Volter Candid

  • Published on
    02-Nov-2014

  • View
    443

  • Download
    85

Embed Size (px)

Transcript

<p>Voltaire</p> <p>Naslov</p> <p>Biblioteka IQ - Knjiga druga</p> <p>Urednik Nikola Navrai prijevodu Duanke Amanovic priredila i dr. Natalija Topi Popovi</p> <p>Izdava</p> <p>izdavaa Nikola Navrai i korektura</p> <p>Grafiki urednik Roman Priprema za tisak i</p> <p>Tisak i uvezTiskara</p> <p>Voltaire</p> <p>Candide</p> <p>Prema prijevodu (1947.) priredila i prilagodila dr. Natalija Topi Popovi</p> <p>Zagreb, 2005.</p> <p>Prvo poglavlje K A K O JE CAND1DE ODRASTAO U JEDNOM LIJEPOM I K A K O JE IZ NJEGA BIO ISTJERANivio je u Vestfaliji, u zamku gospodina baruna mladi komu je priroda poklo nila narav. Na licu mu se zrcalila dua. U m i o je sasvim rasuivati o svemu, a bio je vrlo prostoduan. Zato su ga, mislim, i zvali Candide. Stare sluge u kui potajno su vjerovali da je on sin sestre gospodina baruna i jednog valjanog i estitog plemia iz susjedstva, za kojeg se ta gospoica nikako nije htjela udati zato to je mogao dokazati da je plemi samo u sedamdeset prvom koljenu, dok je ostatak nje gova rodoslovnog stabla propao pod zubom vremena. Gospodin je barun bio jedan od vlaste lina u Vestfaliji, jer je na zamku imao vrata i prozore. Njegova sveana dvorana bila je, tovie, ukraena jednom tapiserijom. Od svih pasa iz njegovih dvorita mogla se, kad zatreba, sastaviti hajka, a su jahali pred njima i b i l i mu psari.</p> <p>~ - Izmiljeno Valdberghoff-trarbk-dikdorff. je sjeverozapadnu njemaku provinciju, "prljavi to izriito kae u i zemljom bez</p> <p>17</p> <p>njegov veliki ispovjednik. Svi su ga zvali gospoda rom, i smijali se kad je p r i a o ale. Gospoda barunica bila je deset funti i time pribavljala otprilike tristo pe vrlo veliku va</p> <p>nost, a doekivala je goste u kui tako dostojanstveno da je zbog toga stjecala jo vee potovanje. Ki joj Cunegonde, od sedamnaest godina, bila je rumena, svjea, p u n a n a i zamamna. Sin inio se u svemu dostojnim svoga roditelja. Odgojitelj bio je kuni prorok godina i svoje prirode. Pangloss je predavao nigologiju moguih od svih barunica. "Dokazano je," govorio je on, "da nita ne m o e biti drukije nego to jest. najbolju svrhu. na budui da je sve stvo da su nosovi stvoreni- sve, i</p> <p>da nose naoale, i zato mi imamo Noge su nam o i g l e d n o dane da nose mi imamo hlae. Kamenje je stvoreno da bude klesano i da se od njega grade zamci; zato gospodar ima vrlo lijep zamak: najvei barun u pokrajini treba sjediti u najljepem stanu. I kako su svinje stvorene za jelo, jedemo svinje tinu preko cijele godine. Prema tome, oni koji su tvr dili da je sve dobro, rekli su glupost: trebalo je rei da je sve da bolje ne m o e Candide je sluao paljivo i vjerovao bezazleno, jer je smatrao da je Cunegonde izvanredno lijepa, iako nikad nije imao smjelosti da joj to i kae. On je d o a o do zakljuka da e, poslije sree to je netko kao barun od drugi stupanj sree biti gospoica Cunegonde. trei - vidjeti nju svakog dana i etvrti, sluati doktora Panglossa, najveeg filozofa u cijeloj toj pokrajini, pa, prema tome, i na cijeloj kugli zemaljskoj. Jednoga dana, kad se etala blizu zamka po umici koju su nazivali parkom, Cunegonde opazi u grmlju doktora Panglossa kako daje pouke iz fizike sobarici njene majke, vrlo d r a e s n o j i vrlo popustljivoj maloj brineti. K a k o je g o s p o i c a Cune gonde imala mnogo sklonosti za prirodne znanosti, promatrala je bez daha vie puta ponovljene pokuse kojima prisustvovala. Ona jasno zapazi doktorov dovoljan razlog, posljedice i uzroke, i vrati se sva u z b u e n a , sva duboko zamiljena, sva ispunjena e ljom da postane uena, pomiljajui kako bi ona</p> <p>je Candide</p> <p>sluao njegove pouke sa svom b e z a z l e n o u svojih</p> <p>znao dokazivati da nema poslje gospodina baruna najljepi a g o s p o a najbolja od moguih</p> <p>dica bez uzroka i da je, u ovom najboljem od svih</p> <p>reno s o d r e e n o m svrhom, sve mora neminovno imati</p> <p>- Rije koju je sastavio Voltaire od grkog</p> <p>- jezik.- glup). - Ironija na XVIII. sljedbenika filozofa protiv ijeg je opti mizma i idealistike filozofije cijeli Candide i uperen.</p> <p>termine</p> <p>18</p> <p>19</p> <p>mogla biti sasvim dovoljan razlog mladom Candideu, a on isto tako njoj. P r i povratku u zamak sretne Candidea i pocrvenje. 1 Candide pocrvenje. Ona mu uzdrhtalim glasom po eli dobar dan. a Candide p o e razgovarati s njom, ne znajui ni sam to govori. Sutradan poslije ruka, kad su ustajali od stola, n a o e se Cunegonde i Candide iza jednog paravana. Cunegonde ispusti svoj rupi, Candide ga podie. Ona ga bezazleno uze za ruku, m l a d i bezazleno poljubi ruku mlade gospoice, s n e o b i n o mnogo ivosti, osjeajnosti i ljupkosti. Usne im se sretoe, oi usplamtjee, koljena klecnue, ruke zalutae. Gospodin barun od Thunder-ten-tronckha p r o e tad pokraj paravana i, vidjevi ovaj uzrok i ovu posljedicu, otjera Candidea iz zamka s nekoliko dob rih udaraca nogom u stranjicu. Cunegonde se onesvi jesti. K a d d o e k sebi, g o s p o a barunica je odmah iamara. I svi ostadoe preneraeni u najljepem i najugodnijem od svih m o g u i h</p> <p>oi k nebu, o k r e u i ih e s t o put najljepeg zamka, koji je skrivao u sebi najljepu od svih Legne spavati, bez veere, nasred polja, izmeu dvije brazde. Snijeg p a d a e u k r u p n i m pahuljicama. Sav u k o e n od zime, o d v u e se Candide sutradan do oblinjeg grada bez n o v i a u depu, polumrtav od gladi i umo ra. Zaustavi se t u n o na vratima neke k r m e . D v a ovjeka u plavom primijetie ga: ree jedan, "evo nekog mladia, vrlo lije po razvijenog i propisane visine." na ruak. zatim Candideu i p o z v a e ga vrlo uljudno</p> <p>"Gospodo," odgovori im Candide s krasnom skromnou, " v i mi ukazujete veliku ast, ali ja ne mam i m e platiti svoj objed." gospodine," r e e jedan od one dvojice u pla vom, "osobe v a e g izgleda i v a e vrijednosti ne plaaju nikad n i t a . Z a r niste v i s o k i pet stopa i pet palaca?" j u i se. to je moja v i s i n a " , odgovori on klanja</p> <p>Drugo poglavlje TO SE DOGODILO S KOD BUGARAPrognan tako iz zemaljskog raja, dugo i a e C a n dide ne znajui ni sam kuda, plaui, p o d i u i</p> <p>sjednite, gospodine. Ne samo to e m o platiti za vas, nego n e e m o nikako dopustiti da ovjek poput vas ostane bez novaca. Ljudi su zato tu, da jedan dru gomu p o m a u . " "Imate pravo," r e e Candide, "to mi je uvijek go vorio doktor Pangloss i ja zaista vidim da je sve na svijetu da bolje ne m o e b i t i . "</p> <p>21</p> <p>Z a m o l i e ga da primi nekoliko talira, on ih uze i htjede im izdati priznanicu; oni ju ne htjedoe nikako primiti, i svi posjedae za stol. " V i zacijelo nekog njeno volite?" " O h , da, njeno v o l i m g o s p o i c u Cunegonde." " N e mislimo to," ree jedan od te gospode, " m i vas pitamo ne volite li njeno bugarskog kralja "Ni ree on, ga nikad nisam ni vidio." sada tre " t o ! Pa to je najdivniji kralj na bamo piti u njegovo zdravlje." vrlo rado, gospodo." I stade piti. " T o je sad dovoljno," rekoe mu zatim, "sad ste postali potpora, Smjesta mu branitelj Bugara i njihov okove oko nogu i o d v e d o e ga junak. Vi ste stekli svoju sreu i osigurali sebi slavu." u puk. Tjerali su ga da se o k r e e nadesno i da izvlai i uvlai ipku, da niani, da puca, da udvaja korak, pa mu onda udarie trideset batina. Sutradan je izveo vjebe malo bolje i dobio samo dvadeset udaraca. Prekosutra mu u d a r i e samo deset, i drugovi gledahu na njega kao na neko u d o . C a n d i d e je b i o sav zapanjen i j o n i k a k o nije mogao sebi do kraja objasniti zato je postao</p> <p>Pod Bugarima se misli na Pruse, a kralj "velikog uma" je Friedrich s kojim se Voltaire u to vrijeme ve bio su Francuzi, a rat se opisuje je Sedmogodinji rat (1756 za vrijeme je i napisan. Ljudi u plavom su pruski oficiri za novaenje, koji su nosili plave odore.</p> <p>junak. Jednog lijepog proljetnog dana mu se izii malo u etnju poe uvjeren da je izuzetna povlastica i ljudske i v o t i n j s k e vrste t o upotrijebiti noge za Ne ni dvije milje kad pred njega i s k o i e neka druga etiri junaka visoka po e s t stopa, ga u h v a t i e , v e z a e i o d v e d o e u zatvor. U p i t a e ga, prema mu je d r a e : trideset est puta iiod cijeloga puka i l i odjedanput dobiti dvanaest o l o v n i h zrna u glavu. U z a l u d je navodio da je ljudska volja slobodna i da on ne e l i ni jedno ni drugo; morao je izabrati. On o d l u i , na osnovu dara B o j e g a koji se zove slobodna volja, biti t r i deset est puta i i b a n . dva prolaza. Puk je bio sastavljen od dvije t i s u e ljudi, t o je za njega z n a i l o etiri t i s u e udaraca koji od zatiljka do s t r a n j i c e o t k r i e sve i v c e i m i i e . K a d je trebao p r o i po t r e i put, C a n d i d e , ve i z z a m o l i da budu tako dobri i m i l o s t i v i pa da mu razmrskaju glavu. Tu mu milost u d i j e l i e . V e z a e mu oi, n a t j e r a e ga da klekne. U t o bugarski kralj, raspita se za k r i v i c u pa kako je taj kralj bio v e l i k i u m , razabra iz svega to dozna od C a n d i d e a da je to neki m l a d i z i a r k o j i nema ni najmanje razumijevanja za stva ri ovoga svijeta, te mu podari svoj oprost s t o l i k o blagosti i m i l o s t i da e one b i t i hvaljene u s v i m novinama i u s v i m valjani lije nik izlijei za tri tjedna C a n d i d e a m e l e m i m a koje</p> <p>22</p> <p>23</p> <p>j e propisao kraljem A b a r a .</p> <p>V e bjee dobio malo k o e</p> <p>mogao je hodati, kad kralj Bugara zametnu boj s</p> <p>Tree poglavlje K A K O SE CANDIDE IZBAVIO OD I TO SE DOGODILO S NJIMNita nije bilo tako lijepo, tako sjajno, tako okretno i tako dobro kao te dvije vojske. Trube, svirale, oboe, bubnjevi, topovi, sve je to inilo takvu harmoniju kakva se ni u paklu nikad nije ula. Najprije topovi sravnie sa zemljom oko est tisua ljudi, s jedne i druge strane. Zatim puke zbrisae s najboljeg od svih svjetova otprilike devet do deset tisua hulja koje su mu kuile povrinu. Bajunet bjee isto tako dovoljan razlog smrti nekoliko tisua ljudi. Sve je to moglo iznositi oko trideset tisua dua. Candide, koji je drhtao kao pravi filozof, sakri se bolje umio za vrijeme ove viteke klaonice. Napokon, dok su oba kralja, svaki u svom logoru, na da se pjeva Te on odlui otii i na dru gome mjestu razmiljati o uzrocima i posljedicama.Dioskorid. - Grki vojni lijenik, znanstvenik i botaniar iz I. stoljea, prozvan po rimskoj porodici koja adoptira la, iji su lijekovi bili u upotrebi sve do stoljea. Autor djela ljekovitim tvarima.</p> <p>Prijee tako preko mnogih mrtvih i umiruih, i dospije najprije u jedno oblinje selo. Ono je lealo u pepelu. To je bilo neko abarsko selo koje su Bugari spalili, prema propisima javnoga prava. Na jednom su mjestu izreetani starci gledali svoje zaklane ene kako umiru drei djecu na svojim dojkama; na drugom su djevojke rasporena trbuha izdisale, poto su zadovoljile prirodne potrebe nekolicine junaka. Druge, poluizgorpreklinjale su glasno da ih netko Pored odsjeenih ruku i nogu po zemlji je bio razasut mozak. Candide pobjee to je b r e mogao u drugo selo; ono je pripadalo Bugarima, i abarski junaci bjehu uinili s njim to isto. Neprestano gazei preko udova koji su se trzali u hropcu, i l i kroz ruevine, Candide dospije k o n a n o izvan ratnog poprita, nosei neto malo hrane u torbi i ne zaboravljajui nikako gicu Cunegonde. Nestade mu hrane kad se nae u ali, kako je sluao da su u toj zemlji svi bogati i da su tamo ljudi krani, ni n a a s ne posumnja da e s njime isto tako lijepo postupati kao i u zamku gospodina baruna prije nego je odande bio istjeran zbog lijepih oiju g o s p o i c e Cunegonde. On zamoli milostinju od nekoliko dostojanstvenih linosti koje mu sve o d g o v o r i e da e ga, ako produi s tim zanatom, poslati u neki zatvor za preodgoj, da naui kako se valja ponaati. Zatim se obrati jednom ovjeku koji je dotle govorio pun sat bez prestanka, o milosru, na nekom veli kom skupu. ga otro, taj ga govornik upita:</p> <p>24</p> <p>25</p> <p>"Jeste li vi za pravednu stvar? to je uzrok vaeg dolaska ovamo?" " N e m a posljedica bez odgovori smjerno Candide, "sve je neizbjeno vezano jedno s drugim i najbolje M o r a l o se desiti da me otjeraju od da dobijem batine, da moram prositi komad kruha dok ga ne sam zara ivati. Sve to nije moglo biti drukije." "Prijatelju," ree mu govornik, "vjerujete li vi papa antikrist?" " T o nisam jo nikad uo, ali bio on to ili ne bio, ja nemam "I ne zasluuje da ga j e d e ! " viknu ovaj. "Dalje, hu ljo, dalje, i da mi nisi vie priao dok si iv!" Govornikova e n a glavu kroz prozor, pa ugledavi ovjeka koji j o sumnja papa antikrist, izrui mu na glavu punu... B l a g i Boe, do kakvih krajnosti m o e ii p o b o n a revnost kod e n a ! Nekakav ovjek koji nije bio neka dobrii na anabaptist, po imenu vidje taj i sraman postupak prema jednom od svojih blinjih, biu s dvije noge, bez perja, a koji ima Povede ga sa sobom kui, oisti ga, dade mu kruha i piva,</p> <p>pokloni mu dvije forinte i naumi ga, tovie, nauiti da radi u njegovim tvornicama perzijskih tkanina koje izrauju u pred i Candide umalo pade na koljena</p> <p>"Istinu mi je rekao doktor Pangloss da je sve na svijetu najbolje to m o e biti, jer je mene daleko vie potresla supruge." Sutradan, za vrijeme etnje, srete on nekog nevolj nika sveg osutog gnojnim pritevima, ugasla pogleda, nagrizena vrha nosa, iskrivljenih usta i pocrnjelih zuba; govorio je promuklo, m u i o ga je estok kaalj i ispljunuo bi po jedan zub svaki put kad bi zakaljao. vaa beskrajna plemenitost nego okrutnost onog gospodina u crnom ogrtau i njegove g o s p o e</p> <p>etvrto poglavlje K A K O SE CANDIDE SUSREO SA SVOJIM NEKADANJIM UITELJEM DOKTOROM PANGLOSSOM, I TO JE IZ TOGA PROIZILOvie u z b u e n saaljenjem nego u a s o m , C a n dide prui tom s t r a n o m prosjaku one dvije forinte to ih je dobio od estitog anabaptista Jacquesa. O v a se sablast zagleda u njega, zaplaka i objesi mu se oko Candide ustuknu prestravljen. 27</p> <p>Anabaptisti su sekta koja je traila krtenje u godinama. Voltaire pokazuje kao suprotnost protestantskom koji je govorio o puni sat. Bie s dvije noge, bez perja, a koje ima duu - Tako Platon definira ovjeka.</p> <p>26</p> <p>" T e k o meni," ree ovaj nesretnik onomu drugomu, "zar ne poznaje vie svoga dragog Panglossa?" " t o ujem? Vi ste to, dragi uitelju? Zar vi u tako u a s n o m stanju? K a k v a li vam se to nesrea dogodila? Zato niste vie u najljepem od svih to je bilo s Cunegonde, tim biserom meu djevojkama, uzornim djelom prirode?" "Sav sam iznemogao", ree Pangloss. Candide ga odmah odvede u staju, gdje mu dade malo kruha da zaloi, a kad Pangloss povrati snagu, on opet upita: "A s Cunegonde?" " U m r l a je", odgovori Pangloss. Candide se na to onesvijesti. Prijatelj ga povrati s malo loeg octa koji se n a a o u staji, i Candide opet otvori oi. "Cunegonde mrtva! A h , ti najbolji svijete, gdje si? A od ega je mogla umrijeti? D a nije zato vidjela kako su me otjerali nogom u stranjicu iz lijepog zamka njenog oca?" " N i j e " , odgovori Pangloss. " N j u su rasporili bugar ski vojnici, poto su je najprije do mile volje silovali. Gospodinu barunu su razmrskali glavu kad ju je htio braniti; g o s p o a barunica je izrezana na...</p>