Wilhelm Busch - Isus Naša Sudbina

8/19/2019 Wilhelm Busch - Isus Naša Sudbina

1/117

Isus naπa

sudbina Wilhelm Busch


2/117

copyright: rijeÊ iskrene, PuπÊine

Sadræaj

O piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5Bog - da, ali Ëemu Isus? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7

©to je smisao mog æivota? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

Nemam vremena! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33

Pozor! Opasno po æivot! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47

©to uËiniti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

Zaπto to Bog dopuπta? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75

Naπe pravo na ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89

Moæe li Ëovjek razgovarati s Bogom? . . . . . . . . . . . . . .101

Jednostavno ne mogu vjerovati! . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113

Kako uæivati u æivotu ako nas pritiπÊu

pogreπke i krivnja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127

Kako uæivati u æivotu kad mi drugi idu na æivce? . . . . .141

Sve se treba promijeniti, ali kako? . . . . . . . . . . . . . . . . .153

Bez mene, molim! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165

Postoji li sigurnost u religiji? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175

Je li krπÊanstvo privatna stvar? . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189

Kada Êe doÊi “smak svijeta”? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203Kakva je korist od æivota s Bogom? . . . . . . . . . . . . . . . .219


3/117

O piscu Wilhelm Busch je bio jedan od najpoznatijih i najpopularnijih

njemaËkih navjestitelja Radosne vijesti, prije i nakon Drugog svjet-skog rata. Njegov neposredan i iskren naËin iznoπenja istine privlaËio

je tisuÊe ljudi koji su ga dolazili sluπati.

Njegova predavanja i knjige u kojima snaæno, ali jednostavno, donosiodgovore na najumjesnija ljudska pitanja, mogu prihvatiti mladi i stari,bogati i siromaπni, πkolovani i neobrazovani ljudi s ulice.

Ro?en 1897. godine u Wuppertal-Elberfeldu u NjemaËkoj, mladost

provodi u Frankfurtu na Majni, gdje zavrπava srednju πkolu. TijekomPrvog svjetskog rata sluæi u njemaËkoj vojsci gdje, iako mlad, nosi ËinporuËnika. Na bojiπtu, susreÊe æivog Spasitelja i svoj æivot predajeBogu. Taj radikalni korak promijenio je smjer njegova æivota i utjecaona æivote tisuÊa ljudi u narednim godinama.

Po svrπetku rata studira teologiju u Tübingenu, a nakon toga prihvaÊaduπobriæniËku sluæbu: najprije u Bielefeldu, potom u rurskom podruËju

i, napokon, u Essenu. Ondje je sve do smrti vodio rad s mladima.Tijekom sluæbe mnogo je putovao po NjemaËkoj i drugim europskimzemljama propovijedajuÊi posvuda Boæju rijeË.

BuduÊi da je prihvatio strog, beskompromisan stav NjemaËke sluæbenecrkve protiv upletanja Hitlerova reæima u æivot crkve i nije se bojaootvoreno iskazivati svoju vjeru, nacisti su ga nekoliko puta zatvarali.

Po svrπetku Drugog svjetskog rata Wilhelm Busch joπ jedanput

zapoËinje raditi kao putujuÊi evangelizator. Godine 1966., nakon neko-liko desetljeÊa neumorna i predana rada, njegov ga Gospodar pozva ksebi.


4/117

Bog - da, ali Ëemu Isus? Stari æupnik poput mene, koji je Ëitav æivot radio u velikim gradovima,

tijekom godina neprekidno sluπa jedne te iste “bisere”. Jedan od njih je: “Kako Bog moæe sve to dopustiti?” Drugi opet glasi: “Kajin i Abelbijahu braÊa. Kajin je ubio Abela. Odakle onda Kajinu æena?” A jedanod najdraæih mi je ovaj: “Gospodine Busch, vi uvijek govorite o Isusu.To je prekrasno! No, uopÊe nije vaæno kojoj religiji pripadaπ. Glavno

je imati strahopoπtovanje pred Sveviπnjim, Nevidljivim.”

To zvuËi logiËno, nije li tako? Stoga moj veliki zemljak Goethe (on je

tako?er iz Frankfurta) reËe: “OsjeÊaj je sve, ime je samo zvuk i dim ...”Nije vaæno govorimo li o Alahu, Budi, Sudbini ili ‘Vrhovnom BiÊu’,vaæno je u neπto vjerovati. Fanatizam je precizno odrediti svoju vjeru.Tako misli barem pedeset posto ljudi - nije li tako?

Joπ se uvijek sjeÊam jedne starije gospo?e koja mi je jednom rekla:“Ah, gospodine æupniËe, opet vi sa svojom priËom o Isusu! Nije li sâmIsus rekao: ‘U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova’? Ondje ima mjes-ta za sve!” - Dragi prijatelji, to je strahovita pogreπka!

Jednom sam se zatekao u berlinskoj zrakoplovnoj luci Tempelhofer Feld. Da bi se moglo uÊi u zrakoplov, najprije treba proÊi pregledputovnica. U redu ispred mene stajao je neki visok i snaæan Ëovjek;kao da ga joπ uvijek vidim pred sobom - dvometraπ s golemim putnimpokrivaËem pod rukom. Svoju je putovnicu pruæio sluæbeniku. Ovajmu odgovori: “Samo trenutak! Vaπa putovnica viπe ne vrijedi!” Na tomu taj gospodin odvrati: “Nemojte biti tako sitniËavi. Glavno je da

imam putovnicu.” - “Ne,” odluËno mu objasni sluæbenik, “glavno jeimati valjanu putovnicu!”

Upravo je tako i s vjerom. Nije dovoljno samo imati vjeru - pa kakvagod bila. Svatko na svoj naËin vjeruje u neπto. Nedavno mi netko reËe:“Vjerujem da bi se od kilograma govedine mogla napraviti dobra

juha.” I to je vjera - svoje vrste! Ne radi se o tome da imate nekakvuvjeru, veÊ o tome da imate ispravnu vjeru. Vjeru s kojom moæete æiv-

jeti i kad sve krene nizbrdo, koja vam pomaæe u velikim iskuπenjima -

7


5/117


6/117


7/117


8/117


9/117


10/117


11/117

©to je smisao mog æivota? Jednoga dana nazvao me u Essenu neki tvorniËar. Djelovao je vrlo

uznemireno. - “Gospodine æupniËe, doite odmah k meni!” reËe mi.Poæurih koliko sam mogao. DoËekao me rijeËima: “Sin mi se ustrije-lio!” ... Poznavao sam mladiÊa. Bio je student i imao sve πto bi mu srcepoæeljelo: bio je zdrav, zgodan, mlad i bogat. VeÊ je dugo imao vlasti-ti auto i nije bio upleten ni u kakve mladalaËke nepodopπtine. I tajmladi Ëovjek ispalio je sebi metak u usta! U oproπtajnom je pismunapisao: “Ne vidim nikakva smisla nastavljati æivjeti. Moj æivot je bezsmisla!” - Zaista potresno!

Pitanje o smislu naπeg æivota od goleme je vaænosti. Ono je tako vaænozato πto raspolaæemo samo jednim æivotom! Jeste li ikada razmiπljali otome πto znaËi imati jedan jedini æivot? - Jedanput Êete morati dobropromisliti o tome!

U osnovnoj πkoli nisam bio baπ dobar u matematici. Moj uËitelj jed-nostavno nije razumio kako dolazim do rezultata. Kad bih napisaozadaÊu, on bi mi ponekad, pokazavπi sasvim otvoreno kako malo cijeni

moje umijeÊe pronalaæenja krivih rezultata, iscrtao biljeænicu crvenomtintom. Biljeænica mi je izgledala grozno. Kad bi veÊ bila dobranocrvena, bacio bih je; ponekad dok joπ nije ni bila dokraja ispisana, ikupio novu, lijepu i Ëistu. Tako sam mogao ponovno zapoËeti pisati.

Kad bi samo Ëovjek mogao uËiniti tako sa svojim æivotom! Vjerujte mida milijuni ljudi, u trenutku kad im smrt pokuca na vrata, pomisle: “O,kad bih mogao joπ jedanput krenuti od poËetka! Sve bih uËinio

drugaËije!” Biljeænicu je lako kupiti i poËeti pisati od poËetka, ali saæivotom to nije moguÊe!

Imamo samo jedan æivot! Kako je uæasno kad ga zaprljamo krivimnaËinom æivljenja! Imamo samo jedan æivot - ovozemaljski - ako gaizgubimo, izgubili smo ga za svu vjeËnost. Shvatite ozbiljno to πto vamgovorim - radi se o æivotu i smrti!

Jutros je pokraj hotela u kojem sam odsjeo protutnjilo veliko krdo

krava. - “Kako su krave sretne,” pomislih, “uopÊe ne trebaju

21


12/117


13/117


14/117


15/117


16/117


17/117

Nemam vremena! Kad pozovem ljude na svoje predavanja, Ëesto odgovore rijeËima:

“Nemam vremena!” Neπto sliËno doæivio sam u ljeËiliπtu gdje sam bioodsjeo. Za objeda bih sjedio suËelice jednom starijem Ëovjeku s kojimsam se dobro slagao. “Taj zna uæivati!” mislio bih ponekad vidjevπi gas kakvim tekom jede ili se opuπteno izleæava na suncu. No, silno meæalostilo to πto su se naπi razgovori uvijek vrtjeli oko povrπnih stvari.Netko bi se upitao: “Pa πto je loπe u tome?” Stvar je u tome πto samuvjeren da je Bog najveÊa stvarnost u æivotu. Onog trenutka kad samshvatio kako je veliku stvar uËinio Bog, on je u potpunosti izmijenio

sav moj æivot; jer: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedi-noroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da imaæivot vjeËni.”

ZastraπujuÊe je promatrati nekoga kako iz dana u dan jednostavnozanemaruje Boæje spasenje. To je oËito bio sluËaj s mojim susjedom zastolom. Pitam se kako Êe se on osjeÊati kad ga Bog pozove pred svojelice?

Jedno sam mu poslijepodne poklonio knjiæicu koju sam napisao.“Izvolite, proËitajte ovo! To su pripovijesti o doæivljajima s Bogom.PronaÊi Êete u njoj vaænih stvari za razmiπljanje!” - I πto se dogodilo?»ovjek mi srdaËno zahvali i reËe: “Ovdje sam na oporavku ... pamoæda Êu kod kuÊe pronaÊi malo vremena da proËitam vaπu knjiæicu!”- i odloæi je. Bio sam tuæan. Taj Ëovjek nikada neÊe imati toliko vre-mena kao ovdje u ljeËiliπtu. On, u stvari, nije æelio odvojiti vrijeme zaBoga. Opasno je tako se odnositi prema Bogu. Zbog toga moramo

neπto viπe reÊi o toj temi.

1. »udnovato stanje Zaπto, zapravo, nikada nemamo vremena? Prije svega htio bih vamskrenuti pozornost na Ëudnu situaciju koju nikad nisam mogao shvati-ti i koju ni jedan Ëovjek ne moæe objasniti.

Kada je prije stotinu godina trgovac iz Stuttgarta htio sklopiti posao u

Essenu, pet bi mu dana trebalo da poπtanskom koËijom stigne do

33


18/117


19/117


20/117


21/117


22/117


23/117


24/117

Pozor! Opasno po æivot! Dobro znate da danas ljudi viπe ne umiru kao nekada - u postelji, stari

i siti æivota. Danas se umire u nesreÊama ili od infarkta. Nekad su ljudiæivjeli po devedeset godina, potom bi legli u postelju i umrli. Danasviπe nije tako. Danas eksplodira zrakoplov nad oceanom i pogineosamdeset ljudi. Autobus se surva niz liticu - πezdeset mrtvih. U nekojtvornici neπto eksplodira - opet mrtvi. Ljudi masovno ginu u rudnici-ma. Svakih nekoliko desetljeÊa izbije neki veÊi rat. Za Prvog svjetskograta poginulo je samo na njemaËkoj strani dva milijuna ljudi; u iduÊemse ratu ta brojka popela na pet milijuna. Istina je, æivimo u neprestanoj

æivotnoj opasnosti.Kad malo treznije razmislim o svemu tome, nameÊe mi se misao dazaista nemamo mnogo izgleda umrijeti u miru, u svojim posteljama. -Zamislite πto bi bilo da vam se veËeras u deset sati dogodi kakvanesreÊa. To bi se lako moglo dogoditi, nije li tako? Gdje biste tada biliu jedanaest sati? Jeste li o tome veÊ razmiπljali?

1. Ozbiljnost situacije Moram vam ispriËati neπto πto mi je ispriËao moj djed, a on je znaofantastiËno priËati: Neki je mladiÊ doπao svom starom ujaku i rekaomu: “UjaËe, Ëestitaj mi! Danas sam maturirao!” - “Izvrsno,” reËe muujak, “evo ti dvadeset maraka pa si kupi neπto lijepo za nagradu. No,reci mi, πto namjeravaπ dalje?” - “Dalje?” zamisli se mladiÊ. “Mislimda Êu na fakultet. Htio bih postati pravnik.” - “Lijepo,” nastavi ujak, “apotom?” - “Potom Êu neko vrijeme biti pripravnik na sudu.” - “Dobro,”

reËe ujak, “a nakon toga?” - “Nakon toga Êu postati Ëlanom pokrajin-skog suda.” - “Fino, a πto onda?” nastavi s pitanjima ujak. - “No, ujaËe,onda Êu si naÊi æenu i zasnovati obitelj.” - “Baπ lijepo,” nastavi ujak,“a onda?” - “Pa nadam se da Êu onda postati vrlo utjecajan sudac ili

javni tuæitelj.” - “Dobro,” i dalje Êe ujak, “a onda?” - “Onda Êu, ujaËe,”mladiÊ je veÊ polako postajao nervozan, “onda Êu u mirovinu.” -“Dobro, a poslije toga?” neumoljivo Êe ujak. - “No onda Êu dobivatidobru mirovinu pa Êu sagraditi nekakvu kuÊicu i saditi jagode.” -

“Lijepo, a πto onda?” i opet Êe ujak. MladiÊ je veÊ postajao pomalo lju-

47


25/117


26/117


27/117


28/117


29/117


30/117


31/117


32/117


33/117


34/117


35/117


36/117


37/117


38/117

Zaπto to Bog dopuπta? Na svijetu se dogaaju strahote! Jednom sam u Essenu prelazio preko

ulice, Ëini mi se da je to bilo 1937. godine, kad mi je u susret doπaoπesnaestogodiπnji djeËak kojeg sam poznavao s naπih omladinskih sas-tanaka. Izgledao je sav rastrojen pa sam ga upitao: “©to ti se dogodi-lo?” Odgovorio je: “Na silu su me odveli u bolnicu i sterilizirali jer mi

je majka Æidovka. Kad sam se vratio kuÊi, roditelja viπe nije bilo!”

Nikada ih viπe nije vidio. Oca su mu uhitili, a majku odveli uAuschwitz! DeËka sam spasio organiziravπi mu bijeg u Nizozemsku,odakle je pobjegao u Ameriku. Nikada neÊu zaboraviti tog nesretnog

djeËaka i njegove rijeËi: “Mene su odveli u bolnicu i sterilizirali jer mi je majka Æidovka. Kad sam se vratio kuÊi, mojih roditelja viπe nijebilo!”

Nebrojeno sam puta viao sliËno. Zbog takvih se dogaaja raaju uljudskim mislima pitanja: “Pa gdje je onda Bog, zar ne vidi? Zaπto πutina sve to? Zaπto Bog dopuπta zlo?”

U Kölnu je neki luak uletio u osnovnu πkolu i bacaËem plamena

pobio dvanaestero djece! Opet nam se nameÊe pitanje: “Gdje je bioBog? Zaπto je to dopustio?”

SjeÊam se jedne mlade æene koja je imala rak. Polagano je umirala ustraπnim mukama. Za sobom je ostavila oæaloπÊenu djeËicu. Tko jeproæivio takvo πto, zacijelo se pita gdje je bio Bog i zaπto je to dopus-tio. Mnogi bi nam mogli ispriËati sliËne priËe i na koncu, s pravom,postaviti to isto pitanje.

Naπ omiljeni pisac, Friedrich Schiller, napisao je pjesmu koju je naz-vao: “Pjesma radosti”. U njoj je i ovaj stih: “BraÊo, nad zvjezdanimπatorom sigurno stanuje ljubljeni Otac!” No danaπnji Ëovjek sklon jereÊi: “BraÊo, nad zvjezdanim πatorom ne stanuje nikakav ljubljeniOtac!” Kad tko poËne tako razmiπljati i kad se u njemu pojavi pitanje:“Gdje je Bog? Zaπto to dopuπta? Zaπto πuti na sve strahote? vjerojatnoÊe doÊi do toËke kad Êe mu se u umu pojaviti opasne sumnje da Bog

75


39/117


40/117


41/117


42/117


43/117


44/117

Naπe pravo na ljubav


45/117

Naπe pravo na ljubavOvu sam temu inaËe naslovio: “Moæe li ljubav biti grijeh?” a govori opitanju spolnosti i odnosu meu spolovima, Ëime smo svi jako zaoku-pljeni.

1. Nesaglediva opasnost Nevjerojatna Ëinjenica naπeg doba jest to da u povijesti naπe civi-lizacije ljudi nikada nisu toliko patili od osamljenosti. A opet, ljudi joπnikada nisu bili tako povezani kao danas. Premalo je reÊi “povezani”,bolji je izraz “stisnuti kao srdele”. Uza sve to, Ëovjek je osamljeniji no

ikad!Jedan mi πesnaestogodiπnjak reËe: “Nemam nikoga na svijetu!” - “Negovori gluposti”, rekoh mu, “pa imaπ valjda oca!” - “Ah, stari!” odgov-ori mi. “On dolazi kuÊi u pet sati, malo proguna, pojede neπto i opetode.” - “A πto je s mamom?” - “Ah, ona ima posla preko glave. Nemaona vremena za mene!” - “A πto je s prijateljima u πkoli?” - “Nisu tonikakvi prijatelji! Nemam nikoga kome bih se mogao povjeriti!”

Eto, to su rijeËi jednog πesnaestogodiπnjaka! Ali takva osamljenost nepostoji samo meu djecom. Udate æene Ëesto æive uæasno - osamljeneuz svoje muæeve. I obratno, æena Ëesto nema pojma Ëime joj se bavimuæ. - I to se onda naziva brakom! - I tako postajemo sve osamljeniji.

Kad suvremeni “filozofi” govore o osamljenosti, svi naÊule uπi.»ovjek vapi za rjeπenjem problema osamljenosti. No u tome postoji

jedan problem: to traæenje izlaska iz osamljenosti najËeπÊe je povezano

s najsnaænijom silom koja djeluje u naπim æivotima - sa spolnimnagonom. Tu nastaju veliki problemi: petnaestogodiπnjak traæi djevojku koja Êe ga izbaviti od osamljenosti; ozbiljan, oæenjen muπkarackoji je straπno osamljen uz svoju æenu, poËne odræavati vezu sa svojomtajnicom misleÊi da Êe ga ona izbaviti od osamljenosti; mladi student,

jedan od jedanaest ili dvadeset tisuÊa studenata nekog sveuËiliπta, aliipak strahovito osamljen, poËne se druæiti sa studenticom, takoer jakoosamljenom.

89


46/117


47/117


48/117


49/117


50/117

Moæe li Ëovjek razgovarati s Dobri Pastir daje svoj æivot za ovce.” U tom trenutku iz Isusovih rukut Ë ji tij l t k t j b æ k lj b i d t j d


51/117

j gBogom?

U NjemaËkoj se prepriËava ova anegdota: U jedno je πvapsko selodoπla skupina akrobata. Glavna toËka njihova programa bilo je hodan-

je po uæetu. Na trgu su razapeli uæe za predstavu koja se trebala odræatite veËeri. Kraj uæeta je prolazila æena s djetetom. Dijete upita: “Mama,mogu li ljudi hodati po tom uæetu?” - “Mogu, ako znaju,” odgovorimajka, “ali ja ne mogu!”

1. Moæe onaj tko zna kako! - Da, moæe se ako se zna kako! Ali mnogi od nas moraju priznati zajed-no s djetetovom majkom: “Ali ja ne znam!”

- Naravno da Ëovjek moæe razgovarati s Bogom! Moæete razgovaratisa svojim susjedom, kako onda ne biste mogli sa æivim Bogom? On jetu! Ali, znate li vi uopÊe razgovarati s Bogom?

Kao dijete nauËio sam ovu pjesmicu: “U nebu daleko, gdje aneli lete,

ondje dragi je Bog ...” Pritom sam mislio: “Onda nema smisla molitimu se jer ne mogu vikati tako glasno da bi me on mogao Ëuti tamodaleko na nebu.” A i Rusi su doπli do pametnog zakljuËka kad su rekli:“Lansirali smo rakete u svemir. Da ima Boga, dosad bismo ga veÊmorali sresti.”

Mnogim ljudima takoer nije jasno pa pitaju: “Da, zaista, gdje je Bog?Daleko na nebu? Tamo gore? Na kojoj visini? Na sto kilometara?TisuÊu kilometara?”

Htio bih vam razjasniti ovo: U Bibliji ne postoji izraz “daleko nanebu”, veÊ Biblija nauËava neπto sasvim drugo. Ona govori o æivomeBogu: “... on nije daleko ni od jednoga od nas.” Na drugome mjestugovori: “S lea i s lica ti me obuhvaÊaπ, na mene si ruku svoju stavio.”To moæemo razumjeti tek kad shvatimo da naπa osjetila mogu pojmitisamo trodimenzionalni svijet. Ali ovo oko nas nije sve πto postoji. Bog

je u jednoj drugoj dimenziji, ali u isto vrijeme i kraj nas. Kad sagri-

101

poteËe mojim tijelom takva struja boæanske ljubavi da sam to jedvapodnio. Jedva mi je srce izdræalo.

Shvatio sam da je to ljubav koju mi nismo zasluæili, ljubav na koju

nemamo nikakvo pravo, ljubav koju nam samo Bog moæe dati kao dar.- Bog i vama nudi tu ljubav! Zaπto dopuπtate da vas mimoilazi rijekaBoæje ljubavi? On je æeli uliti u vaπe srce!

100


52/117


53/117


54/117


55/117


56/117

Jednostavno ne mogu vjerovati!


57/117

1. Bez vjere je nemoguÊe æivjeti

Doista, to je neprikosnovena istina! Tko ne moæe vjerovati, teπkom Êese mukom probijati kroz æivot, a o vjeËnom æivotu da i ne govorimo!Ne znam πto savjetovati takvima. Nevjernu se Ëovjeku ne moæepomoÊi. Htio bih vam objasniti zaπto.

Mi ne zamiπljamo da je Bog neki teoloπki pojam, misao, prirodna silaili neπto sliËno. Dragi prijatelji, Bog je osoba i zaista postoji i ispunja-va sav svemir. Ako nisam u miru s Bogom i ako ne æivim po njegovoj

volji, dakle, ako nisam njegovo dijete, tada æivim izvan stvarnosti, a to je vrlo opasno.

U Bibliji postoji psalam koji s takvom silom govori da je Bog stvaranda ga je nemoguÊe zaobiÊi. U njemu su rijeËi: “Popnem li se u nebo,ondje si.” AmeriËki astronaut Glenn jednom je izjavio da je i u kapsulisvemirskog broda shvatio: Bog je i ovdje! “Popnem li se na nebo” ililetim svemirom, “ti si i tu”! Zakopam li se u najdublju jamu rudnika,tisuÊu metara u dubinu - i ondje Êu naiÊi na Boga! Psalmist je joπrekao: “Ako u podzemlje legnem i ondje si.”

Kada sam nedavno letio zrakoplovom za Kaliforniju, supruga mi je uputnu torbu stavila papiriÊ na koji je napisala jednu reËenicu iz togpsalma. Kad sam u Kaliforniji otvorio torbu, naπao sam ga i proËitao:“Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj i ondje bi ruka tvojavodila.”

Bog je najveÊa stvarnost i buduÊi da je tako, Ëovjek ne moæe nekaæn- jeno proæivjeti svoj æivot zanemarujuÊi ga. Kad bih æivio kao da Boganema, krπeÊi sve njegove zapovijedi: razveo se, lagao, liπio roditeljeduænog poπtovanja, uskratio Bogu poπtovanje koje mu pripada, zaistabih promaπio stvarnost æivota i ne bih se mogao uspjeπno nositi sa æiv-otom!

Pogledajte malo oko sebe. Ljudi jednostavno ne mogu pronaÊi izlaz izsvojih problema, Ëak ni oni koji imaju novca u izobilju. U njihovim

113


58/117


59/117


60/117


61/117


62/117

c) »itajte Bibliju!

Odvojite barem Ëetvrt sata dnevno da biste bili nasamo s Isusom! Za»

izgovor: “Zbog toga viπe ne mogu vjerovati!” - Na takve rijeËi pocr-venim jer dobro poznam sam sebe. Nisam pobjegao s crkvenimnovcem, ali kad bi me ljudi poznavali kao πto se ja poznajem, ne bi ni


63/117

to vrijeme Ëitajte Bibliju i sluπajte πto vam Bog ima reÊi. - »itajtenaglas! - Tada podignite ruke i recite: “Gospodine Isuse, imam ti toliko

toga reÊi. Nisam zadovoljan svojim æivotom, pomozi mi!”d) Potraæite zajedniπtvo krπÊana!

Potraæite ljude koji æele biti istinski krπÊani! Nemojte ostati sami.Nema osamljenih putnika na putu prema Nebu. Potraæite zajedniπtvo skrπÊanima koji idu istim putom!

125

novcem, ali kad bi me ljudi poznavali kao πto se ja poznajem, ne bi nimene uzeli za ozbiljno. ©to onda reÊi o tome?

Pozorno sasluπajte πto Êu vam reÊi. Nigdje u Bibliji ne piπe: “Vjeruj usvog æupnika i bit Êeπ spaπen”; u Bibliji piπe: “Vjeruj u GospodinaIsusa i bit Êeπ spaπen!” Æupnik nije - πto na æalost nije uvijek sluËaj jer ima takvih koji ne vrπe svoju osnovno funkciju - niπta drugo doliobiËni putokaz k Isusu! Putokaz ponekad moæe biti oπteÊen, nagnut ipomalo ispran od kiπe, ali time ne prestaje biti putokaz. Jasno, upotre-bljiv je tako dugo dok mogu vidjeti kuda on pokazuje. ©to se menetiËe, ja ne bih sluπao ni jednog æupnika koji nije putokaz k Isusu,

raspetom i uskrslom Sinu Boæjemu. Na putu prema cilju neÊu se ljuti-ti na putokaz koji nije baπ u najboljem stanju, ako mi pokazuje praviput i cilj. Moj je cilj doÊi do izvora milosti - do Isusa Krista.

Biste li htjeli stati pred Boga na Sudnji dan i reÊi mu: “Gospodine,nisam primio tvoje spasenje ni oproπtenje grijeha jer æupnik nije bionizaπto!” Zar biste htjeli tako stati pred Boga? To me podsjeÊa nadjeËaka kome su se smrzle ruke pa reËe za svoga oca: “Tako mu i treba

kad mi nije kupio rukavice!” Ne, dragi prijatelji, krivo je kad netkokaæe: “Ne mogu vjerovati!” Postoji jedna kolosalna reËenica u kojojIsus kaæe: “Tko æeli vrπiti volju mog Oca, znat Êe je li moj nauk odBoga.” Pitanje je jedino u tome hoÊu li pripasti Bogu i posluπati nje-gove zapovijedi.

4. ©to uËiniti kad ne moæemo vjerovati?

a) Molite Boga za prosvjetljenje!

On je blizu vas. Recite mu: “Gospodine, daj mi vjeru. Boæe, prosvijetlime!” Budite sigurni da Êe vas Ëuti!

b) Vjerujte da je prisutan!

Isus je tu! Povucite se u osamu i recite mu: “Gospodine Isuse, æelim tipredati svoj æivot.” Tako sam i ja uËinio kad me u mojoj bezboænostiobuzeo strah od Boga koji me i doveo do Isusa.

124

Kako uæivati u æivotu ako nas pritiπÊu pogreπke i krivnja?


64/117

pritiπÊu pogreπke i krivnja?

U Württembergu imaju izreku koja glasi: “Viπe nema πale!” TimrijeËima i ja æelim zapoËeti ovo poglavlje: “Dosta je πale!” - Ovo jevrlo ozbiljno!

“Kako biti zadovoljni u æivotu kad nas neprestano pritiπÊu naπepogreπke i krivnje?” Moram vam odmah reÊi da zaista shvatitedoslovce ove rijeËi: “... kada nas pogreπke i krivnja neprestanopritiπÊu”. Naπe nas pogreπke i krivnja zaista neprestance pritiπÊu. Zatome osobito raduje πto mogu pisati o jednom daru koji Ëovjeka Ëiniduhovno bogatim i presretnim. To je neπto πto ne moæete nigdje kupi-ti, nigdje na cijelom ovom planetu. I da ste milijarder koji ovog trenut-ka moæe poloæiti na stol nebrojen novac, ne biste to mogli kupiti. Togase ne moæete dokopati ni vezama, iako je ono πto se danas ne moæekupiti ponekad moguÊe dobiti preko dobre veze. Krasotu o kojoj æelimgovoriti ne moæete dobiti, koliko god bile dobre vaπe veze i utjecajnivaπi prijatelji.

Ne postoji ni moguÊnost da do toga doete sami: to se moæe primitisamo kao dar. To neπto veliko i prekrasno o Ëemu æelim govoriti, neπtoπto se ne moæe kupiti ni dobiti po vezi, zove se - oproπtenje grijeha!

Moæda ste razoËarani sada kad sam vam otkrio o Ëemu se radi. Moædaste oËekivali da Êe to biti neπto sasvim drugo. Vjerojatno se pitate:

1. “Treba li to meni?”

Uvjeren sam da bi barem pedeset posto ljudi, kad bi ih se upitalo tre-baju li oproπtenje grijeha, odgovorilo rijeËima: “Oproπtenje grijeha?©to Êe mi to?”

Nedavno mi je neki mladiÊ rekao: “Æivimo u doba u kojem reklameodreuju naπe potrebe. Naπi pradjedovi nisu ni znali za ævakaÊu gumui cigarete. Uzastopnim reklamama na televiziji, radiju i plakatima,dovedeni smo do toga da, na primjer, viπe ne moæemo zamisliti æivot

127


65/117


66/117


67/117


68/117


69/117


70/117

Kako uæivati u æivotu kad mi drugi idu na æivce?


71/117

Mislim da Êemo se svi sloæiti kako nam u svakodnevnom æivotu ljudiËesto “idu na æivce”. Rijetki su dani kad nas nitko ne iritira. Usudio bihse i reÊi da ne postoji Ëovjek kome drugi ne “idu na æivce”. To je neπtouobiËajeno meu ljudima.

Nemojte misliti da samo nas æivciraju drugi - i mi idemo drugima naæivce! Nisam li u pravu? O da, mi idemo jedni drugima na æivce! No,ne svi. Moja mi æena, na primjer, ne ide na æivce; ali postoje drugi kojime zaista iritiraju. - I vas? Pa naravno!

I tako jedni druge muËimo: u obitelji, u susjedstvu, na poslu - Ëak i ukrπÊanskim krugovima idemo jedni drugima na æivce. Cijeli svijet patiod “ideπ-mi-na-æivce” sindroma. Ima takvih koji bi mogli reÊi: “Ne bihimao nikakvih problema u æivotu kad pokraj mene ne bi bio taj i taj!”Tada taj drugi nije samo trn u oku, nego trn u æivotu. I zato trebamorazmiπljati o pitanju: “Kako biti zadovoljan u æivotu kad nam drugi iduna æivce?”

Dragi prijatelji, to je inaËe samo dio jednog mnogo veÊeg problema odkojeg pati ËovjeËanstvo. To je kao kad netko kaπlje, a zapravo imaozbiljnu infekciju na pluÊima. Tu ne pomaæu bomboni za iskaπljavan-

je. Takva se osoba mora podvrgnuti temeljitim pretragama i drukËijojterapiji! Mislim da je ta slika dovoljno jasna za objaπnjenje te pojave.To πto jedni drugima “idemo na æivce” samo je znak da neπto ne valjas ËovjeËanstvom. Razlog za to je mnogo dublji nego kad, na primjer,kaæemo da je naπa susjeda “malo nepristojna”. Stoga æelim tu pojavu

postaviti u njezine prave okvire. Æelim vam pokazati da je “ideπ-mi-na-æivce” sindrom, simbol bolesti ËovjeËanstva.

1. Svijet u kojem æivimo Svoj svjetonazor dugujem Bibliji i nalazim da je jedino ona dostojnada na njoj temeljim neπto tako vaæno.

141


72/117


73/117


74/117


75/117


76/117

Sve se treba promijeniti, ali kako?


77/117

U mojoj mladosti bili su popularni romani Maxa Eytha, koji je danasveÊ zaboravljen. On je po profesiji bio inæenjer pa je i grau za svojadjela uzimao iz povijesti tehnologije. Naziv jednog romana bio je:“Profesionalna tragedija”. U njoj opisuje mladog inæenjera koji jedno-ga dana, kroz niz neobiËnih sluËajnosti, dobiva vrlo teπku zadaÊu.Naime, trebao je sagraditi most preko jedne rijeke koja se na tom mjes-tu veÊ spajala s morem. To je, inaËe, vrlo teæak zadatak jer na takvumjestu djeluju plima i oseka. A tada, na samom poËetku tehnoloπkog

doba, Ëovjek joπ nije posjedovao suvremena sredstva.MladiÊ je, dakle, poËeo graditi taj divovski most. Kad ga je dovrπio,prireeno je sveËano otvorenje s glazbom i zastavama, uz nazoËnostmnogih novinskih izvjestitelja. Dostojanstvenici su se provozalivlakom preko mosta. Mladi inæenjer bio je u srediπtu pozornosti. Svesu novine pisale o njemu. Postao je poznat. Ubrzo nakon toga uLondonu je otvorio golemi projektni ured. Oæenio je djevojku izbogate obitelji i imao sve πto mu je srce poæeljelo.

Ipak je u njegovu æivotu postojala jedna straπna tajna, o kojoj je samonjegova æena znala neπto malo. Naime, svake bi jeseni iπËeznuo izLondona. Otputovao bi do svog mosta. NoÊu, dok bi divljala oluja ipljuπtala kiπa, stajao bi na mostu, umotan u kiπni ogrtaË i drhtao odstraha. OsjeÊao je kako oluja udara u nosaËe njegova mosta. Iznova jeproraËunavao jesu li nosaËi dovoljno snaæni i je li dobro proraËunaokoliki Êe pritisak vjetra most morati podnijeti. Kad bi proπle jesenske

oluje, vratio bi se ponovno u London. Tada je opet bio veliki Ëovjekkoji je imao vaænu ulogu u poslovnom æivotu grada. Nitko nije primi- jetio da je u njemu skriven golemi strah: “Je li most dobro sagraen?Je li dovoljno snaæan?” Ta uznemirujuÊa pitanja bila su mraËna tajnanjegova æivota.

Max Eyth opisuje, i dalje potresnim stilom, kako je inæenjer jednenoÊi, za vrijeme zastraπujuÊe oluje, iznova doπao na most sav ispunjen

153


78/117


79/117


80/117


81/117


82/117

Bez mene, molim! U svakom razdoblju postoje izreke kojima se koristimo u svimmoguÊim i nemoguÊim prigodama. Jedna od najpoznatijih kod nas je :

kako pod Isusovim kriæem postoji jedno slobodno mjesto. Tu se moæeπti smjestiti!”

»esto sam razmiπljao o toj slici. Pod tim je kriæem smrt izgubila svojumoÊ. U Isusovim ranama naπao sam osloboenje svojoj duπi. S tog


83/117

“Bez mene!” πto znaËi - “Nipoπto ne æelim!” Nju koristimo u svaamada bismo povrijedili druge, a ponekad i sebe. Izreka “bez mene” inaËe je po æivot opasna, ali moæe imati i veoma pozitivno znaËenje.Pogledajmo zaπto.

1. Ne koristimo je kad treba Vjerojatno ste Ëuli o Abrahamu, Ëovjeku Boæjem, o kome je veÊ napoËetku Biblije zapisano: “Abraham povjerova Bogu i to mu seuraËuna u pravednost.” Abraham je bio Ëovjek koji je jako dobro znaokoliki je greπnik. Æivio je u veoma prisnom odnosu s Bogom i ispovi-

jedao mu svoje grijehe. Vjerom je prihvatio ponueno Boæjeoproπtenje.

Jednog se dana Abraham naπao u sukobu sa svojim neÊakom Lotom.Biblija izvjeπÊuje da je Abraham bio “veoma bogat stokom, srebrom izlatom.” I Lot koji je iπao s Abrahamom “imaπe ovaca, goveda i

πatora.” No, “svaa je nastajala izmeu pastira stoke Abrahamove ipastira stoke Lotove.” Zbog tih svaa oko paπnjaka nastala je napetasituacija izmeu dvojice roaka. Vjerojatno vam je poznata ona izre-ka: “Narod bez æivotnog prostora!” kojom su nacisti zaludjelinjemaËki narod i pokrenuli Drugi svjetski rat, πireÊi sebi æivotni pros-tor, to jest, uzimajuÊi teritorij drugima.

Svae izmeu Abrahamovih i Lotovih pastira postajale su sve æeπÊe.Nakon svake svae dolazili bi svojim gospodarima i izvjeπtavali ih oonome πto su im rekli ili uËinili njihovi protivnici. Stanje se iz dana udan sve viπe zaoπtravalo.

Zamislite, dragi prijatelju, da ste vi bili na Abrahamovu mjestu, a on jeinaËe bio mnogo stariji od Lota, πto biste vi uËinili? Da sam ja bio ujaktom Lotu, rekao bih mu: “Kako se to tvoji pastiri ponaπaju premamojim slugama! Spakiraj se i briπi odavde!” Na to bi Lot odvratio:

165

kriæa pruæa On ruke izgubljenim greπnicima ... Da, radostan sam jer pod kriæem Isusa Krista, Sina Boæjega, postoji jedno mjesto za mene.- To je mjesto slobodno i za vas! HoÊete li pustiti da ostane praznocijelu vjeËnost?

164


84/117


85/117


86/117


87/117


88/117


89/117


90/117


91/117


92/117


93/117


94/117


95/117


96/117


97/117


98/117


99/117


100/117


101/117

Kada Êe doÊi “smak svijeta”? Nedavno sam razgovarao s jednim industrijalcem. Potapπao me poramenu i rekao: “Gospodine pastore, lijepo je to πto djecu uËitedobru!” Na to mu odgovorih: “Bit Êu potpuno iskren, moram priznati

kako ne oËekujem previπe od toga. U Bibliji stoji da je ljudsko srce zlood same mladosti. Stoga ne vjerujem da tu opomene mnogo pomaæu.


102/117

od same mladosti. Stoga ne vjerujem da tu opomene mnogo pomaæu.Ja æelim neπto sasvim drugo.” - “©to biste onda vi htjeli?” - “Rado bihda ta djeca, dok su ovdje na Zemlji, postanu vlasniπtvo GospodinaIsusa, a u vjeËnosti djeca Boæja”, objasnih mu. - “Ah,” odgovori mi on,“gospodine pastore, kakve su to rijeËi! Moramo biti realni i spustiti sena zemlju!”

Nije li to mudro rekao? “Moramo se spustiti na zemlju!” Glasno samse nasmijao i upitao ga: “Na kojoj vi to Zemlji, u stvari, æelite ostati,dragi moj gospodine direktore? Niste li joπ zamijetili kako se tlo podnaπim nogama veÊ dugo trese?”

Nije potrebno postati direktorom da bi se zamijetilo kako je tlo podnaπim nogama strahovito nesigurno. To je ono πto plaπi ljudedanaπnjice. Svi bi rado imali sigurnost, ali osjeÊaju kako je nigdjenema. Jedan pohranjuje svoj novac u πvicarskoj banci, drugi gradibunker u Boliviji ... Nakon svega, mora negdje postojati sigurnost!Ipak, svi mi osjeÊamo da je nigdje nema! Nije ni Ëudo πto se ljudidanas u strahu pitaju: “©to Êe biti sa svijetom?” Jedna od znaËajkinaπega doba jest to πto se pitamo: “Kada Êe doÊi ‘smak svijeta’?”

Prije nekoliko godina pojavila se drama poznatog πvicarskog piscaDurrenmatta, pod naslovom “FiziËar”. Komad zavrπava time πto jedanfiziËar predvia mraËnu buduÊnost svijeta. Ne moæe se iskljuËiti

moguÊnost da Êe se jednog dana ËovjeËanstvo uniπtiti atomskim bom-bama. Autor zakljuËuje svoje djelo doslovce ovim rijeËima: “I radioak-tivna Êe se Zemlja nastaviti besmisleno vrtjeti negdje u svemiru.”

Ta vizija opustoπenog svijeta koji se beskrajno, bez ikakva smisla,okreÊe negdje u svemiru, izgleda vrlo stvarnom. Kad suvremeni pisacna takav naËin govori o kraju svijeta, to svakako zavreuje naπupozornost. Ali ja ne vjerujem da Êe se to odigrati na takav naËin da

203


103/117


104/117


105/117


106/117


107/117


108/117


109/117

Kakva je korist od æivota s Bogom? Naslov ove teme mogao bi se izreÊi i drugim rijeËima, na primjer:

“Isplati li se biti krπÊaninom?” Tu se uklapa i stih iz poslaniceEfeæanima koji glasi: “Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodinanaπega Isusa Krista - on koji nas blagoslovi svakim duhovnim


110/117

g j gblagoslovom na nebesima u Kristu.” Ova reËenica na prekrasan naËingovori o obilnom blagoslovu koji krπÊani imaju po Isusu Kristu. - Aliprije no πto doemo do sræi teme, htio bih razjasniti neke pretpostavke.

1. Æivot s Bogom nije iluzija! Da, æivot s Bogom nije autosugestija niti umiπljanje! Objasnit Êu vamto: Pastor u velegradu susreÊe svakojake zanimljive ljude. Tako samnedavno sreo jednog mladiÊa i rekao mu: “»ovjeËe, πto bi moglo bitiod tebe samo kad bi predao svoj æivot Gospodinu!” “Ah, gospodineBusch,” reËe mi, “spustite se s oblaka!” Je li vam je poznat taj izraz?On je time htio reÊi: “Budite realni! Bog ne postoji!” Na to mu rekoh:“»ovjeËe, ovo je neπto najnovije. To joπ nisam Ëuo!” On reËe: “Dobro

me sluπajte! Nekad su se ljudi osjeÊali bespomoÊnima kad su sesuoËavali s prirodnim silama pa su zamiπljali kako postoje isto takvemoÊne sile koje bi im mogle pruæiti pomoÊ. Njih su nazivali: Alah,Bog, Jehova, Buda ... πto ja znam kako sve ne. U meuvremenu jeutvreno kako su to bile samo pretpostavke i da na nebu nema niko-ga!”

Tako mi je taj mladiÊ odræao lijep govor. Kad je zavrπio, odgovoriosam mu: “Ah, dragi moj, ali ti ne poznajeπ Isusa!” - “Isusa?” upita.

“Isus je samo jedan od utemeljitelja religije.” - “Nipoπto! Jakogrijeπiπ!” rekoh mu. “»iniπ uæasnu pogreπku, dragi moj! ReÊi Êu ti tko

je Isus. BuduÊi da poznajem Isusa, znam da Bog postoji! Bez Isusa nemoæemo znati baπ niπta o Bogu!” Tada sam mu objasnio tko je Isus.

Tko je Isus? I vama bih to htio objasniti jednim primjerom.

219


111/117


112/117


113/117


114/117


115/117


116/117


117/117

233232

Documents

Wilhelm Busch - Isus Naša Sudbina