Berislav Šipuš, sklada-telj i dirigent, za kompoziciju: AD TE …,Con certino za violončelo i gudače. Ši-puš je jedan od najistaknutijih skla da te lja hrvatske srednje generacije. Na Mu zič koj akademiji kao profesor teorijskih pred me-ta predaje od 1988. do danas. Op će obrise nagrađene skladbe određuje pri mjena na čela Concerto grosso, gdje se solis tičko glaz balo na maštoviti način ispre pliće s gu dačkim ansamblom, odnos no dru gim so listima unutar njegova sastava.

74

Nova sjedala u airbusima 319 Kako bi putovanje zrakoplovima Croatia Airlinesa bilo još ugodnije, u četiri zrakoplova tipa

airbus 319 domaći je avioprijevoznik promijenio putnička sjedala. Izabrali su najkvalitetnija

Recaro sjedala, izrađena u Njemačkoj i Poljskoj, koja su rezultat višegodišnjih istraživanja

i zadovoljavaju vrlo zahtjevne standarde avioindustrije: visoku kvalitetu, funkcionalnost

i ergonomičnost. Smanjenje težine sjedala otprilike pet kilograma bitno je pridonijelo

smanjenju potrošnje goriva. Stara su sjedala zamijenjena u hangaru Croatia Airlinesa,

otvorenom 2008., što je omogućilo održavanje ne samo zrakoplova Croatia Airlinesa, već i

zrakoplova inozemnih aviokompanija.

Novosti iz Croatia Airlinesa

Okusi Hrvatske... Kako bi boravak u zrakoplovima bio što ugodniji, Croatia Airlines svoju je uslugu tije kom leta

unaprijedio novom uslugom pod nazivom Okusi Hrvatske... Žele predstaviti gastro no miju

pojedinih regija naše lijepe zemlje i ponuditi reprezentativni obrok koji vjerno dočarava

hrvatske krajeve. Stoga će u zrakoplovima Croatia Airlinesa tijekom dvije godine pred-

stavljati pojedine hrvatske krajeve: Istru, Dalmaciju, Zagreb i Hrvatsko zagorje, Slavoniju…

Više informacija o novoj usluzi, kao i sve druge informacije, možete pronaći na

www.croatiaairlines.hr , dobiti u Kontakt centru na telefonskim brojevima 01 6676 555 i

062 500 505 i *500 - za pozive iz Hrvatske preko mobilnih uređaja te u svim poslovnicama i

prodajnim zas tupništvima Croatia Airlinesa.

Croatia Airlines - više od udobna leta!

Časopis Jezik i Zaklada dr. Ivana Šretera dodijelili su posebno priznanje za poticanje hrvatske jezične kulture i hrvatskoga jezika u poslovnoj komunikaciji Jezičnom priručniku Coca-Cole HBC Hrvatska, koji je objavljen u listopadu prošle godine.

- Jezični priručnik Coca-Cole promiče hrvatski jezik u poslovnom priopćavanju, kako bi zaposlenicima pomogao da u međusobnom poslovanju govore pravilnijim hrvatskim jezikom, bez suvišnih stranih riječi. Prevodeći poslovne tuđice na hrvatski jezik, autori priručnika ponudili su mnoštvo novih riječi – rekla je prof. dr. sc. Sanda Ham, glavna urednica časopisa Jezik.

Priznanje struke Jezičnom priručniku Coca-Cole

Damir Foretić uime Zaklade dr. Ivan Šreter uručuje

priznanje Igoru Ćutuku iz Coca-Cole HBC Hrvatska

Jezični priručnik pripremili su Lana Hudeček, znanstvena savjetnica iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Maja Mat-ković, dugogodišnja voditeljica lektora i redaktora u Večernjemu listu, i Igor Ćutuk koji je tijekom protekle tri godine vodio i projekt Kultura poslovne komunikacije. Direktorica je projekta Jezični priručnik Coca-Cole HBC Hrvatska Boška Trbojević, čla-nica vodstva tvrtke.

Priručnik ima 272 stranice i sastoji se od dva dijela: klasičnoga priručnika u kojemu se zaposlenike upućuje u osnovna pravila hrvatskoga standardnog jezika i pravila primjerene poslovne komunikacije te rječnika u kojemu se abecednim redom nude rješenja za strane i domaće riječi, izraze i pojmove s kojima se zaposlenici susreću u svakodnevnome radu. Tijekom pripreme priručnika prikupljeno je više od dvije tisuće riječi i naziva, među kojima su mnogi prvi put uspostavljeni u hrvatskome jeziku. Stoga je priručnik prerastao svoju prvotnu namjenu te je u obliku u kojemu je objavljen dobro pomagalo i za opću primjenu u drugim tvrtkama i temelj za podizanje razine jezične kulture u poslovnoj komunikaciji uopće.

75

Oslikana škrinja s obiteljskim

tekstilnim blagom iz 1894. iz okolice

Bjelovara (Bjelovarsko-bilogorska županija

kroz povijest, Bjelovar, 2006., str. 41)

iccee e

Žene u poduzetništvu

76

U prošlosti smo bili seljačko druš-tvo u kojem su žene, kaže sta-tis tika, činile i više od polovice

po pu lacije. Građansko društvo počelo je do minirati tek u zadnjoj četvrtini 19. sto lje ća, potiskujući plemstvo. Seosko je druš tvo preživjelo sve ratove i poput fe-nik sa svaki put našlo snage da se obnovi i poka že vi talnost. Izraz građanstvo trebalo bi pri mje nji vati samo na stanovništvo gra dova, a ne kao obilježje cjelokupnog hr vat skog društva - za što je kriva želja, koja po stoji još od ukidanja kmetstva 1848., da se sa sela pobjegne u grad i

Seljanke iz zagrebačke okolice tiho i nenametljivo činile su život

u gradu podnošljivim i u najtežim razdobljima, a zahvaljujući

njima u Zagrebu nije bilo velike gladi tijekom Prvog i Drugog

svjetskog rata

su prehranile Zagrepčane

Napisala: Mira Kolar-Dimitrijević

Foto: dokumentacija autorice

Utjecaj žena sa sela iz zagrebačke

okolice na život u gradu

tamo rade ma kar i najskromniji poslovi, umjesto da se selo razvija i pretvara u svojevrsnu Ar ka diju, prirodni park, zasnovan na bo-gat stvu zemlje i voda. Nadalje, hrvatski se seljaci ne bi trebali nazivati farmeri, već seljaci, ratari, gruntaši, poljoprivrednici - barem na području sje ve rozapadne H r vat-ske, gdje je Grundherschaft os novna struk tu ra seoskog posjeda na kojem se ljak sam od ređuje kako će ure diti svoje malo dob ro, što je us vojeno još u 18. sto ljeću u čitavoj Eu ropi, za raz liku od Gut sher rschaf ta, tj. vlas telinstva u Slavo niji, gdje ve le po sjed nik vodi posjed na far mer ski na čin.

Seljanke su bile stup seoskog društva. Održavale su kuću i

obitelj, a po potrebi su radile sve što je trebalo. I u mirnom vremenu i u

vrijeme ratova seljanke su se željele baviti mnogim aktivnostima. Do prinosile su lagodnijem i boljem živo-

Foto:

Zlatko Gmaz

77

tu građanskih žena, što se smatralo prih-vatljivim jer bez novca koje su im davale građanke život u selima oko grada bio bi još teži. To se osobito odnosilo na pranje rublja. Livade u prigorskim selima bijelile su se od oprane posteljine građana.

Gradec i Kaptol, odnosno slobodni i kraljevski grad Zagreb od 1850., bili su ok ruženi brojnim selima i sva bogatstva i blagostanja grada, kao i izvlačenje iz ne-prilika, vezani su uz rad seljaka iz okolnih sela. Sela koja su okruživala stari Zagreb da nas su dijelovi grada: Trnje, Sveta Klara, Hor vati, Kustošija, Vrapče, Brezovica, Vu ko me rec, Čučerje, Šestine, Rim, Peš-če nica, Žit njak, Dubrava te brojna sela u Pri gorju. Sa širenjem grada, širila se i ak-tiv nost seljanki, iako je njihov rad ostao ug lav nom anoniman.

Samoborčekom na tržnicu Sve do otvaranja robnih kuća grad je

ovisio o hrani koja se proizvodila u selima u okolici. Tržnice na Markovom trgu i pred katedralom kasnije su zamijenjene trž nicom na Jelačićevom trgu. Godine 1930., kad je Zagreb već imao više od 100.000 stanovnika, odlučeno je da se sa -gradi moderna tržnica – Dolac, sa zat vo-renim i otvorenim dijelom te ribar ni com. Danas spomenik "Kumica" na vrhu ste-peništa pokazuje tko je tu donosio svoju robu. Dok razigrani "Petrica Ke rem puh" Vanje Radauša pokazuje duh za gre bač kog fakina, kumica je ozbiljna jer je i nje zin posao ozbiljan.

Kumice su uvijek bile sigurni snab dje-vači građana mlijekom, sirom i vrhnjem, jajima, kokošima itd. Ponekad su to radile tajno, ponekad javno, nekad bolje, nekad slabije, no Zagreb u vrijeme kad je imao ot prilike četvrt milijuna stanovnika nije patio od gladi jer se razvila interesna po-ve zanost seljanki iz okoline i građana. Samo borček, mali vlak kojim su seljanke sva kodnevno dopremale svoje proizvode u Zagreb, a nedjeljom Zagrepčani od-la zili na izlet u Samoborsko gorje, bio je žila kucavica te povezanosti. Slične ve-ze uspostavljene su i s ravnicom na ju gu, dolinama i brežuljcima na zapadu i isto ku, kao i s malim selima na padinama Med-vednice. Njihovi su se proizvodi i usluge toliko cijenili, da je Zagreb neuspjelo po-ku šao iskopati tunel prema Hrvatskom za gorju.

Trebalo je otvarati i nove tržnice - Kva ter nikov i Britanski trg, Treš nje vački

plac i Kustošiju, a u so cija lističko vrijeme nekoliko tržnica u Novom Zagrebu, što je posavskim seljacima olakšalo donošenje robe na prodaju. Na Dolcu se oko spo me-nika Petrici Kerempuhu ne kada prodavala živad, a u ri barnici riba iz još nezagađene Save i potoka. Nudio se i mirišljivi kuku-ruz ni kruh pečen u krušnoj peći, uz sir i vrh nje omiljena hrana Zagrep čana. Se-ljan ke se do 1872. nisu organizirale u ce -hove, ali su prodavale robu pod kontro-lom. Hljebopekarice su se bavile pečenjem kruha i peciva. Jako se pazilo na poštenje kod vaganja na kantaru, ali i na čistoću.

Seljanke u okolici Zagreba bile su pis-mene, pa su neke čitale Gospodarski list, a druge pak časopis Domače ognjište, ali i brojne listove koji su imali kolumnu o po vrćarstvu i vrtlarstvu. U Sisku je prije Dru gog svjetskog rata dr. Đuro Basariček u suradnji s učiteljicama pokušao osnovati žensku vrtlarsku školu.

Vajda, koji i danas ima zgradu "iza repa" spomenika banu Josipu Jelačiću, bio je najveći trgovac jajima koja je skupljao po čitavoj sjevernoj Hrvatskoj. Ta su jaja spasila mnoge obitelji od gladi, osobito

one u kojima je, nakon muževe smrti, bri-ga za obitelj pala na leđa žene.

Sela u okolici Zagreba i danas su pre-pu na cvijeća koje seljanke s najvećom paž njom i ljubavlju uzgajaju, pa ga onda, is pleteno u kitice, prodaju na gradskim uli cama i tržnicama. U proljeće to bi bi-le visibabe i ljubice, a stručkova cica-ma-ca bio je prepun grad. Od Cvjetnice pa do blag dana Svih Svetih, Zagreb bi bio pre pun cvijeća. Cvijećem su se kitili olta-ri u gradskim crkvama, posebice u crk vi sv. Katarine i crkvi sv. Marije na Dol cu, nekoć najvažnijoj crkvi u životu žena. Ukrašavao se i kip Blažene Djevice Ma rije, podignut u zaštiti protiv kuge, koji se da-nas nalazi ispred katedrale, a nekoć je bio na Markovom trgu, gdje se smatralo da je pogubljen seljački kralj Matija Gubec.

Platno, svila, vez i čipka Otvaranje Botaničkog vrta u Zagrebu

potkraj 19. stoljeća povećalo je zanimanje za raznoliki biljni svijet, pa su se i mnoge strane vrste udomaćile u seljačkim vrto-vima. O Zagrebu se govorilo kao o gradu bo gatog zelenila. Bez poteškoća su se

Pred grobljem na Mirogoju

Foto: iz časopisa "Svijet" 1933.

78

mog li cvijećem ukrasiti slavoluci prilikom Tijelova ili u čast istaknutih osoba koje su dolazile u grad. U vrijeme gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, u Zagrebu je 1925. or ganiziran prvi cvjetni korzo, a pokro-viteljica je bila Heinzelova supruga Berta.

Gotovo je svaka seoska obitelj u oko-lici Zagreba sijala lan i izrađivala grubo i fi nije sukno. Preradom vune bavilo se ma lo žena u zagrebačkoj okolici. Prelo se i tka-lo, a i bojilo, a neke su seljanke po željele u vri jeme baroka slijediti modu s dvora, uk-ra šavajući odjeću, osobito rup ce, bluze i pre gače. Utjecaji su dolazili iz gradske mo-de, ali su seljanke razvile vlas titi stil u noš-njama koje se razlikuju od kraja do kraja.

Poticanje svilarstva do 1848. još je više us mjerilo pažnju žena, a i crkve, na svilu kao predivan materijal kojim se može ukrašavati odjeća. Misna ruha svećenika najbolji su primjer ukrašavanja cvjetnim i biljnim motivima, a danas se čuvaju u Muzeju crkvene umjetnosti u Zagrebu.

Modifi cirajući motive, osobito cvjet ne, seljanke su počele ukrašavati svoju sve čanu odjeću. Svako je selo željelo ima ti po seb-ne obrasce, kako bi se žene pre po z navale po bojama i motivima. Šes tin čan ka s jar-kocrvenom nošnjom i ki šo bra nom raz-likovala se od žene iz Vug rov ca ili Čučerja. Za razliku od nekoć bo ga te Slavonije, gdje su dukati ukazivali na na rodno bogatstvo, ili konavoske noš nje s koraljima i svilom, nošnja žena iz za grebač ke okolice bila je skromnija, ali joj je značaj bio isti.

Vezenje je postalo sastavni dio škol-skog poučavanja, a radovi talentiranih dje vojčica s veseljem su izlagani na kraju školske godine. Vrijedna vezilja pre poru-čivana je kao vrijedna djevojka, a naj ljepše vezenine čuvale su se u škrinjama. Lje po-ta narodnog veza uočena je već na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj iz ložbi u Zagrebu, 1864. Počelo se vesti i sti ho ve na kuhinjskim krpama.

Rukotvorine su ubrzo postale roba, a za gre bački trgovac Salamon Berger po čeo je skupljati vezene ornamente na od ba če-noj robi i motive dao izrađivati že na ma. Vezenine je prodavao u Hrvatskoj, ali i izvan nje, a bile su tražene u Austriji, Nje-mačkoj, pa čak i u Americi. Berger je 1919. postao prvi direktor Etnografskog muzeja koji se razvio iz Tekstilnog odjela Muzeja za trgovinu i obrt Trgovačko-obrt ničke komore, čiju je važnost is tak la Jelica Belović Bernadzikowska. U Pe tri nji je osnovano i poduzeće koje se ba vilo vezenjem. Vezena je roba bila tra že na, a bila je mukotrpan rad

mar lji vih seljanki koje su vezle posteljinu bo gatim Zagrepčankama. Dijelovi vezene po ste ljine poslije 1945. često su završavali uši veni na narodnim nošnjama.

Posebnu pažnju privlačilo je čipkarstvo koje je početke imalo u samostanima. Le-poglavska i paška čipka danas je blago svjetske baštine. Pod pokroviteljstvom Izi dora Kršnjavog, predstojnika odjela za bo go štov lje i nastavu Zemaljske vlade, Vik torija Pajer počela je u Lepoglavi 1892. voditi čipkarske tečajeve. Stručna uči te-

ljica Zlata pl. Šufl ay preuzela je 1907. vo-đenje čipkarskog tečaja u Varaždinskim Toplicama, kombinirajući motive lepo-glavske čipke s idrijskom. Čipke su se pro davale i na zagrebačkoj tržnici, a Zlata Šufl ay objavila je 1918. brošuru "Hrvatska čip ka u domu i na oltaru". Lepoglavska čip ka osvaja 1937. nagradu na izložbi u Parizu, a 1939. u Berlinu. I danas u Lepo-glavi djeluje čipkarska škola.

Seljačka sloga i Mara MatočecAntun Radić objavio je krajem 19.

sto ljeća "Upute o sakupljanju narodnog bla ga", potičući vrijednost rukotvorina te narodnih pjesama i poslovica, a njegov brat Stjepan Radić ukazao je na snagu se-ljaštva i svoju stranku, osnovanu 1905., počeo pretvarati u pokret. Putovao je sje-verozapadnom Hrvatskom i svugdje su ga žene srdačno dočekivale, odijevajući pri tom najljepše ruho; slikar Ivan Tišov pri kazao je Stjepana Radića okruženog se-ljacima iz Zagrebačke oblasti.

Radić je studirao u Pragu, gdje je narodna češka kultura bila potvrđena kao velika vrijednost i on tu spoznaju prenosi u Hrvatsku. Osnovan je Seljački muzej u palači Seljačkog doma, 1925., prilikom oblježavanja 1000. godišnjice hrvatskoga kraljevstva, a u komoru Sokolske mogile u Maksimiru položene su mnoge izrađevine seljaka, pa i vezenine. Nažalost, komora je ispražnjena tijekom diktature, a muzej je nekoliko dana poslije Radićeve smrti zahvaćen požarom.

Plakat Pomozite zagorskoj sirotinji! Kupujte

krasne lepoglavske čipke! izrađene na

čipkarskom tečaju (Tihana Petrović Leš: Le-

po glavsko čipkarstvo, Zagreb, 2008., str. 86)

Ivan Tišov:

Stjepan

Radić

okružen

seljacima

Zagrebačke

oblasti,

1927.,

ulje na

platnu

rijanskim procesijama i prošteništima, a onda je bilo lako preorijentirati se na na -rodnu pjesmu.

Od 1933. do 1941. se ljanke su na smo-trama svake godine u Zagrebu i u čitavoj Hrvatskoj; Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi i brojne druge manife stacije sela žive i danas.

Tijekom Prvoga svjetskoga rata sela u okolici Zagreba odigrala su značajnu ulogu, uzimajući na prehranu gladnu her-cegovačku i istarsku djecu, a slično su radile seljanke i u Drugom svjetskom ra tu, povezujući Zagreb i njegovo zaleđe. Mlje-karice su u kantama za mlijeko prenosile vijesti i poruke, uz poneki komad mesa, u zamjenu za stvari koje su njima bile po-trebne.

Danas sve žene imaju pravo glasa. Seljanke su opet tihi i nevidljivi pomagač razvoja društva, zaslužne za očuvanje se-ljačkih tradicija i seljačkog doma i obi telji. One nisu napustile dom, privu čene sjajem života u gradu. U srpnju svake godine na Smotri folklora u Zagrebu imamo priliku vidjeti mnoge domaće i inozemne sastave i zborove u emisijama predajne kulture u programu Hrvatskoga radija.

Narodno je blago sastavni dio europ-ske kulture i tradicije i trebamo ga čuvati i njegovati. Pažljivom promatraču daje od-govore na mnoga pitanja, između ostalog i na pitanje zašto u Zagrebu nije bilo velike gladi tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Seljanke iz zagrebačke okolice tiho i nenametljivo činile su život u Zagrebu pod nošljivim i u najtežim razdobljima nje go ve povijesti.

79

običaji, ističući da u našoj seljačkoj kulturi leži naša snaga. U to vrijeme u Čučerju se izvodio igrokaz "Čučeranska svadba", koji je s velikim uspjehom gostovao u mnogim gradovima.

Nakon velike svjetske krize Nada Sre-mec opisala je težak život seljanki u zbor-niku "Kako žive žene", 1938., kad je Mara Matočec već postala poznata u čita voj državi - 21. veljače 1937. govorila je na glav noj skupštini Seljačke sloge kao čla-nica Glavnog odbora. Vodstvo Seljačke slo ge slalo ju je u Dalmatinsku Zagoru i Bosnu, gdje je bila zaprepaštena bijednim životom nekih žena. Te joj je godine izve-den i igrokaz "Povratak iz grada na selo" u Malom kazalištu u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, a Stanko Dvoržak, istaknuti ljevičar koji je prvi objavio "Život jed ne žene" Dragojle Jarnević, piše o original-nosti njezinog jezika i rada. Mara Matočec govori i na Prvom ženskom seljačkom kon gresu, u lipnju 1937.

Čuvanje seljačke tradicijeDr. Suzana Leček satkala je 2003. knji-

gu "Seljačka obitelj u sjeverozapadnoj Hr vatskoj 1918. - 1941.", inspiriranu knji -gom Nade Sremec iz 1938., u kojoj re-konstruira težak život seljanki; kazivanja Ane i Jele Krajačić iz Šestina, Ane Badel iz Stenjevca, Bare Kuntić iz Čučerja, Barbare Stančić iz Jerovca i mnogih drugih ka-zivačica i kazivača neposredan su izvor za poznavanje života sela u prošlosti.

Žene su preko Seljačke sloge i pri je 1935. javno nastupale, pjevajući u crk -venim zborovima i na tijelovskim i ma-

Seljaci su kroz Seljačku slogu kao or-ga nizaciju žena Hrvatske seljačke stran ke počeli njegovati ljubav za seljačke pro-izvode. Ogranci Seljačke sloge, stvarani od 1922., umrežili su oko 1936. čitavu Hr vatsku, velik dio Dalmacije, a bilo ih je ogranaka i u Bosni i Hercegovini. Naj-aktivnije žene počele su priređivati igro-kaze i osnivati zborove, a na prelima i sijelima govorilo se o potrebi okupljanja že na i čuvanja narodne baštine.

O životu žena na selu uglavnom su pisali muškarci: Josip Kozarac, Jozo Ivakić, Janko Matko, Mihovil Pavlek Miškina. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pod utje-cajem Marije Jurić Zagorke, počeli su se javljati i ženski pisci: Vilma Vukelić u Osijeku, Ida Garmiršek u Srijemskoj Mi-tro vici i Sida Košutić u okolici Zagreba os tavile su vrijedna svjedočanstva o ži-votu seljačkih žena. Seljanke su pisale pjes me posvećene Stjepanu i Antunu Ra-diću, no njihovi radovi uglavnom ostaju ne objavljeni jer su i seljaci u vodstvu Ra-dićeve stranke teško priznavali ženama ravno pravnost u javnom radu.

Marija Jurić Zagorka prva je otvorila svoje časopise ženama sa sela. Osobito je cijenila Maru Matočec, rođenu u Đe le-kovcu 1895., koja je pisala pjesme, pri če, igrokaze i članke o najaktualnijim pro-blemima seljanki, ali ih je i okupljala u družine koje su izvodile priredbe i izvan svog mjesta. U svom najpoznatijem igro-kazu "Invalid" opisuje životnu borbu žena koje su u Prvom svjetskom ratu ostale bez muža. Mara Matočec poručuje 1936. da se ne smije zaboraviti naša pjesma, kolo,

Fotografi ja seljačke književnice Mare Matočec (Đelekovec,

1885. - Korija, 1967.), objavljena u listu Marije Jurić Zagorke

"Hrvatica" (Vlatko Smiljanić: Mara Matočec,

Virovitica, s.a. naslovnica)

Katarina Krvarić: "Povratak u grad",

2010., ulje na staklu

80

Vođene misijom Udruge poslovnih žena Krug, dugogodišnjim ra dom vrijednih Kružica te njiho vim pri -

mjerom u promicanju žena u podu zet niš-tvu, u skladu sa Stategijom raz voja žen -skog poduzetništva, članice za gre bač kog ogranka Kruga osmislile su i pro vele pro-jekt “Poduzetnica - to mogu biti i ja”.

Cilj projekta bilo je poticanje samo-zapošljavanja, što je jedan od važnih na-čina smanjivanja nezaposlenosti u gradu Zagrebu, kao i poticaj ženama koje imaju nove, inovativne ideje za poduzetničke pot hvate. Projekt je omogućio ciljanoj sku pini osvještavanje važnosti upravljanja vlas titim životom, pokretanja vlastitog posla te prihvaćanja samozapošljavanja i poduzetništva kao dobrog načina rješa-

Projekt je omogućio osvještavanje

važnosti upravljanja vlastitim

životom, pokretanja vlastitog posla

te prihvaćanja samozapošljavanja

i poduzetništva kao dobrog

načina rješavanja problema

nezaposlenosti

- to mogu biti i ja

Poticajne radionice Udruge

poslovnih žena Krug

vanja problema nezaposlenosti, istak nu la je Renata Vokal, predsjednica za gre bač-kog ogranka Kruga i voditeljica pro jekta.

U projektu "Poduzetnica – to mogu biti i ja" sudjelovalo je stotinu žena, a pro-veden je kroz tri seta po tri neovisne in-teraktivne radionice te seta predavanja, koje su vodile članice Kruga. Radionice su bile namijenjene prvenstveno neza-poslenim ženama koje imaju ideju i želju za pokretanje vlastitog biznisa, ali im ne-dostaje samopouzdanja pa i znanja da bi se upustile u ostvarivanje svog cilja. Te me radionica bile su: "Upravljanje so-bom: prvi korak na putu prema vod stvu i poduzetništvu" (vodila je Elena Cvjet-ković, Misliona, s Jasminom Bje li com), "Mar keting – nikad završena priča" (vo-

dila je Đurđica Marković, Meteo-info), "Fi nancije za nefi nancijaše" (vodila je Ta-nja Rukavina, Abak-usluge) te "Što sve treba znati prije pokretanja posla" (pod vod stvom Renate Vokal, D.R.I.M.).

Projektom se željelo polaznicama ra-dio nica omogućiti razumijevanje proce sa pretvaranja ideje u biznis, pružiti te melj-na znanja za tržišnu utakmicu, nau čiti kre iranje marketinških aktivnosti u sraz-mjeru s rapoloživim budžetom, omo gu-ćiti usvajanje temeljnih fi nancijskih zna-nja o poslovanju tvrtke ili obrta te načina pripreme i izrade poslovnog plana s fi -nancijskom analizom.

Pokrovitelji projekta bili su Mini star-stvo poduzetništva i obrta, Ured za rav-nopravnost spolova pri Vladi Republike Hrvatske i Hrvatska gospodarska komora, partner Hrvatski zavod za zapošljavanje, sponzor Erste & Steiermärkische Bank, a medijski pokrovitelji Poslovni savjetnik, MojPosao i MojBiz. Nakon završetka ra-dio nica zagrebački ogranak Kruga orga ni-zirao je svečanu dodjelu svjedodžbi u pro-storima Hrvatske gospodarske ko more.

Hrvatska udruga poslovnih žena Krug ima više od 150 članica, a zagrebački og -ranak 50-ak članica. Ogranak na sto ji jed- nom mjesečno organizirati dru že nja na kojima se članice mogu pred stavi ti, is -pri čati priču o svome putu u podu zet niš-tvo te predstaviti usluge i novosti svoje tvrtke i osobne uspjehe. Organiziraju se i predavanja koja mogu koristiti članicama u poslovanju, primjerice predavanje o pret pristupnim fondovima Europske Uni-je ili razgovor u Hrvatskom saboru o pro-ble mima poduzetnika.

Poduzetnica

81

Savez za energetiku Zagreba i Hrvat ska gospodarska ko mo-ra - Europ ska po duzetnička mreža Hrvatske, uz generalno po-kroviteljstvo Banco Popolare Croatia, dodijelili su prvu hrvatsku nagradu za zeleno gospodarstvo Greenovation istak nutim po du-zetnicima i novinarima, u deset kategorija.

Time je odabrano prvih deset nosi te lja oznake Green Mark - Sign of Excel lence jer su svi dobitnici nagrade ostvarili pravo petogodišnjeg isticanja tog obiljež ja održive, odnosno zelene usluge, proiz vo da, tehnologije.

Ukupni pobjednik je grupacija Bio vega na čelu s Jadrankom Boban-Pejić, za projekt Grupacija Biovega - Biovega d.o.o., Ma-kro nova d.o.o., Planetopija d.o.o. i Bio-Zrno d.o.o., a Jadranka Boban-Pejić proglašena je i najboljom menadžericom hrvatskog zelenog gospodarstva, za pro jekt Biovega d.o.o. - proizvodnja prirodne hrane, trgovina i usluge.

U kategoriji najbolji start-up hrvat skog zelenog gospodarstva nagrađena je tvrtka Tehnoplast profi li d.o.o. za projekt Indu-strijska proizvodnja pasivnih kuća, a u kategoriji najbolja usluga tvrtka Eko prijevoz d.o.o. za projekt EkoTaxi - Smanjenje CO2 emisija hibridnom teh no lo gijom. U kategoriji najboljeg proizvoda na gra đena je tvrtka Knauf Insulation d.o.o. za projekt Knauf Ins-ulation Ecose Tech nology, a u kategoriji najbolja mar ketinška kam pa nja Savjet za zelenu grad nju u Hrvatskoj za projekt Green Buil ding Professional - cjelogodišnji edukacijski pro gram za zele nu grad nju i održavanje pro stora s ciljem os tva rivanja uštede ener gije.

Za najbolji web-program nagrađen je EPIEC za projekt Ino-vativni koncept pru žanja usluge energetskog savjetnika po prin-

Dodijeljene nagrade za razvoj zelenoga gospodarstva

cipu mobilnog zelenog ureda. U kate goriji najboljeg novinara hr-vatskog zele nog gospodarstva proglašeni su Jas mina Trstenjak iz Lider Pressa te Mla den Iličković iz HRT-a.

Najboljim timom proglašeni su za poslenici tvrtke Ekoplanet d.o.o. za pro jekt Zbrinjavanje medicinskog otpa da, a po sebna nagrada za istaknuti nacio nal ni do prinos razvoju hrvatskog zele-nog gos po darstva (inovacije u zelenom gos po dar stvu) pripala je Stipanu Orčiću za projekt Uređaj za ultrazvučno tretiranje tla.

Prilikom dodjele nagrada, najavljeni su prvi Međunarodni gospodarsko-inves ticijski dani i sajam razvoja, proizvodnje i in-vesticija u zelenom gospodarstvu Greenvest: Invest in Green Cro-atia te novi medijski portal www.greenvest.com.hr.

Natječaj za studentski rad na temu žena

Centar za ženske studije objavio je natječaj za dodjelu nagrade za studentski rad na temu žena, odnosno rodne problematike. Natječaj je otvoren do 1. listopada.

Centar za ženske studije smatra obrazovanje o ženskoj pro-ble matici na interdisciplinarnoj osnovi te poticanje istraživanja vezanih uza žensku subjektivnost, žensku povijest i kulturu, rod/spol, moć i znanje, autoritet i nasilje sastavnim dijelom novih i kritičkih znanja unutar svih vidova obrazovanja i cje-lo životnog učenja. Stoga poziva studente svih hrvatskih sve-u čilišta da prijave svoj znanstveni, stručni ili umjetnički rad u pisanom ili izvedbenom obliku, uključujući seminarski i za-vrš ni rad, koji je nastao kao sastavni dio studentskih obveza i po zitivno su ga ocijenili njihovi nastavnici ili mentori na ma-tič nom fakultetu. Rad se, dakako, treba baviti ženskom odnos-no rodnom pro blematikom, pokazati adekvatno znanje o sa dr žajima vezanim uz temu, odgovarajućoj metodologiji i pozna vanje stručne literature.

Nagrada se sastoji od povelje i novčanog iznosa, a odluka o dodjeli bit će objavljena u prosincu na web-stranicama Centra za ženske studije - www.zenstud.hr , na kojima možete pronaći i detalj nije informacije o natječaju.

Prva komercijalna LTE mreža Vipneta i Ericssona

Nikole Tesle Vipnet i Ericsson Nikola Tesla pustili su u rad prvu LTE mrežu

u Hrvatskoj. Partnerstvo dva jaka brenda u telekom industriji doprinosi bržem razvoju hrvatskoga gospodarstva. Zahvaljujući LTE tehnologiji, korisnici će na prijenosnim računalima i mobilnim telefonima imati i do deset puta veću brzinu prijenosa podataka, kao i mogućnost za brojne multimedijske servise i upo-trebu zahtjevnih aplikacija na zaslonima mobilnih uređaja.

- Uvođenje 4G mreže potvrda je liderske pozicije Vipneta u bežičnom broadbandu – istakao je Mladen Pejković, predsjednik Uprave Vipneta.

Mladen

Pejković

82

Prilikom primanja nagrade Zagrep-čan ka godine u Skupštini moga gra-da, dirnuta i s ponosom rekla sam

koliko mi puno znači. Nisam osoba koja "ganja" nagrade i priznanja, još do danas nemam sastavljen vlastiti CV, uvijek kad mi zatreba pišem ga ispočetka i stalno se nanovo prisjećam što sam sve radila i gdje sam bila. Kad su me B.a.B.e. nominirale za Zagrepčanku godine, nisam vjerovala da bih mogla dobiti nagradu; one su se šalile da sam stara i da je red da se prisjete svojih seniora. Ali kad me i Skupština nominirala, srce mi je zadrhtalo. Nagrada

Napisala: Ljubica Matijević Vrsaljko

Foto: Ines Novković

Nagrada je priznanje dvadesetogodišnoj ideji i radu na zaštiti žena od

nasilja, koju sam promicala konkretnim odvjetničkim i aktivističkim radom

je zaista priznanje, ne samo meni nego jednoj cijeloj dvadesetogodišnoj ideji i radu na zaštiti žena od nasilja, koju sam promicala konkretnim odvjetničkim i aktivističkim radom.

Nasilje je samo jedan od problema s kojim se žene susreću. Često nije samo fi zičko, što ljudi najčešće prepoznaju;

Nagradu Zagrepčanka godine Skup šti na grada Zagreba dodjeljuje, pre ma defi niciji: za izniman doprinos

u praktičnom i teorijskom radu na afi rmaciji žena u društvu, poseb no uspješno djelovanje na pro mociji

ženskih ljudskih prava i ravno prav nosti spolova u okviru ljudskih prava i rezultate u podizanju kvalitete

života žena u Zagrebu.

Ove je godine nagrada pripala za gre bačkoj odvjetnici Ljubici Matije vić Vrsaljko, prvoj hrvatskoj pravo bra-

niteljici za djecu, suradnici Suda za ljudska prava u Strasbourghu, pred sjednici radne skupine za izradu

Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (koji je donesen 2003.), aktivistici u nevladinim organizacijama koje

se bave zaštitom prava žena i djece, posebice u Autonomnoj ženskoj kući Zagreb, voditeljici pravnog

tima u udruzi B.a.B.e., zastupnici zlostavljanih žena i djece u postupcima pred su dom.

Evo što je Ljubica Matijević Vrsaljko, u povodu primanja nagrade Zagrep čanka godine, napisala za naš list:

nasilje su i uvredljive, omalovažavajuće izjave, psihička i emocionalna prinuda, seksualno nasilje, ružne seksualne insi nu-acije, zastrašivanje, ekonomsko i niz dru-gih ponašanja koja su svakodnevnica žena u kući, na radnome mjestu, na ulici...

Kao žena, i prijateljica, i kolegica, i od vjetnica mogu reći da je ženama jako teško u životu, neovisno o tome imaju li problema s nasiljem.

Začarani krugMoja mama je dolazila s posla u tri

sata poslijepodne, svako popodne poma-ga la mi je u pisanju zadaće, vodila na slo-bod ne aktivnosti; popodneva sam pro vo-dila u učenju, igri, ali i sa svojom obitelji. Danas mlade mame dolaze sve kasnije

Iz kruga nasilja nije lako

izaći; mnogi su razlozi

zašto žrtva teško donosi

odluku o odlasku

Žene,

83

Kao žena, i prijateljica,

i kolegica, i odvjetnica

mogu reći da je ženama

jako teško u životu,

neovisno o tome imaju li

problema s nasiljem

s posla, boje se da ne izgube posao pa pristaju na radne uvjete na svoju štetu, djecu ne viđaju do kasno poslijepodne ili navečer, kod kuće ih čekaju kućanski poslovi, djeca su ih željna, željele bi biti i sa svojim supruzima i partnerima, ako ih imaju, standard je pao pa mnoge rade dopunske i honorarne poslove, kako bi održale "glavu iznad vode" s troškovima. Međutim, to je začarani krug: ako radiš duže, mnoge usluge poput čuvanja djece i spremanja stana moraš platiti, a onda još više moraš raditi. Istu sudbinu dijele i mnogi muškarci koji rade po cijeli dan, premalo su s obiteljima i djeca nekako iznenada odrastu pored njih.

O ženama koje su nezaposlene ili ra-de za bijednu plaću, da i ne govorim.

Mo že se puno reći i o samohranim maj-ka ma koje ne primaju alimentaciju i u sustavu se bore da ostvare barem neka prava za djecu. Teško je i ženama koje su svojedobno riješile stambeno pitanje

podizanjem kredita koji su poskupjeli, a njihova se plaća smanjila i više ga ne mogu otplaćivati. I ženama koje su u postupku rastave, suprug im je okrenuo leđa, bore se s djecom, troškovima, stra-hom od budućnosti, nemogućnosti da plate odvjetnika i emotivnom boli radi ostavljanja; istodobno, nemaju novca da otputuju, malo se razvesele, nešto lijepo kupe, a prijatelji i roditelji ne mogu im pomoći jer se i sami bore sa svojim pro-blemima.

Razmišljam i o mladim djevojkama koje apsolutno ništa ne znaju o imo vin-skim odnosima u braku, često se ne kri-tički i nerealno zadužuju, podižući kredite da bi uređivale, dograđivale ili adaptirale kuću suprugovih roditelja, a onda nakon

Ljubica Matijević Vrsaljko Zagrepčanka godine

ne bojte se budućnosti!

84

nekoliko godina bile u situaciji da im se njihovo ulaganje, nigdje zapisano, doka-zuje pred sudovima u skupim parnicama koje ne mogu platiti.

Od svijesti do odlukeOsobito je bolno nasilje u domu – na

mjestu gdje bi se članovi obitelji trebali voljeti, podržavati, biti lojalni i brinuti jedni o drugima. Na nasilje na ulici još će netko i reagirati, no u kući nasilje još uvijek izaziva podozrenje, praćeno je stidom i sramom, šutnjom, nerazumijevanjem i predrasudom institucija. Zakoni i drugi normativni okviri koji žene štite od nasilja odavno su doneseni, situacija je puno bo-lja nego prije dvadest godina, kada to ga nije bilo. Za razliku od prije dva de set-ljeća, policija dolazi na intervenciju, su-dovi postupaju po policijskim optužnim pri jedlozima, centri za socijalnu skrb zo-vu stranke radi intervencije vezane uz dje cu. Međutim, još uvijek se žrtve nasilja često susreću s nevjericom institucija, po do zre njem, nerazumijevanjem i mnoš-tvom predrasuda. Naša stara priča: zakoni su odlični – ali praksa provođenja zakona da leko zaostaje.

Nasilje u obitelji često je vrlo suptilna pri ča. Rijetko započinje grubim fi zičkim na siljem, najčešće počinje grubim rije či-ma, oma lovažavanjem, prijetnjama. Is to-dob no, žrtva je zbunjena, pitajući se što se do gađa s muškarcem kojeg voli, ispočetka mu često prašta, opravdava ga, ne vjeruje da je mislio ozbiljno, vjeruje da je to bio je dan izolirani incident koji se neće pono-vi ti, srami se, boji, nema podršku. Često se na silnik i ispriča, obeća da neće više nika da; onda prođe vrijeme, pa onda po-nov no...

Žrtve često trebaju dugo vremena da osvijeste što se zapravo događa. Čes to su i svjesne, ali se boje; kad se obra ćaju za po -moć, često nemaju osjećaj da nailaze na ra zu mijevanje, još uvijek se relati vi zi ra pro blem: "pa svima se to doga đa, u sva-kom braku ima problema" ili mini mi zi ra riječima "nije to tako strašno". Sto ga od svijesti o tome što se događa do od lu ke prema promjeni često prođe pu no vre me-na. Svi imamo silnu potrebu pro mi je niti odnose na bolje, trudimo se, traži mo kriv-nju u sebi... nažalost, mnoge zlo stav ljane žene odluku o promjeni ni kada ne donesu.

U krugu nasilnika ima i vrlo fi nih go s po dina za koje okolina nikada ne bi povjerovala što rade u svome domu. U svo joj sam odvjetničkoj kancelariji i u

sa vjetovalištima u kojima sam radila od žena čula svakojake "opačine" o tome što im rade supruzi ili partneri, u javnosti vrlo ugledni, poznati, uspješni i šarmantni muškarci. Imena će ipak zauvijek ostati odvjetnička tajna na koju sam prisegnula. Doista sam naučila da nasilnici dolaze iz svih društvenih sredina; često su ob ra zo-vani i uspješni, najčešće nije riječ niti o ovisnicima. Žrtve mogu biti također ob-razovane i imućne.

Priča o A. Žene ne "uživaju u nasilju", kako to

mno gi pogrešno kažu. Iz kruga nasilja ni-je lako izaći; mnogi su razlozi zašto žrt va teško donosi odluku o odlasku - tre ba ima-ti puno edukacije, iskustva i senzi bili te ta da se taj problem istinski razumije. Zato je izuzetno važno da stručnjaci koji po-mažu ne obezvređuju i ne omalo va žavaju

žrt vu, da razumiju i njezin put i njezine mo guć nosti i stvarnu snagu, ne obraćaju se "s visoka", ne podsmjehuju se niti je ne sa žalijevaju na način koji vrijeđa. To su struč njakinje u udrugama odavno na-učile.

Sigurno mjesto i utočište gdje su žrtve na silja uvijek bezrezervno nalazile puno ra zumijevanje su mnoge nevladine udruge koje u Zagrebu imaju besplatna pravna i psihološka savjetovališta. Jedno je i sa-vje tovalište udruge B.a.B.e., u kojem već godinama žene mogu dobiti telefonsku, osobnu, pisanu pravnu i psihološku po-moć, a i smještajnu pomoć u skoništu za že ne i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Za raz liku od prije dvadeset godina, situa cija je puno bolja, otvorena su mnoga sklo niš-ta u kojima su žene i djeca pronašli uto-čište, mir, ohrabrenje za daljnji život, na-kon što su izašle iz kruga nasilja.

85

Upravo zahvaljujući nevladinim udru-gama, došlo je do promjene. Stalnim lo-biranjem, promicanjem ideja nenasilja, upo zo ravanjem države da je dužna zaš-tititi žrtve, došlo je do promjene svije sti, a po tom i do normativnog okvira. Kad se danas kaže da netko tuče svoju ženu, to je sramota. No, nekima je to još uvijek le gitimno, normalno i u redu, međutim, čini mi se da je takvih sve manje. Riječ je o procesu - ne možeš dekretom ili na-red bom promijeniti mišljenje ljudi, koje je uvjetovano nizom razloga. Ipak mi se čini da se situacija mijenja nabolje, malo po malo, ali ipak nabolje.

Uvijek ću pamtiti moju bivšu stranku, 47-godišnju A. iz Zagreba, koja je svoje-dob no u prvo i tada jedino sklonište došla sa svoje dvije male djevojčice iz malog mjes ta u Slavoniji. Dopratio ju je mjesni žup nik jer nitko više nije mogao gledati kako nju i djecu zlostavlja njezin suprug. Sjećam se njezinih priča kako ju je najviše tukao kad im je u bolnici umro najstariji sin koji se liječio u bolnici u Beogradu, op-tužujući je da je u Beograd išla ljubavniku. Jednom je u alkoholiziranom stanju nji-hovu dvomjesečnu curicu htio staviti u vre lu pećnicu. A. je bila utučena, šutljiva, ne kooperativna, samo je tupo gledala pred sebe i mislila sam da se nikada neće izvu ći.

Danas, petnaest godina kasnije, za-vršila je večernju školu i radi u dječjem vrtiću. Sjećam se kad je dobila prvu plaću - u panici me nazvala da "nije dobila plaću nego neki papir i plastičnu karticu!", pa smo joj pokazali kako se koristi kartica na bankomatu. Odgojila je krasno svoje dvije djevojčice, danas već djevojke, obje već i rade, a pred prošli mi je Božić javila da je s kćerima kupila stan na kredit i pozvala me na kavu. Ako ikad o nekome budem pisala knjigu, što mi se stalno vrti po glavi, to će biti o A.

Čežnja i strahJako sam sretna kad vidim mladi par

da u kući dijeli poslove, zajednički skr bi o djeci, napuštaju koncept "muških i žen-skih poslova", rade za sebe i za dru go ga s ljubavlju i veseljem. Stvari se ipak mi-jenjaju nabolje.

Nije mi drago, međutim, da sve kas-nije stupaju u brak, a često čujem od mla-dih ljudi da zaziru od odluke da imaju djecu. Iza tih njihovih riječi vidim čežnju za obitelji, ali i strah hoće li o njoj moći brinuti, tugu što se ne mogu zaposliti,

ne mogućnost da pristojno riješe svoje stam beno pitanje. Nemamo im se pravo ču diti! Ja sam nakon fakulteta posao sud-skog vježbenika čekala doslovce dva da-na. A nisam imala oca funkcionara, niti bogate roditelje, niti bilokakvu ve zu. Nakon pravosudnog ispita, isto tako re-gularno i normalno, primljena sam za sudskog savjetnika, a potom i za zamje-ni cu državnog odvjetnika. Nitko me nije gu rao niti lobirao za mene; pravosuđe u kojem sam bila zaposlena brinulo je o svo jim mladim kadrovima, poticalo ih i provjeravalo njihovu stručnost, a kad su neki stupanj samostalnosti i stručnosti postigli, jednostavno su im dali da rade.

Na rodiljni dopust otišla sam bez stra-ha da ću dobiti otkaz ili ružne poglede radi bolovanja; dobila sam i neke novčiće za rođenje djeteta, od kojih sam kupila kolica i kinderbet. Prvi stan sam kupila dijelom štednjom svoje obitelji, a dijelom kreditom koji je iznosio trećinu moje pla će i normalno sam ga vratila. I nisam strahovala hoće li mi sljedeći mjesec rata kredita pojesti plaću i hoće li mi mjesec iza toga plaća uopće biti dovoljna.

No, i u ovom materijalnom siromaš-tvu primjećujem da su žene u mome gra-du uvijek jednako lijepe i s puno ukusa dotjerane.

Najviše me smeta, kao vjerojatno i ve ćinu normalnih ljudi, užasna količina na silja na svim razinama. Na poslu, ulici, u medijima sve se rjeđe vide neke lijepe stvari koje te raznježe do suza; ljudi su po stali podozrivi, grubi jedni prema dru-gima, a najčešće ravnodušni, što je valjda najgore.

Kako spriječiti nasilje - na to je pitanje teško odgovoriti, budući da imam dojam da se nasilje svjesno ili nesvjesno promiče; zavladala su gruba pravila igre, koja svi ne znaju igrati, niti ne žele. Mislim da je ipak odgovor u kombinaciji dobre i rane edukacije, dobrog rada institucija, zaštite predstavnika institucija koji posao žele

obavljati časno i pošteno (da stručnjak ne bude izložen daljnjem nasilju počinitelja), od go varajućeg reagiranja na svaki čin na-silja pa i onaj koji se čini najbezazleniji, dob re prevencije, oštrog sankcioniranja ka da drugo rješenje nije moguće niti svr-si sho dno, promjene medijskih poruka ko-je su se ko mercijalizirale i često su glupe i nasilne.

Gnjavatori i vitezi Moj se Zagreb bitno promijenio od

vre mena moje mladosti. Često sam u klu bo vima, tada su to bili disco clu bovi, ples njacima svjedočila nekim nasil nim situacijama; svaka je djevojka bila u nekoj situaciji izložena napadima, provoka cija-ma, glupim dobacivanjima i slično. Do ga-đalo se, primjerice, da sam odbila društvo, poziv i slično, pa je znalo biti i na granici incidenta. No, sjećam se da su u tim si-tuacijama kavalirski priskakali i potpuno nepoznati dečki - uvijek je bilo gnjavatora, ali i viteza. Dovoljno je bilo da vitez kaže gnjavatoru: "čuo si curu, ostavi je na miru". Nemam dojam da je danas tako...

U vrijeme djevojaštva nisam brinula o tome gdje ću se zaposliti, hoću li dobiti reference, koliko ću imati bodova na ispitu, koliki će mi biti prosjek na faksu, nisam bila stalno u nekim zbrajanjima, rezultatima, u životu budućnosti koja tek treba doći. Išli smo na čagu u Studentski centar, ITD ljeti, Saloon i zimi i ljeti, ljetovali smo u Crikvenici, putovali cijelu noć u Trst po traperice, kaugume, parfem Nine Ricci i sjajilo kojeg u Nami nije bilo, voljeli smo Enesa Kiševića i Nerudu, išli na tulume i nedjeljom na Sljeme, polagali ispite, šaptali na ispitivanjima, veselili se uspjehu drugih (ta prijateljstva traju do danas) i beskrajno se puno smijali.

Kad svojoj 23-godišnjoj kćeri pri čam priče iz moje mladosti, gleda me u čudu. Mladi su danas potpuno drugači ji, previše se druže s mobitelima i računa li ma, a pre-malo jedni s drugima. Ali, kaže liba nonski pjesnik Halil Džubran: "Vaša djeca nisu vaša djeca, oni su od budućnosti". Tako valjda mora i biti.

Ženama bih danas zaželjela da manje ra de, više se odmaraju, budu opuštenije, vi še se smiju i ne boje se budućnosti. Po-že ljela bih da njihovi supruzi i partneri sva kodnevno pokazuju koliko ih vole, a ako ih više ne vole, da im priznaju što su pri v rijedile i za što su zaslužne i da ih ne ma l tretiraju po sudovima, zajedničkoj dje -ci plaćaju alimentaciju i brinu o njima.

Mladi često zaziru od

odluke da imaju djecu -

iza tih riječi vidim čežnju

za obitelji, ali i strah hoće

li o njoj moći brinuti

Povijest grada

86

Povijest gradaj g

8686

Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske

ŠTO JE URED ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA?Ured za ravnopravnost spolova Vla de Republike Hrvatske os-

no van je 2004., Uredbom o Uredu za rav nopravnost spolova, kao stručna služ ba za obavljanje poslova u vezi s ostva rivanjem ravnopravnosti spolova, a Zakonom o ravnopravnosti spolova defi niran je njegov djelokrug rada. Radom Ure da upravlja rav-natelj.

KOJI JE DJELOKRUG RADA UREDA?Ured koordinira sve aktivnosti kojima je cilj uspostavljanje

ravnopravnosti spo lova, izrađuje cjeloviti sustav zaštite i pro -micanja ravnopravnosti spolova u Re publici Hrvatskoj i prati njegovu učin kovitost. U cilju unapređivanja zakonskog okvira, predlaže usklađivanje zakonskih, pod za konskih i drugih propisa kojima se uređuju pitanja vezana uz područje ravno pravnosti spolova s odgovarajućim na cionalnim i međunarodnim doku-men tima i drugim propisima te sudjeluje u njihovoj izradi. Tije-kom procesa pregovora s Eu ropskom Unijom, predstavnice Ureda sudje lovale su u radu radnih skupina unu tar pregovaračkih poglavlja 19. - Socijalna politika i zapošljavanje i 23. - Pravosuđe i temeljna prava.

Ured je zadužen i za izradu naj važ nijeg strateškog doku menta za posti zanje rav no pravnosti spolova - Na cio nalne poli tike za ravnopravnost spo lo va, kao i za nadziranje nje ne provedbe. Ciljevi i mje re Nacionalne poli tike usmjereni su ka pobolj šanju položaja že na na tržištu ra da, u području obra zovanja, procesu odlučivanja u politič kom i javnom životu, kao i pre ma ukla njanju nasilja nad žena ma. Pro vedba mjera direkt no pro miče ljud ska prava žena i doprinosi njihovom dalj njem osnaživanju. Svake dvije godine Ured izvještava Vladu o provedbi mjera Nacionalne politike. Izvješća su dostupna javnosti na web-stranicama Ureda.

Ured za ravnopravnost spolova za du žen je i za pripremu nacionalnih izvješća o ispunjavanju međunarodnih obveza u pod ručju ravnopravnosti spolova.

Okvir za promicanje ravnopravnosti spolova u

Republici Hrvatskoj

Ciljevi i mjere Nacionalne politike

usmjereni su ka poboljšanju položaja žena

na tržištu rada, u području obrazovanja, procesu

odlučivanja u političkom i javnom životu, kao i

prema uklanjanju nasilja nad ženama

Sudjeluje i u provedbi različitih istra živanja i analiza te surađuje s nevladinim udrugama koje su aktivne u području rav no pravnosti spolova. Značajan dio aktiv nos ti odnosi se na promicanje znanja i svi jesti o ravnopravnosti spolova, i to pu tem provođenja različitih kampanja, poput kampanje Uravnotežimo se! - koja je tele vi zijskim i radijskim spotovima te održa va njem tematskih okruglih sto lo va pro mi cala povećanje udjela žena na stranačkim listama uoči lokalnih i parla mentarnih iz bora. Ured je provodio i edu kativnu kampanju u časopisu National Geographic Junior, prilagođenu učenicima nižih raz reda osnovne škole, kojom se ukazivalo na ravnopravnost muškaraca i žena u obavljanju kućanskih i obiteljskih obveza.

PRIJAVITE DISKRIMINACIJU!U Republici Hrvatskoj je diskri mi na cija po bilokojoj

osnovi, na primjer zbog dobi, spola, rase, vjere, kažnjiva na te melju Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije. Gra đani i građanke koji su uočili ili doživ jeli neki oblik diskriminacije mogu se ja viti Uredu predstavkom u kojoj opisu ju povredu antidiskriminacijskog zakono dav stva. Predstavka će se proslijediti pra vo branitelju za ravnopravnost spolova i drugim nadležnim dr žavnim tijelima.

878787

RAVNOPRAVNOST SPOLOVA U LOKALNOJ ZAJEDNICI

U Republici Hrvatskoj djeluje dva deset županijskih povje-renstava za rav no pravnost spolova i povjerenstvo za rav -nopravnost spolova Grada Zagreba. Po vje renstva su radno-savjeto davna tijela žu panijskih skupština, čiji rad koordinira Ured. Posljednjih godina na lokalnoj razini osnovano je i devedesetak općinskih i gradskih povjerenstava za ravno-pravnost spo lova. Baza kontakata županijskih, grad skih i općin-skih povjerenstava nalazi se na web-stranici Ureda.

INFORMIRAJTE SE O RAVNOPRAVNOSTIUred za ravnopravnost spolova Vla de Republike Hrvatske

ima svoju inter net sku stranicu www.ured-ravnopravnost.hr na kojoj se mogu pronaći brojne vijes ti i najava s područja zaštite ljudskih pra va žena, kao i veli ki broj domaćih i me đu na rodnih doku menata, dostup nih za pre uzi manje, ko ji re guliraju pod ručje ravno pravnosti spo lo va u svim pod ruč ji ma društvenog živo -ta. In ter net ska stranica također sadr ži pregled svih aktivnosti Ureda za rav nopravnost spolova, uklju čujući surad nju s drugim institucionalnim meha nizmima za provedbu politike rav no -prav nosti spo lova, među na rod nu suradnju, kao i su rad nju s nevladinim ud ru gama. Za pre uzimanje su dos tup ne i sve publikacije koje je u ok viru nakladničke djelat nos ti tis kao Ured za ravnoprav nost spolova.

Kontakt:

Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH

Mesnička 23

10 000 Zagreb

tel: + 385 1 63 03 090

fax: + 385 1 4569 296

email: ured.ravnopravnost@vlada.hr

www.ured-ravnopravnost.hr

Ljepota

Avon, vodeća svjetska koz-me tič ka kompanija direktne pro daje, obilježava 15 godina

po slo va nja u Hrvatskoj. Na našem tržištu od 1997., tvrtka Avon Kozmetika danas ima 37 za poslenih, tijekom godina nekoliko je puta bila vlasnica certifi kata Poslodavac Part ner, a 2008. je uvrštena u publikaciju Super brands. Riječ je o tvrtki s bogatom tra dicijom, temeljenoj na vrijednostima i

Petnaest godina Avona u Hrvatskoj

NUTRILITE™ za ljepšu fi guruTvrtka Amway predstavila je dodatak prehrani NUTRILITE™ CLA 500 - za one koji žele ljepšu tje-lesnu fi guru. Koncentrirani izvor konjugirane lino-lne kiseline (CLA), derivirane iz 100-postotnog ulja šaf ranike, u kombinaciji s uravnoteženom prehra-nom i tjelesnom aktivnosti, pomaže u smanji va-nju količine masti u organizmu, poboljšava omjer mišića i masti te ima izvrstan učinak na meta bo-lizam. Znanstvenici su otkrili da konjugirana li nol na kiselina (CLA) pozitivno utječe na tjelesnu gra đu. Najbogatiji izvor te esencijalne masne kiseline su meso, mli jeko i mliječni proizvodi, koji se u prehrani siromašnoj mastima često uzimaju u manjim količinama, pa NUTRILITE™ CLA 500 može po-služiti kao nadomjestak. NUTRILITE™ je vodeća svjetska marka vitamina i dodataka prehrani. Proizvod NUTRILITE™ CLA 500, kao i ostali proizvodi tvrtke Amway, mogu se nabaviti isključivo putem Amwayevih zastupnika.

Prirodni

piling za kožu Vrijeme je da kožu pripre-mimo za sunce i visoke temperature. Najbolji su pilinzi za tijelo, koji uk-la njaju odumrle stanice, poja čavaju površinsku mikrocirkulaciju i potiču proces regeneracije. Hrvatska tvrtka Ulola proizvodi 100 posto prirodnu kozmetiku: maslace za tijelo, sapune, soli za kupanje, kreme i prirodne pilinge na bazi morske soli.Ulola piling poboljšava dotok hranjivih tvari u tkivo, a prirodna eterična ulja u pilinzima čuvaju zdravlje kože i pomažu pri uk-lanjanju celulita, liječenju izrazito suhe ili problematične kože i čine je mekom poput svile. Četiri vrste pilinga - Lavanda & ruž-marin, Limun, naranča & koštice marelice, Menta & bademovo ulje, Kadulja & limun možete pronaći u trgovinama dm i Kozmo te na stranici www.ulola.com .

principima koji potječu od osnutka Avo-na u SAD-u prije više od 125 godina. U tre nu cima nepovoljne gospodarske situa-cije, Avon Hrvatska svoje je najpopularnije proizvode kupcima ponudio po cijenama nižim i do 20 posto.Tvrtka Avon Kozmetika aktivna je na pod-ručju borbe protiv raka dojke i na silja nad že nama - već je 2006. Avon u Hrvatskoj kre-nuo s proizvodima s ruži čas tom vrpcom, a 2008. je uveo i poseb ne proizvode sa sim bolom vječnosti kao podršku borbi pr-otiv nasilja nad že nama. Tvrtka je orga ni-zirala i brojne huma nitarne akcije, poput tri izdanja "Moje prve mamografi je" ili pri kup-ljanja novca za Autonomnu žensku ku ću

Zagreb (do nacija je iznosila 100.000 ku na). Tu su i potpore drugim nevladinim udru ga-ma, kao što je donacija 50.000 kuna Udruzi Brod i njihovom skloništu za žene. Avonu je 15. rođendan čestitala i du go go-diš nja humanitarna ambasadorica Bar bara Kolar.

Lucija JosipovićSebastian

Bako

89

90

Pula – tritisućljetni grad (2)

Arenazamalo završila u Veneciji

Napisao: Andrej Bader, Arheološki muzej Istre

Foto: arhiva Arheološkog muzeja Istre

Je li se uopće nešto dramatično do go -dilo u Puli i Istri nakon pada Zapad-nog Rimskog Carstva? Najvjero ja t ni je

nije. Usprkos političkoj i vojnoj nesigur-nosti, Kasiodor, prefekt pretorija, u svojoj zbirci knjiga pod nazivom Variae (od 507. do 537.) donosi podatak o gospodarskom i kulturnom stanju poluotoka: "Vaš nam je, naime, kraj posve blizu, prepun je ma-sli na, nakićen usjevima, bogat vinovom lo zom. S punim se pravom taj kraj naziva ra venskom Kampanijom, smočnicom kra-ljev skog grada, kutkom punim užitka i ra-dosti... Velebne građevine blistaju na da-

leko i na široko, te bi mogao pomisliti da su niska biserja".

Dvadesetogodišnji bizantsko-ostro got- ski rat (od 535. do 555.) završio je po -no v nim osvajanjem Italije i širenjem Is-toč nog Rimskog Carstva. Pulu su Bi zan-tin ci osvojili 538. i tijekom čitavog rata slu ži la je kao vojna baza za operacije na moru i zna čajna luka na plovnome putu uz istoč nu jadransku obalu. Dola zak Bizanta intenzivirao je politički, gospo-dar ski i kulturni život grada. Car Justi-nijan imenuje 546. Istranina Maksimijana nad biskupom Ravenne. Maksimijan je ro-đen u Veštru kraj Rovinja. Prema legen di, orući na svom posjedu, pronašao je za ko-pano blago, dio je darovao caru i pridobio njegovo povjerenje. Nedugo nakon ime-

no vanja nadbiskupom Maksimijan daje sa graditi trobrodnu baziliku sv. Marije u Puli, gdje je u mladosti služio kao đakon. Budući da je bazilika bila bogato urešena mramorom i višebojnim mozaicima, po-stala je poznata kao Sveta Marija Krasna (Sancta Maria Formosa).

Međutim, opatija je bila pogođena i ra tovima koji su se vodili u njezinu sus-jedstvu. To ističe papa Grgur XI. i 1372. go dine udjeljuje oprost svim vjernicima ko ji će pridonijeti njenoj obnovi.

Pod izlikom restauracije samostana, 1547. u Pulu stiže arhitekt Jacopo Sanso-vi no i, zadivljen visokom umjetničkom vrijednošću grčkih mramornih stupova bazilike, odlučio ih je poslati graditeljima biblioteke Marciane u Veneciji. Na tri

91

Vaš nam je, naime, kraj posve

blizu, prepun je maslina,

nakićen usjevima, bogat

vinovom lozom... Velebne

građevine blistaju na daleko

i na široko, te bi mogao

pomisliti da su niska biserja

broda ukrcao je 22 stupa i blokove od af-rič kog mramora, koji su ugrađeni u stu-be biblioteke. Mramor potječe od rim -skog teatra podno Monte Zara. Kas nije će otpremiti još nekoliko antičkih mra -mornih stupova koji su postavljeni u dvo-rani Delle quatro porte u Duždevoj pa lači. Od velebne bazilike danas je ostala sa-ču vana samo memorijalna kapelica koja svje doči o vremenu kada je Sv. Marija uis-ti nu bila krasna.

Dante i Rikard Lavljeg SrcaS franačkim osvajanjem Istre, 788. go-

dine, Pula postaje dio velikoga kraljev stva koje se prostiralo od Galije do Sak sonije i od Hispanije do Podunavlja. Prem da će tijekom sljedećih pet stoljeća Istra biti zasebna kneževina, dio Bavarskog voj-vod stva i na kraju samostalna marka,

utje caj Venecije neumoljivo će sve više rasti. Serenissima se nameće kao vojno-po morska sila. Pula nije samo gospo dar-ski vezana uz nju već i rodbinski - duž-devinom je od 836. do 864. vladao Pietro Tradonico koji je bio porijeklom iz Pule.

Ranokršćansko monaštvo već je ti-jekom 2. stoljeća predstavljalo asketski ide al. Život u samoći, siromaštvu i pot pu-noj predanosti Bogu fascinirao je vjer nike koji su hodočastili u samostane i k ži vućim svecima. Krajem 11. stoljeća bene dik-tinski samostan sv. Mihovila u Puli pružio je utočište svrgnutom ugarskom kralju Salo monu (1063.–1074.), sinu kralja An-drije I. Ondje je Salomon i umro na glasu svetosti (1089.), a pokopan je u crkvi sv. Klementa, koja je bila opatijski mauzolej is tarskih markgrofova. Prenesen je u pul-sku katedralu 1400. godine, gdje počiva

Bazilika je bila bogato

urešena mramorom i

višebojnim mozaicima,

pa je postala poznata kao

Sveta Marija Krasna

još i danas. Arheološki muzej Istre u Puli čuva epitaf nesretnoga kralja, koji glasi: Hic requiescit illustrisimus Salamon Rex Panoniae.

Samostan sv. Mihovila ugostio je, pre-ma predaji, i slavnog Dantea Alighieria koji je tu boravio početkom 14. stoljeća i napisao dio Božanske komedije, koji se odnosi na makabralnu atmosferu pakla. Pula i francuski Arles primjeri su urbanog krajolika s mnogim antičkim grobnicama i sarkofazima, koji su u Danteovo doba još bili vidljivi oko grada: "Kao što kod Arla, gdje Ron manje dere, i kao što su kod Pule, blizu žala, gdje Kvarner među Italije pere, neravan oblik groblja zemlji dala, tako tu strše rake zdesna, slijeva, samo na način strašniji, iz tla.".

Dugo se Sveti Mihovil slavio kao jedna od najuglednijih opatija u Istri, a onda je 1456. napušten. Spomen na samostan ču vaju dekorirani pragovi vrata, koji su odnošeni i uzidani u pokrajnji portal pul-ske katedrale.

U ožujku 1177. u Puli boravi papa Alek sandar III. O papinu putovanju go -vo re dva izvora iz pera njegovih pra tila-ca, kar dinala Bosona i biskupa iz Saler na mons. Ro mualda. Kardinal Bo son navo di:

Grobna ploča kralja Salomona

Rekonstrukcija, Sv. Marija Formosa

Pulski zaljev s

amfi teatrom

92

"Nakon četiri dana iziđe iz Zad ra i plo veći sretno uz slavenske otoke i malene pri mor-ske gra dove Istre, uz pomoć Gospodnju ra dostan stigne do samostana sv. Nikole na Rialtu". Izvješće biskupa Romualda još je iscrpnije: "Na svom putovanju do Vene cije papa se zaustavio u Puli. Zatim se Aleksandar III. zaputio sa svojom prat-njom u Bale. Pohodi crkvu Majke Božje Snjež ne kod Rovinja. Nakon nekoliko dana boravka na području porečke biskupije u be nediktinskom samostanu Sv. Marije (koji se na lazio između Sv. Lovreča i Krin-ge), pa pa je iz Vrsara krenuo za Veneciju".

Istarski poluotok je tijekom čitavog sred njeg vijeka bio nezaobilazna komuni-kacija prema Svetoj zemlji. Nesigurnost pu tovanja kopnom navela je ljude da se koriste morem. Pomorske rute brodova koji su prevozili hodočasnike poklapale su se s glavnim trgovačkim plovidbenim pravcem koji je od Venecije do Konsta n-ti nopola vodio uz istočnu obalu Jadrana.

Pula i Lokrum mjesta su na našoj oba-li na kojima se na povratku iz Trećega kri žarskoga rata iskrcao engleski kralj Ri kard Lavljeg Srca, 1192. Dubrovačka le genda kaže da se za vrijeme oluje Ri-kard zavjetovao da će sagraditi crkvu po-svećenu Bogorodici na mjestu gdje se us-pije iskrcati - i tako je sagrađena crkva a kasnije i lazaret na Lokrumu. Poveznica iz među Rikarda i Pule sačuvana je u sred-njovjekovnim njemačkim ljetopisima koji pri povijedaju o tome kako je Rikard s tem plarskom pratnjom u prosincu 1192. uplovio u pulsku luku, gdje je osta vio suprugu i obitelj (budući da nije bio u dob rim odnosima s Mlečanima) i nasta-vio dalje, morem prema Aqvileji. Moćni temp lari u Puli su imali hospital u kojem su skrbili za hodočasnike, a nalazio se u neposrednoj blizini Arene i crkve sv. Ivana, koja je istodobno bila gospodarski posjed.

Bonov rukopis o alkemiji Praksa hodočašćenja ne gubi zamah

niti u kasnijim stoljećima. U Puli je sre-di nom 13. stoljeća boravio sv. Franjo Asiš ki. Do 1314. izgrađeni su samostan i crk va sv. Franje, koja monumentalnost du guje kultu sv. Otona. Okupljanja vjer-nika bila su izrazito masovna, pa se pret-postavlja da je to razlog što crkva ima dvi je propovjedaonice: jednu za vjernike u crkvi i drugu za one koji su okupljeni vani. Francuske vlasti ukidaju samostan 1805. i u njemu smještaju vojarnu, potom

austrijska vojska prenamjenjuje samostan u skladište hrane i pekarnicu, čime se uvelike devastira. Redovnicima je vraćen 1922. te se obnavlja do 1927.

Godine 1296. izgrađena je nova ko-mu nalna palača s ložom u gotičkom sti-lu, koja je s Augustovim hramom i ko-munalnim tornjem činila zaokruženi kom pleks. Sklop je krajem 15. stoljeća pre o blikovan u renesansnom stilu. Nakon dje lo mičnog rušenja 1651., obnovljen je od 1696. do 1698. (dodana je i gradska ura), a posljednji je put potpuno obnovljen od 1982. do 1988.

U Puli je sredinom 13. stoljeća

boravio sv. Franjo Asiški, a do

1314. izgrađeni su samostan i

crkva sv. Franje

Godinu dana prije nego što će Pu-la postati dio Mletačke Republike, 1330., slavni alkemičar i liječnik Pietro Bo no upravo će u Puli završiti rukopis slavno ga djela Pretiosa margarita novella (Skupo-cjeni novi biser). Bonov tekst postao je poz nat kao sustavni pregled tadašnjeg al-kemijskog znanja. Riječ je o alkemijskoj raspravi, mnogo opširnijoj od svih ono-dobnih alkemijskih tekstova, bez opisa pos tupaka u laboratoriju. Bono smatra da je razvoj običnih metala u zlato težnja prirode. Trenutačno djelovanje kamena mudraca dovoljno je da dovrši tu težnju,

Samostan i

crkva sv. Franje

93

bez obzira na koji metal djeluje. Knjigu Bono završava riječima da je alkemijski pokus bez vjere osuđen na neuspjeh. Umijeće alkemije je božanska tajna.

U neposrednoj blizini Pule, između Fa žane i Brijuna, 9. svibnja 1379. vodila se velika pomorska bitka. Sukobile su se fl ote Genove i Venecije. Mletački je admiral Vittor Pisani ubio u borbi genoveškog ad mirala Luciana Dorija, ali su u sukobu konačni pobjednici bili Genovežani. I da-nas su negdje na dnu kanala ostaci po top-ljenih brodova.

Poznato je kako su u 15. i 16. stoljeću pulske antičke spomenike proučavala, mje rila, crtala najistaknutija imena tali-jan ske renesanse, poput fra Giconda, San-galla, Michelangela, Serlija i Palladija.

No, nad Pulom su se nadvili crni ob-laci. Samo tijekom 16. stoljeća zabilježena su četiri jaka potresa: 1504., 1510., 1511. i 1517., nekoliko izrazito sušnih godina: 1546., 1548., 1559., 1561. i 1562. i čak če-tr desetak većih ili manjih epidemija kuge od 1505. do 1577. Gradu je nanesen ne-iz brisivi trag smrti i propadanja. U tre nu-cima kad je Pula bila na koljenima Veliki senat Mletačke Republike donio je odluku da se pulska Arena sruši i iznova podigne u Veneciji, u slavu Serenissime. Mletački senator Gabriele Emo tome se usprotivio, a zahvalni su Puljani na sje verozapadnoj kuli Arene postavili plo ču s njegovim obiteljskim grbom i zah valnicom.

Prvi arhitektonski pothvat nakon ra-zarajućeg 16. stoljeća bila je gradnja mle-tačke utvrde koja danas dominira nad čitavim gradom. Građena je u doba te-meljitih preobrazbi fortifi kacijske arhi-tekture, koje su se uvodile zbog upotrebe sve razornijega topništva; tada je Pula, u jeku Tridesetogodišnjega rata (1618.–1648.), zakratko postala važna mletačka stra teška obrambena točka za plovidbu Jad ranom. Utvrdu je projektirao i vodio nadzor u početku njezine gradnje (1630.–1633.) francuski vojni inženjer Antonie de Ville. U njoj je danas Povijesni muzej Istre. Ta je barokna utvrda na vrhu pulskoga brežuljka dala pečat gradskom tkivu kao najvažnija prostorna dominanta od 17. do sredine 19. stoljeća.

Veliko je njezino simboličko značenje jer je to zadnja slavna obrambena kamena građevina, gotovo u cjelini očuvana, na lokaciji koja je imala uvijek dominantnu obrambenu ulogu, još otkad su Histri nastanili vrh pulskoga brežuljka i oko njega podigli prvo obrambeno suhoziđe.

Arenu napuniti zemljomKao i Gabriele Emo, Antonie de Ville

je spasitelj pulskog amfi teatra. Tijekom gradnje kaštela mletački senat izrazio je zabrinutost kako će blizina Arene uma-njiti obrambenu vrijednost utvrde jer bi je, u slučaju rata, neprijatelj mogao na-pu niti zemljom i s visine gađati grad i njegove obrambene točke. Stoga se neko-liko puta pojavio plan o rušenju Arene. No, de Ville ih je odgovarao od takvog nerazboritog pothvata, dokazujući kako,

Prvi arhitektonski pothvat

nakon ra zarajućeg 16.

stoljeća bila je gradnja

mle tačke utvrde koja

danas dominira nad

čitavim gradom

Crtež pulskog Kaštela iz 1696. godine

94

neovisno o vremenu i troškovima, krhkost zidina s brojnim otvorima ne bi dopustila da se Arena napuni zemljom i pretvori u divovsku kulu.

Zanimljivo je da su Slaveni amfi teatar u Puli nazvali Divić-grad i to se ime po-grešno povezuje s djevojkama. Naime, divić je ikavski izgovor riječi djeva, a sta-rim Slavenima Djeva je bio bog tame, stvo ritelj materijalnog svijeta. Mnoštvo klisura, pećina, brda (Duino kod Trsta) ili utvrda nosi naziv Divić.

Iako je katedrala Uznesenja Marijina naj sta rija kršćanska crkva, posvećena 12. rujna 425. (na mjestu nekadašnjeg Jupi te rovog hrama), s njom se zbog nje-zinih dominantnih klasicističkih ele-menata upoznajemo tek govoreći o 18. stoljeću. Sakralni kompleks bio je stolna crkva pulske biskupije od 542. do 1828. Klasicističko je pročelje dobila 1712., u vrijeme biskupa Bottarija, kad počinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika. Samostojeći zvonik za-vršen je 1707., a građen je većim dijelom od kamenih blokova, uzetih iz Arene.

Ispod glavnog oltara pulske katedrale nalazi se pet sarkofaga koji stoljećima čuvaju kosti svetaca koji su obilježili doba u kojem su živjeli: sv. Jurja, sv. Teodora, sv. Dimitrija, sv. Bazilija, sv. Flora i blaženog Salomona - ugarskoga kralja. Godine

dva sata u razgledavanju rimskih starina, jer je taj grad bio nekada jedno od središta carstva...".

Pulu su nazivali citta' cadavere - grad mrtvac, a jedan je mletački patricij čak predlagao da je valja srušiti i zatrpati luku, ali je Pula nadživjela Serenissimu koja je tiho nestala 1797. godine. A Pula? Polako je izranjala iz srednjovjekovne tame i u 19. stoljeću postat će jedna od najznačajnijih europskih ratnih luka.

Evo kako Pulu opisuje autor putopisa iz 1783.: "Približavanje Puli najavljuju gre beni i vrhovi hridina koji potpuno is-pu njavaju luku u dnu koje nalazi se grad. Ta je luka prostrana i udobna. Ula zeći, po gled je neobično iznenađen za div lju-jućim prizorom veličanstvenog am fi teatra, jednog od najcjelovitijih i naj ljep ših starih spomenika što nam je an tika ostavila. Do stojanstvenost te gigant ske mase, ljup-ko zelenilo brežuljaka kojima kao da je on okrunjen, tišina mora koje skoro opla-kuje njegove zidine i u čijem zrcalu on od-ražava svoje uzvišeno zdanje, religiozno poštivanje koje je ruka stoljeća utisnula u zidine što trijumfi raju nad silom vremena, sve to ulijeva u dušu, taj neočekivan po-gled, neki nježni osjećaj spojen u isto vrijeme s užitkom, s meditacijom i melan-kolijom, nešto što je teško shvatiti".

(nastavlja se)

1860. u crkvi je otkriven mali sarkofag u ko jem su bila dva relikvijara koji se danas nalaze u Kunsthistorisches Museumu u Be ču te dvanaest zlatnih statua koje su nestale. Uz relikvijare pronađena je kva-drat na srebrna kutija, podijeljena u od-jeljke u kojima su se čuvale relikvije: kosti prstiju ruke koje tradicija pripisuje svetom Tomi. U Arheološkom muzeju Istre čuvan je i relikvijar od bjelokosti, pronađen pri likom arheoloških iskapanja 1906. u popločanom podu apside ranokršćanske bazilike sv. Hermagora u pulskom zaljevu, a odnesen je 1947. u Veneciju.

Morski vjetrovi doveli su 1743. u Pulu talijanskog avanturista i najvećeg zavod-nika svih vremena, Giacoma Casanovu. Iz njegovih slavnih Memoara doznajemo: "Još prije noći tartana pristade u pulskoj luci koju zovu Veruda, a mi se iskrcasmo. Počesmo se uspinjati nekim putem i nakon četvrt sata uđosmo u grad. Proveo sam

Zvonik pulske katedrale

građen je većim dijelom od

kamenih blokova, uzetih

iz Arene

Katedrala Uznesenja Marijina

95

96

Lipanj

Ljeto na Ljetnoj – otvorenjeLjetna pozornica Opatija

1. lipnja, 20 sati Kristalna dvorana hotela Kvarner Festival Kvarner, Koncert Beethoven IIIIzvođači: Orkestar Purpur, Martina Filjak, klavir, Michael Fendre, dirigent

2. lipnja, 20 sati Kristalna dvorana hotela KvarnerFestival Kvarner, Koncert Mare Nostrum, tradicionalna glazba MediteranaIzvođači: Jordi Savall, Hespèrion XXI 9. lipnja, 20 sati Hotel KvarnerFestival Kvarner, Koncert Beethoven IVIzvođači: Festival Kvarner Orkestar, Albena Danailova, violina, Monika Leskovar, violončelo, Hans Peter Ochsenhofer, dirigent

19 i 26 svibnja u 21 sat

Galerija Cvajner (Forum 2)Jazz & Blues FerverOleg Kireyev & Time Machine Bandkoncert Giants of Jazz - Wayne Shorter i Herbie Hancock

8. i 9. lipnja

Istarsko narodno kazalište2. Svjetsko prvenstvo u plesu

Turistička zajednica grada Opatije

Lipanj i srpanj

u Puli

15. do 30. lipnja, 10-23 h svaki danTrg Sv. TomeManifestacija Tradicija iz naših rukuTradicionalni proizvodi, suveniri, degustacije

16. lipnja u 21 sat

Kaštel - Povijesni i pomorski muzej Istre25. godina programa Na ulicama i trgovima

OKUD Istra, KUD Uljanik, Studio Zaro, KUD-ovi "Matko Brajša Rašan", "Lino Mariani", Puhački orkestar grada Pule, Pulske mažoretkinje

8. srpnja u 21.30 sati Arenanastupaju: klapa Kambi i Olja zz band, klapa Maslina, Vinko Coce, klapa Teranke, Bruno Krajcar, zborovi Kaplan i Izvor te gost iznenađenja

Koncerti, mjuzikli, jazz

16. lipnja, 21.30 sati

Ljetna pozornica OpatijaOtvaranje sezone Ljeto na Ljetnoj – koncert: Maksim Mrvica 16. lipnja, od 7.30 do 11 sati

Liburnia Classic Oldtimer Rally

20. lipnja, 21.30 sati Ljetna pozornica OpatijaMjuzikl Guslač na krovu, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka 22. do 24. lipnja

Međunarodni festival vatrometa

26. lipnja, 21.30 sati

Ljetna pozornica OpatijaMjuzikl Krletka, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb 30. lipnja do 7. srpnja Otvoreni međunarodni turnir Šahovsko ljeto u OpatijiOrganizator: Šahovski klub Rijeka

4. srpnja, 21.30 sati Ljetna pozornica Opatija Mjuzikl Cabaret, Gradsko kazalište Komedija, Zagreb 6. do 7. srpnja Liburnia Jazz festival

Drevni istarski gradić Grožnjan

Ljeti, među obnovljenim

kućama i na malim

trgovima - s ložama i

majušnim lukovima,

valjkastim dimnjacima

i arhitravima - odjekuju

popločanim uličicama

zvuci glazbe...

Spuštate li se drevnom cestom Via Flavia od Buja prema Vižinadi, opa zit ćete s lijeve strane 228 me-

tara visoki brežuljak na čijem vrhu, us-red kuća, strši zvonik. To je Grožnjan, drev na Graeciniana. Brežuljak, prekriven te rasama i vjekovima bogat maslinama i vinogradima, zapravo je pješčaničko uz višenje nastalo usijecanjem tla, što su prouzročila dva potoka: Kanistran i Pi-sion. U gradiću na vrhu brežuljka kuće su zbijene jedna do druge, što potvrđuje srednjovjekovno oblikovanje mjesta.

Područje koje obuhvaća Općina Grož - njan naseljeno je još od neolitika. Sta -

9797

Grad umjetnika

nov nici čije se ime spominje na tom pod ručju bili su Histri. Ostatke njihovih na selja - gradina (kaštelira) pronalazimo po svu da po vrhovima istarskih brdašca. Na brdu Šaltariji, zapadno od Grožnjana, oču vala se gradina Čukon. Jedna od tak vih gra-dina bila je osnova današnjega Grož-njana, o čemu svjedoči oblik gradića i ostaci divovskih zidina koje se nalaze u te meljima nižih terasa.

Prvi dokument u kojem se spo-minje Cas trum Grisiniana je darov-nica iz 1102., kojom istarski markg-rof Ulrich II. Wei marski i njegova

supruga daruju svoje posje de u Istri akvilejskom patrijarhu. Grož njan kao općina spominje se u do ku mentu o razgraničenju šume, iz 1295. godine.

RaRaaznnnii naaarrooddididi ii i v vlalaladaadadd ririr Do kraja 8. stoljeća zadržala se

antička upravna struktura. Grožnjan je pripadao Tergestinskom ageru (Trstu), a kao is taknuta utvrda koja je čuvala prijelaz pre ko rijeke Mirne, nalazio se pod vlašću no vigradskoga biskupa (Aemonia). U 14. stoljeću u naselju već postoji župna crk va sv. Vida, a u franačkim vremenima tu su

98

se nalazile i crkvice sv. Martina i sv. He-lene. S vremenom, Grožnjan je postao sre diš te površinom najveće općine na tom području. Stanovništvo je živjelo od uz goja ovaca i koza.

U crkvi sv. Vida, Modesta i Krešencije n a lazi se oltar s posebnim moćima koje je papa Pio VII., posebnom papinskom od lukom, 1800. dodijelio grožnjanskoj crk vi.

Grožnjanština obuhvaća i Sveti Flo-rijan na Krasu, a na jugu završava na Mir ni, gdje se nekoć nalazila luka Baštija; još je 1500. rijeka Mirna bila plovna sve do toga pristaništa. Na zapadu se Grož-njanština protezala do Nove Vasi, mjesta kraj Brtonigle. Područje Nove Vasi pod-lo ženo je 1371. vlasti venecijanskog po-destata u Grožnjanu, zajedno s kašte lom sv. Jurja na Mirni, odnosno u Lay misu.

U Grožnjanu i okolici kroz stoljeća su se izmjenjivali razni narodi i vladari. Tu su živjeli, ispreplitali se i borili za pre vlast: Histri, Iliri, Kelti, Grci, Rimljani, Os tro-

goti, Longobardi, Franci, Germani, Sla -veni, Talijani i drugi. Grožnjan je u prošl-osti bio rimska utvrda, o čemu svje doče pronađeni natpisi, kovanice i mo zaici, ali i okolni toponimi, npr. vrh Ro man.

Prvi povijesni spomen utvrđenoga grada Grožnjana seže u 1102., kad su is-tarski markiz Ulrich II. i njegova že na Ade laida darovali svoja istarska ima nja ak vilejskom patrijarhu. U tom doku me-n tu burg se naziva Castrum Grisi ni a-na. Godine 1238. nalazi se pod vlaš ću Vicarda I. Pietrapelose. Nekoliko je sla -venskih porodica 1277. pozvano da ob-rađuje neobrađenu zemlju feuda Pietra-pelosa. Vicard II. Pietrapelosa daje 1286. grož njanski kaštel patrijarhu Raj mundu u zalog, umjesto saleškoga, kao jam-stvo ratne odštete. Kad se još zajedno s patrijarhom borio protiv Venecije, 1287. Vicard prelazi na neprijateljsku stranu i us tupa Grožnjan Veneciji.

Nakon završetka rata kaštel je vraćen za konitim vlasnicima. Nakon smrti Vicar-

Župna crkva sv. Vida,

Modesta i Krešencije

Foto: Željko Jovanović

da II., 1329., Grožnjan je pripao njegovom sinu Pietru, a kad je 1339. umro Pietro di Pietrapelosa, Grožnjan je ponovno postao vlasništvo patrijarha koji ga je dao u feud furlanskim plemićima de Castello. Godine 1354. Grožnjan dolazi u ruke Volricha ili Ulricha Reifenberga i u vrijeme vladavine

Foto: Željko Jovanović

Foto: Željko Jovanović

Foto: Željko JovanovićFoto: Željko Jovanović

99

Austrije područje općine Grožnjan do-življava procvat.

SSjedininjejenje Istrree s s Hrvatsskook m mZahvaljujući izgradnji uskotračne že-

ljez ničke pruge Parenzane (1902.), raz-vila se trgovina, pa se i poljoprivredna pro izvodnja povećala. Vino, ulje, jaja i drugi poljoprivredni proizvodi bez pro-blema su se prodavali u Kopru i Trstu. Pre ma popisu stanovništva iz 1910., u grad skoj jezgri Grožnjana živjelo je 1658, a na cjelokupnom području općine 4028 sta novnika. Grožnjan je imao liječnika, poš tu, školu, odvjetnika, bilježnika, uljaru, pe karu, trgovine hranom i odjećom, dvije mesnice, nekoliko gostionica i nekoliko drugih obrtnika: postolare, kovače, kro-jače, stolare…

Pad Austrije i dolazak Kraljevine Ita-lije, kao i svjetska ekonomska kriza, u mno gome su obilježili i ovo područje. Zbog brojnosti obitelji 20-ih godina proš-log stoljeća iz Grožnjana je počela eko-nom ska migracija - mnogi su posao potra-žili u Trstu i prekomorskim zem ljama.

Tijekom vladavine Kraljevine Italije područjem Grožnjanštine prolazio je glav ni vodovod od Buzeta do mora, veća mjesta bila su elektrifi cirana i uređena je bonifi kacija doline rijeke Mirne.

Nakon pada fašističke vlade Italije, 1943., buknuo je ustanak u kojem su, uz

Foto: Željko Jovanović Foto: Željko Jovanović

Hrvate i Slovence, sudjelovali i talijanski an t ifašisti koji su se do 1945. borili pro tiv njemačke okupacije. U rujnu 1943. Na-rodno-oslobodilački odbor za Is tru donio je u Pazinu proglas o sjedi nje nju Istre s ma ticom domovinom Hr vat skom. Odluku je potvrdio osnovani po krajinski NOO za Istru, a zatim i ZAVNOH i AVNOJ. U Parizu je 1947. pot pisan Sporazum o mi ru s Italijom. Istra je podijeljena između Ju go-slavije i Slobodnog teritorija Trsta, koji je po dijeljen na zonu A - kojom je up rav ljala anglo-američka vojska i zonu B - ko jom je upravljala jugoslavenska vojska. Grož -njan je spadao u zonu B. U Londonu je 5. listopada potpisan memorandum ko jim je re gulirano da zonom A upravlja Re pu bli-ka Italija, a zonom B Federativna Na rod-na Republika Jugoslavija. Godine 1975., Osim skim spo razumom, defi nirana je gra-ni ca između Republike Italije i SFRJ, čime je zona B defi nitivno pripala Jugo slaviji.

UUmmjeetnnt icii i ožoživi ljavajajuu graadadDo travnja 1956. s ovog su područja

iselile dvije trećine stanovništva, a u Grožnjanu je ostalo samo nekoliko obi-telji. Godine 1965. Grožnjan je proglašen gradom umjetnika.

Likovni umjetnici pokreću ponovno oživljavanje grada. Članovi društva li kov-nih umjetnika Slovenije i Hrvatske na-seljavaju grad i otimaju ga daljnjem pro-

padanju. Kipar Aleksandar Rukavina vodi i sinkronizira djelatnosti. Likovni umjet-nici organiziraju u starim, napuštenim ku ća ma likovnu koloniju koja se kasnije pretvara u mjesto boravka i rada mnogih au tora.

Prazne grožnjanske kuće djelomično su naselile obitelji iz okolice. Godine 1965., kad je osnovan Grad umjetnosti, dio kuća dan je na korištenje likovnim um jetnicima iz Hrvatske, Slovenije i Voj-vodine, a dio je kuća 1969. pripao Kul-tur nom centru Međunarodne federa cije Mu zičke omladine. Tako je Grožnjan od gra da obrtnika postao grad umjetnika.

Ljeti, među obnovljenim kućama i na malim trgovima - s ložama i majušnim lu kovima, valjkastim dimnjacima i arhi-travima s grbovima i datumima, uk ra-šenima kovanim željezom - odjekuju po-pločanim uličicama zvuci glazbe, koji ne dopuštaju da Grožnjan utone u zaborav.

Do ttttrraavvnnnjjjaaa 11199955566.. ss oooovvvog

sssuuuu pppooddddrrrruuučččjjjjaaa iiisseeelllliiiillleee dddvviijjjjeee

trrrreeććiinneeee sstttaaaannnnoovvnniiiišššštttvvvaa;;;; 1199665555.

GGrrooožžnnnjjjaaaannn jjjjeeee pppprrrroooogggllaaašššeenn

gggrraaaddddoommmm uuummmjjjjeeetttnnnniiikkkkaaa

100

Gradska galerija Fonticus ... izlaže suvremeno likovno stvaralaštvo i na popisu je

relevantnih galerija i izložbenih prostora u Hrvatskoj. Djeluje povremenim programom od 1965., a redovnim je započela prije deset godina.

Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži

... osnovan je 1969. Glazbena je mladež pridonijela ponovnom oživljavanju Grožnjana. Posebna je vrijednost centra u širokoj programskoj ponudi, raznolikim radionicama i tečajevima te brojnim značajnim imenima profesora.

Centar za dramsku umjetnost ... osnovan je 1995. kao nevladina, neprofi tna udruga građana

sa svrhom poticanja, podupiranja i organiziranja djelatnosti čiji je cilj okupljanje teatarskih, televizijskih i fi lmskih stručnjaka i djelatnika koji se zalažu za afi rmaciju dramske umjetnosti u Hrvatskoj i izvan nje. Između ostalih, Centar razvija projekt Imaginarna akademija Grožnjan, koji predstavlja niz edukativnih i kreativnih, fi lmskih i kazališnih ljetnih radionica.

Ex tempore Grožnjan... kulturna je manifestacija koja se svake godine održava

u posljednjem tjednu rujna, privlačeći umjetnike i ljubitelje umjetnosti iz cijeloga svijeta. Manifestacija Ex tempore usmje re-na je prema umjetnicima svih dobnih skupina i općoj javnosti. Sudio nici moraju pečatirati platna, odnosno materijal na kojem

I dok su poljoprivreda, seoski turizam i malo poduzetništvo oživjeli širu okolicu Grožnjana, gradom, posebice tijekom ljetnih mjeseci, vladaju umjetnička i kulturna događanja. Općina Grož-njan proteklih je godina izdvojila mnogo novca za uređenje Grad ske galerije Fonticus, prostora heraldičke zbirke i koncertne dvo rane Kaštel te turističkog ureda. Osim Općine, Hrvatske glaz bene mladeži, Imaginarne akademije, Zajednice Talijana Grož njan i Turističke zajednice, doprinos ostvarenju bogatog kulturnog programa dali su brojni likovni umjetnici i kulturni djelatnici, stalno ili povremeno nastanjeni u Grožnjanu i okolici.

Program 15. - 17. lipnja

Obilježavanje Dana općine Grožnjan, tradicionalna proslava zaštitnika grada – sv. Vida, Modesta i Krešencije 16. lipnja

Koncert grupe Magazin

17. – 20. svibnja

Crkveni zbor "Pichl bei Wels", Franz Lehfellner (Austrija)

25. – 27. svibnja

6. proljetna seksološka škola Aleksandar Štulhofer (Hrvatska), Judit Takacs (Mađarska), Robert Kuhar (Slovenija), Raff aella Ferrero Camolleto (Italija)

1. – 3. lipnja

HPZ "Ivan pl. Zajc", Zlatan Sindičić (Hrvatska)

2. – 8. lipnja

Youth Express Network"Odskočna daska za uključivanje: Inovativne inicijative mladih"

10. - 21. lipnja

Zbor HRT-a, Tonči Bilić (Hrvatska)

27. – 30. lipnja

Ljetna škola unapređenja zdravlja "Mediji i zdravlje" ŠNZ "Andrija Štampar" & Hrvatsko novinarsko društvo

1. – 10. srpnja

Tečaj violine za djecu i njihove učitelje Armin Sešek (Slovenija)

1. - 10. srpnja

Radionica suvremenog plesa i plesno kazalište za djecu i mladež "Bez ograničenja"Desa Virant, Zaga Živković, Maša Kolar (Hrvatska), Rodney Kasandikromo (Nizozemska)

1. - 10. srpnja

Tečaj violončela za djecu Maja Virant (Hrvatska, Slovenija)

1. - 10. srpnja

Tečaj glasovira za djecu Branimir Biliško (Hrvatska, Slovenija)

101101

rade, nekoliko dana prije događaja. Svi radovi izloženi su u Grož-njanu tijekom održavanja manifestacije. Međunarodni ocje nji-vač ki sud iz godine u godinu bira najbolja prva tri umjetnika te dva slikara koji prime nagradu Grada Grožnjana i nagradu spon-zora.

Jazz is back... tradicionalni međunarodni festival jazza održava se tri na-

estu godinu zaredom, a sudjeluju renomirani svjetski jazz glaz-be nici. Europska jazz federacija proglasila je 2008. grož njanski festival Jazz is back najboljim europskim malim (bouti que) jazz festivalom. Godine 1999. festival je pokrenuo legendarni hrvatski glazbenik Boško Petrović. Novi je direktor festivala Neven Fran-geš, pijanist i skladatelj, dobitnik nagrada Porin i Status (nekoliko puta izabran za najboljeg jazz pijanista), profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, prvi put nastupio s Boškom Petrovićem prije više od četiri desetljeća, a s njim je snimio mnoge ploče i CD-e u raznim sastavima. Neven Frangeš stari je prijatelj i veteran Grožnjana; prije 30 godina bio je član ekipe koja je započela školu jazza (uz Boška Petrovića, bio je tu i basist Mario Mavrin koji se nakon nekoliko godina vratio u Grožnjan).

Pretprošlo izdanje festivala Jazz is back, 2010., bilo je jazz ma raton - grožnjanska je općina, uz pomoć sponzora, uspjela or-ganizirati najduži festival do sada u Hrvatskoj, sa 30 koncerata na kojima je nastupilo 140 glazbenika iz više od 20 zemalja svijeta.

Festival Jazz is back PB ove godine održat će se od 13. srpnja do 3. kolovoza, a u sklopu festivala odvijat će se i Ljetna jazz akademija, od 20. srpnja do 2. kolovoza, pod vodstvom uglednih profesora.

Turistički projekti Općine Grožnjan

Budući da su demografske projekcije za ruralno pod-ručje op ćine nepovoljne, posebice za naselja Vrnjak i Završ-je, koja imaju male izglede da opstanu kao tradicionalna naselja, Općina Grožnjan inicirala je dva značajna turistička projekta koja će doprinijeti njihovoj revitalizaciji: Golf kompleks Vrnjak i Rural Hotel Village Završje.

Golf kompleks Vrnjak Projekt je odobrila Istarska županija, 31. svibnja 2004.

Kompleks obuhvaća sjeverni dio Istre, nedaleko slovenske granice, u općini Grožnjan. Nenaseljeni Vrnjak u središtu je planiranog zahvata, 320 metara nad morem, udaljen od Grožnjana deset kilometara. Kulturna baština ovog pod-ručja obilježena je zapuštenim ruralnim naseljem Vrnjak i očuvanim terasastim-kulturnim krajolikom. Slika mjesta upe čatljiva je zbog različitih visina zgrada, od ko jih su ne-ke prizemnice, a neke i trokatnice s visokim baladurima i dvo rištima, što pokazuje karakteristike nekad bogate agrar-ne sredine. Napuštena crkva i groblje samo su 120 metara uda ljeni od naselja.

Programskim konceptom razvoja Golf kompleksa Vr-njak, defi nirana je osnovna namjena prostora za golf ig-rališta: obnova i revitalizacija sela, uz očuvanje objekata i urbanog ambijenta te dogradnja potrebnih objekta; dva golf igrališta (svako sa 18 rupa), jedno vježbalište, aku-mulacijska jezera na približno 40.000 m² površine. Cilj je projekta obnova naselja, zgrada i površina, uz poštivanje tradicionalne istarske arhitekture, te nadogradnja u namjeri očuvanja povijesne cjeline i postojećeg okoliša. Projektom golfa Općina Grožnjan želi obnoviti napušteno naselje i oplemeniti turističku ponudu.

Projekt Rural Hotel Village Završje Završje u općini Grožnjan jedno je od prioritetnih

mjesta u programu pokretanja razvoja za Istarsku županiju. Program revitalizacije naselja Završje rezultirao je pro-jektom Rural Hotel Village.

Zbog njegove pozicije, povijesnog značaja i zaštite gra-diteljske baštine, za Završje je nužno interventno rješe-nje, prostorno-plansko i gospodarsko, koje će ponuditi pri jedloge korištenja postojećih i potencijalnih resursa. Pro jekt Rural Hotel Village pokrenut je u namjeri da se zaštiti kulturna baština Republike Hrvatske i Istarske žu-pa nije te poboljša životni standard na tom području. To bi potaklo naseljavanje napuštenog mjesta, gospodarski raz-voj naselja i okolnog područja te stvaranje tipičnog pro-izvoda, prepoznatljivog na turističkom tržištu. Rural Hotel Village Završje sadržavat će sve vrste namjena u funk ciji turizma, kao što su apartmanska naselja, trgovačke, usl už-ne, ugostiteljske, sportske i rekreacijske djelatnosti te po-jedinačne građevine: hotel, izletišta, depandanse i slično.

kuglanje!

102

Povijest zagrebačkog sporta

Napisala: Milka Babović

Foto: dokumentacija autorice

Zašto baš kuglanje? Odgovor je je-dini mogući: da se iz zaborava izvu če istina o jednom od naj-

trofej nijih sportova u Zagrebu. Prihvaćeno hrvatsko sportsko nazivlje

kuglanjem naziva ono u kojem ima devet čunjeva. Ponekad se naziva i asfaltnim (prema podlozi na današnjim kuglanama) ili klasičnim (starije, može se reći pra-kug-lanje). Bowling – američki način - ima de-set čunjeva. Počinje u drugoj polovici 19. stoljeća. Zbrka nastaje kad se tekst o kug-lanju prevodi s engleskog. Engleski je zik, naime, riječju bowling naziva sve na čine kuglanja. Da bi se znalo o kojem je na-činu riječ, obavezno se navodi i dodatak: ninepins - devet čunjeva ili tenpins - deset čunjeva.

Današnji Međunarodni kuglački sa-vez (FIQ - Federation Internationale des Quille urs) osnovan je u Hamburgu, 1. siječ nja 1952. Udružilo se devet zemalja: Aus trija, Belgija, Finska, Francuska, Jugo-slavija (time i Hrvatski kuglački savez, os-novan 1939. u Zagrebu), Luksemburg, SR Njemačka, Švedska i Švicarska. Ta odluka

u Hamburgu 1952. konačno je stavila pod istu kapu kuglanje i bowling. Ali ne i u istu vreću — u FIQ-u su dvije jednakopravne sekcije: kuglanje na asfaltu s devet čunjeva (World Ninepin Bowling Association) i bowling na parketu s deset čunjeva (World Tenpin Bowling Association). Danas FIQ udružuje 139 zemalja, ima deset mili ju na registriranih natjecatelja, 250.000 među-narodnih kuglana. I više od 100 miliju na

Jedan od najtrofejnijih sportova u Zagrebu

Pračunjevi i kugla bili su od

kamena, obrađeni rukom

Raspored

devet čunjeva

za kuglanje na

asfaltnoj stazi

kuglača svih uzrasta, oba spola, koji kug-laju za svoju dušu. FIQ je jedan od naj-brojnijih i najbolje organiziranih me đu-narodnih saveza.

A ovo se mora znati: osnivanje za jed-ničkog svjetskog kuglačkog saveza ini-cijativa je zagrebačkih kuglača! Odluka je donesena na sastanku u Zagrebu, 1951. A koliki je ugled naše kuglanje imalo u svi-jetu, dokazuje i podatak da je prvi pred-

Chicago, Dvorana Coloseum za bowling – kuglanje s deset čunjeva na parketnoj stazi

103103

U sve petke se kuglamo

i na sve zaboravljamo.

Kegle sve rušimo

Postavi nam, postavi nam!

- pjevali su članovi Poštanskog

kuglačkog kluba Postavi nam

sjednik FIQ-a, Sekcije za asfaltno kug-lanje, bio Nijemac Heinz Kopp (od 1952. do 1953.), a već drugi (od 1953. do 1955.) dr. Ivan Križanić, glavni i odgovorni ured -nik tjednika "Kuglački list" (koji je kao "Kuglački sportski list" osnovan u Zagre bu još davne 1932.).

Eduard III. zabranio, Martin Luther poticao

Kada je sve počelo, tko je prvi hitnuo kuglu? Povjesničari sporta u svijetu slažu se u tome da se kugla od pamtivijeka. Jas no, ne na današnji način, još manje u da našnjim uvjetima kuglana, ali se kug-lalo. Najstariji dokaz je star više od 6000 godina. U Egiptu, u jednoj dječjoj grob-nici pronađeno je devet kamenih stupića (ono dobnih čunjeva) i kugla od grubo obra đenog kamena. U etnološkom mu-ze ju u San Diegu u Kaliforniji izloženi su slični kameni čunjevi i kugla. Postoje dokazi da se to kuglanje, u međuvremenu zaboravljeno, nazivalo ula maika. A na oto cima Polinezije etnolozi pronalaze isto vjetna pravila kalifornijskog kuglanja ula maika i komplete s kuglom i devet čunjeva. Finija obrada kamena upućuje na to da su iz mlađeg kamenog doba.

No, nema nedvojbenih dokaza o pu to-vima kojima bi svi ti nalazi širom svijeta bi li povezani. A tamo gdje nema čvrstih do ka -za, objašnjava se pretpostavkama. Ne ka -da, negdje, neki naš predak slijedio je svoj unutrašnji poriv i oblutkom kojeg je na šao na tlu spontano pokušao pogoditi ne ki cilj. Drugi su ga slijedili... nisu bili ni svjes ni da su začeli igru gađanja kuglom u cilj! A tak vih dvonožaca, naših predaka, bi lo je di -ljem tadašnjeg svijeta. Pa se sve to mog lo događati neovisno jedno od dru goga.

O kasnijoj povijesti kuglanja u Europi ima pouzdanih dokaza. Zapis iz 14. sto-ljeća svjedoči o tome da je i engleski kralj Eduard III. (1312. - 1377.) rado kuglao. Ipak je 1366. zabranio kuglanje "jer puk u

i sročiti jedinstvena pravila. I već 1885., u Dresdenu se osniva prvi savez - Savez njemačkih kuglačkih klubova. Zabilježeno je da se već tada udružilo čak 220 klubova!

Budući da je za razvitak kuglanja kod nas značajan bio baš utjecaj iz Njemačke, logično je pretpostaviti da ima tragova o putu kuglanja prema nama. Varaždinci su očito već uveliko kuglali, kad su 1. svib nja 1884. uspjeli osnovati Varaždinski ke glač-ki svez. O tome je sačuvan zapis u "Va-raždinskom glasniku" (broj 32, 7. kolovoza 1885.). A sportski novinar Jovan Kosijer, u knjizi u povodu 50. obljetnice zagrebačkog Kuglačkog kluba Medveščak (1958. - 2008.), kao vrsni kroničar navodi da je 26. svib nja 1886. osnovan prvi sportski klub u Čakovcu - i to baš kuglački!

Kuglanje nije zaobišlo ni Zagreb. Na-pro tiv, prihvaćeno je vrlo brzo. Često se kao primjer navodi da je u program Te-čaja za učitelje pučkih škola u Zagrebu

slobodno vrijeme daje prednost kuglanju i zapušta vježbanje lukom i strijelom, što slabi obranbenu moć zemlje".

Kronike na požutjelim stranicama svje doče da se kuglanje širi Europom i ja-ča. Njemački crkveni reformator Martin Lut her (1483. - 1546.) čak potiče pučko kug lanje. Nedjeljom, nakon mise vjernici se druže na crkvenim kuglalištima. Re-dov nici i seoski svećenici moraju nau-čiti kuglati, kako bi bili što bolji primjeri vjernicima - kuglačma. Kuglanju je dan i viši smisao – čunjevi su simboli vraga, a rušeći ih kuglom, vjernik se bori protiv zla. I danas se u pučkom govoru u Nje-mačkoj može čuti da kuglanje zovu "Lut-herova igra".

Prema brojnim podacima u njemač-koj sportskoj povijesnoj publistici i knji-gama, godina 1769. prihvaćena je kao po četak kuglanja kakvo je danas. Tada se počelo u Njemačkoj natkrivati kuglane

Nedjeljni predah

– u dvorištu kuće

dječak uči kuglati,

Nizozemska, 1662.

104

(1894. - 1896.) prof. Franjo Bučar uvrstio i kuglanje. To je djelomično točno jer se iz sačuvanih fotografi ja vidi da je to bilo boćanje. Prof. Franjo Bučar, pedagog i vi zionar, uvrstio je to iskonsko gađanje cilja kuglom, dobro znajući vrijednosti svih načina kuglanja. Boćanje zaslužuje poseban osvrt - ono je utkano u povijesni razvitak i zagrebačkog kuglanja.

Prvo svjetsko prvenstvo Posegnuti treba ponovno za knjigom

Josipa Kosijera "Medveščak, 1958. - 2008." Doznajemo da je 1952. u Jugoslaviji bilo

Sve to nije dosegnuto brzo, a najmanje slu čajno. Povjesničari ne preskaču sve što je djelotvorno postojalo u kuglanju pri je, a posebno u 19. stoljeću. Pouzdane po-datke nalazimo u časopisu "Povijest spor-ta" (broj 72). Prof. Zdenko Jajčević ana-lizira 200 godina sporta u Zagrebu (od 1786. do 1986.): " Počeci kuglanja spadaju još u prošlo stoljeće. Međutim, prvi je klub osnovan 21. kolovoza 1920. Bio je to Sused gradski kuglački klub iz Podsuseda. Go dine 1922. osnovani su Kuglački šport-ski klub Medvedgrad i Željezničarski ku-glač ki klub ŽAR...".

Prvo kuglačko svjetsko prvenstvo u Beo-gradu, koje je održano od 21. do 24. lip-nja 1953., momčadsko i pojedinačno, za kug lače i kuglačice (natjecanja parova još nije bilo). Prvi svjetski prvaci bili su repre zentivci iz Zagreba: Jelena Šincek i Zvonko Kružić. A to nije mali uspjeh jer je tada FIQ-a imala u stalnom članstvu 11 nacionalnih saveza.

Raspored čunjeva za bowling

i kugla s tri jamice (teška 7,625 kg)

Zagrebačka kuglana Grmoščica sa šest asfaltnih

staza i dvije za bowling, otvorena 1961.

više od 400 kuglačkih klubova s više od 17.000 registriranih članova, i da njihov broj raste. Većina je klubova i kuglača bila iz Hrvatske, najviše iz Zagreba.

Hrvoje Macanović (1904. - 1980.), naš prvi sportski novinar, zavidno širo-kog znanja, temeljiti znalac sporta u svim njegovim vidovima, u tjedniku "Kug lački list" (broj 5, 10. lipnja 1953.) piše, izme đu ostalog: "Kuglanje je sport za sva koga, od mladih do prilično starih, sport za žene i za snažne atlete... kuglanje pro dužuje trajanje sportske djelatnosti do pre ko granica koje se smatraju nemo gu ćim u mnogim drugim granama sporta... Kug-lanje je u isto vrijeme i sport reprezen ti-vaca i razonoda svima onima koji u ku-glač kim družinama nalaze zadovoljstvo dru ženja, vedre razonode, opuštajući se nakon svakodnevnih obveza i rada. I jedni i drugi na istoj kuglani, s istim uređajima, po istovjetnim pravilima igranja!".

Ovo je dio teksta Hrvoja Macanovića, kojim je najavio, po svom dubokom uvje-renju - veliku i vrijednu sportsku priredbu:

Zagreb postaje istinsko središte sport-skog kuglanja u Jugoslaviji. Priređuju se i prva međunarodna natjecanja. Pomno se prate zbivanja u svjetskoj kuglačkoj or-ga nizaciji. Tada je to još bila IBA – Inter-national Bowling Association, osnovana u Stockholmu, 1926. Iste godine održava se i Svjetski kongres američkog kuglanja (s deset čunjeva), što sve traži rasplet i pojednostavljenje svjetske organizacije.

Američko kuglanje postaje dio kug-lačke europske obitelji. Zapravo, u novom se ruhu vraća doma. Naime, doseljenici iz Europe donose u Ameriku krajem 18.

Izbačaj kugle na asfaltnoj stazi

– baca Duje Smoljanović

Izbačaj kugle na

bowling parketu –

baca predsjednik

SAD-a, Barack

Obama

105

stoljeća kuglanje s devet čunjeva, koje se vrlo brzo širi. Posebno jača uz rud nike i u krajevima gdje vlada "zlatna gro z nica". Kugla se na poravnatom zem lja nom tlu. Pravila se dogovaraju na licu mjes ta, kla-đenje buja. U toj hazardom uzne mi re-noj atmosferi izbijale su svađe, pa čak i krvavi obračuni. Godine 1840. vlas ti za-bra njuju kuglanje. Kazne su bile žes toke, novčane ili zatvorske. Ipak, za ko no davci su dobili bitku, ali nisu dobili rat. Do miš-ljati poklonici kuglanja zaobilaze zakon: budući da je zabranjeno kuglanje s devet čunjeva, 1880. dodaju još jedan čunj – i

Klub Postavi nam nije bio učlanjen u Savez, budući da su se udružili "radi re -kreacije, drugarstva, zabave i vedre ra-zo node". Kuglali su petkom. Petak je bio svetak, prije svega zato jer za češ će kug-lanje nisu imali dovoljno slobod nog vre-mena (svi su bili zaposlenici Zagre bač ke poš te), niti dovoljno novca za sat ni nu kug-lani. Ako nisu bili zadovoljni po našanjem vlas nika kuglane, odlazili su u drugu. Pre-kinuli su kuglati za vrijeme Dru gog svjet-skog rata. Nakon zavšetka rata, 1946., dio čla no va PKK Postavi nam učlanjuje se u Sport sko društvo Poštar. Stariji su se sastajali sve do 1968., "da bi sačuvali tra-di ciju, prijateljstva i osvježili sjećanja". Sa čuvana je i jedna od zadnjih pozivnica: "Po zivamo te na tradicionalni sastanak našeg zamrlog Hrvatskog kuglačkog klu-ba "Postavi nam", koji će se održati prve subote poslije Martinja, a to je dana 12. studenog 1966. godine. Sastanak se odr-žava u Obrtničkoj retauraciji, Ilica 47, u posebnoj sobi, s početkom u 19 sati. Sva-kako prisustvoj ovome sastanku, jer Ti je to moguće zadnji!".

Kuglačka himna Godine 1957. kuglačkih je klubova sve

više — organizirani su po prirodi posla, u Zagrebačkoj pošti. Rješenje nalaze u reorganizaciji u dva kuglačka kluba: Poštar 1 i Poštar 2. No, pitanje kuglane se time ne rješava, naprotiv, zaoštrava se jer je sve prisutnija svijest da sport ne spada u gostionicu. Suradnja sa sindikatima donosi rješenje da se kuglane grade kao spotski objekti uz poslovne zgrade.

Najprije se grade dvostazne kuglane. Primjeri u Zagrebu su kuglane uz PTT, ZET, Franck, ŽTP, Vodovod, Elektru i još mnoge. Ideja vodilja bila je "Gradimo sami svoju kuglanu!". Zaposlenici PTT-a, njih 50-ak, sudjeluje u gradnji nove kuglane na Trgu Johna Kennedyja, svatko prema svojoj struci i znanju (zidari, stolari, bra-vari, električari...). To je bio velik us-pjeh – kuglanje je manje koštalo. A up-ravni odbor poduzeća PTT saobraćaj, na sastanku 15. ožujka 1961., odobrava Kug-lačkoj sekciji SD Poštar besplatnu upo tre-bu kuglane i ostalih prostorija.

I kada dodamo i himnu kluba Po stavi nam, možemo shvatiti jednu od vrijed-nosti kuglačkog sporta. Pjevali su je pri sva kom druženju, a spjevao ju je član kluba, Dušan Ilić: U sve petke se kuglamo / i na sve zaboravljamo. / Kegle sve rušimo / Postavi nam, postavi nam!

ran ka bila uključena u organizirano bav-lje nje kuglanjem. Zagreb je 1932. imao 18 zimskih i 20 ljetnjih kuglana. Oko 300 kuglača kuglalo je vrlo često, oko 1600 "gajilo je kuglanje". Dovoljan broj za prih-vaćanje kuglanja u tridesetim godi nama za prvi sport grada Zagreba...".

Pitanje kuglana bilo je na dnevnom redu od početka sportskog kuglanja, 1920. Nije postojao gradski fond, nije kuglanje bilo stavka u gradskom budžetu, pomoć poslodavaca i sindikata bila je moralna po drška. Budući da su gostioničari u Zagrebu gospodarstveno trezveno reagi-

izmislili su kuglanje s deset čunjeva, do-govorili nova pravila i nastavili igrati. Ta ko je nastalo američko kuglanje – bowling.

Prvi sport grada ZagrebaZagrebački kuglači ne miruju, na-

protiv, žustro djeluju. Prihvaća se prijed-log zagrebačkog Željezničarskog kug lač-kog kluba ŽAR i 22. veljače 1932. os ni va se Jugoslavenski kuglački savez – JKS, sa sjedištem u Zagrebu. JKS iste godi ne počinje tiskati tjednik "Kuglački list". Os-nivaju se novi klubovi, usvajaju i us kla đuju pravila i pravilnici, raspisuju pr va pr ven-stvena natjecanja. I već 1933., u iz vješ taju prve redovite godišnje skupštine, ob jav-ljeno je da JKS ima 34 kluba i gotovo 500 re gis triranih kuglača. U Zagrebu je akti-vno 19 klubova! Već 1934. JKS ima 60 klu-bo va i gotovo 900 registriranih kug la ča, pa se osnivaju u Zagrebu i Su bo tici prvi pod-savezi. Počinju ligaška na tje ca nja. Zagreb dominira, a jača kuglanje i u nekim većim hrvatskim gradovima. A 1939. osnovan je u Zagrebu i Hrvatski kug lački savez.

Zanimljiv je i ovaj podatak iz knjige Jovana Kosijera: "U 1932. godini u Za-grebu se namnožilo 50-ak "kegljaških" dru žina, među kojima su 32 kuglačka og-

rali na "potražnju na tržištu", uz gostionice ni cale su kuglane. Krajnje skromne u početku, ali se moglo kuglati! One "ljetnje" bile su na otvorenom, u dvorištu, kasnije i natkrivene, "zimske" stisnute negdje pod krovom, vrlo često u podrumu. Kuglači su iznajmljivali kuglanu i plaćali satninu.

Neki su nalazili i bolja rješenja. Dobar primjer su poštari! Njihova prva kuglačka družina osnovana je kratkim dogovorom još 1919. Taj prvi Poštanski kuglački klub zvao se Postavi nam. Čudno, ali sadržajno ime: to je povik postavljaču koji je ručno postavljao srušene čunjeve natrag na postolje. U tome je bilo i upozorenje da je vrijeme plaćeno za kuglanje i da prebrzo odmiče! U klub su primali i ne-poštare, o čemu je odlučivalo članstvo na godišnjoj skupštini, i to jednoglasno. Svakogodišnja skupština održavana je prve subote na-kon Martinja (11. studenoga). Klub se odr žavao, prije svega, članarinom – deset di nara mjesečno. Pravila su predviđala i nov čanu kaznu pet dinara onima koji ni-su došli na kuglanje. Izgubljena partija do deset čunjeva koštala je gubitnike dva dina ra, svaki daljnjih pet čunjeva jedan dinar... Ako je neki član doveo gosta, platio bi deset dinara.

Na dvostaznoj kuglani u

dvorišnoj zgradi u Vlaškoj

ulici 71 generacije zagrebačkih

kuglačica i kuglača izrastali su u

svjetske kuglačke majstore

106

s olimpijade mladih znanstvenika

Veliki uspjeh dvojice zagrebačkih maturanata u Nizozemskoj

Napisala i snimila: Diana Kučinić

Trebalo je obaviti znanstveno is tra-živanje, analizirati, napisati, ob-jas niti i onda svoj rad uvjerljivo,

jas no i efektno predstaviti na engleskom je zi ku, pred deveteročlanim stručnim ocje njivačkim sudom, u konkurenciji 220 sudio nika iz 22 zemlje iz svih dijelova

Ivan Hrabar

– srebro u

eksperimentalnoj

fi zici

svi jeta, na ICYS olimpijadi mladih znan-stvenika, održanoj od 16. do 23. travnja u Niemegenu, najstarijem gradu u Nizo-zemskoj.

Zagrebački maturanti Domagoj Še -g re gur i Ivan Hrabar vratili su se s me-da ljama – Domagoj sa zlatnom, za rad u kategoriji ekologije, Ribe kao bio po ka-zatelji onečišće nja rijeke Drave, a Ivan sa srebrnom u kategoriji eksperimentalne fi -zike, za rad Hertzovo novo ruho.

Rođen u Virovitici i zaljubljen u ri-bolov na Dravi, Domagoj Šegregur ma-turant je VII. gimnazije u Križanićevoj uli ci, učenik trećeg razreda teorijskog od jela klavira u srednjoj Glazbenoj školi Va troslava Lisinskog, aktivan karatist, us pješan umjetnički fotograf, govori en-gleski, njemački i španjolski jezik, volon-tira u udruzi Europa colon. Podulji je po pis osvojenih državnih natjecanja i smot ri znanja u njegovom bogatom živo-

Domagoj

Šegregur – zlato

u ekologiji

107

to pisu, kao i objavljenih i nagrađenih is tra živačkih radova, među kojima je i nagrada izravni upis na sveučilište u Hel-sinkiju. Poslije zlata iz Nizozemske, ko-je mu je donijelo i brojna poznanstva sa znanstvenicima iz cijeloga svijeta, Doma-gojeva mogućnost izbora gotovo je neo-graničena, a on mudro zaključuje da se studirati i postizati dobre rezultate jed-nako može i u inozemstvu i u Hrvatskoj.

U svom radu Ribe kao biopokazatelji onečišćenja rijeke Drave (uz mentorstvo prof. Vlatke Kuhar) dokazao je da se anali-zom ribe može utvrditi koliki je stupanj zagađenosti vode u kojoj riba živi. Naime, voda onečišćenje odnosi, a riba pamti. Kad je riječ o Dravi, Domagoj je ustanovio da je rijeka njegova djetinjstva na području Virovitice visoke druge kategorije čistoće, ponegdje čak i prve. Bez obzira na to ostane li na Zagrebačkom sveučilištu ili odluči studirati farmaciju na Goetheovom univerzitetu u Frankfurtu, gdje očekuje stipendiju, Domagoj Šegregur odmarat će se na Jarunu, Bundeku ili u Maksimiru, ili pak pecajući čiste i zdrave dravske ribe.

A otkrivanjem zapisa u kamenu ba vit će se Zagrepčanin Ivan Hrabar, u slo bod-no vrijeme ljubitelj povijesti, dok ne pli va u bazenu Doma sportova ili se ne gri je na suncu ispred kafi ća u Tkalčićevoj. No, ipak su fi zika i elektronika životni izbor to ga maturanta V. gimnazije u Klaićevoj ulici, koji se nakon nekoliko titula dr žav-nog prvaka u fi zici, s olimpijade u Nizo-zemskoj (uz mentorstvo prof. Želimira Mi klića) vratio sa srebrnom medaljom, skro jivši njemačkom fi zičaru Heinrichu Ru dolfu Hertzu – novo ruho. Naime, Hertz je 1888. dokazao postojanje elek-tro magnetskog zračenja, otkrivši da elek-trosignali mogu putovati kroza zrak. Bu dući da se na elektromagnetskim valo-vima danas temelji sva moderna teh no-logija, od radija i mobitela do bežič nog interneta i satelita, Ivan Hrabar isko ris tio je nekoliko jeftinih dijelova tih ure đaja i u 13 eksperimenata pokazao elektro mag-netske valove, potaknuvši profesore fi zike u nekim školama da njegov način eks-perimenata koriste kao jeftino nastavno pomagalo.

Ivan planira studirati na Fakultetu elektronike i računarstva, ali neće pro-pus titi ni priliku da se javi na natječaje za stipendije na nekim fakultetima u ino-zemstvu, kako kaže – da vidi kako ostatak svijeta funkcionira.

Na vježbanje u Casper Athletic Formirajte svoje tijelo, ojačajte zdravlje i duh u novom sportsko- rekreacijskom i

taekwondo centru Casper Athletic, u Savskoj 56 (na križanju Savske i Vukovarske, ulaz iz parkirališta pivnice "Zlatni Medo"). Možete birati: aerobic mix (tae bo, step-aerobic, hi-lo aerobic), cardio pilates (kombinacija cardio-treninga i klasičnog pilates treninga), body sculpt (trening za postizanje maksimalne mišićne defi nicije i tonusa muskulature, uz upotrebu rekvizita), fi t box mix (boks, taekwondo, kick-boxing, samoobrana, kruž-ni trening snage).

Centar surađuje sa stručnjacima Kineziološkog fakulteta, Prehrambeno-teh no-loškog fakulteta, Udruge za prevenciju prekomjerne težine i sportskim liječnikom.

Petnaest godina Ekonomske škole Katarine Zrinski

Obrazovanje mladih poduzetnikaEkonomska škola Katarine

Zrinski je srednja škola koja su-vremenim nastavnim metodama obrazuje mlade poslovne ljude za uspješno uključivanje u poslovni svijet. Kvalitetu programa i ra-da Ekonomske škole Katarine Zrin ski potvrđuje i priznaje Na-cionalno vijeće za ekonomsko obra zovanje iz SAD-a (NCEE). Ka ta rina Zrinski jedina je škola - partner te najveće udruge za eko nomsko obrazovanje izvan SAD-a.

Osnovni cilj svih institucija u okviru Obrazovne grupe Zrinski je cjeloživotno obrazovanje za poduzetništvo. Ova je grupacija nastala prije 15 godina, osnivanjem Ekonomske škole Katarine Zrinski, kad je njezin idejni začetnik Vitomir Tafra, dipl.oec. napisao prvi izvedbeni nastavni plan i program novog nastavnog predmeta Poslovanje vježbovnih tvrtki. Taj je plan i program napravljen identifi kacijom područja u obrazovanju s primarnim fokusom na jačanje poduzetničke kompetencije te je koreliran s potrebama razvoja gospodarstva Hrvatske. Nastavni predmet Poslovanje vježbovne tvrtke zbog svog doprinosa primarno vještinama učenika integriran je u ekonomske, ali i neekonomske škole u Hrvatskoj, s obzirom na to da je dobra interaktivna metoda obrazovanja pomoću koje učenici, putem svoje vježbovne tvrtke, simulirajući poslovanje, usvajaju znanje i vještinu rada u stvarnom poslovnom svijetu.

Ove godine Ekonomska škola Katarine Zrinski proslavila je 15. obljetnicu osnivanja, prigodnim programom u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, 9. svibnja. Tom je prigodom ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Goran Sirovatka, uručio rješenja o osnivanju vježbovnih tvrtki petnaestom naraštaju učenika.

Napisala: Marina Nikolić

Javite se e-mailom na

casperathletic@ymail.com

ili na 091 7622 277, 091 3055 510

Roditelji i djeca

108108

Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport pri-premio je Obavijest o upisu djece u programe predškolskog odgoja i naobrazbe za pedagošku

godinu 2012./2013. na području Grada Zagreba, koja je istaknuta na svim objektima 60 gradskih dječjih vrtića i na web-stranici Grada Zagreba (www.zagreb.hr), zajedno s obrascem zahtjeva za upis. Zahtjevi za upis primaju se do 16. svibnja.

Gradski dječji vrtići organiziraju: redoviti 10-satni pro gram predškolskog odgoja za djecu zaposlenih ro-ditelja i djecu iz drugih prioritetnih kategorija, koja će do 31. kolovoza 2012. navršiti godinu dana života; program pred škole za djecu u godini prije polaska u osnovnu ško-lu, a za djecu s teškoćama u razvoju dvije godine prije; posebne programe za djecu s teškoćama, u vrtićima u kojima su osigurani potrebni uvjeti. Osim toga, svaki dječji vrtić objavljuje dodatnu ponudu posebnih cjelodnevnih, poludnevnih i kraćih programa – Montessori, waldorfski, strani jezici, sportski, plesni, glazbeni, likovni, dramsko-scenski, zdravstveni, informatički, ekološki i drugi (koji se, uz uplatu za redoviti program, sufi nanciraju dodatnim uplatama roditelja vrtiću).

Dječji vrtići objavit će 30. svibnja na svojim oglasnim pločama rezultate upisa, do 14. lipnja primat će žalbe ro di-telja, do 29. lipnja odlučiti o žalbama, do 30. lipnja sklo piti s roditeljima ugovor o ostvarivanju programa pred školskog odgoja te do 1. rujna riješiti sve sporne okolnosti i, ako bude slobodnih mjesta u pojedinim odgojnim sku pi na ma, donijeti odluke o upisu djece s liste odbijenih zah tjeva.

Upisana djeca započinju ostvarivati program pred škol-skog odgoja početkom pedagoške godine 2012./2013. - 1. rujna 2012.

VVažžžnnooo jjee znnaaatii...... da zahtjev za upis djeteta roditelji predaju u propisanom roku samo

jednom dječjem vrtiću, u pravilu prema mjestu stanovanja, uz na-

znaku još dva dječja vrtića kao sljedeće opcije;

... da dječjem vrtiću mogu dati privolu da sam provjeri podatke o

rođenju djeteta te o prebivalištu djeteta i roditelja i u tom slučaju nisu

dužni uz zahtjev priložiti dokaze o tome;

... da uz zahtjev za upis podnesu dokaze o činjenicama bitnim za os-

tvarivanje prednosti pri upisu;

... da će programi za djecu u dobi od 6 do 11 mjeseci biti organizirani

samo za djecu zaposlenih roditelja koji iz objektivnih razloga ne

koriste roditeljski dopust, i to u dječjim vrtićima u kojima su osigurani

potrebni uvjeti za rad s tom djecom (DV Medveščak i DV Duga);

... da će za djecu školske obveznike biti osiguran nastavak ostvarivanja

programa u sljedećoj pedagoškoj godini ako roditelji izvijeste dječji

vrtić o pokrenutom postupku odgode upisa u osnovnu školu;

... da se djeca s teškoćama usmjeravaju prvenstveno u dječje vrtiće s

verifi ciranim posebnim programima (DV Vladimira Nazora, DV Duga,

DV Potočnica, DV Utrina, DV Vrbik i DV Bajka);

... da će smjenski redoviti 10-satni program i nadalje biti organiziran u

DV Bajka, a prema potrebama zaposlenih roditelja, u drugim dječjim

vrtićima;

... da će se nastaviti provoditi posebni programi, a novi će biti or-

ganizirani ovisno o interesu te mogućnostima vrtića;

... da će se, u suradnji susjednih dječjih vrtića, organizirati program pred-

škole za svu djecu čiji roditelji zahtjeve predaju u propisanom roku.

... da je za djecu s liste neprimljenih moguć upis i tijekom pedagoške

godine, ako postoji slobodno mjesto u dobnoj skupini.

Gradski

ured za

obrazovanje,

kulturu i

šport

Članovi udruge Crveni nosevi, klaunovi – doktori, već nekoliko godina pomažu bolesnoj djeci u bolnici, a podršku im odnedavno pruža i trgovački lanac Mercator koji dio novca od kupnje odabranih proizvoda u svojim trgovinama donira programu udruge. Tako neizravno pomažu najmlađim bolesnicima, kao i njihovim roditeljima, da se lakše nose s bolešću i stresom zbog boravka u bolnici. Inicijativa Mercatora–H traje do 1. srpnja, a nakon završetka akcije planiraju i posjet domovima za nezbrinutu djecu, za koju Mercatorovi zaposlenici prikupljaju igračke i odjeću.

Udruga Crveni nosevi Hrvatska djeluje u nadležnosti međunarodne orga-ni zacije Red Noses Clowndoctors International, čije je sjedište u Beču. Klau-no vi volonteri svakoga tjedna posjećuju dječje bolnice u Zagrebu i duhovitim nastupima malim pacijentima omogućuju da na trenutak zaborave bolest.

Persil Expert za čišću

budućnost naše djece Natječaj Za čišću budućnost naše djece orga-

ni ziran je u sklopu hrvatskih Eko-škola, u suradnji s Udrugom Lijepa naša te uz podršku dm-a. Cilj je bio prikupljanje otpada s hrvatskih obala. Persil Expert, deterdžent za pranje rublja iz asortimana tvrtke Henkel, dodijelio je diplome sudionicima natječaja. Među brojnim pristiglim radovima, naj-boljima na natječaju Za čišću budućnost naše djece proglašeni su Dječji vrtić Srednjaci, Osnovna škola Hvar, Dječji vrtić Zvirek, Osnovna škola Gruda, Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Viro-vitica i Srednja škola Obrovac – kojima su uručene diplome i novčane nagrade od 5000 kuna.

Mercator podržava Crvene noseve

Zdravlje

110

IIIaaaakkkkkoooo jjjjjeee MMMaagggggdddaaallllleeeennnnnaaa

ppprrriiivvvvvaaaaattttttnnnaaaa bbbbbooooolllllnnnniiicccaaa,,,

dddooossstttttuuuuuppppppnnnnnnaaaaaa jjjjjjjjjeeeee ssssvvvviiiimmmmmmaaaa,,, sss

obbbbzzzzziiirrroooommmmmm nnnnaaaaaa ttttooooo dddddaaaaa jjjee

uuuggggoooovvvvooooorrrrrnnnnnaaaaa uuuuusssstttttaaaaannnnooovvvaaa

HHHZZZZZZZZOOOO---aaa

klinika za kardiovaskularne bolesti prva je privatna bolnica u Hrvatskoj, os no vana 1997. godine. Jedna je od na ših vodećih ustanova za dijagnostiku i lije čenje svih bolesti srca i krvnih žila. Smješ tena je u idiličnom krajoliku Hrvatskoga zagorja, u Krapinskim Toplicama, 46 kilo metara udaljenim od Zagreba.

Iako je Magdalena privatna bolnica, do stupna je svima, s obzirom na to da je ugovorna ustanova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i drugih osi gu ra-va jućih društava.

Godišnje se u Magdaleni obavi više od 4300 hospitalizacija, 10.000 ambulantnih kardioloških, kardiokirurških pregleda, ul tra zvučnih pregleda i kontrola elektro-stimulatora srca, 3500 perkutanih dijag-

Klinika za kardiovaskularne bolesti u Krapinskim Toplicama

po zdravo srce

nostičkih i intervencijskih zahvata te vi še od 540 kardiokirurških i vaskularnih ope-racija.

U Magdaleni se liječe bolesnici iz svih krajeva Hrvatske. Jedna je od osnov-nih odlika bolnice sveobuhvatnost u lije-če nju kardiovaskularnih bolesti, što su pre poznali i brojni liječnici iz drugih us-

ta no va. Ovdje se izvode najsloženije ope-ra cije s rezultatima koji ne zaostaju za naj b oljim centrima u zapadnoj Europi. Re la tiv no mali broj liječnika izvodi veli-ki broj operacija svake godine, a up ra vo tak vo iskustvo jamči uspješnost i mini-malne komplikacije. Druga je važna kvali teta ove ustanove - dostupnost. Za-hva ljujući vrhunskoj organizaciji, cijeli je pos tupak - od naručivanja na ambulantni pregled do hospitalizacije i operacije - zna čajno ubrzan i nema dugih listi čeka-nja. Prosječno vrijeme boravka u bol nici skraćeno je na dva i pol dana na kar-diologiji, odnosno sedam do devet dana na kar diokirurgiji.

DDiijaggnng oossstikaaakk i liječeeennjejeje uuu ZZaaagrrebbbe u

Kardiovaskularne bolesti glavni su uz-rok pobolijevanja i smrtnosti u Hr vat skoj i razvijenim zemljama. Rizik za raz voj ovih bolesti imaju bolesnici s arte rij skom hipertenzijom, povišenim mas no ćama u krvi, šećernom bolesti, ge net skom pre-dis pozicijom, smanjenom fi zič kom aktiv-nošću, pušači, često osobe s pre ko mjer-nom tjelesnom težinom, češće muš karci te svi pacijenti visoke životne dobi.

Nužno je što ranije prepoznati i liječiti čimbenike rizika i reagirati već na prve

111

UUU PPPPPPooosssslllllooovvvnnoojjjjj jjjeeeddddddiiiinnnniiiiccci

ZZZZZZaaaagggggrrreeeebbbbbb ddddddooogggggooovvvvaaaaarrrraaaajjjjuuu ssseeee

kkkkaaaarrrdddddiiioooollllloooooššššššškkkkkkiiiiii iiiii kkkkkkiiiiirrrrruuuuurrrššškkkii

kkkaaaarrrddddiiioooovvvaaaaassssskkkkkkuuuuuulllllaaaaaarrrrrnnnnniiii ppppprrrrreegggllleeeddddiii

kkkoooddddd lliiijjjjeeeeččččččnnnnniiiiiikkkkkkaaaaa kkkkkkoooojjjjjiiii iiiii iiiizzzvvvooooddddddeee

ooooppppeeerrraaaccciiijjjjeeee

Zahvaljujući vrhunskoj

organizaciji, nema dugih

listi čekanja, a prosječno

vrijeme boravka u bolnici

skraćeno je na dva i pol dana

na kardiologiji, odnosno

sedam do devet dana na

kardiokirurgiji

simptome jer su rezultati liječenja puno bolji, ako se bolest rano prepozna.

Dijagnostika počinje kardiološkim pre gledom koji se može obaviti bez če-ka nja u Poslovnoj jedinici Zagreb, koja pru ža mogućnost brze i učinkovite ambu-lantne kardiološke i kirurške kardio vas ku-larne dijagnostike i terapije te pla ni ranja dijagnostičkih postupaka i tera pij skih za-h vata u bolnici Magdalena u Kra pin skim Top licama.

U Poslovnoj jedinici Zagreb do go-va raju se kardiološki i kirurški kardio-vaskularni pregledi kod iskusnih liječ nika koji i izvode operacije u bolnici Mag da-

lena u Krapinskim Toplicama, što zna-čajno ubrzava liječenje. Osim toga, sve pre poručene neinvazivne kardiološke pre-trage izvode se odmah nakon pregleda, a ako je potrebno, bolesnik se može hitno upu titi na bolničko liječenje u Krapinske Toplice.

Kardiovaskularne bolesti danas se po -javljuju kod osoba sve mlađe život ne dobi, što je sigurno povezano i s na či nom života. Osobiti rizik imaju osobe kon tinuirano izložene stresu (poput me na džera), što je

kiruršku operaciju na srcu. Izvodi se i sofi sticirani način liječenja

povišenoga krvnoga tlaka kod bolesnika kod kojih lijekovi nisu učinkoviti. Kateter se uvodi kroz preponu u bubrežnu ar te-riju. Zagrijavanjem vrha katetera, prekine se živčani splet koji prolazi preko zida arterije i donosi bubregu informaciju da po visi krvni tlak.

U kardiovaskularnoj kirurgiji izvode se svi najsloženiji zahvati na srcu i krvnim ži-lama, uključujući aortokoronarna premo -šte nja, operacije srčanih zalistaka, pri ro-đe nih srčanih grešaka, operacije prsne i tr bušne aorte te arterija vrata i nogu, uz odlične rezultate, usporedive s vr hun skim europskim i američkim centri ma.

U Magdaleni se obavljaju i zahvati uklanjanja proširenih vanjskih vena nogu, najnovijom laserskom metodom koja omogućuje aktivno kretanje već sljedeći dan, bez neugodnih podljeva i boli. Ope-rater je jedan od najboljih vaskularnih kirurga u Hrvatskoj, a zahvat se izvodi u kardiovaskularnoj kirurškoj operacijskoj dvorani, što dodatno povećava sigurnost bolesnika.

Dobri rezultati operacijskih zahvata i terapijskih postupaka u Magdaleni mo-tiviraju i nameću potrebu daljnjeg razvoja. Iako uspješno posluje već više od 13 godina, entuzijazam i želja da se razvojem novih tehnologija pomogne bolesnicima u Magdaleni nikada nisu bili jači.

112

povezano s lošom pre hra nom, pretilošću, povišenim krvnim tla kom i masnoćama, dijabetesom te pu še njem cigareta. Stoga je neobično važ no istaknuti nužnost rane preventivne kar dio vaskularne dijagnostike i liječenja, što nudi Magdalena - poslovna jedinica Za greb.

Nakon što se postavi dijagnoza, slijedi lije čenje. U Klinici Magdalena obavljaju se svi zahvati na srcu, uključujući naj slo-ženije, kakvi se inače obavljaju samo u vr-hunskim kardiovaskularnim centrima.

Svakodnevno se u dvije opera cij ske dv o rane izvodi dvadesetak koro na ro gra-fi ja bez ugradnje stenta (pot pornice) ili s ugradnjom na mjestu suženja ko ro nar ne arterije koja opskrbljuje srčani mi š ić. Tako se može izliječiti veliki broj bo les nika kojima prijeti srčani udar ili dru go ošte-ćenje srca, izbjegavajući pritom klasičnu operaciju ugradnje premosnice na ot vo re-nom srcu.

Jedan dio bolesnika zahtijeva i kardio-kiruršku operaciju bypassa, koja se u Ma-gdaleni izvodi s vrhunskim rezultatom, prema svjetskim standardima. Posebnost je što se više od 90 posto takvih operacija izvodi na kucajućem srcu, bez upotrebe stroja srce-pluća, što značajno smanjuje broj komplikacija i skraćuje vrijeme opo -ravka. Posebna se pažnja poklanja rigo-roznoj borbi protiv bolničkih infekcija, zbog čega je iznimno malo takvih kom-plikacija. Nastoji se izbjeći transfuzija krvi, dobrom kirurškom tehnikom i upo-trebom autotransfuzije.

SSuuvrremmenene e tehnologijije e i opoppreemaa

Timski je rad najvažniji čimbenik u postizanju odličnih rezultata u liječenju kardiovaskularnih bolesnika. Kolege ne komuniciraju međusobno preko internih uputnica, već su neposredno i stalno uk-ljučeni u liječenje bolesnika koji je u sre-dištu procesa.

Magdalena je jedan od vodećih cen ta-ra u Hrvatskoj i regiji, kad je riječ o no vim te hnologijama u kardiovaskularnoj me-dicini.

Jedan je od najboljih centara za liječe-nje poremećaja srčanog ritma. Uspješno se liječe i složene aritmije koje zahtijevaju sofi sticiranu opremu trodimenzionalne navigacije, zbog koje su bolesnici done-dav no morali odlaziti u inozemstvo. Ugra đuju se i sve vrste elektrostinulatora srca, uključujući trokomorne resinkro-niza cijske elektrostimulatore kod zataje-nja srca i elektrostimulatore koji imaju mogućnost elektrošoka u slučaju maligne aritmije.

Magdalena je prva u Hrvatskoj i, uz Sloveniju, prva u regiji koja je započela s ugradnjom aortnih zalistaka kroz arte-riju u nozi, bez otvaranja prsnoga koša (TAVI). Tako se mogu liječiti visokorizični bolesnici koji se ne mogu operirati kla-sičnim kirurškim načinom.

Na sličan se način liječe i bolesti aorte, prvenstveno životno opasno proširenje (aneurizma) te najveće arterije. Kroz preponu se ugrađuje proteza, a bolesnik odlazi iz bolnice već nakon dva dana.

Magdalena je jedina bolnica u Hr-vatskoj u kojoj se rutinski izvode zahvati zatvaranja prirođenog otvora pregrade srca (između lijeve i desne pretklijetke) kod odraslih. To je isto tako minimalno invazivan zahvat koji zamjenjuje klasičnu

Vodič za bolesnike Svi medicinski postupci u Magdaleni su standardizirani i kontrolirani, što potvrđuje

ISO certifi kat. Bolnica je uređena prema najvišim standardima.

Na internetskoj stranici www.magdalena.hr može se dobiti više informacija, kao i

točni statistički pokazatelji uspješnosti i rizika pojedinih zahvata, koji su detaljno

opisani u Vodiču za bolesnike.

Godine 2011. Magdalena je postala klinika za kardiovaskularne bolesti Medi-

cinskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, odnosno edukacijski

cen tar izvrsnosti za brojne studente dodiplomske i postdiplomske nastave, kao i

spe cijalizante i subspecijalizante interne medicine, kirurgije i anesteziologije.

Izzvvvoooooddddiiiii ssseee iii ssoofififififi sssttttiiiiccciiiirrrraaaanni

naaaaččččiiinnn lllliiijjjjjjeeeečččččeeeeennnnjjjjjjjaaaa pppppppooooovvvvviiišššššeeennnnoooogggga

kkkrrrvvvvvnnnnnoooogggggggaaaaaa tttttllllllaaaaaakkkkkaaaaa kkkkkkooooddd

bbooolllleeesssnnnnniiiikkkkkkkaaaaaa kkkkkkooooodddddd kkkkoooojjjjiiihhh

llliiiijjjjeeekkkoooovvvviiiii nnnnniiiiisssssuuuu uuuuuuččččččiiiiinnnnnkkkkkkooovvviittttii

113

114

Lions klub Kontesa Nera organizira humanitarni koncert pod nazivom Osobnost jed-ne žene, u spomen na svoju prerano preminulu prijateljicu Helgu Vlahović Brnobić. Kon-cert će se održati u Maloj dvorani Lisinski, 30. svibnja. Nastupit će Ana Rucner i kvartet Rucner. U dogovoru s Helginom obitelji, prihod će biti darovan u humanitarnu svrhu.

Ulaznice se prodaju na blagajni Lisinskog po cijeni 100 kuna i kod članica Lions kluba Kontesa Nera. Više informacija na rozina.milcic@gmail.com.

Impresum

Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.

Trg kralja Tomislava 21, Zagreb

Tel./fax: 01/4880 555

e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr

www.zagrebmojgrad.hr

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajković Salata

Grafi čka urednica: Nera Orlić

Redaktura i lektura: Diana Kučinić

Novinari: Milka Babović,

Branimir Špoljarić

Suradnici: dr. sc. Snješka Knežević, dr. sc. Darija Vranešić Bender, akademkinja Vida Demarin dr. Vladimir Dugački, prof. dr. sc. Mirna Šitum, Mirjana Drobina, Dunja Majnarić Radošević, Mladen Perušić, Nada Premerl, Zvonko Maković,

Ivan Mirnik

Fotografi : Ines Novković, Saša Novković, Željko Jovanović

Marketing: Redakcija

Tisak: Kerschoff set Zagreb d.o.o.

Foto: Milan Drmić

Koncert za Helgu

Obitelj Hrgetić, povratnici iz Vene zuele, investirali su gotovo četiri milijuna kuna u gradnju kongresnog centra Fo rum Zagreb, na više od 1200 metara čet vornih i s deset višenamjenskih dvorana. Centar je ovoren u novom trgovačko-poslovnom kompleksu Green Gold na Radničkoj cesti 50.

Forum Zagreb doprinijet će prošire nju turističke ponude i povećanju kongresnih kapaciteta u Zagrebu, omogućivši kon gresnu ponudu u istočnom dijelu grada, gdje su zadnjih godina značajni razvoj i izgradnja poslovnih zona.

Dvorane novog kongresnog centra dizajnirane su prema najvišim standardima i opremljene najsuvremenijom tehnologijom, a individualan pristup klijentima, krojen prema specifi čnim potrebama, jamči kvalitetu usluge. Otvorenju kongresnog centra prisustvovao je i Ivo Bašić, savjetnik ministra turizma, istaknuvši kako su investicije u kongresni turizam važne za razvoj te grane turističke industrije u Hrvatskoj, a centar je otvorila Jelena Pavičić Vukičević, zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika.

Hrvatska obrtnička komora i Zagrebačka banka objavile su natječaj za dodjelu Donacije godine 2012., koji je namijenjen najuspješnijim projektima iz područja tra di-cijskog obrtništva. Donacija Zagrebačke banke dodijelit će se obrtnicima za pro jektni prijedlog osmišljavanja cjelokupnog originalnog proizvoda, temeljenog na pre poz-natljivom tradicijskom motivu ili obrtničkoj tehnici, ili za proizvode koji u sebi sadrže elemente tradicijskog i obrtničkog umijeća. Donacije za tri najbolja projektna prijedloga su 150.000, 100.000 i 50.000 kuna. Teme unutar kojih se može prijaviti projektni prijedlog su Dom i prostor (oprema stola, predmeti za kućanstvo i opremu interijera), Odjeća, obuća i nakit (predmeti od tekstila, vune, kože, krzna, metala, stakla, papira i ostali) i Poslovna oprema i darovi (raznovrsni materijali).

Stručni sud odabrat će deset najkvalitetnijih projekata koji će ući u drugi krug i pre-zentirati se na službenim stranicama natječaja na Facebooku, gdje će se o njima gla-sovati. Donacije će biti dodijeljene trima projektima koji prikupe najviše glasova putem Facebooka. Na natječaj se mogu prijaviti svi obrtnici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a detalji o načinu prijave nalaze se na internetskim stranicama Zagrebačke bankewww.zaba.hr i Hrvatske obrtničke komore (www.hok.hr). Rok za prijavu je 25. svibnja.

Forum - novi kongresni centar

u Zagrebu

Natječaj za tradicijske obrtničke proizvode