Werner BonefeldKapital kao subjekt i postojanje radas engleskog preveo Toni Bandove-mail: tbandov@ffzg.hr

203

Kapital kao subjekt i postojanje rada Werner Bonefeld

s engleskog preveo Toni Bandov

Uvod

U svojem doprinosu ovom svesku, John Holloway istie negativnu snagu marksizma. U tu snagu spada i 'kritika' kao razorna sila te poi-manje drutvene egzistencije kao naina postojanja ljudske prakse. Meutim, unutar radikalne misli postoje otre podjele o 'poloaju' ljudske prakse. Je li ljudska praksa proizvodna mo ili je tek pratilac strukturnih ogranienja i zakonitosti, ili je pak, naposljetku, zupanik unutar jednog mnogo ireg sistema? to uope znai govoriti o ljudskoj praksi? to uspostavlja odnos izmeu 'ljudske prakse' te 'zaaranog i izopaenog sveta' kapitalizma? 1

Suvremena kritika, povezana s kritikim realizmom, tvrdi kako se 'strukture i drutveni entiteti esto proizvode kao neeljeni uinci pojedinanih djelovanja'.2 Drugim rijeima, bez obzira na to to su ljudi ti koji proizvode, proizvod njihova rada u konanici nee imati predvieni ishod. Vre li strukture prisilu ili je pak 'pojedinac' u sjeni? Prema Lov-eringu, ljudsko djelovanje nije samoodreujue nego prije da je ili podreeno strukturnim odnosima ili nesposobno samo sebe razumski primjenjivati. Jesu li strukture te koje predodreuju ljudska djelovanja,

205

*Ovaj tekst prvotno je objavljen u Werner Bonefeld, Richard Gunn, John Holloway, Kos-mas Psychopedis (eds.), Open Marxism, Vol. III, Emancipating Marx, Pluto Press, London, 1995.1 Cf. Karl Marks, Kapital, Trei tom, Prosveta, Beograd, 1977, str. 687.

2 J. Lovering, 'Neither fundamentalism nor New Realism', Capital & Class, broj 42, 1990, str. 39. Za plodonosniju kritiku Kritikog realizma: R. Gunn, 'Marxism and Philoso-phy', Capital & Class, br. 37, 1989; i 'Marxism, Metatheory and Critique' u W. Bonefeld i J. Holloway (ur.), Post-Fordism and Social Form, Macmillan, London, 1991. Vidi takoer K. Magill, 'Against Critical Realism', Capital & Class, br. 54, 1994

Prijevodi

odreuju ishode tih djelovanja i definiraju uspjenost pojedinanih djelovanja? Upravljaju li ljudima sile koje se nalaze izvan njihove kon-trole? ini se kako su kod Loveringa strukture izvanzemaljska bia: mi se u njima raamo i one se, u izmijenjenim oblicima, kroz pojedinana djelovanja reproduciraju. Sama pak misao, kako se strukture putem ljud-ske djelatnosti reproduciraju, ini se bizarnom. A upravo to je, kako se ini, stajalite kritikog realizma kod Loveringa.

Jo jedan nedavni doprinos koji nastoji ui u trag prisilama namet-nutim ljudskoj praksi putem nadljudskih sila dolazi od Boba Jessopa. Za razliku od Loveringa, kod Jessopa se radi o subjektivnim a ne o objektivnim strukturnim znaajkama, koje vre prisilu nad ljudskom praksom. Za Jessopa je kapital jedini odluujui subjekt.3 Drutvenu stvarnost on vidi kao posljedicu meudjelovanja razliitih drutvenih interesa i uzroka. To je meudjelovanje odreeno 'subjektivitetom' kapitala koji ljudskoj praksi namee svoje vlastite logike i/ili prirodne zahtjeve.4 Podreenost ljudske prakse pod subjektivitet kapitala Jes-sop objanjava u izrazu autonomije 'vrijednosnog meta-oblika'. Ovaj se oblik zamilja kao stvar koja predstavlja okvir unutar kojega se ljud-ska praksa odmotava. Jessopovom pristupu nakratko emo se vratiti u kasnijoj fazi ove rasprave. Ono to je vano na ovom stupnju jest da pristupi koje zastupaju i Lovering i Jessop poivaju na predodbi kapi-tala (ili struktura) kao konstituiranih stvari. To bi znailo kako se kapital pretpostavlja kao postojee bie a da se pitanje to kapital 'jest' dalje ne postavlja. Time se kapital izjednaava s povijesno aktivnim subjektom. To bi, meutim, znailo da je pitanje kako se kapital proizvodi zami-jenjeno pitanjem kako kapital proizvodi. Jessop, kao i Lovering, mark-sizam promatra kao jednu znanstvenu, objektivnu teoriju. Dok kapital slovi kao subjekt, ljudska je praksa odreena definicijom drutvene re-produkcije koju propisuje kapital. A budui da je kapital pretpostavljen kao subjekt, rad se moe izraziti jedino pod uvjetima kapitala. Ljudska je praksa smjetena iskljuivo unutar subjektiviteta kapitala: na taj se nain sav rad po prirodi pojavljuje kao najamni rad.

3 B. Jessop, 'Polar Bears and Class Struggle', u W. Bonefeld i J. Holloway, Post-Fordism, str. 150.

206

4 B. Jessop, 'Regulation Theory in Retro-spect and Prospect', 'Printed-Serie' der ZiF-Forschungsgruppe 'Staatsaufgaben' 1, University of Bielefeld, Centar za inter-disciplinarna istraivanja, Bielefeld, 1988.

Marksistika teorija

subjekta

Prema Marxu, glavni je teorijski nedostatak politike ekonomije taj da drutveni ivot razumijeva na temelju konstituiranih oblika.5 Politika ekonomija polazi od povijesne egzistencije pojedinih fenomena te nas-toji uspostaviti uzrone poveznice izmeu njih. Marxova kritika politike ekonomije sastoji se u tome da pokae kako politika ekonomija pret-postavlja ono to namjerava pokazati, naime, ona pretpostavlja 'kapital'. Politika ekonomija ne postavlja pitanje zato se drutveni rad utjelovljuje u vrijednosti svoga proizvoda. Umjesto toga, ona tu vrijednost radije nastoji odrediti time to pretpostavlja razmjenske odnose, to jest, pretpostavljajui kruenje drutvenog kapitala. Politika ekonomija operira s umski nedoh-vatljivim pretpostavkama. To jest, oblici kapitala uzeti su zdravo za gotovo kao povijesno zavreni oblici koje vie nije potrebno propitivati u daljnjem povijesnom hodu. Oni upravljaju ljudskom djelatnou umjesto da postoje u okviru i posredstvom ljudske prakse. Ukratko, ovi se oblici shvaaju kao da postoje izvan ljudske prakse te da su obdareni sposobnou samo-kon-stitucije. Tako se kapital odreuje kao 'neto' to proizvodi kapital.

Pojmovi politike ekonomije su apstrakcije koje se odnose na fetiizirane oblike postojanja kapitalistikog drutva. Marx kae,

(g)ospodi ekonomistima vraki je teko da teorijski prijeu od samoodranja vrijednosti u kapitalu k njenom umnoavanju; naime k umnoavanju kao osnovnom odreenju kapitala, ne samo kao sluajnosti ili samo kao rezultatu. Vidi npr. kako Storch to osnovno odreenje unosi prilogom zapravo. Razumije se da ekonomisti pokuavaju da to unesu u odnos kapitala kao bitno, ali ako se to ne ini u brutalnom obliku tako da se kapital odreuje kao ono to donosi profit, pri emu je poveanje kapitala samo ve postavljeno kao pose-ban ekonomski oblik u profitu, tada se to dogaa samo kradomice Br-bljanje da nitko ne bi upotrebljavao svoj kapital kad iz toga ne bi izvlaio dobit, svodi se ili na glupost da bi valjani kapitalisti ostali kapitalisti ak i ne upotrebljavajui svoj kapital, ili na to da je u jednom vrlo priprostom obliku reeno da je upotreba koja donosi dobit sadrana u pojmu kapi-tala. Well. Tada bi to upravo trebalo dokazati.6

5 Navedeni je argument ohrabren tekstom H. Reichelta 'Some Notes on Jacques Bidet's Structuralist Interpretation of Marx's Capi-tal', Common Sense, br. 13; vidi takoer nje-gov doprinos ovom svesku.

207

6 K. Marx, Osnovi kritike politike ekonomije I, u Karl Marx, Friedrich Engels, Dela, Tom 19, Prosveta, Beograd, 1979, str. 152.

Prijevodi

Pristupi, buroaski ili ne, koji poivaju na kapitalu kao konstituiranom obliku zarobljeni su u zaarani krug misli: oni pretpostavljaju ono to su postavili da utvrde pokuavajui znanstveno dokuiti ono to su objektivni uvjeti egzistencije. Ti uvjeti su uvijek, i nuno, oni koji se iskljuivo nalaze unutar kapitala samog. To je stoga to se kapital pretpostavlja ne samo kao dominirajui faktor ve, takoer, i kao odreujui i povijesno aktivni proizvodni odnos. Umjesto da bude u sreditu teorijskog pristupa, ljud-ska praksa pojavljuje se tek kao opaljiva injenica u empirijskom svijetu. Politiki gledano, odustajanje od ljudskog subjekta vodi ka prilagoavanju 'objektivnim okolnostima', to jest, vodi do potvrdnih i apologetskih prikaza 'izokrenute' egzistencije. Horkheimer7 radi ovakvu poantu kada osuuje teoriju u kojoj su 'subjekt i objekt () strogo odvojeni Zamiljati pred-met teorije odvojeno od nje, donosi lanu sliku i vodi ka kvijetizmu ili kon-formizmu'. Dualistiko poimanje subjekta i objekta, teorije i bia, spada u ono to Horkheimer opisuje kao tradicionalnu teoriju.

U ovom radu pokazat e se kako Marxova kritika politike ekonomije prua kritiku kapitala kao naina postojanja rada. Poblie emo razmo-triti Marxovu reenicu o 'kapitalu' kao autonomnom subjektu i pritom istaknuti ulogu 'rada' kao konstituirajue moi. Pokazat emo kako u izokrenutom svijetu kapitalizma rad stupa protiv samoga sebe.

Od kapitala do rada?

Horkheimerova opaska da 'svojim sopstvenim radom ljudi obnavl-jaju realnost koja ih porobljuje u sve veoj meri' od kljunog je znaaja za probleme postavljene u ovom tekstu.8 Na prvi se pogled reenica ini paradoksalnom. S jedne strane, ljudska su bia subjekt reenice. Ona su aktivna i kreativna te proizvode svoju vlastitu stvarnost. Es-encija su reenice. S druge pak strane, ona su tek objekt stvarnosti, jedne stvarnosti koja ih porobljuje. Ljudska su bia reducirana na jedno bezlino oni, na jedan privjesak stvarnosti koja se nalazi iznad njih a koja se samo kroz ljudsko djelovanje razvija. Kako razumijevamo

7 M. Horkhajmer, 'Tradicionalna i kritika teorija' u M. Horkhajmer, Tradicionalna i kritika teorija, Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1976, str. 71.

208

8 M. Horkhajmer, 'Tradicionalna i kritika teorija', str. 58.

Marksistika teorija

subjekta

ljudsko djelovanje: kao subjekt te, kao takvog, kao esenciju stvarnosti; ili tek kao objekt stvarnosti? Drugim rijeima, je li ljudska praksa tek jedan nevini promatra stvarnosti koja odreuje ljudske odnose; ili je pak ljudska praksa proizvodna mo? Horkheimerova primjedba ima presudnu vanost: kako da se shvati okolnost da se ljudska praksa pred-stavlja u oito ne-ljudskom obliku? Drugim rijeima, kako to da ljudska praksa ne samo proizvodi izokrenute oblike nego i u njima egzistira su-protno samoj sebi? Horkheimer ispituje konstituciju drutvenog pos-tojanja. Za razliku od njegove totalizirajue misli, dvije 'strane' ovoga 'paradoksa' uspostavljaju arite strukturalistikim i subjektivistikim inaicama marksizma. Strukturalistiki pristupi promatraju drutvo kao 'organizam' koji se razvija u skladu sa svojim imanentnim zakoni-ma. Ljudska pak praksa predstavlja tek jedan aspekt tog organizma. Drutveni sukob shvaa se kao sredstvo drutvenog izjednaavanja te, shodno tome, kao sila koja reproducira strukturu. U tom vidu struk-ture raspolau subjektivnim svojstvima.9 One odluuju, determiniraju i 'odabiru'. S druge strane, subjektivistiki pristupi temelje se na po-jmu kreativnog, neotuenog i samoodreujueg subjekta koji stoji u opoziciji zahtjevima koji proizlaze iz kapitalistikog sistema. Drugim rijeima, 'subjekt' je shvaen kao autentino i stvaralako bie koje stoji izvan kapitalistikog projekta, ali je stalno prisiljeno sudjelovati u njemu. Primat ljudske prakse ignorira se u oba od navedenih sluajeva. Ona je ili prisiljena reproducirati 'strukture' ili postoji izvan svoga vlas-titoga drutvenog svijeta. Kljuno je pitanje zato ovaj sadraj (ljudska egzistencija) uzima ovakav oblik (kapitalistike drutvene odnose) gur-nuto je u stranu i zamijenjena pitanjem koje ve pretpostavlja kako je 'kapital' neto: ili proizvodi samoga sebe ili je neka vrst 'monog objekt' koji navodi autentini subjekt na sluenje kapitalistikoj svrsi.

9 O ovakvoj kritici strukturalizma vidi A. Schmidt, 'Der structuralistische Angriff auf die Geschichte' u A. Schmidt (ur.),

209

Beitrage zur marxistischen Erkentnistheorie, Suhrkamp, Frankfurt, 1969.

Prijevodi

Ljudska praksa i kapital kao konstituirani oblici

Kod analize koja ispituje kako kapital proizvodi samoga sebe i na koji nain regulira vlastitu reprodukciju, 'konstituirani oblici' politike ekonomije stoje u samom sreditu. Ljudska praksa vidi se samo kao puki element koji ove forme u mijenjajuim empirijskim okolnostima podrava i reproducira. Time se takva analiza na ljude odnosi kao na ljudski faktor, proizvodni faktor ili kao na nositelja stanovitih funkcija i interesa, itd. Ljudsko bie, ukratko, postaje 'netko' prisiljen djelovati unu-tar okvira vrsto stojeih oblika. Ti oblici nalaze se izvan dosega ljudske djelatnosti i oni definiraju i ograniavaju opseg ljudske prakse. Unutar dualizma objekta i subjekta, objekt je aktivni element dok je subjekt pa-sivni promatra i/ili rtva selektivnih struktura. Ovakvo vienje ljudske prakse vrlo se jasno nalazi kod Loveringa. On kae da,

pojedinci ulaze u svijet koji sami nisu odabrali i jednom kada su u njemu onda djeluju na naine putem kojih strukture svijeta djelomino repro-duciraju a djelomino preobraavaju. Meutim njihovo razumijevanje i sposobnost kontroliranja strukturnih uinaka vrlo je ogranieno.10

Kod Loveringa je drutvena individua, u najboljem sluaju, privatna in-dividua politike ekonomije, roena u svijetu koji joj ne pripada. Loverin-govo obuzdavanje drutvenog subjekta od drutva ne samo da pojaava promatranje struktura kao izvan-ljudskih sila, nego i doprinosi napadu na razum u suvremenoj radikalnoj misli. ini se da Lovering prihvaa kako strukture svoje utemeljenje imaju negdje izvan ljudske sfere djelovanja te su, prema tome, transcendentalne sile. Ovako to Agnoli saima u svo-jem komentaru na suvremenu radikalnu misao: 'zbog jednog afektivnog osjeaja nezadovoljstva, napad na razum vodi do veselih skokova u duhovno, u sladunjavu sentimentalnost due'.11 Otkud dolaze strukture, na koji su nain stvorene i to ih to utemeljuje? Ukoliko bi strukture za-ista bile transcendentalne 'sile', tada bi bilo koja potraga za njihovim ute-meljenjem bilo istraivanje pretpovijesnih vremena ili nevidljivih, okult-nih prostora. Strukture su tu i ljudi se u njima raaju a sudbina odluuje

10 J. Lovering, 'Neither fundamentalism nor New Realism', str. 39.

210

11 J. Agnoli, 'Destruction as the Determina-tion of the Scholar in Miserable Times', Common Sense, br. 12, 1992, str. 44.

Marksistika teorija

subjekta

uinke djelovanja u svijetu transcendentalnog razloga. Strukture stoga postaju sakrosanktnim silama koje utjeu na ljudsku praksu, reproducira-ju se kroz ljudsku praksu ali stoje ponad ljudske egzistencije. Sutina postojanja vie nije ovjek ve jedan transcendentalni svijet struktura, svijet izvan mogunosti poimanja i svijet koji putem nevidljivih principa vri utjecaj na drutvene odnose. Na taj nain osueno ljudsko bie zaista je 'nitko'. Kao u metodolokom individualizmu marksizma racionalnog odabira kod Elstera,12 subjekti djeluju i prosuuju unutar okvira nepre-poznatljivih pravila. Oni ta pravila nastoje promijeniti ali budui da su strateki upravljeni spram poveanja svojih prednosti oni ih samo mogu ojaati i potvrditi. Elster barem u okultizmu ne nalazi odgovor za na problem. Za njega, odgovor lei u promjenjivoj snazi pohlepe.

Naglaavanje konstituiranih oblika potvruje nain razmiljanja koje ovjeanstvo promatra ne kao sredstvo ve kao svrhu. Ljudska praksa definirana je i izvedena iz konstituiranih oblika: ljudski subjekt postaje tek puki sluga jedne neshvatljive stvarnosti. Ona takoer postaje sred-stvom za reprodukciju nevidljivih principa. Odnos prema ljudskoj praksi kao dodatku 'esencijalnih' ali transcendentnih struktura pretpostavlja jedan drutveni svijet koji poiva na pravilima, zakonima i propisima koji spreavaju samoodreenje drutvene individue. Polazite o konstitu-iranim oblicima vodi do preokretanja odnosa objekta i subjekta: svojstva sistema postaju jednom subjektivnom snagom dok se ljudi pretvaraju u izvrne organe zahtjeva koji proizlaze iz 'sistema'. Strukture se same pokreu kroz ljudski kontakt. ovjeanstvo time postaje oruem struk-turne reprodukcije. Strukturalizam stoga naglaava da su ljudi nositelji ili agenti naredbi koje proizlaze iz strukture.

Stajalite o konstituiranim oblicima vodi do shvaanja 'kapitala' kao 'au-tomatskog subjekta', subjekta koji se jedino razvija putem klasne borbe. Marksisti esto poseu za ovakvom predodbom kapitala kako bi obranili primat kapitalistikog odnosa nad klasnim. Prvi bi trebao sadravati odnos izmeu razliitih oblika kapitala, kao to je primjerice novac, proizvodni i

12 J. Elster, Making Sense of Marx, Cambridge University Press, Cambridge, 1985, Prvo poglavlje.13 U Jessopovom se radu kapitalistiki odnos vie ne smatra 'odnosom'. Umjesto toga, razliiti oblici kapitala uvode se kao 'au-tonomne' veliinekoje se odlikuju razliitim interesima utemeljenim na razliitim 'logi-

211

kama'. Vidi B. Jessop, Nicos Poulantzas: Marx-ist Theory and Political Strategy, Macmillan, London, 1985. Za kritiku: R. Gunn, 'Marxism, Metatheory and Critique' i K. Psychopedis, 'Crisis Theory in the Contemporary Social Sciences', Capital & Class, br. 50, 1993.

Prijevodi

robni kapital kao i sebi proturjenu prirodu tog odnosa, ukljuujui 'nje-govu' logiku i zakone.13 U osnovi, kapitalistiki odnos je odnos kapitala i ka-pitala. Njegovim kretanjem 'upravljaju' zakoni konkurencije.14 S druge pak strane nalazi se klasni odnos koji obuhvaa odnos izmeu kapitala i rada. Taj se odnos smatra antagonistikim a potvruje u obliku klasne borbe. Predodba o primatu kapital-odnosa u najboljem sluaju znai da se u sebi proturjeno utemeljenje 'kapitala' pobuuje klasni sukob te da taj sukob prekida kapitalistiku reprodukciju i na taj nain vodi do 'kriza'. U ovom se pogledu proturjeni karakter kapitalistike eksploatacije rada shvaa u vidu kontradikcije unutar 'kapitala', a jedino se razvoj ovog proturjeja odreuje putem klasne borbe.15

Ovakva predodba, u najgorem sluaju, oznaava klasni sukob samo jednim faktorom u stalnoj reprodukciji kapitalizma. Zagovornici ovakvog gledita, kao npr. Jessop,16 tvrde da se kapitalistiki odnos nalazi iznad klasnog, da se razvija putem klasne borbe ali da nije doveden u pitanju u toj borbi; kapital-odnos promatra se kao neto to opstaje putem svoje vlastite logike. Klasna se borba izbacuje iz analize utoliko to jedno pra-vo razumijevanje konkretnih, empirijskih uvjeta klasne borbe mora biti utemeljeno na detaljnom opisu kapitalistikog okvira unutar kojega se klasna borba dogaa i odvija. Ovaj naglasak na primatu kapital-odnosa fokusira se na objektivne znaajke kapitalistikog razvoja. U ovom se pristupu jedino strukture pojavljuju kao subjekti. Klasna borba tretira se kao derivat strukturnog razvoja. Dinamika kapitalistikog razvoja us-idrena je u samom kapitalu. Proturjenost se stoga nalazi unutar kapitala dok je kapitalistiki razvoj posljedica tih proturjenosti. Znanstveno bi se istraivanje, shodno tome, moralo usredotoiti na pitanje kako kapital proizvodi. Ovakav pristup drutvenom ivotu temelji se na pretpostavci kako je 'kapital' aktivna i samoutemeljujua stvar. Drugim rijeima, ovaj pristup pretpostavlja kapital kao automatski subjekt iji odnos spram samoga sebe uspostavlja objektivni okvir unutar kojega postoje klasni odnosi. Praktine posljedice toga su zastraujue. S marksizmom vie nije povezana borba za svijet bez antagonizama ve on postaje znan-stvenom studijom o samo-uspostavljanju kapitala koja eli otkriti koji su

212

14 Vidi primjerice M. Aglietta, A Theory of Capitalist Regulation, Verso, London, 1979.15 Vidi primjerice S. Clarke, 'State, Class and the Reproduction of Capital', in S. Clarke (ur.),

The State Debate, Macmillan, London, 1991.16 Vidi B. Jessop, 'Polar Bears' i njegovu State Theory, Polity, Cambridge, 1990.

Marksistika teorija

subjekta

to 'prirodni' zahtjevi kapitala. Politike implikacije su jasne. Kao i u tradi-cionalnoj teoriji,17 teoretiari stoje iznad klasne borbe i stavljaju svoje znanje na raspolaganje, kako sposobni i spremni politiari mogu utjecati na strukturni razvoj (posebice na njegove nepoznate uvjete) kako bi se izvojevao bolji svijet za sve 'rtve strukturne selekcije'. Dakle, znanstveni marksizam marksizam bez vrijednosnih sudova. Ukratko, ovdje kritizi-rani pristup ini od marksizma jednu konstruktivnu i objektivnu teoriju. U takvom jednom pozitivnom marksizmu razumu je oduzeta njegova 'povijesna zadaa da, u bilo kojem vremenu, potie na neposlunost i unitava uase'.18

Marksizam kao nepristrana, pozitivna teorija ima jednu dugu tradic-iju. U toj se tradiciji tvrdi kako marksizam, na temelju svoje znanstvene metode, ima privilegirani pristup drutvenim zakonima kretanja. Tako se poziva Hilferding, prema Korschu, na 'neprevladive nesklonosti vladajue klase da prizna rezultate marksizma i da se u tu svrhu podvrgne jo i mukama studija jednog tako kompliciranog sistema'.19 Pristup koji se temelji na primatu kapitalistikog odnosa nad klasnim sklon je hvatati se predodbe marksizma kao superiornije znanosti od buroaske ekono-mike. On se poziva na primjenu marksistikog objektivnog razumijevanja skrivenih zakonitosti koji gospodare anarhijom kapitalistike proizvodnje na svijet kojemu nedostaje racionalno objanjenje i organizacija. Ukratko, to znai kako marksizam treba promatrati kao znanstveni naputak za jed-nu znaajno poboljanu organizaciju kapitalistikog drutvo, a ne vie kao kritiku izrabljivakih odnosa.

Ljudska praksa i proizvedenost kapitala

Horkheimerov iskaz kako 'svojim sopstvenim radom ljudi obnavljaju realnost koja ih porobljuje u sve veoj meri', takoer se moe protumaiti kao poziv na postavljanje 'rada' u sredite kao esencije drutvenog ivota. Ljudsko bi djelovanje tada bilo vieno kao konstituirajua mo. Umjesto

17 'Tradicionalna teorija' kako je objanjava M. Horkheimer, 'Tradicionalna i kritika teorija'; vidi takoer 'Dodatak' u M. Horkhajmer, Tradicionalna i kritika teorija.

213

18 J. Agnoli, 'Destruction', str. 44. 19 K. Korsch, 'Marksizam i filozofija' u K. Korsch, Marksizam i filozofija, Komunist, Beograd, 1970, str. 58.

Prijevodi

naglaavanja kako kapital proizvodi, naglasilo bi se kako se kapital 'proizvo-di'. Oblici drutvenog postojanja tretirali bi se kao proizvodi ljudske prakse, ljudskog rada. Umjesto isticanja formalnih naela 'sistema' objektivnih uvjeta realnosti radi se o razumijevanju 'subjektiviteta'.

Naglasak se, meutim, stavlja na sljedee pitanje. Moe li se, s jedne strane, razlikovati subjektivitet od naina na koji on postoji s druge strane? Krenemo li s Horkheimerovom pretpostavkom da ljudi putem svoje subjektivne moi proizvode jednu stvarnost koja ih porobljuje onda ta subjektivna mo ne moe postojati izvan oblika koje proizvodi: ona ne moe biti nevinim promatraem svoje vlastitom 'ludosti'. To je Marxov argument u njegovim ranim spisima. Otueni je rad 'uzrok', a ne 'posljedica' privatnog vlasnitva. Tako bi ukidanje privatnog vlasnitva pretpostavljalo ukidanje otuenog rada.20 Odnos izmeu subjektivnosti i objektivnosti ne moe se smatrati vanjskim. Takvo to tvrditi pretpostav-ljalo bi ono to se eli porei, naime, da ljudska djelatnost nije jedina drutvena snaga koja neto stvara. Jer u vanjskom odnosu subjekta i ob-jekta pojam 'subjektiviteta' znaio bi da postoji 'mo' koja se nalazi izvan 'subjektivnog djelokruga'. Stajalite 'subjektiviteta' bez okolianja pret-postavlja ne samo da postoji konstituirajui subjekt koji se nalazi izvan izokrenutog svijeta ve i da izokrenuti svijet postoji kroz svoju vlastitu mo utemeljenja, dosada jo nepoznatu i neodreenu.

Kapital i rad ne stoje jednostavno jedan nasuprot drugome. Kapital je proizvod otuenog postojanja rada, postojanja u kojemu je proizvoa porobljen putem naizgled izvan-ljudske sile, sile kapitala. Marx u svojoj kritici politike ekonomije pokazuje ovisnost kapitala o radu. ivi je rad supstanca vrijednosti a eksploatacija nije samo sredstvo za proizvodnju vri-jednosti ve sredstvo iznude vika vrijednosti. Kapital postoji samo u radu i putem njega. To ne znai da kapital koristi eksploataciju tek kao nain kojim bi izbjegao svoju stvarnu podreenost radnikoj klasi.21 Ovakvom formulacijom unitava se uvid, koji je ukljuen u iskaz, kako je kapital proizveden. Time se kapital promatra kao moan, iako ogranien, samo-stalni subjekt. Ovaj naglasak na radu pretpostavlja ono to eli zanijekati, naime, predodbu kapitala kao monog subjekta. Marksistika ideja kako je otueni rad 'uzrok' privatnog vlasnitva okrenuta je naglavake: kapital

20 Vidi Arthurovu tekstualnu analizu Marxovih manuskripta iz 1844. (Dialectics of Labour, Blackwell, Oxford, 1986).

214

21 M. Tronti, 'The Strategy of Refusal', u Working Class Autonomy and Crisis, Red Notes-CSE, London, 1979, str. 10.

proizvodi otueni rad. Pristupi koji se temelje na ideji autonomije rada od kapitala skloni su podjeli drutvenog ivota u dvije odvojene sfere: s jedne strane strojoliku logiku kapitala te transcendentalnu mo drutvene prakse s druge strane. Subjektivistiko etiketiranje drutvene prakse moe dovesti jedino do toga da se neposrednost revolucionarnog subjekta na romantiarski nain priziva. Time se struktura postavlja izvan subjekta to vodi ka voluntaristikim predodbama a to je druga strana deterministikog novia. Kapital se i ovdje konstruira putem logike koja se nalazi jedino i iskljuivo u njemu samom a tek njegove nedosljednosti pruaju polaznu toku za revolucionarnu praksu. Odnos kapitala i rada shvaa se jedino u smislu represivne sistemske logike koja na jedan dualistiki i eksterni nain stoji nasuprot subjektivnim silama.22

Postane li rad nevinim polazitem pri analizi jednog stravinog sadraja eksploatacije tada se kapital jedino moe pojaviti kao stvar koja uistinu raspolae vlastitom konstitutivnom moi i logikom. Rad se proma-tra kao samoodreujua mo u istom smislu kao to se i kapital smatra samokonstituirajuom moi: budui da je kapital sposoban potkopavati, izrabljivati i dehumanizirati ono to bi samo po sebi trebalo biti konstitu-tivno i plodonosno onda ga to ini vrhovnim subjektom.23 Kao posljedica, rad se promatra izvan svoga vlastitoga naina postojanja. Stoga shvaanje kapitalistike reprodukcije iziskuje predodbu o 'zaaravajuoj moi' ka-pitala (Negri) ili pak predodbu o 'samoutemeljujuoj moi' (Arthur).24 Time se previa upravo ono to je Horkheimer naglasio, naime, da objekt i subjekt ine jednu razdvojenu cjelinu, gdje svaki dio postoji za drugoga i kroz drugoga, a da jedan drugome nisu identini. Umjesto toga kapital i rad postavljeni su jedan drugome nasuprot i sueljavaju jedan drugoga kao razliite drutvene sile. Teorija je prisiljena trampiti as jednoga, as dru-goga ostavljajui time shvaanje 'konstituirajue moi' na milost i nemilost decizionizma.25 To je miljama daleko od marksistike tvrdnje kako 'sve mis-

22 Vidi W. Bonefeld i R. Gunn, 'La consti-tution et la signification: Rflexions sur l'pistemologie, la forme et la praktique sociale', Futur antrieur, br. 8, Paris, 1991.23 O ovome mjestu vidi Hollowayev doprinos ovom svesku.

215

24 A. Negri, 'Interpretation of the Class Situa-tion Today: Methodological Aspects', u Open Marxism Volume II: Theory and Practice, Pluto Press, London, 1992. i C. Arthur, 'Wide Open', Radical Philosophy, vol. 64, 1993.25 Decizionizam je pravna i politika doktrina koja smatra kako moralni i pravni propisi svoju opravdanost ne nalaze u svojem sadraju ve u ispravnoj metodi (ili autoritetu) koji te od-luke donosi. (Nap. prev.)

Prijevodi

terije koje teoriju navode na misticizam, nalaze svoje racionalno rjeenje u ljudskoj praksi i u shvaanju te prakse'.26

Kapital kao subjekt i konstituirani oblici

Prema Marxu, buroaska se teorija osjea kod kue u hladnim pojavnim oblicima ekonomskih odnosa. Ona promilja konstituirane oblike i odnose koji joj se 'ine utoliko prirodniji ukoliko je njihova unutranja povezanost skrivenija, a oni pak dobro poznati prostom shvatanju'. Iako se ini samora-zumljivim, koristei Marxov primjer u citiranom pasusu, kako je renta pri-hod od zemljita, kamata prihod od kapitala te nadnica prihod od rada, ti odnosi su, meutim, 'trojstvo triju nemoguih kompozicija',27 premda predstavljaju 'religiju svakidanjeg ivota'. Stoga je i potrebno ono to Marx naziva 'naukom': 'svaka bi nauka bila izlina kad bi se pojavni oblik i sutina stvari neposredno podudarali'.28 Marx istie kako je 'svaki pa i najprostiji element, kao na primer roba, ve jedna izokrenutost',29 to jest, ona je 'per-vertirana forma'.30 Ljudski sadraj opstoji u okviru i posredstvom robe na nain da je poreknut. Drugim rijeima, ljudski odnosi preuzimaju oblik odnosa izmeu proizvoda ili izmeu stvari. Shvaanje kapitala kao 'neega' to se odnosi spram samoga sebe, to jest, kao stvari sa sposobnou samooploivanja, sadrava prema Marxu, fetiizam kapitalistike proiz-vodnje. U skladu s tim, fetiki karakter kapitalistike proizvodnje dosee svoj najrazvijeniji oblik kada se kapitalistiki proizvodni odnosi promatraju kao 'odnos stvari prema samoj sebi'.31

26 K. Marx, 'Teze o Feuerbachu' u Karl Marx, Friedrich Engels, Rani radovi, Naprijed, Rijeka, 1976, str. 339.27 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 680.28 Ibid.29 K. Marx, 'Teorije o viku vrednosti' (etvrti tom 'Kapitala') u Karl Marx/ Friedrich Engels, Dela, Tom 26, Prosveta, Beograd, 1972, str. 389.30 Cf. K. Marx, Das Kapital, Kritik der politisch-en konomie, u Karl Marx/Friedrich Engels Werke, Band 23, str. 90.U njemakom izdanju Kapitala Marx koristi izraz 'verrckte Formen'. U engleskom izdanju Kapitala,to se prevedi kao 'absurd forms' ili 'fantastic forms'. To su varljivi prijevodi. Kod Marxa, 'verrckt' ima

216

dvostruko znaenje: poremeen (verrckt) i iz-okrenut (ver-rckt), lud i izmjeten. Time pojam'verrckte Formen' oznaava oboje,lud i izmjeten. Dvostruko znaenje 'izokrenuto-sti' obuhvaa ideju unutarnjeg odnosa izmeu apstraktnog i konkretnog. Vidi Backhaus 'Between Philosophy and Science: Marxian Social Economy as Critical Theory', u Open Marxism, prvi svezak, o dvostrukom znaenju pojma 'izokrenut'. Nap. prev. U prijevodu Kap-itala koji se koristi kod nas (Karl Marks, Kapital, Prvi tom, Prosveta, Beograd, 1977) sintagma 'verrckte Formen' prevedena je kao 'ludaki oblik'. Ja sam se, u skladu s gore navedenom napomenom, odluio za 'izokrenuti oblik'.

Marksistika teorija

subjekta

'Kapitalistiki odnos' obuhvaa razliite oblike kapitala, kao to su produktivni, robni i novani kapital.32 Kruenje novanog kapitala najdo-jmljivije je budui da u njemu kapital postoji u svojoj najopenitijoj formi apstraktnog bogatstva i gdje se izravno pojavljuje kao vrelo svog vlastitog poveanja: n n'. Odnos kapitala prema samome sebi najjasnije se oituje u formuli kapitalistike kamate 's tajanstvenim svojstvom vrednosti da ne bude jednaka samoj sebi'. Kamatni je kapital za Marxa 'najfetikiji oblik kapitala', oblik u kojemu je kapital sveden na 'besmislen rezime'.33 Kada bismo, dakle, u kritici politike ekonomije krenuli od kapitalistikog odno-sa time bismo u mislima ponovili fetiizaciju drutvenih odnosa kao da su oni 'kretanja stvari'.34 'Subjektivizacija' objekta i 'objektivizacija' ljudskih odnosa kao odnos izmeu stvari meuovisni su izrazi izokrenutog svijeta u kojem ovjeanstvo postoji u prvom redu kao sredstvo, a ne kao svrha. A ipak, takvo je stanje ljudske prakse u kapitalistikom drutvu. Ljudski odnosi postoje kontradiktorno u obliku privatnih, apstraktnih individua u jednom drutvenom kontekstu. Personifikacija odnos izmeu stvari ini se povijesno danim uvjetom ljudskog postojanja.

U konanici se ini kako djelovanje objekata prua okvir koji se nal-azi iznad klasnog odnosa i unutar kojeg se klasna borba odvija.35 Uzme li se ova 'pojava' u njenoj nominalnoj vrijednosti, klasna bi borba tada postala objektivnim mehanizmom koji samo posreduje u reproduk-ciji kapitalistikog odnosa. U raspravi o post-fordistikoj dravi moe se pronai suvremena razrada ovog stajalita.36 Ova rasprava poiva na

31 K. Marx, Teorije o viku vrednosti, str. 394.32 O tome: K. Marks, Kapital, Drugi tom, Prosveta, Beograd, 1977.33 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 680, 328. U njemakom izdanju Kapitala Marx karak-terizira 'novac' kao begriffsloseForm. U en-gleskom izdanju Kapitala, 'begriffslos' je pre-vedeno kao 'besmislen' (meaningless). Ovaj prijevod je varljiv. Pojam 'begriffslos' podsjea na'gubljenje uporita', takoer na 'lienost znaenja'. Ova upotrebapojma mnogo je blia njemakom pojmu 'begriffslos'. O tome vidi W. Bonefeld, 'Money, Equalitiy and Ex-ploitation' u W. Bonefeld i J. Holloway (ur.), Global Capital, National State and the Politics of Money, Macmillan, London 1995.

217

34 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 77.35 J. Hirsch ('The State Apparatus and Social Reproduction: Elements of a Theory of the Bourgeois State', u J. Holloway i S. Picciotto (ur.), State and Capital: A Marxist Debate, Edward Arnold, London, 1978) prua analizu ovakve vrste. Za kritiku: J. Holloway i S. Pic-ciotto, 'Introduction', u ibid.; J. Holloway, 'The Great Bear: Post-Fordism and Class Struggle', u W. Bonefeld i J. Holloway, Post-Fordism; W. Bonefeld, 'Social Constitution and the Form of the Capitalist State', u Open Marxism, prvi svezak; i S. Clarke, 'Introduction' za ibid., The State Debate.36 O ovoj debati vidi W. Bonefeld i J. Holloway (ur.), Post-Fordism.

Prijevodi

predodbi kako se klasna borba odvija unutar objektivnog okvira us-postavljenog kapitalistikim odnosom. Kod Jessopa, primjerice, klasni konflikt kao takav ne stvara totalitet niti uzrokuje (kapitalistiku) dinamiku putanju. To je stoga to se pojmovni identitet klasa uspostav-lja prvo putem kapitalistikog odnosa te prema tome nije nametnut putem klasa koje ga oblikuju.37 Kapitalistiki odnos, prema tome, stoji iznad klasnog odnosa. Stoga je sasvim logino to on inzistira kako kapital jest subjekt a time i ekspanzivni subjekt (bergreifendes Subjekt).38 Kod Jes-sopa je, dakle, kapital esencija, dok su drutveni odnosi u 'stvarnom' svijetu preputeni promjenjivim empirijskim okolnostima.39 Klasni antagonizam prema njemu nastaje jedino u stvarnom svijetu viestrukih determinacija. Posljedica toga je da se koncept klasnog odnosa rastapa u pluralistiki nain govora interesnih skupina, od kojih svaka na svoj nain pripada nastajuem strukturnom ansamblu. Time je marksistiki pojam klasnog antagonizma uniten u korist socioloke predodbe empirijski opaljivih modaliteta mnotva drutvenih sukoba. Ti su sukobi vrsto smjeteni unutar okvira uspostavljenih kapital-subjektom.

Klasni se karakter drutvenih subjekata za Jessopa odreuje njihovim odnosom spram oblika vrijednosti. Preko pojma vika vrijednosti on eli odgonetnuti strukturne okvire klasnog antagonizma.40 Prevlast oblika vrijednosti u sistemu ope robne proizvodnje smatra se odreujuim za po-jmovno jedinstvo klasa, prirodu klasnog odnosa, oblik klasne borbe te za totalizirajuu dinamiku klasne borbe i konkurencije unutar kapitalistikog naina proizvodnje. Oblik vrijednosti se, prema Jessopu, bolje moe razumjeti u smislu meta-oblika. Meta-oblik promatra se kao da stoji iznad klasnih odnosa budui da opisuje strukturni okvir unutar kojega razliiti oblici vrijednosti kao primjerice proizvodni, novani ili robni kapital meusobno konkuriraju. Nji-hova konkurencija odvija se unutar krunog toka kapitala ija je struktura na apstraktan nain odreena putem vrijednosnog meta-oblika. Unutar krunog

37 B. Jessop, 'Polar Bears', str. 154.38 Ibid., str. 150. *U prijevodu koji se koristi kod nas sintagma bergreifendes Subjekt prevedena je kao ek-spanzivni subjekt (K. Marks, Kapital, Prvi tom, Prosveta, Beograd, 1977, str. 144) to je umet-nuto i u ovaj prijevod. Na engleskom jeziku tu sintagmu nalazimo prevedenu kao dominant subject ili pak overarching subject. (Nap. prev.)

218

39 Za slinu kritiku Jessopovog pristupa vidi R. Gunn, 'Against Historical Materialism', u Open Marxism, drugi svezak, str. 39, fn. 20.40 B. Jessop, 'Polar Bears', str. 148.

Marksistika teorija

subjekta

toka kapitala nai emo, prema Jessopu, razliite logike kapitala. Te logike is-todobno odgovaraju razliitim akumulacijskim strategijama konkurentnih frakcija kapitala. Vrijednosni metaoblik ne odreuje u potpunosti tijek akumu-lacije ve samo institucionalnu logiku i smjer dinamike kapitalizma, no sama dinamika ostaje neodreena. Nju bi stoga trebalo nad-odrediti 'ekonomskom klasnom borbom u kojoj je odnos snaga izmeu klasa pod utjecajem brojnih imbenika onkraj oblika vrijednosti'.41 Clarke je istaknuo kako Jessop oblik vrijednosti ne shvaa kao proces u okviru i posredstvom kojeg se 'drutveni odnosi pojavljuju u obliku odnosa izmeu stvari ve kao stvarnu strukturu koja odreuje drutvene odnose.'42 Vrijednosni meta-oblik definira pov-ezanost kapitalistikog naina proizvodnje, koji se praktiki uspostavlja od strane sluajnih sila drutvenog sukoba u stvarnome svijetu. Vrijednosni meta-oblik smatra se neim to jedino izvanjski ograniava slobodni pros-tor razliitim logikama kapitala. Time je predodba oblika vrijednosti kao vrijednosnog meta-oblika tautoloka jer odreenje vrijednosnog meta-ob-lika u stvarnome svijetu s meusobno sukobljenim drutvenim snagama pretpostavlja praktiko postojanje vrijednosnog meta-oblika i obrnuto. U Jessopovom pristupu, vrijednosni meta-oblik smatra se neim izvanjskim svojoj drutvenoj odreenosti.

Jessopov pristup u formalnom smislu iskazuje iskustvo svakidanjice: ini se kako ivotna aktivnost drutvenog rada reproducira kapitalistiku sistemsku racionalnost koja se izvornim proizvoaima namee iza nji-hovih lea. Ovakav pristup uzima izokrenutost svakidanjice kao svoju poetnu toku. Umjesto da postavi pitanje zato drutveni odnosi pos-toje u okviru i posredstvom oblika komodificirane fragmentiranosti, kod njega se takva fragmentiranost pretpostavlja, a drutveni odnosi postaju slugama zakona robne proizvodnje. Kapitalistika reprodukcija drutvena je proizvodnja u obrnutom obliku: privatna proizvodnja u drutvenom kontekstu. Drutveni karakter privatne proizvodnje nije stvar svjesne odluke drutva, budui da potonja postoji samo u izokrenutom obliku privatne usitnjenosti (robne proizvodnje). Stoga, dakle, drutveno pos-tojanje privatne proizvodnje stupa pred individualne proizvoae kao jedna vanjska i nezavisna stvar, koja je prema Marxu uvjetom postojanja

219

41 B. Jessop, 'State Forms, Social Basis, and He-gemonic Projects', Kapitalstate, br. 10/11, 1983, str. 90; ponovno objavljenog u izmijenjenom obliku u S. Clarke, The State Debate.

42 S. Clarke, 'Introduction', u S. Clarke, The State Debate, str. 49, fn. 24.43 K. Marx, Osnovi kritike politike ekonomije II, u Karl Marx, Friedrich Engels, Dela, Tom 20, Prosveta, Beograd, 1979, str. 271.

Prijevodi

privatnih individua u drutvenom odnosu.43 Drugim rijeima, drutveni karakter rada postoji, proturjeno, u okviru i posredstvom kategorija politike ekonomije. Ekonomske kategorije, kao to su primjerice vrijed-nost, produktivnost i profit, ne mogu se shvatiti neovisno od njihovog povijesnog postojanja. Kada se Marx hvata tih kategorija, time ih on ne spoznaje kao povijesno aktivne. Umjesto toga, njihova spoznaja se raz-vija kroz jedan proces (razorne)44 kritike.

Marxova kritika ne zadovoljava se analizom djelovanja razmjen-skih odnosa. Ona nastoji razumjeti drutvenu konstituciju razmjenskih odnosa, a time i drutveno utemeljenje vrijednosti. Sam in razmjene ne objanjava postanak 'stvari' koja se razmjenjuje niti objanjava zato indi-vidualni proizvoai postoje na nain na koji postoje. Politika ekonomija je pokuaj razumijevanja razmjenskih odnosa te pokuaj da se, iz samih razmjenskih odnosa, shvate odnosi u proizvodnji. Radna teorija vrijed-nosti je za nju teorija privatnog i individualnog rada koji se utjelovljuje u proizvodima rada. 'Utjelovljeni rad' poima se kao regulator 'vrijednosti'. Tajna drutvenog utemeljenja 'vrijednosti' ostaje neodgonetnuta jer se 'vrijednost' poima kao 'stvar' umjesto kao drutveni odnos. Time se 'kre-tanje vrednosti' oituje kao 'automatsko' kretanje, 'kretanje koje deluje silovito kao kakav elementarni prirodni proces'. Kretanje vrijednosti po-javljuje se kao kretanje 'osamostaljene stvari'45 i na taj nain kao kretanje povijesno aktivnog subjekta koji stoji iznad drutvenih odnosa i 'ureuje' ih. Meutim, 'vrijednost' je takva osamostaljena stvar samo ukoliko se promatra putem svog formalnog nain kretanja. Drutvena se obiljeja rada 'pokazuju tek u okviru te razmene'.46 Ljudska praksa postoji u okviru i posredstvom svijeta roba kao da je predmet 'bezlinih' odnosa izmeu stvari. Ne postoji, meutim, 'forma' bez 'sadraja'.47 Inae bi se 'forma' svo-jem drutvenom odreenju bila izvanjska. Nain promatranja vrijednosti kao 'forme' bez 'sadraja', isto je gledite kao i predodba o konstituiranim oblicima. Ono spada u religiju buroaskog drutva, a to je: fetiizam robe.

44 O 'kritici' vidi: J. Agnoli, 'Von der kritischen Politiologie zur Kritik der Politik', u J. Agnoli, Die Transformation der Demoratie und andere Schriften zur Kritik der Politik, a ira Verlag, Freiburg, 1990; J. Agnoli, 'Destruction'; M. Horkheimer, 'Tradicionalna i kritika teorija', vidi takoer: 'Introduction', Open Marxism, prvi svezak.

220

45 K. Marks, Kapital, Drugi tom, str. 94.46 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 75.47 Cf. ibid., str. 72 i Kapital, Trei tom, str. 235.48 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 77.

Marksistika teorija

subjekta

Pristupi koji se fokusiraju na konstituirane oblike mogu opisati jedino ono to se ve pretpostavlja: privatne individue djeluju unutar okvira ob-jektivnih drutvenih pravila ija racionalnost 'strukturira' njihove ivote. Pristupi koji ljudsku praksu nastoje razumjeti kao neto to se moe iz-vesti iz 'kretanja stvari'48 na redukcionistiki nain ponavljaju Smithov princip 'nevidljive ruke'. Drutvenom realnou gospodari neto za ije postojanje znamo ali to niti moemo vidjeti niti moemo razumjeti. Naa znanstvena potraga za posljednjim i najiim izvorima 'istine' bila je neuspjena i mora biti naputena. Nama upravlja neto nevidljivo, i to neto je princip, to jest, presudni faktor naeg postojanja. Ali mi itekako znamo da taj izvanredno vaan princip djeluje eljeznom akom: onaj tko ne bude uvaavao njegov rad osjetit e hladnu i bezosjeajnu 'ruku' prin-cipa. Mi dakle 'postojimo' sukladno neemu to nadilazi nae razumije-vanje te se nalazi onkraj nae sposobnosti poimanja. Drutveni je ivot, drugim rijeima, prije kob nego svjesni drutveni in, i ne samo da je kob nego njime upravlja i sluaj. Predodba kako ljudskom praksom vlada nevidljivo naelo kazuje nam da ljudi nisu uspjeli sekularizirati svoje svje-tovne poslove te da su slabo opremljeni za shvaanje konstitucije svoga drutvenog ivota a samim time i da se razumski organiziraju. U jednom svijetu kojim gospodare pravila koja izviru iz utrobe jednog nevidljivog naela, ne postoji temelj za razum.

Pristupi, bili oni marksistiki ili ne, koji se povode idejom o nevidljivim naelima, bilo u obliku teleolokih koncepcija povijesti ili predodbama kapitala kao subjekta, promatraju ljudsku praksu kao neto to je jedino u mogunosti pratiti unaprijed odreene i 'neizbjene linije, od stvarnog svijeta dane, tendencije i smjerove'49 Suvremeni pokuaji u uspostavljanju jedne pozitivne i konstruktivne marksistike znanosti sudjeluju, zajedno s tradicionalnom teorijom, u potrazi za posljednjim i najiim kriterijima istine, a to su: ono neizbjeno i nevidljivo. S ove toke gledita, 'drutvo' moemo pasivno promatrati jedino putem empirijskog znanja koje nam prua iskustvo. 'Drutvo' je izrueno na milost i nemilost neizbjenim lini-jama razvoja koje se ljudskom umu pojavljuju samo kao jedan sluajni raz-voj (Fundsache).50 Drutveni se ivot tako pretpostavlja kao neto lieno

49 Cf. S. Hall, 'Realignment for What?', Marxism Today, December 1985.50 Ovo je jedna od kljunih fraza koritenih u postfordistikom pristupu. Vidi B. Jessop,

221

'Regulation Theory, Post-Fordism and the State'; i J. Hirsch, 'Fordism and Post-Fordism', oboje objavljeno u W. Bonefeld i J. Holloway, Post-Fordism.

Prijevodi

ljudskog sadraja; drutvena individua postaje 'stvar-vrijednost' koja vlada putem primjene svojih vlastitih zakona (Eigengesetzlichkeit). Jessopov 'vri-jednosni meta-oblik' kao i vulgarno poimanje Smithove 'nevidljive ruke' temelje se na shvaanju drutva kao 'neega' onkraj razuma i onkraj preo-brazbene moi rada. Kao to smo ve spomenuli, za pristupe koji poivaju na predodbi o konstituiranim oblicima strukture su jedini subjekti. ini se kao da naela ljudske egzistencije dolaze odnekud izvan ljudskog dometa, iz jednog 'odnekud' s vlastitim zakonima i nainima ubijanja. Kada tradi-cionalna teorija pristaje na svijet kojim vladaju hipotetski sudovi sudovi o praktikom znaenju nevidljivih i neizbjenih principa onda to vodi do beskonanog regresa meta-teorija budui da se ono to je potrebno definirati pretpostavlja kao neto to lei onkraj mogunosti definiranja.51 Pokuaj pronalaenja 'istine' u vjenosti ili nevidljivim prostorima oduvijek je bilo obiljeje tradicionalne teorije, to jest, teorije koja se opire shvaanju naeg drutvenog svijeta kao svijeta kojeg su stvorili ljudi i kao svijeta ovis-nog o ljudskoj snazi preobrazbe.52

Marxova kritika: analiza razmjenskih odnosa?

U politikoj se ekonomiji kategorija rada promatra u izolaciji od svoga drutvenog postojanja: Marxova radna teorija vrijednosti ne tvrdi kako je utjelovljeni rad regulator vrijednosti proizvoda.53 . Za Marxa je to drutveno potrebno radno vrijeme koje konstituira vrijednost proizvoda. Marxova kri-tika nije alternativna ekonomska teorija razmjene ve teorija konstitucije vrijednosti. Kako Reichelt kae,

ideju konstitucije mora se staviti u kontekst vrijednosti kao stalno pokret-nog oblika postojanja. Ne uini li se to, vrijednost tada moe biti identi-ficirana samo kao statian ili kao povijesno automatski aktivan subjekt.54

51 O ovome mjestu pogledaj R. Gunn, 'Marxism and Philosophy'; 'Marxism, Metatheory and Cri-tique'; i njegov 'Against Historical Materialism'.52 Cf. M. Horkheimer, 'Zum Problem der Wah-rheit', u M. Horkheimer, Gesammelte Schrif-ten Band 3: Schriften 1931-1936, ur. A. Schmidt, Fischer Verlag, Frankfurt, 1988.

222

53 Poimanje 'rada' kao individualnog rada ili kao utjelovljenog rada nije nikakvo obiljeje Marxo-va vlastitog pristupa, ve je puno vie u sreditu njegove kritike politike ekonomije. Za noviju obradu ovog mjesta: D. Behrens, Gesellschaft und Erkenntnis, a ira Verlag, Freiburg, 1993.54H. Reichelt, 'Some Notes', str. 74.

Marksistika teorija

subjekta

Konstitucija ili supstanca vrijednosti je rad. Meutim, rad sam po sebi nije vrijednost. 'Ljudska radna snaga u tekuem stanju, tj. ljudski rad, stvara vrednost'.55 Radni proces je 'prisvajanje prirode od strane individuuma u okviru i posredstvom nekog odreenog drutvenog oblika'.56 Rad, dakle, nije jedini izvor materijalnog bogatstva. Meutim, jedini je izvor vrijed-nosti a time i sredstvo kroz koje kapital opstaje.

Izjavu kako je rad supstanca vrijednosti te da ta supstanca postoji u okvi-ru i posredstvom odnosa izmeu stvari znai da kapitalistiki odnos moe jedino postojati posredstvom klasnog odnosa i u njemu. Eksploatacija se rada stoga mora ostvariti u sferi razmjene gdje drutvena konstitucija vri-jednosti postoji na nain da je poreknuta.57 Odatle i predodba o kapitalu kao 'automatinom subjektu':58 drutvena individua postoji protivno samoj sebi na nain apstraktne individue iji je drutveni ivot posredovan kre-tanjem vrijednosti. Razumijevanje kruenja razliitih oblika kapitala, kao to su proizvodni, robni ili novani kapital, pokazuje nam ope kretanje vrijednosti iz jednog oblika u drugi. U ovom opem kretanju privatni (se) radovi stalno svode na svoju srazmernu drutvenu meru.59 Time se odnosi izmeu razliitih grana drutvene podjele rada pojavljuju ne kao drutveni odnos izmeu individua ve kao odnos izmeu samih stvari. Drutveni se odnosi pojavljuju kao privjesci zakona za koje se ini da su unutarnji zakoni kapitala. ini se kao kako je kapital u odnosu sa samim sobom, odnosu kojemu je zajedniki temelj oploavanje vrednosti.60 Meutim, poimanje kapitala kao stvari koja se na sebe odnosi kao vrijed-nost-koja-stvara-vrijednost sadrava kapitalski feti61. Unutar odnosa ka-pitala spram samoga sebe, konstitucija vrijednosti, pa tako i kapitala, gubi se iz vida. Rad, u svojoj jednostavnoj odreenosti kao svrsishodna proiz-vodna delatnost, pojavljuje se kao faktor kapitala umjesto kao tvorac vrednosti. Ovime se kapital pojavljuje kao stvar koja postoji neovisno o supstanciji, njegovoj sutini.62 A upravo je to uvjet, ak i nuni uvjet,63 kapitalistikog oblika drutvene reprodukcije.64 Time kapital ve postaje

55 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 57.56 K. Marx, Osnovi kritike politike ekonomije I, str. 8.57 Cf. K. Marks, KapitaI, Drugi tom, poglavlja 1-4.58 Cf. K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 143.59 Ibid., str. 77.60 K. Marks, Kapital, Drugi tom, str. 90.

223

61 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 689.62 Ibid., str. 686, 684, 689.63 O pojmu 'nunosti' u Marxovim djelima: M. Horkheimer, 'Tradicionalna i kritika teorija'; vidi takoer Psychopedis u ovom svesku.64 Cf. K. Marks, Kapital, Prvi tom, glava 1., odjeljak 4., i Kapital, Trei tom, poglavlje 48.

Prijevodi

veoma mistino bie, poto se sve drutvene proizvodne snage rada ispol-javaju kao da pripadaju njemu, a ne radu kao takvom, i kao da potiu iz njegovog sopstvenog krila.65 Izokrenutost rada postoji; ona je stvarna izokrenutost. Meutim, a to je najvanije, kapital se samooplouje samo ukoliko je za kapitalistu veita maina za pumpanje vika rada66te stoga, samo onoliko koliko se rad nalazi u drutvenom obliku vrijednosti-koja-stvara-robu tj. u obliku najamnog rada.

Kritika vrijednosti kao fetiistike predodbe za koju se ini da pos-jeduje nadljudske moi, Marxova je revolucionarna zasluga. Kritika politike ekonomije prikriva vrijednost kao drutveni odnos, kao nain postojanja rada u kapitalizmu. Kritika fetiizma pridonosi razumijevanju 'vrijednosti' u smislu njenog ljudskog sadraja, to jest, kao izokrenutog oblika kroz koji drutveni odnosi opstaju na jedan proturjean nain.67 Kritika ekonomskih kategorija pokazuje da su ekonomski odnosi, zapra-vo, stvarna izopaenja drutvenih odnosa. Ti odnosi ne prestaju tek tako postojati. Umjesto toga, oni postoje, na proturjean nain, u izokrenutom obliku kao ekonomske kategorije. Drugim rijeima, drutveni se karak-ter rada u kapitalizmu mora ostvariti u okviru i posredstvom kategorija politike ekonomije. Ove su kategorije prikladne samo utoliko ukoliko su formalni izrazi izokrenutih drutvenih odnosa. Drugaije reeno, one su kategorije jednog izokrenutog i zaaranog svijeta. Time se kapitalistiki odnos ne moe promatrati primarnim, a klasni sekundarnim. Jer kat-egorija je rada sadrana u kategoriji kapitala. Predodba o kapitalu kao neemu samokonstituirajuem samo pojaava fetiizam kapitalistikog svijeta koji rad vidi jedino kao robu koja zarauje nadnicu. Kapital pret-postavlja rad kao najamni rad.68 U kapitalizmu, ljudska praksa postoji, protivno samoj sebi, u obliku otuenog subjekta. To znai da praktiko-kritika djelatnost rada postoji protiv sebe kao sebe u obliku fetiiziranog svijeta kapitalizma. Konstitutivna mo drutvenog rada postoji sama po sebi na proturjean nain, postoji na nain da je poreknuta. Stoga,

65 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 688.66 Ibid., str. 683.67Slino argumentira K. Psychopedis, 'Dia-lectical Theory: Problems of Reconstruc-tion', u Open Marxism, svezak 1. Njegova rekonstrukcija dijalektike teorije pokazuje proturjenu integraciju drutvenih uvjeta s, kapitalizmu vlastitom, fetiistikom i destruk-

224

tivnom izopaenju ljudskih odnosa u odnose 'stvari'. Vidi takoer H.G. Backhaus, 'Between Philosophy and Science', u Open Marxism, svezak prvi. U ovom radu oslanjam se na H.G. Backhaus, 'Zum Problem des Geldes als kon-stituents oder Apriori der konomischen Ge-genstndlichkeit, Prokla, br. 63, 1986.68K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 685.

Marksistika teorija

subjekta

subjekt i objekt ne stoje u statikoj suprotnosti jedan spram drugoga, ve prije da su uhvaeni u 'stalni proces' 'okretanja subjektiviteta u ob-jektivitet i obrnuto'.69

Kapital kao subjekt

Kakvo se znaenje moe pridati Marxovoj karakterizaciji kapitala kao 'automatskog subjekta'? Poimanje kapitala kao 'automatskog subjekta' istie dostignua i nedostatke politike ekonomije. Politika ekonomi-ja zahvaa konstituirane oblike i stoga ne postavlja pitanje zato 'rad' postoji samo kao najamni rad i zato je 'rad', toboe, predstavljen 'sub-jektivitetom kapitala'. Marxova kritika fetiizma govori kako ljudski odnosi u kapitalizmu postoje u okviru i posredstvom odnosa izmeu stvari. Njegova upotreba izraza o kapitalu kao automatskom subjektu signalizira njegovo priznavanje predmeta kojeg se uhvatila politika ekonomija. Meutim, to priznavanje ide ruku pod ruku s njegovom razornom kritikom koja pokazuje poronu cirkularnost razmiljanja koje zastupa predodbu o kapitalu kao automatskom subjektu. Time on napada misao o kapitalu kao samooploujuem subjektu, on pot-kopava predodbu drutva kao neega to postoji izvan drutvene indi-vidue. Ono to on priznaje jest injenica da kapitalistiko drutvo ima izokrenuti oblik postojanja. Prema Marxu, drutvena individua u kapi-talizmu nema egzistenciju izvan izokrenutih oblika. Putem njih i kroz njih ljudski odnosi postoje u kapitalistikom drutvu. Meutim, ve i s ovakvim pristupom, Marx lomi predodbe politike ekonomije budui da ekonomske kategorije, ukljuujui i poimanje kapitala kao auto-matskog subjekta, ne samo priznaje kao drutvene kategorije ve ih u isto vrijeme kritizira kao izokrenute oblike drutvene prakse. Drugim rijeima, kada Marx obrauje kapital kao subjekt, tada on prepoznaje 'svakodnevnu religiju' ovoga drutva i uvia kako misteriji te religije lee u drutvenim proizvodnim odnosima.

Marxova kritika politike ekonomije nije nikakva subjektivna ili objektivna teorija razmjenskih odnosa. Ona je pokuaj razumijevanja

69 H.G. Backhaus, 'Between Philosophy and Science', str. 60. Backhaus citira Lea Koflera.

225

Prijevodi

drutvenog utemeljenja 'vrijednosti' u svim njenim elementarnim i beznaajnim manifestacijama. Backhaus istie kako Marxova upotreba gore prikazane karakterizacije kapitala 'eksplicira ono to je on (Marx) ve pronaao u djelima velikih ekonomista'.70 Takva predodba poka-zuje nedostatke politike ekonomije pri identifikaciji kapitala sa samim sobom: trebalo bi objasniti kako kapital moe imati vie vrijednosti nego to je imao kada je zapoeo razmjenu sa samim sobom. Kapital je automatski subjekt zato jer se pojavljuje 'kao odnos prema samom sebi, odnos u kome se on kao prvobitna suma vrednosti razlikuje od nove vrednosti koju je sam rodio'.71 Odnos izmeu samih stvari Marx je naz-vao 'oblikom vrijednosti'. Taj oblik pripada drutvu 'u kojemu proces proizvodnje gospodari ljudima, a ovek jo ne procesom proizvodnje'.72 Meutim, oblik vrijednosti tek je posebni oblik jednog specifinog sadraja: 'rad stvara vrednost'.73 Iako rad prenosi staru vrijednost i stvara novu, 'ova prirodna mo rada ispoljava se kao mo samoodranja ka-pitala'.74 Stoga, 'kapital nije stvar, ve odreen, drutveni odnos proiz-vodnje, koji pripada odreenoj istorijskoj drutvenoj formaciji, odnos koji se predstavlja u jednoj stvari i ovoj stvari daje specifian drutveni karakter.'75 Kapital samoga sebe ne moe osamostaliti od rada, a ipak, kapital postoji kao automatski subjekt s naizgled samooploujuim po-tencijalima. Krizama optereeno osamostaljenje kapitala od njegove supstance nain je postojanja kapitala. Sposobnost osamostaljivanja predstavlja se u kruenju novanog kapitala: n n'. U tom se kruenju 'kapital' manifestira jedino u novcu. Samo u okviru i posredstvom novca izvjesni se pojedinani konkretni rad predstavlja kao drutveni, apstraktni, rad. 'To nam dakle govori da je (novac) medij u kojemu konkretni rad postaje apstraktnim. Jednom rijeju, novac je oblik pos-tojanja apstraktnog rada.'76 U isto vrijeme u kojem novac predstavlja utjelovljenje apstraktnog rada, on je i najbeznaajniji oblik kapitala jer se oituje kao puka stvar negirajui tako svoj vlastiti sadraj.77 Stoga je Marx kamatni kapital nazvao kapitalom par excellence i kao takvog

226

70 Ibid., str. 71.71 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 45.72 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 82.73 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 684.74 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 535-6.75 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 677.

76 G. Kay, 'Why Labour is the Starting Point of Capital', u D. Elson (ur.), Value: The representation of Labour in Capitalism, CSE-Books, London, 1979, str. 58.77 Cf. K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 329.78 K. Marx, Teorije o viku vrednosti, str. 350.79 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 689.

Marksistika teorija

subjekta

'mrana stvar' (Dunkelding).78 Odatle i fetiizam kapitala kao 'vrednost koja stvara vrednost'.79 Sve 'drutvene proizvodne snage rada ispoljavaju se kao osobine kapitala, a stalno prisvajanje vika vrednosti od strane ka-pitaliste, kao stalno samooploavanje kapitala (prirodna mo rada)'.80 Kao to je ve pokazano, Marx tretira svaku kategoriju politike ekonomije kao izopaenost ljudske egzistencije te shodno tome kao ludost. Ka-pital ini prevladavajuu kategoriju budui da odreuje proizvodne odnose jednog izokrenutog drutva.81 Svrsishodna proizvodna mo rada besmislena je ukoliko se ne iskazuje kao vrijednost: 'vrednost pretvara svaki proizvod rada u drutveni jeroglif'. Taj hijeroglif u isto je vrijeme i drutveni oblik rada u kapitalizmu: 'specifini drutveni karakter meusobno nezavisnih privatnih radova uzima oblik vred-nosnog karaktera proizvoda rada'.82 Drutveni karakter rada ne poiva na svjesnoj odluci zajednice ve na drutvenom uinku odnosa izmeu stvari. Zbog toga Marx istie vanost oblika vrijednosti. Taj je oblik

najapstraktniji (), ali i najoptiji oblik buroaskog naina proiz-vodnje, koji nain proizvodnje time dobija obeleje naroite vrste drutvene proizvodnje, a time ujedno i svoje istorijsko obeleje.83

U obliku vrijednosti rad postoji na nain da je poreknut.Prema Marxu, drutveni antagonizam ne moe postojati kao takav.

Antagonistiki odnosi postoje i posreduju se kroz oblike koji tvore nain kretanja klasnog antagonizma. Oblik se ovdje smatra modusom vivendi antagonistikih odnosa i, kao takav, on 'uopte i jeste metod za reavanje stvarnih protivrenosti'.84 Pojam 'posredovanja'85 ovdje je od temeljnog znaaja budui da je s njim povezano postojanje dinamikog antagonistikog odnosa koji suprotstavljenim stranama omoguuje da postoje 'rame uz rame'. Postojanje drutvenog antagonizma u takvim oblicima 'ne ukida'86 antagonistiki karakter odnosa; prije da su ti obl-ici nain postojanja klasnog antagonizma izmeu kapitala i rada. Rad pripada pojmu kapitala. Oni su meuovisni i nerazdvojivi elementi

80 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 536.81 Cf. K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 687.82 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 76.83 Ibid., str. 82, fn. 32.84 Ibid., str. 101.

227

85 Cf. R. Gunn, 'Marxism and Mediation', Com-mon Sense, br. 2, 1987; K. Psychopedis, 'Notes on Mediation-Analysis', Common Sense, br. 5, 1988; W. Bonefeld, 'Marxism and the Concept of Mediation', Common Sense, br. 2, 1987.86 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 101.

Prijevodi

drutvenog procesa proizvodnje u buroaskom drutvu. A u isto se vri-jeme meusobno iskljuuju, suprotstavljene su krajnosti polovi istog izraza. Takvi su polovi jer je kapitalistika reprodukcija oblik drutvene reprodukcije koju su si ljudska bia sami dali. Konstitutivna mo rada postoji kao proturjenost u obliku vrijednosti. Ovakva perspektiva dovodi do shvaanja kapitala kao oblika drutvene naredbe u kojemu rad postaje strano bie. To postojanje nije 'izvedeno' iz kapitala nego iz otuenja rada od samoga sebe. Kritika fetiizma ukljuuje miljenje kako drutvena praksa rada postoji u obliku u kojemu je pretpostavka drutvene egzistencije (razmjena rada s prirodom) oito izbrisana.

Kao to je ve spomenuto, Marxova je teorija vrijednosti ponajprije teorija 'drutvene konstitucije' budui da ispituje 'porijeklo' izokretanja svrsishodne djelatnosti rada. Drugaije reeno, Marxova se teorija bavi 'ljudskim podrijetlom' izokrenutih oblika. Kritika se politike ekonomi-je stoga zasniva na ideji 'da se ljudska bia suoavaju sa svojim vlastitim stvaralakim snagama, to jest svojim kolektivnim ili drutvenim snagama kao jednim autonomnim, stranim biem'.87 Kritika fetiizma pokazuje kako je robni fetiizam zapravo plod 'osobenog drutvenog karaktera rada koji proizvodi robu'.88 Ideja o 'podrijetlu' drutvenih ob-lika istie rad kao temeljnu drutvenu praksu. Ideja 'konstitucije' kazuje nam kako je odnos izmeu stvari povijesna pretpostavka budui da se taj odnos zasniva na povijesnoj borbi koja je dovela do odvajanja mase stanovnitva od sredstava za proizvodnju te do njihovog preivljavanja tokom procesa primitivne akumulacije. Ovo se odvajanje moralo ost-variti povijesno prije no to je proizvodna mo rada mogla postojati u obliku radne robe.

Kapitalistika eksploatacija poiva na drutvenom sukobu koji otueni rad pretvara u 'fantastina oblija'.89 Povijesni uinak klasne borbe konstitutivan je za kapitalizam. Meutim, povijesna pretpostavka otuenosti rada takoer je i pretpostavka na kojoj se temelji eksploatacija rada. Kapitalistika eksploatacija rada posljedica je klasne borbe koja ne samo da je pretpostavka postojanja kapitala kao prevladavajueg proiz-vodnog odnosa ve ujedno i njegovog daljnjeg postojanja. 'Razmjena rada za rad prividno uslov radnikovog vlasnitva zasniva se na rad-

87 H. G. Backhaus, 'Between Philosophy and Science', str. 81.88 K. Marks, Kapital, Prvi tom, str. 75.

228

89 Cf. Ibid., str. 78. 90 K. Marx, Osnovi kritike politike ekonomije I, str. 345.

Marksistika teorija

subjekta

nikovoj lienosti vlasnitva.'90 Drugim rijeima, kapitalistiki drutveni odnosi pretpostavljaju 'prvobitnu akumulaciju' koja se stalno mora re-producirati kako bi ti odnosi uope mogli nastaviti postojati. Drutvena praksa koja je dovela do razdvajanja rada od sredstava za proizvodnju ne moe se promatrati kao povijesni in koji se jednom dovrio i koji nadalje pretpostavlja kapital kao ve konstituiranu formu. Ovo razdva-janje, pa tako i drutveni sukob koji ga je prouzrokovao, lee u sreditu kapitalistike eksploatacije rada.91 Konstitutivna mo drutvene prakse tako je ujedno pretpostavka postojanja kapitala kao i njegov stalni uvjet. Podreenost drutvene reprodukcije pod reprodukciju kapitala podrazumijeva neprestano otuenje rada od sredstava za proizvodnju a time i konstituiranje drutvene prakse u izokrenutom obliku kapitala. Sa stajalita dovrenog kapitalizma ovo potonje nije nikakav povijesni rezultat ve jedna pojmovna i povijesna pretpostavka. Ova pretpostav-ka postie svoju opost na obrnut nain: bilo bi pogreno dopustiti da tvorba pojmova o 'oblicima' slijedi jedan drugoga,

onim redom kojim su historijski bili presudni. Naprotiv, njihov re-doslijed odreen je odnosom koji imaju, jedna spram drugoga, u modernom graanskom drutvu i koji je upravo obrnut od onoga koji se ini njihovim prirodnim poretkom ili koji pak odgovara his-torijskom razvojnom nizu.92

Dakle, Marxove 'apstrakcije' nastoje razumjeti konstituciju i kre-tanje jednog izokrenutog svijeta. Backhaus ukazuje kako su Marxove 'apstrakcije' stvarno postojee apstrakcije.93 Ideju drutvenog posto-janja ili drutvene objektivnosti, mogue je shvatiti, prema Backhausu, jedino kada se objektivnost promatra kao postojea apstrakcija ap-strakcija koja prebiva u praksi (daseiende Abstraktion). Ideja o 'stvarno postojeim' apstrakcijama upuuje na razumijevanje drutvenog svijeta koji putem stvarnih drutvenih procesa prelazi u drutvene oblike u ko-jima te apstrakcije zbilja postoje. Stoga je prisutnost rada u pojma ka-pitala povijesna posljedica prvobitne akumulacije koja se preokrenula

91 Cf. Werner Bonefeld, 'Class Struggle and the Permanence of Primitive Accumulation', Common Sense, br. 6, 1988. i Dalla Costin do-prinos ovome svesku.

229

92 K. Marx, Osnovi kritike politike ekonomije I, str. 23.93 H. G. Backhaus, 'Zur Dialektik de Wert-form', u A. Schmidt, Beitrge.

Prijevodi

u povijesnu i idejnu pretpostavku drutvene stvarnosti kapitalistikog izokrenutog svijeta. Kapital samoga sebe ne moe proizvesti. On ovisi o integraciji proizvodnih snaga rada u kapitalistiki odnos u svojstvu robe koja stvara vrijednost. Konstitutivno postojanje drutvenog rada drutvene individue postoji u obliku jedne izokrenute drutvene prakse. Kada bi se konstituirani oblici uzeli kao pojmovi, konstitutivna bi praksa rada ostala na milost i nemilost 'kapitalu' kao subjektu. To znai da bi postojanje rada bilo jedino mogue pojmiti u obliku robe. Razumijevanje rada kao temeljne drutvene prakse nesumnjivo daje do znanja kako je kapital nemogue zamisliti kao automatski subjekt, ona-ko kako ga predoava politika ekonomija. Kapital ne poznaje nikakvu logiku neovisnu o drutvenoj praksi rada. Schmidt je istaknuo kako je Marxov rad prije svega karakteriziran primatom 'prakse'.94 Stvarnost, u kojoj se drutvena individua iz dana u dan kree nije nepromjenjivog karaktera, to jest, nije neto to postoji neovisno o njima. Prema tome, kritika politike ekonomije vodi u pojmovnu praksu (begriffende Prax-is),95 to jest u teorijsko razumijevanje totaliteta ljudskog djelovanja ko-jeg izopaeni svijet kapitalizma utemeljuje, ispunjava i kojoj proturjei.

Drutveni su odnosi praktini odnosi. Ovaj prikaz sadri sasvim drugaije polazite od onoga kojeg biraju oni koji 'kapital' promatraju kao odnos spram sebe. Polazna je toka, dakle, drutveno utemeljenje i povijesno kretanje rada.96 Povijesni razvoj rada sadri klju za povijest drutva. Dok se u svakom drutvu ljudi javljaju u ulozi proizvoaa, u kapitalistikom pak drutvu, najjednostavnija kategorija - rad, poprima tajanstvenu narav jer se materijalni elementi bogatstva od proizvoda rada pretvaraju u svojstva roba a sam proizvodni odnos u stvar (no-vac).97 Proizvodna mo drutvenog rada ne samo da postoji u okviru i posredstvom 'izokrenutih' oblika vrijednosti ve ona i proizvodi takve oblike. Privatno je vlasnitvo nain postojanja otuenog rada. 'Objek-tivno', ili stvarno, postojanje 'kapitala' stoga se ne moe uzeti za po-jmovno polazite, kao to ine gore navedeni pristupi. Jer ono to se ekonomskom umu namee kao 'objektivnost', 'objektivna logika' ili

94 O problemu 'prakse' u Marxovim djelima vidi Heinrichov tekst 'Praksa i fetiizam' koji objavljujemo u ovom broju. (Nap. ur.)95 A. Schmidt, 'Praxis', u Gesselschaft: Beitrge zur Marxschen Theorie 2, Suhrkamp, Frank-furt, 1974, str. 207.

230

96 Cf. K. Psychopedis, Geschichte und Meth-ode, Campus Verlag, Frankfurt/New York, 1984.97 Cf. K. Marx, Kapital, Trei tom, str. 687.98 H. G. Backhaus, 'Between Philosophy and Science'.

Marksistika teorija

subjekta

'objektivno postojanje' dade se, prema Marxu, razumjeti kao otuena subjektivnost (kao to pokazuje Backhaus).98 Svako poimanje 'kapitala' koje se fokusira na privid njegove formalne logike previa specifinost Marxove teorije i sklono je, umjesto toga, postaviti postvareni svijet kapitalizma kao predmet i svrhu teorije. Onaj tko se, kao Jessop, samo fokusira na ideju kapitala kao automatskog subjekta, nee moi teori-jski shvatiti proturjeni karakter kapitala. Umjesto toga, teorija bi se mogla pozabaviti formalnim proturjenostima jedne navodno nadljud-ske moi. Obrada kapitala samo u smislu njegove formalne egzisten-cije kao automatskog subjekta izuzetno je kobna jer na taj nain 'vrijednost' postaje povijesno aktivnim subjektom bez drutvenog sadraja. Proturjena konstitucija 'kapitala' tada se ne bi mogla vidjeti u odnosu na drutveni antagonizam izmeu kapitala i rada nego kao proturjenost kapitala sa samim sobom. U skladu s tim, proturjena se konstitucija kapitalizma vidi samo kao jedna formalna proturjenost na razini nevidljivih sila.

Ideja kako je kapital automatski subjekt znai da je kriza kapitala vaan element toga samog subjekta. To bi znailo, kao to se doista tvrdi u pristupima koji zastupaju logiku kapitala, kako je kapital u krizi sa samim sobom i da je borba radnike klase samo odgovor ili reakcija na nain na koji kapital pokuava rijeiti svoju vlastitu krizu. Klasna se borba proma-tra samo kao neto to izvana provaljuje u kapitalistiki odnos i razvija ga. Ovaj bi tekst trebao istaknuti kako se kroz klasnu borbu kapitalistiko drutvo ne samo razvija. tovie, klasna je borba konstitutivni moment kapitalistikog odnosa budui da rad postoji u pojma kapitala. Sljedea kritika Clarkeovog pristupa razjasnit e ovu toku.

Klasna borba i kapital kao mo

Prema Clarkeu, Marx u Kapitalu prua 'analizu samoreproduk-cije kapitalistikog odnosa, u sklopu kojega se, djelovanjem trita, drutveni odnosi kapitalistike reprodukcije reguliraju, premda na jedan proturjean i krizama optereen nain'99 Pritom se kapitalistiki

99 S. Clarke, 'State, Class, and the Reproduc-tion of Capital', str. 188.

231

100 Ibid., str. 190.

Prijevodi

odnos oigledno promatra kao temelj okvira unutar kojega drutveni odnosi mogu funkcionirati. Clarke kazuje kako, 'polazna toka pri ana-lizi klasne borbe mora biti Marxova analiza kontradikcija sadranih u reprodukciji kapitalistikog naina proizvodnje, na temelju kojih se klasna borba razvija.'100 Clarke ne pita za 'konstituciju' drutvene eg-zistencije i konstituciju kategorija. Njegova pozornost je usmjerena na odnos izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Za njega, temeljno proturjeje kapitala postoji izmeu stalne tendencije raz-vijanja proizvodnih snaga bez obzira na granice trita kao i potrebe zadravanja akumulacije unutar okvira njenog kapitalistikog oblika. Ova proturjenost lei u temelju 'tendencije ka globalnoj nad-akumu-laciji kapitala budui da razvoj drutvene proizvodnje nailazi na granice svoga kapitalistikog oblika kao proizvodnje s ciljem profita'.101 ini se kako Clarke pretpostavlja kako se kapital nalazi u proturjeju jedi-no sa samim sobom i da klasna borba nije samo posljedica toga, ve i nain na koji se ta proturjenost razvija. Za njega je 'nejednaki razvoj proizvodnih snaga pokretaka snaga kapitalistike akumulacije'.102 Ka-pitalisti na pritisak konkurencije odgovaraju klasnom borbom odozgo, pokuavajui izmeu ostaloga, smanjiti 'trokove produenjem radnog dana, sputajui nadnice, intenzivirajui rad te, iznad svega, mijenjajui naine proizvodnje'.103 Prema tome, razvoj je kapitalizma uvjetovan endemskom klasnom borbom utoliko ukoliko 'pritisak konkuren-cije dovodi do intenziviranja klasne borbe'.104 ini se kako Clarke odnos kapitala i rada smatra uzronim odnosom: kapital uspostavlja proturjenost koja se razvija kroz klasnu borbu. Klasni se odnos time ne uspostavlja postojanjem rada u i protiv kapitala ve on 'provaljuje u' kapitalistiki odnos u razdobljima 'kapitalistike' nad-akumulacije i krize. Unutranji odnos kapitala i njegove supstance Clarke pretvara u uzrono-posljedini odnos izmeu kapitalu, kao konstitucije jednog proturjenog svijeta, i klasne borbe, kao razvoja te proturjenosti. Na-posljetku, Clarke je sklon praviti razliku izmeu kretanja klasnog antag-onizma i njegove konstitucije. Dok kretanje poiva na klasi, uspostava

101 S. Clarke, 'The Global Accumulation of Capital and the Periodisation of the Capital-ist State Form', u Open Marxism, vol. I, str. 135.102 S. Clarke, 'State, Class, and the Repro-duction of Capital', str. 139.

232

103 S. Clarke, 'The Global Accumulation of Capital and the Periodisation of the Capital-ist State Form', str. 135.104 Ibid.

Marksistika teorija

subjekta

klasnog antagonizma lei kod kapitala. Iz toga slijedi kako je proturjeni karakter kapitalistike reprodukcije privezan za jednu, 'kapitalu' unu-tarnju, kontradikciju, koja se dopunjuje klasnom borbom, uspostavljan-jem granica akumulaciji preko radnike klase.

Ako bi Clarke bio u pravu da se proturjenosti kapitala uspostavl-jaju samim kapitalom, tada bi kategorija rada tim proturjenostima bila podreena i s njima bi se suoavala jedino izvana. To je, kako se ini, Clarkeova pozicija: kapital i drava promatraju se kao stalni 'objekti' klasne borbe. Kod Clarkea objektivnost ne uzima oblik subjektivnosti i obrnuto budui da subjekt i objekt nisu u unutarnjem meusobnom odnosu nego su samo izvanjski povezani. Clarke odbacuje 'dijalektiku' tvrdei kako Marx 'govori o uzronom odnosu a ne o zbrci uzajam-nog prodiranja'.105 Za Clarkea je, stoga, Marxova metoda apstrakcije samo formalna. On Marxove 'apstrakcije' opisuje kao 'specifine ap-strakcije' koje se 'ne podudaraju s esencijalnim kvalitetama utjelov-ljenim u stvarima, ve sa specifinim drutvenim procesima'.106 Prema Clarkeu, Marxova metoda apstrakcije ne vodi do spoznaje esencijalnih drutvenih odnosa i oblika, kroz koje oni postoje, ve vie do

konkretnih generalizacija, koje opisuju zajednike osobine mnogostrukosti specifinih odnosa a koje su primjenjive do te mjere do koje se u tim specifinim odnosima oituju.107

105 S. Clarke, Marx, Marginalism & Modern Sociology, Macmillan, London, drugo izdan-je, 1991, str. 68. Clarke se referira na Marxove manuskripte iz 1844.106 Ibid. str. 141. Drugaiji pogled na 'specifine apstrakcija' moe se nai u K. Psy-chopedis, 'Dialectical Theory: Problems of Reconstruction'; R. Gunn, 'Against Histori-cal Materialism'. Vidi takoer A. Negri, Marx Beyond Marx: Lessons on the Grundrisse, Ber-gin & Garvey, Mass., 1984.

233

107 S. Clarke, Marx, Marginalism & Modern Sociology, str. 141-2.108 Usporedi ibid. s Marx (Kapital, Prvi tom, str. 330, fusnota 89): 'Doista je mnogo lake putem analize nai zemaljsku jezgru religioznih himera nego obrnuto iz datih odreenih stvarnih ivotnih prilika izvesti njihove verske idealizovane oblike. A ovaj poslednji metod je jedino materijalistiki i stoga nauni metod. Nedostaci apstrak-tnog prirodnonaunog materijalizma, koji iskljuuje istorijski proces, opaaju se ve na apstraktnim i ideolokim predstavama njegovih predstavnika im se usude da iziu izvan svoje struke.'

Prijevodi

Clarkeovo tumaenje Marxove metode apstrakcije vrlo je iznenaujue budui da Marx koristi isti argument i skoro istu formulaciju kako bi opisao i kritizirao metodu apstrakcije u politikoj ekonomiji. Drugim rijeima, Clarke ne samo da se odrie metode apstrakcije politike ekonomije ve je, u isto vrijeme, podrava kao Marxovu alternativu spram metode apstrakci-je politike ekonomije.108 Shodno tome, Clarke promatra Marxovu kritiku politike ekonomije kao

analitiku podlogu iz koje se daju razviti komparativne i povijesne analize konkretnih (i sloenijih) pojedinanih oblika u kojima se kapitalistiki drutveni odnosi izraavaju i razvijaju.109

Analitika podloga razumije se kao studija opih karakteristika kapitalistikog odnosa dok se povijesna datost, vjerojatno, promatra kao 'polje primjene', otvoreno za nepredvidivosti klasne borbe. Odatle for-malni karakter 'apstrakcija' kod Clarkea: za njega apstraktno nije konkretno i obrnuto, konkretno nije apstraktno, jer je 'apstraktno' tek saetak opih karakteristika kapitalistikog naina proizvodnje. Clarkeov pojam 'apstrak-cije' time zanemaruje injenicu da je kod Marxa ve najjednostavnija kate-gorija - rad, u isto vrijeme i najapstraktnija kategorija.110 Clarkeovom pojmu 'apstrakcije' nedostaje sadraj budui da on kapital zamilja kao neto to postoji izvan drutvene supstance od koje se konstituira.

Za razliku od teorijskog obuzdavanja klasne borbe u Jessopovom pristu-pu, Clarkeov isticanje klasne borbe zasnovano na Marxovoj ideje kako su svi drutveni odnosi u biti praktiki. U tom isticanju nalazi se bitna razlika u odnosu na pristupe koji polaze od struktura. Iako Clarke klasnu borbu smatra primarnom, ne uspijeva mu takvo razmiljanje dovesti njenog radikalnog zakljuka. Marxovu kritiku politike ekonomije ne shvaa kao kritiku izokrenute drutvene prakse, ve kao analizu proturjenog odnosa kapitala sa samim sobom. Clarke uvodi klasnu borbu kao jedan izuzetno vaan imbenik za razvoj kapitalizma. ak i onda kada naglaava kako je kapital uvijek predmet stalnog klasnog pritiska, on ne prua uvjerljiv teori-jski izvod drutvene konstitucije klasne borbe. Umjesto da se klasna borba

109 S. Clarke, Marx, Marginalism & Modern Sociology, str. 141-2.

234

110 Cf. R. Gunn, 'Marxism and Philosophy', i K. Psychopedis, 'Notes on Mediation-Analysis'.

Marksistika teorija

subjekta

razumije kao prisutna u pojmu kapitala, ona se poima samo kao sredstvo kojim se, u sebi proturjeni, svijet kapitalizma razvija. U ovom tekstu smo tvrdili kako je temeljna proturjenost kapitala njegova ovisnost o radu. Kapital se ne moe osamostaliti od postojanja rada. Rad je nain na koji kapital postoji. 'Mo kapitala' postoji samo u i posredstvom rada, koji je supstanca vrijednosti. Poriemo li konstitutivno postojanje rada u pojmu kapitala, tada smo prisiljeni 'kapital' definirati kao mo koja postoji neo-visno o svom drutvenom sadraju. Time bismo kapital shvatili ne samo kao samo-konstituirajuu mo, ve takoer i kao stvar, i na taj nain kao konstituirani oblik. A kada konstituirani oblici postanu pojmovima, tada i fetiizirani oblici postaju pojmovima.

Zakljuak

Razumijevanje 'rada' kao konstitutivne egzistencije u pojmu kapi-tala ukljuuje shvaanje drutvenog oblika u i kroz klasno podijeljenu ljudsku praksu. Klasni odnos ne provaljuje jednostavno 'izvana' u kapitalistiki odnos za vrijeme krize 'kapitala'. Kapitalistiki odnos ne stoji iznad klasnog odnosa. Umjesto toga, on postoji putem njega i u njemu. Klasna borba nije samo posrednik u reprodukciji kapitalistikog odnosa nego je ona i konstitutivna za kapitalistiki odnos. Kapitalistika eksploatacija rada ne stoji iznad klasnog odnosa, nego u njemu i kroz njega. U Marxovoj kritici politike ekonomije klasni se odnos pa tako i klasna borba ne mora iznova uvoditi na razini historijskog razvoja jer je ve ukljuena pri uspostavljanju pojmova i jer postoji kao stalni pov-ijesni preduvjet drutvene stvarnosti kao cjeline.

Marxova kritika fetiizma pokazuje kako ekonomski oblici nisu nikakvi neljudski oblici. Kritika ekonomskih kategorija raskrinkava te oblike kao oblike izokrenutog ljudskog postojanja. Takvo posto-janje proizvod je drutvene djelatnosti rada u kapitalizmu. Meutim, izokrenutost i jest i nije sudbina rada. Ukidanje izokrenutih oblika odvija se kao samoodreenje putem kojeg drutvena individua pre-

111 Cf. K. Psychopedis, 'Dialectical Theory: Problems of Reconstitution'.112 Cf. K. Marks, Kapital, Trei tom, poglavlje 48.

235

113 K. Marx, Osnovi kritike politike ekonomije I, str. 221.

Prijevodi

poznaje kako su ljudi proizvoai svoga vlastitog drutvenog svi-jeta. Emancipacija 'drutvenog rada' od njegova otuenja, to jest, ukidanje otuenog rada preduvjet je za ukidanje drutva u kojemu je ovjeanstvo samo sredstvo. Ukidanje privatnog vlasnitva pret-postavlja ukidanje otuenog rada. Otueni rad nije posljedica pos-tojanja privatnog vlasnitva ali je privatno vlasnitvo nain posto-janja otuenog rada. Time postaje jasno kako je rad neto vie nego najamni rad.111 Najamni rad ne postoji protiv kapitala. Stajalite ka-pitala i najamnog rada isto je.112 Rad nije samo proizvoa privatnog vlasnitva nego je, prije svega, 'iva, oblikujua vatra'.113 U svome jednostavnom odreenju rad je svrsishodna proizvodna djelatnost.114 Upravo ta djelatnost, koja stvara vrijednost, postoji protivno sebi u svojstvu robe (najamnog rada) koja proizvodi apstraktno bogatstvo. Oruje kritike pokazuje kako je svijet u kojem ivimo na svijet, a ne svijet kapital-subjekta; svijet stvoren putem ljudske prakse, ovisan o ljudskoj praksi i otvoren oblikujuoj vatri ljudske prakse. Odatle Marxova ideja da emancipacija radnike klase moe jedino biti djelo same radnike klase. Takva emancipacija ne moe se temeljiti na na-jamnom radu. Kategorija najamnog rada sama je ve ludost. Koliko god takva ludost bila 'stvarna', ona nam samo prua razumijevanje kretanja fetiiziranih oblika. Ne prua nam objanjenje konstitucije tih oblika. Mi smo konstituciju drutvene zbilje otkrili u drutvenom radu drutvene individue. Kritika fetiizma negativna je i destruktiv-na. Kao to Agnoli kae, 'Marx niti je elio tumaiti niti potvrivati. Prvenstveno je htio negirati'.115 Njegova kritika fetiizma ukazuje na ap-surdnost svijeta u kojemu ljudska bia postoje u obliku personificiranih uvjeta proizvodnje kao personifikacije stvari. Poloaj kritike pokazuje i drugu stranu drutvenu konstituciju ove udne i ubojite personifi-kacije. On prikazuje ljudsku ulnu aktivnost kao aktivnost koja postoji protiv sebe u komodificiranom obliku najamnog rada. Time se kritika kapitala svodi na kritiku 'rada', kritiku individualnog, otuenog rada, rada ija se drutvena egzistencija individualnim proizvoaima suprotstavlja kao jedna vanjska i neovisna stvar. Proturjenost izmeu, s jedne strane, kapitalistike definicije rada kao najamnog rada te kritike aktivnosti i drutvene proizvodne snage rada, s druge strane, prua ne samo jednu

236

114 K. Marks, Kapital, Trei tom, str. 686. 115 J. Agnoli, 'Destruction ', str. 45.

Marksistika teorija

subjekta

ideju o proturjenoj konstituciji naeg drutvenog svijeta. Ona takoer prua ideju o 'stvarnoj putanji' ove proturjenosti: komunizam.

Prema kritici politike ekonomije, pojam 'drutvenog rada' najos-novnija je i najjednostavnija kategorija. Sva ljudska aktivnost u kapital-izmu, ukljuujui i teorijsku aktivnost, moment je klasno podijeljenog naina postojanja drutvenog rada, drutvene podjele rada.116 Dakle, kritika politike ekonomije nije nepristrana. Za razliku od obrane statu-sa quo u tradicionalnoj teoriji, ona se temelji na interesu za budunost. Za Horkheimera, to znai da je potraga filozofije za dobrim i razumnim ureenjem ivota postala Marxovom kritikom politike ekonomije. Horkheimer stoga zahtijeva negativnu i destruktivnu ulogu filozofije. On time opravdava pravo kritike politike ekonomije da proglasi 'kraj filozofije': filozofija ne moe biti ukinuta, a da se ne ostvari. Marksistika kritika fetiizima negativna je i destruktivna. Ona otvara pitanje o lju-dima kao svrhama po sebi. U isto vrijeme pokazuje kako je izokrenuti i zaarani svijet kapitalizma oblik ljudskog postojanja koji ovisi o ljud-skoj praksi. 'Konstitucija svijeta dogaa se pojedincima iza lea; usprkos tome to je njihovo djelo.'117

Horkheimer je Marxovu kritiku politike ekonomije okarakterizirao kao 'sud o postojanju'. Filozofiju je vidio kao razornu snagu koja je u potrazi za dobrom i razumskom organizacijom ivota bez obzira na prijetnje politike sila.118 Dok je prema Loveringovom kritikom real-izmu individua suoena s neprobojnim i transcendentnim struktura-ma, Marxova se kritika politike ekonomije, prema Horkheimeru, bavi drutvenom individuom kao proizvoaem svoga cjelokupnog ivota. Za razliku od pristupa koji poivaju na formalnoj logici kapitalistikog odnosa, tvrdi kritika teorija, kao i Marx, da su svi drutveni odnosi u biti praktini. Marxova kritika politike ekonomije odbacuje metodu formalne apstrakcije i apstraktne modele kapitalizma koji iskljuuju povijest i opisuju jedan idealni svijet savrene racionalnosti. Za razliku od hipotetskih sudova i proliferacija formalnog znanja, kritika se teori-ja koncentrira na ljudske odnose i nevolje. Umjesto da se bavi apstrak-tnim agregatima ili koliinama apstraktnog bogatstva, ona je usmjerena

116 Cf. M. Horkheimer, 'Dodatak'.117 H. Marcuse, 'Philosophy and Critical The-ory', u H. Marcuse, Negations, Free Associa-tion Press, London, 1988, str. 151.

237

118 M. Horkheimer, 'Tradicionalna i kritika teorija' i 'Dodatak'.

Prijevodi

na 'postojanje ovjeka i drutva' i na transformaciju toga drutva.119 Sto-ga Horkheimer karakterizira kritiku politike ekonomije kao dijalektiku teoriju drutva, teoriju koja razvija jedan jedinstveni sud o postojanju. Za razliku od pristupa koji istinu i vjeno vaee prosudbe trae putem metateorijskih preica koje ne vode nikamo, kritika politike ekonomije smatra kako rjeenje teorijskih misterija lei u ljudskoj praksi i u razumi-jevanju te prakse. Ovaj uvid sadri tajnu marksistike revolucije. Prema tome, 'apstrakcije' kritike politike ekonomije nemaju nikakve veze s ap-straktnim modelima ili apstraktnim generalizacijama koje samo pruaju saetak opih obiljeja ve konstituiranih oblika. To su postojee apstrak-cije. A apstrakcija sadrava presudu o postojanju: ljudski i drutveni sadraj koji postoji na nain da je poreknut. Ovako je 'raskrinkana ap-surdnost naina proizvodnje na kojoj se hranila buroaska svrsishodna racionalnost, profitabilnost i ugled. Stajala je gola'.120 Marxova je kritika opravdala negativnu ulogu filozofije prema kojoj ovjeanstvo nije sred-stvo ve svrha.

119 Ibid.

238

120 J. Agnoli, 'Destruction ', str. 45-6.

Marksistika teorija

subjekta