Vodič Kroz Lektiru 8.Raz. o.š

7/25/2019 Vodič Kroz Lektiru 8.Raz. o.š.

http://slidepdf.com/reader/full/vodic-kroz-lektiru-8raz-os 1/142

VIII. RAZREDBach, Richard

Galeb Jonathan Livingston

Bruckner, KarlSadako hoće živjeti

Budak, Mile

Opanci dida Vidurine

Budak, Pero

Mećava

Ende, Michael Momo

Gjalski, Ksaver Šandor

Pod starim krovovima

Kovačić, Ivan Goran

Sedam zvonara Majke Marije

Hemingway, ErnestStarac i more

Kishon, Ephraim

Kod kuće je najgore

Kolar, Slavko

Breza

Krleža, Miroslav

Bitka kod Bistrice Lesne

Kumičić, Eugen

Začuđeni svatovi

Mažuranić, Ivan

Smrt Smail-age Čengića

Saint-Exupéry, Antoine de

Mali princ



Shakespeare, William

Romeo i Giulietta

Stahuljak, Višnja

Don od TromeđeSudeta, Duro

Mor

Šenoa, August

Branka Prosjak Luka

Šesto, Silvija

Debela

Šimunović, Dinko

Alkar

Skrinjarić, Sunčana

Ulica predaka

Bach, Richard

Galeb Jonathan Livingston

0 piscu

Richard Bach, pilot i pisac, rođen je u američkom gradu Oak Parku 1936.godine. Njegov je život vezan za dvije ljubavi: letenje i pisanje. Prva su muljubav avioni - bavio se egzibicijskim letenjem za filmove, taktičkimborbenim letovima za američku vojsku, pisao je o avijacij-skoj tehnici, bioinstruktor letenja. Čak je sudjelovao kao pripovjedač1 egzibicijski pilot u jednom filmu snimljenom prema njegovoj knjiziNišta osim nade.Iako je letenje njegova istinska strast, oduvijek je želio i pisati.Pisanjem povezuje svoje dvije ljubavi: u većini knjiga koristi avione iletenje kao način izražavanja svojih ideja.

U razdoblju od 1966. do 1994. godine napisao je desetak knjiga, od kojih je većina prevedena na hrvatski jezik:Galeb Jonathan Livingston, Dar krila, Prividi, Ne postoji mjesto koje se zove predaleko, Most preko



vječnosti, Jedno, Bijeg od sigurnosti.Richard Bach dobitnik je nekoliko američkih književnih nagrada, a zaromanGaleb Jonathan Livingstonnagrađen je 1974. godine nagradom»Nene Award«.

SadržajJutro je. Jato galebova otima se za ostatke hrane bačene s ribarskihčamaca. Daleko od njih, na pučini, galeb Jonathan Livingston, potpunosam, uporno vježba jedan okret u zraku. Dok većina galebova leti samozato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane idane provodi u osami vježbajući najteže, najne-običnije okrete u letuistražujući granice svojih mogućnosti. Takav način života izdvojio ga je iz jata, polako postaje osamljenik. Na uporne molbe svojih roditelja da počneživjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti

njihovim željama: leti s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u moreza ostacima hrane.Tada konačno shvaća besmislenost takva života i opet se povlači u

osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti. Njegov cilj bila je brzina i već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini višenego ijedan galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko od savršenstva: mučilogaje što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano seruši u more. Uporno vježba okomito poniranje s visine od tristo metara,međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju, kad jepostigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto

šezdest pet kilometara na sat, srušio se u more onesvijestivši se.Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretanzbog neuspjeha, začuje u sebi glas koji mu je govorio da je on ipakograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obeća sebi daće se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovogasvijeta. Prisilio se da poleti prema obali. U taj čas začuje u sebi opet glaskoji ga je upozoravao da galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na tajglas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači iupozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila za noćni let, da bi imaokratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću.Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila! Treba samo presa-viti

svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontroliratisvoj let i pri velikim brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan seodmah diže u visine da isproba svoju ideju. Uspio je: obrušio se s visine odšesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu oddvjesto šezdeset kilometara na sat te, upravljajući samo vršcima krila,neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i sunuo uvis, sretan,presretan.Jonathan je, naravno, zaboravio sva maloprijašnja obećanja o povratkuuobičajenom životu. Čim je sunce izišlo, opet je vježbao: obrušavao se sasve većih visina i postigao brzinu od tristo devedeset šest kilometara na

sat. Toga je jutra tom brzinom projurio posred svoga jata. Jonathan je biopresretan - bila je to brzina koju nijedan galeb prije njega nije dostigao,brzina koja ga je oduševljavala i kojom se ponosio. Bio je to početak novog



razdoblja u njegovu životu. Toga je dana Jonathan otkrio akrobatskeletove. Naučio je petlju, polagani valjak, leđni kovit i letenje na nož. Već se bila spustila noć kad se Jonathan pridružio svome jatu. Bio jeushićen, presretan zbog svojih otkrića. Vjerovao je da će se svigalebovi veseliti njegovim spoznajama, da će konačno shvatiti smisaoživota. Vjerovao je da je došlo vrijeme za izdizanje iz neznanja iograničenosti, da je došlo doba savršenstva i slobode. Jato ga je čekalo naokupu. Starješina mu je naredio da stane u sredinu, što je bio znak ilivelike časti ili velike sramote. Jonathan je vjerovao da će mu sada odatipriznanje za njegov rekord i proglasiti ga vođom, no on nije želio postativođa. Samo je želio s njima podijeliti svoje otkriće.Uslijedio je šok. Starješina mu je naredio da stane u sredinu, na svojusramotu! Optužio ga je da je svojim nepromišljenim ponašanjem povrijediodostojanstvo i tradiciju porodice galebova, da je neodgovoran, da radiprotiv prirodnih zakona jela i opstanka. Stoga će biti izopćen iz društvagalebova, što je značilo da mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru jata, Jonathan nije mogaoprešutjeti tu nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako sada ima razloga zaživot, a to je težnja prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za ribljim glavama.Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa.Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni

izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnojbijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno jeovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Doksu drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrogneba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u

visinama. Oslobođen dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale galebe,Jonathan je dugo poživio.Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva

prekrasna galeba, zračeći blagost i prijateljstvo. Pošto ih je podvrgnuoispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tkosu. Odgovoriše da su oni njegova braća te da su ga došli povesti kući. Kadim je rekao da on nema kuće ni jata, daje prognanik, dva ga sjajna galebaobavijestiše da je došlo vrijeme da stupi u jednu drugu školu letenja, dapođe svojoj kući. Jonathan shvati daje taj trenutak svjetlosti irazumijevanja nosio u sebi cijeli svoj život, te daje spreman. TakoJonathan Livingston s dva sjajna galeba nestade u tamnom nebu.Napuštajući Zemlju, Jonathan primijeti da i njegovo tijelo postaje sjajno

poput tijela njegovih pratilaca, te da sada može letjeti bolje nego ikadaprije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno nadmašinajveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak pomalo razočaranoshvati daje i njegovo novo tijelo ograničeno. Pomisli kako na nebu ne bismjelo biti ograničenja. Potom ugleda morsku obalu nad kojom je letjelanekolicina galebova. Pitao se zastoje tako malo galebova, pa nebo bimoralo vrvjeti od njih! U sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na životna Zemlji. Desetak galebova doletje da ga pozdravi; komunicirali su bez

riječi. Osjetio je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio jeda su svi galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještinaletenja zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali.



Idućih dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko iu prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi suti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo uletenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći akrobacijeu zraku.Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga jeinstruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće njih,kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugiživot, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš liništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: -Ti si,

Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote kako bidošao do ovoga.Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro napustiti

jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti. Jonathan ga jednevečeri upita postoji li uopće nebo. Cjang mu odgovori kako nebo nije nimjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. Zadivio je Jonathana mogućnošćupojavljivanja gdje zaželi, jer -savršenstvo nema granica. Jonathan je silnoželio naučiti tako letjeti te je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj gaje poučioda se mora osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti da jenjegova prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu iprostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladavati ivrijeme i prostor.Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio je bez

straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je upozoravaodaje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto vrijeme - letenje kaospoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang nestao.Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima znanja.Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na Zemlju, nagalebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i pomoći nekom galebukoji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno letjeti. Osjećao je da semora tamo vratiti i pokazati tom galebu put. Iako su ga svi odgovarali odtoga, on je to sve jače želio, tako te se jednog dana snagom misli prenese uneko drugo vrijeme i prostor.Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda, kojeg je jato

upravo izopćilo zbog istog razloga kao i Jonathana nekoć - želio je naučitiletjeti. Nakon Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,Jonathan ga je počeo poučavati.Fletcher je bio savršen učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega- želio je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest učenika, svesame prognanike koji su željeli učiti. Poučavao ih je s mnogo strpljenja ivještinu i smisao letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovotijelo nije ništa doli misao.Uskoro im Jonathan reče da je došlo vrijeme za povratak u jato. Nakonpočetnog oklijevanja uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvogšoka, na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No Jonathana to

nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno, kako je činio svaki dan, a onisu pred jatom izvodili sve vještine koje su naučili.Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko Jonathana,



a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog toga čina proglašenizdajicom i prognanikom. Iduće noći došao je galeb Kirk Mavnard, koji jeimao ukočeno jedno krilo, a silno je želio letjeti. Pod Jonathanovimutjecajem galeb Mavnard poletio je brzo i jednostavno.Do jutra je oko njih bilo već tisuću ptica, privučenih ovim događajem.Jonathan im je pričao o slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo,

poučavao ih je da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone,bilo strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini novaka,ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi izbjegao sudar, Fletchernaglo skrene i velikom brzinom udari u granitnu stijenu. Mislio je da jemrtav, no uto začuje glas galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nijeumro, nego samo promijenio razinu svijesti.Objasnio mu je da može birati hoće li ostati na toj razini, puno višoj od oneiz koje je došao, ili se vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabraopovratak, osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon laganogJonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće zaprepaštenjegalebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli, počeli kričati da jeJonathan vrag, krećući prema njima da ih napadnu. Njih dvojica,međutim, snagom misli već su se našli kilometar daleko.Fletcheru nikako nije bilo jasno kako Jonathan može voljeti rulju koja

ga je upravo htjela ubiti. Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlokod galebova, nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskoggaleba. To je ona prava ljubav.Potom Jonathan reče da odlazi drugim jatima, a Fletchera ostavlja za

instruktora svome jatu. Rekavši još da su tjelesne oči ograničene, i davalja gledati s pomoću razumijevanja, Jonathan iščezne.Dolje je ostao galeb Fletcher sa skupinom novaka, željnih učenja.Spoznavši u jednom trenu da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalonadnaravniji od njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjerenda će se uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti sJonathanom Livingstonom.

Vrsta djela

Galeba Jonathana Livingstonanajčešće opisuju kao suvremenu bajku ilikao alegorijsku priču.Suvremena ili moderna bajka jest fantastična pripovijetka koja govori o

temama našega vremena. Radnja je najčešće smještena u suvremenost, sljudima, životinjama ili fantastičnim bićima kao glavnim likovima, zarazliku od likova u narodnim ili tradicionalnim bajkama (mitološka bića,vile, čarobnjaci, patuljci). Alegorijska priča temelji se na metaforičnosti kao glavnom načelupripovijedanja: djelo u cjelini zahtijeva tumačenje, kako bi se otkrio njegovskriveni smisao, preneseno značenje. To znači da djelo upućuje na nešto

više i dublje od onoga o čemu neposredno pripovijeda. Taj stilski postupaknaziva se alegorijom.U Galebu se međusobno prožimaju elementi suvremene bajke i



alegorijske priče.Tematso!idejni sloj

Najveća je vrijednost ove priče upravo njezino idejno bogatstvo. Ispričavši jednostavnu priču o galebu koji se nije zadovoljavao sumornom iograničenom svakodnevicom, koji nije prihvaćao uobičajena tumačenja i

zakone jata, koji je stalno i iskreno težio prema otkrivanju novoga isvladavanju zadanih granica, pisac je zapravo dotaknuo temeljna pitanjaljudskog života. Pričajući priču o galebu i njegovu jatu, Bach je u alegorijiprogovorio o čovjeku i ljudskom društvu.Sto je smisao ljudskog postojanja? Može li čovjek živjeti sam, izoliran od

svih? Moramo li bezuvjetno prihvaćati nametnuta nam pravila ili smo i mipozvani preispitivati ih i mijenjati? Kakav je odnos pojedinca i zajednice?Smije li zajednica u ime opstanka gušiti osobne slobode? Imamo li zaistapravo izbora?Može li čovjek postići savršenstvo? Ako može, može li to ovdje, u ovom

vremenu i prostoru? Jesu li prostor i vrijeme zaista savladivi?Kolika je snaga ljudske upornosti, volje i vjere?Je li onaj koji vidi dalje i bolje, pozvan da pouči neuke, je li to zapravonjegova dužnost? Koliko je pojednac odgovoran za svoju zajednicu?Jesu li ljudi spremi prihvatiti osobu koja je sposobnija i bolja od njih?Žele li ljudi učiti, ili je želja za znanjem samo povlastica odabranih?Je li istina vrijedna žrtve? Može li se istina žrtvovati?Može li čovjek zaista biti kao Bog? Ili je to bogohulna ideja?Pričajući jednostavnu priču o galebu, Richard Bach poziva nas dazajedno s njime postavljamo i pretražujemo ova pitanja. Hoćemo li ikada

naći odgovore?

"rostor i vrijeme

Tipično za alegorijsku priču, prostor i vrijeme djela nisu jasno određeni. Uovoj su priči kategorije prostora i vremena još upitnije jer glavni likupravo nastoji svladati i prostor i vrijeme snagom svoje misli, nastoji ihzapravo negirati.Stoga za početni prostor priče možemo odrediti jedno more i njegovu

obalu, a za vrijeme možemo odrediti sadašnjost. Jonathanov napredak i

put ka savršenstvu vodi nas na neke druge obale i u neka druga vremena,za koja uopće ne vrijede naša materijalna mjerila.Time se postupno ukidaju i prostor i vrijeme kao ograničenja, i ostaje onošto sam Jonathan ovako opisuje:Svladamo li prostor, ostaje nam samoOVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA.

Liovi

G#L$B J%&#T'#& L(V(&GST%& - zašto baš ptica, i to galeb, kao glavni lik?

Pretpostavljamo zato što mi, ljudi, gledajući ih sa zemlje, mislimo kakoptice imaju daleko više slobode nego mi, jer mogu letjeti u daljine i visinekoje su nama uglavnom nedostupne. Galebovi, pak, kao morske ptice,



cijeli život provode između dva elementa - zraka i vode, koji se u daljinispajaju, tako te daju privid beskonačnosti, toliko spominjane kategorije upriči. Tko je Jonathan Livingston?On je, ponajprije, usamljeni mladi galeb koji ne haje za običaje i zakone

jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za znanjem:Većina galebova nehaje da nauči nešto više doli osnove letenja - kako da stigne od obale do

hrane i natrag. Jer, većinu galebova ne zanima let, već jelo. A ovog galebanije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volioletjeti.Toj svojoj želji podredio je čitav svoj život, što gaje sjedne strane dovelodo savršenstva, no s druge strane izopćilo ga iz jata. Snažan je prizor ukojem Jonathan dolazi do jata nakon svog velikog otkrića i razmišlja:

Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna isavršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!U strašnomsudaru slobode i znanja s ograničenošću onih koji vladaju, zakratkopobjeđuje zakon mase koji izgovara Starješina: Jednog ćeš dana,

Jonathane Livingstone, shvatiti da se neodgovornost ne isplati. Život jeneizvjestan i nespoznatljiv, a mi smo stvoreni samo da jedemo i daopstanemo što dulje možemo.Tako je Jonathan prognan iz jata.U progonstvu je Jonathana održavala njegova upornost, snaga volje isamopouzdanje: Nije ga toliko boljela samoća, koliko spoznaja da njegovabraća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela da otvore očii vide. Svakim je danom učio sve više Vladajući savršeno samim sobom,letio je kroz guste morske magle i penjao se iznad njih, do blistavo vedrogneba. Sve što je nekoć želio jatu, sad je činio sam za se; naučio je letjeti inije mu bilo žao cijene koju je platio.

I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života, Jonathan jezadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem, za savršenstvom,upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu je rasla i plemenitost, kojase najjasnije očitovala u osjećaju odgovornosti za one galebove koje jeostavio na Zemlji: I što je Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što

je više proučavao pravu prirodu ljubavi, to je više težio da se vrati na Zemlju. Iako je njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren da postane učitelj, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti djelićistine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo želju da tuistinu i sam spozna.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi učitelj -osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom pokušava otvoriti im očii poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenikapoučavajući ih snagom istinskog učitelja:Sate i sate Jonathan je pratiosvoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodrećičesto na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke

zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi iz jata

uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i vještini, ne mogavši

pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su ga vragom i htjeli linčovati.Jonathan im, međutim, ne zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome.Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i



pomoći im da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston simbol je težnje zasavršenstvom, simbol upornosti. On utjelovljuje lik čovjeka koji se nezadovoljava zadanim granicama, koji ruši besmislene prepreke i koji,oslobođen prizemnosti i ograničenosti, spoznaje ljubav kao vrhunskizakon.

Je)i i stil

Jezik i stilGaleba Jonathana Livingstonanaizgled su u suprotnosti snjegovim idejnim i tematskim područjem: baveći se velikim životnimpitanjima, baveći se životnom filozofijom, pisac odabire jedno-fabulu.Neobičan spoj teških, zamršenih životnih pitanja i nadasve jedno-

stavnog stila pripovijedanja kao da sugerira kako su sva ta pitanja samonaizgled teška - odgovori su jednostavni i jasni, poput Jonathanova načinaživota, samo ih treba iskreno tražiti.Pisac vješto kombinira različite pripovjedne tehnike: pripovijedanje,

opisivanje, dijalog, monolog, unutarnji monolog. U pripovijedanju koristi iriječi koje pripadaju stručnom rječniku (poput riječi iz avijacije), ili rijecišto pripadaju žargonu, odnosno razgovornom jeziku.U gradnji fabule pisac se koncentrira samo na najvažnija zbivanja

odbacujući sve što nije nužno za razumijevanje priče, težeći prema bitidogađaja i zadržavajući tako čitateljevu pozornost na bitnome.

Sveukupni dojam koji čitatelj stječe jest lakoća i jednostavnostpripovijedanja, jednostavan, gotovo svakodnevan rječnik i stil, fabulaoslobođena svega suvišnoga, miješanje različitih stilova pripovijedanja.

*itaju+i djelo obrati po)ornost na

• gnomičnost izraza

• važnost dobra učitelja

• sličnosti sa životom Isusa Krista

• opremu knjige• vezu s drugim djelima slična sadržaja

Bruckner, Karl



Sadao ho+e živjeti

0 piscu

Austrijski pisac Karl Bruckner rodio se u Beču 1906. godine. Nakon

školovanja bavio se različitim poslovima, čak je dvije godine živio u Južnoj Americi. Upoznao je dobro ratne strahote Drugog svjetskog rata u kojem jesudjelovao kao njemački vojnik. Nakon dosta životnih teškoća i lutanjauspio se afirmirati kao slobodni pisac. Njegove knjige za djecu i mladežpostaju poznate i izvan Austrije i Njemačke1 prevode se na brojne svjetske jezike. Poznatija su mu prozna djela(Bolest mladeži, Sadako hoće živjeti, Samo dva robota),a pisao je i poeziju.Za svoje romane primio je nekoliko značajnih austrijskih književnihnagrada, a bio je nominiran i za Andersenovu nagradu, najvećumeđunarodnu nagradu za dječju književnost.

Optimist po rođenju i uvjereni pacifist svojim se djelima borio protivrata i posebno protiv prijetnje atomskim uništenjem, a za pobjedu zdravograzuma.

Karl Bruckner umro je u svom rodnom gradu 1958. godine.

Sadržaj

U Japanu se 1945. na svakom koraku osjećaju posljedice rata. To se dobrovidi u Hirošimi, jednom od rijetkih gradova koji nije bio izložen čestimbombardiranjima američkih zrakoplova.

U gradu je sve podređeno ratu. Svi sposobni muškarci su na ratištima, utvornicama rade samo žene, nema hrane, ljudi gladuju i teškopreživljavaju. Namirnice se dobivaju u gradskom uredu, a za to se moradugo čekati u redu nervoznih i nestrpljivih ljudi i žena. Dobije se takomalo hrane da je naprosto neshvatljivo kako se od toga može preživljavati.Djeca ne idu u školu a mladež ili vježba za rat ili radi na raščišćavanjuruševina.Četveročlana obitelj Sasaki dijeli sudbinu svih Japanaca. Majka Yasuko

Sasaki, radnica br. 389 radi u brodogradilištu Micubiši zanekakvim strojem. Otac, gospodin Sasaki, po zanimanju brijač, nalazi sena ratištu kao vojnik. Desetogodišnji Sigeo Sasaki ne ide u školu (što mune pada teško), čuva četverogodišnju sestricu Sadako dok majka radi ubrodogradilištu. I dok majka radi neprekidno misleći na svoju djecu, Sigeosa sestricom luta gradom u potrazi za hranom. Susreće različite ljude uraznim situacijama, no nema sreće. Jedino se na njih sažalila nekaseljanka na željezničkom kolodvoru kad je opazila kako Sadako plače jer jegladna.Svi su Japanci uvjereni da će dobiti rat, no zapovjednik Glavnog stožeraza južni front feldmaršal Hata zna pravo stanje stvari jer danonoćno pratistanje na frontovima. Japanska je vojska svuda u povlačenju.

Sigeo i Sadako često susreću susjede, starog i izgladnjelog graditeljačamaca Kenjija Nišioku i ostarjelu udovicu gospođu Kumakihi uvjerenuda joj je pokojni suprug ostavio lonac riže i zakopao ga u vrtu. I Sigeo joj



pomaže kopati u potrazi za loncem i uvjerava je da je udovica sve to samosanjala.Istodobno dok Sigeo i Sadako lutaju Hirošimom, u američkoj vojnoj bazi

Tinian na Marijanskom otočju u Tihom oceanu vojnici čuvaju aerodrom ipripremaju se za konačni obračun s Japancima. Obični vojnici provodevrijeme u tipičnim vojničkim razgovorima i kartanju. Iznenada dolaze

tajanstveni ljudi u civilu i visoki vojni časnici praćeni vrlo jakim stražama.Čak ni zapovjednik baze ne zna zbog čega dolaze. Tek će od zapovjednikaameričkih zračnih snaga na Pacifiku saznati nešto o projektu Manhattan,tj. o bombi koju su u najstrožoj tajnosti u Los Alamosu izradiliznanstvenici. Radilo je njih oko 150 000 od 1943. do 1945. i to iz raznihzemalja, a o čemu se radi, znao je samo uski krug ljudi. Ta bomba jetrebala ubrzati kraj rata i spriječiti veće gubitke američkih vojnika u borbis Japancima.Bomba je zrakoplovom dopremljena u bazu Tinian. Nekoliko vojnikavidjelo je neobičan sanduk i samo su nagađali što bi to moglo biti. Straže

su još više pojačane, a vojnicima je zabranjeno izlaziti iz svojih prostorija.Prethodno je iz baze jedan avion već nadlijetao Hirošimu i snimao teren izvelike visine. Stigla su i trojica najboljih američkih pilota koji ćebombarderom B-29 prevesti bombu i baciti je tamo kamo im se naredi.Zapovjednik posade bombardera je pukovnik Tibbets. Kako američki pilotiimaju pravo »krstiti« svoj avion kad polijeću na poseban zadatak,pukovnik Tibbets daje avionu ime svoje majke - Enola Gay. Zrakoplov Enola Gay poletio je iz bazeprema Hirošimi rano ujutro 6. kolovoza 1945.U isto vrijeme majka je probudila Sigea i nagovorila ga da ide čekati u

redu za namirnice. I dok je majka radila u brodogradilišnoj tvornici zastrojem, Sigeo je sa sestricom čekao u redu. Gužva je bila prevelika, ljudinervozni i srditi, a Sadako nemirna. Gotovo su je zgnječili pa ju je Sigeomorao izvući iz reda i uputio se kući. Usput se zaustavio u parku s jezerom. Položio je sestricu na travu, skinuo se i skočio u vodu. I kad jeSigeo zaronio, odjednom gaje oštra munja snažnog bljeska zaslijepila, aodmah zatim se začula snažna tutnjava i lomljava, pa snažan vihor koji jepovukao za sobom Sigea i bacio ga na obalu. Uspaničeni dječak nijeshvatio što se dogodilo, a ni Sadako nije više bila tamo gdje ju je ostavio.Uspio ju je nekako pronaći. Zračna struja bacila ju je daleko, haljinica joj je bila sva u dronjcima, a tijelo izgrebano i krvavo. Jecala je odpretrpljenog šoka. I majka je doživjela užas u tvornici. Ranjena je, ali prvošto joj je palo na pamet, bila su njezina djeca. Ne osvrćući se na vapajeranjenih i umirućih radnica, pojurila je iz kaosa u potragu za svojomdjecom.Bomba je eksplodirala oko osam sati i petnaest minuta. U jednojsekundi izgorjelo je 86000 ljudi, 72000 je pretrpjelo teške ozljede, 6820kuća pretvoreno je u prah, aisisavanjem zrakopraznog prostora ti su sedjelići prašine uskovitlali nekoliko kilometara u visinu.Istodobno jesrušeno i 3750 visokih zgrada i ruševine su počele gor-jeti.U toj jednojsekundi bombardirale su smrtonosne neutronske i gama zrake eksplozivno

mjesto u krugu od jednog i pol kilometra.Nitko nije imao pojma što značete zrake.Ni ljudi koji su bacili bombu nisu shvatili što su učinili, ali slutili su da



su učinili nešto strašno. Javili su u bazu da je zadatak uspješno izvršen ida je učinak dobar. Atomska bomba doista je ubrzala kapitulaciju japanske vojske. Po prviput u povijesti Japana njegova vojska je morala potpisati kapitulacijustoje bio dodatni šok za japanske vojnike koji su smatrali da sunepobjedivi.

Osam mjeseci nakon eksplozije razorenom Hirošimom opet lutaju Sigeoi Sadako. Po ruševinama traže sve što bi moglo biti od koristi, a naročitočavle koji će ocu trebati za gradnju kuće. Otac se vratio iz rata i kad je namjestu gdje mu je nekad bila kuća našao samo crni pepeo, pomislio je damu je poginula cijela obitelj kao i mnogim drugim preživjelim vojnicima.Odlučio je izvršiti samoubojstvo, no utom trenutku ugledao je u plićaku riječnog rukavca dvoje strašno prljave izapuštene djece; na nasipu je sjedila mršava, od gladi iscrpljena žena. Bila je to njegova obitelj i od tog trenutka nitko na svijetu nije bio sretniji odnjega.

Kao i u svakoj razorenoj zemlji tako i u Japanu, a naročito u Hirošimi,nastupaju poslije rata teški dani: nema tvornica, trgovine ne rade, ljudi sunezaposleni, mnoštvo je osakaćenih, nema hrane... a to je pravi raj zašvercere i kriminalce svih vrsta, za crnu burzu, krađe i nasilja. Pošteniljudi osuđeni su na borbu za golo preživljavanje.I gospodin Sasaki teškom mukom prehranjuje obitelj. Sklepao je

nekakvu daščaru od otpadaka i mašta o tome kako će otvoriti brijačkuradnju, ali nema novaca da kupi škare i britvu.Sadako je, dok su ona i Sigeo kopali po ruševinama, našla skupocjenu

brončanu figuru zmaja. Nazvali su ga Cikamacu jer ju je Sigeo prije

eksplozije često plašio tim zločestim zmajem kad bi plakala i gnjavila gadaje gladna. Sadako je jako zavoljela svog zmaja, no otac gaje moraoprodati da bi nabavio pribor za svoju buduću brijačnicu. Nije imao sreće.Zmaja su mu oteli tjelesni čuvari zloglasnog crno-burzijanca Ofuse.Želeći Sadako, umjesto brončanog zmaja kojeg su mu oteli, donijeti

barem papirnatog, otac se upoznaje s gospodinom Sibutom, majstorom zaizrađivanje papirnatih zmajeva. Stari graditelj zmajeva pomoći će mu danabavi pribor za brijačnicu i postati njegovim pomoćnikom - konačno senešto pokrenulo.Život se malo-pomalo normalizira. Na drugu obljetnicu eksplozije

atomske bombe, u vrijeme tužne svečanosti sjećanja na mrtve, Sadako jerekla Sigeu da je i nju »opržio grom«, što znači da je ozračena, no Sigeo ju je uvjeravao da to nije istina.

Deset godina nakon završetka rata gospodin Sasaki već ima novu kuću iveliku brijačku radnju s pomoćnicima. Sadako ima četrnaest godina i ide usrednju školu. I gospodin Sibuta opet izrađuje zmaje-ve i papirnatelampione. Čuveni majstor ima toliko posla da ne može udovoljiti svimnarudžbama za isporuku papirnatih fenjera za svečanost Dan mira. Uznak sjećanja na atomsku eksploziju održava se i biciklistička štafetnautrka od Tokija do Hirošime. U utrci sudjeluje i Sadako kao članica ekipesvoje škole. Trenirao ju je Sigeo koji je i sam bio član jednog biciklističkogkluba. Sadako će voziti zadnjih deset kilometara. Utrku prati cijeli Japan,a u Hirošimi se okupila



masa svijeta i svi uzbuđeno komentiraju tijek trke. Nestrpljiva Sadako svanapeta čeka vozačicu broj 51 da od nje preuzme zastavicu i nastavi premacilju. Ne osjeća se dobro, no ne obraća pozornost na to, nego sva srditadočekuje vozačicu br. 51. koja premorena stiže kao 29. po redu, uzimazastavicu i svom snagom nastavlja prema cilju. Od silnog napora osjećaužasnu premorenost, no uspijeva prestići deset vozača i stiže na cilj kaodevetnaesta. Poslije trke stanje joj se pogoršava i roditelji je vode ubolnicu. Liječe je američki liječnik Floyd Owens (ima osjećaj krivnje što su Amerikanci bacili atomsku bombu i prouzročili strašne patnje građanaHirošime) i japanski Hiroši Okeda. Njima je neshvatljivo kakomalaodolijeva deset godina nakon eksplozije atomske bombe. Deset godina seosjeća zdravom. Ona ne zna da joj je krv otrovana gama-zrakama.Očajni roditelji i brat posjećuju Sadako svakodnevno u nadi da će

ozdraviti. U bolnici je, uz mnoge ozračene pacijente i četrnaestogodišnjiučenik Sigetomo.

v v

Sigeo joj je donio i zmaja Cikamacu. Otkupio ga je stari prijatelj obiteljigospodin Sibuta. Sadako nije svjesna svoga stanja. Vjeruje da će brzoozdraviti. Onda joj je otac predložio da od papira izreže tisuću ždralova. Ako u tome uspije, sigurno će ozdraviti jer bogovi neće zaboraviti onogatko im na taj način uputi tisuću lijepih želja. Sigeo joj je donio papir iškare i ona je, čvrsto vjerujući u priču o tisuću ždralova, počela izrezivatiždralove i vješati ih na vrpcu iznad bolničkog kreveta. I dječak Sigetomoizrezuje ždralove. Došao je do broja 405 i više nije izdržao. Umro je.Sadako je iz dana u dan izrezivala ždralove, no snaga joj je kopni-la.Došla je do broja 989 a 990-ti izrezivala je u predsmrtnoj agoniji:Sadako čuje glasove. Jedan joj zvuči nekako poznato. To - je -majčin -

glas. Da, da-to - je - majka. Zašto jeca? Od veselja? Zato što Sadako - jošsamo - deset ždralova - samo još deset - ne, već ih je - tisuću! Brzo će biti

zdrava - brzo.Sadako je umrla ne napravivši svojih tisuću ždralova.UVrtu mirau Hirošimi stoji spomenik: simbolična atomska bomba, a

na njenom vrhu brončani lik djevojčice Sadako koja u rukama uzdignutimprema nebu drži zlatnog ždrala. Spomenik je izgrađen zahvaljujući

novčanim prilozima učenica i učenika iz cijele zemlje.Vrsta djela

Sadako hoće živjetiroman je namijenjen prvenstveno mladim ljudima,mladeži cijelog svijeta. U središtu zbivanja dvoje je djece iz jedneprosječne japanske obitelji, koja doživljavaju najstrašniju katastrofu koju je svijet dotad vidio - eksploziju atomske bombe. Roman je to s antiratnomtematikom, opomena i apel moćnicima da dostignuća ljudskog uma nezloupotrebljavaju, već da ih nastoje iskoristiti za boljitak čovječanstva.

Tematso!idejni slojTema Brucknerova romana eksplozija je atomske bombe nad Hirošimom i



sudbina djevojčice Sadako Sasaki. Oko te dvije tematske osi okuplja se jošmnoštvo epizodno prikazanih sudbina koje su uglavnom u funkcijioslikavanja atmosfere predatomske Hirošime, oslikavanja mentalitetaJapanaca i povećanja dramskog efekta eksplozije i njenih posljedica.Osnovna ideja romana je antiratna, osuda rata kao najnegativni-je

pojave u ljudskom društvu, a posebno osuda pretvaranja dostignuća

ljudskog uma, u ovom slučaju atomske energije, u razarajuće izastrašujuće opasno oružje.Poanta romana jasno je formulirana u posljednjem pasusu:Tko ne

poznaje opasnost, pogiba od nje.Pišući roman u godinama hladnog rata, usjeni prijeteće katastrofe, Bruckner želi uzbuniti i potaknuti mlade dadoviknu očevima i majkama u svim zemljama: Sjetite se djevojke SadakoSasaki! Mislite na svoju djecu! Nemojte reći: Pametnije da svojoj djeci ne

govorimo ništa o onome što se dogodilo. Nije to pametnije! Jer - tko ne poznaje opasnost, pogiba od nje. I imajte na umu: Na tisuće hidrogenskihbombi je spremno!

-ompo)icijaRoman kompozicijski nije sastavljen od poglavlja označenih brojkama ilinaslovima kao uobičajena djela ovakve vrste. Radnja je komponirana odkraćih ili dužih odjeljaka i odvija se paralelno na više mjesta. Takavknjiževni postupak naziva se paralelizam radnji. Tako se npr. radnjaistodobno odvija u brodogradilišnoj tvornici gdje majka radi za strojem ina ulicama Hirošime kuda se skitaju dječak Sigeo i njegovasestrica Sadako tražeći što za jelo i u bombarderu koji nosi bombu i

polijeće s Marijanskih otoka prema Hirošimi. Posljedice eksplozijeatomske bombe doživljavamo kroz prikaze sudbine više likova. Ovakvomkompozicijom postignuto je uslojavanje radnje i povećana dramatičnostzbivanja.Bruckner nam želi dočarati što više ljudskih sudbina zahvaćenih u

jednom trenutku, pa se ponekad zapitamo ima li roman uopće glavni lik.Po lakoći kojom pripovjedač prebacuje fokus svoga pripovjednog interesa s jednog lika na drugi u romanu osjećamo utjecaj filmskih tehnika. Mnogokamenčića (sudbina) stapa se u jedinstven mozaik zbivanja.

"rostor i vrijeme

Radnja se najvećim dijelom odvija u lučkom gradu Hirošimi koji se nalazina jugu najvećeg japanskog otoka Honšua. U vrijeme zbivanja radnjeHirošima je bila jedno od manje važnih središta ratne industrije ibrodogradnje. Dio radnje odvija se i na udaljenom Marijanskom otočju jugoistočno od Japana, u Tihom oceanu i to na otoku Tinianu gdje je bioaerodrom s kojeg su polijetali američki ratni zrakoplovi u bombardiranje japanskih gradova.

Najupečatljiviji je prikaz Hirošime nakon eksplozije atomske bombe kao

grada izbrisanog s lica zemlje sa zastrašujućim slikama zgarišta,betonskih blokova, iskrivljenog željeza, iznakaženih ljudi što lutajustravično opustošenim prostorom. U romanu su inače puno češći opisi



eksterijera od opisa interijera. Vremenski raspon zbivanja je točno deset godina: od 1945. do 1955. noglavna radnja odvija se u kolovozu 1945., u danima kad je bačena atomskabomba. Zatim imamo nekoliko velikih vremenskih skokova: prvo na jedantravanjski dan 1946. (kada Sadako i Sigeo u ruševinama pronalazebrončanog zmaja), zatim na 6. kolovoza 1947. (na drugu obljetnicu

eksplozije) i na koncu na proljeće 1955. kada Sadako obolijeva.

Liovi

U radnji romana sudjeluje velik broj likova s japanske i američke strane, aglavni nositelji radnje su članovi obitelji Sasaki: otac, majka idvoje djece. Najznačajniji likovi romana su djevojčica Sadako Sasaki injezin brat Sigeo.U karakterizaciji likova pisac se ne zadržava na opisima vanjskog

izgleda likova; sve je podređeno pripovijedanju zbivanja, fabuli i likovi uroman ne ulaze u obliku gotovih portreta, već uglavnom kao djelatni likovičija se karakterizacija provodi kroz njihove postupke i dijalogom. SigeoSasaki, uz djevojčicu Sadako glavni lik romana, u svom prvompojavljivanju u romanu pobliže je označen tek jednim atributom: Na rubuceste mučio se desetogodišnji Sigeo Sasaki da drži korak s vojnicima.

S#.#-% S#S#-( prikazana je u odrastanju. U najvećem dijelu radnje to ječetverogodišnja djevojčica, simpatična, plačljiva, nestašna... kao i svečetverogodišnje djevojčice. Potpuno ovisi o starijem bratu i svuda ga prati.Kao četrnaestogodišnja djevojčica odlikuje se ponašanjem dobro odgojena

djeteta, velikom životnom energijom i upornošću. Nije svjesna daje smrtnobolesna i žarko vjeruje u priču o tisuću ždralova. Sadako je u romanusimbol stradanja nedužne djece u ratovima koje započinju odrasli./(G$% S#S#-( također je prikazan u odrastanju kao i Sadako. Isprva je totipičan desetogodišnjak tradicionalnog japanskog kućnog odgoja. Poštujestarije, iskazuje im poštovanje dubokim naklonima i poslušnošću, kako suga učili kod kuće. Uporan je u svemu što započne i premda mu Sadakopredstavlja velik teret, ni jednog je trenutka ne napušta. Pravi je autoriteti uzor svojoj mlađoj sestri. #S1-% S#S#-( brižna je majka čiji je život podređen obitelji i podizanju

djece. Za vrijeme rata radi vrlo naporan posao u tvornici, no neprekidnosu joj na umu njena djeca. U najtežim trenucima čak i ne jede svoje obrokesamo da bi bilo više hrane za djecu, stoje za nju moglo imati kobneposljedice. Tipična je japanska tradicionalna žena koja se u svemupokorava mužu.%T#2 S#S#-( javlja se u dijelu romana kad završava rat i otada preuzimaglavnu riječ u obitelji. Brižan je otac, marljiv kao većina Japanaca iuporan u nastojanju da svoju obitelj izvuče iz bijede, što mu na koncu uzmalo sreće i uspijeva. Jako puno drži do japanske tradicije i ponaša se snjom u skladu.

Je)i i stilStil pripovjedača Brucknera podsjeća na način pisanja autora pustolovnih



i ljubavnih romana: sve je podređeno fabuli, uzbudljivim događajima idijalozima. Ne upušta se u produbljivanja psiholoških stanja likova, već susvi likovi u funkciji isticanja ideje romana.Roman je preveden s njemačkog jezika, a preveo ga je Mirko Cerovac.

*itaju+i djelo obrati po)ornost na• opću atmosferu u Hirošimi 1945.

• lik djevojčice Sadako i njenu tužnu sudbinu

• likove oca i majke i dječaka Sigea• likove američkih vojnika u bazi Tinian

• trenutak eksplozije atomske bombe i njezin strahovit učinak

• osnovnu poruku romana•

paralelizam radnji• načine karakterizacije likova

Budak, Mile

%panci dida Vidurine

% piscu

Mile Budak rođenje 1899. u selu Sveti Rok u Lici kao deveto dijete uobitelji. Ime je dobio po ocu koji je umro nekoliko dana prije nego se Milerodio.Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Sarajevu a

studij prava u Zagrebu. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, bio ranjen,vraćen s fronte, ali je neizlječen opet poslan u rat te zarobljen u vojnojbolnici na srpskom frontu. Kao ratni zarobljenik prošao je pješice zajednosa srpskom vojskom u bijegu Kosovo i Albaniju te dospio u logor u Italijigdje je bio do 1919.Nakon povratka iz zarobljeništva i završetka studija otvara odvjetnički

ured u Zagrebu i živo sudjeluje u politici kao član Stranke prava kojoj je jedno vrijeme bio na čelu. Vlasti karađorđevićevske Jugoslavije su gasumnjičile i proganjale, pa je 1932. na njega u Zagrebu izvršen atentatkoji je jedva preživio. Iduće godine otišao je u emigraciju, a vratio se 1938.Godine 1941. postao je ministar bogoštovlja i nastave u Paveli-ćevoj

vladi NDH, a od 1943. radio je u ministarstvu vanjskih poslova istedržave. Zbog neslaganja s Pavelićem povukao se iz političkog života.6. svibnja 1945. pobjegao je zajedno s ministrima i vladinim

dužnosnicima iz Hrvatske, no engleske vojne vlasti predale su ga jugoslavenskim partizanima. Izveden je pred partizanski vojni sud iosuđen na smrt, pod optužbom da je ratni zločinac.



Značajnija djela: Pod gorom, Opanci dida Vidurine, Na Veliki petak,Vučja smrt, Privor, Izabrane pripovijesti(novele i pripovijesti);San o srećiI, II, Na vulkanimaI, II, Ratno robljeI, II, (memoarske i autobiografskeproze); Na ponorima, Rascvjetana trešnjaI-17V, Kresojića sojI-III,OgnjišteI-V (romani).Sadržaj

Nakon što se vratio iz Amerike s nešto ušteđenih dolara, lički seljakMarkić počeo je uvoditi novotarije u gospodarenju imanjem. Žestoko mu sesuprotstavlja otac, stari Vidurina, smatrajući da bezrazložno rasipa novaci da je mnogo toga što Markić radi glupo i nepotrebno. Vidurina je čovjek starih nazora i sa sumnjom gleda na sve što dolazi sastrane jer se pribojava da te novotarije, kao i običaji što s njima dolaze, neunište tradicionalni život sela. Tako on prigovara Markiću što u trgovinikupuje odjeću i obuću kad se sve to može napraviti i kod kuće, što čestoodlazi u grad i u gostionicu gubeći vrijeme s društvom, a u gostionici

ponekad i objeduje, što je za Vidurinu nezamislivo i pravi primjerrasipanja novca.Sin ne sluša oca smatrajući ga zadrtim i zaostalim seljakom koji se cijeliživot nije maknuo iz sela pa ništa nije vidio niti išta zna o naprednomgospodarenju. Odnosi među njima su zategnuti premda Vidurina voli svogsina i brani ga pred svojim istomišljenicima govoreći da će mu te»američke« ludorije brzo izvjetriti iz glave. Vidurina svoje uvjerenje opogubnosti olakog prihvaćanja svega što dolazi iz inozemstva pokušavaprenijeti na unuka, šesnaestogodišnjeg dječaka Miću. Dječak voli starca,poštuje ga i sluša, no on je ipak sasvim druga generacija i neki djedovi

savjeti čine mu se doista čudnim i zastarjelim. Tako jednom prilikom djeddade unuku nož u ruke da skida dlaku s ovčje kože i da obrijanu kožu režena uske vrpce (oputu) koje će poslužiti za šivanje i ukrašavanje opanaka. Idok dječak brije kožu, a djed mjeri i reže debelu kožu za potplate, međunjima se vodi razgovor u kojem Mića logikom svoje generacije objašnjava»didu« neke stvari. Pa i ti opanci koje njih dvojica prave neće biti Mićipotrebni jer mu otac kupuje obuću u gradu i upravo mu je kupio čizme.Nailazi Markić i prekorava starog Vidurinu zašto troši vrijeme na opankekad mu ih može kupiti i bolje i modernije u gradu. Djed uvjerava unukada će se čizme brzo poderati, da će doći vrijeme kad neće biti novaca i daće opanci i te kako dobro doći. Vidurina i Mića nisu dovršili opanke jer se djed razbolio. Dječak ih jepažljivo zamotao i spremio na tavan stare kuće.Djed je izvjesno vrijeme bolovao a Mića je teško proživljavao te dane.Često je sjedio uz djeda, hrabrio ga, i šalio se kako će njih dvojica još punotoga napraviti, no vrijeme je učinilo svoje i djed je umro. Dječaka je tasmrt teško pogodila jer je djeda iskreno volio.Crne slutnje djeda Vidurine su se obistinile. Markić je ubrzo ostao bez

novaca koje je bio zaradio u Americi. Više nije bilo kupovanja u trgovini isve se više počelo razmišljati o sijanju lana i konoplje, o tkanju domaćegplatna i uopće - o vraćanju na teži, ali sigurniji stari način života. Mićinečizme odavno su poderane, a novaca za druge nije bilo. I dječak se sjetiodjedovih opanaka. Markić se začudio kad mu je sin rekao da je od djedanaučio kako se prave opanci. Naredio mu je da dovrši opanke ako ne želi



ići bos, što je dječak prihvatio.Opanci »dida« Vidurine vratili su svijest unuku o vrijednosti zemlje i

značaju tradicije i ukorijenjenosti u kulturu vlastitog naroda.

Vrsta djela

Opanci dida Vidurine -novela je iz seljačkog života. Ubraja se u takozvanenovele regionalnog karaktera jer iznosi probleme karakteristične za jednuregiju (uže područje) naše domovine, u ovom slučaju Liku.

-ompo)icija

Novela je kompozicijski sastavljena od četiri cjeline. Prva cjelina iznosisukob između Vidurine i Markića (oca i sina) u kojem svaki od likovaiznosi svoje viđenje problema života na selu. U drugoj cjelini razgovaraju

Vidurina i Mića (djed i unuk) i u njoj do izražaja dolazi generacijskarazlika. Treća cjelina je slika nježnog i toplog odnosa između djeda iunuka u kojoj je naglašena snažna obiteljska povezanost bez obzira nageneracijske razlike. Četvrta cjelina ujedno je i rasplet u kojem seostvaruju predviđanja »dida« Vidurine.

Tematso!idejni sloj

Tema ove novele uzeta je iz života jedne ličke seoske obitelji u vrijeme javljanja novih društvenih odnosa uzrokovanih industrijalizacijom u

patrijarhalnim sredinama. Taj prodor novih strujanja odražava se na trinaraštaja. Djed je nositelj starih, tradicijskih pogleda, velik je domoljub iprotivnik svega novog što bi moglo ugroziti moralne i tradicijske normedotadašnjeg života. Sin je nositelj novih strujanja, ali i svega onoga štonegativno utječe na obiteljsku tradiciju. Unuk jenajmlađa generacija već navikla na novi način života koji je puno drukčijiod djedovog i ne shvaća ozbiljno »didovo« zanovijetanje, ali je odan djedu ipažljivo sluša jer je emotivno vezan za starca.Piščeve simpatije su na djedovoj strani te autor na neki način zastupaideju da na selu i dalje trebaju vladati stari patrijarhalni odnosi uz vrlo

oprezan i sumnjičav odnos prema svemu što dolazi sa strane, naročitoonome što bi moglo ugroziti hrvatski nacionalni identitet i svijest da jezemlja pramajka i ishodište sretnog života.

"rostor i vrijeme

Radnja se odvija u Lici, u selima podno Velebita.To je patrijarhalni seoski svijet koji živi u idiličnim prirodnim

krajolicima gdje dominira Velebit; živi od stočarstva i zemljoradnje, aponosan je na svoju junačku prošlost. Zbog teških materijalnih uvjeta

(brojne obitelji a malo zemlje) mnogi su ljudi prisiljeni odlaziti u tuđisvijet da bi svojim najbližima osigurali što kvalitetniji način življenja. Vrijeme zbivanja nije točno određeno, no razrađuje tematiku koja je bila



aktualna krajem XIX. i početkom XX. stoljeća.

Liovi

V(.1R(&# (uvećanica, augmentativ imena Vid) je starac tradicijskih

pogleda na život. Za njega su osnovne vrijednosti zemlja, čuvanje baštineod stranih utjecaja koji negativno djeluju na pojedinca i na obitelj, a tiutjecaji dolaze od »Amerikanaca«, tj. naših ljudi koji su dugo boravili u Americi, poprimili tamošnje navike pa pokušavaju »amerikanizirati« svojusredinu, premda ta sredina još nije spremna za takve promjene pa»Amerikance« često izvrgavaju posmijehu i ruglu.Djed Vidurina zna cijeniti ono što je novo i korisno za seljaka i što mumože olakšati život, npr. uvođenje željeznog pluga u obradi zemlje umjestostarog drvenog, ali sve drugo samo kvari narod. Kupovanje jeftinetvorničke robe koja se brzo troši (a nije baš ni jeftina za seljački džep),

rasipanje novca na sitne luksuze, zaduživanje - sve su to pojave koje djed Vidurina ne može razumijeti. On nikada neće zaboraviti istaknutiprednost domaćih proizvoda predtvorničkim. Posebno je osjetljiv na slobodu svoga kraja i ponosan je na junake iz prošlosti, svoje pretke koji su se znali othrvati tuđinskimutjecajima. Vidurina na kraju svojom rječitošću i upornošću vraća unuka starimvrijednostima, vlastitim korijenima, tradiciji i shvaćanju da je zemljaosnovna vrijednost iz koje se crpi snaga za opstanak obitelji.3#R-(4 (umanjenica, deminutiv imena Marko) sin je starog

Vidurine, čovjek koji je izvjesno vrijeme proveo u Americi, zaradionešto dolara i taj novac ulaže na način kako se to njegovom ocu nesviđa. Ni Markićevo ponašanje, odijevanje »na gradsku« i utjecaj naisvoju ženu i sina »didu ne ide pod kapu«. Sve što Markić radi suprot-:no je od shvaćanja njegova oca pa on Vidurinu smatra zaostalimgnjavatorom i dosadnim zanovijetalom. Tek kad vlastitom lakomi-slenošću izgubi ušteđevinu i ostane bez novaca koji po njegovumišljenju predstavlja osnovnu životnu vrijednost, počinje shvaćatiočeve riječi o vrijednosti zemlje i starinskoga života. ;3(4# (imenica od milja, hipokoristik imena Milan) je šesnaestogodišnji

dječak, Vidurin unuk koji je odrastao u drukčijim uvjetima od svoga»dida«: otac ga školuje, odijeva ga u skladu s njegovim vremenom, tj. nenosi odjeću i obuću domaće ručne izrade nego je kupuje u gradu. On jepolako izgubio osjećaj za sve ono što djed smatra jako vrijednim. Domaćaseljačka roba je gruba i teška. Ni on ozbiljno ne shvaća djedovonezadovoljstvo očevim postupcima, ali ipak sluša djeda. Među njima se javlja ljubav kakva se obično razvija između djeda i unuka: prisnost,toplina, međusobna tolerancija... Mića neobično teško podnosi djedovusmrt, osjetio je koliko mu nedostaje tek kad starca više nije bilo međuživima. I upravo zbog ljubavi prema djedu Mića se na kraju nije otuđio odvlastitih korijena, tradicije i kulture, kako to obično biva s mladim ljudimasklonim lagodnom životu i blagodatima koje omogućuje modernizacija.Dobro je zapamtio »didove riči«:Slušaj ga (oca), dl' ne daj da te nagrđujena ilu i pilu. Ne svađaj se, nego sve ka' moli pa će i un vidit što j'pravo i



pošteno. Sve je ovo naše od čivutskog (gradskog, židovskog) i lipše i čvršće icinije i trajnije pa ga ne dajmo, a sve da to i nije, sinko moj: naše je, pa nedajmo! Naše je uprav' ka' i naša zemljica. Sto smo mi brez toga?! Pitajćaću. Niko i ništa... Je)i i stil

Jezik noveleOpanci dida Vidurineima puno elemenata lokalnog govora.Likovi govore štokavskom ikavicom karakterističnom za Lovinac, Ričice,Sveti Rok i druga sela tog dijela Like. Mnoge riječi podsjećaju na ličkifolklor, djeluju neobično i noveli daju prizvuk starine, nečeg što je davnoprošlo, a bilo je lijepo, zvučno i lako pamtljivo: Bog ti daua, moj sinko, iblagoslovije te. Nikad ne zaboravi što si čuje od svoga dida.Osimglagolskih pridjeva kao što su:blagoslovije, čuje(blagoslovio, čuo) puno je idrugih riječi i izraza folklornog kolorita: za'(žao),ne žš(ne ćeš), ko j'(tko je), e V(je li),moga(mogao),ćaća(tata),benolije(bedastoće, gluposti),velju(velim, kažem),viruj(vjeruj)...

Javlja se određen broj mudrih izreka i poslovica iz narodne baštine i onedosta karakteriziraju likove koji ih govore: E moj ćaća, ti vaik dereš istu kozu.(Uvijek radiš, govoriš, jedno te isto.)Rečenice su jednostavne, lako čitljive, a u dijalozima često imajumetaforičko (preneseno) značenje i sve je podređeno što vjernijemprikazivanju određene sredine, njenih ljudi i problema.


• odnos među generacijama: Markić-Vidurina, Mića-Markić, Vidurina-

Mića• sukob starog i novog

• svjetonazor starog Vidurine

• jezik; osobitosti lokalnog govora

• elemente folklora u noveli

Budak, Pero

3e+ava

0piscu

Pero Budak rođen je u Trebinju 1917. Otac mu je bio željeznički službenikpa se obitelj zbog očeve službe često selila dok se nije stalno nastanila uZagrebu. Osnovnu školu započeo je u Nikšiću u Crnoj Gori, nastavio u

Lovincu u Lici, rodnom mjestu svojih roditelja, a završio u Zagrebu. UZagrebu je završio i gimnaziju te nastavio studiratimedicinu. Kazalište ga je toliko privuklo da je napustio studij medicine, završio kazališnu



akademiju te izvjesno vrijeme nastupao kao glumac u zagrebačkimkazalištima. Glumio je i u prvom hrvatskom igranom filmu o VatroslavuLisinskom snimljenom još za vrijeme NDH. Piše drame, komedije, pjesmei romane. Više godina bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika ipokretač niza izdavačkih djelatnosti, a za svoj rad dobio je više nagrada ipriznanja.Djela: Mećava, Potez kistom, Proljeće bez ljeta, Zaboravljeni, Svjetionik,

Žedan izvor, Nakot Balabana(drame); Klupko, Na trnu1kamenu, Tišina, snimamo(komedije); Lipe su procvale, Kolo, Dosta je ičemu, Svilen konjic, Otkos, Visoko gore, Sanci i bezdanci, Neznana rijeka,

Posljednji valcer, Moja domovina, Molitva, Prag doma moga, Stare slavedjedovina(zbirke pjesama); Komarac Zuzuka, Ignac klinac, Jaje jaje,

Lovac Mileidruge pjesme za djecu(pjesme za djecu); Dlanom o dlan, Povratnik, Testament, Za svakoga(vesele igre, šale i pošalice);U močvari,U suzama i smijehu, Iza zavjese, Karanova soba, Sonata u d-molu, Atelje,

I norija je meštrija(prvi roman hrvatske književnosti na kajkavskomdijalektu), Nailaze vode(romani).

Najveći uspjeh postigao je komedijom Klupkoi dramom Mećava.

Sadržaj

Vani bjesni snježna mećava. U siromašnu kuću u ličkom selu ulazidvadesetdvogodišnja djevojka Maša noseći od seoskog trgovca bocurakije za oca Jolu. Otac je pijan i pjeva u drugoj sobi, a Maša se žali majciMandi da trgovac više ne daje na dug. Iz njihovog razgovora saznaje se

daje Jole drugi dan nakon vjenčanja otišao u Ameriku kako bi stekaoušteđevinu da on i Manda bolje žive. Vratio se nakon četrnaest godina ikod kuće zatekao sina Makicu, već pravog momčića. Radostan i punenergije počeo je pripremati građu za novu kuću, no na Velebitu sedogodila tragedija: drvo se srušilo na Makicu i usmrtilo ga. Jole se silnorazočarao, propio se i opet otišao u Ameriku. Sad je novac slabije pristizao,a i onaj što je slao uglavnom je završavao kod trgovca koji je varao neukuMandu. Nakon odlaska u Ameriku rodila mu se i kći Maša. Vratio se kaobolestan čovjek izmučen teškim radom u američkim rudnicima ikanadskim šumama, a ušteđevine nije imao. Maša je, prema seoskim

običajima, već stasala za udaju i Jole odluči daje uda za Ivana, sinaseoskog bogatuna Marka, koji je s Jolom radio u Americi ali se za razlikuod njega dobro snašao. Uz Mašu udanu u bogatu kuću i Jole bi bolje živio.Zaruke su obavljene kad je Maši bilo tek petnaest godina, a Ivan, koji socem radi u Americi, svake godine poručuje da će se vratiti samo da uštedi još koji dolar, a te poruke stižu već punih sedam godina. Maša je već zaseoske pojmove stara cura, no zaruke se moraju poštivati i ona čeka svogIvana.I dok su Manda i Maša razgovarale o svojim teškoćama, izvana je dopropucanj kubure i ljudsko zapomaganje praćeno vučjim zavijanjem. Jole iManda istrčali su u mećavu i uskoro se vratili s ranjenim mladićem

Pereljom kojeg su napali vuci.Dok je pružala pomoć ranjenom mladiću, između Maše i njega rodila seljubav. Perelja otkriva Maši da već dugo nastoji doći do nje. Maša se



najprije opire, no ljubav je jača od patrijarhalnih običaja i straha odstrogog oca. Dugo su se potajno sastajali i Manda primjećuje da joj je kćiblijeda i neispavana pa se pribojava da nije oboljela. I upravo kad Mašaprizna majci da se potajno sastaje s Pereljom i da je trudna, u kuću upadaseoski veseljak Tomo s brzojavom da se Ivan vratio iz Amerike te da gatreba dočekati na željezničkoj postaji.

Maša majci uporno govori da od ženidbe s Ivanom neće biti ništa, aočajna majka ne zna kako da to priopći Joli jer se boji da će Jole u nastupubijesa ubiti vlastitu kćer. I dok se Jole veselo sprema da dočeka budućegzeta, Maša izlazi iz kuće, a Manda mu kaže sve po redu. I upravo kad seJole najviše razbjesnio, u kuću ulazi Perelja sMasom. Jole napada Perelju koji se ne želi tući, obara mladića na pod iuzima britvu želeći ga, pun gnjeva, zaklati, no Maša to sprečava u zadnjičas obećavši ocu da će se udati za Ivana, samo da bi spasila svogodabranika. Jole se smirio, a Perelja otišao na rad u Slavoniju.Maša se udala po očevoj želji i kad je bilo vrijeme blizu poroda, Ivan ju

je odveo liječniku u Gospić. Liječnik utvrđuje da će Maša roditi tri mjesecaprije jer je od njene udaje prošlo tek šest mjeseci. Ivan je strahovito srdit,shvativši da mu je nanesena golema sramota, i ne želi dijete koje nijenjegovo. Putem od Gospića do kuće tuče Mašu i odluči je otjerati. Kod kućezatiču veselo prelo; momci i djevojke se zabavljaju uz pjesmu i šale, asrditi Ivan sve ih potjera kući i nastavi tući nevjernu mladu suprugu.Brani je njegov otac Marko, ali ne i Jole. Na kraju je Maša sve iskrenopriznala te se zapravo otkrilo daje glavni krivac Jole koji je pod svakucijenu želio bogatog zeta ne vodeći računa o kćerkinim osjećajima.Maša je protjerana iz Ivanove kuće, a ni otac Jole je ne želi u kući pa

ona do poroda boravi u staji, dok Perelja ne zna što se događa jer je negdjeu Slavoniji.Zima je ponovno došla i za vrijeme najveće mećave Maša rađa u staji.Pomažu joj dvije seoske žene, a dovezena je i babica. Jole ne dopušta daMaša rodi u kući i dok se on prepire, iznenada iz mećave upada u kućuPerelja te nastaje još žešća svađa. Dok se njih dvojica svađaju, Maša ustaji rađa muško dijete. Već mu je ranije odlučila dati ime po svompokojnom bratu Makici kojega nikad nije vidjela.Mašu i dijete unose u kuću, a Jole se smiruje ugledavši zdravo muško

dijete. Dršćućim rukama uzima maloga i podiže ga ponosno uvis iznadognjišta. To je dijete koje neće dopustiti da se vatra na Jolinu ognjištuugasi. Tako je mećava Perelji donijela sreću, a Jolu oslobodila životnegorčine.

Vrsta djela

Mećava je drama iz seljačkog ličkog života sa snažnom socijalnompodlogom. Podjednako uvjerljivo slika odnose unutar jedne obitelji i širedruštvene odnose u ličkom selu, govori o sukobima mladih i starih, o

sukobu želja i interesa te o kršenju tradicijskih normi koje polako nestajupod utjecajem modernijih društvenih strujanja.-ompo)icija



Mećavase sastoji od četiri čina, a dramska je radnja pažljivo razrađenakroz uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet.U uvodu se iznosi socijalni položaj likova i problemi koji tište obitelj čija

je glava povratnik iz Amerike, a vremenski uvjeti nagovještavaju burnadogađanja.Zaplet počinje pojavom mladog Perelje i nastavlja se dramatičnim

odnosima na relaciji: Maša-Perelja-Jole-Manda-Ivanova obitelj.Kulminacija je Pereljin i Jolin sukob, Ivanova spoznaja da Maša ne nosinjegovo dijete i Mašino protjerivanje natrag k roditeljima.Rasplet je rađanje djeteta i Jolino mirenje sa životnom realnošću.

Tematso!idejni slojTema Mećave je život ljudi u ličkom selu u vrijeme velikih ekonomskihmigracija iz naših krajeva.Odvojeni život, dugo boravljenje u stranom svijetu i novostečene navike

stvaraju probleme u obiteljima. Dolazi do nesporazuma između mladih istarih, urušavanja tradicionalnih odnosa, a sve to dodatno je otežanoteškim materijalnim položajem našeg seljaka.Jolina želja da usreći kćerku udajom za bogata mladića i samim tim sebiosigura bolju starost, nailazi na nepremostive zapreke.Ljubav je jača od patrijarhalnih, tradicijskih običaja koji se često nepoklapaju sa životnom stvarnošću.Slikovitim lokalnim govorom i prizorima s prela Budak je želio dati i

jezičnu i etnografsku sliku kraja iz kojeg potječe.

"rostor i vrijemeRadnja se odvija u ličkom planinskom selu, na području oko Lovinca,između 1920. i 1930., u vrijeme kada su naši ljudi zbog teškog siromaštvamasovno odlazili na rad u inozemstvo, u industrijski razvijenije zemlje,posebno u Ameriku.Sve se odvija u zatvorenom prostoru (interijeru) tipične ličke seoskekuće s ognjištem nad kojim visi lanac s kotlićem i koja je namještenaoskudnim namještajem.Ognjište će na kraju drame dobiti simbolično značenje, kad nad njime,

kao da vrši neki drevni obred, Jole podigne muško novorođenče.Liovi

U drami sudjeluje šesnaest lica koja se javljaju govorom (glumci) te skupmomaka i djevojaka na prelu, gdje se pjevaju tipične ličke deseteračkepjesme u dvostisima slične slavonskim bećarskim pjesmama. Glumce kojise pojavljuju na pozornici a nemaju govornog teksta zovemo statistima.Središnji likovi su Jole, njegova žena Manda i njihova kći Maša, zatimseoski momak Perelja Zdunić te članovi obitelji u koju su udali Mašu:svekar Marko, njegova žena Anka i sin im Ivan. Značajni lik je i seoskiveseljak Tomo.

J%L$ je postariji čovjek, povratnik iz Amerike. Život mu je bio mukotrpan,a teški fizički poslovi ostavili su traga na njegovom tjelesnom i mentalnomzdravlju. Snovi o velikoj zaradi nisu se ostvarili pa je ogorčen na cijeli



svijet. Snažan je čovjek, otresite naravi, ne trpi prigovore. Tip jepatrijarhalnog muškarca, tj. seoskog gospodara kome se u kući svi morajupokoravati bez pogovora i čija se riječ mora poštivati. Na svoj način želisreću svojoj kćeri Maši i zato ju je još kao petnaestogodišnju djevojčicuzaručio za bogatog Ivana (u to se vrijeme djevojka od dvadeset godinasmatrala starom curom), no dugo čekanje i trenutak Mašine slabosti

srušili su sve Joline snove o boljem životu. Jole se na kraju mijenja iprihvaća životnu realnost uviđajući da krutost i strogoća ne mogupobijediti mladenačku ljubav.

3#&.# je tipična lička seoska patrijarhalna žena. Pokorava se mužu usvim njegovim željama, shvaća njegove namjere, no stavlja se na stranukćeri kad je ovoj ugrožena čast pa i sam život. Miri se sa sudbinom istrpljivo podnosi životne nedaće. Smatra daje uloga žene u obitelji takvada mora trpjeti jer samo se tako može opstati u kraju gdje je život težak izahtijeva mnogo odricanja. Cesto ponavlja svoje uvjerenje:Sto žš, ćerce,nema druge man šutit i trpit.(Sto ćeš, kćeri, nema druge nego šutjeti i

trpjeti.)3#/# je najveća žrtva u ovoj drami. Odrastala je bez oca, a kad se otacvratio, bespogovorno gaje slušala. Emotivno je vezana uz majku, voli je ipoštuje. Zaručena je kad joj je bilo petnaest godina za momka kojegzapravo i ne poznaje. Ljubav prema Perelji javlja se iznenada i strastveno iona se toj ljubavi potpuno predaje iako je svjesna strašnih posljedica. Utako patrijarhalnoj sredini njezina je ljubav prema Perelji pravo svetogrđei sramota za obitelj, no većina sudionika drame, osim Ivana i Jole, imajurazumijevanja za njen čin. Izuzetno je hrabra i iskrena unajdramatičnijim životnim trenucima.

"$R$1# 5.1&(4 je pravi seoski momak, snažan, ponosan, hvalisav, naokogrub, a u duši nježan. Uporan je u svojim nastojanjima prema Maši,iskreno je voli i drži se starog pravila:tko prvi, njegova djevojka.Suprotstavlja se Jolinoj surovosti, u fizičkom obračunu ne želi gapovrijediti i to Jole iskorištava. Njegova ljubav i upornost na krajutrijumfiraju.

(V#&, Markov sin, vraća se iz Amerike da bi oženio domaću djevojku jer volisvoj kraj i ljude i smatra da su domaće djevojke i ljepše i bolje od stranihcura. Iako se vratio iz širokog svijeta, u duši je tradicionalni ličkimuškarac, ne može otrpjeti Mašinu nevjeru, tuče je i tjera iz kuće. Ni otac

ni majka ne daju mu za pravo, no njegov muški ponos ne dopušta mu da seženi djevojkom koja je već bila s drugim. I Ivan je kao i Maša žrtvapogrešnih Jolinih računa.Tomo je seoski šaljivčina. Pun je šala i smicalica, naročito se voli šalitisa ženama, a šale mu uvijek imaju erotski prizvuk. Uvijek se nađe tamogdje se nešto zanimljivo događa. Svi ga rado prihvaćaju u društvo.

Je)i i stilLikovi Mećavegovore jezikom kakav se govori u lovinačkom kraju, tj. u

južnom dijelu Ličkog polja, u mjestima Lovinac, Ričice, Sveti Rok i dr. To je štokavska ikavica s nekim karakterističnim oblicima riječi koji se nepojavljuju u drugim dijelovima Like; tako npr. glagolski pridjev radni (-o,



-la, -lo) ima nastavak -je;bije, radije, volijeumjesto: bio, radio, volio.Specifičnost toga govora je i izgovor riječi sa glasomh. Hse naime gubi i

na početku i u sredini i na kraju riječi, a ponegdje se zamjenjuje sav:rana, prnuti, pra, muva, gluvumjesto hrana, prhnuti, muha, gluh.I glas jse gubi na početku ili u sredini riječi: esam, ednom, naed-noma

samoglasnik o često se zamjenjuje sau: un, unda, burneumjesto: on,

onda, bogme. A često se i sažimaju riječi, ne izgovaraju se u potpunostiradi lakšeg izgovora:što žš, ka, tu j',umjesto: što ćeš, kao, tu je.Glas jatredovito se izgovara kaoi: minjat, mliko, vridan, dičak

umjesto: mijenjat, mlijeko, vrijedan, dječak. Glas i javlja se i u nekimriječima koje mogu navesti na krivo objašnjenje:ništa, nikiumjesto nešto,neki.Česta su i dodavanja, pa se tako glas jčesto stavlja ispred riječi: jopet,

umjesto opet, a pojedinim riječima dodaju se slogovi:oudika, dolika,sadarceumjesto: ovdje, dolje, sada.Česte su i riječi uzete iz stranih jezika ili prilagođene domaćem govoru:

zera, veljbaba, ždrak, šipkarta, mari, ćaća, crljenkapa, divanitumjesto:malo, feldvebel (niži časnički čin u austrijskoj vojsci), zrak, brodska putnakarta, nego, tata, crvenkapa, govoriti.Likovi rado izgovaraju krupne riječi (augmentativi):curetina, vičina,

kamenčina.I mnoga imena su augmentativi: Perelja, Lukeša, Stipurina(Pero, Luka, Stipe), a kad se radi o djeci ili o nečem simpatičnom, česti sudeminutivi: Makica, dičica(Marko, djeca).Osim lokalnog govora, za Mećavu je karakteristično i unošenje

humorističkih elemenata koji često imaju i erotski prizvuk, a nositeljhumora je Tomo koji kad se hvali svojim ljubavnim uspjesima redovito

izaziva podsmijeh jer je star i već ima odraslu djecu. Da bi dočaraoatmosferu ličkog prela, osim pošalica, pisac u dramu unosi i pjesmekarakteristične za Liku. To su pjesme ljubavnog ili socijalnog karaktera,koje ponekad mogu imati i prizvuk rugalice. Tako se npr. ruga Ivanu iMaši zbog dugih zaruka: Punulo je ispod neba jugo, Nije dobro voliti se dugo.


• ljubavnu dramu seoske djevojke

• odnos mladi-stari

• odnose u obitelji na ličkom selu• socijalnu podlogu, tj. siromaštvo koje je uzrokovalo dramatičnostdogađaja

• govor likova

• didaskalije



Ende, Michael

3omo

% piscu

Michael Ende, jedan od najpopularnijih njemačkih dječjih i omladinskihpisaca, rođenje 1929. u Garmisch-Partenkirchenu. Otac mu je bio poznatinadrealistički slikar Edgar Ende. Pohađao je waldorfsku školu, a nakonrata završio je glumu na Kazališnoj akademiji u Munchenu. Pisao je zakazalište i pokušao se probiti kao dramski pisac, no pravi uspjeh postigao je tek kada je počeo pisati knjige za djecu. Njegova prva knjiga Jim Gumb

i strojovođa Lukas(1960) bila je nagrađena kao najbolja dječja knjiga uNjemačkoj te godine. Trinaest godina kasnije (1973) istu je nagradu dobioi roman Momo.Svjetsku popularnost donio mu je fantastični roman

Beskrajna pričakoji je doživio i raskošnu filmsku adaptaciju. Endeoveknjige prevedene su na četrdesetak jezika i tiskane u više od 20 milijunaprimjeraka.

Michael Ende umro je u 65. godini života u Stuttgartu 1995.

SadržajU jednom gradu postojao je stari amfiteatar, kameno polukružno kazališteiz prastarog doba. U ruševinama starog amfiteatra živjela je malenadjevojčica Momo. Mještani su joj sagradili i uredili prostor za spavanje isvakog su joj dana donosili hranu. Nisu je prijavili policiji jer su znali dabi djevojčica tada sigurno završila u nekom dječjem domu. Ispričala im jedaje već prije stanovala u dječjem domu i da su tamo vrlo loše postupali snjom, da je bila vrlo nesretna i da je pobjegla iz doma. Neki su predlagalida Momo ode živjeti kod nekoga od njih, no na koncu su svi zajednozaključili kako je bolje da Momo i dalje stanuje gdje i dosad, tako da semože družiti sa svima podjednako.Ljudi su rado dolazili k Momi i amfiteatar je postao mjesto njihova

svakodnevnog okupljanja. Momo je bila vrlo posebna djevojčica, a ljudi su je voljeli najviše zbog jedne njezine osobine - imala je poseban dar da sluša ljude, a slušala ih je tako da su im stvari pritompostajale nekako jasnije, pa su čak i glupim ljudima dolazile na um vrlopametne misli. Kad bi netko imao kakvih problema, otišao bi k Momi, aona je imala vremena i strpljenja za svakoga. Cesto je i mirila ljude koji bise posvađali.

Momo je stekla mnoge prijatelje. Njezini najbolji prijatelji bili su stariBeppo Čistač Ulica i Gigi Vodič Stranaca. Beppo je svoj posao uvijek radios ljubavlju i strpljivo. Volio je ponekad zastati, nasloniti se na metlu i



promatrati svijet oko sebe. Gigi je bio veseo i pričljiv mladić koji je volioizmišljati i pričati priče. Kad bi u grad došli turisti, on bi ih vodio poruševinama starog amfiteatra i izmišljao svakojake priče koje su oni soduševljenjem slušali. Gigi je ponekad pričao posebne priče samo zaMomo; sjedili bi navečer u amfiteatru, gledali zvijezde, a on bi joj pričaopriče o princezi Momi i princu Gi-giju.

U amfiteatar je dolazilo puno djece i svi bi se zajedno igrali i smišljalirazne maštovite i zanimljive igre. No, uskoro se sve počelo mijenjati. Ugradu su se često mogli vidjeti ljudi obučeni u siva odijela, sa sivimšeširima, sivim torbama, ćelavih glava i sa cigarama iz kojih suklja sividim. Bili su to agenti tajanstvene Štedionice vremena. Salijetali su ljudeizračunavajući im koliko su vremena do sada uzalud potrošili i nagovaraliih da počnu štedjeti vrijeme u njihovoj štedionici kako bi ga kasnije moglikoristiti. Da bi uštedjeli vrijeme, moraju raditi sve brže i sve više.Djelovanje sive gospode, međutim, bilo je tajno i nitko od »štediša«vremena nije se uopće sjećao daje s njima razgovarao, ali su se zato svi

slijepo pridržavali uputa o štednji. Malo-pomalo, sve se više ljudipriključivalo njihovoj štedionici vremena i uskoro su svi samo radili iradili i nitko više nije imao vremena za razgovor, šetnje, promatranjesvijeta oko sebe, za razmišljanje, sanjarenje; više nitko nije imao vremenani za prijatelje. U gradu je postajalo sve hladnije, a ljudi su se sve višesvađali. Sve se manje djece dolazilo igrati u amfiteatar. Roditelji su imgovorili da se tamo okupljaju dangube i propalice koji u životu ništa nerade. Upisivali su ih na različite aktivnosti i slali u organizirane igraonicegdje su djeca učila razne korisne vještine koje će im poslije trebati uživotu. Roditelji su sve više radili i imali sve manje vremena za svoju

djecu. Novcem koji bi zaradili kupovali su im skupe igračke koje, međutim,nisu nimalo pobuđivale maštu. Momo je postala pomalo usamljena.Neke svoje stare prijatelje koji su počeli štedjeti vrijeme Momo je

uspjela potaknuti da je ponovno posjete, čime je na sebe skrenulapozornost sive gospode. Jedan od njih samoinicijativno ju je odlučionagovoriti da odustane od svojih prijatelja. Uvjeravao ju je kako samo štetisvojim prijateljima, kako je uteg na njihovim nogama i da je u životu jedino važno postati netko, nešto steći, imati više od drugih, a onda sveostalo, prijateljstvo, ljubav, čast, dolazi samo od sebe. Pokušao ju jeskloniti nudeći joj i zamjenu za prijatelje - savršenu lutku Bibigirl. Inačepri pojavljivanju sive gospode ljude bi obuzimala neka unutrašnjahladnoća i jeza, ali je Momo usprkos strahuodlučila ući u mrak i

prazninu iza kojih se sivi gospodin od nje krio.Momo je u tom razgovoruostala nepotkupljiva, a agent Štedionice nesvjesno je pao pod njezinutjecaj i izlanuo se kako je vrijeme koje ljudi kod njih štede za njihzapravo zauvijek izgubljeno. Momo je to ispričala Beppu i Gigiju, a zatim idrugoj djeci. Organizirali su demonstracije noseći ulicama transparente sparolama protiv štednje vremena i pozivajući ljude da dođu na zbor nakojem će im priopćiti istinu. No, na taj zbor nitko nije došao.Toga dana nakon posla Beppo je umoran zaspao na gradskom smetlištu.Probudio ga je nalet hladna vjetra (bio je to znak blizine sive gospode) i

tako je iz potaje bio neželjenim svjedokom suđenja sive gospode agentuBLW/553/c, onome koji se izbrbljao pred Momo. Zbog toga što je otkrionjihovu najstrože čuvanu tajnu agent je osuđen na smrt a s Momo su se



odlučili obračunati svim sredstvima. Nakon izricanja smrtne presude sivasu gospoda svojemu kolegi samo oduzela cigaru i on je jednostavno ispario.Užasnut, Beppo je požurio prema amfiteatru da upozori Momo. Stigao jeprije sive gospode, ali tamo nije zatekao Momo.Zapravo, nešto prije Beppova dolaska i dolaska sive gospode u am-fiteatru se pojavila malena kornjača i prišla Momo. Na kornjačinim

leđima pojavio se svjetlucav natpis, pisalo je: Pođi sa mnom!Momo je bilazačuđena, ali je ipak pošla za kornjačom. Ne zatekavši Momo uamfiteatru, siva gospoda organiziraju potjeru po cijelom gradu, nokornjača je Momo vodila tako da su vješto izbjegavali agente Štedionice.Na kornjačinom oklopu i dalje su se pojavljivale kratke rečenice kad biželjela nešto reći Momo. Kornjača ju je odvela u neobičan dio grada, doulice NIKAD i zaustavila se pred kućom s natpisom NIGDJE. Bio je todom majstora Hore, gospodara i djelitelja vremena. Kornjača je bilanjegov suradnik, zvala se Kasiopeja i mogla, jrgledati u budućnost pola sata unaprijed, zato je i uspjela sigurno dovesti

Momo do majstora Hore. Majstor Hora gospodario je svim vremenom svihljudi i pravilno ga je raspoređivao, tako da svatko ima onoliko vremenakoliko mu pripada. Kradljivci vremena najviše od svega željeli su doći donjega i odjednom ukrasti sve vrijeme svih ljudi, no nisu znali gdje onboravi.Majstor Hora bio je vrlo simpatičan i blag gospodin i Momo tek od njegasaznaje da joj siva gospoda žele zlo. Iz velike dvorane s bezbrojnimsatovima Hora je odnosi na ramenima pod kupolu veliku kao nebeskisvod. Tamo joj je pokazao nešto jako lijepo: maleno jezero iz kojeg stalnoizviru novi cvjetovi. Majstor Hora objasnio joj je da svaki cvijet predstavlja

jedan sat i daje to jezerce sa cvjetovima-satima ustvari njezino srce. Rekao joj je da tako izgleda srce svakog čovjeka: jer život je u srcu, a vrijeme ježivot.Hora zatim uspava Momo kako bi u njoj narasle prave riječi kojima ćepomoći ljudima. Nakon što je spavala godinu i jedan dan, Momo se vraća ugrad, ali ne nalazi nikoga od svojih prijatelja. Siva su ih gospoda uspjelana razne načine odvojiti od nje kako bi je osamili. Gigiju su omogućilikarijeru slavnog pripovjedača i bogatstvo. Gostioničar Nino otvorio jerestoran brze prehrane u kojem je stalno imao posla preko glave i nikadanije imao vremena za obitelj i prijatelje. Zidar Nicola po čitave je daneradio na gradilištima, gdje se gradilo lošim materijalima samo da bi se štoviše zaradilo. Postojanog, ali pomalo naivnog Beppa prevarili su da držeMomo u svojim rukama i uvjerili ga kako mora i on štedjeti vrijeme ako ježeli spasiti. Ostalu djecu zavedeni su roditelji ionako već smjestili uodlagališta za djecugdje su pripremana da jednoga dana budu kao i njiho-vi roditelji. Siva gospoda zauzela su čitav grad i svim ljudima oduzimalanjihovo vrijeme. Momo je za njih još uvijek predstavljala opasnost.Gospoda iz Štedionice vremena znala su da ona najviše na svijetu volisvoje prijatelje, a ne ostavljajući im slobodnog vremena, udaljila su ih odMomo.Momo je bila očajna i po Kasiopejinu savjetu iznova se zaputila k

majstoru Hori. Slijedeći nju i Kasiopeju, ovaj put oprezno i izdaleka, sivagospoda došla su vrlo blizu ulici Nikad, međutim za nekolicinu koja su unju ušla to je značilo propast zbog vremenskog podtlaka koji je tamo



vladao. Siva gospoda zadržala su se stoga na pristojnoj udaljenosti inastavila pušiti svoje cigare. Majstor Hora otkrio je Momi da siva gospodacvjetovima-satima otkidaju latice, suše ih i ondaod njih uvijaju svoje cigare. Ovim popušenim i mrtvim ljudskim vre-menom održavaju oni svoje postojanje. Vani su se slojevi dima iz njihovihcigara slagali uvis, tvoreći sve viši zid oko kuće Nigdje. Dok još imaslobodnog neba, vrijeme što ga majstor Hora šalje ljudima prolazineokrnjeno, ali ako bi se dimno zvono zatvorilo, sve vrijeme koje odlaziljudima bilo bi zatrovano. Nakon toga ljudi bi postali isti kao siva gospoda.Hora je stoga odlučio po prvi put zaspati i zaustaviti vrijeme na satvremena kako bi dao priliku Momi da otkrije gdje siva gospoda pohranjujuukradeno vrijeme. Kad je vrijeme stalo, siva gospoda uspjela su prodrijetiu kuću Nigdje, ali kada su shvatili da je vrijeme stalo i da im pošiljkecigara više ne stižu, panično su pojurili u svoje tajno skladište vremena,otimajući usput jedni drugima za život neophodne cigare. Iako su svestvari i sva bića bili »zamrznuti«, Momo se mogla kretati jer je u rukamaimala jedan cvijet-sat koji joj je dao majstor Hora. Slijedila je malobrojnupreostalu sivu gospodu, otkrila njihovo tajno skrovište i uvukla se unutra.Od sive gospode preostala su samo šestorica kada im se Momo otkrila.Pokušali su joj oteti cvijet-sat, ali su u bjesomučnoj jurnjavi gubili svojecigare i pretvarali se u ništa. Momi je pomagala Kasio-peja, koja sezahvaljujući svojim moćima uvijek znala postaviti tako da sapleteprogonitelje. Kada je i zadnji sivi gospodin ostao bez cigare i nestao, Momo je oslobodila zarobljeno vrijeme. Vrtlog cvjetova--sati koji su poletjelisvojim vlasnicima iznio ju je van iz podzemnog labirinta. Vrijeme sepokrenulo i vratilo ljudima i oni su opet imali vremena za uživanje uživotu, za razmišljanje, maštanje, sanjarenje, za promatranje svijeta okosebe, za prijatelje. Momo se vratila u amfiteatar, gdje su je čekali sviprijatelji i svi su ponovno bili sretni, pjevali su i igrali su se, razgovarali iveselili i sve je opet bilo kao i prije.

Vrsta djela

Momo je bajkovit roman, ili bolje rečeno suvremena bajka, koju će s jednakim zanimanjem pročitati i djeca i odrasli. Bajkovit je zbog miješanja

stvarnog i fantastičnog, zbog temeljnog doživljaja svijeta kao borbe dobra izla, zbog neodređenosti vremena i prostora. Kako je svaka bajka alegorija,tako je i ovaj roman zapravo slika suvremenog svijeta u kojemu zbog trkeza materijalnim probitcima nitko nema vremena ni za koga.Tematso!idejni sloj

Momo je priča o sudbini čovjeka u suvremenom tehnološki razvijenomdruštvu u kojem je upravo vrijeme postalo osnovno mjerilo efikasnosti.Kako proizvesti što više materijalnih dobara u što kraćem vremenu,njegova je ideja vodilja, a »vrijeme je novac« njegova krilatica. No svremenom se, kao što nam lijepo pokazuje ova knjiga, događa neštoapsurdno: što ga više štedimo, to ga manje imamo.Tako suvremenom čovjeku, u nametnutoj mu trci za materijalnim



probitcima, ostaje sve manje vremena za obitelj, prijatelje i sve one sitne inaoko beskorisne stvari koje život čine lijepim i ugodnim. Trka za zaradomona je mračna sila koja ljudima vadi dušu i drobi osobnosti, otuđuje ih ipretvara bezličnu masu koju skriveni gospodari svijeta (sivi ljudi), oni kojiuistinu žive od tuđeg vremena, lako oblikuju prema svojim namjerama. Vizija suvremenog svijeta koju nam predočuje Michael Ende uistinu je

mračna, to je svijet ispražnjen od emocija, svijet potpune kontrole, svijet ukojem je i dječja igra u svojoj »beskorisnosti« postala nešto suvišno iproblematično, nešto što se ne uklapa: Djeca su materijal za budućnost.

Budućnost će biti vrijeme mlaznih motora i elektronskih mozgova. Bit će potrebna čitava vojska stručnjaka i kvalificiranih radnika da opslužuje sveove strojeve. Ali, umjesto da svoju djecu pripremamo za taj sutrašnji svijet,mi i dalje dopuštamo da mnoga od njih trate dragocjeno vrijeme ubeskorisnim igrama. To je sramota za našu civilizaciju i zločin premabudućem čovječanstvu!No, na sreću, ne završava sve s tom mračnom slikom, nasuprot njoj

Ende nam nudi i san o boljoj budućnosti, jednu pomalo utopijsku (znamoto svi) sliku svijeta kakav bi mogao i trebao biti, svijeta u kojem bi svatkobio potpuni gospodar svoga vremena i ne bi se bojao potrošiti ga na druge.Tako su se, nakon što je Momo uspjela osloboditi oteto vrijeme i ono sevratilo ljudima, u gradu mogle vidjeti odavno neviđene stvari: djeca su seigrala nasred ulice, a vozači automobila, koji su morali čekati, gledali suih sa smiješkom, čak su poneki izlazili iz kola i jednostavno se uključivaliu igru. Na sve strane stajali su ljudi prijateljski čavrljajući i opširno pitali

jedni druge za zdravlje. Tko je išao na posao, imao je vremena diviti se cvi- jeću u nekom prozoru ili nahraniti neku pticu. A liječnici su imali vremena

potpuno se posvetiti svakom pacijentu. Radnici su mogli raditi mirno i sljubavlju prema poslu, jer sada više nije bilo važno samo to da se za što je moguće kraće vrijeme što više napravi. Svatko je za svešto je činio mogao odvojiti onoliko vremena koliko mu je bilo potrebno i

koliko je želio, jer vremena je sada opet bilo dovoljno.Piščeva nam se poruka tako otkriva kao obrnuti primjer onog apsurda

sa štednjom vremena: što više vremena posvetimo drugim ljudima, toćemo ga više imati, jer kako stoji u knjizi,Vrijeme je život, a život stanujeu srcu.Ili kako je Majstor Hora rekao Momo:Sve vrijeme koje se ne osjetisrcem izgubljeno je onako kao što su za slijepoga izgubljene boje duge ili za

gluhoga pjesma ptice.

-ompo)icija

Roman je podijeljen na tri dijela; prvi dio ima pet poglavlja, drugi diosedam, a treći dio devet poglavlja. Svako poglavlje ima svoj podnaslov. Napočetku knjige, prije početka prvog dijela, nalaze se stihovi stare irskedječje pjesmiceSjaji, sjaji zvijezdo mala,što možemo dovesti u vezu sasimbolikom zvijezde Kasiopeje. Nakon posljednjeg poglavlja slijedi kratakpiščev pogovor, u kojem pisac priznaje kako je cijelu priču zapisao posjećanju, onako kako mu ju je ispričao nepoznati i neobični suputnik uvlaku, za kojega odmah naslućujemo da bi mogao biti sam majstor Hora.



"rostor i vrijeme

Radnja ovog romana se odvija u nekoj zemlji na jugu gdje rastu pinije, aMomo je ponekad čak i zimi hodala bosa. Imena svih likova su talijanska,a u gradu su i ruševine starog amfiteatra. Po svim tim znakovima mogli

bismo zaključiti da bi mjesto radnje morao biti neki grad u Italiji, ali tonigdje nije izrijekom rečeno, naravno ne slučajno. Momo je suvremena bajka i stoga će pisac izbjegavati preciznavremenska određenja. Vrijeme u koje je smješten onaj realističan sloj pričepribližno se može odrediti na osnovi tehnoloških dostignuća kojima seljudi služe. U ovom slučaju, budući da se spominju bušene kartice kao»igračke« kojima se djeca moraju igrati u odlagalištima za djecu,zaključujemo da se radnja odvija u sedamdesetim godinama prošlogastoljeća, kada se počela razvijati kompjutorska tehnologija i kada su seračunala programirala upravo pomoću takvih kartica.

Liovi3%3% je djevojčica koja se jednoga dana pojavila niotkuda i nastanila se uruševinama staroga amfiteatra. Bila je niska rasta, prilično mršava, takoda ni uz najbolju volju nije bilo moguće razaznati ima li ona osam ili većdvanaest godina. Imala je živu, garavocrnu, kovrčavu kosu, koja kao da jošnikada nije došla u dodir s češljem ili škarama. Oči joj bijahu krupne,divne, također garavocrne, a iste su joj boje bila i stopala, jer je gotovouvijek hodala bosa.Momo nije prijavljena na policiji i ne postoji nikakva službena za-

bilješka o njenom postojanju, ne ide niti u školu niti je škola ikada bilatema njezinih razgovora s dječjim prijateljima koji dolaze u stariamfiteatar. Nalazi zadovoljstvo u slušanju drugih i čini se daje to za njuizvor životne mudrosti. Momo je imala jedinstven dar - znala je slušatiljude: Momo je znala slušati tako da su glupim ljudima iznenada dolazilevrlo pametne misli. Ne zato što bi ona rekla ili pitala nešto što bi drugoganavelo na takve misli, ne, ona je samo sjedila i jednostavno slušala

poklanjajući svu svoju pozornost i potpuno sudjelujući. Pritom je gledalačovjeka svojim velikim tamnim očima i on je osjećao kako u njemuodjednom odnekud izranjaju misli za koje ni slutio nije da ih krije u sebi.Taj njezin dar osigurao joj je mnogo prijatelja. A prijatelje je Momo

voljela najviše na svijetu.U podjeli likova na realne i fantastične ona stoji negdje između: pojavila

se nitko ne zna otkuda, ni na koji način ne primjećujemo da raste isazrijeva u fizičkom smislu... Ona je zapravo lik-simbol, simbol vječnogdjeteta, koje od potreba poznaje samo potrebu za prijateljstvom i igrom, iima beskrajno puno vremena. Upravo zato djeca su za sivu gospodunajtvrđi orah: Djeca su,kažu oni jednom prilikom,naši prirodnineprijatelji. Da nema njih, cijelo bi čovječanstvo odavno bilo u našoj vlasti.

Djecu je neusporedivo teže natjerati na štednju vremena negoli sve ostaleljude.

B$""% *(ST#* 1L(2# jedan je od dvojice Mominih najboljih prijatelja. Bio jeneobično nizak i k tome hodao uvijek malo povijenih leđa, tako da je biosamo malo viši od Mome. Veliku glavu, na kojoj je stršio kratak čuperak



sijede kose, držao je uvijek malo ukrivo, a na nosu je nosio male naočale.Za razliku od Gigija, Beppo govori vrlo malo i vrlo sporo i to samo onda

kada je siguran da govori istinu. Jer je, po njegovu mišljenju, sva nesreća na svijetu dolazila od nebrojenih laži, namjernih, ali ionih nenamjernih, koje su nastajale samo iz žurbe ili nepreciznosti.Budućida na pitanja nije odgovarao prije nego što o njima dobro razmisli, već sesamo ljubazno smješkao, mnogi su smatrali da mu nijebaš sve najčistije u

glavi.Njegovo zanimanje je postalo za sve dio njegovog imena. On je gotovo

starac po godinama i od čišćenja ulica bio je napravio pravu filozofiju.Tumačio je kako izlazi na kraj sa čišćenjem vrlo dugih ulica - tako da se nemisli na dužinu ulice:Čovjek ne smije nikada misliti na cijelu ulicuodjednom... Mora misliti samo na sljedeći korak, na sljedeći udisaj, nasljedeći zamah metlom. I uvijek samo na sljedeći.Opet zastade i razmisli, pa doda: »Onda je to zadovoljstvo; to je važno,

onda čovjek dobro obavi svoj posao. I tako treba biti.«Kad su mu siva gospoda rekla da imaju Momo kod sebe i da mora

uštedjeti sto tisuća sati, nakon čega će je oni osloboditi, povjerovao im je,ali on je ipak jedini koji se u svojoj biti nije uopće promijenio nakonsklapanja ugovora o štednji i nije zaboravio razloge zašto je počeo mesti užurbi i na sasvim drukčiji način. U trenutku kada je vrijeme ponovnopokrenuto a uz to oslobođeno i ono vrijeme što su ga držala zarobljenimsiva gospoda, Beppo i Momo nalaze jedno drugo i bezgranično se tomeraduju:Ne/nariječi koje bi mogle opisati tu sreću. Oboje su se naizmjence

smijali i plakali, govorili smušeno i dakako, sve same ludosti, kao štoobično biva kad su ljudi kao pijani od sreće. Svakog su se trena iznova

grlili, a ljudi koji su prolazili pokraj njih zastajali su i smijali se i plakalis njima jer su sad svi imali vremena za to.

G(G(, Vodič Stranaca, drugi je najbolji prijatelj kojeg je Momo imala. Bio jeu svakom pogledu sušta suprotnost Beppu Čistaču Ulica. Bijaše to zgodanmomčić sanjarskih očiju i upravo nevjerojatna jezika. Iz njega su stalno

prštale šale i ludorije, a tako se zarazno smijao da su se i ostali naprostomorali smijati s njim, htjeli oni to ili ne. Ime mu je bilo Girolamo, ali su

ga prozvali jednostavno Gigi.

Radio je svakojake poslove, a najviše je volio stranim turistima pričatiizmišljene, fantastične povijesne priče. Čini se da je smatrao da su te pričei bolje od stvarne povijesti do koje nije mnogo držao. Ljudi iz njegove bližeokolice smijali su se njegovim dosjetkama, ali su ipak smatrali kako nije ureduda se za izmišljene priče još i dižedobra lova..Na to bi Gigi ovako mudrovao: Ali to rade svi pjesnici... Ah, štouopće znači istina ili neistina? Tko još može znati što se ovdje događalo

prije tisuću ili dvije tisuće godina? (...) Možda se slučajno dogodilo baštako. U tom sam slučaju rekao čistu istinu.Lakomisleni Gigi sanjao je o tome da jednoga dana postane bogat i

slavan. Siva gospoda su mu to i omogućila, ali zauzvrat im je moraoprodati svoju dušu. Kad ga je Momo nakon godinu dana izbivanjaposjetila, Gigi joj je otvorio svoje srce: Nešto ću ti reći, Momo, najopasnije



što postoji u životu - jesu snovi koji se ispune. Barem u mom slučaju. Nemam više o čemu sanjati. (...) Jedino što bih još mogao učiniti bilo bi -ušutjeti, ne pričati više, zanijemiti, možda do kraja života, ili bar sve dokne padne u zaborav i dok opet ne postanem nepoznati siromah. Ali biti siromašan bez snova - ne, Momo, to je pakao. Zato radije ostajemtu gdje jesam. I ovo je, doduše, pakao, ali je bar lagodan.Gigi je žalostanprimjer u modernom svijetu raširenog svjesnog konformizma, zamjene bitiza imati.

S(V# G%S"%.# SU tajanstvena fantastična bića koja su se tko zna otkudapojavila u gradu. Bila su to gospoda obučena u paučinastosivo. Čak su injihova lica bila siva poput pepela. Na glavama su nosili okrugle krutešešire I pušili male cigare pepeljaste boje. Svaki od njih uvijek je sa sobomimao olovnosivu aktovku.Oni djeluju diskretno, nastupajući kao kakvifinancijski savjetnici, s tom razlikom što njihova valuta nije novac negovrijeme. Salijeću građane plašeći ih izračunima vremena koje su »izgubili«

na prijatelje, bližnje i sitne životne radosti, nude im učlanjenje uštedionicu vremena i štednju vremena za kasnije korištenje kao jedinispas pred tim besmislenim rasipanjem. Kako njihovo djelovanje za ljudetreba ostati tajno, imali su sposobnost da se među ljudima krećunezamijećeni, a onaj koga bi oni obradili uopće se nije sjećao da je s njimarazgovarao, ali se zato slijepo pridržava potpisanog ugovora o štednjivremena.Cigare koje svaki uvijek drži u ustima od velike su važnosti za njihov

opstanak jer su one njihova konzervirana zaliha vremena. Od Hore Momosaznaje da onicvjetovima-satima otkidaju latice, suše ih dok ne postanusive i tvrde i onda od njih uvijaju svoje male cigare. Ali sve do tog trenutkau laticama još uvijek postoji tračak života. No živo je vrijeme sivoj gospodineprobavljivo. Oni zato pripaljuju svoje cigare i puše ih. Jer, tek u tom dimu je vrijeme potpuno i do kraja mrtvo. I ovim mrtvimljudskim vremenom oni održavaju svoje postojanje.Sjedeći za konferencijskim stolom u svom skrovištu odjeveni u siva

odijela oni su slika skrivenih interesnih grupa unutar velikih korporacija imultinacionalnih kompanija koje imaju moć oblikovati naše živote inametati nam nove potrebe, a njihova bezličnost i šifre koje nose umjestoimena (npr. Agent 367Gt)pokazuju nam u što bismo se mogli pretvoriti

ako im se pokorimo.3#JST%R S$21&.1S 3(&1T1S '%R# pročitala je Momo kada ga je prvi putposjetila na malim vratima iza kojih se nalazila najveća dvorana koju jeona ikada vidjela prepuna satova svih vrsta i oblika. Glavna dužnostmajstora Hore bila je slanje vremena svim ljudima na svijetu i u ovomslučaju da bi s time mogao nastaviti morao je pobijediti i nadigrati siveljude.Hora nije nikada napuštao svoje boravište, ali je posjedovaosve-videće

naočalezlatnih okvira pomoću kojih je mogao vidjeti bilo koje zbivanje nasvijetu.

- #S(%"$J# je čarobna kornjača majstora Hore, ali po nekim svojimmagičnim svojstvima čak ga i nadmašuje. Tako da kada je Hora rekao



Momi da će joj dati jedan cvijet sat kako bi mogla djelovati u stanju kadasve bude »zamrznuto« saznala je da Kasiopeji to nije potrebno jerona jebiće izvan vremena. Ona u sebi nosi vlastito malo vrijeme. Mogla bi

gmizati svijetom čak i kad bi se sve zaustavilo.Kasiopeja ima sposobnost da vidi u budućnost, pola sata unaprijed, pa

se zato unatoč svojoj sporosti uvijek nađe tamo gdje je potrebno. S Momokomunicira pomoću pisanih poruka koje se pojavljuju napisane na njenuoklopu i bez njene pomoći Momo ne bi mogla pobijediti sive ljude.

Je)i i stil

Jezik djela je jednostavan, pun maštovitih opisa (posebice kada iz sfererealnoga pripovijedanje prijeđe u sferu fantastičnog) i zanimljivihdijaloga. U imenima agenata, kornjače, majstora Hore{horana latinskomznačisat),prisutna je simbolika. Pripovijedanje je tečno i priča se lako

prati, a kako ima napetost krimića, knjiga se čita u dahu.*itaju+i djelo obrati po)ornost na

• idejni sloj romana i simboliku likova

• sumornu viziju suvremenog potrošačkog društva

• fantastične elemente u romanu• zanimljivu karakterizaciju likova

• napetu fabulu

Gjalski, Ksaver Šandor

"od starim rovovima

0 piscu

Ksaver Šandor Gjalski, pravim imenom Ljubo Babić, rođenje 1854. u

Gredicama, vlastelinskom imanju svojih roditelja u Hrvatskom zagorju.Potječe iz plemićke obitelji, otac mu je bio odvjetnik i političar, a svojknjiževni pseudonim Gjalski je uzeo prema imenu majčina oca.Školovao se u Varaždinu, gdje je završio gimnaziju. Pravo je počeostudirati u Zagrebu 1871. a nastavio 1874. u Beču.Nakon završetka studija radio je kao sudski činovnik u državnoj upravi.

Uvijek pomalo nepodoban zbog miješanja u politiku i jasne hrvatskeorijentacije nije napredovao u službi i bio je često premještan - odKoprivnice do Osijeka, od Virovitice do Pakraca, od Siska do Sušaka, da bi1891. bio konačno dodijeljen Kraljevskoj zemaljskoj vladi u Zagrebu.

Gjalski se i politički angažirao pa je tako 1906. izabran za zastupnika uHrvatskom saboru. Godine 1917. biran je za velikog župana Zagrebačkežupanije. Od 1909. do 1918. bio je predsjednik Društva hrvatskih



književnika. Godine 1919. član je Privremenog narodnog predstavništva unovoosnovanoj državi Kraljevini SHS. u Beogradu. Razočaran u novudržavu i umirovljen povlači se iz javnog života na svoje imanje uGredicama. Umro je u Gredicama 1935. godine.U književnosti se prvi put javio 1884. novelom Illustrissimus Battorjchi

kasnije napisao golem broj knjiga postavši jednim od najznačajnijih

književnika svoga doba. Glavna Gjalskijeva tema život je i propadanjezagorskog plemenitaškog sloja pedesetih i šezdesetih godina 19. stoljeća,no pisao je on i o suvremenim društvenim prilikama, političkim ihistorijskim temama, filozofskim1općeljudskim, a dotakao se i mističnih i okultnih tema.U mnoštvu Gjalskijevih djela ističu se zbirke pripovjedaka s motivima iz

plemenitaškoga života: Pod starim krovovima, Iz varmeđinskih dana;zatim povijesni romani:Osvit, Za materinsku riječ, Dolazak Hrvata;filozofski romani: Janko Borislavić, Radmilović;politički romani:U noći,

Pronevjereni ideali.

SadržajUvodU Uvodu knjige novela Pod starim krovovima iznosi se sličica sazasjedanja Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije izsedamdesetih godina. Hrvatska je u sastavu Austro-Ugarske, ali ima svojparlament sastavljen od zastupnika iz raznih stranaka.Među zastupnicima predstavnici su različitih društvenih slojeva. Pisac

izdvaja trojicu neobičnih zastupnika. Njihova pojava izaziva podsmijehkod mlađih delegata, koji ih, zbog njihove tradicionalne plemićke odore,

posprdno nazivaju »pretpotopnim ostacima«, »ishlapjelim mozgovima« ili»zagorskimšljivarima«. I dok većina delegata u Saborunosi modernu odjećuu skladu s tadašnjom

europskommodom, ova trojica još uvijek nose tradicionalnu plemićku svečanuodjeću:sva trojica u svečanim narodnim odorama, doduše nešto iznošenimi poblijedjelim, zlatom izvezenim - sva trojica imala goleme sabljedemeškinje, a u ruci im samur-ka-pa s dugim orlovim perom.Budući da se sve to događa gotovo tri desetljeća nakon ukidanja

kmetstva 1848. ova trojica staraca svojim su izgledom doista djelovala kaopolitička oporba koja se želi vratiti na staro, što kod mlađih zastupnika

izaziva bijes. Zato pripovjedač, koji je dobar poznavatelj duha starihvremena, prilazi četvorici najglasnijih i naizgled najra-tobornijih sprijedlogom da im pripovijeda o životu i nazorima ovih starih plemenitašai rodoljuba, kako bi ih mogli bar donekle razumjeti: Za nekoliko dana sjedilo je svih pet u starodrevnom dvoru onoga petog

koji im je čitao svoje zapiske. Evo ih redom.Sada slijede pripovijetke kojima je Gjalski ovakvim aktivnim i pri-

sutnim pripovjedačem prethodno dao čvrst okvir.

Illustrissimus Battorych

Pripovjedač (ime mu je Vladimir, ali vrlo ga lako poistovjećujemo sasamim Gjalskim) prisjeća se djetinjstva i čestih posjeta Brezovici, gdje suodvajkada u svojoj kuriji stolovali plemeniti Batorići. Opisuje to drevno



starinsko zdanje iznutra i izvana, prikazuje okolnu prirodu a sva su tasjećanja ispunjena ljubavlju i nostalgijom.Nakon toga slijedi susret s vlasnikom dvorca ostarjelim plemićemKornelom Batorićem i njegovim društvom, lokalnim plemićima iplemenitašima. Cijelo društvo raspravlja o starim vremenima, o politici, ostanju u državi, prisjeća se pojedinih osoba. Kroz taj razgovor u ugodnom

domaćem ambijentu Batorićeva već odavna propa-dajućega dvora otkrivase jedan poseban svijet, svijet hrvatskih zagorskih plemenitašadevetnaestoga stoljeća - velikih rodoljuba i tvrdih boraca za dostojanpoložaj Hrvata unutar Monarhije. Premda pripadaju različitim strankama(najviše je unionista, tj. mađarona), svima je zajedničko hrvatskorodoljublje.Pripovjedač se opet vraća u prošlost, opisuje povijest Batorićevih, pa se

tako otkriva i životni put illustrissimusa Battorvcha. Mladog Batorića otac je dao na visoke škole u Mađarskoj. Na studiju je bio najbolji u svojoj klasi,redovito dobivao pohvale i kad je završio i postao odvjetnikom, vinuo se do

visokog državnog službenika cijenjenog i u Beču i u Pešti i u Hrvatskoj.Bio je pošten, držao se zakona i proveo oko trideset godina u državnimslužbama. Zašavši u godine, Batorić se u novim društvenim previranjimaviše najbolje ne snalazi. Iako je simpatizirao ilirce u njihovoj borbi zaemancipaciju Hrvatske, nije mu bilo jasno zašto se odriču hrvatskogimena. U sudskim procesima što su se vodili protiv iliraca, Batorić se kaopoštenjačina zamjerio i ilircima i Mađarima, kojima su ilirci bili trn u oku.Sve to stajalo ga je mjesta u visokoj državnoj službi i on se povlači u svojdvorac u Brezovici. Nije se ženio, nije imao potomstva, a nakon ukinućakmetstva Batorić ostaje bez radne snage, njegovi su se bivši kmetovi osilili

i često mu pakostili, a on je i dalje morao plaćati visoke poreze za svojevelike posjede. Batorić se povukao u samotnički život izlazeći u javnostsamo zbog beskrajnih sudskih parnica protiv svojih bivših kmetova. Iako je bio obrazovan čovjek i svjestan neminovnosti promjena, Batorić se nijemogao pomiriti s novim vremenom i sve više živi od uspomena.Kao i svi plemići volio je lov i u zadnjim godinama svog života često je

organizirao lovove u kojima je sudjelovao i pripovjedač. U jednom takvomlovu došlo je do žestoke svađe sa seljacima oko Batorićeve šume, koju suseljaci sada svojatali. Bijesni seljaci ubili su Batorićeva najdražeg psaNimroda kad je zašao u šumu, a uzrujanog i nepopustljivog Batorića jedva

je od gnjeva njegovih bivših kmetova spasio sam pripovjedač.U sudskom sporu Batorić je dobio pravo na svoju šumu, što seljacinikako nisu mogli prihvatiti.I jednoga dana, dok je Batorić sa svojim društvom nazdravljao uspješnoj

obrani svojih plemićkih pravica, planula je staja na Batorićevu imanju.Požar se ubrzo proširio i na kuriju. Batorić je nijemo promatrao kako gorito za njega sveto zdanje. Kada se uz prasak srušio krov kurije, i Batorićpade mrtav na zemlju. Prepuklo mu srce.

Perillustris ac generosus CintekJednog vrućeg ljetnog dana pripovjedač se sa svojim društvom vraćao izlova na zečeve. Zbog silne žege zaustavili su se kod prve krčme na koju sunaišli. U veselom i opuštenom čavrljanju glavnu riječ, naravno, ima



Batorić.I dok se oni krijepe iz oblaka prašine na cesti izronila su pretovarena

seljačka kola s tri upregnuta konja. Na kolima su sjedila dva prljavaseoska dječaka, a na prvom konju jahao je jahač neobična izgleda iponašanja. Taj je čovjek neprekidno galamio, izdirao se na konje i dječakei na prvi pogled činilo se da je strašan grubijan, no kasnije se pokazalo

nešto sasvim drugo.Bio je to perillustris ac generosus (ugledni i plemeniti) Cintek vlasnikdvorca u Ferfrekovcu ili kako se sam predstavio: nobilis et quondamdominus terrastris (plemeniti i nekadašnji zemaljski gospodin) Arpadplemeniti Cintek de Vučja Gorica, vlastelin u Ferfrekovcu i VugrovomPolju, posjednik kuće u Varaždinu i više livada na Sutli, začasniprotokolist slavne varaždinske županije i član gospodarske podružnice u Z.Pravo mu je ime zapravo bilo Ermenegildo, ali je kao vatreni pristalicamađarske politike uzeo mađarsko ime Arpad.Iz daljnjeg razgovora Cintekova s društvom iz krčme otkriva se kao

čovjek vrlo burna temperamenta, svojeglav, tvrdokoran i iznad svegaponosan na svoje plemenitaško podrijetlo. Rastali su se od njega kasno usumrak i to tek kad su mu obećali da će ga svakako posjetiti na njegovuimanju i biti njegovi gosti. Otišao je isto onako kako je i došao: uz silnugalamu, dreku i štropot pretovarenih kola.Posjetili su ga za vrijeme iduće berbe. Dočekao ih je kod svoje klijeti u

vinogradima na poseban način: po okolnim brežuljcima zaduženi seljacipucali su iz mužara, neka se čuje kako su uglednom i plemenitom Cintekudošli vrlo uvaženi gosti. I dok su njegovi berači brali grožđe, gosti su seuputili u lov budući im je Cintek nabajao da sve uokolo vrvi zečevima. Za

to vrijeme Cintek je nadgledao berače i kuhare koji su spremali jelo za goste, uvijek nešto gala-meći iprijeteći seljacima.Razočarani gosti vratili su se iz lova praznih ruku, no uskoro su seodobrovoljili uz obilno jelo i dobro vino. Kad su htjeli poći svojim kućama,Cintek ih nagovori da svi zajedno odu u njegov dvorac u Ferfrekovcu,zapravo staru plemićku kuriju, gdje ih čeka obilna večera i novo gošćenje.Nisu ga mogli nikako odbiti pa se cijelo društvo otputilo u Ferfrekovec itamo prespavalo.Slijede pripovjedačeve digresije o Cintekovoj prošlosti. Otac ga je silom

davao na školovanje, htio je od njega stvoriti obrazovana plemića, notvrdoglavi Cintek nije volio knjigu. Očevo silenje da napamet uči latinskestihove razvilo je u u Cinteku odbojnost prema svakom učenju. Nakonočeve smrti posvetio se imanju, a onako uvijek na svoju ruku, nije senikako uspijevao oženiti. Oženio se tek kao stari momak i to djevojkom izplemenitaške obitelji ali osiromašenom i bez uobičajenog miraza. Bila jeCintekova Amalija dobro odgojena, blaga i prilično obrazovana, ali pošla jeza Cinteka bez ljubavi. Živeći s tvrdoglavim mužem i radeći teško poputseljanke, ona se i izgledom poseljačila. Bila je i nesretna što nisu imalidjece, a posebno je nesretan zbog toga bio Cintek. Ako ne bi dobiopotomka, ugasila bi se s Cintekom njegova plemenita loza. To što je

Amalija nerotkinja kvarilo je supružničke odnose, a uz to bio je Cintek istrašno ljubomoran te je budno nadzirao svaki ženin korak.Prostodušnom Cinteku nikako nije išlo u glavu zašto plemići moraju



državi plaćati porez. Nije shvaćao promjene koje su uslijedile nakonukidanja kmetstva i strašno se žestio na bezobraštine bivših kmetova kojisu sada postali njemu ravnopravni pred zakonom i često ga tužakali sudu.Pouzdavao se u stare zakone i stalno govorio da će novi brzo nestati i da ćese sve vratiti na staro. Zato je bio žestoki pristalica Mađara, uvjeren da ćeMađari zagorčiti život »švapskim« činovnicima i spasiti čast i dostojanstvo

hrvatskog plemstva. No silno se razočarao kad je saznao da se novi zakoniprovode i u Mađarskoj, da mu odande neće stići spas.Kako nije htio plaćati porez i vječito se ganjao po sudovima, dugovi su

se toliko nagomilali da je na kraju došlo do ovrhe cjelokupne Cintekoveimovine. Uzalud su bili raniji ženini pokušaji da ga urazumi. I upravo kad je došlo do najveće tragedije u njegovu životu (prodaja kuće na dražbi igubitak svega što su njegovi preci stvarali) dogodio se i najsretniji događaj- dobio je sina.Žilavi Cintek ipak se morao i preko volje prilagoditi novim okolnostima.Postao je porezni ovrhovitelj, tj. državni činovnik koji plijeni imovinu

dužnicima. Kad ga pripovjedač jednom prilikom slučajno susretne baš pri jednoj ovrhi, Cintekovo će lice zadrhtati od boli, srama i poniženja. Godinudana kasnije prisjećao se pripovjedač Cinteka nad njegovim otvorenimgrobom.

Vrsta djela

Pod starim krovovimazbirka je pripovjedaka (novela) koja sadrži ukupnodvanaest naslova: Illustrissimus Battorjch, Diljem Brezovice, Roman

portreta, Na Badnjak, Plemenitaši i plemići, Na groblju, Na Januševo, Mlin kod ceste, Idila Starog ljeta, Starci, Perillustris ac generosus Cinteki Beg od Sutle.

U sklopu školske lektire obično se interpretira prva pripovijetka6.presvijetlom Batoriću (Illustrissimus Battorjch), jer se smatra naj-boljom, jer najpotpunije odražava svijet sitnog hrvatskog plemstvapedesetih i šezdesetih godina 19. st., a osim toga u sebi sadrži sveključne motive idućih pripovjedaka: i atmosferu plemićkih kurija, ireprezentativnog, tipičnog junaka i njegov gospodarski i fizički slom

7.društveno-povijesni okvir koji određuje sudbinu likova. Čita se iinterpretira također i pripovijetka Perillustris ac generosus Cintek, jer je

u njoj dan iznimno uspio portret jednog osebujnog lika.

-ompo)icija

Pripovijetke Ksavera Šandora Gjalskog nemaju razgranatu fabulu. Usredištu pripovjedačeva interesa su zanimljivi, često i ekscentrični likovi,njihove uspomene i sjećanja, druženja i razgovori, zatim poetski intoniraniopisi krajolika (u kojma za pisca kao da se zrcali duša hrvatskoga čovjeka)te detaljni opisi slikovitih i patinom prošlih vremena prožetih interijerastarih plemićkih kurija.Kompozicija pripovijetke Illustrissimus Battorych zasniva se na

ravnomjernoj izmjeni piščeva pripovijedanja, opisa eksterijera, opisaglavnog junaka, opisa interijera, sjećanja na prošle događaje i dijaloga.



Pripovijetka Perillustris ac generosus Cinteksastoji se od tri poglavljakoja zaokružuju tri motivske cjeline: susret Cinteka sBatorićevim društvom (upoznavanje s likom), lov i kućna zabava kodCinteka u Ferfrekovcu (daljnja karakterizacija lika) i Cintek kaoovrhovitelj (epilog u kome saznajemo da je materijalno upropašteni velikiprotivnik novih zakona i poreza, nakon što mu se rodio sin, i sam postaoporeznim ovrhovitelj em).

Tematso!idejni sloj

Tematika pripovjedaka iz zbirke Pod starim krovovimaživot je sitnogzagorskog plemstva u vrijeme kada je feudalizam u našim krajevima naizdisaju a zahuktava se kapitalizam uspostavljajući nove odnose udruštvu. Gjalski, i sam pripadnik plemićkog staleža, prikazuje te ljude sasimpatijama, iznosi njihove unutarnje dvojbe, nesporazume i sukobe s

novim vremenom, njihov pogled na suvremena zbivanja, političkaopredjeljenja, i očajničku želju da sačuvaju svoje plemenitaškodostojanstvo te pritajenu nadu u povratak starih, boljih vremena. Kroz svenovele provlači se i crta iskrenog i pomalo romantičnog domoljubljaupotpunjena izvanrednim opisima lijepih krajolika sjeverozapadneHrvatske. Gjalskijevi likovi s ponosom ističu svoje hrvatstvo i pretke kojisu čuvali Hrvatsku i od Turaka i od činovničke najezde habsburškihzakonodavaca.Prema riječima znamenitog našeg povjesničara književnosti Antuna

Barca:

Đalski je pjesnik zagorskih plemenitaških kurija i života što se krozstoljeća u njima po uvijek istim tradicijama razvijao. On je u -svojimdjelima prikazivao ljude koji su svoj život provodili u društvenosti, u

gozbama, u lovovima (...) prožeti nekom vedrom hedonističkom filozofijom života. On je oživio one ljude kojima su dani i godine prolazili izmeđunazdravica, plesova, udvaranja, dugotrajnih pijanki, no koji su u isto dobabili reprezentanti konzervativne tvrdokorne Hrvatske, ponosne na svoju

konstituciju (temeljni zakon, ustav), na svoje varmeđe (županije),odupirući se s jedne strane nasrtajima Nijemaca i Mađara, a s drugestrane slabo pristupačne idejama ilirizma. Đalski je pjesnik zagorskog

pejzaža, idile domaćeg ognjišta, pitomih zagorskih brežuljaka,romantičnih ljubavi i tragedija što se odigravaju u toj sredini zasićenoj prošlošću.

Sve se gore rečeno konkretizira na najbolji način u spomenutim dvjemapripovijetkama."rostor i vrijeme

Radnja novela iz zbirke Pod starim krovovimaodvija se u predjelimaHrvatskog zagorja i u okolici Zagreba, u plemićkim kurijama i pitomimkrajolicima oko tih kurija. Neobična ljepota krajolika zanosila je Gjalskog,tako da u njegovim pripovijetkama istaknuto mjesto često imaju upravopoetski opisi krajolika.Procesi o kojima piše Gjalski zbivali su se u Hrvatskoj u drugoj polovici



19. stoljeća, točnije pedesetih i šezdesetih godina 19. stoljeća. Povijesneokolnosti dobro nam mogu dočarati riječi Antuna Barca, kada piše kako jeGjalski:u velikom dijelu svojih knjiga iznio onaj socijalni potres koji je u

Hrvatskoj nastao nakon oslobođenja kmetstva: propadanje hrvatskevlastele, njezinu nesposobnost da se snađe u novim prilikama, priljev

stranaca, propadanje domaćih gospodarstava, zaduživanje itd.Govoreći o hrvatskom plemstvu i njegovu propadanju, Barac nastavlja:Gjalski je gledao te ljude u doba njihova propadanja, kad su uspomene

na prošlost bile odviše jake a da bi se mogli naučiti na nove prilike, na ekonomiju bez besplatnih radnika; no osjećaj gospodstva bio je u njimaodviše duboko ukorijenjen a da bi se u teškom materijalnom položaju htjeliodreći dosadanjeg načina života i pred drugima pokazati svoje tegobe.

Jedan za drugim oni su propadali - jedni ponosno, naglo čuvajući do posljednjega momenta svoje plemićko dostojanstvo, a drugi na najnižim položajima društvenim gdje je njihova plemićka titula zvučala kao krvava

poruga. Rijetko se tko od ovih ljudi znao prilagoditi novim prilikama, uskladu s novim ekonomskim poretkom: oni su propadali polako, sigurno,bespomoćno, ne razumijevajući ništa oko sebe, gledajući s bolom kakovlastita njihova djeca, u neimaštini gube svijest o svome položaju,miješajući se s društvenim ološem. No svi su oni, i u svojim ličnostima i usvojim navikama, reprezentirali jedan život u kome je bila velika doza neketragične veličine.

Liovi

- %R&$L B#T%R(4 portretiran je u pripovijetki Illustrissimus Batto-rychkao: ...muž preko sedamdeset godina, ali čvrste vanjštine i malone lijepstarina. Lice sasvim obrijano bilo je puno i rumeno, dokmu je glavu pokrivala još gusta bijela kosa. Fine crte lica odavale suotmjen izraz, a uz to dobroćudan i blag. I odijelo mu bijaše uvijek

elegantno i birano, dakako kroja tridesetih godina; košulje je svaki danmijenjao, a i svaki se dan sam brijao.Batorić je vlasnik starinskog drvenog dvorca (kurije) u Brezovici

nedaleko od Zagreba, ima još nekih posjeda i brojnu poslugu koja održavaimanje. Visoko je obrazovan, bio je ugledni državni činovnik koji je poštenoobavljao svoj posao, no burni politički događaji i nagle društvene promjenestajali su ga mjesta visokog činovnika u ministarstvu te se povukao nasvoje imanje. Batorić je previše konzervativan da bi razumio novo doba ičvrsto se drži starinskih plemenitaških navada i nazora. Njegova jeodbojnost prema novotarijama, i uopće svemu novome, tolika da nedopušta nikakvih popravaka na svojoj staroj kuriji vjerujući da sve štopostoji od starine traje vječno. Vrlo je društven i često okuplja svoje stareprijatelje u svom dvorcu, gdje žučno raspravljaju o politici i prošlimvremenima. Tolerantan je prema prijateljima i političkim

neistomišljenicima, ali je uporan u obrani starih prava i običaja. Kaoplemić voli lov te često organizira lovove na svom imanju.Cesto dolazi u sukob sa seljacima i teško doživljava njihove uvrede,



jednostavno ne može prihvatiti da su mu seljaci ravnopravni, da je on snjima izjednačen pred zakonom. Premda je tolerantan i blagonaklonprema siromašnim i poštenim seljacima, zna biti vrlo oštar i uporan uobrani svoga vlasništva pred drskim i nasilnim bivšim kmetovima. Upravoće mu seljaci na kraju doći glave. Podmetnut će požar koji će progutatinjegovu Brezovicu: Kad se zakratko uz strašan prasak srušio krov i vatra se poput raketa uz gadan crn dim počela u vis dizati k mirnomu, zvjezdovi-tom nebu, tad je Batorić samo promrmljao: »Bez krova dakle!« - i mrtav pao na hladnu zemlju. Puklo mu je srce od velike boli.

2(&T$- je neobičan lik plemenitaša-seljaka, koji je s mukom završio neštoškole, ali zato, kako je napisao jedan kritičar:ne može ni kod pluga

zaboraviti svoje porijeklo ni svoje titule, a kad svoje prijatelje poziva na gozbu, šalje im pisma s pet pečata i s potpisom u kome su pažljivonabrojene sve, makar koliko prazne, titule.

Pisac nam ga predstavlja sljedećim opisom: Bio je srednje visine, neobično širok u plećima i dosta krupan u tijelu.Tek noge su mu bile nesrazmjerno tanke. Plavušastu kosunosio je dugu, isto tako i rijetka brada crvenkaste boje sezaše duboko do

prsiju. Glava mu je bila velika sa širokim tustim licem nježne, bijelo-rumene puti, s visokim okruglim čelom, uskim šiljastim nosom i sa sitnimočicama neopredijeljene boje. U slonova se često takve oči nalaze. Godinamoglo mu je biti oko četrdeset pet.Cintek je do komičnih razmjera ponosan na svoje plemstvo i pretjerano

svjestan svojih plemićkih privilegija. Naivno vjeruje da nakon povratka

starog ustava plemstvo više neće plaćati poreze, kao nekada. Tako Cintektvrdoglavo odbija poreznike i sudske ovrhovi-telje, ne videći da državatraži svoje, isto kao što on od svojih bivših kmetova, s punom strogošću,utjeruje prihode od zemlje dane na obradu. Sudbina će se grubo poigrati sCintekom: žena, za koju se vjerovalo da boluje od vodene bolesti, rodit ćemu toliko željenog sina upravo u trenutku kad mu se djedovska kurijaprodaje na dražbi. Najveća sreća i najveća nesreća u isti čas:U prvi mah zbog vesele vijesti zaboravio je svoju nesreću, no zato tim

jače izbije sada bol. - Beskućnik - otac - beskućnik sin! - šapta-le mu unekoj besvjestici drhtave usnice, dok je služinskom sobom gore-dolje šetao i

jednako držao slabo, prije vremena rođeno dijete.Na koncu, pritisnut nevoljom Cintek prihvaća mjesto sudskogovrhovitelja. Bez obzira na svoju vanjštinu, neobrazovanost, naglikarakter, vječno povišen ton u govoru i groteskno samoljublje, Cintek jena svoj način simpatičan lik - komičan, a istodobno i istinski tragičan.

Je)i i stil

Zanimljivo stilsko obilježje Gjalskijevih novela su dijalozi njegovih likova.Svojim likovima Gjalski često dopušta da progovore izvornom zagorskomkajkavštinom pomiješanom s latinskim frazama i tada govor njegovihlikova djeluje živo i prirodno. Evo primjera Batorićeva govora izpripovijetke Illustrissimus Battorych:



Znal sam da bu to tak. Sud nije mogal drugač resiti, contra clara verba juriš et legis nije mogal inače suditi. Davno bi to već bilo, ali nesretni oni Kranjci zavukoše in illo tempore - govoraše Batorić. Začas će opet: - Ali,amice, re vera ja nisam mislil, Zagreb se je »kruto« polepšal.Posebnu pak jezičnu vratolomiju predstavlja Cintekovo pismo

pripovjedaču, kojim ga poziva na berbu u svoj vinograd. Ta

mješavina arhaične knjiške kajkavštine i latinskih fraza, osim što jedanašnjem čitatelju jedva razumljiva, djeluje i beskrajno komično u svojojpretencioznoj uzvišenosti: Illustrissime domine! Domine nec non Protector ac amice gratiosissime! Pokehdob pri mene na mojem lastovitom alodijalnom tersju v kle-meničkom bregu a spadajućem k Cintekijanskom, hoče reci mojem

plemenitom imanju Vugrovom Polju, branje po mene na dan sv. Kandidata, a to je tretjega mensis octobris napostavleno je...U opisima krajolika Gjalskijev jezik primjetno klizi prema poetskomproznom izrazu - evo opisa krajolika u ljetno poslijepodne iz pripovijetke

Perillustris ac generosus Cintek:Sva prostrana krajina bila obasjana silnim svjetlom, i sve je titralo i

blistalo od njega. Cisto da se oči zaklapaju od rasijana sjaja, a sjena i hladtek gdjegdje-gdjegdje pod najgušćim se drvećem talasaju u jedva vidljivim

plavkastim linijama. Lazur se zalijeva tamnom modrinom, i kud okomsegneš, nigdje oblačka, svakud vedro i sva-kud čisto i nedogledno visoko.(...) Zrak u žarkim strujama vrućine ne dahnu ni daškom, niti se miče kojilistak nad nama, niti se njiše i najtanja vlas u travi, a niti se vidi ili čuje

kebar kakav, ni lastena presijecaju zračnih visina svojim oštrim letom. Sveleži sumorno i bez gibanja u Ijetnjem žaru, sve se odmara i počiva. (...) Ah

- tako je mirno - mirno bilo, ne sanjivo ni drijemežno - nekako drukčije:bilo je kao začarano, kao obojano...


• lik presvijetlog Batorića

• ambijent u kojem živi Batorić

• Batorićev odnos prema prošlosti i prema svom vremenu

• nesklad Cintekove pojave i njegova zvučna naslova

• sličnosti i razlike između Batorića i Cinteka• opise krajolika i interijera• govornu karakterizaciju likova (kajkavsko narječje, germanizmi,latinština)

• humor u portretiranju čudačkih likova

Kovai!, Ivan Goran



Sedam )vonara 3aje 3arije

0 piscu

Rođen 1913. godine u slikovitom mjestašcu Lukovdolu u Gorskom kotaru,

Ivan Kovačić toliko je volio svoj rodni kraj, daje njemu u čast uzeo drugoime Goran.Školovao se u rodnom Lukovdolu, Karlovcu i Zagrebu, gdje je upisaostudij slavistike, no prekinuo ga je nakon šest semestara, dijelom zbogneimaštine, dijelom zbog želje da se potpuno posveti književnosti iumjetnosti općenito.Od tada snažno sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Zagreba:

piše za zagrebačke dnevnike, uređuje kulturne rubrike, druži se isurađuje s mnogim književnicima svoga vremena. Osobito je blizak sknjiževnikom Vladimirom Nazorom, s kojim je uoči Nove godine 1943.prebjegao k partizanima.Pod nepoznatim okolnostima Ivan Goran Kovačić izgubio je život u

tridesetoj godini: zna se samo da su ga u ljeto 1943. mučki ubili četnici uBosni, negdje u okolici Foče. Grob mu je nepoznat.Jedina knjiga koju je I. G. Kovačić objavio za života jest zbirkapripovjedaka Dani gnjeva,a neposredno pred smrt završio je poemu

Jama,u kojoj opisuje četničke zločine u Drugom svjetskom ratu. Ta jepoema, kao i zbirka njegovih kajkavskih pjesama objavljena nakon njegovesmrti.Goran je pisao još kritike i eseje, a prevodio je s engleskog, francuskog i

ruskog jezika. Iako je poginuo mlad, ostavio je značajan trag u hrvatskojknjiževnosti.

Sadržaj

U siromašnoj obitelji Jure Grešnika rodilo se osmo dijete. Glad,neimaština i dječji plač nagnaju Juru da napiše bratu u Americi pismo, ukojemu ga moli za pomoć. Kad dobije željno očekivani odgovor, Juripostade jasno da ni od koga ne može očekivati pomoći, naime, brat gakratko i uvredljivo odbija.Upoznajemo potom staroga Roka, dugogodišnjeg zvonara župne crkveMajke Marije. Rok je svojeglav i mušičav starac, čudak kojega jeposljednjih godina ostavio razbor, te je i pod misom znao kleti i galamiti.Nakon učestalih svađa sa župnikom, crkveni je odbor presudio u Rokovukorist. Župnik tada optuži Roka za krađu u sveto-hraništu. No brzo potomudari ga srčana kap na propovjedaonici te narod zaključi da je Rok božjiugodnik.U selo dolazi novi župnik, mlad, lijep, okretan, ljeporječiv. Stari se Rokskruši pred njim te, nakon dva dana klečanja pred svetištem, umre. Mladižupnik povede svoju prvu veliku procesiju za blagoslov polja molitvom dapadne kiša, budući daje vladala suša. U procesiji obeća da neće u selu biti

zla vremena dok nitko od njih ne sagriješi. Nakon procesije tri je danapadala blaga kiša na njive i livade i podigla usjeve. Urod pšenice bio jebogatiji nego ikada prije i seljaci su bili prezadovoljni. Dođe tako bogata



jesen.Djevojčice Jure Grešnika često su se igrale oko crkve, budući da je

njihova kuća bila njoj najbliža. Crkva je odjekivala veselim dječjimsmijehom i vikom jer su, otkada je umro stari Rok, djevojčice ulazile i ucrkvu te se skrivale i skakutale po njoj.U kasnu jesen posjetio je mladoga župnika visoki crkveni dosto-

janstvenik. Ugledavši sedam veselih djevojčica u bezbrižnoj igri i smijehu,zainteresira se za njih. Kad mu je župnik rekao da su iz siromašneobitelji, preporuči mu dostojanstvenik da njihova oca uzme za zvonara.Tako je Juru Grešnika neočekivano dopala velika sreća: po blagdanuSvih Svetih crkveni mu je odbor ponudio zvonarsku službu. To je značilodobru godišnju naknadu u novcu ili namirnicama, ali i obveze, međukojima je najvažnija bila zvoniti na oluju. Na Jurin novi položaj odmahreagiraju seoske babe, lajavice i licemjerke, koje ga zavidno ogovaraju.I dok svi pomalo zavide Juri na iznenadnom boljitku, on sam nijeosobito sretan zvonarskom službom: mora rano ustajati, biti na ranoj misi

u hladnoj crkvi, ponašati se pobožno, a svaki njegov pokret i riječ pomnopaze stare babe, koje bi ga ogovarale po selu čim bi u nečemu pogriješio. Sdruge strane, zbog zvonarske službe nije pustio svoje seoske poslove: naproljeće je morao na njivu, u koševine, u šumu, ne bi li nekako priskrbiohranu za obitelj. Kako je posla više i više, Jura sve više zvonarskihposlova prepušta svojim kćerima. Dok on i žena rade na zemlji, Brankazvoni podne, zvoni zamrtvacima, uređuje i čisti crkvu. S njom su i njezine sestrice, koje skaču iigraju se po crkvi. Zlobne seoske babe sve glasnije negoduju protiv toga,rogobore po čitavu selu, okrećući tako seljane protiv Jure, izmišljajući na

njega sve gore optužbe. Jedini glas razbora u selu je samac Adam Grba,koji im ima hrabrosti reći u lice da su licemjerke i prijetvornice štoosuđuju Juru za daleko manje grijehe nego što su njihovi. U navalioptužaba na Juru, seoski odbornik pozvao ga je jednom i upozorio da mu je prva dužnost zvonarska i da zbog radova na zemlji ne smije trpjetinjegova služba.Ljeto je na svom vrhuncu, a ljetina je bogata kako još nikada nije bila.

Župnik je poveo veliku procesiju na blagoslov njiva, a te nedjelje trebali suse pričestiti svi župljani za oprost. Tada se začela nesreća Jure Grešnika.Jedne je večeri, u trenutku slabosti, umjesto soli, kupio sebi cigarete.

Nakon burne svađe sa ženom, pri čemu ju je i istukao, žena je pobjegla odkuće. Seoske babe likuju. Djevojčice se ne usude ništa moliti od smrknutogoca te u velikoj gladi uđu u sakristiju i pojedu hostije koje su bilepripravljene za sutrašnju veliku pričest.Kad je sutradan na misi otkrio da nema hostija, župnik je održaogromoglasnu prijeteću propovijed, u kojoj je pozivao onoga tko je ukraohostije da svoj čin prizna i da se pokaje, a u protivnom Bog će se okomitina sve njih.Kad je, na župnikov poziv, iz drugoga sela, gdje je bila kod sestre, došlaJurina žena i župniku zatajila da ju je muž istukao, on je zaprijetio da će

čitavo selo zateći nesreća. Seoske babe su pobjesnile.Ljeto je već odmaklo, zavladala je strašna žega. Ljudi se razišli ponjivama i livadama, koseći i kupeći plodove svoga rada. Jurine su



djevojčice same u selu jer su i njihovi roditelji otišli u polje, a one već znajukada i kako treba zvoniti.Toga je dana od jutra pritisnula velika zapara. Seljaci su na njivama,

Jura i žena otišli po voz sijena daleko od sela, a u selu ostale djevojčicesame. Najednom podmuklo zagrmi, banuše krupni crni oblaci, nebozaparaše munje. Ljudi po poljima se užurbali, životinje se uzbunile,gazdarice stadoše zapomagati, sve se uzbunilo. No zvon na oluju nije sečuo. Kad su se ljudi uzvikali tražeći da zvoni, potrča Branka sa sestricamai poče zvoniti. U taj čas udari grom u lipu kraj crkvenoga tornja, djevojčicese prestrašiše, pustiše užeta i pobjegoše u crkvu.Strašna tuča uništavala je sve pred sobom: njive, stakla na prozorima,kućne krovove, voćnjake, vinograde...Kad tuča prestade, pođoše ljudi vidjeti što je ostalo. Po polju, voćnjacima

i vinogradima odjekivao je plač i jauk nad uništenim i okljaštrenimblagom. U općem razočaranju i pometnji netko se sjeti Jure. Optužiše gada je on kriv za tuču jer nije zvonio kad je trebalo. Navališe bijesni ineobuzdani seljani na njega, iskališe na njemu svoj jad. Pomahnitala ruljabacala je na njega otrgnute plodove vičući mu daje ništarija, nevjernik,svetokradica...Bližila se jesen i urod se oporavljao. Šteta je ipak bila daleko manjanego se u prvi mah činila. Jedini glas razuma u općoj histeriji protiv Jurebio je onaj Adama Grbe. Upozoravao je ljude da ne može Jura biti kriv zatuču jer je ne pravi on. No sve je bilo uzalud: izbacili su Juru iz zvonarskeslužbe, poharačili mu kuću, ostavili su ga bez ičega a djeca mu gladna. Sav je Adamov trud bio zalud. Crkveni je odbor presudio daje Jura kriv, baškako je župnik rekao: sve će biti dobro dok netko od vas ne sagriješi. Ni

Jurine djevojčice ne smiju se više igrati oko crkve. Zlobne seoske babeprijete i naslađuju se Jurinom nesrećom.U kasnu jesen svi su seljani napunili hambare i ostave, blaga je bilo

napretek, samo u Jurinoj kući vlada nesreća i strah pred zimom. Jura nijedobio nikakvu naknadu za zvonarsku službu, a ni sa zemlje nije mogaomnogo privrijediti. Oko Svih Svetih pošao je župnik kupiti lukno (crkveniporez) po župi, no ne s Jurom, nego s crkvenim odbornikom Lukom Lesom.U prvom sumraku tog jesenjeg dana potrčale su Jurine djevojčicekrišom u crkvu, kako bi se tamo igrale dok su svi ljudi u svojim kućama.Kad začuše lagan zvuk zvona, požuriše do tornja misleći da im je to

Brankica dala znak. No čekalo ih je jezivo iznenađenje: na užetu zvonikavisio je njihov otac.Od šoka im je mati te noći udarila glavom u zid i ostala u dubokoj

nesvijesti. Jurino truplo nisu odnijeli u mrtvačnicu jer je bio samoubojica,nego su ga ostavili pod lipom, prekrivši mu glavu ponjavom. Babama, kojesu ostale te noći uz njegovo tijelo, priviđalo se sve i svašta, dok nisuprestravljene pobjegle i ostavile truplo samo.Ujutro su crkveni i grobljanski odbor dugo vijećali gdje će pokopatiJurino tijelo. Babe nisu dale ni pomisliti da bi se pokopao unutar groblja,budući daje dignuo ruku na sebe. Nakon poduže rasprave, odlučiše da mu

tijelo pokopaju duboko u šumi, tamo gdje više nedopire zvuk crkvenog zvona. Iza podneva pođe duga povorka s lijesom ušumu, a crkveno zvono neprestano je zvonilo. Kasno popodne u



planinama, povorka stane: zvuk se zvona više nije čuo. Tu pokopašemrtvoga Juru Grešnika.Predvečer se otpraviše Adam Grba i Martin Kablar k zvonarevoj kući.Svaki je nosio vreću kukuruza na ramenima. Predaše teret Brankici,budući da im je mati još bila bez svijesti, i rekoše da su im donijelizvonarinu.

Vrsta djela

Sedam zvonara majke Marije je novela. Novela jest kraće prozno književnodjelo sažetaizrazau kojem se radnja razvija najčešće oko jednog lika.Obično se na kraju novele glavna misao snažno ili naglo istakne, tj.poantira se ideja novele.Ivan Goran Kovačić je sedam svojih novela{Sedam zvonara majke

Marije, Mrak na svijetlim stazama, Veliki osvetnik, Smrt u čizmama, Probuđeni djedovi, Novela s ratnih dopisnica, Vlak-har-monika)objavio1936. godine u zbirci Dani gnjeva.Radnja je većine novela smještena uGorski kotar - upravo je Goran tom svojom zbirkom uveo Gorski kotar uhrvatsku književnost. U središtu su pozornosti svih novela moralnapitanja i pitanja socijalne pravde toga doba, a Goran usto ističe ljepotegoranskih krajolika i čovjekovu duboku povezanost s prirodom.

Tematso!idejni sloj

Mnogo je pitanja koja postavlja ova novela: od pitanja socijalne pravde i

nepravde, moralnih pitanja, problema odgovornosti pojedinca premadruštvu, ali i odgovornosti društva prema pojedincu...Pričajući priču o zatvorenom krugu siromaštva i bijede Jure Grešnika,pisac ne proziva samo društvo kao krivca za njegovu neimaštinu. Juri se,naime, pružila prilika da nadvlada bijedu i iziđe iz nje. Za uspjeh je,međutim, trebalo platiti određenu cijenu: prvo, trebalo je biti jači odljudske zavisti i zlobe, te drugo, trebalo je uložiti više napora isamodiscipline. Društvo je bešćutno prema Jurinoj bijedi (i vlastiti brat gaodbacuje!), no on sam nije iskoristio svoju životnu priliku.I dok je seoska zajednica, sastavljena od zlobnih baba, licemjernih

pripadnica franjevačkog trećeg reda, prilično ravnodušna premasiromaštvu i brojnosti obitelji Grešnika, čim se Jura izdigne nečim iznadnjih, odmah se u njima budi zavist, zloba, jal te one čine sve kako bi Juruocrnile i onemogućile mu boljitak. Možda je ovo najjače žigosan grijeh uovoj noveli: ljudsko licemjerje.Možemo reći da je Juru u grob otjerala ljudska podlost i zloba, no istotako, možemo reći da ga je otjerala vlastita slabost i nemogućnostsamokontrole. Teško je nositi se s velikim životnim problemima, sporazom, pogotovu kad ti se selo zlurado smije iza leđa, teško je žrtvovatise iz dana u dan. No je li samoubojstvo izlaz iz toga, pogotovu kad se iza

sebe ostavlja sedmero djece? Samoubojstvo nikako nije moralan čin, niti jeto čin odgovorna čovjeka.Pitanje odgovornosti u ovoj se noveli postavlja na više razina:



odgovornost roditelja prema djeci, pojedinca prema društvu, društvaprema pojedincu; odgovornost Crkve prema vjernicima, odgovornostčovjeka prema samome sebi.Svakako valja još naglasiti i suprotstavljanje zakona mase i zdravog

razuma. Jedina dva čovjeka koja se ne povode za masom, koja razmišljajusvojim glavama i donose zrele, humane zaključke, jesu Adam Grba iMartin Kablar. Samo su njih dvojica svjesni daje masa vrlo rijetko upravu, i da čovjek ima pravo na pogrešku. Samo njih dvojica na krajupokazuju ljudsko lice, donoseći pomoć bolesnoj ženi i nejakimdjevojčicama. Taj čin na kraju novele najsnažniji je piščev komentar iporuka.

"rostor i vrijeme

Mjesto zbivanja pisac nam je priopćio u prepiski braće Grešnik. To je selo

Grešniki, pošta Lukovdol, Gorski kotar, Hrvatska. Pisac je, dakle, radnjunovele smjestio u svoj rodni kraj, jednako kao što je vrijeme zbivanja -suvremenost.Poznajući izvrsno svoj kraj i uočavajući psihologiju svojih suvremenika i

zemljaka, Goran Kovačić stvorio je živo, zanimljivo i uvjerljivo djelo,smješteno u stvaran prostor i vrijeme.Radnja same fabule, međutim, kreće se u razdoblju nešto dužem od

jedne godine; glavni tijek radnje odvija se od blagdana Sviju svetih jednegodine do toga blagdana iduće godine.Liovi

Iako u noveli za mnoge likove saznajemo, nijedan ne upoznajemo. Sasvakim nas likom pisac upoznaje samo onoliko koliko on sudjeluje uradnji, tj. koliko je on važan za njezin razvoj.Ni glavni lik - Jura Grešnik - nije karakteriziran u potpunosti. I on nam

je predstavljen postupcima, razmišljanjima ili riječima koje su bitne zarazvoj radnje. U karakterizaciji glavnog lika jasno je određen njegovsocijalni status, a razrađen je njegov psihološki lik, s naglaskom naetičkim (moralnim) osobinama.

J1R# GR$/&(- Iz pisma u uvodu novele upoznajemo Juru Grešnika kao

siromašna seljaka iz seoceta u Gorskom kotaru. On je otac brojne obitelji -upravo mu se rodilo osmo dijete. Obitelj prehranjuje poljodjelstvom, akako je to nedostatno, radi i kao nadničar, no zarada je slaba.Mi ga upoznajemo u času kad piše pismo bratu koji živi u Americi,moleći pomoć od njega. Zapravo nam se Jura sam predstavlja svojimpismom. Taj je piščev postupak vrlo uvjerljiv i dojmljiv. Snažnije od bilokojeg opisa, o Jurinoj bijedi i očaju svjedoče njegove vlastite riječi: Dragimoj Brate menije noj gore. Djeca Razjazila usta kao pilići. Da im utolim

Izgrćem krumpir Akad bi ga vidio Rekao bi tosu Iješniki. Pare niotkuda, kravu Dojim i na njoj Vozim Ako pođme drugom nanadnicu zasol i za

šaku Palente Kotkuće sve poleti natrag kao kola niza strmac.Ovo pismo zorno nam govori i o Jurinu obrazovanju: on je polupismenseljak, kojemu je olovka u ruci tvrđa nego motika: Dugo je gladio papir



pred sobom, otpuhivao s njega palu prašinu i namještao među oteklim,tvrdim prstima odviše tanku i laku olovku.Posao župnog zvonara koji mu je neočekivano ponuđen, bio je ne samoprilika da se izvuče iz siromaštva i bijede, nego i da poboljša svoj socijalnistatus te se izdigne iznad većine suseljana. Stoga je čitava obitelj bilaradosna kad je otac dobio službu:Te večeri je Jura Grešnik prvi put

povukao za užad pod zvonikom, okružen radosnim gugutom svoje djece, koja su povlačila zajedno s ocem za okrajak užeta.

Iako je čitatelj u sukobu Jure s licemjernim starim babama, svakako naJurinoj strani, njegov lik ne možemo odrediti kao isključivo pozitivan.Premda nije karakteriziran kao zao čovjek, Jura je zapravo prikazan kaoslabić. Već u njegovu pismu na početku uočavamo njegovo emocionalno stanje iodnos prema djeci: A sada je Brate došlo i Najgore. Žena mi je pred tridana Rodila osmo dijete. Dreči se Nebiloga i neda joj ma knuti od sebe.

Hoćeš li u polje trče zatobom po putu. Jauču za materom. Danije žene većbi ih po bio kao Miševe.Jura je očajan jer ne vlada situacijom. Kuća je puna gladne djece i on ihshvaća isključivo kao teret. U toj se situaciji ostvaruju starinski, tipiziraniodnosi između roditelja i djece: otac je prema djeci strog i grub, nekomunicira s njima osim naredbama ili kaznama, a mati ih brani i štiti,pruža im barem malo ljubavi, topline i zaštite.Dobivši posao zvonara, Jura se ponadao spasu, no vrlo brzo postao je

nezadovoljan njime. Dva su uzroka njegovu nezadovoljstvu: prvi je odnosseoskih baba prema njemu, pun zavisti, zlobe, zlonamjernosti: Kada trebada prenese evanđelje, čini mu se da hoda po štakama. Nesiguran je. Zelene

vještičke oči u klupama blistaju ispod vunastih rubaca, nadziru svakunjegovu kretnju.Na sve njihove podle komentare, podmetanja i izazivanjaJura se ipak uspijeva suzdržati: Podiđe Juru želja da otrovnice staretresne po lajalu - ali uvijek sobom ovlada.Drugi uzrok Jurinu nezadovoljstvu jest nastojanje da usporedno radi

dva posla: zvonarski i seoski. Bilo je to prenaporno:Opomene se kako je pred dva sata ostavio vreli krevet. Podigavši se na rukama i nogama,nečujno se odmaknu od ženina tijela i cvokoćući zubima otrči kroz mrak,da prvi put oglasi službu božju, izbudi pijetlove po stajama i mlade parove

pripoji u grč ljubavi. Usnuo bi na uzetima od umora da ga grmljavina u

tornju ne osvješćuje, i da mu poluga razmahanih zvona ne povlači zasobom olovno tijelo i kruto ga obara natrag na noge. Zatim ode u štalu,baci volovima u jasle nekoliko rukoveti sijena, pogladi kravu, koja se bučno

podiže s ležaja, i odvuče se k hrpi bujadi gdje klone dremovan do druge zvonjave. Bori se tako s teškim utegom sna i umora.

U tako teškoj situaciji, razapet između mnoštva napornih poslova i sve jačeg kruga zavisti i zlobe koji se stezao oko njega, Jura se slomio. On usebi nije imao dovoljno snage, ni psihičke ni tjelesne, da izdrži takavpritisak. Kotač zla pokrenuo se onoga časa kad je podlegao svojoj žudnji,te umjesto soli za dom, kupio sebi cigarete:Čitav dan nije mogao docigarete, a gospodari su prolazili mimo njega ostavljajući za sobom

plavičast miris koji ga je draškao.(...) Zagleda se u nebo. Iskrile se tisuće zvijezda, žario mjesec. Nametnu



mu se čudna misao: ne, to se anđelima krijese užgane cigarete u zubima, asveti Petar zadimio cigaru.Čovjek može naći svakakva opravdanja za onajtren kad podlegne napasti.Kad ga je žena zatražila sol, Jura je svjestan svoje pogreške, no nema

dovoljno hrabrosti da je prizna, nego reagira tipično za slabića: Juru nešto podiđe, ubode i, željan svađe, promrsi: - Da, popušio, pa?! Nisam li

zavrijedio?!U burnoj svađi koja je uslijedila, Jura tuče ženu. Težak prizor,koji govori o Juri, o ženi, o obiteljskom životu: Juri se smrknu pred očima,

poleti k ženi, obori se na nju. Djeca zavrištala, zajecala razdražljivo, sitno piskutljivo, kao stotine zvoncadi, kao hiljade zvečaka.Prizor nasilja mužanad ženom pisac opisuje samo jednom rečenicom, samo jednim glagolom:obori se.Odmah potom prikazuje reakcije djece, opet samo jednom rečeni-com. Ova odsutnost teksta zapravo je najsnažniji piščev (a i čitate-ljev)komentar: kad čovjek tjelesno zlostavlja drugog čovjeka, preo-staje namsamo bolna tišina.No tragedija što je uslijedila bila je ipak prejaka kazna za Juru, koji nije

bio ni gori ni bolji od većine svojih suseljana. Od časa kad ga seljacinapadaju kao krivca za tuču, čitatelj ne saznaje više ništa8.Jurinim duševnim proživljavanjima. Iduće što Jura čini jest i posljednje:samoubojstvo. I dok razmišljamo o samoubojstvu kao o kukavičkom inemoralnom činu, kao o rezultatu potpunog beznađa9.duševne tame, kao činu neodgovornosti za one koje samoubojica ostavljaiza sebe, ne možemo a da ne prozovemo još jednoga krivca za tragedijuobitelji Grešnik: to je selo - oholo i bezdušno selo, koje je oko Jurenapravilo golem krug od šutnje, odbijanja, osude i odbacivanja.

Je)i i stilPosebnost je ove novele osobit jezik i stil pisanja. Kovačićeva rečenica jedotjerana, domišljena, pomno sastavljena. Stoga su njegova djelazahtjevna za čitatelja, ona traže koncentraciju i pozornost, traže ne samočitanje već i iščitavanje književnog djela.Jedan od stilskih postupaka koji tome pridonosi jest zgusnuto pri-

povijedanje.Pisac je iz tijeka radnje izbacio sve suvišno, sve što nije nužnopotrebno za razvoj fabule, tako te tekst valja čitati temeljito, uvažavajućisvaku riječ, jer upravo ona može pridonijeti obratu radnje.

Goran često koristineizravne citate:u tijek pripovijedanja umećerazmišljanja svoga lika, no ne označuje ih kao upravni govor, nego su onidio pripovjedačeva teksta. Ipak, čitatelj je siguran da je to govor ilirazmišljanje lika, a ne pripovjedača. Neizravne citate nalazimo na početkunovele, kad Jura piše pismo bratu i razmišlja o najstarijem sinu, zatim uportretiranju zvonara Roka, u Jurinu razmišljanju o teškoćamazvonarskog posla te u noći u kojoj babe bdiju uz mrtvo Jurino tijelo.Osobito su lijepi i zanimljiviopisi prirodeu ovome djelu, iz kojih je

vidljiva piščeva ljubav prema goranskom kraju. Fabula pokriva razdoblje jedne godine: pisac opisuje prirodu svoga zavičaja u sva četiri godišnja

doba. To su kratki, ali snažni i slikoviti opisi. Rječnikove novele valja promatrati u okviru cjelokupnoga stvaralaštvaI. G. Kovačića. Goran istražuje jezik, eksperimentira u njemu, često sam



stvara nove riječi. I u ovoj noveli možemo pronaći riječi koje su Goranovekovanice, novotvorenice(birčevina, galičiti, koševina).Osim toga, onponekad koristi i već postojeće riječi u novom značenju. Stoga je ova novelazanimljiva i s jezične strane: potiče nas na istraživanja u jeziku.

*itaju+i cijelo obrati po)ornost na• položaj djece u društvu

• problem samoubojstva

• selo kao kolektivni lik u noveli• rječnik novele

"e#in$%a&, Ernes'

Starac i more

0 piscu

Ernest Hemingway rođenje 1899. u Oak Parku, Illinois, USA. Nakonzavršene srednje škole nije se upisao na fakultet, nego se posvetionovinarstvu. Bavio se sportom (boks), bio strastveni lovac, sudjelovao uPrvom svjetskom ratu kao dragovoljac i bio ranjen na talijanskom frontu,a poslije rata izvjesno vrijeme živio u Parizu kao dopisnik jednogameričkog lista, gdje se družio s američkim piscima tzv. izgubljenegeneracije. Bio je ratni dopisnik u Grčko-turskom ratu, u Kini i u

VŠpanjolskom građanskom ratu, gdje se odlučno stavio na stranu repu-blikanaca a protiv Franca. Bio je također ratni dopisnik na zapadnomfrontu u Drugom svjetskom ratu. Nakon Drugog svjetskog rata dugo ježivio na Kubi među ribarima pišući i loveći krupne ribe.Proveo je vrlo buran život, ženio se više puta, a kad je osjetio da više ne

može pisati, izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom, 1961.

Hemingway se ubraja u najistaknutije suvremene američke pisce.Novinarski rad u mnogome je utjecao na njegov način pisanja. Stil mu seodlikuje kratkim i sažetim rečenicama (poput stila novinskih reportaža),njegovi junaci su obično snažni muškarci koji se uglavnom ne uklapaju usvoju životnu sredinu pa to dovodi do nesporazuma i sukoba.Prvo mu je književno djelo zbirka novelaU naše vrijeme(1924.), a zatim

slijede romaniSunce se ponovo rađa(1926.) i Zbogom oružje(1926.),potom kraće djeloSmrt poslije podne(1932.) te zbirka novela Zelenibrežuljci Afrike(1935.). Napisao je još čitav niz novela, a posebno sucijenjene Kratak i sretan život Francisa Macombrea i Snjegovi

Kilimanđara,obje 1936. Vrlo popularan postao je kratki roman Imati inemati(1937.), a velik uspjeh doživio je roman iz Španjolskog građanskograta Kome zvono zvoni(1940.). Poslije Drugog svjetskog rata objavio je dva



romana: Preko rijeke i u šumu(1950.)1 Starac i more(1952.).Za kratki romanStarac i moredobio je 1954. Nobelovu nagradu zaknjiževnost.Posmrtno su mu tiskana još neka djela, npr. Pokretni blagdan(uspomene iz mladosti u Parizu) iOtoci u struji.

Sadržaj

Stari ribar Santijago živi sam u ribarskoj kolibi na periferiji Havane. Svanjegova imovina čamac je sa skrpljenim jedrom i nešto osnovnog ribarskogpribora.Starac već osamdeset i četiri dana nije ulovio ni jednu jedinu ribu. Prvih

četrdeset dana s njim je ribario dječak Manolin, a onda su ga roditelji dalina ispomoć u drugi čamac jer starca očito prati nesreća.

Dječak neobično voli starog Santijaga jer ga je ovaj naučio svimtrikovima ribarskog zanata, a i odnosi se prema njemu kao premaistinskom prijatelju i ravnopravnom partneru. Kad god mu se ukažeprilika, nosi starcu nešto za jelo, pa zajedno razgovaraju o ribarenju,sportu i svakodnevnim stvarima. Starac svakog jutra odlazi dječako-vojkući i nježno ga budi da ide na posao jer ovaj ne voli da ga budi otac.Osamdeset i petog dana starac se sam otisnuo na pučinu. Stavio je

mamce na udice, spustio ih na određenu dubinu i zaplovio nošen Golfskomstrujom u nadi da će uloviti veliku ribu kojom bi potvrdio da je i dalje »ElCampeon«, tj. najizdržljiviji i najbolji ribar. I dok lagano plovi niz struju,

pažljivo promatra more i nebo te po ponašanju riba i ptica procjenjujesituaciju u kojoj se nalazi.U podne prvog dana zagrizla je najveći mamac nekakva golema riba.Bila je tako velika da je za sobom vukla čamac.Puna dva dana starac se borio s ribom uz užasne napore. Nije smiodopustiti da dugački povraz na čijem kraju je bila udica pukne i staracgaje cijelo vrijeme propuštao kroz dlanove, premještao s jednog ramena nadrugo, popuštao ili zatezao kad je to bilo potrebno, kako bi što više izmorioribu. Lijeva mu se ruka grčila, ramena su ga strašno boljela, dlanovi mubili oguljeni od užeta, a uz to ga je mučila žeđ i glad.

U predasima bi pojeo usput ulovljenu sirovu ribu i popio gutljaj vode izboce što ju je ponio sa sobom. Razgovarao je u mislima s ribom i sumornom ptičicom koja se odnekud spustila na čamac, prisjećao semladosti kada je bio na glasu kao jedan od najsnažnijih mornara, a tu mu je slavu donijela borba sa snažnim crncem uCasablanci kojeg je u nekoj lučkoj krčmi pobijedio u obaranju ruke nakonšto su u nadjačavanju proveli za stolom cijeli dan i cijelu noć. Prisjećao sesvojih snova, a najčešće je sanjao lavove na dugim žutim pješčanimobalama.Riba je konačno izmorena i svladana. Privukao ju je čamcu i nakon

silnih napora uspio je pogoditi harpunom u srce i privezati za čamac. Bila je neobično lijepa s dugim kljunom poput mača, a težila je, premastarčevoj procjeni, oko 1500 funti (španjolska funta iznosi 460 g).



Kad je golema riba bila privezana, »bila je tako velika daje čamac uz njuizgledao malen«, starac je namjestio jedro i zaplovio natrag prema Havani. A onda su došle nevolje. Privučeni krvlju, pojavili su se morski psi. Kad je prvi napao, starac gaje pogodio harpunom u sam mozak, no velikikomad ribe bio je otkinut, a s morskim psom potonuo je i harpun.Unakažena riba više nije bila lijepa za gledanje, no iscrpljeni i premorenistarac nije se predavao. Za veslo je pričvrstio nož i kad su se nakon dvasata pojavila nova dva morska psa i počela komadati ribu, starac ih jenapao novim oružjem, oba ubio i nastavio ploviti. Sljedeći morski pastakođer je ubijen, ali je slomljen nož. Riba je bila još više unakažena. Trećiput napali su u sumrak, ali je starac bio spreman. Tukao ih je toljagom odslomljenog vesla i uspio ih otjerati, no njegova riba toliko je bilaunakažena da je više nije htio ni gledati. Četvrti put napali su oko ponoći.Opet ih je mlatio toljagom, a kad su mu je istrgnuli iz ruke, nastavio ih jemlatiti ručicom od kormila. Nije se predavao sve dok nije slomio i toposljednje oružje. Od ribe ostao je samo kostur s glavom i repom.U luku je stigao kasno iza ponoći i jedva se dovukao do kolibe.Dječak ga je ujutro našao kako spava i kad mu je vidio izranjene ruke,

zaplakao je. Shvatio je kakvu je borbu vodio starac jer je već vidio ostatkeribe.I ribari u luci dobro su znali što se događalo na pučini, a naivni turisti

čudili su se neobičnom »morskom psu« kakvog još nisu vidjeli.

Vrsta djela

Starac i more je kratki roman, a mogli bismo ga isto tako promatrati i kaodužu novelu. Ubraja se u modernu prozu, posebice zbog uporabe umjetničkog postupka zvanog »unutarnji monolog« kojim pisac iznosimisli glavnog junaka te zbog potiskivanja fabule u drugi plan.Roman je prvi put objavljen 1952. godine u popularnom američkomčasopisu »Life«.

Tematso!idejni sloj

Tema je romana jedinstveni odnos čovjeka i prirode obilježen uzvišenom

borbom i gorkim stradanjem, ali i najiskrenijim međusobnim štovanjem.Na samom početku romana stari se Santijago u svojoj bijedi i siro-

maštvu doima kao čovjek kojeg je život porazio, no Hemingwayevi junaciuporni su i srčani borci koji se nikad ne predaju.U borbi s ribom Santijago se služio oružjem tipičnim za čovjeka:

inteligencijom, hrabrošću, životnim iskustvom, natjecateljskom upornošćudok riba, kao prirodni element, koristi isključivo snagu i nagon zaopstankom. U toj borbi čovjeka i prirode najviše do izražaja dolazičovjekova duhovna snaga i njegova humanost, čovječnost. Iako ga borba sgolemom sabljarkom na trenutke dovodi do ruba izdržljivosti, starac se

prema velikoj ribi nikada ne odnosi s mržnjom - ona je za njega protivnikdostojan poštovanja. Premda je stari Santijago ostao bez svoje ribe, kojusu morski psi oglodali do kostura (morski psi simboliziraju negativne,



rušilačke snage u prirodi), on je na kraju ipak moralni pobjednik.Pobijedio je, zapravo nadišao svoje vlastito ogorčenje zbog nesreće kojagaje pratila, svoju starost i nedostatak snage. Osnovni cilj ribarenja nakon84 dana nesreće za njega nije novčana vrijednost ribe, mada bi za njudobio dosta novaca, nego dokazivanje da je još uvijek »El Campeone« (pobjednik), da se zna boriti i izdržati do kraja. Pravi čovjek nikada ne može

biti pobijeđen u totalnom smislu.IakoStarac i morenije simbolističko djelo, sadrži niz detalja koji semogu protumačiti kao simboli, a najzanimljivije su aluzije na Isusa Kristai njegovu muku.

-ompo)icija

Za razliku od većine romana,Starac i morenije razdijeljen na poglavlja.Možda je to tako zbog njegove kratkoće, ali možda je tu još

jedan razlog. U tom djelu od početka do kraja pratimo neprekidnu priču otrodnevnoj Santijagovoj kušnji. Sve do završnih stranica ne napuštamo gani za trenutak. Podjela na poglavlja samo bi neprirodno remetila tu slikuiz života promatranu iz velike blizine.Starac i moreslijedi klasičnu kompozicijsku shemu vrlo precizno- uvod:

Santijago i Manolin razgovaraju i pripremaju se za sutrašnje jutro;usponradnje:Santijagova tri dana na moru ispunjena su zbivanjima čijanapetost stalno raste;vrhunac:sabljarku napokon proždiru morski psi;rasplet:Santijago se s mukom vraća u svoju kolibu i tu ga zatječe dječakManolin.

"rostor i vrijeme

Radnja romana odvija se na Kubi, na periferiji njenoga glavnog gradaHavane pokraj kojeg prolazi Golfska struja, te na pučini Atlantskogoceana, tj. onom njegovom dijelu koji oplakuje obale sjeverne Kube.Sve se događa oko 1950. godine u vrijeme dok je na vrhuncu sportske

slave bio čuveni američki igrač bejzbola Joe Di Maggio, a glavna radnjaodvija se u dva dana i dvije noći. Međutim, tijekom glavnih događanjaglavni se lik u razmišljanjima i monolozima često vraća u svoju mladost

tako da je psihološko vrijeme puno duže od stvarnog vremena. Uprikazivanju vanjskih prostora dominira more, široka morskaprostranstva, a nešto manje ribarsko naselje s lučicom za čamce.U opisu unutarnjih prostora (interijera) prevladavaju predmeti kojinaznačavaju socijalni status glavnoga lika: koliba sklepana od palminekore, stol, stolice, krevet bez madraca s golim oprugama, polica za različitenamjene dok slika Gospe od Cobre i Presvetog srca Isusova određuju ivjersku pripadnost vlasnika sirotinjske kolibe. Vrlo je snažan kontrast između eksterijera i interijera: širokaprostranstva, uzbibanost, sunce, plavetnilo, bogatstvo i ljepota mora,

nasuprot siromaštvu i općoj hladnoći sirotinjske kolibe.



Liovi

R(B#R S#&T(J#G% usamljeni je starac, na prvi pogled miran i povučen, ali to je samo privid. Stari Santijago ima iza sebe uzbudljivu prošlost a njegovunutarnji život je bogat, iako u razgovorima s dječakom i usvojim monolozima ostavlja dojam čovjeka koji se ne prepušta lakoosjećajima.Prema vanjskom izgledustarac je bio tanak i suh s dubokim borama na

zatiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izazivaodsjaj sunca s površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar diolica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnogizvlačenja konopaca s teškom ribom... Na njemu je sve osim očiju bilostaro, a oči su mu bile boje mora i sjajile vedro i nepobjedivo.Bio je toliko siromašan da osim čamca i sandučića s ribarskim priborom

nije imao ništa. Čak ni mreže nije imao. U kući nema nikakve hrane. Imasamo jednu čistu košulju, a na sebi drugu koja je bila toliko puta krpljenada je nalikovala na jedra, a zakrpe su bile izbljedjele na suncu.Išao jebosonog. Volio je sport, no sportske vijesti saznavao je iz starih novina koje mu jedonosio dječak iz obližnjeg hotela. Osobito voli bejzbol i često je zaokupljenslavnim igračima ovog popularnog američkog sporta.Odlikuje se upornošću, izdržljivošću, tolerantnim odnosom prema svojoj

okolini i golemim poznavanjem života na moru.

. J$*#- 3#&%L(& također pripada svijetu ribara. Privržen je starcu jer ga jestarac naučio svemu što zna o ribarenju. Voli starca i zato što ovaj s njim

razgovara kao s odraslim čovjekom i što uvažava sve njegove tvrdnje.Dječak nastoji da ne povrijedi starčev ponos ni najmanjom gestom; vrlooprezno, ako je uspije dobaviti, donosi mu hranu iz obližnjeg hotela, astarac mu svu tu nježnost vraća smirenom staračkom jednostavnošću,ozbiljnim tonom u razgovoru i velikim prijateljstvom. Od svih nedaća kojesu ga zadesile na pučini u hrvanju s velikom ribom i morskim psima,najviše mu je nedostajalo dječakovo društvo.Dječak na kraju romana usprkos roditeljskoj zabrani čvrsto odlučujedalje loviti sa starcem, mada je siguran da će mu starac savjetovati nekasluša roditelje. Manolin ustvari predstavlja starčevu mladost, njegovusnagu i nepokolebljivu vjeru u vlastite sposobnosti. A snaga mladosti iljepota življenja u prirodi očituje se u lavovima koji se igraju na pijeskudugih zlatnih obala.Starac i dječak predstavljaju dvije krajnje točke ljudskog postojanja;

životni krug koji se neprekidno okreće, krug u kojem mladost predstavljaenergiju, a starost duhovnu potporu. Je)i i stil

Jezik Hemingwayova romana jednostavan je i jezgrovit, ogoljen iusredotočen na bitno. Njegova proza se naziva »tvrdo kuhana«, čime seželi naglasiti jednostavnost stila bez suvišnih ukrasa. U djelu se rabe

stručni izrazi iz nautike i ribolovstva, a javljaju se i hispanizmi (riječi izšpanjolskog jezika).




• odnos između starog Santijaga i dječaka Manolina

• starčev vanjski izgled

•

starčev odnos prema ribi• starčevu upornost i nepriznavanje poraza

• preneseno značenje goleme ribe i morskih pasa• jezgrovitost Hemingwayeve rečenice

Kishon, E(hrai#

-od u+e je najgore

0 piscu

Ephraim Kishon rođenje 1924. u Budimpešti, gdje je završio osnovnuškolu i gimnaziju. Na fakultet se trebao upisati 1941., no kako su tegodine u okupiranoj Mađarskoj vladali nacistički zakoni, Kishon kao Židovnije mogao studirati, već je izučio zlatarski zanat. Godine 1944. odveden jeu radni logor u Slovačkoj, a nešto prije nego što je trebao biti prebačen u jedan od logora za istrebljenje, uspio je pobjeći natrag u Budimpeštu, gdjese skrivao do kraja rata.

Poslije njemačke okupacije Mađarske slijedi sovjetska, i Kishon je opetbio na putu za logor, ovaj put u Sovjetski Savez, još jednom je uspio pobjećii vratiti se kući. Završava studij kiparstva, a dobio je i posao u uredništvumađarskog humorističkog lista »Ludas Matyi« te počeo pisati komedije zaradio i kazalište, a objavljivati humoreske.Godine 1949. pobjegao je iz komunističke Mađarske i preko Austrije i

Italije došao u Izrael. Tamo mu je službenik imigracijskog uredapromijenio mađarsko ime Ferenc Hoffman u židovsko Ephraim Kishon, ina to je ime dobio službene dokumente. Nastavio je objavljivati svoja djelai postao poznat diljem svijeta kao Ephraim Kishon.Osim književnim i novinarskim radom bavio se i filmom, pa je snimio i

pet vrlo uspjelih filmova.Kod nas su prevedena sljedeća Kishonova djela: Nije fer, Davide, Kita

boli more, Nema nafte, Mojsije, Lisac u kokošinjcu, Raj u najam, Još malo pa istina, Deva kroz ušice igle, Kućna apoteka za zdrave, Pomozi sirotu nasvoju sramotu, Knjiga za porezne obveznike, Salu na stranu, Kod kuće jenajgorei Mein Kamm.Ephraim Kishon umro je 2005. godine.

Sadržaj

Pripovjedač (Ephraim Kishon) živi u Tel Avivu sa suprugom koju redovitospominje kao »najbolju suprugu na svijetu«, sinovima Rafijem i Amirom tekćerkom Renanom. Kishon uzdržava obitelj od



honorara koje dobiva kao pisac, a piše kod kuće, dok »najbolja supruga nasvijetu« vodi računa o kućanstvu i općenito radi ono što radi svaka majkana svijetu, brine se o odgoju djece.U 34 humoreske nižu se zgode i nezgode kakve doživljavaju roditelji i

djeca diljem svijeta, tu su problemi sa školom i učenjem, dječjetvrdoglavosti, koje odrasla čovjeka mogu izludjeti, iščekivanje u rodilištu

na novorođenog člana obitelji, nevolje oko uređivanja kuće, nabavanamirnica i kućanskih aparata, odnosi s rodbinom i prijateljima, posjeti,izlasci u restorane, ljetovanja u hotelima, svakodnevni događaji na ulici,utjecaj televizije, nezgode s automobilima, znanost, povijest...Sve su te teme obrađene na duhovit i vedar način uz tipično humo-

rističko pretjerivanje. Najljepše od svega je što se Kishon šali na vlastitiračun ili na račun »najbolje supruge na svijetu« dovodeći sebe ili nju usituacije u kojima uglavnom on prolazi kao bos po trnju.Tako u humoreskiSretna Nova godina pisac i njegova supruga

namjeravaju na doček Nove godine kod prijatelja. Oko pola deset naveče

supruga iz sobe govori da je skoro gotova, no pojavljuje se problem: ne znašto bi obukla, a ormari su tako puni njene odjeće da se gotovo ne moguzatvoriti. Slijedi isprobavanje haljina, bluza, sukanja... Suprug se umeđuvremenu obrijao. Ona isprobava čarape, nakit, bluze... i opet nikakoda se odluči, a on sjeda i čita novine. Već je jedanaest sati, no ona još nijezadovoljna. On se pokušava poslužiti trikom: viče glasno da ide sam izalupi izlaznim vratima pa se pritaji u predsoblju. Uzalud. Već je poladvanaest, no ona još nije našla prikladnu odjeću. On piše scenarij,razrađuje ga do u detalje, uspijeva i malo odspavati. Probudio se u poladva, a »najbolja supruga na svijetu« upravo dotjeruje frizuru i u dva sata

svečano izjavljuje da mogu krenuti. No mogli su krenuti tek u tri sata.Njemu je ponovo narasla brada. I dok se on brije, »najbolja supruga nasvijetu« nestrpljivo čeka i ljutito prigovara:Ta dođi već jednom! Uvijek temoram čekati!Kad se radi o odgoju djece, roditelji se često nađu pred neprobojnim

zidom dječje tvrdoglavosti. Primjer za to je humoreska Duda Cuciu kojojmala Renana odbija sve dude osim stare izlizane, izgrižene ipoluraspadnute Cuci. Uzaludne su sve nove i moderne, uzaludni su svitrikovi, Renana hoće samo Cuci. A da nevolja bude veća, Cuci se svakomalo negdje zagubi a Renana plače i vrišti sve dok joj se omiljena duda nenađe u ustima. U kući nastaje prava lud-nica, strka i zbrka i sve se smiri dok se Cuci ponovo ne izgubi, pa ondaopet ispočetka. Premda roditelji s puno brige i ljubavi bdiju nad svojomkćerkicom koja ih izluđuje zahtijevanjem samo svoje Cuci, liječnik»stručno« zaključuje:da je ta pojava česta kod djece njene dobi, čemu je posvoj prilici uzrok nedostatak roditeljske ljubavi.Zanimljiv je i prikaz izraelskog turizma u humoreski Raja iz turističkog

rajakad se pisac i »najbolja supruga na svijetu« nađu u hotelu Akategorije na obali Tiberijskog jezera, gdje su kao domaći turistirezervirali sobu željni da se odmore od nesnosne gradske vlage. No kakoto već biva, prednost se daje stranim turistima, što zbog deviza, što zbogslužbene turističke politike da stranci ne bi dobili lošu sliku o Izraelu, pase pisac i njegova supruga kao domaći turisti (domoroci) moraju seliti izsobe u sobu sve lošije kvalitete, da bi na kraju završili u podzemnoj



prostoriji ispod kotlovnice i konačno - na splavi:Opet su nam dodijelilinovo boravište,žali se pisac,ovaj put malu splav na jezeru. Imali smo sreće

jer je bila gotovo nova. Domoroci s manje sreće morali su se zadovoljiti snekoliko dasaka. Troje ih se noću utopilo. Hvala bogu, turisti nisu ništa

primijetili...Nevolje u kućanstvu česta su tema u ovoj knjizi, u humoreski I stroj je

samo čovjeknevolje su to sa strojem za pranje rublja koji je Kishonu i»najboljoj supruzi na svijetu« zadao silne muke. Čak su mu dali i ime -Jonathan. A Jonathan je volio skakutati i šetati po cijeloj kući pa i izlazitiizvan kuće kad bi stavili premalo rublja u bubanj. Na kraju se zaljubio unovi stroj za pranje rublja proizveden u Italiji, prekrasnu malu Talijanku,pa je često izlazio iz kuće i na koncu netragom nestao.Redaju se tako zgode i nezgode i u svakoj od njih »pecne« se poneka

društvena, državna ili obiteljska pojava, ali nikada na grub ili uvredljivnačin. Pisac ih jednostavno prikaže kao doživljaj u kojem je on glavnisudionik pa o tome daje i svoj tobože ozbiljan komentar, koji zapravo

predstavlja ironiju i kritiku društvenih i drugih prilika u suvremenomIzraelu. Ta se kritika mirne duše može primijeniti i na prilike u Hrvatskojili u bilo kojoj drugoj državi zapadnoga civilizacijskog kruga.

Vrsta djela

Kod kuće je najgorezbirka je humoreski - kraćih priča ispričanih ušaljivom, humorističnom tonu i s naglašenom simpatijom za likove injihove nespretnosti. Humoreske iz ove zbirke imaju nešto zajedničko, kodsvih se radi o prepoznatljivim situacijama i zgodama iz obiteljskog života.

Pripovjedač (Kishon) živi sa ženom (»najbolja supruga na svijetu«) i trojedjece u Tel Avivu i nastoji svojoj obitelji osigurati udoban i normalan život,no to baš i nije uvijek tako lako i jednostavno.

Tematso!idejni sloj

Teme koje Kishon uzima za osnovu svojih humoreski vrlo su različite.Najčešće su to problemi s djecom, dadiljama, rodbinom, a dotiče se i temaiz kulturnog i političkog života Izraela, te međuljudskih odnosa ilisvakodnevnog života u gradu, gdje se običan čovjek s brojnom obitelji

koprca kao riba u plićaku nastojeći da sačuva pošten obraz i statusugledna građanina.Kishonova namjera je zabaviti čitatelje na taj način što šaljivo i vedro

pripovijeda o svojoj peteročlanoj obitelji, imajući na umu da se iste stvaridogađaju u sličnim obiteljima u bilo kojem gradu na bilo kojem krajusvijeta. Kroz blagi humor on zapravo usmjerava ironiju prema ljudskimslabostima, ali i prema društvu i društvenim institucijama općenito:državnoj administraciji, školstvu, turizmu, trgovačkim institucijama,gradskim upravama, znanstvenim institucijama i nacionalnom egoizmu.

-ompo)icija

Kompozicija Kishonovih humoresaka tipična je za ovu vrstu proze. U



uvodnom dijelu se nešto opširnije govori o osnovnom problemu, a dalje setaj problem razrađuje uvođenjem više likova koji nastoje riješiti naoko jednostavnu situaciju, a zapravo je sve više kompliciraju. Na kraju slijedinagli obrat - u pravilu katastrofalan za glavnog junaka, a ta »katastrofa«ujedno je i šaljiva, humoristička poanta koja se može tumačiti na višenačina.

"rostor i vrijeme

Radnja se najčešće odvija u obiteljskoj kući Ephraima Kishona u Tel Avivu, glavnom gradu Izraela. U nekim humoreskama radnja se prenosi na gradske ulice, na šire područje grada ili u neko turističko odre-dište.Kako Kishon ne piše o velikim događajima niti o povijesnim temama, unjegovim ćemo humoreskama prepoznati suvremeni život po onimmnogim sitnim detaljima koji su dio i naše svakodnevnice.

Liovi

Od likova koji se najčešće javljaju u ovim humoreskama najznačajniji jesam Pripovjedač (Ephraim Kishon), zatim »najbolja supruga na svijetu« injihovo troje djece: Rafi, Amir i Renana. Javljaju se tu još i znanci, rođacipa razni majstori, službenici, znanstvenici... uglavnom ljudi s kakvimaobična obitelj često dolazi u kontakt u svakidašnjem životu.

- (S'%& glava je obitelji i pripovjedač koji pripovijeda u 1. licu (ja-ob-lik).

On je pisac i obitelj prehranjuje novcem od honorara koje dobiva za svojeknjige. On i »najbolja supruga na svijetu« vode brigu o svom ugledu, oodgoju svoje djece i nastoje da obitelj ne oskudijeva ni u čemu. Ponekadmeđu njima dolazi do prepirke, ali kako je on popustljiv, obično budeonako kako ona kaže. Premda je već slavan i popularan pisac, junak našihhumoreski ponaša se jednostavno a njegov je svakodnevni obiteljski životispunjen sasvim običnim zgodama i nezgodama u kojima svatko možeprepoznati sebe, s tom razlikom što Kishon u tim beznačajnim događajimapronalazi neiscrpno vrelo zdravog i vedrog humora. Kishon je tolerantan ivedro naivan, pa će rado poslušati tuđi savjet, iako ti savjeti u praviluništa ne koriste, a često izazivaju upravo suprotan učinak od očekivanog.Kishon se uglavnom šali na vlastiti račun, a ako se šali na tuđi račun, tešale ne djeluju uvredljivo.

6&#JB%LJ# S1"R1G# &# SV(J$T1« dobra je majka i pažljiva supruga. Kadiskrsne nerješiv problem, obvezno se obraća suprugu i redovito ga kriviako problem ne riješi, jer je on glava obitelji. Cesto pretjeruje na ženskinačin pa »od buhe pravi slona« ili paničari kada panici nema mjesta.

R#7(, #3(R iR$&#&# djeca su kakva se susreću u svakoj obitelji. Njihovenestašluke pisac prikazuje uobičajenim humorističkim pretjerivanjem,tako da ti nestašluci ponekad poprimaju nevjerojatne

razmjere. Na primjer, kao kad mala Renana baca kroz prozor sve što jojdođe pod ruku pa cijela obitelj ima posla premještajući pokretne stvarivisoko iznad njenog dosega i pisac na kraju piše svoju pričuna visini 1,80



m iznad poda.Simpatična je zgoda kad Amir skuplja sličice za album a toskupljanje pretvori se u pravu pošast koja se nezaustavljivo širi gradom.

Je)i i stil

Humoreske iz zbirke Kod kuće je najgoreprevedene su s engleskoga injemačkoga jezika, a prevela ih je prevoditeljica Saša Novak.Same Kishonove humoreske karakterizira kratkoća, jednostavan

rječnik, česta upotreba hiperbola i izražena poanta na kraju. Humor segradi na suprotnosti između jednostavnosti postavljenog problema i silnihkomplikacija dok se problem ne riješi. U pravilu sve završava suprotno odočekivanog, ponekad i katastrofalno, no ti porazi i katastrofe uvijekdjeluju smiješno, a oni koji uzrokuju probleme nisu prikazani kaonegativci, nego kao simpatični pojedinci, zapravo nesvjesni pokretačihumorističnih situacija - a zdravi nam humor ipak život čini lakšim.


• odnose u obitelji

• Kishonov način rješavanje problema

• Kishonove humoristične komentare• ironičan odnos prema društvenim pojavama (škola, turizam, trgovina,TV, znanost...)

• hiperboliziranje (preuveličavanje) u Kishonovim humoreskama

• kompoziciju humoreske

Kolar, )lavko

Bre)a

0 piscu

Slavko Kolar rođenje 1891. u selu Paležniku kod Garešnice, gdje mu jeotac radio kao učitelj. Otac mu je bio iz Zagreba a majka iz Čazme.Osnovnu školu Kolar je završio u Garešnici, a gimnaziju pohađao u

Bjelovaru, Požegi i Zagrebu. Nije volio matematiku pa mu profesorimatematike nisu predviđali baš blistavu budućnost. Zbog matematike jeponavljao šesti razred gimnazije; tada je gimnazija počinjala nakončetvrtog razreda pučke škole, tako da bi sadašnji peti razred osnovne

odgovarao prvom razredu gimnazije.Po završetku gimnazije nije se mogao odlučiti kamo bi dalje; konačno seopredijelio za agronomiju te se upisao na Više gospodarsko učilište u



Križevcima. Diplomirao je 1913. i zaposlio se u svojoj struci. Radio je namnogim državnim poljoprivrednim dobrima i u ustanovama, a kako nijeimao dlake na jeziku, vlasti su ga premještale s jednog radnog mjesta nadrugo, tako da je često mijenjao mjesto boravka. Bio je čak i prisilnoumirovljen u trideset i četvrtoj godini života.Književnošću se počeo baviti još za đačkih dana. Pisao je uglavnomnovele, pripovijetke, kraće humoreske nazvane juvenalije po starorimskomsatiričaru Juvenalu, a okušao se i u dramama. Najpoznatije su mu BrezaiSvoga tela gospodarkoje su zapravo dramatizacije njegovih novela. Objesu te drame i ekranizirane i ti se filmovi ubrajaju među najboljaostvarenja hrvatske kinematografije. Uz književni rad bavio se iproblematikom svoje struke i napisao dosta stručnih članaka izagronomije. Umro je u Zagrebu 1963. Ubraja se među naše najznačajnijehumorističke pisce.Djela: Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili nismo, Mi smo za pravicu,

Perom i drljačom, Natrag u naftalin, Na leđima delfina, Glavno da je kapa na glavi, Izabrane pripovijetke(knjige novela i pripovijedaka).Sadržaj

Mlada i krhka Janica udala se za postarijeg momka Marka Labudana.Živi, kako je to običaj na selu, u njegovoj kući tako da ih je svih zajednoosmero i svi spavaju i borave u istoj sobi jer druge nema. Janica je došla iz još siromašnije obitelji.Prije dva mjeseca rodila je djevojčicu. Nekoliko dana ležala je u krevetu,deset dana radila lakše poslove po kući, a onda su je potjerali na pašu. Kajbi se tu po hiži protezala kakti kakva frajla,rekla je svekrva KataLabudanka. Vrijeme je bilo jesensko, prohladno i kišno. Janica je dolazilakući sva mokra, prozebla, prokisla do kosti i uskoro se razboljela. Morala je u krevet. Dolazile su mnoge seoske babe, liječile je svim i svačim, alipomoći nije bilo. Prehladila joj se krv,ustanovile su. U liječnika iz gradanisu imali povjerenja. Gdje bi on nju izliječio kad to nije uspjelo ninajpoznatijim babama, a uz to trebalo bi ga i platiti i još k tomu slušatiprijekore zašto žive u prljavštini, u jednoj prostoriji i slične stvari. I dok jebolovala, umrlo joj je dijete, njezina mala djevojčica. Nije ju mogla dojiti, adijete nije podnosilo kravlje mlijeko.Janici je bivalo sve gore. Već je počela i buncati. Jako je bila zaljubljenau svoga Marka, neizmjerno ga je voljela, i sve češće ga je dozivala, a on jeu suši (dvorišna zgrada za zaprežna kola, plug i ostalo poljoprivrednooruđe) pravio klopku za tvora. Nije on volio te ženske bolesti, pomoći jojionako nije mogao pa mu se nikako nije dalo ući u sobu k Janici. A Marko je bio naočit i zgodan muškarac lijepih plavih uzvinutih brkova.Razlikovao se od drugih momaka u selu. Bio je on u svijetu, i u Americi jeradio, živio neko vrijeme u gradu, bio i pokusni žandar, i vojsku je služio ina kraju se smirio u svom selu kao lugar. Posebno mu je lijepo stajalazelena lugarska odora sa zelenim šeširom. Marko je jako cijenio gospodu ivolio se družiti s njima za razliku od drugih seljaka. Posebno je cijenio

gospodina nadšumara. Moglo bi se reći da je upravo zahvaljujućigospodinu nadšumaru zapazio Janicu. Seoske cure bile su snažne, jedre,crvene u licu, kao stvorene za teške poslove. A kad je gospodin nadšumar



ugledao Janicu, rekao je:To je cura... Vidiš li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza. Uprav kao breza... što je breza među bukvama i grabrima, to ti je ta djevojka među tim vašim glomaznim curetinama...Itako je Marko, koji je iznad svega cijenio mišljenje gospodina nadšumara,na čuđenje cijelog sela oženioJanicu. Janica je bila presretna, ni u snu se nije mogla nadati da bi njudopala takva sreća. Marko je i nadaleko poznati barjaktar. Nema tihsvatova koji njega ne zovu za barjaktara jer nitko kao on ne zna zabavljati,vriskati, igrati i mahati zastavom na svatovskom putu, a uz to je i ugledani druži se s gospodom.Gotovo više od ženine bolesti Marka muči što će kod Zugečića uskoro biti

svatovi. Zugečići su bogati i ne zovu bilo koga a upravo su njega pozvali zabarjaktara. No, nevolja je u tome što je Janica teško bolesna i može svakičas umrijeti. Ako umre prije svadbe, od barjaktarenja neće biti ništa, a ontako želi predvoditi svatove.I desilo se ono stoje najmanje priželjkivao. Janica je naglo umrla. Nisvijeću joj nisu stigli upaliti. Stara Kata Labudanka sva je u strahu odbožje kazne zbog tog propusta. A Marko je u to vrijeme dovršavao klopkuza tvora. Kad je ugledao bijelu golubicu koja je prhnula iznad krova, abijelih golubica u selu nije bilo, shvatio je da je Janica umrla, da joj jeduša otišla u nebo. Tek tada je ušao u sobu i ugledao svoju Janicu nekakosmanjenu, drukčiju nego što je bila. Umrla je, a nije vidjela svoga Markakad je to najviše željela.Troškovi pokopa su veliki. Stari Mika Labudan već ima iskustva u tome.

Prisjetio se i bdijenja kod odra pokojnog Jakoba Dugijana kad su se oni što

su bdijeli na kraju napili i pjevali tako glasno da su financi koji su noćutuda prolazili pomislili kako se u toj kući svad-buje, a kad su ušli iugledali pijanu rulju oko mrtvaca, toliko su se uplašili da su pobjegliglavom bez obzira. Mika je pazio da se tako nešto kod njega ne dogodi. Itužan je bio zbog Janice, ipak je bila premlada, pa se malo napio i dogodilase nezgoda: kad su pokapali Janicu, okliznuo se i pao u raku. Izvukli su gastrašno zaplašena i nekako ga smirili.Kuća Labudanovih ostala je praznija za lijepu Janicu i njenu kćerkicu,

no život teče dalje. Marka i dalje muče svatovi. Od Janičine smrti prošlo jetek osam dana, presvježe su uspomene na nju da bi se tek tako moglo ići u

svatove i veseliti se.Ipak je otišao. Predvodio je svatove, skakao, pjevao, vriskao, i mahaozastavom, na veliko zadovoljstvo mladoženjina oca. I plesao je sa snahamai curama, i veselio se, a onda je došlo do tučnjave. Napali su ga momci saZugečić brda jer im nije bilo drago što pleše s njihovim curama. Uspio seizvući nakon žestoke tučnjave sav raskrvavljen i poderan. Bijesan i poddojmom tučnjave pojurio jekući po pušku. Noć je bila obasjana mjesečinom i on je trčao da se što prijedočepa puške i da se osveti.Onako bijesan, pijan i izudaran, na rubu šume ugledao je -Janicu.

Stajala je sva u bijelom, vitka i visoka. Zaprepastio se. Ostao je stajati,ukočen, sve dok nije počelo svitati. A onda mu se razbistrilo pred očima.To nije bila Janica, bila je to tanka visoka breza.



Umoran i posramljen zaputio se polako kući i legao. Kad se probudio, još mu je sve bučalo u glavi od svatovskog pijanstva. Uzeo je sjekiru ipošao srušiti brezu.Došao je sa sjekirom, stao pod brezu, a onda su mu ruke zadrhtale. Nije

imao snage posjeći je onako visoku, vitku i nježnu.Tako je bila mila tabreza, tako fina i lijepa! Kao neka svetica.

Vrsta djela

Breza je novela s temom iz seljačkog života, humorističkog karaktera,lirskog ugođaja, sa snažnom socijalnom podlogom. Prvi put je objavljena uknjiževnom časopisu »Savremenik«, 1928. godine, a u knjizi Mi smo za

pravicu1936. Poslije toga doživjela je preko pedeset izdanja u različitimizborima iz Kolarovih djela ili u antologijama, a pisac ju je preradio(dramatizirao) kao kazališnu predstavu. Prema njoj je snimljen idugometražni igrani film.

-ompo)icija

Novela Brezasastoji se od sedam cjelina, a u tih sedam cjelina ukom-ponirana su dva glavna događaja: Janičin boravak u kući Labu-danovih,njeno bolovanje i umiranje, te Markovo svadbovanje.Svaki od ta dva događaja raščlanjen je na tri dijela. Janica: bolest,

umiranje, sprovod; Marko: barjaktarenje, tučnjava, povratak kući.Rasplet predstavlja buđenje Markove savjesti, tj. trenutak kad pokušava

posjeći brezu pa odustaje.

Tematso!idejni sloj

Brezatematski obrađuje život zaostale seoske sredine kroz odnose unutar jedne obitelji, gdje u prvi plan izbija tužna sudbina nježne i krhke mladeseoske žene i probuđena savjest njenoga egoističnog muža.Navikli na siromaštvo, težak fizički rad i grubosti svake vrste, likovi ovenovele ravnodušno prihvaćaju životne probleme doživljavajući ih kao neštošto im je unaprijed određeno, što im je sudbina dosudila, a pisac tajambijent i takav način razmišljanja koristi kao podlogu za humor. Zato je

ova novela i tužna i smiješna.To je ustvari lirikom natopljena i sjetnim humorom protkana priča onježnoj seoskoj ženi koju je ubila grubost života i o čovjeku koji jeprekasno shvatio daje ljubav njegove žene bila istinska i bezgranična.

"rostor i vrijeme

Radnja novele odvija se na području Vukomeričkih gorica. To jebrežuljkast kraj s južne i jugozapadne strane Turopolja nedaleko odZagreba s poznatijim mjestima kao što su Velika Gorica, Kravarsko,

Lekenik, Mala Buna... Selo Bikovac, u kojem se zbiva radnja novele,izmišljeno je ime za jedno od mnogobrojnih sela s tog područja gdje jeKolar radio kao agronom (bio je upravitelj državnog dobra u Gornjem



Hruševcu), a prikazano je kao selo od drvenih i čađavih kućerakaraštrkanih po brežuljcima koje povezuju slabe ceste ili blatne staze zazaprežna kola. Sve izgleda jadno i zapušteno, samo je priroda punazelenila, međutim i ti su pejsaži prikazani u jesensko vrijeme kad pušuhladni vjetrovi, padaju duge i dosadne kiše i sve je mokro i blatno.Radnja novele zbiva se u razdoblju između dva velika svjetska rata,

otprilike negdje između 1925. i 1928., kada je Kolar bio zaposlen u tomkraju. Kolar je posvjedočio kako ga je na pisanje novele Brezapotaknula jedna stvarna zgoda, naime dok je bio upravitelj državnog dobra uGornjem Hruševcu, došao je jednom prilikom k njemu u ured njegov lugar,čovjek kojem je tek pred koji dan umrla žena, moleći ga nekoliko danadopusta da može otići u svatove.

Liovi

Središnji likovi novele su mlada snaha Janica i njezin muž Marko. Tu su još ukućani: Markov otac a Janičin svekar Mika Labudan, Mikina ženaKata Labudanka, druga snaha Jaga kojoj je muž u vojsci, i njezino dvojedjece, te stara gluha i slijepa Mikina majka.Osim predstavnika obitelji Labudan u radnji izravno ili neizravno

sudjeluju tipični predstavnici sela: svećenik, nadšumar te mnogobrojnimladi i stari seljaci i seljanke.

J#&(2# se samo izgledom i hodom izdvaja od svoje sredine dok je po svemuostalom tipična seoska cura. Pa dok druge cure i snaše teško koračaju kaomedvjedi, u njezinom hodu ima nešto ritma, možda čak i elegancije...I

ljepotom je sasvim drukčija:Oči su joj plave, pla-vlje od jasnog neba, a za kosu rekoše neki da je crvenkasta, a neki da je zlatna ili pozlaćena.Svakako izvrsno je pristajala onom okruglom, bijelom lišcu i onimnasmijanim, malim usnicama.S obzirom da i sama pripada tom svijetu i njegovu mentalitetu, ona je

svjesna odnosa u novoj obitelji i poslova koji je čekaju i sve to strpljivopodnosi, jer tako mora biti, no iskrica bunta u njoj ipak tinja pa katkadodbrusi svekrvi: A kaj tu zijate kakti da ste v šumi! Nis ja bormeš gluha!Život joj čini ljepšim njen muž kojeg neizmjerno voli i ponosi se njime, noon joj tu ljubav ne uzvraća jer muškarci ne iskazuju osjećaje riječima,

ispali bi mekušci i predmet poruge pred drugim muškarcima. Ipak Janicadrži da je Marko prema njoj dobar - ne tuče je kao što to rade ostalimuževi i to je za Janicu izvjestan znak ljubavi.Janica je tragičan lik nježne krhke žene koju je ubila težina života a daona sama nije osjećala tu težinu jer joj je snagu davala ljubav. Humorkojim se pisac služi u oslikavanju njenih fizičkih i psihičkih napora čini je još simpatičnijom, ljupkijom i dražom.

3#R-% je seoski momak, nešto stariji od ostalih momaka, a od njih serazlikuje i po tome što je lugar. Inače bijaše on svjetski čovjek... bio je u

Americi, pa prošetao po čitavom svijetu, za svjetskog rata bio godinu dana

pokusni žandar, pa šumski radnik, pa »cimerman«, živio neko vrijeme u gradu, bivao mnogo s gospodom, pa eto, on drugačije gleda na svijet.Kaopojava bio je zgodan, naočit muškarac: Mnogoj curi, mnogoj udovici, a i



udatoj ženi zapelo bi oko za one uvijek propisno zavrnute plave brkove i zaone oštre sokolove oči...Janica je bila presretna kad ju je Marko odabrao, aodabrao ju je samo zato što je »gospodin nadšumar« rekao da je ona boljaod drugih. A nadšumar je za Marka bio bog. Janica se inače nije uklapalau njegov tip žene. On je kao i ostali momci volio krupne, jake, jedre ženekoje lako mogu obavljati i najteže fizičke poslove. Njegov odnos prema

mladoj i nježnoj ženi za seoske pojmove je normalan;nema ni sentimentalnosti ni izlijeva nježnosti, ne miješa se u »ženske«poslove; ona ga sluša, pokorna mu je, a ako što pogriješi dobije batina i sve je opet u redu. Samo ju je jednom »ćušio« a Janica je i sama priznala da jekriva.Njemu su sporedne stvari, kao što je pravljenje klopke za tvora, važnije

od Janičinih poziva. Ne može se reći da Marko nije volio svoju ženu i damu nije bilo žao što će umrijeti, ali opet: može li joj on pomoći? Pa da plačedan i noć, njojzi od toga nikakve koristi.Njega muči što će ga ženina smrtspriječiti da bude barjaktar u svatovima jer je on najbolji barjaktar u

cijeloj okolici i time se jako ponosio.Ipak je otišao u svatove već osmi dan nakon Janičine smrti. Nakon

tučnjave koju je sam izazvao razmetljivim ponašanjem, dok trči kući popušku da se sveti, onako pripitom i bijesnom, na rubu šume ukazala muse Janica. Markovo noćno priviđenje dokaz je da on ipak nije potpunobezosjećajan čovjek. Ta prikaza njegova je probuđena savjest. Bezuspješanpokušaj da posiječe brezu govori nam da on ipak ima osjećaj krivnje, dajesvjestan kako nije dovoljno učinio za svoju odanu, lijepu i nesretnu ženu:

Posjeći će je da ga više ne sjeća sramote, da ga više ne plaši... Omjeri je krvavim okom, a ona stoji visoka, vitka i prava. Bezazleno mu se učini to

fino, nježno drvo s bijelom, tankom, skoro svilenom korom. Tako je bilamila ta breza, tako fina i lijepa! Kao neka svetica... Nije li to možda ipak pokojnica, Janica?

3(-# L#B1.#& i- #T# L#B1.#&-#, Markovi roditelji, prikazani su nahumorističan način. Siromašni i ukorijenjeni u tradicionalni način života,zagorčali su život mladoj snahi ne zato što je nisu voljeli, nego stoga štonisu znali drukčije postupati. Neimaština ih je učinila tvrdima i škrtima,a sjećanje starog Mike Labudana na razuzdanu pijanku za noćnogabdijenja uz pokojnog Jakoba Dugijana primjer je crnog humora i slikamentaliteta ljudi u kraju gdje je siromaštvo normalno društveno stanje.

Je)i i stil

U noveli Brezaizmjenjuju se dva govora: standardni književni štokavski ikajkavski govor. Pritom je književna štokavština pripo-vjedačev govor, alikovi domaćih ljudi govore i razmišljaju na kajkavskom. Ta turopoljska kajkavština daje noveli posebnu živost,uvjerljivost i lokalni kolorit, a dodatnu ljepotu noveli daje lirskaintoniranost cjelokupne fabule.

Jezik je jednostavan, a bogat, umnogome podsjeća na jezik narodnihšaljivih priča. I stil Brezeblizak je pučkom humoru.Prikazujući život siromašnog svijeta, pisac iznosi i tužne i smiješne



dogodovštine izazvane siromaštvom, neznanjem i tradicionalnim načinomživota, a ti događaji katkad izazivaju smijeh a katkad suze.Pišući o Slavku Kolaru, jedan je drugi naš književnik Kolarov humor u

noveli Brezanazvao »smijehom kroz suze«.

*itaju+i cijelo obrati po)ornost na• metaforično značenje naslova

• miješanje tragičnog i komičnog

• Janičin odnos prema Marku• vanjski izgled Marka Labudana, unutarnje (etičke) karakteristike, odnos prema Janici• simboliku Markova susreta s Janicom nakon tučnjave u svatovima• kajkavski dijalekt

• humor: smiješne situacije, ironiju, crni humor

• mudre izreke u službi humora

Krle*a, Miroslav

Bita od Bistrice Lesne

0 piscu

Miroslav Krleža (1893.-1981.) najsvestraniji je i najplodniji hrvatskiknjiževnik. U Zagrebu je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju, a vojnukadetsku školu u Pečuhu odakle je, kao najbolji pitomac, s carskomstipendijom nastavio školovanje na vojnoj akademiji Ludoviceum u

Budimpešti. Za Balkanskih ratova otišao je u Srbiju s namjerom da sepriključi srpskoj vojsci u borbi protiv Turaka, ali je tamo osumnjičen izatvoren kao austrijski špijun. Jedini je rezultat bio da je za kaznuizbačen iz Ludoviceuma.U književnosti se prvi put javio 1914. Objavio je golem broj djela koja ga

svrstavaju u red uglednih svjetskih književnika. Prevođenje na mnogesvjetske jezike. Pisao je pjesme, novele, drame, romane, kritike, eseje,polemike, putopise, memoare, dnevnike, pokretao i uređivao časopise ienciklopedije, pisao filmske scenarije. Njegove pjesme prožete suintimnim, pejsažnim i socijalnim motivima i često iznose tmurna

raspoloženja, a nerijetko pozivaju na pobunu protiv društvenih nepravdi.U novelama u prvi plan stavlja psihološko portretiranje i društvenustranu života. Od četiri romana najpoznatiji je Povratak Filipa



Latinovicza,a najopširniji roman Zastave,koji se sastoji od šest knjiga. Usredištu njegova književnog stvaralaštva ipak su drame u kojima obrađujeteme od antičke i kršćanske mitologije i renesansnih velikana dosuvremenih društvenih i osobnih sukoba i ratne tragedije običnog čovjeka.Umro je 1981. godine, u osamdeset i devetoj godini života.Značajnija djela:Tri simfonije, Pjesme I, II, III, Pjesme u tmini, Balade

Petrice Kerempuha(pjesme);Tri kavalira gospođice Melanije, Vražji otok, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars (novele); Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastave (romani); Legende, Kraljevo, Vučjak, U logoru, Gospoda Glembajevi, U agoniji, Aretej(drame); Put u raj(scenarij.); Moj obračun s njima(polemike); Izlet u Rusiju(putopis).Sadržaj

Novela Bitka kod Bistrice Lesnepočinje uvodom u kojem se priopćujenjezina tema. Tako saznajemo da je novela napisana u počast sedmorici

domobrana koji su poginuli na istočnoj fronti, a sve je pisano na načinkako su ratni novinski članci izviješćivali o pogibijama vojnika na ratištu:s puno hvale njihovoj hrabrosti, njihovoj žrtvi za domovinu, spodsjećanjem na slavnu prošlost...Taj naoko uzvišeni govor, koji podsjeća na osmrtnice pune patetičnih

fraza, zapravo je ironičan, posebice ako se prisjetimo da ti domobrani nisupoginuli za svoju domovinu Hrvatsku nego za Ugarsku s kojom jeHrvatska bila vezana Nagodbom iz 1868. godine.Poslije uvodne napomene novela nas vraća u prošlost i govori o životu u

zagorskim i prigorskim selima od feudalnih vremena do početka Prvog

svjetskog rata: život je užasno težak, zemlja slaba i traži poseban napor uobradi, pomoći seljaku niotkuda, a za vratom mu sjedi država s brojnimčinovnicima, žandarima, vojskom, sudovima... Svi oni traže svoje: i porezei prireze, i takse, i globe i zatvore ako se ne ispune obveze, a kad carpozove, mora se i u rat. Sve je to seljaku dobro poznato, ali nemoćan je. Nepreostaje mu drugo nego da se muči i radi i da bude sretan ako ima bilokakav krov nad glavom i malo mira.Težak život naučio je seljaka da se sve što dolazi od državne vlasti, a

naročito poziv u rat, mora prihvatiti kao nešto što je nemoguće izbjeći, kaoelementarnu nepogodu u kojoj mnogi stradaju, ali se neki uspiju i izvući.

To je pasivno, fatalističko gledanje na prijelomne događaje u društvu.Neprihvaćanje ili pobuna značile bi još veću katastrofu. I tako se sedamzagorskih seljaka pozvanih u rat našlo u gradu. Njima se grad čini kaozemlja iz snova u odnosu na njihovu bijedu: sjaj, blještavilo, glazba, krčme,lake žene, alkohol, izlozi puni svega, a naročito ih fasciniraju mesnice sgolemom količinom izloženog mesa svakakve vrste: butovi, crijeva, rebra,glave, vratovi... Te slike raskomadanog mesa po izlozima nagovještaj sukrvave ratne zbilje u koju će oni uskoro upasti.Svaki od domobrana ima svojih problema. Nakon što su se proveselili ugradu, upali su u vojarnu gdje su prošli vojnu obuku uobičajenu u

austrougarskoj vojsci - dril koji se uglavnom svodio na surovo ponižavanjenašeg seljaka. A onda su upućeni na frontu.



Pred samu bitku jedan od domobrana, Vid Trdak, prisjetio se svojihteških problema. Žena mu je umrla nešto prije nego je pozvan u rat, a kodkuće je ostalo dvoje malodobne djece. S rodbinom se posvađao pa se o djecinema tko brinuti, a starijem je tek sedam godina. Nije znao što će ni kakoće i palo mu je na um da bi se o djeci trebala pobrinuti država pa se uputiosamom banu u Sabor na Markovu trgu. Lutajući od sobe do sobe

doživljava poniženja, završivši na kraju kod nekog beznačajnog činovnikakoji ga se pokušava riješiti tako što s njim ljubazno razgovara i svašta muobećava. Tek ovdje na fronti Vidje shvatio daje sve to bila laž. Tko zna štoće biti s njegovom djecom?Domobran Stef Loborec najogorčeniji je i najbuntovniji od svih. On jeveć bio ranjen na fronti, nije se potpuno ni izliječio a opet su ga pozvali iposlali u vatru. Napravio je za vojne prilike strašnu pogrešku: ljutit ibijesan zbog povrijeđenog prava (ostao je bez cipela), gurnuo je narednikaSmita u kotao kipuće kave, na što gaje ovaj zasjekao sabljom. Stefu prijetivojni ratni sud zato što je udario nadređenog, a to znači strijeljanje, pa da

sve to izbjegne, pristao je da ovako nezaliječen ponovno ode na frontu. Nafronti ga cijelo vrijeme progoni misao zašto nije dezertirao, tj. negdje sesakrio i izbjegao vojsku.Dvojica zapovjednika, jedan s austrougarske a drugi s ruske strane, kao

nedodirljive veličine stoje visoko iznad ovih beznačajnih ljudi i odlučuju onjihovim sudbinama. Sve je to za njih neka vrsta igre u kojoj svaki onogdrugog smatra neznalicom, diletantom i glupanom.U bitki je prvi pao Vid Trdak, a za njim i ostalih šest domobrana.

Najogorčeniju borbu, punu revolta i bijesa, vodio je Stef Loborec, no nije seživ izvukao.

Za šestoricu domobrana sve završava u pučkoj školi u Bistrici Lesnoj,gdje mrtvozornik Palčić broji mrtvace i vodi evidenciju o stvarima što suostale iza njih, pa između ostalog čita i pisma nađena kod poginulihdomobrana. Pisma su pisana teškom težačkom rukom, nezgrapnimslovima i lošim pravopisom. Ta pisma osim što otkrivaju intimu pojedinihdomobrana ujedno su i katastro-fična slika stanja u obiteljima čiji suhranitelji morali ići na frontu i uopće stanja na našem selu i u društvutoga vremena. Ona domobranima daju jednu sasvim drugu dimenziju, jedno drukčije viđenjenašeg čovjeka na čijim je leđima počivalo jedno golemo carstvo, premda je

on sam u tom carstvu bio obična nula.

Vrsta djela

Bitka kod Bistrice Lesne je novela. Prvi je put objavljena u časopisu»Književna republika« 1923. godine. Kasnije ju je pisac uvrstio u zbirkunovela Hrvatski bog Mars.Sam naslov knjige ima metaforično (preneseno) značenje. Mars je

starorimski bog rata i prema dubokom uvjerenju starih Rimljana tajstrašni bog, ako bi mu se prinosile žrtve, pomagao bi da se dođe dopobjede. Naslov je novele, dakle, istodobno i ironičan i tragičan: hrvatska je prošlost neprekidno žrtvovanje tom okrutnom božanstvu.



Tematso!idejni sloj

Knjiga novela Hrvatski bog Mars,a samim tim i novela Bitka kod Bistrice Lesne,prikazuje Prvi svjetski rat, »ratovanje« hrvatskih ljudi (domobrana)za tuđinske interese te njihovo stradavanje u tom ratu. Radnji noveleprethodi opsežan pripovjedačev komentar, zapravo svojevrsno povijesno i

ekonomsko obrazloženje mentaliteta zagorskih i prigorskih seljaka.I knjiga Hrvatski bog Marsi novela Bitka kod Bistrice Lesnesvojomtemom i načinom njene obrade izazivaju ogorčenje protiv rata i osudusvakog rata kao društvene pojave. To je snažna antiratna proza. Krleža jei sam bio vojnik, i to školovan vojnik, a i sudionik Prvog svjetskog rata pa je dobro upoznao razmjere tragedije koju je izazvao taj do tada najveći ratu povijesti čovječanstva i svim je svojim bićem ustao protiv takvogbezumlja.

-ompo)icija

Novela kompozicijski predstavlja jednu čvrstu cjelinu bez podjele napoglavlja. Sastavljena je od uvodnog izlaganja i osam tematskih epizoda asve zajedno povezuje osnovna tema - rat.Uvodno izlaganjeotvara svijet novele, a pisano je u obliku ratnog

izvješća, patetičnim stilom punim bombastičnih riječi, što zapravopredstavlja porugu i prosvjed protiv rata. Prva epizoda je mala povijesna studija o zagorskom selu i njegovojgospodarskoj zaostalosti te o odnosima sela i grada. Druga epizoda je povijesni komentar seljačkog shvaćanja i prihvaćanja

rata kao elementarne nesreće kojoj se nema smisla supro-stavljati jer ćesvakako doći i uzeti svoje. Na kraju ove epizode simbolično se najavljujuratne strahote u vidu gradskih izloga punih mesa svih vrsta i boja štopodsjeća na raskomadana ljudska tjelesa na bojištu.Treća epizoda je putovanje Vida Trdaka po saborskim sobama i osuda

državne birokracije prikazane u liku bezimenog činovnika.Četvrta epizodadaje sliku vojarne i obespravljenog vojnika u napetoj

psihozi pred odlazak na frontu. Stef Loborec se pokušava izboriti za svojepravo, ali bez uspjeha. Peta epizodadonosi grube vojničke anegdote i u retrospektivi (vraćanjuunatrag) govori o nervno napetom i rastrojenom Rucneru koji ne možepodnijeti surove ratne okolnosti.Šesta epizoda donosi ironičnu sliku dvojice suprotstavljenihzapovjednika, raspoloženje pred bitku, slike krajolika, početak bitke, opisTrdakove pogibije te smrt Mate Peseka i Stefa Loborca.Sedma epizoda je kulminacija (vrhunac) bitke u kojoj se Stef Loborecbori za samoodržanje.Osma epizoda je ujedno i rasplet. Mrtvozornik Palčić čita pisma u

kojima se otkrivaju pojedinosti iz intimnog, obiteljskog života poginulihdomobrana. Završava Palčićevom sablasnom vizijom.

"rostor i vrijeme



Radnja novele odvija se na širem prostoru: započinje u pitomim zagorskimselima, nastavlja se u velikom gradu (Zagreb) a završava u Galiciji,istočnoj austrougarskoj pokrajini. Vrijeme zbivanja je Prvi svjetski rat (1914.-1918.), a u retrospek-ciji sezalazi i u dalju prošlost.

Liovi

Bitka kod Bistrice Lesnenema jednog glavnog junaka koji bi bio središnjilik. Svih sedam domobrana zapravo su glavni lik pa se može reći da je ovonovela s kolektivnim glavnim junakom. Tajkolektivni (zajednički) junak je hrvatski čovjek bačen protiv svoje volje uratni kaos.

U svim »službenim« spominjanjima uvijek je prvi.$S$T&(- "$S$- 3#T%8 Pesek je pas, ali ne kajkavski pes, nego pesek, nešto pokorno, poslušno, što

na svaki znak skače i maše repićem. A desetnik Pesek to i jest u noveli:poslušni državni pas koji naganja vojnike i prijeti pištoljem. Na kraju je izalajao na Stefa Lovreka u ratnom kaosu.

V(. TR.#- U štokavskom dijalektu bio bi Tvrdak, no i taj od teškog životaotvrdnuo čovjek na kraju u predsmrtnom trenutku postaje mekan, hrpamesa koja klizi k zemlji od koje je živio.

/T$7 L%B%R$2 je tipičan Zagorac: nepokoran, buntovan, svadljiv, u svakomtrenutku spreman na kavgu, ne poštuje autoritete i u trenutku gnjeva nijese u stanju kontrolirati. No upravo tako tvrdokorne život najteže pogađa:

kod kuće mu se žena propila i zapila imanje u strahu da se njen Stef nećeživ vratiti. Sad uglavnom leži pijana u grabi pokraj puta i djeca se na njunabacuju kamenjem.I ostali likovi iz istog su podneblja sa sličnim problemima. No svih

problema je nestalo kod Bistrice Lesne.Za razliku od običnih zagorskih seljaka, školovani ljudi (intelektualci) u

pravilu su prikazani kao neurotični i nezadovoljni vojnici puni pesimizmai mračnih predviđanja izgubljeni u svijetu u kojem vlada nasilje,nepoštenje, primitivizam, a običan je čovjek samo nemoćna igračka ižrtva.

Dvojica zapovjednika, kad se usporede sa zagorskim Lovrekima,Stefekima i Pesekima, izgledaju poput vitezova nedodirljivih i oklo-pljenihsvojim zastrašujućim imenima: B#R1& V%& 7R$.$R(-S, R(-#R.

VV$(S$RS'$(3B R(TT$R V%& R$2'L(&G!3$L.$GG 1&. '%2'$&T'1R&. Kako jedan tako »silno važan« zapovjednik uopće može doći na pomisao da imaposla s tamo nekim Lovrekima i Stefekima. Ironija je očita.

Je)i i stil

Jezik ove novele je bogat i slojevit. Pisac u standardni književni jezik

unosi mnoštvo riječi stranog porijekla, a tamo gdje se iznosi problematikazagorskog sela i seljaka govori se i misli sočnim kajkavskim dijalektom.Puno je izraza iz vojničkog žargona a ti izrazi rasvjetljavaju i približuju



atmosferu vojarne i ratnu psihozu na fronti.Rečenice su uglavnom, osim u napetim dijalozima, višestruko složene iuvijek su u službi dubljeg poniranja u problematiku. Kad se kaže»krležijanska rečenica«, u pravilu se misli na bogat, složen i vrlo slojevitprozni izraz.Od pripovjednih tehnika pisac se najčešće služi pripovijedanjem(naracijom), no u piščevo pripovijedanje često se uklapa monolog i posebnavrsta monologa: unutarnji monolog (doživljeni govor) nekog lika.Novela Bitka kod Bistrice Lesneusmjerena je protiv rata i izravnim

optužbama i ironijskim pristupom tematici i oslikanim sudbinama njenihnesretnih junaka.


• mentalitet i životna razmišljanja zagorskih i prigorskih seljaka

• položaj običnog vojnika u austrougarskoj vojsci• grub odnos časnika i dočasnika prema običnom vojniku

• neuspio pokušaj domobrana Vida Trdaka da zbrine svoju djecu

• sudbine obitelji poginulih domobrana

• atmosferu u vojarni i na fronti

• ratom potaknuta mračna raspoloženja psihički labilnijih likova• tragediju vojnika u kaosu bitke• sadržaj pisama koja čita mrtvozornik Palčić; njihovu jezičnu stranu• funkciju pejsaža u dočaravanju općeg raspoloženja

• kajkavski dijalekt u noveli

• vojnički i činovnički žargon• monologe i unutarnje monologe• višestrukosloženu rečenicu; tekst koji pripada naratoru (pripovjedaču)

• ironiju u noveli

•

antiratnu poruku

Ku#ii!, Eu$en

5a9u:eni svatovi

0 piscuEugen Kumičić rođen je 1850. godine u Brseču, gradiću na istočnoj obali



Istre, gdje je pohađao pučku školu. U Rijeci pohađa hrvatsku gimnaziju, anakon položenog ispita zrelosti upućuje se na studij u Prag. Želio jestudirati medicinu te, mimo znanja obitelji, upisuje taj studij, no podpritiskom obitelji odustaje te u Beču upisuje studij povijesti, zemljopisa ifilozofije. Diplomiravši na Filozofskom fakultetu u Beču 1873. godine, zbogsvoga hrvatstva ne može dobiti posao u rodnoj Istri te se upućuje u Split,gdje je godinu dana radio kao gimnazijski profesor.Iduće godine služi dobrovoljački vojni rok u Zagrebu, a ujesen 1875.odlazi u Pariz, gdje upija bogatstva pariškog kulturnog života: redovitoposjećuje kazališta, prati književne događaje, prisustvuje sjednicamafrancuskoga parlamenta... Nakon jednoipogodišnjeg boravka u ParizuKumičić odlazi u Beč, no biva mobiliziran te osam mjeseci provodi kaovojnik u Bosni za austrijske okupacije 1878. godine.Po povratku radi kao profesor francuskog jezika na zagrebačkoj realnoj

gimnaziji te objavljuje prva književna djela. Godine 1883. odriče senastavničke službe i do kraja života posvećuje se književnosti i politici.Kao iskreni domoljub i vatreni pristaša Starčevićeve Stranke prava,Kumičić je bio biran u Sabor kao zastupnik, gdje je svojim vrsnimgovorima oduševljavao i pristalice i protivnike.Osim u politici, vrlo je aktivan na književnom području: piše pri-

povijetke, romane i drame, uređuje časopise.Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1903. godine.Prvo objavljeno književno djelo Eugena Kumičića jest pripovijestSlučaj

(1879.), koju je napisao za službovanja u Splitu. Nakon toga slijede brojnepripovijesti i romani, koji se prema tematici dijele u tri skupine: proznadjela iz istarske sredine(Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi, Primorci,Sirota);djela iz zagrebačkoga kruga u kojima sebavi društvenim problemima svoga doba{Olga i Lina, Gospođa Sabina,

Pobijeljeni grobovi, Saveznice)te romani s povijesnim temama(Urota zrinsko-frankopanska, Kraljica Lepa).Njegove tri drame - Sestre,Obiteljska tajna i Petar Zrinjski- bile su izvrsno primljene, neke se čakizvodile i na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta, no danas sesmatraju slabijim dijelom Kumičićeva stvaralaštva. U autobiografskomdjelu Pod puškom opisuje zanimljive dogodovštine za služenja uaustrijskoj vojsci u Bosni.

Književni rad Eugena Kumičića neodvojiv je od njegova političkog rada imorala. U većini se njegovih djela primjećuje domoljubni zanos, težnja zamoralnim vrlinama i kritika društvene izopačeno-sti.Kumičićev stil pisanja učinio ga je jednim od najčitanijih književnika

svoga doba. Njegovo je pripovijedanje napeto, dinamično i drži čitatelja uneizvjesnosti do samoga kraja. Pravi je majstor opisa, osobito opisa mora iistarskog krajolika, tako te u njegovim djelima možemo uživati i danas, jednako kao i čitatelji prije stotinjak godina.

SadržajU Lučici, siromašnom ribarskom mjestašcu na istarskoj obali, pred samBožić dogodio se brodolom. Bura je razbila lađu Mate Bartolića, mladog



trgovca iz Jelenšćice, te je bacila na hridi. Mještani spašavaju brodolomce,a pritom se osobito trudi Antonio Marola, mladić bez roditelja, koji jesmješten u obitelji Jele i Antuna Sabarića te radi za njih. Iako se izložioživotnoj pogibelji, Antonio nije uspio spasiti jednog mornara - dječaka koji je nahod kao i on sam. To gaje vrlo potreslo te nema mira dok nijepronašao tijelo poginulog nahoda i odnio ga na groblje.Ranjeni Mato Bartolić smješten je u kuću Sabarićevih, gdje ga njegujuJela i njezina lijepa kći Marija. Mladić se uskoro oporavlja i nalazi seizvan životne opasnosti. U mjesec dana, koliko je Mato proveo na njezi kodSabarićevih, rađa se ljubav između njega i Marije, te on na rastankuobećaje da će ih posjećivati.Početkom ljeta iz Beča u Lučicu dolazi bahati Alfredo Saletti, sin

Marina Salettija, bogatog i okrutnog tuđinca, koji živi u raskošnoj kući nabrijegu i u šaci drži cijelu Lučicu. Salettijevi su omraženimeđu mještanima Lučice jer je stari Saletti bešćutni lihvar, koji ne prezani od prijevara ni od sile kako bi se dočepao bogatstva. Marija susreće Alfreda jednog ljetnog popodneva noseći oprano rublje kući. On je želiobljubiti, no kad mu se ona suprotstavi, na silu je poljubi. Spašava je Antonio, udarivši nasilnika tako žestoko da se srušio na cestu. Zbog toga Alfredo razmišlja kako da se osveti Antoniju, i da se dočepa Marije, kojamu je zavrtjela glavom. U tajnom noćnom susretu Alfredo potplaćuje slugeLuku i Lovru da ubiju Antonija te da mu pomognu obljubiti Mariju. Tajrazgovor slučajno čuje Antonio, noseći tajno pismo Alfredovoj sestri Elviri.Mato Bartolić često posjećuje Sabarićeve te se priprema zaprositi

Mariju. Učinio je to jedne nedjelje, isprosivši prvo njezin pristanak.Razgovor dvoje zaljubljenih sluša Antonio, koji tajno voli Mariju i stoga

pati... Mladom paru svoj blagoslov daju i Marijini roditelji te brat Marko,koji je stigao iz Beča, gdje studira medicinu.Dok Mato i Marija uživaju u ljubavnoj sreći, Marko je zbog svoje ljubavi

nesretan. Već dugo voli Elviru Saletti, sestru Alfredovu. Njihova je ljubavtajna, za nju zna samo vjerni Antonio. Marko i Elvira svjesni sunemogućnosti njihove ljubavi: ona je plemićka kći, a on sin siromašnogribara. Tako se njihova veza održava preko tajnih pisama i noćnihsastanaka koje im dogovara Antonio.Sluge pojačano uhode Mariju prema Alfredovoj zapovijedi, a on je sve

nestrpljiviji da je se dočepa. Također se silno želi osvetiti Antoniju, kojega

mrzi još iz djetinjstva. Sjeća se jedne zgode iz vremena kad je biopetogodišnjak: u kuću Salettijevih došla je neka stara siromašna ženavukući za sobom jadna dječaka - Antonija. Molila je staroga Salettija zapomoć, no ovaj ju je grubo ispsovao i istjerao gurnuvši je iz sobe. Videćioca, Alfredo je divlje izudarao bijednoga Antonija.Luka je konačno uspio saznati gdje bi se mogla Marija nasamo naći: u

prepredenu razgovoru s Marijinom majkom Jelom saznao je da ćesutradan u zoru Marija sama ići u Sabarićev dolac. Alfredo planirazajedno s Lukom poći sutra za njom u goru noseći puške kao da idu u lov. Antonio sluša i taj razgovor. Usput saznaje i ponešto o svome porijeklu.

Sutradan je Marija poranila u goru, slijedili su je Alfredo i Luka spuškama, a Antonio je s prijateljem Josom već čekao nad dolcem. Plemić isluga odložili su puške pokraj zidića i požurili u kotlinu, gdje je Alfredo



namjeravao silovati Mariju. Antonio i Joso prišuljalisu se i zgrabili puške. Uperivši pušku u plemića, Antonio je spasio Marijui njezinu čast. Potom je pred puškama potjerao Alfreda i slugu mu u grad,da ih je vidjela cijela Lučica. Čitavo je mjesto ogorčeno plemićevimnedjelom, a Sabarići ga namjeravaju tužiti. Alfredo traži od sestre Elvire da ga zagovara pred ocem, no ona osuđujenjegovo nečasno djelo. Za večerom stari Saletti bjesni na sina, grdi ga ipsuje, a Elvira moli oca za milost. Iste noći sastaje se i s Markom, koji jesilno bijesan na Alfreda i želi osvetiti sestrinu čast. Elvira i njega moli, uime njihove ljubavi, da oprosti njezinu bratu.Pred mjesnom poštom sukobili su se Stipe i Marko s Alfredom. Lučica jeopet uzrujana. Uzrujan je i stari Saletti, no ipak štiti sina i smišlja plan:poslat će Alfreda u Pariz dok se ne smiri situacija, a za sud će potplatitilažne svjedoke. Nakon večere Alfredo odlazi općinskom načelnikuMurelliju, jednom od rijetkih prijatelja Salettijevih. Posuđuje od njega petstotina forinti za provod u Parizu, iako mu već otprije duguje preko tri

tisuće. Iste noći na tajnom sastanku u šumici podno kuće SalettijevihElvira opet usrdno moli Marka da ne tuži njezina brata, jer će to samopovećati jaz između njihovih dviju obitelji. Uto začuju neke glasove,povike, bat koraka, krik... Marko i Elvira se rastaju, ona ode prema kući, aon krene šumicom pa na cestu. Najednom posred ceste na mjesečiniugleda mrtvo Alfredovo tijelo i pored njega pušku. Nakon kratkarazmišljanja krene prema Salettijevoj kući te, zakriven tamom, javistarom Salettiju da mu sin leži mrtav na cesti. Antonio se vere kamenim stazama podalje od Lučice, nemiran igrozničav, te dolazi do udaljene kuće Martina Kožulića, Josina oca. U

samo svitanje pokuca na Martinov prozor. Priznaje Martinu daje noćasubio Alfreda i moli ga da se sakrije u njegovoj kući. Iznenađen, stariKožulić mu reče da je ubio - svoga brata. Tada ispripovijedi Antonijunjegovo podrijetlo: on nije nahod, nego mu se znaju i otac i mati. Mati mu je pokojna Martinova žena Marica, koju je stari Saletti napastovao dok jeon plovio morem, te je tako začet Antonio. Stari Saletti nikad nije htio čutiza njega, niti kako pomoći. Antonio je uzbuđen do suza, shvaća da su muJoso i Alfredo braća, a Elvira sestra. Tada ispripovjedi kako su ga noćas ušumi uz rub ceste sačekale Alfredove sluge s toljagama. Bježeći prednjima bane pred Alfreda, koji uperi kuburu u njega. Antonio mu, branećise, porine nož u prsa.Za to vrijeme u kuću Salettijevih na poziv dolazi načelnik Murelli,zanimajući se samo za novac koji je posudio Alfredu. No novac nijepronađen, kao ni Alfredova ura. Saletti i Murelli sastavljaju izvješće zasud i hitno ga šalju u Volosko.Lučicom se širi glas o Alfredovu ubojstvu, no mještani ne žale za njim.

Kasno popodne u kuću Sabarićevih upadaju žandari te uhićuju Marka iMatu. Traže i Antonija, no on je nestao.Elvira priznaje ocu svoju ljubav prema Marku i svjedoči da je on nevin

jer je u času ubojstva bio s njom. Stari Saletti bjesni i prijeti joj. Nato

Elvira odlazi u kuću Sabarićevih i pred svima ispovijeda svoju i Markovuljubav te potvrđuje nade ukućana da su Marko i Mato nevini. U kućuiznenada bane Antonio i priznaje da je ubio Alfreda u samoobrani. On i



Elvira odlaze u načelnikovu kuću. Antonio pred sucem priznaje ubojstvo,ispripovjedivši sve kako se zbilo, a za ukradenu novčarku i sat optužujesluge Luku i Lovru. U sobu najednom upadne stari Saletti u potrazi zaElvirom. Nakon grube plemićeve uvrede Antonio pred svima otkriva svojepodrijetlo. Vičući da Antonio laže, Saletti odjuri povukavši Elviru sasobom.Idućeg dana kod slugu je pri premetačini nađena Alfredova novčarka,

lanac i ura.Sud u Trstu osudio je Luku i Lovru na tri godine teške tamnice, a

Antonio je odsjedio četiri mjeseca u zatvoru.Pokladna je srijeda i u Lučici se slavi Marijina i Matina svadba. Stiže i

Marko iz Beča. Završio je studij i sada je liječnik. Dok u Sabarićevoj kućivlada veliko veselje, Antonio silno pati. U noći odlazi Elviri predatiMarkovo pismo i zadržava se u razgovoru s njom. Elvira ga tješi i iskazujemu nježnost. Pripovijeda i o svome bolu što se ne može sastajati s Markom

jer otac na nju strogo pazi. Najedanput nailazi stari Saletti, psuje i viče naElviru, a u Antonija ispali kuburu. Antonio skoči i zarije mu nož u prsa.Elvira se onesvijesti. Ranjeni Antonio odnese je u kuću Sabarićevih, predzačuđenim svatovima položi je na krevet te nestade u noći.Dva dana poslije Marijina vjenčanja pokopan je stari Saletti. Malo ga je

ljudi ispratilo na pogrebu. Za pokopa pronađoše djeca na groblju tijelo Antonijevo među dvama humcima, zameteno snijegom. Grobar je tvrdioda je pod jednim humkom ukopan nahod koji se utopio za brodoloma podLučicom.

Tematso!idejni sloj

Tema je romana romantična neuzvraćena ljubav Antonija - nahoda,mladića s ruba društva - prema lijepoj ribarskoj kćeri Mariji. Gradeći tajodnos, pisac postavlja pitanja o ljudskom dostojanstvu i pravu na sreću.S ovom se ljubavnom pričom prepliće još jedna: tajna, zabranjena, ali

ustrajna ljubav između Marka i Elvire koja je društveno neprihvatljiva jeroni pripadaju različitim društvenim staležima; ona je plemkinja, a onribarski sin. Ova ljubav potvrđuje ideju da čovjeka ne određuje njegovdruštveni položaj nego njegove duhovne vrijednosti. Istodobno pisac dajeodgovor na pitanje smiju li se prelaziti i rušiti otprije utvrđene granice.Na kraju, veza Marka i Elvire potvrđuje da je prava ljubav nepobjediva.Mnoštvo je općeljudskih pitanja koja možemo pronaći u romanu, poput

važnosti obitelji u ljudskom životu, samopoštovanju čovjeka, potrebisamoodgoja i samokontrole, borbe za boljitak svoje društvene zajednice...Zanimljivi su društveno-nacionalni odnosi u romanu. Svi negativni

likovi su stranci - Talijani, a svi Hrvati su odreda pošteni i dobri. Talijani,koji su u manjini, imaju vlast nad Hrvatima, većinom. Kumičić, kaogorljivi pravaš, svoja politička načela provodi i u romanu: valja pobuditiideju hrvatstva i pokazati vrijednost hrvatskog naroda. Ovakva općapodjela likova dug je ondašnjim političkim prilikama.



"rostor i vrijeme

Radnju romana pisac je smjestio u rodnu Istru, a opisi Lučice čak donekleodgovaraju opisima rodnog piščeva gradića Brseča. Prostor u kojem sekreću likovi romana stvarno je zemljopisno područje u čijim su seokvirima u ono doba kretali stanovnici Istre: školuju se u Beču, Pragu ili

Pešti, dakle na području Austro-Ugarske ili su upravno ovisni o Italiji,osobito Trstu. Vrijeme radnje je druga polovica XIX. stoljeća, dakle piščevasuvremenost. Tu činjenicu pisac ponekad koristi za kritiku društveno-političkog života, a dobar čitatelj može pronaći mnogo podataka oonodobnim običajima i odnosima među ljudima. Vremenski okvir fabule romana obuhvaća nešto više od godine dana:radnja počinje brodolomom pred Božić, a završava za četrnaest mjeseci, uveljači, nakon pokladne srijede.

Liovi

#&T%&(% 3#R%L# središnji je lik romana i čitava se priča razvija oko njega.U oblikovanju svih likova, a posebice ovoga, pisac se je vodio načelomusklađenosti izvanjskih (fizičkih) i unutarnjih (psiholoških) osobina lika:vanjština lika odaje njegovu narav.Pisac ovako opisuje njegovu pojavu: ...mlad čovjek, oniska i ste-pena

stasa.Glava mu je oveća, a na njoj je ...virila ispod zamrljane mornarske kape crna mu i raskuštrana kosa. Činilo se da ta velika glava pritište

kratki i žilavi vrat. Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi. Ljuta je zima, no on kao da je ne osjeća jer mu je jedna nogavica od hlačatija do koljena zavrnuta. Od zime i vjetra pocrvenio mu list noge. Meso jetuj čvrsto kao da je od kreme-na. Antonijeva je pojava u skladu s njegovim društvenim statusom*

Antonio Marola bio je nahod. Bilo mu je oko trideset godina. Siromašnaneka žena, po imenu Kata, bješe ga donijela iz Trsta kad bješe navršio

prvu godinu. U petoj mu godini umrije Kata, a on ostade sam samcat naovom svijetu. Dobri ljudi hranili su ga i odijevali da sirotan ne pogine odnevolje.Kao siroče, dijete bez roditelja, Antonio je trajno obilježen u društvu.

Nema svoje obitelji, dakle, nema zaštite i on odrasta povučen od svijeta.Još kao dječaka izruguju ga ostala djeca u svojim dječjim svađama.Prepušten je milosti dobrih ljudi i nemilosti onih zlih. Stoga Antonioodrasta svjestan svoje odbačenosti od društva, bez prava nasamopoštovanje.Na samom kraju romana Antonio saznaje tko su mu roditelji: začet je uvezi bez ljubavi između zlog i nasilnog plemića Salettija i lijepe, siromašnei nezaštićene ribarove žene Marice. No ta ga spoznaja ne usrećuje -naprotiv, njegova zla sudbina prati ga do kraja: nehotice ubija polubrata Alfreda, a u završnom sukobu međusobno se ubijaju sin i otac - Antonio iMarino Saletti.Društveni položaj odredio je Antonijevu narav. Šutljiv i povučen,

najčešće smrknut, s ljudima razgovara kratkim šturim rečenicama.



I njegova najveća tajna - ljubav prema Mariji - ostala je neizgovorena dosame smrti. Zna da u takvom svijetu on - nahod, nema prava na ljubavdostojnu čovjeka: Ne, ja nisam čovjek; mene smije svatko ubiti. Ne, janisam čovjek. (...) Ljudi imaju oca i majku. Ja sam nahod, čujte, nahod...Tako govori Antonio o sebi u jednom razgovoru s Markom. Antonio nema prijatelja. Jedini njegov prijatelj je Joso - mladić s rubadruštva kao i on sam, a zapravo i njegov brat po majci. Ljudi koji okružuju Antonija povezani su s njime mnogim osjećajima (samilošću, naklonošću,sućuti, mržnjom, odbacivanjem...), no nitko mu ne pruža toliko željenuljubav.Tako je Antonijev lik u romanu određen sudbinom: potekao iz grešne

veze bez ljubavi, on ne može izbjeći zloj kobi, kao da mora okajatiroditeljske grijehe, unatoč silnom nastojanju da svoj život odživi časno. Antonio je tragični lik ovog romana:Svi ste sretni, proklet je samo nahod!

3#R(J# /#B#R(4 - lijepa i dobra kći Jele i Antuna Sabarića Antonijeva je

tajna ljubav. No ona ne primjećuje njegovu ljubav, nego svoje srce poklanjamladom trgovcu Mati Bartoliću, kojega je njegovala nakon brodoloma.Mariju krase sve same vrline: lijepa i skromna, marljiva i stidljiva, ona jeutjelovljenje idealne seoske djevojke. Marija bijaše odjevena u crnu suknju koja joj padaše u teškim i gustimnaborima niz vitko i puno tijelo. (...) Vrana i glatko počešljana kosa

podavaše čednu i nježnu dražest smrknutom joj čelu. Sjajne Marijine oči kao začuđene počivahu na izmučenom licu ranjenog mladića...Marijin izgled odaje njezino podrijetlo i način života: odjevena jeskromno i uredno, kako i priliči ribarevoj kćeri. Zdrava je i čvrsta jer

mnogo radi u kući i na zemlji. Zanimljiv je dinamičan opis Marije u poslu,kad pere rublje na potoku:Gole, čvrste bijele ruke umaču rublje u more,ožimaju ga, tuku po njemu peračom, a na žarkom suncu cakle se sitne i

guste kapljice znoja po glatkom i jakom vratu i po nježnom zatiljku među kratkim, crnim i mekanim kosama. Kad se pridigne, kad se osovi njenočilo i vitko tijelo da malko odahne, pogledava ona svojim velikim ibezazlenim okom u tiho more...Odgojena u čestitosti i poslušnosti, poštujući starije i obavljajući svoje

dužnosti, Marija bi svojom ljepotom i dobrotom privukla svakog mladića usvojoj sredini: Njezino rascvjetano, gipko i slikovito

tijelo, blijesak sreće na prekrasnom joj licu, snježna put i sjajna kosa,bujne joj grudi i sav onaj nježni sklad čarobnih uda, sve to bijaše takomilo, tako zdravo i tako puno života i tako dražesno.Upravo u ovom odlomku izraženo je načelo jedinstvenosti fizičkih i

psihičkih osobina Marijina lika. Ipak njezina se duhovna ljepotanajsnažnije izražava u razvoju ljubavi prema Mati:... Maro jošte cjelivaše Mariju, šaputajući slatke riječi kojeno mu je

ljubav iz srca na usta iznosila. Marija se odazivaše isprva stidno ibojažljivo, no prepuno joj se srce doskora razlije; rumene joj i vlažne usnestanu onda žuboriti i romoniti riječi pune zanosa, pune nadzemnoga žara,riječi koje se mogu vinuti na usta samo iz ljubavlju uzburkanihdjevojačkih grudi.Marijin brat3#R-% /#B#R(4, iako ribarov sin, studira u Beču medicinu



(usprkos silnoj želji svoje majke da pođe za svećenika). Marko je lik kojipovezuje dva svijeta: seoski i gospodski, ali ne samo činjenicom da studira,što je najčešće povlastica bogatijih. Mnogo je važnija činjenica da, usprkossuprotstavljenim društvenim položajima, Marko već dugo voli ElviruSaletti.Marko je izgledom sličan svojoj sestri Mariji: Bijaše on vrlo krasan

mladić od kakovih dvadeset i pet godina. Onaj razgaljeni, jaki i bjeloputnimu vrat nad širokim prsima, nešto tamna mast zdravoga lica i vesele mucrne oči, sve to bijaše dokazom da je Marko žilave i kao kremen čvrstenaravi.Iako studira u Beču, Marko je ostao vjeran svojim korijenima i

roditeljskom domu: Bijaše on neobično veseo i zadovoljan u toj malojsobici, u toj skromnoj mornarskoj kućici...Marka ipak najsnažnije određuje nedopuštena ljubav prema ElviriSaletti. Njegova je ljubav iskrena i snažna, ne mogu je uništiti nidruštvene prepreke, ni sukob među dvjema obiteljima. Ipak, svjestan je

nemogućnosti ostvarenja te ljubavi kad kaže Elviri:Tvoj otac i tvoj bratradije bi te ubili negoli privoljeli da mi budeš žena. Veći je sada jaz medunama pukao. Vrhunac je Markove ljubavi borba između časti i odanosti voljenoj ženi: Koliko tebe ljubim, toliko mi je draga i sestra, toliko mi je na srcu i častmoga imena, ako i mornarskoga.Sukob razara Markovo srce:Sestra mi jeuvrijeđena, majka mi jadikuje, tvoj je brat rastužio stara mi i bolesna oca,

puk je ogorčen, a ti hoćeš da se umirim, da sve zaboravim! Elviro, da toučinim, zar se ti ni bi sramila mene i moje ljubavi1?Na kraju ipak pobjeđuje ljubav: Rajska djevo,

daj da te zagrlim, daj da mi tvoj cjelov dušu osladi!$LV(R# S#L$TT( - kći omraženog Marina Salettija jedina je iz raskošne kućena brijegu koju mještani vole i prihvaćaju. Ona je lik koji spaja razdvojenestrane u romanu. U liku Elvire Saletti sjedinile su se sve dobre osobineplemićkog staleža: dobar odgoj, obrazovanost, profinjenost, uljuđenost sduhovnim vrlinama: plemenitošću, dobrim srcem, požrtvovnošću,pravdoljubivošću. Tako Elvira, iako rođena u obitelji Saletti, duhovno nepripada njima.U Elvirinu liku pisac je ujedinio načelo ljepote i dobrote. Njezina lijepa

pojava svjedoči o njezinoj plemenitosti: Elvira bijaše odjevena lakom

crnom haljinom od svilena baregea. Ta haljina skrojena je po struku. Okovrata bacila je nehajno bijel rubac od lijepih čipaka. Ispod debelih

pletenica otraga zavijenih, izraslo je nekoliko kratkih mekanih vlasi nanježnom zatiljku... Na šarenom sagu pod stolom sjaju se otvorene cipelice

povećavajući svojom crninom bjelinu čarapa preko nježno svedenih nožicaiznad širokih svilenih vrpca kojima su svezane lake cipele...I Elvirina gospodska soba kazuje o svojoj gospodarici:Soba joj je bogato

i ukusno uređena... U jednom ormaru sjaju se pozlaćeni hrpti knjiga. Nadtim ormarom stoje dva poprsja: Dante i Petrarca... Nad pijaninom, u

jednom polumračnom kutu sobe, stoji opet poprsje...

Elvirina je narav odraz stroga odgoja i blage naravi. Ona poštuje svakiljudski život, bez obzira na porijeklo, stoga i brani Mariju Sabarićevu te sesuprotstavlja bratu. Jedna je među rijetkima koji prihvaćaju Antonija i



iskazuje mu naklonost. Iako svjesna očeve nepravednosti, ona ga poštuje jer joj tako nalaže odgoj i stalež. Elvirina su životna načela ljubav,praštanje i međusobno poštivanje.Najvećom vrijednošću u životu smatra svoju ljubav prema Marku:

Marko, da, ja te ljubim koliko i cvijeće na humku moje majke, koliko ionoga koji je upalio one sjajne luči što trepte nad našim glavama. Marko,

koliko već proživjesmo slatkih časova, koliko nam se već puta sastaše naševruće usne!...Zbog te je ljubavi spremna žrtvovati sve, pa i izgon izroditeljske kuće: Molit ću oca, kazat ću mu koliko te ljubim i svu tugumoga srca. Ako mi se ne smiluje, ostavit ću kuću gdje sam se rodila...Po svojim osobinama Elvirin lik je paralela Marijinu liku: obje suoblikovane prema istom načelu, samo u različitim društvenimmila mene i moje ljubavi?Na kraju ipak pobjeđuje ljubav: Rajska djevo,daj da te zagrlim, daj da mi tvoj cjelov dušu osladi!

$LV(R# S#L$TT( - kći omraženog Marina Salettija jedina je iz raskošne kuće

na brijegu koju mještani vole i prihvaćaju. Ona je lik koji spaja razdvojenestrane u romanu. U liku Elvire Saletti sjedinile su se sve dobre osobineplemićkog staleža: dobar odgoj, obrazovanost, profinjenost, uljuđenost sduhovnim vrlinama: plemenitošću, dobrim srcem, požrtvovnošću,pravdoljubivošću. Tako Elvira, iako rođena u obitelji Saletti, duhovno nepripada njima.U Elvirinu liku pisac je ujedinio načelo ljepote i dobrote. Njezina lijepa

pojava svjedoči o njezinoj plemenitosti: Elvira bijaše odjevena lakomcrnom haljinom od svilena baregea. Ta haljina skrojena je po struku. Okovrata bacila je nehajno bijel rubac od lijepih čipaka. Ispod debelih

pletenica otraga zavijenih, izraslo je nekoliko kratkih mekanih vlasi nanježnom zatiljku... Na šarenom sagu pod stolom sjaju se otvorene cipelice

povećavajući svojom crninom bjelinu čarapa preko nježno svedenih nožicaiznad širokih svilenih vrpca kojima su svezane lake cipele...I Elvirina gospodska soba kazuje o svojoj gospodarici:Soba joj je bogato

i ukusno uređena... U jednom ormaru sjaju se pozlaćeni hrpti knjiga. Nadtim ormarom stoje dva poprsja: Dante i Petrarca... Nad pijaninom, u

jednom polumračnom kutu sobe, stoji opet poprsje...Elvirina je narav odraz stroga odgoja i blage naravi. Ona poštuje svakiljudski život, bez obzira na porijeklo, stoga i brani Mariju Sabarićevu te sesuprotstavlja bratu. Jedna je među rijetkima koji prihvaćaju Antonija i

iskazuje mu naklonost. Iako svjesna očeve nepravednosti, ona ga poštuje jer joj tako nalaže odgoj i stalež. Elvirina su životna načela ljubav,praštanje i međusobno poštivanje.Najvećom vrijednošću u životu smatra svoju ljubav prema Marku:

Marko, da, ja te ljubim koliko i cvijeće na humku moje majke, koliko ionoga koji je upalio one sjajne luči što trepte nad našim glavama. Marko,

koliko već proživjesmo slatkih časova, koliko nam se već puta sastaše naševruće usne!...Zbog te je ljubavi spremna žrtvovati sve, pa i izgon izroditeljske kuće: Molit ću oca, kazat ću mu koliko te ljubim i svu tugumoga srca. Ako mi se ne smiluje, ostavit ću kuću gdje sam se rodila...

Po svojim osobinama Elvirin lik je paralela Marijinu liku: obje suoblikovane prema istom načelu, samo u različitim društvenimstaležima. Elvira je onaj lik koji prekoračuje granice svoga položaja i



približava se drugoj strani - plemenitošću i suosjećajnošću.#L7R$.% S#L$TT( - bahati plemićki sin koji studira pravo u Beču i svojimponašanjem slijedi oca. Ohol i nasilan, naviknut uzeti sve što poželi,bešćutan i bezobziran, slika je svoga oca Marina prije tridesetak godina. Alfredov izgled odaje njegovu sirovu narav: Alfredo je jaka i oni-skastasa. Debele mišice ispunjavahu mu rukave bijele košulje... Bit će mu

kojih dvadeset i osam godina, a dosta je već oćelavio nad čelom. Kosa mu je crna i rudasta... Po čelu viđaju se kaplje znoja. Brci, debeli, kratki i crni,objesili su mu se preko kutova usta koja su otvorena kao u zapanjenačovjeka. Velik i nešto zavinut nos pričinja se u njegovu upalu licu joštevećim...Iako odrastao u istoj obitelji, Alfredo je po naravi čista suprotnost svojojsestri. Jedino što ga zanima jest njegovo osobno zadovoljstvo. Bezobziran inasilan, Alfredo ne poznaje svetinje. Kad ga sestra pita: Zar se ne bojiš

Boga?,on joj uzvraća drsko:Sto je to Bog?Bez straha za posljedice, Alfredo uzima što poželi, svjestan da ga štiti

njegov društveni položaj: Na posljedice umorstva nije Alfredo pomišljao.Smiješno! Ta koga da se boji? ... Zar ne zna on da mu je otac bogat, vrlobogat? A načelnik, nije li pouzdan prijatelj?... A pravica, sud, žandari ?-Brus!Ipak, poželjevši lijepu Mariju i želeći ukloniti Antonija, koji mu stoji naputu, Alfredo čini niz pogrešaka, gubi kontrolu nad događajima koji će gadovesti do kobnog kraja.

Je)i i stil

Premda nastao prije stotinjak godina, roman i danas čitamo s lakoćom iužitkom. Uzrok je tome Kumičićevo vješto pripovijedanje, stvaranjedramatičnih zapleta, zanimljiva karakterizacija likova. Dijalozi su tečnopisani, i premda ponegdje patetični, potpuno zaokupljaju čitatelja.Osobito su snažni opisi krajolika - ljepote istarskog sela i mora, koji su

ponajprije u službi stvaranja atmosfere.Jezik romana nudi nam, osim bogatstva rječnika, i mnogo arhaizama,dijalektizama i lokalizama. Osobito je zanimljiva uloga pomalozaboravljenih imperfekata i aorista u pripovijedanju, te osobito ustrojstvoKumičićeve rečenice.

*itaju+i djelo obrati po)ornost na• karakterizaciju likova govorom, postupcima i opisom

• opis pejzaža u službi duhovnog stanja lika

• osobit, vrlo bogat rječnik u opisima mora

• ideju pravaštva u romanu• prikaz društvenog sastava istarskog sela koji nam pisac daje pomoćusporednih likova

Ma*urani!, Ivan



Smrt Smail!age *engi+a

0 piscu

Ivan Mažuranić, jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatskog narodnogpreporoda, rodio se u Novom Vinodolskom 11. kolovoza 1814. u

vimućnoj težačkoj obitelji. Školovanje je započeo u rodnom gradiću, gdje jezavršio tri razreda pučke škole, i to na njemačkom jeziku. Školovanje jenastavio u klasičnoj gimnaziji u Rijeci, gdje je nastavni jezik bio latinski.Gimnaziju, koja je tada imala šest razreda, završio je s izvrsnim uspjehom1833. godine i prešao u Zagreb, gdje na liceju upisuje studij filozofije. UZagrebu stupa u kontakt s Ljudevitom Gajem i oduševljava sepreporodnim idejama. Drugu godinu studija filozofije nastavlja uUgarskoj. Materijalno oskudijeva i čezne za domovinom. Kada je počelaizlaziti Gajeva Danica(1835.), šalje joj pozdrav u pjesmi Primorac Danici.Ujesen 1835. vraća se Mažuranić u Zagreb i upisuje pravo na Akademijiznanosti. Završivši i te nauke, namješta se kao pravnik u odvjetničkomuredu koji zbog slabe plaće ubrzo napušta i prelazi kao suplent (pomoćniučitelj) na zagrebačku gimnaziju. Godine 1840., položivši odvjetnički ispit,odlazi u Karlovac, gdje radi kao advokat i tzv. sirotinjski staratelj.Tijekom osmogodišnjeg boravka u Karlovcu, intenzivno se bavi književnimradom. U Zagreb se vraća revolucionarne 1848. U iduća tri desetljećaobavljat će važne političke i državne dužnosti, a 1873. postaje hrvatskiban, prvi »ban pučanin«. Sišavši s banske stolice (1880.), ne bavi se višepolitikom. Posljednje godine života proveo je u samoći baveći sematematikom i astronomijom. Umro je u Zagrebu 4. kolovoza 1890.Mažuranić je autor malog broja djela, ali po umjetničkoj vrijednosti

jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika. Svoj književni radzapočeo je stihovima još kao učenik riječke gimnazije. Mažuranićeva lirikauglavnom je domoljubna i ljubavna. Svoju poetsku individualnost pokazao je dopunom Gundulićeva epaOsman(14. i 15. pjevanje), no životno mu jedjelo spjevSmrt Smail-age Čengića,objavljen 1846. godine u almanahu

Iskra.

SadržajTurski silnik Smail-aga Cengić, nezadovoljan skupljenim haračem,naređuje da se muče i pobiju zarobljeni Crnogorci, čime želi pokazati svojumoć. Bijesni aga daje objesiti i starog Turčina Duraka, koji mu jesavjetovao da pusti Crnogorce kako ne bi kasnije stradao od osvete. Aginosurovo srce ostaje hladno na molbe Durakova sina Novice, poznatogkrvnika i Cengićeva stražara, koji uzalud pokušava spasiti očev život(Agouanje).Hoteći se osvetiti Cengiću za očevu smrt, Novica noću kradom napušta

turski logor i prebjegne Crnogorcima(Noćnik).Pokrstivši se, Novica pristupi crnogorskoj četi, koja se, ispraćenagovorom starca-svećenika, sprema u osvetnički napad na Čengićev logor



(Četa).Za to je vrijeme Smail-aga pošao kupiti harač na gatačkom polju.Razapeo je šatore i počeo mučiti bijednu raju, koja nema odakle platiti onošto on traži. Usput se zabavlja viteškim vještinama, jahanjem idžilitanjem, pri čemu aga, bacivši džilit, umjesto »vlaha« pogađa svogavjernog Safera, izbivši mu oko. Kad Smail-agin pjevač Bauk ismije u

pjesmi taj događaj, Cengić se s još većom silinom i surovošću okomljuje nabespomoćni narod. U tom se času pojavljuje malobrojna, ali hrabracrnogorska četa koju vodi Novica i napada iz mraka turski logor. U borbipogine Smail-aga, ali strada i Novica(Harač).U posljednjem, petom pjevanju (Kob)pjesnik alegorijskom slikomnavješćuje pad turskog imperija utemeljenog na zločinu, pljački inepravdi.

Vrsta djela

Svoje viđenje pogibije turskog silnika Smail-age, Mažuranić je književnouobličio u epskispjev.Epski elementi (pripovijedanje) povezani su u djelu s dramski

utemeljenim sukobima, a sve to popraćeno je lirskim pasusima. Stoga seMažuranićevo djelo čita kao epsko (pripovijedanje događaja), dramsko(dramski prizori) i lirsko (lirski govor, osjećaji i misli).Mažuranićev spjev karakterizira: zgusnuta fabula, radnja koja se odvijau kratkom vremenskom razdoblju, odsutnost digresija i, zaklasičan ep karakterističnih, brojnih epizoda; likovi su, osim Smail--age,ocrtani s nekoliko poteza pa o njihovu karakteru i prošlosti ne saznajemoništa; naracija je oskudna i kratka, a često se prepleće s opisima irefleksijama; pripovjedač nije tipičan epski narator (objektivan idistanciran spram događaja) nego emocionalno angažirani pripovjedač kojiod čitatelja zahtijeva afektivno obojen stav prema prikazanim zbivanjima.

-ompo)icija

Mažuranićev epski spjev sastoji se od 1134 stiha, što osmeraca, štodeseteraca, raspoređenih u pet pjevanja: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i

Kob.

Najduže pjevanje je Harač(623 stiha), a najkraće Kob(34 stiha).

Tematso!idejni sloj

Mažuranićev spjevSmrt Smail-age Čengićadonosi stvarnim povijesnimdogađajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovombezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginojzasluženoj pogibiji.U spjevu je zbita cijela prošlost Hrvata i Južnih Slavena kroz četiristoljeća borbe s Turcima. U dinamičnim i potresnim slikama Mažuranić jeiznio brojne prizore patnje, ponosa, bijede i junačkog umiranja podsilnikom - ali i prizore osvete i pobjede.





stilskih figura (epiteti, poredbe, metafore, onomatopeje i dr.). Nemaskoro nijedne stilske figure koja se nije po nekoliko puta ponovila, aliuvijek svježa i uvijek nova. Ovakva raznolikost u izražajnim sredstvimanije izraz pjesnikove težnje da se nešto ne kaže kao u svakidašnjemgovoru, već kao izraz najdubljih pjesnikovih osjećaja.Budući da govori o »turskoj temi«, Mažuranić unosi u svoj tekst brojne

turcizme(aga, dželat, džiliti dr.). Posegnuo je i za riječima i izrazima izBiblije, tzv. bibleizmima (Stuarac višnji, desnica višnja i dr.). UMažuranićevu jeziku brojni su i arhaizmi(kijem, visocimi dr.).Osnova Mažuranićeva književnog jezika je štokavska, s nekim

čakavskim osobinama u oblicima i sintaksi, kao i s primjesama jezikastarijih dubrovačkih pjesnika.


•

prizore koji su najjače djelovali na tvoje osjećaje• lik Smail-age

• značajke zatočenih Brđana

• lik starca svećenika• Mažuranićev jezik i stil

)ain'+Eu(er&, An'oine de

3ali princ

0 piscu

Francuski književnik Antoine de Saint-Exupery, po zanimanju pilot,rođen 1900. godine, poginuo je u Drugom svjetskom ratu 1944. godine,kad su ga iznad Sredozemnog mora oborili njemački zrakoplovi.

Ostavio je nekoliko romana i pripovijedaka(Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot),u kojima govori o veličini čovjeka, o njegovoj snazi,prijateljstvu i ljubavi, o težnji za istinom, za upoznavanjem samoga sebe iza upoznavanjem svijeta u kojem živi.Svjetsku je popularnost stekao suvremenom bajkom Mali princ,u kojoj

na originalan, slikovit i optimističan način govori o ljudskoj potrebi zaljubavlju, prijateljstvom i bliskošću. U Malom princupisac dotiče ključneprobleme našega vremena, poput osamljenosti, oholosti, otuđenosti,neodgovornosti, površnosti, težnje za vlasti, no najveća je vrijednost knjigeu njezinu optimizmu: ljubavlju, prijateljstvom i radom čovjek može sve

pobijediti.



Sadržaj

Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva: kad je imao šestgodina, nacrtao je svoj crtež broj 1: zmijskog cara kako probavlja slona.Nitko od odraslih nije, međutim, prepoznao zmijskog cara, nego su vidjeliobičan šešir. Stoga je on nacrtao crtež broj 2, koji je iznutra prikazivao i

slona. Nato su mu odrasli savjetovali neka se okani crtanja. Stoga je pisacodabrao drugo zanimanje: postao je pilot1 letio svuda po svijetu. Dugo je, kaže, živio među odraslim, ozbiljnimljudima i nisu mu se svidjeli. Kad bi među njima naišao na nekogabistrijeg, pokazao bi mu svoj crtež broj 1, ali svaki put bi se razočarao -svaki je u tom crtežu vidio samo šešir.No jednom mu se usred leta pokvario avion u pustinji Sahari. Budućidaje bio sam samcat, miljama daleko od ljudskih naselja, bio je prisiljensam otklanjati kvar. Nakon prve noći prospavane napustinjskom pijesku, u zoru ga probudi neki smiješan glasić, koji je tražio

da mu nacrta ovcu. Iznenađen, pilot nije mogao vjerovati svojim očima:usred pustinje vidio je zlatokosog dječačića koji nije djelovao ni izgubljeno,ni prestrašeno, ni gladno samo je uporno tražio da mu pilot nacrta ovcu.Kako pilot nikada u životu nije nacrtao ovcu i nije znao crtati ništa osimona dva crteža, nacrta mu crtež broj 1. Bio je nemalo iznenađen kad mumališan reče da ne želi slona u zmijskom caru jer je slon golem, a zmijskicar opasan. Reče još da je kod njega sve maleno. Tada se pilot prihvaticrtanja ovce. No nakon nekoliko pokušaja koje je mališan odbio, pilot jeizgubio strpljenje jer mu se žurilo popraviti avion. Nacrta mu stoga kutijui reče da je ovca unutra. Dječačić je bio oduševljen: rekao je da je to baš

ono što je želio!Tako se je pilot upoznao s malim princom.Saznao je daje mali princ s drugog planeta, asteroida B 612, koji je bio

tek nešto veći od njega samoga. U razgovorima s malim princom postupno je saznavao ponešto o njegovom planetu, putovanju i dolasku na Zemlju.

Tako je trećeg dana saznao priču o baobabima, čijim je sjemenkama biozaražen njegov planet. Budući da su baobabi golema stabla, valjalo jenjihove mladice iščupati već u samom početku, jer bi u protivnom, kad serazrastu, mogli uništiti planet. Upravo je zato mali princ želio ovcu: dapojede mladice baobaba čim se pojave.Četvrtog je dana pilot saznao da mali princ voli zalaske sunca i da ih na

svom planetu može stalno promatrati: dovoljno je samo da malo pomaknesvoj stolac, tako je malen njegov planet. Reče i da gleda zalaske sunca kad je jako tužan, a jednom ih je gledao četrdeset tri puta.

Petog dana pilot je otkrio tajnu u životu maloga princa. Saznao je danegdje gore, na njegovu planetu postoji jedan cvijet, jedna ruža, koju onvoli i koja je jedinstvena na svijetu i zato se bojao da je ovca ne bi pojela.Pilot mu je stoga obećao da će ovci nacrtati brnjicu.Na planetu maloga princa bilo je mnogo cvijeća, jednostavnog iskromnog, koje nije zauzimalo mnogo mjesta. No kad se ovaj cvijet pojavio,mali princ shvatio je da je to nešto posebno. Cvijet je počeo pupati,

uljepšavao se polako, pomno birajući boje. To je uljepšavanje trajalodanima i danima. A onda se jednog dana, dok se rađalo sunce, rodila iruža. Bila je prekrasna i zadivila je maloga princa. Osim toga, bila je tašta



i zahtjevna: tražila je od njega da je njeguje,štiti od divljih zvijeri kojih uopće nije bilo na njegovom planetu, da jestaklenim zvonom zaklanja od propuha. Zato je mali princ pobjegao, nije je mogao shvatiti. Sada, međutim, kad je bio daleko od nje, shvatio jekoliko mu je značila, koliko mu je uljepšavala život i nadahnjivala ga.Shvatio je da je tada bio odviše mlad da bi znao voljeti.

Za bijeg je iskoristio jednu seobu divljih ptica. Tog je jutra pomno očistiosvoj planet jer je mislio da se više nikada neće morati vratiti. Tužan,oprostio se od svoje ruže, koja mu je tada priznala da ga voli i da će joj bititeško bez njega.Mali princ počeo je tada putovati i posjećivati druge asteroide ne bi li

nešto naučio i potražio neko zanimanje.Na prvom je asteroidu živio neki kralj. Sjedio je na veličanstvenu

prijestolju i maloga princa smatrao svojim podanikom. Mali princ,međutim, nije mogao shvatiti čime taj kralj vlada jer je to bio maleniplanet, a nigdje nije bilo nikoga osim kralja. Činio mu se besmislen život

kralja bez kraljevstva te on otputuje dalje. Zaključio je da su odrasli jakočudni.Na drugom planetu živio je neki uobraženko, koji ga je odmah proglasio

za svoga obožavatelja jer za uobražene ljude svi su drugi obožavatelji. Taj je tražio da mu se mali princ divi, da mu prizna da je najbolji, najljepši,najbogatiji i najpametniji čovjek na tom planetu. Problem je bio što je onbio jedini stanovnik tog planeta. To se malom princu činilo čudnim te onpobježe.Na idućem planetu upoznao je nekog pijanca koji je stalno pio dazaboravi što se stidi. A stidi se što pije. Zato mali princ brzo pobježe. Taj

ga je kratak susret duboko rastužio. I opet je zaključio da su odrasli čudni.Potom je upoznao nekog poslovnog čovjeka. Taj je bio tako zaposlen danije ni podizao glavu kad je razgovarao s malim princom. Stalno jeračunao i računao: brojao je zvijezde. Nije, međutim, znao što bi s timzvijezdama, a nije ga ni osobito zanimao smisao njegova posla. To semalom princu opet učini čudnim i on opet pobježe.Na petom planetu, najmanjem od svih, živio je noćobdija. On je stalnopalio i gasio svjetiljku, već prema tome kako je sunce izlazilo i zalazilo. Abudući da se planet sve brže okretao, dan je trajao samo jednu minutu.Noćobdija je još uvijek palio i gasio svjetiljku poštujući neku davnunaredbu, iako ona nije nikome služila jer nije bilo nijedne kuće, nijednogčovjeka na tom planetu osim noćobdije.Ovaj se čovjek malom princu jedini nije činio smiješnim, možda zato što se jedini do sada nije bavio samim sobom. No na planetu nije bilo mjesta zadvojicu pa mali princ pođe dalje.Šesti je planet bio deset puta prostraniji. Na njemu je živio neki geograf.

Bavio se znanošću, a za to je trebao istraživače. On sam nije htio bitiistraživač pa je maloga princa proglasio istraživačem i želio zapisati štomu on ima reći o svojem planetu. No geograf nije htio zabilježiti podatke oruži jer je ružu smatrao prolaznom. Kad je saznao što znači »prolazno«,mali se princ rastužio za svojom ružom, ali i ohrabrio te upita geografa

kamo bi ga dalje uputio. Geograf mu preporuči planet Zemlju koja je nadobru glasu.Tako mali princ dođe na Zemlju. Pao je u afričku pustinju i prvo biće s



kojim se susreo bila je zmija. Kad je pitao gdje su ljudi, jer se osjećaosamljeno bez njih, ona ga pouči da čovjek može biti osamljen i međuljudima. Reče mu zatim i da je ona moćna, moćnija od kraljevskog prsta teda ga jednim svojim dodirom može odnijeti tamo odakle je došao. Kad jemali princ upita zašto govori u zagonetkama, zmija mu odgovori da ih onasve rješava.

Mali princ prešao je čitavu pustinju, no nije susreo ljudi. Potom se popena neku visoku planinu, a na njegovo dozivanje odazva mu se samo jeka.Tako je mali princ stekao vrlo neugodan prvi dojam o Zemlji.Nakon duga hodanja naiđe na neki put. On ga je odveo do vrta puna

rascvjetanih ruža. Kad ih je mali princ vidio, bio je vrlo nesretan. Vjerovao je da ima jedinstven cvijet i da je zato bogat, no sad je vidio daje to bila jedna obična ruža. To gaje vrlo rastužilo te on leže u travu i gorko zaplaka.

Tada se pojavi lisica. Mali princ je pozva da se igra s njim jer je jakotužan. No ona ga pouči da je prvo mora pripitomiti. Objasnila mu je štoznači taj pojam: to znači uspostaviti veze, postati potrebni jedno drugome i

tada će on za nju i ona za njega biti jedini na svijetu. Mali princ nato rečekako misli da je njega pripitomila jedna ruža.U druženju s lisicom mali je princ mnogo naučio. Shvatio je da ljudinemaju više prijatelja jer nemaju vremena za njih, saznao je što značiobred i što je radost druženja, otkrio je da je govor često izvornesporazuma.Kad je došao dan rastanka, lisica mu je rekla da pođe ponovno pogledati

ruže i shvatit će daje njegova ruža jedinstvena na svijetu.On ode i reče ružama da ih nitko još nije pripitomio i da one nisu još ništa,a njegova je ruža dragocjena upravo po tome što je njegova prijateljica.

Dragocjena je zbog ljubavi i pažnje koju joj je poklanjao.Na rastanku mu lisica pokloni jednu tajnu: čovjek samo srcem dobrovidi. Bitno je očima nevidljivo. A čovjek postaje zauvijek odgovoran za onošto je pripitomio. Tako je i mali princ odgovoran za svoju ružu.Nakon toga mali je princ susreo skretničara koji je skretao vlakove pune

užurbanih ljudi, a potom trgovca savršenim pilulama za gašenje žeđi,pomoću kojih se uštedi 53 minute tjedno.Osmog dana boravka u pustinji pilotu je nestalo vode za piće. Zajedno

pođoše tražiti bunar. Noseći na rukama uspavanog mališana, pilot shvati

zašto je mali princ poseban: bio je takav zbog svoje vjernosti jednomcvijetu, zbog ljubavi prema ruži koja je zračila iz njega čak i kad je spavao.Koračajući tako, u zoru nađe bunar. Dade piti malom princu, a tada se i

sam napije. Ta ih je voda povezala, njihov zajednički hod pod zvijezdama izajedničko traženje bitnoga donijelo im je sreću i smirenje. No odmahzatim došla je i bol. Pilot je shvatio da se mali princ namjerava vratitiodakle je i došao. Rekao mu je neka se vrati svome poslu na avionskommotoru i neka dođe sutra navečer - tada će biti godišnjica njegova dolaskana Zemlju.

Kad je pilot došao sutra navečer, mali je princ razgovarao sa zmijom idogovorio da će noćas doći na mjesto svoga pada na Zemlju. Bila je togrozna zmija čiji otrov ubija za trideset sekundi. A mali je princ već znao



daje pilot uspio otkloniti kvar na avionu. Rekao je da mu je drago što sesada može vratiti kući jer se i on noćas vraća svojoj kući, samo to će bitimnogo teže i dalje.I te je noći mali princ otišao. Morao je otići jer se osjećao odgovornim za

svoju ružu. Prvo je pored njegova gležnja bljesnula žuta zmija poput

munje. Potom je mali princ pao, polako kao što pada stablo, nečujno zbogpijeska.Ono što nam je ostavio u uspomenu jest smijeh bezbrojnih zvijezda na

noćnome nebu, koje se smiju glasom maloga princa svaki put kadapogledamo gore.

Vrsta djela

Mali princ je suvremena bajka: njezina je radnja izmišljena, nestvarna, nosmještena je u suvremeno doba, sa stvarnim likovima, za razliku odtradicionalne bajke, u kojoj su likovi izmišljena bića poput patuljaka, vila,

vještica, zmajeva itd.Osim toga, suvremena ili moderna bajka govori o problemimamodernoga doba. Tako su problemi o kojima govori ova bajka otuđenost,ljudska usamljenost, nedostatak ljubavi...Budući da ova priča ima preneseno značenje, i da je u cjelini tumačimo

kao alegoriju, možemo je odrediti i kao alegorijsku priču. Alegorija jestilski postupak prenesenog značenja koje se proteže kroz čitavo djelo, tetek otčitavanjem metaforičnosti djela u cjelini čitatelj otkriva jedan dublji,skriveni smisao i poruku. Ovo je alegorijska priča u pravom smislu: svakise njezin dio može tumačiti u prenesenom značenju, a dubina i ozbiljnost

piščeve poruke otkriva se odgonetavajući mnogoznačnost različitih slojeva,ovisno o razini i znanju čitatelja. Nevjerojatno je koliko se mnogo značenjai poruka može pronaći u ovoj tankoj knjižici, pisanoj tako jednostavnim jezikom.

Tematso!idejni sloj

Jednostavnim jezikom ispričana priča o malom dječaku iz svemira kojiputuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu, krije pod svojim dječje jednostavnim izrazom golemo bogatstvo ideja i poruka. Ovo nije priča za

djecu - ovo je priča za odrasle, barem za one odrasle koji još žele i znaju usebi potražiti djetinji žar iskrene težnje za spoznajom svijeta i ljudi.Putovanje maloga princa po planetima na kojima žive čudaci izvrstan je

slikovit prikaz ljudske osamljenosti, oholosti, samodo-statnosti iotuđenosti. Te likove nije pisac slučajno smjestio na planete, malene imeđusobno izolirane. Svaki taj lik živi u svom zatvorenom svijetu, upomaknutom sustavu vrijednosti koji je razumljiv i prihvatljiv samonjemu samome. Nitko od njih ne komunicira ni s kim drugim. Ti planeti injihovi stanovnici izazivaju nas da razmislimo dokle smo otišli u svojojsebičnosti i egoizmu - mi sami postajemo mjera svih stvari i vrijednosti.

Kralju bez kraljevstva važna je samo moć, uobraženko zna samo za sebe ine vidi i ne čuje nikogaosim sebe samoga. Pijanac je izgubljen i slab, zatvoren u krug svoje



slabosti i bijede u kojem više ne razlikuje uzrok i posljedicu. Poslovničovjek zarobljen je poslom toliko da više uopće ne vidi smisao svoga rada,a noćobdija pak radi poslušno i bezpogovorno posao koji je davno postaobesmislen. Geograf se hvali svojom znanošću, iako nje zapravo i nema. Svisu ti likovi opterećeni samo jednim: formom, izvanjskim izgledom. Važno jeizgledatizaposlen, važno jeizgledatimoćan, važno jeizgledatilijep.

Takvom se svjetonazoru suprotstavlja lisica (lisica je u bajkama uvijekmudra!), koja kaže:Samo se srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.Pustinja u koju je pao mali princ nije Sahara, nije uopće neki prostor - ona je duhovna pustinja modernog čovjeka. U toj pustinji ne možete naćičovjeka. Nalazite prekrasne bokore ruža koje čovjek uzgaja kako bi lijepoizgledale, a zapravo: - Lijepe ste, ali ste prazne - reče im on još. - Za vasčovjek ne može umrijeti.Nalazite vlakove nakrcane ljudima koji jure nisami ne znajući za čim: -Strašno im se žuri - reče mali princ. - Za čim to

jure? - To ne zna ni vlakovođa - reče skretničar.Nalazite trgovce svim isvačim, sve besmislenijim stvarima, kao što su pilule za žeđ, a lisica

mudro zaključuje: Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznavaju. Oni kupuju već gotove stvari kod trgovaca. Ali kako ne postoje trgovci prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja.

No kad bi ova bajka završavala na konstatiranju takvoga jadnog itamnog stanja, to uopće ne bi bila bajka. Mudra lisica nudi mnogeodgovore: valja tražiti srcem, valja uložiti vrijeme i trud za dobrerezultate, valja poštivati obrede, valja odgajati prijatelje, valja bitiodgovoran, valja znati prihvatiti žrtvu. Odnos lisice i maloga princa jeodnos dvoje prijatelja, no može se otčitavati i kao odnos učitelja i učenika(obostrano!).

Ono najvrjednije što je lisica naučila od maloga princa jest da su i suzeugodne kad plačemo za nekim koga volimo, a ono najvrjednije što je maliprinc naučio od lisice jest: Bitno je očima nevidljivo.Vrijeme što sam ga izgubio za svoju ružu čini tu ružu tako dragocjenom. Ja sam odgovoran za moju ružu.Odnos maloga princa i ruže bogat je i višeznačan. U njemu nalazimo

čitav spektar osjećaja: od divljenja i zaljubljenosti, preko međusobneovisnosti i pretjerane težnje za ugađanjem, naznaka želje za vladanjemnad onim drugim, želje za bijegom, do konačnespoznaje da je ljubav onoliko prava koliko mi u nju uložimo, da ljubav

podrazumijeva prijateljstvo, odgovornost, žrtvu. Zaista, prava ljubavnapriča, u kojoj možemo jasno promatrati sazrijevanje ljubavi do njezinavrhunca: - Znaš... moja ruža... ja sam za nju odgovoran! A ona je takoslaba! Tako je bezazlena. Ona ima samo četiri bijedna trna da je štite odsvijeta...Tako govori mali princ u trenu kad umire za svoju ružu. I upravo je ovo najizazovnije što je mali princ naučio: odgovornost. U današnjemsvijetu, kad nam se preko svih medija poručuje da je važno samo sebezadovoljiti, da je važna samo vlastita ugoda i lagodnost, da je nešto dobroonoliko koliko nam godi, ova je misao provokativna i teško prihvatljiva.Biti odgovoran za drugoga, biti odgovoran za svoj život, ali i za život onogakoga voliš - teška je zadaća. Ona podrazumijeva žrtvu, bol, samo-odricanje. To je oštra suprotnost vladajućem svjetonazoru ugode isebičnosti. No mali princ shvaća - budući da iskreno traži - da je upravoodgovornost bit ljubavi i prijateljstva. Shvativši to, on je spreman umrijeti



jer zna da će se tako vratiti svojoj ruži, za koju je odgovoran.Još je mnogo simbolike i plemenitih poruka u ovoj suvremenoj bajci,

koje se mogu otčitati sa stjecanjem životnoga iskustva. Stoga je dobro ovojse knjizi vraćati i češće je listati kako bi i čitatelj vidio koliko jenapredovao u otkrivanju jednoga maloga princa u samome sebi.

"rostor i vrijeme

Tipično za suvremenu bajku, u Malom princunisu jasno razgraničenistvarni i izmišljeni prostor i vrijeme.Radnja se zbiva u pustinji Sahari na planetu Zemlji te na nekoliko

asteroida negdje u svemiru. Kad konkretnu pustinju protumačimo kaostanje, a ne kao prostor, tada se otvaraju još mnoge mogućnosti tumačenjai iščitavanja prenesenih značenja u tekstu. Duhovito je poigravanjekonkretnim prostorom na kraju knjige, gdje autor još jednom crta baš onajprostor u kojem se eto, mali princ pojavio na Zemlji, a zatim iščezao.Crtež

prikazuje dvije zakošene linije nad kojima je zvijezda. Poziva li nas taj, nipo čemu prepoznatljiv, pustinjski prazan prostor nad kojim sjaji dalekazvijezda, na naše vlastito traganje za smislom i čovječnošću u pustinjimodernog života?Ni vrijeme nije jasno određeno u uobičajenom smislu te riječi, nego je i

ono relativizirano. Ono je naime važno u ovoj priči, ali samo u smisluvremena djetinjstva i vremena odrastanja u čovjekovu životu. Pisac sepoigrava s točnim određenjem i potpunim neodređenjem vremena kadkaže da se taj događaj zbio prije šest godina. Taj je podatak za pričunefunkcionalan jer je sve ostalo u vezi s vremenom neodređeno. Isto

poigravanje s određenjem vremena prepoznajemo i u činjenici da je maliprinc bio na Zemlji točno godinu dana te da je otišao upravo na obljetnicusvog dolaska.Takvim poigravanjem s prostorom i vremenom otvaraju nam se

mogućnosti njihova tumačenja kao svevremenosti i sveprisutnosti.

Liovi

3#L( je"R(&2 dječačić iz svemira koji prvi put dolazi na planet Zemlju, u

želji da nešto nauči i otkrije. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže, zahtjevnost jedne ljubavi. On putuje svemirom u iskrenojpotrazi za spoznajom, za boljim razumijevanjem sebe sama i ljudi. Želinaučiti, želi pronaći smisao.Fizičku karakterizaciju maloga princa pisac je proveo doslovno -umjesto

opisivanja njegova izgleda, jednostavno ga je nacrtao. Vidimo takozlatokosa dječačića u prinčevskoj odori s mačem u ruci. Jedan običanportret maloga dječaka, ljepuškasta i simpatična.Od ostalih pojedinosti saznajemo kako se mali princ smije: I mali princ

udari u prekrasan smijeh.No daleko važniji od njegova izgleda jest unutarnji svijet maloga princa.

Ponajprije ga određuje njegova iskrenost. Iskreno kao što samo dijetemože, on putuje svemirom tražeći smisao, želeći upoznati druge planete i





biti - jednostavne. Kao što mali princ spontano i jednostavno izgovaravelike životne mudrosti, tako i pisac jednostavno oblikuje ovu veliku pričuo prijateljstvu i ljubavi. Jezik je neposredan i jezgrovit, nema suvišnihriječi ni objašnjenja. Cesto će čitatelj zastati nad neposredno izrečenimvelikim mislima, a pisac mu u razmišljanju neće zasmetati svojimkomentarima.

Stil se priče odlikuje slikovitošću, osobito u mudrim izrekama, kojimaovaj tekst obiluje. No i ta je slikovitost neposredna, jednostavna i stogasnažna. Čitava je priča zapravo na granici lirskoga, na granici poezije uprozi i mnoge se rečenice pamte poput stihova neke drage pjesme. Lirskiopisi zvjezdanog neba ili staroga zdenca ne osvajaju nas svojom rječitošću,nego neposrednošću i slikovitošću.


•

uišeznačnost motiva• ilustracije u knjizi

• mudre izreke• duhovitost teksta

)hakes(eare, VVillia#

Romeo i Giulietta

% piscu

0životu najpoznatijega svjetskog dramatičara ima vrlo malo pro-vjerljivihpodataka. Rodio se 1564. (iste godine rođeni su Galileo Galilei iMichelangelo Buonarroti) u engleskom gradiću Stratfordu na rijeci Avon uimućnoj obitelji. Otac mu je bio trgovac i ugledan građanin, pa je bio čak ibiran za gradonačelnika. Međutim, oko 1577. obitelj je zapala u

materijalne poteškoće i osiromašila. Godine 1582. William se ženi s osamgodina starijom Ann Hathway. Ubrzo im se rađa kći Sušan, a dvije godinekasnije blizanci Hamnet i Judith. Shakespeareu se zameće svaki trag do1592. kada saznajemo da je u Londonu i da se bavi glumom i pisanjemdrama. Shakespeare je pisao vrlo mnogo a njegove drame su čestoizvođene te stječe ugled najboljega engleskog pisca komedija i tragedija.Financijski neovisan, Shakespeare postaje suvlasnikom poznatogkazališta »The Globe«. Potkraj života vraća se u rodni Stratford, gdjeumire 1616. (iste godine umire i španjolski pisac Cervantes).Shakespeareove drame (njih 37) dijele se na »kraljevske drame« ili

»historije«, komedije, tragedije i »romantične igre«. Najpoznatije su: Hamlet, Romeo i Giulietta, Otelo, Kralj Lear, Macbeth(tragedije); San. Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica(komedije).



Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi ljubavniSoneti.

Sadržaj

Radnja Shakespeareove tragedije zbiva se u talijanskom gradu Veroni,gdje se među dvjema moćnim i uglednim obiteljima - Capuleti1Montecchi - zametnulo žestoko neprijateljstvo koje se prenosilo sgeneracije na generaciju.Jedne tople srpanjske nedjelje gradom šeću Samson i Grgur,Capuletijeve sluge, u potrazi za kavgom. Idealna im se prilika ukažekada sretnu sluge iz suparničke obitelji Montecchi. Dolazi do tučnjave iborbe mačevima, koja postaje sve masovnija i u koju se na kraju uključujučak i sami glavari zavađenih veronskih obitelji. Borbu uspjeva prekinutitek dolazak kneza Scale, koji upozorava obje obitelji da će ih drastičnokazniti budu li se neredi ponovili.

Stari Montecchi i njegova supruga sretni su što u tučnjavi nijesudjelovao njihov sin Romeo. No Romeovo ponašanje u posljednje vrijeme je čudno: noću luta šumom, bolno uzdiše, izbjegava društvo a preko danazatvara se u svoju zamračenu sobu. Zabrinuti roditelji pokušavaju saznatiod Benvolija, Romeova rođaka i najboljeg prijatelja, što je tome uzrok.Benvolio uskoro otkriva da je Romeo zaljubljen, ali nesretno, jer lijepaRozalina ne mari za njega. Da bi ga oraspoložio, Benvolio predlaže danavečer tajno pohode bal koji priređuju Capuletijevi, uvjeravajući ga da ćeondje među veronskim ljepoticama pronaći lijek svojoj bolesti. Iako imačudan predosjećaj da će se dogoditi zlo, Romeo prihvaća prijateljev

prijedlog.Za to vrijeme u domu Capuletijevih uzbuđenje raste. Ne samo zbog balakoji se treba održati već i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji je došaoisprositi Capuletijevu kći Giuliettu. Stari Capuleti izjavljuje da jeGiulietta još premlada za udaju, no ne skriva svoje zadovoljstvo Parisovomponudom. Trinaestogodišnja Giulietta prekrasna je djevojka puna života.Još neiskusna u ljubavi, smjerno obećaje ocu da će nastojati svidjeti seParisu kada ga bude upoznala na plesu.No te noći Giulietta susreće Romea i u hipu Pariš i Rozalinda bivaju

zaboravljeni. Bila je to ljubav na prvi pogled. Problemi nastaju kada

Tebaldo, nećak gospođe Capuleti, prepozna maskiranog Romea i hoće se snjim odmah obračunati. Stari ga Capuleti uspijeva nekako smiriti, ali ne izatomiti njegovu želju za osvetom.Nakon bala, Romeo se nađe u vrtu podno Giuliettina prozora. Uromantičnom prizoru dvoje zaljubljenih zavjetuju se na vječnu ljubav iodlučuju se vjenčati.Fra Lovro, franjevački redovnik, zabrinut je zbog njihove nagle i strasneljubavi. Ipak pristaje tajno ih vjenčati, nadajući se da bi njihovo vjenčanjemoglo prekinuti krvave sukobe između njihovih obitelji. Ali sudbina stavlja novu prepreku. Romeo, koji se netom tajno vjenčao sGiuliettom, zatiče svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u svađi saTebaldom, koji je došao osvetiti se. Tebaldo naziva Romeahuljom i izaziva ga na dvoboj, no Romeo ne prihvaća borbu. Izjavljuje da



Capuletijeve voli jednako kao i svoju obitelj. Svi su iznenađeni Romeovimponašanjem. Vatreni Mercuzio prihvaća Tebaldov izazov. Prije negoli ihRomeo uspjeva rastaviti, Tebaldo probode Mercuzija.Ispunjen osjećajem krivnje i nabujale mržnje zbog stradalog prijatelja,

Romeo nasrće na Tebalda. U borbi na život i smrt, Romeo pobjeđuje svogasuparnika. Zbog Tebaldova ubojstva, Romeo mora u progonstvo.

Giulietta s uzbuđenjem iščekuje svoju prvu bračnu noć kad stiže dadiljas lošim vijestima: njezin rođak Tebaldo je mrtav, a knez je protjeraoRomea iz grada. Giulietti, shrvanoj bolom, dadilja otkriva da se Romeosakrio u ćeliji kod fra Lovre.Stari Capuleti strašno je pogođen Tebaldovom smrću, a još više patnjom

svoje miljenice Giuliette. Stoga odlučuje da je najbolje odmah svepripremiti za Giuliettino vjenčanje s grofom Parisom. No Giulietta seodbija udati za Parisa, što razgnjevi starog Capuletija. Ne nalazeći ni ukoga razumijevanja i pomoći, Giulietta odlazi fra Lovri koji smišlja opasanplan: Giulietta treba popiti tajanstveni napitak koji će na 42 sata

zaustaviti njezino disanje pa će svi pomisliti da je umrla. Kroz to vrijemefratar će poslati glasnika po Romea, koji se sklonio u Mantovu. Potom ćese Romeo i Lovro sakriti u grobnicu i pričekati dok se Giulietta neprobudi. Romeo će je odvesti sa sobom a kada fra Lovro objavi da suvjenčani, moći će se oboje vrati u Veronu. Giulietta ispija napitak.Idućeg jutra, kada je dadilja došla u Giuliettinu sobu kako bi je

pripremila za vjenčanje, zatječe njezino beživotno tijelo i u kućiCapuletijevih zavlada duboka tuga.Fra Lovro šalje poruku Romeu, no pismonoša ne uspijeva stići do

Mantove. Romeov sluga Baltazar prvi stiže do njega i priopći mu da jeGiulietta mrtva. Izvan sebe od boli, Romeo kupuje otrov i juri u Veronu.

Pred grobnicom zatječe ožalošćenog Parisa, koji ga ne želi propustiti dotijela voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija Parisa. PosljednjaParisova želja bila je da bude pokopan uz Giuliettu, što mu Romeo i obeća.Kada ugleda svoju voljenu Giuli-ettu, Romeo, misleći da je mrtva, ispijaotrov i umire.Fra Lovro požurio je u grobnicu kako bi bio ondje kada se Giulietta

probudi. Stigavši, nalazi Parisa i Romea mrtve. Uskoro napitak prestajedjelovati i Giulietta se budi. Kada otkrije da je Romeo mrtav, ne želi izaćiiz grobnice. Uzima Romeov bodež i ubija se.Tragična smrt Romea i Giuliette ujedinila je njihove obitelji i prekinula

dugovjeku mržnju.

Vrsta djela

Romeo i Giulietta je tragedija napisana u stihovima. Tragedija je dramskaknjiževna vrsta u kojoj su junaci žrtve vlastite nesretne sudbine.Shakespeare nije sam izmislio fabulu ove tragedije. Novela sličnog

sadržaja poznata je u Italiji već u 15. stoljeću, a motiv su kasnije obradilirazličiti pisci. Kao inspiracija Shakespeareu je poslužila poemaTragična

povijest Romea i Giulietteengleskog pjesnika Arthura Brookea iz 1562.

-ompo)icija



Shakespeareova tragedija sastoji se od 5 činova (prvi i drugi čin imajuprolog).Za dramsku radnju Romea i Giuliettekarakteristično je da se odvijavelikom brzinom od početka do kraja.

Tematso!idejni slojTema Shakespeareove tragedije je iskrena, neobuzdana i bezgraničnaljubav dvoje mladih čiji su roditelji u krvnoj zavadi.Shakespeare nas uči da bez istinske ljubavi, za kakvu su živjeli Romeo i

Giulietta, ovaj svijet nema pravoga smisla.Temeljni motiv u tragediji jeljubavkoja se javlja u različitim vidovima.

Ljubav Romea i Giuliette zauzima središnje mjesto. Njihova ljubav »naprvi pogled« brzo se razvila u obostrano čvrstu vezu. Romeo i Giuliettaspremni su učiniti sve kako bi bili zajedno, no sudbina je bila protiv njih.

Njihovoj iskrenoj i romantičnoj ljubavi, Shakespeare suprotstavlja lažnuljubav, kakva je, primjerice, bila Romeova spram Rozalini, odnosnotjelesnu ljubav o kojoj govore dadilja, Mercutio i sluge.Sukob je također jedan od temeljnih motiva u djelu. I on se javlja u više

oblika, a temeljni je mržnja između moćnih veronskih obitelji. Sukobi se javljaju i između muškaraca i žena, roditelja i djece,pojedinca i društva.Zanimljivi motiv je i kontrast izmeđustvarnog svijetakoji karakterizira

ponajprije mržnja dviju obitelji inestvarnog svijetasatkanog od poezije isnova u kojem živi Romeo (i Giulietta).

Sudbinatakođer igra važnu ulogu u djelu - štogod su mladi ljubavnicipokušavali, nisu mogli izbjeći svoj tragični kraj zapisan u zvijezdama.

"rostor i vrijeme

Radnja Shakespeareove tragedije zbiva se u talijanskom gradu Veronipočetkom 16. stoljeća.

Liovi

R%3$% 3%&T$22'( uman je i simpatičan mladić pun plemenitih vrlina.Njegovi najbolji prijatelji su Benvolio i Mercuzio. Na početku komadaRomeo je zaslijepljen lijepom Rozalinom koja ne mari za njega. No to i nijebila prava ljubav. Nju će otkriti tek kada upozna Giuliettu. Romeo jestrastan mladić i pomalo sanjar. Osjećaji su mu najvažniji i ne obazire sepreviše na realan svijet koji ga okružuje. Nakon susreta s Giuliettom, ukoju se zaljubljuje na prvi pogled, njegovo biće u potpunosti je obuzetoljubavnom strasti što će, skupa s njegovim nepraktičnim karakterom,rezultirati tragičnim udesom.

G(1L($TT# 2#"1L$T( vrlo je mlada (ima nepunih četrnaest godina) i lijepadjevojčica koja tijekom pet sudbonosnih dana, koliko traje radnjaShakespeareove drame, doživljava duboku promjenu. Nakon susreta s



Romeom i ljubavi na prvi pogled, ona se iz nevine i neiskusne djevojčice,ovisne o svojim roditeljima i dadilji, transformira u mladu ženu koja samadonosi ključne životne odluke. Za razliku od romantičnog Romea, ona jepraktičnija osoba, no idealist u duši. Svjesna je da u životu postoje ozbiljniproblemi, ali vjeruje da ljubav pobjeđuje sve zapreke.

B$&V%L(%

i3$R215(%

Romeovi su prijatelji. Oprečnih su karaktera.Benvolio je miran i razuman mladić, dok je Mercuzio srčan i tempe-ramentan.T$B#L.% je nećak gospođe Capuleti. Naprasit je i agresivan; isključivo gapokreće mržnja prema članovima obitelji Montecchi.G%S"%.(& ( G%S"%;# 2#"1L$T( daleko su od idealnih roditelja. BogatiGiuliettin otac autoritativna je osoba koja smatra da su članovi obiteljinjegovo vlasništvo pa je u kući mir sve dok Giulietta poslušno ispunjavanjegove zapovijedi. Kada Giulietta odbije udati se za grofa Parisa, njezinotac spreman je izbaciti je iz kuće. Gospođa Capuleti mnogo je mlađa od

svoga supruga i među njima nema prave ljubavi. Spram kćeri odnosi sehladno i bez materinske ljubavi.G%S"%.(& ( G%S"%;# 3%&T$22'( brižni su Romeovi roditelji. Kada Romeobude protjeran iz Verone, gospođa Montecchi umre od žalosti.

7R# L%VR% dobroćudni je franjevac pun iskrene i nesebične ljubavi premabližnjima. Svi cijene njegove savjete i njemu se utječu Romeo i Giuliettakada se nađu pred problemima. Iako mladim zaljubljenicima savjetuje dabudu oprezni i da ne žure u donošenju važnih životnih odluka, događaji seodvijaju isuviše brzo da bi omogućili ozbiljna promišljanja. Fra Lovropristaje tajno vjenčati Romea i Guliettu nadajući se da će taj čin prekinuti

vjekovnu mržnju među njihovim obiteljima. Iako poduzima sve da spasiRomea i Giuliettu, njegov plan ne uspijeva spriječiti njihov tragičan kraj.G(1L($TT(&# .#.(1# brinula se o njoj od njezina dolaska na svijet. Njezinabriga o Giulietti je iskrena i duboka. U mnogočemu joj je nadomjestilabešćutnu i hladnu majku. Dobre je duše, temperamentna i puna života.Prava je klepetuša, koja često zna svoje riječi začiniti paprenim šalama.Ipak, duboko je razočarala Giuliettu kada joj je savjetovala da se uda zagrofa Parisa.

*itaju+i djelo obrati po)ornost na• različite vidove ljubavi (romantična, iskrena, lažna...)• uzroke tragičnog kraja

• karaktere glavnih lica• kompoziciju• Shakespeareov pjesnički jezik

)'ahuljak, Vi-nja



.on od Trome:e

% piscu

Višnja Stahuljak-Shytil rođena je 1926. u Zagrebu, gdje stalno živi i radi.Potječe iz obitelji glazbenih umjetnika, pa je i sama diplomirala solo-pjevanje na Muzičkoj akademiji studirajući usporedo hrvatski jezik ietnologiju na Filozofskom fakultetu. Djeluje na područjima glazbe,kazališta i književnosti. Niz godina radila je u Zagrebačkom kazalištulutaka, zatim na Glazbenoj školi Blagoje Berse, te vodila Operni studio.Prvim književnim radom javila se 1953. Otada je objavila više oddvadeset knjiga proze, poezije, igrokaza, te dvije drame. Djela joj seprevode na strane jezike, a i sama se književnica bavi prevođenjem. VišnjaStahuljak za svoj je rad primila više književnih nagrada.

U njenom stvaralaštvu za djecu valja izdvojiti romane: Začarani putovi, Djevojčica i paun, Don od Tromeđe;zbirke priča: Kućica s crvenimšeširom, Čarolije iza ugla i brojne igrokaze: Crveni kišobrani, Striko Joško,

Zvrk iUsko, Mudri pijetaoi dr.

Sadržaj

U rodnom leglu uz majku-kuju, braću i sestre jedan je psić dobio ime -Trap. Velikodušno je prepuštao braći da se nasisaju, a on bi bio zadnji.Mati-kuja bila je suzdržana, nije lajala tek tako kao prosti seoski psi, ona

je bila od roda slobodnih čuvara-šarplaninaca. Kad su poodrasli, psići suprodani. Imali su rodovnike i tako Trap dobije novo ime - Don od Tromeđe.Odvojen od majke-kuje Trap se prisjećao njezinih priča. Najdraža mu jebila ona o kuji koja je od vukova obranila svoje mlade: Stara vučicaprodrla je u tor i ubijajući ovce i janjad približavala se kuji sa štencima.Kuja je shvatila da će ovo biti borba na život i smrt jer - ona je moralaobraniti svoje potomstvo. Uzela je najslabijeg štenca i stavila ga kaomamac. Vučica gaje dohvatila, ali kuja ju je zgrabila i pregrizla joj žilukuca-vicu. Ranjenog psića kuja je skrivala i njegovala sve dok nije ozdravio.

Iako hrom, i on je našao svoje mjesto u životu, čuvao je gospodarevu kuću.Trapa su uzeli dobri ljudi, Pipa i Gego, čuvao je njihovu kuću i vrt. Utome je često bio pretjerano revan, pa je znao izazvati i neugodnosti svojimgospodarima. Poput majke-kuje ni on nije lajao bez jakog razloga, agospodare je slušao u svemu iako ga nikada nisu dresirali.Prisjetio se još jedne majčine priče, one o željeznoj ogrlici. U davnini, psi

čuvari ovaca nisu imali ogrlice. Zato su stradavali od vučjih ugriza u vrat.Ljudi su se dosjetili i stavili im ogrlicu sa željeznim zupcima. Otad su psibili zaštićeni.Trap, sada Don, se razbolio. Gospodari su ga liječili i njegovali kao

najdražeg prijatelja. Bolest gaje učinila mudrijim i opreznijim. Kako su odvukova nastali psi, pričala mu je majka-kuja: u pradavnoj prošlosti čovjek je našao ranjeno vučje mladunče. Uzeo ga, izliječio i ostavio u svojoj kući.



Neprijatelji napadoše čovjeka, a vučica mu priskoči u pomoć i spasi ga.Ostala je zauvijek uz čovjeka, a njeni potomci postadoše vjerni prijateljiljudima. To su ponosni psi, slobodni čuvari, nastali iz ljudskog milosrđa.Došlo je i prvo Donovo proljeće, obilježavao je mokraćom svoj teritorij.

Postao je gospodar ulice. O načinu izbora vođe slušao je on od svoje majke.Psi u borbi za prvenstvo izbjegavaju borbu do smrti, a najsnažniji postaje

vođa. Dovoljno je da pobjednik stavi šapu na prsa pobijeđenoga koji ležinauznak.Don je postao gospodarom na obližnjoj livadi svladavši velikog vučjaka.

Kad mu je stavio šapu na prsa, po prastarom običaju pogledao je okolo, svisu morali vidjeti i priznati njegovu pobjedu.S drugim psima Don je često trčao uokolo. Znao je sa Salate otići u

Biskupski park ili na Zrinjevac. Tamo je uvijek koristio priliku da zaštitislabije. Da bi spasio malenog psića kojeg je napao bulterijer, upustio se uopasnu borbu - i pobijedio. Volio je da mu se oda priznanje, iskaže ljubav i pažnja. Onda je bivao još

bolji, jer mu je tako nalagala njegova ponosna krv. Ali, oluje i gromova jako se bojao. Tada bi zabio glavu u kut, stisnuo uši i zvjerao u prazno.Pipa i Gego su ga zbog toga zadirkivali.Kad je dovoljno odrastao, gospodari su odlučili poći s njime na izložbu

pasa. Tamo su psi bili vezani i smješteni u tijesne kaveze. Lajali su,skvičali i režali. Ni Donu nije bilo ugodno. Ljudi su ga sebojali jer je bio velik, a znali su da su šarplaninci opasni. Dobio je nagradui diplomu: najljepši pas iz kategorije mladih i najljepši šarplaninac.Kod kuće je Don svoje dužnosti vjerno izvršavao: kad bi Gego otputovaoposlom, Don bi postao Pipin zaštitnik. Iako je poznavao dječake iz

susjedstva, kad je jedan preskočio ogradu radi lopte, Don ga je priklještiouz plot. Prepao se dječak, prepali su se susjedi, ali Donje mislio: »Poštenčovjek ulazi na vrata, ne skače preko ograde«. Držao ga je priklještena doknije došla Pipa. Dok su se susjedi ljutili, Pipa im je tumačila kako je passamo čuvao kuću. Jednog dana došli su ljudi s kujom. Htjeli su imatičistokrvne šarplanince, pa se Don prvi put pario. Tako je sazrijevao živećiu slozi s ljudima.Na sljedećoj izložbi pasa nenadano je susreo svog brata Capa. Cap senikada nije prilagodio ljudima, režao je i bjesnio. Sudbina mu je bilazapečaćena - odveli su ga živoderi.

Don je pobjeđivao na izložbama, prilagođavao se ljudima i biozadovoljan sobom. Smatrali su ga dobroćudnim psom. Jednom je sgospodarima pošao na more. To je bilo novo iskustvo. Našao je novu ljubav,kuju na otoku, do kojeg je morao plivati preko morskog kanala. Bio je točudan prizor: pas u moru, i izazivao je opću pozornost.Imao je ljubavnu avanturu i s kujom na brodu, čiji je gospodar bio

kapetan. Divno se zabavljao na moru, upoznavao je nove stvorove:magarca, kuniće, igrao se s djecom kupača, koji su često negodovali bojećise tako velika psa. Ali Don se opet dokazao kao junak: neki se dječačićodvojio od roditelja i pao sa strme obale na žal. Don gaje slijedio slutećinesreću. Dječak se onesvijestio, a Don je ostao uz njega lajući i dozivajući

pomoć. Spasio je mališana. Ponovo je bio zadovoljan sobom. Ali bilo je i okrutnih ljudi koji su ga mamili ribom, mahali njome prednjegovim nosom, ali mu je nisu htjeli dati. Kad je Don zarežao, udarili su



ga tako da je odletio u more. Pri padu se zapleo u mrežu i počeo se daviti.Izbezumio se od straha. Ipak spasili su ga dobri ljudi s jedne barke.Po povratku kući počele su pripreme za odlazak na izložbu pasa u

Monte Carlo. Dona su kupali, četkali, kupili mu novu ogrlicu i povodac.Njegova ljepota i snaga bile su na vrhuncu.U Monte Carlu izazvao je opće divljenje, ali i strah. Prekrasni sibirski

pas izazvao je Donovu ljubomoru, koju je izražavao cviljenjem. Nijepodnosio da se Pipa i Gega dive nekome drugom, osimnjemu. Na samom natjecanju napao je sibirskog ljepotana, srušio sudačkistol i zalajao poput šumske zvijeri. Gego ga je morao udariti, a Dona jeobuzeo stid. Navečer je sam otišao lutati Monte Carlom. Vješto je ušao ukockarnicu. Svima kojima se približio, donosio je sreću u kockanju, pa jenagrađen obiljem hrane. Ljudi iz kockarnice htjeli su ga prisvojiti ne bi liim i dalje donosio sreću u igri, ali pas je mislio drukčije: skočio je na igraćistol kao da će i sam zaigrati, zgrabio je kuglicu zubima i pobjegao. Gegonikako nije mogao dokučiti odakle psu igraća kuglica.

Don je dobio priznanja i u Beču, Budimpešti i San Remu. Osjećao sesilan i jak. Cesto je znao otići od kuće, lutati gradom, ali bi se uvijek navrijeme vratio.Na jednoj takvoj šetnji ugledao je kuju šarplaninku vezanu uz zid kuće.

Nije mogao odoljeti i približio joj se. Odjednom se iz kućne veže pojaviočovjek. Povukao je kuju za sobom. Kuja je poželjno vo-njala i Don jeposlušno trčao za njom. Čovjek je išao žurno i mamio za sobom psa svedok nije ušao u nekakav vrt. Tada je zabravio vrtna vrata. Don je požudnoskočio na kuju, a čovjek mu brzo nabacio debeli lanac oko vrata; bio jezarobljen, vezan a na gubicu mu je nabijena brnjica. Zatežući lanac,

osjećao je kako mu se u kožu zabijaju čavli. Kad se ujutro htio osloboditi,dobio je batine. Udarali su ga nemilosrdno po hrptenici i bili bi ga ubili daim nije trebao novac.Kradljivac je skupo prodao Dona. Odvezli su ga daleko, daleko i iskrcali

ga u planini kod nepoznatih ljudi. Novi gazda, kojeg Don nikad nijepriznao za gospodara, bio je razuman čovjek i dobar poznavalac pasa. Don je postao čuvar ovaca i taj je posao obavljao odlično. Bio je sposoban inašao je svoje mjesto u novoj sredini. On je bio rasni šarplaninac i čuvanjeovaca je bilo njegovo iskonsko zvanje. Zvali su ga Đoni. Visoko u planini Don je našao kuju, svoju izabranicu. Radosno su sesastajali, ali Don bi se uvijek vraćao svojim ovcama. Ali, u planini je životdrukčiji nego u gradu. Tu su vrebali vukovi. Skriveni u magli pratili suDona i njegovu izabranicu, željni njihova mesa. Kad su vukovi napali, Don je pokazao iznimnu srčanost i snagu ubivši nekoliko vukova. Obranio jekuju.Uspio se vratiti svojem stadu, gdje je vođa pasa bio Remo. Removo

predvodništvo trajalo je do onog dana u kasno ljeto kad se u zraku osjetiosmrtonosan miris - miris dima. Trap se sjetio majčinih riječi: »Neprijateljvatri je voda«. Zato je htio povesti ovceprema jezeru, ali Remo ih je htio povesti u planinu. Dohvatili su se. Trap je raskrvario Rema, koji je onako ranjen, ne osvrćući se više ni na koga,poveo dio ovaca i pasa u planinu. Činio je što je smatrao najboljim iobavljao je svoju dužnost.Don je s drugim dijelom stada i nekolicinom pasa krenuo prema jezeru.



Dim je otežavao kretanje, preskakali su goruće busene trave.Izbezumljeno su tražili spas pred užarenim vatrenim jezicima. Uletjeli suu jezero. Sva je obala bila u plamenu. Neke su se ovce i udavile. Ostali suse umirili, i ovce i psi. Čekali su. Spasonosna kiša spustila se s neba iuskoro je požar bio ugašen. Don je dozivao u pomoć tuleći dugo, vučji.Ljudi su ih konačno pronašli i ovce vratili u tor, a s Donom pošli u potragu

za Remom i drugim dijelom stada. Našli su samo pougljenjene strvine.Remo i psi koji su ga slijedili poginuli su strašnom smrću; nisu htjelinapustiti stado, nisu odstupili od svoje dužnosti, ni po cijenu vlastitogživota.U udaljenoj špilji pronašli su ostatke nekoliko zaklanih ovaca, zaklanasu ležala i dva vuka, a vjerna kuja ležala je u lokvi krvi. Gazda je kujunjegovao danima, ali vučji ugrizi bili su smrtonosni. Da bi joj skratiomuke, gazda ju je ustrijelio.Jednog dana Don je ugledao kamion, onaj isti kojim je dovezen iz grada.Ušuljao se u kamion među ovce, ali gaje vozač opazio i vješto zarobio u

kavezu. Ovce je odvezao na klaonicu, a Dona je predao kradljivcu. Bio jeponovo u strašnom ropstvu. Kradljivčeva žena smogla je hrabrosti i javilaPipi i Gegu gdje mogu naći svog dugo traženog voljenog psa. Napokon jebio u svom domu.Imao je i nova zaduženja - valjalo je čuvati dječicu Pipe i Gega.Prolazile su godine, a Pipa i Gego sve su bolje razumjevali svog psa,

shvatili su da on ništa ne čini bez valjanog razloga. Majka-kuja davno ga je podučila da s ljudima mora biti strpljiv, govorila je: »Vi ćete naučitirazumjevati ljude, ali se morate priviknuti na to da nas ljudi nikad nećedobro shvatiti«. Donje uživao u svom domu, pratio je Pipu na posao, svi su

ga znali i voljeli. Opet je trčao po gradu za kujama, a ljudi su telefonirali idojavljivali Pipi i Gegu gdje im je pas. Jednom prilikom umalo je zaglaviokad su ga uhvatili živoderi, Gego je stigao u zadnji čas.Kako je stario, lutao je sve manje. Pazio je na Pipu i dječicu. Najviše

gaje brinula Dona, kći njegovih gospodara. Izlazila je onako mala na ulicu,a to je bilo opasno. I toga je dana istrčala van i krenula prema raskršću.Don je znao da svašta može naići iza zavoja; uhrptu je osjećao bol od davnih udaraca. Pretekao je djevojčicu na samomzavoju i izletio na cestu. Htio je spriječiti dijete da ono ne istrči podautomobil. Odbacio ga je tup udarac. Jedva se dovukao do kuće. Pipa iGego su ga njegovali, liječili. Povrede su bile teške: Ali Trap se nije bojao.

Nije bio razočaran. Prepustio se ljudskim rukama znajući da će ga oneozdraviti ili će od njih umrijeti. Znao je bolje od ljudi da je ljudska moćograničena, ali prepustio se s povjerenjem njihovoj ljubavi, njihovuosjećaju kojem se plaho nadao. Onom osjećaju od kojega potekoše psi kadasu se ljudi sazalili nad vučjim mladunčetom.

Vrsta djela

Don od Tromeđeroman je za mladež, ali i za sve one odrasle čitatelje koji

vole pse i vjeruju da je odnos psa i gospodara slojevit i uzajaman odnos.Najjednostavnije roman bismo mogli odrediti kao romansiranu biografiju spsećim junakom. I sama autorica imala je upravo takvog psa, pa će



dokumentarističku dimenziju romana potkrijepiti uvodnom bilješkom oDonu od Tromeđe u kojoj čitamo:Sarplaninski ovčar Don od Tromeđe oštenjen je 2. 8. 1969. u Plavnu kod

Knina od majke Ade i oca Darka Lepoglavskog. U rodovnik su mu upisanidjedovi (i bake) te pradjedovi (i prabake), što znači da je bio od staroga

pasjega plemenitog koljena. (...)

Svi su ga voljeli zbog njegove ljepote, dobrote i snage, ali i zbogneobičnog osjećaja dostojanstvene pravednosti koju je iskazivao prema

psima i ljudima. (...)Ondje gdje je živio, kretao se kao slobodan pas. U njegovu dvorištu na

zagrebačkoj Salati i danas stoji pasja kućica s već izlizanim natpisom na krovu: DON OD TROMEĐE.

U ginuo je 22. 7. 1981. u Zagrebu.Zanimljiva je osobina ovog romana što se događaji promatraju i tumače

iz perspektive psa, tj. posrijedi je postupakantropomorfiza-cije(umjetničkiprikaz u kojemu se životinjama pridaju ljudske osobine). Inače roman je

poetičan (naglašene osjećajnosti) i s didaktičkim (poučnim) elementima.-ompo)icija

Roman Don od Tromeđeromansirana je biografija sa psećim junakom.Radnja u romanu teče kronološki, a sam je roman kompozicij-skipodijeljen na četiri dijela, četiri cjeline. Prvi dio Doba pričauvodi nas uradnju: dolazak na svijet, poduke majke-kuje, odvajanje psića od majke idolazak u kuću gospodara.Drugi dio Doba slobodnog življenjaobuhvaća odrastanje psa Dona kod

Pipe i Gega, sazrijevanje, dobivanje brojnih nagrada na europskimizložbama pasa.U trećem dijelu Doba ropstvapočinje zaplet: Dona ulovi kradljivac i

proda u planinsko selo. Don čuva ovce i pokazuje sve vrline psa ovčara. Vrhunac radnje (kulminacija) dostignut je u prikazu šumskog požara,kada Don spašava stado. Slijedi rasplet: povratak u grad kod kradljivca,dojava gospodarima, povratak kući.Četvrti dio Dobri stari životpredstavlja završetak radnje. Pas Don živi

uz svoje dobre gospodare, stari i žrtvuje život spašavajući kćer svojihgospodara. U prvom i djelomično u drugom dijelu u okvir glavne radnjeugrađene su zasebne priče majke-kuje, svojevrsno »pasje sjećanje« nanasljeđe predaka, na kolektivno nagonsko iskustvo vrste. Kompozicijski

priče majke-kuje funkcioniraju kao samostalne umetnute priče.

Tematso!idejni sloj

Život psa šarplaninca i njegov suživot s ljudima tema su ovog romana.Riječ je o psu neobične ljepote i izuzetnih osobina. Rasni šarplaninac Donod Tromeđe ili Trap, kako gaje nazvala mati-kuja, vjeran je, pravedan ipožrtvovan. Spisateljica priča o psu dajući mu ljudske osobine, prikaz psa je dakle antropomorfiziran i mi pratimo misli, osjećaje, proživljavanja isvojevrsni etički kodeks dočaran iz perspektive životinje. U postupcima istavovima pasa prepoznajemo osobine zajedničke svim živim stvorovima:neraskidivu vezu s precima, majčinsku hrabrost u obrani mladunčeta,nagon za održanjem vrste:Stara vučica ne uđe u borbu. Ona preskoči



ogradu tora kad se psi pograbiše s vukovima. Nije bilo nikog da je u tomespriječi. Njušila je, vođena strašnom željom. (...) Ona se kroz ovce probijala

prema mjestu odakle se širio miris psećeg legla. Probijala se i ubijala. Kuja shvati što se zbiva, njušeći i slušajući. Bilo je još suviše tamno da bidobro vidjela. Vonj stare vučice dopre do nje s mirisom ovčje krvi i znala jeda okrutnije borbe od ove neće biti.Za basne dobro znamo da su to zapravo priče o ljudskim manama ivrlinama, isto tako se i svaka priča s elementima antropomorfiza-cijeprvenstveno odnosi na ljude. Priča nastala iz ljubavi prema psima govorinam o vrijednostima koje treba cijeniti i slijediti: o vjernosti, opravednosti, o požrtvovnosti, o milosrđu i nadasve - o dostojanstvu:Svi su ljudi i psi gledali za Trapom. Bilo je pravo zadovoljstvo

promatrati Trapovu ponosnu ljepotu. Trap je takvu ljepotu vidio u svakomčovjeku, ali ljudi je na sebi nisu više primjećivali. Trap je ljude smatrao

ponosnim, uspravnim bićima. Oni su za njega bili uzvišeni, gospodstveni,lijepi i slobodni. Nije ni slutio da oni već odavno ne vode računa o svome

ponosu. Autorica nam je ovom pričom na osebujan način približila životinjskisvijet i poučila nas da su sva živa stvorenja međusobno povezana i zavisna jedna od drugih.

"rostor i vrijeme

U Zagrebu, na Salati, imaju svoj dom Pipa i Gego, Donovi gospodari. Tu ćeDon proživjeti cijeli život, osim nekoliko mjeseci kada je bio otet i odvedennegdje daleko u planine. Inače prostori grada i sela u romanu su

suprotstavljeni: u gradu je pas sputan, okružen neprirodnim,razdražujućim mirisima, a na selu je slobodan i živi svojim iskonskimnagonskim životom.Iako u ovom romanu vremenski i povijesni okvir nisu bitni (posebno iz

pseće perspektive), vrijeme radnje možemo utvrditi na osnovi uvodnebiografske bilješke: to je razdoblje od 1969. do 1981. godine.

Liovi

.%&, rasni šarplaninac, glavni je lik romana. Majka-kuja dala mu je imeTrap zbog trapavosti, a ljudi ga po rodovniku nazvaše Don od Tromeđe.Poticao je iz legla čistokrvnih šarplaninaca.Don je oličenje plemenitosti, snage i ljepote:

Ljudi su zadivljeno, iako s oprezom, promatrali Trapov snažni hrbat, goleme svijetložute šape oslonjene na prozor automobila isnažne stražnje noge, kojima je do polovice dopirao dugodlaki ravni rep.

Ispod repa, do njegove krajnje duljine, niz gornji dio stražnjih nogu, visjela je poput gaća gusta, predivna sasvim blijedožuta dlaka. Prelijepoj zvijerivisio je crveni, dugi jezik iz opasne gubice, a oči su iskosa gledale...

Na izložbama pasa Don dobiva mnoge nagrade, bio je europski šampionljepote. Njegovo životno načelo, koje mu je usadila mati-ku-ja, je da štitislabije, one koji trpe nepravdu:



Nijemo, dašćući, But se zaleti na malog psa s pobjedonosnim užitkomčekajući da se oglasi prestravljeno zapomaganje. Uživao je opako, odgojennaopako. Psić se u posljednji čas, zdravim nagonom što je proradio u njemu, ugneu stranu tako da ga samo okrznuše napadačevi zubi. (...) Napadač zbog

promašaja i svoje težine projuri kraj psića, naglo stane i u trenu se

okrene... (...) Pred njim je stajao Trap od roda slobodnih čuvara uborbenom stavu... (...) Bulterijer se ukoči. Pričini mu se da sanja. (...) Bio ješčepan za vrat da su mu kralješci škripali i kotrljao se po travi ječeći odboli, odbačen raljama iz kojih je sukljala vruća para, a duboki glas grgljao

kroz rezanje, mutan od bijesa: »Nasrćeš na male i bespomoćne, izgubljene poput janjaca, ti veliko,

gadno, bijedno pseto! Tomu te je tvoja mater kuja učila?!«Donova vjernost je uzvišena. Za gospodare priznaje samo Pipu i Gegu,

prve i zauvijek jedine prave gospodare. Štiteći njihovu kćerki-cu, žrtvuježivot:

Dijete je trčalo prema raskršću ulica i nije marilo što ga pas jedva stiže.Svašta se moglo pojaviti iza zavoja, pas je to dobro znao. On je slušao zvukove koje dijete nije čulo, on je njušio mirise koje dijete nije mirisalo. Svelikim naporom dostigao je djevojčicu osjećajući u hrptu neizdrživu bol.

Pretekao ju je na samom zavoju i istrčao nepažljivo na cestu. Htio jespriječiti dijete da ono na cestu ne istrči.Tup udarac ga odbaci. Staklo prsne. Kočnice zaškripe.Glavni junak okružen je likovima i drugih pasa, tu su tako: majka-kuja,

braća iz legla, ženke za kojima Don zaljubljeno i zaslijepljeno trči i psi-mužjaci koje pobjeđuje u borbama i nadmetanjima.

Ljudski likovi također su prikazani iz Donove perspektive; to su prije svih"("# iG$G%, Donovi dobri gospodari. Oni su se suživjeli sa svojim psom,liječe ga, njeguju i ponose se njime. Kad je Don otet, ne odustaju odpotrage, ne žaleći novce za oglase i nagradu.Bezimeni kradljivac predstavlja tamnu stranu čovjekova odnosa prema

životinjama. On je okrutan, nemilosrdan i gleda samo na novčani dobitak.

Je)i i stil

Čitajući roman Višnje Stahuljak, svakako ćemo zapaziti sposobnostuživljavanja u psihologiju likova, lakoću gradnje fabule i pripovijedanja,bogatstvo jezika te skladnost i izražajnost rečenice, koja je vrlo često lirskiobojena. Zavisno od toga što prikazuje, autorica izmjenjuje stilove,prevladava realističan način pripovijedanja, a u opisima prirode stilpostaje lirski: Magla je živo biće kao što vjeruju psi. Ona dolazi i odlazi, putuje, može potamniti sunce, nosi u sebi kišu, munje, gromove. Može nestati, može se pretvoriti u oblake... Može ti pomoći, može te uništiti, opasnija od vjetra, koji joj je brat, kao što je vuk brat čovjeku i psetu. Brat - nebrat.

Provokativan, ali u kontekstu pripovjedačke perspektive opravdani

naturalizam prepoznat ćemo u prikazima parenja:Sto se to moglo umiješati u snagu života, u pobjedu ljubavi dok se samoomamljeno ćuti i njuši, a užitak napinje mišiće i labavi krzno, dok



zamagljeni pogled osjeća ispod sebe podatnu kujinu šiju, a ljudi se činetako nevažno daleki? Soptao je, spojen s kujom, mrmljajući joj zadihanoriječi ljubavi. Niz vrući jezik slijevao mu se vrući dah.


• psihologiju psa• na ulogu priča majke-kuje• odnos psa Dona prema majčinim pričama• Donov osjećaj vlastita dostojanstva• Odnos Pipe i Gega prema Donu• Donov doživljaj ropstva

• na Donove vrline: pravednost, vjernost, viteštvo, požrtvovnost

• uzbudljivost pojedinih epizoda

)ude'a, uro

3or

0 piscuĐuro Sudeta, jedna od najzanimljivijih i najosebujnijih pojava u hrvatskojknjiževnosti između dva rata, prešao je životni put tipičan za hrvatskogintelektualca tog doba: oboljevši zbog teških životnih uvjeta, umire mlad,u dobi od samo 24 godine.Pjesnik melankoličnih, sutonskih ugođaja, osamljenosti, jesenjih kiša i

slutnje smrti, rođen je 10. travnja 1903. godine u Staroj Ploščici krajBjelovara, gdje je završio osnovnu školu, a potom upisuje gimnaziju uZagrebu. Živi teško, stanuje u vlažnim stanovima, te je već kao maturant

obolio od tuberkuloze. Od 1923. godine radi kao učitelj u Virju, ali mu sestanje uskoro pogoršava toliko da više ne može raditi. Liječenje nepomaže, tako te je početkom 1927. legao u krevet iz kojega više nije ustao.Umro je u Koprivnici 30. travnja 1927. godine.Prvo Sudetino objavljeno djelo bila je pjesmaSuton,tiskana 1919. u

časopisu Luč.Godine 1924. objavljena mu je knjiga pjesamaOsamljenimstazama,a dvije godine kasnije zbirka Kućice u dolu.Nakon smrtiobjavljena mu je zbirka pjesamaSutoni(1929.) te fantastična pripovijest

Mor(1930.).Sudeta je izrazit lirski talent, što pokazuje i Mor,koji, iako pripovijest,

zaokuplja čitatelja svojom liričnošću i osebujnošću.

Sadržaj



Fabula je ove pripovijesti jednostavna. Mor je sin upravitelja vlastelinskogimanja. Zaljubljen je u Su, vlastelinovu kćer, koja mu uzvraća ljubav, nooboje su svjesni staleških razlika koje ih dijele. Su i Mor provode vrijeme uprirodi uživajući u ljepoti i skladu šume, rijeke, livada, neba. Oboje voleprirodu, osjećajući njezino bilo osjećaju i svoju ljubav koja sve više raste;njihova je ljubav čista, plemenita, iskrena - baš kao i priroda kroz koju i

doživljavaju svoj odnos i bujanje ljubavnih osjećaja.Šuin je otac, međutim, svojoj kćeri namijenio Arna, plemića koji jestaleški svakako primjereniji jednoj vlastelinskoj kćeri. Uzaludno sepokušavajući obuzdavati u netrpeljivosti prema Arnu, Mor ga u nekolikonavrata ismije, a kad je u tome - prigodom natjecanja u ronjenju -pretjerao, vlastelin otkaže službu Morovu ocu. Morov otac, vezan zaprirodu kao i Mor, umire od bola i žalosti kad na imanje dolazi noviupravitelj, koji je prepun planova kako modernizirati imanje i izvući iznjega što više koristi. Su je odlučila razgovarati s ocem, priznati mu jasnosvoju ljubav prema Moru i zamoliti ga da dopusti da on ostane na imanju,no odustaje od razgovora vidjevši oca kako zadivljeno sluša novogaupravitelja i njegove velike planove.Mor je pokopao oca u šumi koju je i on toliko volio, u najljepšem dijelušume, tamo gdje je samo on zalazio a potom se pretvara u vukodlaka. Vrijeme prolazi a vukodlak se osvećuje: kolje stoku i ispija joj krv, bacaotrov u bunare, pali stogove žita... Seljaci se sve više bune a i uvlastelinske odaje uvukao se strah.Su se neposredno nakon Morova nestanka razboljela i njezina se bolest

sve više razmahuje. Uskoro se otkriva kakav je čovjek Arno zapravo: iakoplemićkoga podrijetla, siromašan je jer je kockar, lupež i pustolov. I noviupravitelj njegov je ortak: svi planovi o modernizaciji imanja zapravo sunjihove spletke i prijevare kojima kane namiriti svoje kartaške dugove. Naimanju sve polazi nizbrdo. Su se osamljuje, tuberkuloza sve više napredujei otac je šalje na liječenje u Švicarsku. Arno naglo nestaje s imanja nakonšto se otkriva da je krivotvorio vlastelinov potpis i u nekoliko navratapodigao veće iznose novca.Šu umire u dalekom Davosu, ne vidjevši više imanja ni voljenoga Mora.

Pripovijest završava silnom boli i čežnjom Mora-vukodlaka, koji stoljećimasvako predvečerje čeka Šu da se vrati cestom prema imanju.

Vrsta djela

Odrediti vrstu ovoga djela unutar klasične podjele književnih vrsta,izrazito je teško. Mornosi podnaslov fantastična pripovijest,i on jeopravdan jer ima fantastičnih motiva. Najznačajnija osobina i vrijednostove pripovijesti, međutim, jest osebujno miješanje proznih i lirskihelemenata.Pripovijest svakako ima fabulu, radnju koja se razvija i u kojoj možemo

pratiti kompozicijske dijelove: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i kraj radnje.

Ono, međutim, što je najzanimljivije u Moru, jest poetizacija ove proze:lirizam je u njoj toliko prisutan da gotovo rastače pripovijedanje, on ga jednostavno nadjačava. Tako pripovijedanje postaje samo podloga za lirsko



doživljavanje, lirske reminiscencije, zapažanja, opise; u prvom je planuugođaj, ozračje, a ne sama priča. Moramožemo stoga najtočnije odrediti kao vrstuimaginativne proze:otvorene proze koja u sebi objedinjuje različite stilske elemente, prozne ilirske, te time ruši klasične granice među književnim vrstama.S druge strane, možemo ovu pripovijest promatrati i kao klasičnu

alegorijsku priču:tada otčitavamo njezinu metaforičnost u cjelini iotkrivamo piščeve poruke o odnosu čovjeka i prirode.

Tematso!idejni sloj

Na prvoj razini možemo Moraodrediti kao tragičnu pripovijest o nesretnojljubavi: dvoje mladih dijele staleške razlike koje onemogućuju njihovuljubav.Priča o nesretnoj ljubavi nosi, međutim, još mnogo poruka koje se

otkrivaju pomnim čitanjem.Ova je pripovijest ponajprije hvalospjev prirodi, njezinoj ljepoti, skladu isavršenom uređenju. Ljudi mogu u toj prirodi biti prijatelji, ali ineprijatelji. Ovdje tako pratimo sukob dvaju načela: načela jedinstvačovjeka i prirode i načelo ljudskog nasilja nad prirodom. Mor, njegov otac iSu jesu duše koje žive u skladu s prirodnim zakonima, osjećaju prirodu iona je njima naklonjena:U davno doba neko živio je mladić jedan koji jeimao dušu koja je razumjela drveće i životinje, koja je smirivala vjetrovenad šumom i bjesove čopora zvjeradi; on je imao dušu koja je bila moja - i

prozora na kući u kojoj sam stanovao; ona je bila vaša - i svih onih koji su

je imali - pa su je zaboravili.Ovako priča o Moru grana jorgovana uuvodnom dijelu, za koju čitatelj i ne zna je li to glas Morov, piščev ili zaistaglas grane jorgovana.U nedirnutu, skladnu i čistu prirodu naglo i nepozvano ulaze Arno i

njegov ortak, novi upravitelj, a pod njihov utjecaj potpada iŠuin otac. Oni su negativno načelo, ne poštuju prirodne zakone i u dotadaskladan svijet unose nered, rušilački raspoloženi. Ovi likovi oslikavajučovjeka egoistična, pohlepna i pokvarena. Zbivanja koja slijede nakonnjihova razornog upada u dotada nedirnutu prirodu, nose nam jasnuporuku o posljedicama ljudske oholosti, težnje za materijalnim dobitima i

nepoštivanja prirodnih i Božjih zakona. Onoga časa kad čovjek prekoračisvoje prirodne ovlasti, kad se usudi bezobzirno dirnuti u prirodu i njezinustroj (usto, nazivajući to modernizacijom!), sam sebe kažnjava. Gledanodanas, s početka 21. stoljeća, svjesni ekološke katastrofe koja se činineizbježnom, možemo se upitati: je li ova priča pesimistično proročanstvoo prirodi koja gubi bitku pred ljudskom pohlepom, nezasitnosti i oholosti?Zanimljivo je i pitanje zašto je Mor postao baš vukodlak. Motiv

vukodlaka Sudeta je uzeo iz narodnih vjerovanja, no znamo da su nesretniljubavnici u literaturi i narodnoj predaji završavali različito:samoubojstvom, ubojstvom, skamenjivanjem, preobrazbama itd. Zašto je

Sudeta Mora, koji nije mogao ostvariti svoju (zasluženu) ljubav, pretvoriobaš u vukodlaka, biće između čovjeka i zvijeri, između dobra i zla, biće sgranice svjetla i tame? Tvrdi li time da nedostatak ljubavi čini zvijer od



čovjeka? Je li se tom preobrazbom pitao što je zapravo čovjek bez ljubavi?S jedne strane, nedostatak ljubavi obeščovječuje Mora (od lijepa iplemenita mladića postaje čudovište); s druge strane, kao vukodlak nemože umrijeti - kao da ga potreba, čežnja za ljubavlju drži na životu i takopostaje njegovo prokletstvo: Kad u jesenska predvečerja utonu oblaci izabrda - i zvijezde zaplaču na pustom tajanstvenom obzoru, on pridigne oči i

tad se sjeti Nje... Tiho se prikrade do panja na kraju šume, zgruda nanjemu i zagleda se tužan u cestu u daljinu. No Su se ne vraća! A on je čeka svako predvečerje (...) A kad vidi - i vidi da se ne vraća - spušta se, opet, nujan s panja i otpužečetveronoške u šumu. Možda bi se Mor sjetio svega, da ona dođe? Možda bi pošao opet kao čovjek - kako se ide? Možda bi se dosjetio?

"rostor i vrijeme

Kategorije prostora i vremena u pripovijesti uvjetovane su miješanjemstvarnosti i fantastike u razvoju priče.S jedne strane ove kategorije možemo odrediti prema elementimastvarnoga u priči: radnja pripovijesti zbiva se na vlastelinskom imanju(dvor, posluga, velik posjed sa šumama, livadama, oranicama, upraviteljimanja) početkom 20. stoljeća (modernizacija proizvodnje, nadolazećizakon o agrarnoj reformi, uvođenje sustava kanala u navodnjavanju polja).Prodorom fantastičnoga u razvoj radnje, međutim, i kategorije se

vremena i prostora mijenjaju: pripovijest završava stoljećima unaprijed uodnosu na početak 20. stoljeća, ali ako se tada osvrnemo na početak

pripovijesti(Grana jorgovana),nameće se pitanje jedno-crtnosti vremena.Ne učini li nam se tada da vrijeme zapravo stoji, okovano u svijestiglavnoga lika (time i u prirodi koja s njime suosjeća!), zaleđeno u svijetubez ljubavi? Vrijeme u ovoj pripovijesti nije pouzdana kategorija. Sudeta je temuprokletstva života bez ljubavi obradio kao stanje svijesti, kao nesretnotrajanje izvan vremena i prostora. Taj je postupak pretapanja vremena,prostora i stanja svijesti likova dobro poznat suvremenome čitatelju iz -filmova, tako te možemo reći da je Morpisan izrazito filmično, što svjedočio njegovoj modernosti.

Liovi

3%R, glavni lik ove pripovijesti, sin je upravitelja vlastelinskog imanja.Odrastao u prirodi, srastao je s njome toliko da razumije njezin govor,kako priča djevojci Su:

• Pa o čemu vi to razgovarate s drvećem? To mora da je vrlo lijepo!• O čemu razgovaramo ? - O svemu! O jugovini! O novembarskom Ušćui zvijezdama! - Ono mi priča što ga boli i raduje...

•

To je zanimljivo! A kako, molim vas, mi drugi ne možemo razgovaratitako s drvećem ko vi ?• Ne znam!



_ 2-Možda zato što ga volim kao samog sebe. Možda i zato što ga volim više

nego ljude!?Mor je snažan i lijep kao priroda kojoj seje potpuno predao, zabo-ravivšinekadašnje dane školovanja u gradu:Crna mu se kosa razastire kao

strast, a grudi škripe kod svakog pomicanja. Brekte mu žile

Uš

- i mišice se nadižu kao živo sječeno gvožđe. (...) Njegove su crte grube,tucane, ni jedan pokret ne odaje ni sjenku sumnje da je nekad prolazio

gradskim ulicama kao gimnazijalčić. U njemu živi brdo i vjetar iza njega,šum nabujale Pločnice i jauk gladnih vukova kad snjegovi viju sasjevernih proplanaka.Kao pravo dijete prirode, čist i neiskvaren, plemenit iako neobrazovan,lijep u svojoj jednostavnosti, Mor je njezino zrcalo: Moja su prsa rutava,

zamršena, divlja; moje su oči sive, modre, plave; one su prozirne kaomaslačak kad dođe jesen; kao zimzelen kad dođe proljeće; one su kao šumau kojoj živim.Morova ljubav prema Su je plemenita, on zna samo tako voljeti,prirodno i čisto:Udarila me grančicom po licu, nasmijala se i potresla

kovrčastom kosom, gledajući me duboko i rastreseno, tako rastreseno, dasam zaboravio na sve što sam jutros čuo u šumi i što mi je pričao ocvali

glog kad sam išao ocu po vodu...Mor je pošten čak i u svojoj nenaklonosti prema Arnu: Ne volim ga, eto!

A ništa mi nije skrivio! Baš ništa! Progovorio je sa mnom tri riječi i to je

sve. Pa ipak, ja ga mrzim! Bojim ga se! Opažam: da se gledaju duboko uoči. To me smeta! Smeta me, tako da bih ga najvo-lio! Bože, kako samčudan! Sto mije on kriv?Upravo će ta netrpeljivost prema Arnu biti povodom Morove nesreće.

Kad je shvatio daje izgubio i oca i Su, i to zauvijek, Mor se pretvara uvukodlaka: I Mor se zabrinjuje, ogleda se i nešto traži. Pričinja mu se da je neštodrugo - da nije Mor. Mor - to je san, a on je biće iza drveta... Tresu mu se

grudi i oči izgaraju od zaprepaštenja...On nema ruke kao čovjek, njegove su ruke šape. Krvave vučje šape. On

nije Mor. Mor je san, a on je tuga iza drveta. (...) I Mor se stište uz oca imoli. Moli zoru da što prije dođe. A ona je tako okrutna i dolazi polako.Pa i kad se pretvori u vukodlaka, priroda ga ne odbacuje, ona ga uzima

pod svoje, svjesna da je on njezin neodvojiv dio. I to svjedoči o silininjegove nesreće: preobrazba u vukodlaka nije bio njegov izbor, to je odnjega učinila nanesena mu nepravda. Ni kao vukodlak Mor nije zao - da jest, priroda bi ga odbacila, kao što odbacuje sve što je loše. Ona ga,međutim, tješi:Onda on osjeti nešto bolno, lijepo, grudi mu se napune

zanosom i pjesmom, a kad pokušava zapjevati, uvidi da je već sve zaboravio - spusti se nujan i žalostan na četiri noge i ode daleko u šumu.

Te dane prilaze mu ptice, sjedaju mu na ruke i ramena i pjevaju musamo da ga razvesele...



Ali njega ne može više nitko razveseliti!...Mor-vukodlak čini zlo seljanima i životinjama, no to ne čini svjesno,namjerno. On živi, lišen najljepšeg ljudskog prava - ljubavi, na graniciizmeđu života i smrti, između dobra i zla. Nesretan je beskrajno, aodržava ga slutnja negdašnje ljubavi i neka nejasna unutarnja potreba zapovratkom nekoga tko mu je bio silno drag:

Samo u proljeće i jesen sjeća se nečeg. Sjeća se svega, ali i to je nejasno.Osjeća to više kao neku bol - a ne kao realnu spoznaju o sebi. A Su? Kad ćese ona vratiti?Tako čekanje postaje smisao njegova »života«: A on je čeka svako

predvečerje, svako predvečerje sluša kako pada lišće u krošnjama i hujivjetar kroz gole puste grane. A kad vidi - i vidi da se ne vraća -spušta se,opet, nujan s panja i otpuže četveronoške u šumu.Pripovijest završava bolnom slikom Morove patnje koja traje beskonačno

i bezvremenski, bez nade za svršetkom: A suza za suzom, čista kao biser,sklize mu se niz lice i pada na lišće i zemlju ispod njega.

/u je lijepa vlastelinska kći, zaljubljena u Mora, očarana načinom na kojion živi. Svjesna daje staleška razlika među njima prevelika prepreka, nesuprotstavlja se ocu kad joj za muža namijeni Arna. No kad uvidi svojupogrešku, i sama je svjesna daje kasno:Sjećaš li se kako mi je Mor donosiocvijeće i kako je bio spretan ? On je bio tako dobar i mio. Tako privržen,

kao pas. Pa ipak sam ja bila s njim zla. (...) Nikad mu nisam pokazala da ga ljubim.

Su prihvaća svoju bolest i skoru smrt gotovo kao kaznu za svoju i očevuoholost:Ti si htio da pođem za Arna, a znao si da volim drugoga. Sadaneću poći ni za jednoga. Bit ću samo tvoja. Samo tvoja ću biti. Kao kadsam bila mala, kad si me učio hoditi.Tako Su govori ocu, svjesna da ćeuskoro umrijeti. Iako se s ocem dogovara da će Mor i njegov otac ponovnopreuzeti upravljanje imanjem, Su više ne može spriječiti propast.

#R&%, kockar, varalica i pustolov plemićkoga podrijetla, uzročnik jetragedije u dotada skladnom svijetu oko rijeke Pločnice. On predstavlja tipčovjeka koji će za lagodan život učiniti sve, pa čak se i oženiti, ne bi li timesebi priskrbio društveni uspjeh. O njemu Mor razmišlja: Njemu nije

potrebno da išta pojmi, da išta shvaća, jer muto ne treba. On i bez toga ima sve, a od svega bira što hoće i kako hoće!

Zajedno s novim upraviteljem, koji mu je ortak, kuje planove kako ćeprodajom dijelova vlastelinova posjeda namiriti svoje kockarske dugove.Ne preže ni od krivotvorenja vlastelinova potpisa kako bi se dočepaonovca: — Novac je podignut na vaše ime, a podigao ga mladi vlastelin.-Arno?!- On je imao neke pismene potvrde s vašim potpisom.Naglo, kako je došao, Arno je i nestao iz svijeta oko Pločnice: kad je

saznao da je otkrivena njegova prijevara, žurno je otputovao, da se višenikada ne vrati. Samo, iza sebe ostavio je razoren svijet, svi-jet-ruševinu,koji se više nikada neće moći opet podignuti.

Je)i i stil



Najdojmljivija osobina ovoga teksta je upravo njegov lirizam: miješanjeelemenata lirskoga stila u jednoj priči toliko je snažno da na mahovepripovijest gotovo da postaje pjesma u prozi. Snažna i izvornametaforičnost jezika, mnogo izuzetnih pjesničkih slika i ostalih stilskihsredstava niže se pred čitateljem u svoj svojoj raskoši, poput oveiznenadne metafore:Ona je bila juče na ovom mjestu. Na ovim je

kupinacima ubirala plodove, a oni su mislili da su im njene oči sestre.Lirizam teksta najizrazitiji je u opisima prirode, točnije, u međusobnomprožimanju prirode i duše glavnoga lika: Iz daljine plove oblaci, razdvajaju se nad poljanama i livadama, okrećuse, izgled im se mrači i rastužuje. Sive melankolijske boje pre-pliću debla i

krošnje, provlače se šikarama i odu nekamo, bog zna sam kuda. (...) Kišica,sitna kao svila, tinja u prozirnim sivim plamečcima i oplakuje umornelinije dolina i šuma. (...) Među deblima plače kiša. Plače kiša, plače tišina,

plače srce stare šume.Sve je tako tiho, zamagljeno, mokro.

Zašti je baš sve tako? I život i ljudi i sudbina! Sve.Liričnost piščeva ne ogleda se samo u izboru stilskih sredstava(pjesničkih slika, metafora, usporedbi), nego i u načinu na koji oblikujerečenice: u poretku riječi u rečenici, u odabiru glasova, u odabirurečeničnih znakova. Tako ćemo u idućem nizu od tri (izuzetnoslikovite) rečenice osjetiti ritam prave pjesme, i to ritam koji pravilnoopada u snazi od prve prema trećoj rečenici:Tako ne plaču ni lopoči kad umiru vode u jesen!

Ni žutilovke kad ih ostave mjesečeve vatrice! Ni vukovi kad im ubiju mlado!Ritmičnosti ovoga poetskog niza rečenica pridonose i njihovi ana-forični

počeci (ponavljanje veznikani).Zaista, ove tri rečenice čine pravu lirskuminijaturu unutar pripovjednog teksta.O promišljanju stila i pomnom biranju ne samo riječi, nego i glasova,

svjedoči i ovaj majstorski opis tjeskobne kišne noći:Spustila se noć vrh šume. Sumore krošnje u ponjavama oblaka i sjena,

sve prokisle i mokre od kiše i vlage. Potoci se ruše u daljinama i teku bučnou Pločnicu. Krupne kapi kiše klize kladama, klokoću kolosijecima i

krševima. Zaspale su ptice i cvijeće. Selo spava, blago i psi i životinje. Svespava. Samo s južnog brda vlastelinovih šuma fijuče vjetar, i ševar i šikara

puca. Netko ide. Šulja se, provlači, dašće.Pri samo jednom čitanju čitatelj i ne uočava majstorsku onoma-

topejičnost ovoga opisa postignutu brojnim aliteracijama! Rečenica: Krupne kapi kiše klize kladama, klokoću kolosijecima i krševima.zadivljuje sugestivnošću postignutom učestalim ponavljanjem glasa k

na počecima riječi,, a da to ni najmanje ne ometa čitanje, ne djelujeusiljeno, naprotiv!, rečenica teče prirodno i izvrsno se uklapa u odlomak, ukojemu tada zamjećujemo još mnogo onomatopeje postignute aliteracijomglasovaš, č, s. Već nam i ovaj primjer svjedoči o pomnoj dotjeranosti stila, o pozornom

biranju rječnika kako bi se na čitatelja prenio lirski ugođaj djela. Ta jeprofinjenost stila uočljiva na svim razinama: od cjeline teksta, prekooblikovanja pojedinih odlomaka, ustroja rečenica, biranja riječi, pa do



odabira glasova koji će biti u kontaktu. Valja istaknuti još jednu stilsku osobitost Mora:izrazitu emocionalnost jezika. Budući da je čitav tekst prožet snažnim, na mahove i potresnimemocijama, Sudeta je našao pravu mjeru između oslikavanja emocije iizbjegavanja njezina prenaglašavanja (koje često završi u suvišnojpatetici). Zadivljujuće je kako Sudeta vješto balansira na granici između

pojačane emotivnosti i patetike, nikad ne prelazeći u patetiku, nego uvijekostavljajući dojam kontrolirane, prigušene emocije. U tome se služieliptičnim rečenicama, tro-točjima, uskličnicima, upitnicima:Šutnja.

Na prozorima se mijenjaju sjenke. Zar su već kod dvorca1? Mor se budi, osjeća nečiju tanku, finu ruku i sav drhti...• Šu, nikli su mladi sunovrati.• Sunovrati ?• Sitni ko sjenke. - Ko boli. Donest ću vam ih sutra.• Hoćete li ?Gledaju se kroz pomrčinu noći i slušaju kako im kroz aleje zvoni ritamuzbuđenih srdaca.Ona se lagano spušta kroz sumrak. Nestaje. Ode.

Je li mu šta htjela reći ?To zna ona - i Bog!

I sve je već prošlo? Tako brzo!Uz Mora, glavni je lik ove pripovijesti zapravo - priroda. Odnos Mora i

prirode postoji na načelu uzajamnosti: Mor, kao dijete prirode, zrcali nju, apriroda suosjeća s Morom. Na paralelizmu Morove duše i prirode sazdana

je fina liričnost ove pripovijesti.


• prepletanje lirskih pripovjedača u tekstu

• izrazitu ritmičnost rečenica• pretapanje kategorija vremena i prostora

• antropomorfizaciju prirode (paralelizam duše i prirode)•

»filmičnost« pripovjednih tehnika i kompoziciju pripovijesti (sličnost sa filmskom montažom)

• suprotstavljanje načela jedinstva s prirodom i načela egoizma i koristoljublja

Šenoa, Au$us'

Brana



0 piscu

vOtac hrvatskog romana August Senoa rođen je u Zagrebu 1838. godine.Potječe iz ponijemčene obitelji češkoga podrijetla, a sav je svoj rad posvetiohrvatskoj književnosti, hrvatskom jeziku i boljitku hrvatskog naroda.

Radio je kao kazališni kritičar, potom kao umjetnički ravnatelj Hrvatskogzemaljskog kazališta, a nakon toga kao njegov dramaturg. Istodobno je bioi gradski bilježnik, a godine10.postao je gradskim senatorom. Urednik je časopisaVienacod11.godine pa do svoje smrti, a potpredsjednikom Matice hrvatske postaje1877. August Šenoa u dvadesetak je godina svoga književnog rada (1861.-1881.) stvorio brojna književna djela i ostavio neizbrisivi trag u hrvatskojknjiževnosti i kulturi, tako da književni povjesničari to razdoblje nazivajuSenoino doba.U književnom radu vodio se preporodnom idejom da

književnost mora poticati narodni duh i pomagati nacionalnomosvješćivanju. Šenoa se okušao u gotovo svim književnim vrstama - pisao je pjesme, od kojih su mu neke uglazbljene(Ribareva Jana, Zagrebu, Oj tidušo moje duše),novele, romane, drame, feljtone.U njegovoj poeziji značajno mjesto zauzimaju povjestice, lirsko-ep-skepjesme s temama iz hrvatske prošlosti ili narodne predaje. Pisao jedomoljubnu, ljubavnu, religioznu i šaljivu poeziju.Najznačajniji Šenoin prinos razvoju hrvatske proze jesu njegovi romani.

Šenoa je napisao prvi moderni hrvatski roman - Zlatarovo zlato,a slijedega još četiri povijesna romana:Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna,

Diogenesi nedovršena Kletva.U nekim romanima i pripovijetkama obrađuje teme iz suvremenogaživota: Prosjak Luka, Branka, Prijan Lovro, Mladi gospodin, Karamfil s

pjesnikova grobasamo su najvažniji među njima.Pisao je feljtone(Zagrebulje),ostavio je nekoliko putopisa, a prevodio je

s većine modernih europskih jezika. Visokom kvalitetom svojih radovaŠenoa je odgojio modernu čitateljsku publiku. August Šenoa umro je 1881. godine u voljenom mu rodnom gradu, gdje je i pokopan.

Sadržaj

Branka Kunović živi s bakom u kućici blizu Petrove crkve u Vlaškoj ulici uZagrebu. Majka i otac nisu živjeli u sretnom braku. Očev nesolidan životuzrokovao je preranu majčinu smrt, pa otac, mučen grižnjom savjesti,odlazi u svijet. Poginuo je u Američkom građanskom ratu tako dajeBranka odrastala uz svoju baku. Razvila se u lijepu, pametnu i skromnudjevojku, i završila učiteljsku školu.Njena najbolja prijateljica Hermina kćerka je uglednog zagrebačkogčinovnika. Cesto se posjećuju, nemaju međusobnih tajni, zajedno izlaze u

večernje šetnje Ilicom koja je puna mladeži. Dok Hermina sanjari omladićima i o udaji, Brankine su ambicije drugačije: ona želi biti korisnasvome narodu i domovini (zato je i završila učiteljsku školu) i smatra da



svakoj ženi mora biti ideal raditi za dobro svog naroda.Kako je siromašna i nema utjecajnih veza, nikako ne uspijeva dobiti

posao u nekoj od brojnih zagrebačkih škola, pa ni u onima izvan Zagreba.U nju se zaljubio njezin nekadašnji kolega iz razreda Marić, mutan tip,prevrtljivac i potkazivač, koji se uvijek dodvorava onima na vlasti (a navlasti su mađaroni, tj. pristaše mađarizacije Hrvatske). Branki je njegovapolitička prevrtljivost i pokvarenost odbojna i ne želi ni čuti za njega.Maricu je neshvatljivo da njega, državnog činovnika i uglednog mladoggospodina uvijek lijepo odjevenog i dotjeranog, odbija jedna siromašnagrađanska djevojka, k tome još i učiteljica, pa je svim silama pokušavaprisiliti na udaju. Svojim utjecajem onemogućava njeno zapošljavanje: sve joj se molbe vraćaju s obrazloženjem da je mjesto već popunjeno ili da utom i tom mjestu ne trebaju učiteljicu.Branka je ipak zahvaljujući vlastitoj upornosti i Hermininu ocu uspjela

dobiti mjesto učiteljice u siromašnom i zabačenom selu Jalševu. Već samoime Jalševo nagovještava da će buduća učiteljica tu nailaziti na jalne(zavidne) ljude koji će joj zagorčavati život.Sretna i puna ideala odlazi u nepoznato selo, no već na putu od zadnježeljezničke postaje do Jalševa doživljava prvo neugodno iznenađenje:užasan prijevoz po dubokom snijegu i velikoj hladnoći naotvorenim seljačkim zaprežnim kolima, a prije toga i neljubazan dočekšefa željezničke postaje, Mađara, koji ne zna hrvatski i mrzi sve hrvatsko.Još veće razočaranje doživljava u školi. Dočekuje je domaći učitelj Silić injegova neuredna žena. Oboje su neprijateljski raspoloženi jer smatrajuda je Branka oduzela Šilićevoj ženi mjesto; iako ta žena nije bila školovanaza učiteljicu, svejedno je smatrala da u zaostalom selu i ona možepoučavati djecu. Pokazuju joj školski stan, užasno neuredne i zapušteneprostorije u kojima drže stare stvari, kokoši i svinje, no Branku to nijepokolebalo. Najprije iznajmljuje urednu sobicu u seoskoj krčmi gdje judočekuje ljubazna domaćica, a zatim se upoznaje s načelnikom općine injegovom suprugom aristokratskog porijekla. Načelnik je odmah prima ksebi na stan jer smatra da učiteljica ne smije stanovati u krčmi. Kaoopćinski glavar odmah uviđa u čemu je stvar: učitelj Silić, njegova žena iopćinski bilježnik Sandor Mišoci vode svoju politiku: nastoje iz škole izvućišto više koristi za sebe, a seosku djecu zadržati u istom stanjunezainteresiranosti za školu i učenje kao i dotad. Nova se učiteljica nikako

ne uklapa u njihove planove.Osim općinskog načelnika i njegove žene te ljubazne krčmarice, naBrankinu stranu stao je i stari župnik, čovjek iz naroda, poštenjak i velikidomoljub.Uporna Branka ne obazire se na Silićeva podmetanja ni na tračeve koje

širi njegova žena. Radi svoj posao sasvim drukčije od zatucanogstaromodnog učitelja. Seljaci uviđaju da je nova učiteljica unijela živostmeđu djecu, a djeca su oduševljena i rado idu u školu. Uz pomoć načelnikaobnovljena je škola, uređeno dvorište po kojem su se do tada gacale guske,uređen je i učiteljičin stan te Branka u Jalševo dovodi svoju baku i one

opet žive zajedno.U njen život upliće se grof Belizar, odnarođeni plemić koji ima dvorac nabrijegu iznad Jalševa i golemi posjed. Stari župnik često s njim razgovara



te se iz njegove prošlosti saznaje da ga je majka potpuno otuđila odHrvatske, čak je i svoj jezik zaboravio.Jednom zgodom slučajno je ugledao Branku kako na proplanku u šumicipjeva s djecom i podučava ih o njihovoj domovini i prirodnimzakonitostima. Duboko ga se dojmila mlada djevojka, njezin način rada,ljepota dječjih glasova i govor o ljubavi prema domovini.

No Branku i dalje nastoje ocrniti Silić, Silićka, Mišoci i Marić. Silićdovodi svog rođaka, po karakteru i obrazovanju slična Maricu i taj rođakpiše u novinama članak pun objeda o neobičnom načinurada jalševačke učiteljice. Branku teško pogađaju te klevete. Protiv nje sepodnose i lažne prijave školskim vlastima u Zagrebu, ali stari je župnikhrabri da ustraje u svom radu.Na kraju godine, kad su djeca pred komisijom pokazivala znanje,Šilićevi su đaci loše prošli, a Brankini su oduševili sve članove komisije. To je bila velika Brankina pobjeda.Dolazi Marić i ponovno prosi Branku, no ona ga otjera davši mu do

znanja da je prozrela njegove mutne poslove.Na kraju dobri župnik uspijeva razotkriti sve spletke protiv Branke, azahvaljujući uspjehu u radu s djecom, dobiva poziv da se vrati u Zagrebkao učiteljica. Za nju je to velika čast, no ipak odlučuje ostati u Jalševu inastaviti rad na prosvjećivanju zabačenog kraja svoje domovine. Toliko jezavoljela svoje đake da bi smatrala izdajom napustiti ih.Pravo iznenađenje za nju bilo je kad ju je zaprosio grof Belizar. Nije

mogla shvatiti da jedan bogati i učeni plemić želi uzeti za ženu običnugrađanku. Na kraju se udaje za grofa koji se zahvaljujući njoj i njenomradu vratio svojoj pravoj domovini i svome narodu.

Vrsta djela

Branka je duža pripovijetka, no po današnjim kriterijima mogla bi sesmatrati romanom. Kompozicijski se ne razlikuje od romana, ima raz-granatu fabulu, mnogo likova a i po opsegu bliža je kraćem romanu negolipripovijetki.

Tematso!idejni sloj

Tema Brankeuzeta je iz Šenoina vremena, prema tome za ono doba bila jeto suvremena tema, a mogla bi se i danas djelomično primijeniti na nekenaše školske sredine i prilike. To je bilo vrijeme otpora germanizaciji imađarizaciji, a Šenoa je uzeo baš prosvjetnu temu da preko lika mladeučiteljice, obrazovane i domoljubno orijentirane, upozori hrvatsku javnostda treba nastaviti borbu na kulturnom i političkom planu koju su započeliilirci na čelu s Ljudevitom Gajom. Brankaujedno predstavlja i odjek unašoj sredini europskih strujanja glede ravnopravnosti žena u društvu.Žena je, osim toga, u vrijeme buđenja nacionalne svijesti i otpora stranim

pritiscima na naš jezik i kulturu imala ključnu ulogu: i kao majka koja svoje dijete učimaterinski jezik i kao nacionalno svjesna intelektualka koja svojim



djelovanjem širi interes za vlastite nacionalne i kulturne vrednote.

-ompo)icija

Kompozicija pripovijetke je jednostavna:uvod (Brankino druženje sHerminom, situacija u obitelji, baka, školovanje, maštanje o službi svomenarodu), zaplet(teškoće s namještenjem, putovanje u zabitno selo,neprijateljski doček jalševačkog učitelja),vrhunac(veliki Brankin uspjehu radu s djecom, pobjeda ideje o nacionalno orijentiranoj školi, porazBrankinih neprijatelja),rasplet(Brankina udaja za grofa Belizara).U roman su ukomponirana pisma koja Branka piše prijateljici Hermini

u Zagreb. U tim pismima Branka iznosi Hermini svoja iskustva iportretira osobe s kojima se susreće.

"rostor i vrijeme

Radnja je smještena u drugu polovicu XIX. st., u vrijeme banovanjamađarski orijentiranog bana Levina Raucha (1868.-1871.) kada se počinju javljati žestoki otpori mađarizaciji. To se u pripovijetki dobro vidi kadBranka izlazi iz vlaka na zapuštenoj željezničkoj postaji u kojoj šefujeMađar premda ne zna ni riječi hrvatskog jezika i prezire hrvatski narod.Radnja se odvija u Zagrebu Šenoina doba kada je Vlaška ulica kod

Petrove ulice još bila u neku ruku periferija Zagreba, i u selu Jalševu, zakoje se može sa sigurnošću pretpostaviti da je negdje u Hrvatskomzagorju.

Liovi

Središnji lik je1*(T$LJ(2# BR#&-# - 1&%V(4 a svi ostali likovi usko su vezaniza njezin životni put. Likovi su jasno podijeljeni na pozitivne i negativnepa možemo reći kako se Šenoa u prikazivanju likova služi crno-bijelomtehnikom. Pozitivni su: Branka, Hermina, baka, Herminini roditelji,Brankina majka, općinski načelnik i njegova žena, krčmarica, župnik igrof Belizar. Negativni su: potkazivač

v v

Marić, Brankin otac, jalševački učitelj Silić i njegova supruga, Sili-ćevmladi rođak i jalševački bilježnik Sandor Mišoci.Branka je djevojka bez ijedne mane, upravo idealna: mlada, lijepa,

pametna, skromna, poštena, istinoljubiva, vrijedna, a iznad svega velikidomoljub. S obzirom da služi višim idealima, pisac ju je zamislio kaoidealnu osobu. Po vanjskom izgledu ona je ...djevica krepka, jedra,rumena, glatke crne kose i osobito sjajne, vrlo pametnih očiju.Kroz život se probija vlastitim sposobnostima i upornošću, a za sve jenagrađena udajom za bogatog plemića koji je uz to obrazovan, mlad i lijep.

GR%7

B$L(5#R

odnarođeni je plemić, zbog majke koja mrzi Hrvatsku, ali nei novac koji izvlači iz Hrvatske. Zaboravio je čak i hrvatski jezik. Živi uBeču. Kada ga majka na prijevaru hoće oženiti pokvarenom plemkinjom,



potpuno se osvješćuje. Vrlo je obrazovan, dobro se razumije u gospodarstvoi od zapuštenog dvorca Jalševo, koji je majka zbog svoje nesposobnostigotovo upropastila, stvorio je uzor dobrog imanja koje donosi velikeprihode. Na kraju je zahvaljujući starom župniku i Branki naučio hrvatski jezik. On predstavlja neku vrstu princa iz bajke koji ženi lijepu siromašnugrađanku.

'$R3(&# je tipična građanska djevojka iz bogate činovničke obitelji; živi iponaša se po modi svoga vremena. U početku se doima kao negativan likkad se usporedi s Brankom, no kasnije se iskazuje kao njena najboljaprijateljica.

J#L/$V#*-( <1"&(- pravi je Brankin dobri duh. Veliki je domoljub, protivnikstranih utjecaja i zagovornik ilirskihidea..Za razliku od drugih likovakoje opisuje izravno, župnikov lik Šenoa uglavnom prikazuje prekoBrankinih pisama Hermini i kroz njegovo djelovanje u obranu Brankinarada. Već pri prvom susretu s Brankom prikazan je kao dobar i simpatičančovjek: Mogu ti reći da me se je ta lijepa staračka glava s umiljatim

posmijehom pod dugom srebrnoli-kom kosom osobito dojmila.3#R(4 je jedan od najnegativnijih likova u romanu. Završio je učiteljskuškolu, ali ne želi biti učitelj jer je to slabo plaćeni posao. Politički jeprevrtljivac koji je uvijek spreman raditi za one koji su na vlasti. Postajedoušnik i špijun koji prokazuje vlastima nepoćudne ljude, pa čak i izmišljaoptužbe protiv onih koji su mu se nečim zamjerili. Zaljubljen je u Branku,no kad ga ona odbije zbog njegova lošegkaraktera, zagorčava joj život na svakom koraku, računajući da će se ipakudati za njega kad se osjeti bespomoćna i nezaštićena. Njegov karakterpotpuno je oprečan Brankinu.

S(L(2 je primjer lošeg seoskog učitelja. Po vanjskom izgledu više je nalikskitnici i propalici nego učitelju: Na pragu pojavio se ovisok trbušastčovjek dosta glupa lica, kuštrave kose, čupave brade. Imao je na sebi

zamrljan dlakav kaput, urešen sa više raznolikih zakrpa... Kosa bijaše munečešljana, lice obijeljeno Učilom kao mukom (brašnom), samo je iz njegavirio šiljati nos... Već sam njegov izgled nagovještava kakav je to čovjek i učitelj: škola mu je neuredna i zapuštena, đaci prljavi i uplašeni, često upotrebljava šibukao poticaj za učenje, škola je često zatvorena, a rezultati njegovih đaka suslabi.U svemu mu je slična i supruga: neuredna je, zapuštena, lijena, slaboobrazovana, a htjela bi biti učiteljica iako su joj vlasti to zabranile. Tipičnaklepetuša, okomila se na Branku šireći laži o njoj kao nemoralnoj osobi.

3(/%2(, podrugljivo zvan »vitez de birsa« (vinski vitez, pijanac), propali jesitni zagorski plemić mađarskog imena Sandor. Općinski je bilježnik i svojpoložaj koristi da bi pljačkao seljake skupo im naplaćujući pristojbe ipravne savjete, a istodobno za mađaronsku vladu radi kao doušnik,naročito pred izbore. Neuredan je, glup, bahat: Debeo je kao da je žirom

pitan, na nabuhlom licu ima malu bradicu, ali je osuta crvenim pjegama;

žute oči gledaju prezirno na svijet, šiljasta glava s tupim nosom ni da bi semaknula na debelom vratu...Primjer je odnarođena čovjeka koji se priklanja onome tko mu više plati;



prezire hrvatskog čovjeka, seljaci su za njega glupa marva, a Brankinuidealističku zanesenost radom na prosvjećivanju naroda smatramlaćenjem prazne slame i glupošću.Sušta je suprotnost načelniku općine protiv kojeg neprekidno rovari, a u

dosluhu je sa Silićem jer obojica zapravo pljačkaju državu i nastoje selozadržati u zaostalosti samo da bi lakše mogli obavljati svoje mutne

poslove.

Je)i i stil

Pripovijetka je pisana standardnim književnim jezikom Senoina vremena.Ima popriličan broj riječi koje danas djeluju arhaično, noupravo te starinske riječi daju ovome djelu posebnu draž: pače, u taj par,mladica, stara korenika, postolice, toli, hora, hasniti, pedago-gički...


• opise prirode (eksterijere)

• opise unutrašnjih prostora (interijere)

• karakterizaciju likova vanjskim opisom, dijalogom i postupcima

• isticanje društveno pozitivnih osobina

• osudu društvenih mana

• Senoin odnos prema ulozi školstva u društvu

• Senoin jezik i stil

"rosja Lua

Sadržaj

Selo Jelenje nadomak Zagreba, na obali Save, poznato je po zapuštenosti iprljavštini te lijenim i nemarnim ljudima od kojih zaziru seljaci iz okolnih

sela. U Jelenju nema ni crkve ni škole, ali zato ima nekoliko krčmi, i svedobro posluju. U blizini sela Cigani su razapeli svoje šatore, a s drugestrane rijeke, u gradu, spremaju se izbori za gradsko poglavarstvo.Glavnu riječ u selu vode vječito pijani starješina Janko Pone-deljak i

podli nadripisar Mikica Puharić, došljak iz grada koji nepismenimseljanima pruža pisarske usluge i sve to dobro naplaćuje. S njima se čestou krčmi susreće i Luka, prosjak koji cijelo Jelenje drži u šaci, jer su mudomalo svi seljaci dužni (Luka isprošeni novac daje na zajam) i dobro pazeda mu se ne zamjere. Luka je dobio novac da pobuni seljake protiv starogpoglavarstva a tu će akciju voditi pisar Mikica, stari Lukin ortak koji za

njega obavlja prljave poslove. I starješina Janko dobit će svoj dio akozažmiri na oba oka.Jedini pravi i radin čovjek u Jelenju je Martin Lončarić s kćerkom



Marom. Mara čeka da se iz vojske vrati Andro, sin prvog susjeda Mate. U Andru se zagledala prije tri godine, kad je ovaj polazio u vojsku i sadanestrpljivo očekuje njegov skori povratak. Međutim, odnosi izmeđuMartina i Mate nisu dobri kako to već često biva sa susjedima.Spomenuti prosjak Luka nađen je kao napušteno novorođenče na ulici.

Gradski stražar odnio ga je u »varošku kuću« (neku vrstu ustanove zazbrinjavanje beskućnika i napuštene djece) iz koje Luka nosi samo bolne iteške uspomene. Sjeća se samo bezbrojnih šiba i gorkih poniženja. Baka,kojoj su ga u djetinjstvu dali na čuvanje, zapijala je novac dobiven zanjegovo uzdržavanje, držala ga zatvorena po čitave dane, morila ga glađu,tukla kad je bila pijana, tako da je na koncu morao pobjeći. Ali, sloboda jebila kratka vijeka, ponovno su ga uhvatili i vratili u »varošku kuću«. Ni uvojsku ga nisu htjeli jer je bio kržljav, tup i potpuno nesposoban, iako su uto vrijeme u vojsku rado uzimali baš momke za kojima nitko neće žalitiako poginu. Na koncu su ga izbacili i iz »varoške kuće«, pa se našao nacesti bez ičega, gladan i prljav.Prositi je počeo slučajno. Jedna se žena sažalila kad ga je vidjela kako

sjedi uz rub ceste i bacila mu novčić misleći da je prosjak. On se za tajnovčić najeo i shvatio da može živjeti od prosjačenja, kad već ništa drugone zna. Uskoro se pridružio starom šepavom prosjaku Mati iz Resnika,koji ga je malo-pomalo zavolio i naučio svim vještinama prosjačkog zanata.Živeći sa starcem ogorčenim na cijeli svijet, i sam je postao čudakomzarekavši se da nikada neće spavati pod ljudskim krovom, ljudi su mu većionako nanijeli isuviše zla.Kad je Mato doskora umro, ostavio je Luki pravo malo bogatstvoskupljeno prosjačenjem.Iako zapravo imućan, Luka nastavlja dalje sa svojim starim zanatom,

ali sada se bavi i zelenaštvom (daje novac na dug uz interes). No dogodilose da se Luka zagledao u lijepu Maru, kći Martina Lončarića i u njemu se javlja čežnja za drugačijim životom; poželio je da bude cijenjen, da živi kaoi drugi, da bude ravnopravan član društva. Ali Luka ne zna ni do čega napošten način. Stoga je smislio plan da najprije materijalno upropastiMartina, učini ga novčano ovisnim i tako ga primora da mu dade svojukćer. Plan je za dobru plaću u djelo trebao provesti pisar Mikica.Mikica je najprije zavadio Martina i Matu tako da su se susjedi zakrvili

oko neke šljive izrasle na međi njihovih okućnica. Andro, Matin sin, vratiose iz vojske usred te susjedske razmirice. Mato je, naravno, sinu najstrožezabranio da se oženi Marom, što je mladića silno razbjesnilo, ali je moraoposlušati oca.Za to vrijeme Mikica nastavlja raditi na Martinovu potpunom uništenju:

potplatio je Ciganina Ugarkovića da potruje Martinove krave, što je ovaj iučinio izbovši blago zatrovanim šilom. Ojađenog Martina najviše je boljelostoje za pomora njegove stoke susjed Mato stajao s puškom ispod spornešljive i, činilo mu se, naslađivao se njegovom nesrećom. Martina obuzmebijes i on posiječe šljivu. Već sutradan banuše mu u dvorište sudskislužbenici. Mikica je, naime, nagovorio Matu da tuži Martina zbog šljive.Sudski će spor završiti tako da će Martin morati platiti veliku globu, aliMato od toga neće imati nikakve koristi, jer će sav novac pojesti gradski»fiškali«.



Vrijeme je predizborne agitacije i potkupljivanja glasača pa u Jelenjedolaze pokvareni predstavnici stranke koja se želi dočepati gradske vlasti,obećavajući Jelenjanima brda i doline i časteći cijelo selo. Svoje prste tuima i Luka kojemu su budući vlastodršci obećali pozamašnu svotu novacaako Jelenjani budu glasovali za njih. Među govornicima Mato prepoznaadvokata koji je na ime svojih usluga zadržao sav novac od globe za

njegovu šljivu i shvaća da od njegove i Martinove svađe koristi imaju samogradski »fiškali«. No čim je počeo prigovarati agitatorima, oni potaknuseljake da navale na njega, i bili bi ga bacili u badanj s kišnicom da se nijepojavio Andro i spasio oca. Poniženi i izbatinani Mato toliko se uzrujao daga je udarila kap.Iste večeri Mikica je podmetnuo vatru u Martinovoj štali. Izgorjelo je

gotovo sve Martinovo imanje i da nije Andro priskočio u pomoć, izgorjelabi i kuća. Bojeći se da je na samrti, Mato se odluči izmiriti sa susjedom.Pozvao je Martina k sebi i isprosio njegovu kćer Maru za svog sina Andru.Zaključivši kako je Martin potpuno osiromašen, Luka vrši pripreme za

početak novoga života. Obveznice je pretvorio u gotovinu prodavši ihnekom advokatu u Zagrebu, koji će nakon izbora silom utjerati novce odseljaka i pritom dobro zaraditi. Kad je to Mikica slučajno saznao, odlučujese dokopati Lukinih novaca makar ga morao ubiti. Njegova mržnja premaLuki hrani se osjećajem da je boljega roda, obrazovaniji i pametniji odLuke, a, eto, mora služitiobičnog prosjaka. Kad je saznao da bi Luka za namještanje izbora trebaodobiti još novaca, odluči mu napakostiti: promjenom boje glasačkih listićazbunio je nepismene seljake i na izborima je opet pobijedila stara vlast.Luka je bijesan što mu je izmakao toliki novac, ali još je kod sebe imao

onaj od seljačkih obveznica. I to bi bilo dovoljno za novi početak. Zatosutradan, dok je Mara sterala rublje, pristupi joj Luka i, položivši svojulisnicu pred njene noge, zaprosi je. Iznenađena ga djevojka odbije a Luka,povrijeđen do dna duše, odlazi, nestaje ga da nitko ne zna kamo je otišao. Andro i Mara su se vjenčali i već imali sina kada se Luka vratio u selo.Prišuljavši se jedne večeri njenoj kući, kroz prozor je ugledao idiličnusliku: dva starca, Martin i Mato, sjede za punim stolom, a pokraj njih stoji Andro s Marom koja u naručju drži prelijepo dijete. Na trenutak jezamislio sebe na Andrinom mjestu, sretnog i poštovanog od cijelog sela, no

ubrzo se osvijestio. Idućeg jutra u vrtu je ugledao kolijevku s djetetom.Mare nije bilo u blizini i on preskoči ogradu u namjeri da ubije dijete itako nanese najveću moguću bol ženi koja ga je odbila. Zatim sepredomislio pa odlučio da ukrade dijete i proda ga Ciganima, što bi ponjegovu mišljenju bila još veća muka za Maru. No kada mu se dječačićnasmiješio, to ga je toliko ganulo da je odustao od svoje namjere. Prvi putu životu netko mu se iskreno nasmiješio. Vratio je dečkića u kolijevku ipobjegao.Čim je Mikica sreo Luku u krčmi, ponovno mu je ponudio da za novac

uništi dom Pavlekovićevih, ali Luka to s gnušanjem odbija oborivši Mikicuudarcem na zemlju. Kad je izišao iz krčme u noć, Luka je osjetio da ganetko slijedi. Znao je da su to Mikica i Ugarković, odlučni da se dočepaju



njegova novca. Kad su ga dostigli, Luka se bacio u nabujalu Savu. Dvojicazločinaca pronašli su Lukino tijelo nizvodno, gdje ga je voda izbacila,pretražili džepove na njegovu odijelu, ali nisu našli ništa.Mikica je sve više i više propadao. Ciganin Ugarković je sa svojimšatorom nestao iz sela. Pisaru više nitko ništa nije htio plaćati i na kraju

se, zapivši i vlastiti kaput, pijan smrznuo u snijegu.Nakon godinu dana Martin i Mara dobili su poziv od suda. Začudili suse pozivu, a još više kad su saznali da im je Luka ostavio osamsto forinti ipismo isprike za sva zla koja im je nanio.Vrsta djelaPremda je Prosjak Lukapo kompoziciji i razgranatoj fabuli zapravo bližiromanu, uobičajeno je da se ovo djelo određuje kao pripovijetkapsihološkog karaktera s naglašenim socijalnim elementima. Prosjak Lukasmatra se svakako jednom od najboljih Senoinih pripovjedaka.

-ompo)icijaKompozicija se zasniva na praćenju glavnog lika od njegova rođenja doprerane smrti, a sastavljena je od jedanaest poglavlja. Događaji suuglavnom ispripovjedani kronološkim slijedom, ali će se Senoa služiti iretrospekcijom kada slika Lukinu sudbinu i sudbinu prosjaka Mate izResnika. Kroz cijelu pripovijetku isprepliću se dvije radnje: Lukin život idogađanja na društvenom i političkom planu koja utječu na glavne junake,i priča o ljubavi Mare i Andre ispunjena raznim spletkama koje priječe dase ta ljubav ostvari.Pripovijetka i započinje i završava opisom krajolika s poznatom

rečenicom:Tiho teče Sava krajem.

Tematso!idejni sloj

Tema Prosjaka Luke je život čitavog jednog društvenog sloja, prosjačkog, auzroci prosjačenja prikazani su u liku nesretnog zagrebačkog nahoda,odbačenog i prezrenog od sviju.Pisac teško optužuje društvo koje nije imalo razumijevanja za

napušteno dijete i koje je svojim prezirom i odbacivanjem ubijalo svakuklicu ljudskosti u Luki, iako je u dnu svoga srca i on želio pošteno živjeti ibiti kao ostali ljudi. Usporedo s ovom temom razvija se i dirljiva ljubavnapriča.Dotakao se Senoa u svojoj pripovijesti usput i zakulisnih političkih igara

i uopće odnosa selo - grad uočivši kako raznorazni gradski mešetarimoralno potkopavaju i isisavaju selo.

"rostor i vrijeme

Radnja pripovijetke najvećim se dijelom odvija u selu Jelenju koje jeprikazano kao primitivna, zaostala i alkoholizirana sredina koja čestodolazi pod utjecaj lakomih i pokvarenih građana. Selo je zapušteno, Sava



poplavljuje livade i odnosi zemlju, ceste su oštećene, a nitko o tome ne vodiračuna. Društveni život postaje življi samo u vrijeme izbora kada sepolitičari iz grada nadmeću silnim obećanjima i podmićivanjima glasača, akad izbori prođu, sve ostaje po starom.Događaji se djelomično odvijaju i u Zagrebu te u još nekoliko manje ili

više poznatih mjesta u zagrebačkoj okolici.

Sve se to događa sredinom XIX. st. kada na naše selo sve više počinjeprodirati novčana privreda koja polako potiskuje naturalnu pa novacutječe na način života seoskog čovjeka sve više okrenutog gradu.

LioviLikovi u Prosjaku Lukidijele se na dobre i zle, tj. pozitivne i negativne, ato znači da se pisac služi crno-bijelom tehnikom u njihovoj karakterizaciji.U razgranatoj fabuli sudjeluje velik broj likova: prosjak Luka, Mato iz

Resnika, pisar Mikica, seoski starješina Janko, Martin Lončarić i njegova

kći Mara, Mato Pavleković i njegov sin Andro, Ciganin Ugarković imnoštvo drugih. Nije na odmet spomenuti daje likove u svojimpripovijestima s tematikom suvremenog života Senoa oblikovao imajućipred očima uvijek neku konkretnu osobu. Vjerovao je da bez proučavanjasuvremenog života i bez analize različitih ljudskih karaktera nema dobrepripovijetke. U predgovoru prvom izdanju Prosjaka Lukenapisao je: Kušao sam iz pučkog života izraditi osobu, ponešto čudnu - prosjaka Luku sa cijelim njegovim selom. Ne mislite da se rodio samo u mojoj fantaziji. Nije. Prosjak Luka bijaše živ čovjek (...). Upoznao sam se s tim prosjakom ima tomu po prilici osam godina, i imao je uistinu punu torbu

seljačkih obligacija. Pripovijedao mi je koješta iz svoga života. Sad ga većne ima. Poznavao sam i seoskog nadripisara, poznavao pijanog starješinu,i druge osobe ove pripovijesti. Sve su to živi ljudi bili. Spletoh sve te

karaktere ujedno, i eto Vam pokusa.

L1-# &$"%5&#&(4 središnji je lik pripovijesti. Kao dijete nepoznatihroditelja nađen je na ulici i smješten u ondašnje sirotište i ubožnicu,takozvanuvarošku kuću,koja po odnosu prema štićenicima neodoljivopodsjeća na slične ustanove iz Dickensova romanaOliver Twist.I ljudi i kompletno društvo ga ne prihvaćaju te se u njemu razvio

kompleks osamljenosti i mržnja na cijeli svijet. Te Lukine komplekse još je

više produbio njegov jedini zaštitnik i duhovni učitelj, stari šepavi prosjakMato iz Resnika, čije su ga riječi vodile kroz život: Ne vjeruj nikomu...Čovjek ima samo jednog prijatelja, a to sije sam...I po svojoj vanjštini Luka je neugledan: Luka bijaše suv, košturav

čovjek, ni velik ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan, grizljiv, žut, gospode, kao list na mali Božić, a po njemu prosijana rijetka, riđa brada kao požeta strn. Gleda ispod oka, kući svoj vrat među ramena, pokazuje zube, prođe kadšto rukom preko lijevog uha ili preko čupave kratke kose. Požutjela bijela čoha sa sto zakrpa počela raspadati se, kožna torbicabijaše masna, klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna.

Bogalj, da mu pokloniš krajcaru.Prema svojim dužnicima Luka je nesmiljen i tvrd, to je jedini način nakoji se može svetiti društvu koje ga je prezrelo i gurnulo u bijedu. Važno je



uočiti da se glavni lik tijekom pripovijesti mijenja. Kad se zagledao ulijepu Maru, u njemu se javlja gotovo bogohulna misao da bi i on mogaoživjeti kao običan pošten čovjek. Novca je, doduše, imao, ali poštovanje iljubav nije umio steći. Lukino srce puno je zavisti, ljubomore i želje zaosvetom:U njegovu srcu probu-diše se opet stare zmije, sikćuć mu u uho: -Osveti se ljudskom rodu, ljudi nisu nego zvijeri! Ljudi su prokleti! Drugi

grli žensku koju ti ljubiš, a ona, vraćajuć mu cjelov, ruga se u duši tebi!Prijelomna točka u Lukinu otkrivanju svoje prave prirode ona je kada je

pao tako nisko daje htio oteti Marino i Andrino dijete i prepustiti gasudbini nahoda. Ali, djetešce mu se nasmiješilo, bio je to prvi stvor nasvijetu koji mu se nasmiješio tako milo i u tom se trenutku nešto u Lukiprelomilo - shvatio je da je čitavo vrijeme pokušavao doći do dobra činećizlo i ono ljudsko i plemenito u njemu konačno pobjeđuje gorčinu i zavist:

Zašto da pati čedo sve one muke koje je on pretrpio, da ga hladna srca baciu ponor iz kojega se sam nije podignuti mogao, jer je kušao zlim postićidobro! (...) Polako donese dijete do kolijevke, stavi ga nježno u posteljicu. -

Pozdravi majku svoju! - šapnu tiho, poljubi čedo u čelo, i vrela suza kanumu iz oka na rumeno lišće dječarca kao rosa na nebesku ružicu.Bez obzira na zlu sudbinu, prezir društva, bez obzira na Lukinuzakletvu da nikada neće prespavati pod ljudskim krovom, žar humanostiostao je tinjati duboko u njemu. Prosjak Luka vrlo je složenaličnost, njegov odnos prema samome sebi najbolje oslikava pitanje koje sipostavlja: Al što si ti sam? Jesi li vrag, anđeo ili čovjek?"(S#R 3(-(2# je tipičniSenoin»negativac«, tip intriganta koji svojimspletkama otežava život glavnim junacima. Na kraju završava kako se

moglo i predvidjeti — smrću. Mikica se, pijan, smrznuo u snijegu,napušten i odbačen od svih.

#&.R% ( 3#R# idealizirani su predstavnici mladog seoskog naraštaja kojiće se znati odhrvati svim negativnim pojavama koje dolaze iz grada. Lijepisu, marljivi, pošteni, skromni, uzorni u svakom pogledu. Njihov osjećaj zapoštenje i pravdu nagrađen je sretnim brakom, a sve je okrunjenoprelijepim djetetom i pomirenim očevima.

Je)i i stil

Jezik Prosjaka Lukehrvatski je književni jezik druge polovice XIX. st.Rečenice su mu stilski dotjerane, jasne, čitke i slikovite. Obilujuelementima iz narodnih pripovjedaka, poslovica i mudrih izrekaukomponiranih tako da ih izgovaraju pojedini likovi. Mnogo je starinskihriječi (arhaizama) koje danas teško možemo naći u književnom jeziku i teriječi ovoj pripovijetki daju čar starine, patinu prošlih vremena.


• odnos društva prema svom najnižem sloju: prosjacima i napuštenoj djeci

• Senoin stav prema problemu prosjaka i prosjačenja• političke igre oko borbe za vlast u gradskim strukturama



• odnos grada i sela

• cjelokupni lik prosjaka Luke (fizički i etički)• lik pisara Mikice• likove Martina i Mate, Mare i Andre•

opis krajolika• elemente narodnih izreka, poslovica i govora prostog puka• arhaizme

Šes'o, )ilvija

.ebela

0 piscu

Silvija Šesto Stipaničić rođena je godine 1962. u Zagrebu. Plodna jeautorica, piše prozu, poeziju, dramske tekstove, radiodrame i televizijskescenarije. Bila je jedan od pokretača književnog časopisa za dramu i prozu

Plima.Među njezinim knjigama za mlade ističu se romaniVanda, Debela, Tko

je ubio Pašteticu, Dnevnik prve ljubavii Djevac ili Patnje mladog Petra.Objavila je i dječji znanstvenofantastični roman Ze-zomljanite zbirkuigrokaza Dvadeset igrokaza za sve generacijei zbirku priča i dramaOmčoglavi.Za roman Debeladobila je 2001. nagradu »Ivana Brlić-Mažuranić«.

Sadržaj

Lada ima petnaest godina, živi s roditeljima i bratom Dadom, ide u prvirazred Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, i ima gotovo 90

kilograma. Pokušavala je smršavjeti na mnoge načine, ali nije uspjela.Lada je duhovita, inteligentna i pronicava djevojka s britkim smislom zahumor. Roditelji su joj novinari i u posljednje vrijeme nisu baš zadovoljnisvojom plaćom i položajem na radnom mjestu. Ladina najbolja prijateljica je Ivana. Živi tek nekoliko kuća dalje od Lade i one su najbolje prijateljice još od početka osnovne škole. Ivana ide u srednju medicinsku školu, vitka je, manekenske građe i duge plave kose. Naravno, Ivanina pojava privlačipozornost dečki, što se za Ladu baš ne bi moglo reći. U posljednje vrijemeLada i Ivana imaju sve manje zajedničkog, no još uvijek se često druže,navikle su jedna na drugu, susjede su, a osim toga Ivana je zaljubljena u

Ladina brata Dadu, kojega priželjkuje još iz osnovne škole, pa ih valjda ito veže.Ladini vršnjaci iz susjedstva ponekad se sastaju kod takozvanog



Smetlišta,nekadašnjega dječjeg igrališta sada zaraslog u visoku travu, sistrgnutim koševima za košarku i toboganom i njihaljkama ko ji se jedva vide od divljeg grmlja i visoke trave. Cure i dečki iz kvar-taovdje si prikraćuju vrijeme, brbljaju i dangube, a često dolaze samo da bipopušili koju cigaretu; mnogi od njih puše, ali, naravno, njihovi roditelji tone smiju znati. Ladin najbolji prijatelj je Zlatko, dečko iz susjedstva skojim obično ode doSmetlištapušiti. Zlatko je mršav i drag dečko, alibrbljav i voli puno tračati. Ladin dvije godine stariji brat Dado nedavno jeprohodao sa Zinkom. Lada je bila vrlo iznenađena kada je otkrila da iZinka ima viška kilograma, tj. da je debela.Lada se već nekoliko godina dopisuje s jednim dečkom iz Beča, zapravo

Branko je rodom iz Hrvatske, ali roditelji mu rade u Beču, pa on tamo živis njima. Branko je Ladin vršnjak, a spojilo ih je zajedničko zanimanje zasakupljanje salveta. Branko je pisao Ladi da će početkom ljeta doći uposjet rodbini u Zagreb i da bi volio da se upoznaju. Lada mu je u pismuposlala Ivaninu sliku, tako da je Branko mislio da je Lada vitka plavuša.

Ladu je mučilo što će učiniti kad dođe trenutak da se upozna s Brankom,a nije ni znala kako će Ivana reagirati kad joj kaže što je učinila.Želeći smanjiti težinu Lada se mudro odlučuje za dvostruki pristup:

povećat će tjelesnu aktivnost i smanjiti unos hrane. Ali s odvikavanjem odovisnosti, a prejedanje je također jedna vrsta ovisnosti, uvijek je frka jerizazovi vrebaju sa svih strana. Ne čini li se i vama da uvijek kad nešto stvarno odlučite kao da se nadrugom kraju svijeta stvori urota koja će tu vašu odluku staviti na debelu

kušnju. Baš debelu!razmišlja Lada. Na primjer, takvi su urotnici Ladinibaka i djed postaromu,koji do dvadesete nisu vidjeli čokoladu, ali sada to

obilno nadoknađuju tamaneći svakovrsne slatkiše, a vole i svoje unukerazveseliti poslasticama koje im donose. Pa kako tome odoljeti?Slastičarnice i pekarnice posvuda na putu do škole, oko nje susjede kojepeku lude kolače, duševne boli koje traže da ih se nekako ublaži, kakvimzalogajčićem.Lada je zaista željela smršavjeti pa je počela s Ivanom ići na fit-ness.Ladi se to svidjelo, a i djelovalo je na smanjenje tjelesne težine.U školi se Lada često družila sa Sanjom, curom iz razreda. Sanja je bila

otkvačena i Lada je znala da kad izađe van voli pretjerati s alkoholom.Pred kraj školske godine imali su razrednu feštu u vikendici jedne cure iz

razreda. Svi su ondje prespavali u vrećama za spavanje, pričali su, zezalise i smijali do kasno u noć. Igrali su i igru »boca istine« i Sanja je priznalada ju je kad je bila mala djevojčicapokušao silovati rođak. Ladi je to zvučalo vrlo neobično i šokantno jer jeSanja uvijek djelovala veselo i bezbrižno. Svi su priznali neke stvari o sebii na neki se način zbližili. Ta je večer Ladi ostala u posebno lijepomsjećanju.Bližio se kraj školske godine i početak ljeta, a Lada je sve više brinulašto će biti s Brankom. Napokon je Ivani priznala istinu. Ivana se uopćenije ljutila, dapače spremno se ponudila da će je rado glumiti. Čak ju je i

zabavljala ta ideja.Kako je Sanjina mama radila na radiju, Sanja je predložila Ladi dapreko ljeta zajedno honorarno rade na radiju. Lada je inače u razredu bila



poznata kao osoba koja izvrsno piše, a i zanimalo ju je novinarstvo pa je soduševljenjem prihvatila tu zamisao. Ona i Sanja zajedno su po graduanketirale građane i istraživale što misle o nekoj određenoj temi. Naučilesu dosta o radu na radiju, ponekad su čak same montirale priloge, aupoznale su i neke poznate osobe. Sve to činilo im se vrlo zabavnim. Lada je zbog posla na radiju odlučila dio školskih praznika provesti u Zagrebu.Dan nakon završetka školske godine Ladini roditelji otišli su na more,Dado u Francusku kod tete, a Lada se preselila k Ivani da ne bude samakod kuće. Živeći kod Ivane, Lada se osvjedočuje da u toj obitelji nije neštou redu. Ivanini roditelji uopće ne razgovaraju, a tata je često pijan. Osjećada bi mogla biti istina ono što joj je tračer Zlatko prije izvjesnog vremenarekao, da Ivanina mama ima ljubavnika.Da bi u miru razradile detalje oko dočekasalvetnog Bečanina,Lada iIvana odlaze u prazan Ladin stan. Iznenadile su se kad su nakon nekogvremena začule otključavanje vrata i Dadin i Zinkin glas. Pritajile su se iprisluškivale njihov razgovor. Zaključile su da je Dado kriomice ostao uZagrebu jer je Zinka bila trudna.Branko je stigao u Zagreb. Dogovoren je sastanak u kafiću. Kako je

Branko došao sa svojim rođakom Silvijom, planovi o zamjeni identitetapali su u vodu, jer je Silvio u osnovnu školu išao u razred s Lađom iIvanom. Jedino što Silvio tada nije bio tako vitak i zgodan kao sada.Naprotiv, bio je zbog debljine, baš kao i Lada, veoma često predmetomporuge i djeca su im često oboma pjevala pjesmicu:debela i debeli,

zaljubljeni par... kad će ju se vjenčati, dat ćemo im dar.Svima je na koncuovaj neuspio pokušaj prevare bio smiješan, samo je Ladi bilo maloneugodno.Iste večeri izašli su zajedno u Saloon, njih četvero i još Sanja i Zlatko.

Ivana i Branko čitavu su se večer upucavali jedno drugom, Sanja jeplesala sa Silvijom, a Lada i Zlatko su se uglavnom dosađivali. Nakon togizlaska zahladnjeli su odnosi između Lade i Ivane, a Lada nije bilaraspoložena prema Sanji jer joj se sviđao Silvio.Međutim, Ladu je ubrzo nazvao Silvio. Otišli su u kino, bilo im je krasnoi te večeri Lada je doživjela svoj prvi poljubac. Nakon toga Silvio je dugonije nazivao, a Lada je zbog toga bila neizmjerno tužna. Kasnije je saznalada je Silvio nije zvao jer je počeo ponovno uzimati drogu. Lada je tad

potpuno izgubila interes za njega.Istodobno u Ivaninoj kući odvija se prava drama. Roditelji su joj segrdno posvađali, tata je udario mamu, došla je policija i mama ih jenapustila. Ivana je pozvala tetu koja je sada s njom u kući. Lada jepokušala utješiti Ivanu i otpratila ju je kući. Vrativši se doma, zatekla je tamo brata. I Zinka je bila tamo, ležala je usobi. Dado je sestri priznao sve o Zinkinoj trudnoći i pobačaju. Prvi put uživotu brat i sestra uspostavljaju odnos ravnopravnih prijatelja, a ne višemale sestre i velikog brata.Zlatko je bio potišten, njegovoj se mami vratila opaka bolest. Već prije

nekoliko godina operirala je rak dojke. Liječničke prognoze nisu bileoptimistične, ali tada je mamaodlučila živjetii prizdravila. Lada gajetješeći zagrlila, a za uzvrat dobila je poljubac u obraz.



U jednom razgovoru Sanja je priznala Ladi daje zapravo lezbijka. Iakonije imala predrasuda u vezi s time, Lada se počela nekako neugodnoosjećati u Sanjinom društvu. Više joj se nije dalo raditi sa Sanjom naradiju.Lada se osjećala nekako melankolično, zapravo bila je nesretna. Njoj i

njezinim prijateljima događale su se ružne stvari, bilo je nekako previšetuge oko nje. Shvatila je da debljina nema ništa s tim. Cijelu godinu vodila je bitku sa svojom gojaznošću i smršavjela do neke normalne težine, ali senije ništa bolje osjećala. Naprotiv, postalo joj je odjednom jasno da nije bilanezadovoljna zbog debljine, nego je bila debela zbog nezadovoljstva.Razmišljala je o Zlatku, o njihovim razgovorima koji su uvijek bili nekakotopli... Tada joj se učinilo da možda preskače sreću i opterećuje sepogrešnim stvarima. Odlučila je otići k roditeljima na more.Kad se vratila, učinilo joj se da je Zlatko izbjegava. Njihovi dotada

srdačni odnosi su zahladnjeli. Imala je osjećaj da se Zlatko ljuti

na nju; ponekad se ponašao kao da je ne vidi. Zlatkova mama uskoro jeumrla.Ladin život sveo se na učenje,buljenje u telkui spavanje. Bila je u teškoj

potištenosti zbog spoznaje da je zaljubljena u čovjeka koji joj je do jučerbio ispred nosa,a sad je postao nedostupan. Taj brbljavi, mršavi dječak,koji je uvijek bio tu kad gaje trebala, njezin najbolji prijatelj, prirastao joj je srcu. Bila je nesretna jer je mislila da je Zlatko ne voli, pa se odlučilanapiti i tako zaboraviti na ljubavnu bol. Napila se tako jako da je završilau bolnici. Zlatko ju je došao posjetiti u bolnicu i bilo je očito daje i Zlatkozaljubljen u nju. Uskoro su prohodali, a nekoliko mjeseci poslije toga prvi

put su doživjeli ionoiskustvo. Lada je smršavjela, premda ne onolikokoliko je željela, ali mogla je obući levisice koje godinama nisu išle na nju.Imala je dečka, i psa Bucu. Lada je zaista bila sretna.Jednom su ona i Zlatko iz čiste fore ispunili loto listiće i Lada je dobila

jack pot. Pomislila je kako život zaista može biti lijep. Sada Lada živi umiru sa zrcalom: otkad je u sretnoj vezi sa Zlatkom potpuno zadovoljstvo uduši odražava se na njezinom tijelu, pa je rijetko posjećuju i one odvratnebubuljice. Zato zapisuje: A kad te krene to zadovoljstvo i kad se srećanastani u kući tvoje duše, događaju se same lijepe stvari.

Vrsta djela

Debela je primjer knjige kakvu obično zovemomonološkim dnev-ničko-ispovjednim romanom.Sto se, naime, događa kad se piše dnevnik? Jednaosoba (grčki:monos,što značisam, jedan, jedini),pisac toga dnevnika,govori (grčki:logos,sa značenjem riječ, govor),tj. zapisuje svojarazmišljanja sa svrhom da mu taj zapis ostane kao podsjetnik na stanovitorazdoblje njegova života, na doživljaje, na zgode i nezgode, na želje, naugode i neugode, na ljubav, na ushite i na razočaranja, na uspjeh ineuspjeh. Te se stvari - ne zapisu li se odmah - često zaborave, a onda

sjećanja znaju biti kojekakva. A ima i onih koji dnevnike pišu baš zato dabi ih drugi pročitali.S obzirom na zbiljnost svih opisanih situacija, u kakve svaki mladi



čovjek može upasti, pridjevrealističanprimjeren je ovom romanu, a sobzirom na dob glavne junakinje i publiku kojoj je namijenjen, riječ je otinejdžerskomromanu ili romanu za mladež.Tematso!idejni sloj

Debela je roman o odrastanju. U središtu zbivanja je Lada utegobnoj i

lomnojdobi od petnaest-šesnaest godina. Prateći njezine dnevničke zapisevlastitih doživljaja - onih unutrašnjih, duševnih, nevidljivih, kao i onihvanjskih, fizičkih, vidljivih - promatramo i doživljavamo svijet oko nje idogađaje u njemu. Roman obrađuje mnoge teme koje do sada nisu baščesto obrađivane u hrvatskoj književnosti za mladež. Tako se roman dotičetema maloljetničke trudnoće, pobačaja, homoseksualnosti, promiskuiteta,debljine, nametnutih standarda ljepote, ovisnosti, povremenog opijanjamladih, pušenja, raka kao neizlječive i smrtonosne bolesti, preljuba ubraku, prvog seksa. Kroz roman je opisano suvremeno društveno stanje,te život i navike mladih u Zagrebu. Zbog izravna pristupa čitatelj se vrlo

lako identificira s glavnom junakinjom i s ostalim likovima, prepoznajezamke i ljepote odrastanja, dvojbe i uvjerenja s kojima se i sam susreće.Unatoč svim teškoćama i »teškim temama« koje su dotaknute, knjiga prštienergijom i optimizmom i ostavlja dojam borbenosti i pozitivnog stava uživotu; jer, na koncu, život je pun ružnih, ali i lijepih stvari.Ladina ispovijest duhovito je inabrijanoštivo koje bez ikakve zadrškeprogovara o problemima odrastanja o kojima se uglavnom šuti.

"rostor i vrijeme

Poprište zbivanja je Zagreb, s kratkim i rijetkim skokovima u jednuvikendicu u okolici, i na more. Likovi se kreću između svojih obitava-lišta -stanova ili kuća, kvartovskog sastajališta, škola i kafića, radiopostaje,kina... Vremenski raspon radnje je nepune dvije školske godine, Ladinprvi i drugi razred srednje škole.

-ompo)icija

Djelo je podijeljeno na 106 poglavlja (točnije bi bilo nazvati ihodlomcima,s obzirom na njihovu duljinu od nekoliko redaka do stranicu-dvije).

Poglavlja nemaju naslova, nego su samo numerirana, označena brojkama -od 1 do 106. Sve to daje dojam mozaika. Mozaika od 106 djelića koje trebasložiti u smislenu cjelinu.Roman je ispripovijedan u prvom licu jednine, kako i priliči dnevničkom

obliku. Lada zapisuje svoja razmišljanja, uglavnom svoje muke zbogdebljine. Ta su ispovjedna pripovijedanja prepletena faktografskimbilješkama - zapisima razgovora, događaja, doživljaja, prisjećanja, kojirazbijaju monotonost samoispovijedi i daju pripovijedanju živost i držezanimanje čitatelja.

Liovi



L#.# ima petnaest godina i debela je. Dečka nema. Prijateljicu ima,najzgodniju curu u školi. I roditelje, prezaposlene intelektualce. I brata,koji/kra svoj film. I prijatelja Zlatka, tračera i žicara. Lada je zapravotipična gradska tinejdžerica koju muče suvišni kilogrami, pristići i sve onošto je povezano s prvim poljupcem ionimstvarima. Ja sam Lada, i debela sam. Kako god okrenem. Debela sam najavi i na

fotografijama. Imam taj glupi izraz lica koji imaju svi debeli ljudi. Za poludit. Nešto između smijeha i plača.Tako glavni lik predstavlja samusebe odmah u prvim rečenicama romana pa nastavlja:Opsjednuta samhranom. Ili klopam ili sam opsjednuta tim da ne klopam. ... patim, i prije,i za vrijeme, i poslije jela.Ima najgoru od svih mogućih hranidbenih navika: tijekom dana gladuje,

a navečer se prejeda:Sljedeće jutro pijem gorku kavu, ručam poskrivečkida mama ne gleda kako bacam sve te lijepe i ukusne stvari u zahod. Dovečere. Tu obvezno puknem i nadoknadim sve.Srednjoškolka je i pohađa prvi razred gimnazije,avaga pokazuje 89

kila. To ona nazivačinjeničnom katastrofom.Svake večeri prije spavanjaodlučuje kako će sutra početi život iznova.Pod time podrazumijeva da neće jesti tako ni toliko. A jutrom zrcalo neumoljivo pokazuje istinu:Svako se jutro pozdravljam s njim. Svako mi jutro odgovara na moje nečujno pitanje: jesi, jesi, najdeblja si...Ima Lada i poroka, jedan od njih jepušenje: ... počela sam još na kraju osnovniakc ... zakvačila sam se kaobudala... Zapravo, ja se još uvijek pridijevam pušiti. Vodi me suluda ideja

kako će mi to pomoći smršavjeri Hi her ubiti apetit...O ljubavnim bolima zapisuje: Kad sam bila desetogodišnjakinja,

zaljubila sam se u ljubav svog života... a onda sam u sed-

mom razredu. bc,š :>zdc kede sam postala svjesna da mi levisice nenormalno grozno stoje pročitala u tatinim i maminim novinama da sebudala oženila nekom staricom od dvadeset sedam godina. Iz ramena su

joj virile kosti. Nadam se da će ga njima probosti. Moja jedina ljubavotišla je u mrak.U silnoj želji da nekako smršavi prihvaća prijateljičino nagovaranje da

obje idu na neku tjelovježbu, američki zvanu fitness.Nakon stanovitarazdoblja vježbanja i smanjenja klope Lada je smršavjela još tri kile, inarasla I na kraju, Lada napokon navuče na sebe,bez ikakvih teškoća, one

jadne levisice koje su godinama ležale u ormaru i čekale svoj veliki dan.

A duhovno, psihički, kakva je Lada? Dosta Čvrsta osoba, priličnoizgrađenih gledišta i stavova, koja se ne da samo tako navući na nešto zašto vjeruje da nije u redu. Od loših karakternih crta spomenimo baremosvetoljubivost. Kada ispred svoje gimnazije susreće Vatroslava,svojedobnog zborovođu pjesmica-rugalica debeljuci u osnovnoj školi, a kojise poslije jedva upisao u vodoinstalatersku,Lada mu spušta: Pa i to jesuper! Bar će nam imati tko popravljati zahodske školjke.

(V#&# je najbolja Ladina prijateljica s vanjštinom fotomodela, vitka -gotovomršava, duge plave kose i prekrasnog tijela koje je, čini se, moglo zavestisvakoga osim Ladina brata. Površna je, nagla, lako zapaljiva i prilično

lakomislena. Pa je tako bila vrlo uzbuđena kad jeupoznala nekog tipa natramvajskoj stanici koji ju je pozvao u subotu u kino...Ivanin pretjeraniinteres za suprotni spol Lada komentira riječima: Kad Ivana ne bi bila



takva nimfomanka, možda bi i bila savršena frendica. Dobra je prijateljicasamo kad joj se u vidokrugu ne pojavi neki frajer kojega, ako imalo sličičovjeku, mora zba-riti.

5L#T-% je Ladin susjed kojeg od milja zove Slatki i koji izlazi samo scurama jer je rođena baba tračara.Uvijek je bez cigareta i onda žica.

Dakle, uvijek žica.U Ladinim očima prolazi preobrazbu od posve obična susjeda, kolege izškole, nezaobilazna djelića svakodnevice, brbljavog tračera... face koja jeuvijek tamo, kao voda, struja, plin, pas, uvijek joj se možeš javiti ili ne

javiti, zapravo ne znaš kako izgleda...od svakodnevnog neprimjetnogpribora u glavni lik njezinih dana i noći: ...vrijeme provedeno u razgovorusa Zlatkom uvijek je bilo nekako toplo... (...) ...on me jedini mogaonasmijati... (...).. .on je uvijek bio ne

gdje sa strane, kao neki joker iz rukava koji bi čučao vjerno u kutu... (...) Zašto baš sada vidim i zaključujem kako je onaj njegov nadimak Slatki

posve na mjestu. Ovakav kakav je došao - preplanuo, bijelih zubića, crne, poluduge kose i nosa ravnog poput vješto oguljene mrkve, gotovo savršenihcrta lica, dugog i snažnog vrata, visok, mršav... dugih, mišićavih idlakavih nogu, stvarno je bio sladak.

.#.%, Ladin brat, rođeni je talent i škola mu je igra. Dado crta odmalena injegov upis u Primijenjenu svi drže samo korakom do Akademije, sve usvemu toliko je uspješan na svim poljima da se uz njega Lada često osjeća još neuspješnijonv.Crta odmalena i to što je upisao primijenjenu samo je korak do akademije. Već mu se sad svaka izmišljotina dobro proda, auvijek imamo doma što za pokloniti, ili od keramike, ili nešto naslikano, ili

supernakit od perlica i perja koji Dado vrhunski smišlja. (...) Već su uosnovnjaku cure ludile za njegovim umjetninama, a čak tri iz mog razredaludile su i za njim. Na prvom mjestu Ivana.Odnos ravnopravnih prijatelja između Lađe i Dade prvi se put razvija

kada Dado zapadne u probleme i kada sestri prizna Zinkinu trudnoću ipobačaj.

S#&J# je prijateljica iz razreda s kojom se Lada zbližava nakon svađe sIvanom. Prema Ladinu sjećanju u osnovnoj je biladebela, raspuštene kose,a početkom srednje postala jetotalno mršava, a svoju dugu kosu svela jena milimetar.Sklona je alkoholu, a ne bi smjela zbog dugogodišnje šećerne

bolesti. U njihovom prijateljstvu javlja se određena distanca nakon štoSanja prizna Ladi da je privlači isti spol.

S(LV(%, Brankov bratić, Ladin kolega u osmogodišnjoj školi, kojeg Ladapamti kao debeljka. A prigodom ponovna susreta nakon nekih godinudana Lada je bila osupnuta:Ostavile smo ga u osmome onako debeloga, asada... Silvio je postao pravi komad. Bio je to još jedan dokaz da se ispoddebelih ljudi zna kriti prava ljepota, samo treba debljinu oguliti i rezultat

je vidljiv.Ladase momentalno zapalila za Silvija.Nakon što s njim doživi svojčarobni prvi poljubac,on joj se ne javlja, ni sutradan, ni dan poslije.

Ispostavlja se da je nepouzdan. Razlog je - droga. Lada shvaća da snarkomanom ne može hodati. Kratka veza puca, Silvio biva izostavljen iznjezinog života da se sam bori za opstanak uz pomoć programa



odvikavanja.

ST#R#, imenom Vesna, bila je podložna nikotinskim krizama. Lada jepoštuje jernije ulizica i pije kavusamos onima koje sama odabere,inačebi sadbila bolje plaćena i imala uredničko mjesto.Pomalo u komi jer je uredakciji s politike miču u modu, pa se žali:U ovim godinama i s ovimstažem moram mijenjati sve! Ja sam pod stresom!Nije baš sklonakuhanju,a kad joj nešto pregori ili nešto krivo smuti, uvijek ponavlja jednote isto:• To kuhanje, to je stvarno majmunski posao.• Onda idemo jesti banane - i tata se uvijek ponavljao.Na opće iznenađenje starci zamjećuju koješta, pa Lada mora priznati:U

pravi bi trenutak znali smiriti situaciju, znali bi odabrati čas kad bi sestvarno približili kao frendovi.ST#R(, pravim imenom Vlado, također je novinar. Lada se sjeća kako jenekad znao klošariti po mjesec dana za dobru reportažu.Nastoji se štomanje uzrujavati, naročito ne dopušta da ga iz ravnoteže izbace financijskiproblemi. Prema Ladinu mišljenju stari je zapravo dobar frend. Nakon štose Lada gotovo otruje alkoholom, pomirljivo će joj reći: - Drugi put kad sebudeš htjela napiti, reci meni pa ćemo to učiniti skupa.

BR#&-% je dečko s kojim se Lada dopisuje. Tajneumoran skupljač salveta, živio je u Beču. Starci su mu bili tipični gastarbajteri. Stara mu je šljakalau nekoj školskoj kuhinji, a stari u građevini. Inače su bili iz Siska...Njihovo dopisivanje počelo je prije više godina kada je Lada pronašla

njegov oglas u, kako sama kaže, jednom od onih šarenih časopisanamijenjenih kozama i ovnovima mojih godina.Kad ju je Branko zamolioda mu pošalje svoju fotografiju, poslala mu je Ivaninu jer se sramila svojedebljine, a na svojoj fotografiji Branko je ispao faca. Kovrčava kosa i zeleneoči. Tko bi rekao da takvi tipovi skupljaju salvete?!Branko je preozbiljan za svoje godine, ide u medicinsku školu,anakon

toga misli upisati medicinu. Budući ginekolog.

Je)i i stil

Pripovijedanje u romanu vrlo je brzoga tempa. Dijalozi su duhoviti,a jezikpripovijedanja mladenački je slobodan uz čestu uporabu žargonazagrebačkih školaraca i s obiljem anglizama, što knjizi daje snažan pečatsuvremenog trenutka.


• formu monološko-ispovjednog romana



• prikaz suvremenog života mladih u Zagrebu

• životne nedaće koje se događaju ljudima: abortus, rak, nezaposlenost, preljub u braku

• temu homoseksualnosti

• dinamično pripovijedanje i duhovite dijaloge

Ši#unovi!, Dinko

#lar

0 piscu

Dinko Šimunović rođen je 1873. u Kninu, u učiteljskoj obitelji. Djetinjstvo je proveo u Koljanima nedaleko od Vrlike gdje mu je otac bio učitelj. Otacmu kasnije biva premješten u selo Kijevo tako daje Dinko cijelo djetinjstvoproveo po mjestima Dalmatinske zagore. Život među siromašnim, aliponosnim ljudima toga kraja ostavio je snažan dojam na budućeg pisca,što će se kasnije uvelike odraziti u njegovu književnom stvaranju.Učiteljsku školu završio je u Arbanasima (danas dio Zadra) a nakon

završene učiteljske škole službovao je niz godina, kao i otac mu, po selimaDalmatinske zagore. Zahvaljujući književnim zaslugama konačno je 1909.godine premješten u Split i prema ondašnjim školskim zakonimaunaprijeđen u profesorsko zvanje. Na Obrtnoj školi u Splitu predavao jepunih osamnaest godina. Nakon umirovljenja se, radi školovanja djece, sobitelji preselio u Zagreb gdje je umro 1933. godine.Djela: Mrkodol(zbirka novela u kojoj je objavljen i kraći roman Alkar),

Sa Krke i sa Cetine(zbirka pripovjedaka),Tuđinac, Đerdan, PorodicaVinčić(romani), Mladi dani, Mladost(autobiografske proze).Poslije smrti objavljena mu je zbirka neobjavljenih novela pod naslovom

Posmrtne novele,u Zagrebu 1936.

Sadržaj

U selu Begluku na rubu Sinjskog polja, na pitomim livadama oko rijekeCetine sve odzvanja od momačke i djevojačke pjesme, mukanja goveda ikonjske njiske. U hladovini vrba kraj Paušina vrela čuvajući konjerazgovaraju i šale se tri momka: Juriša, Gare i Salko. Njihovi razgovorikao i razgovori svih momaka i djevojaka, pa i ostalih Cetinjana, vode se oprošlim junačkim vremenima, o podvizima u bor-

bama protiv Turaka, o konjima i junacima i naravno - o predstojećoj alci.Svi momci maštaju kako će jednoga dana sudjelovati u trci, pobijediti isteći slavu, no alkarska je oprema skupa, a trčati alku ne može svatko. To



mogu samo snažni, odvažni i spretni momci junačkog držanja, uz to časni ipošteni i pod uvjetom da su iz Sinja i okolice, tj. iz Cetinske krajine.Salko se odvaja od prijatelja i odlazi. Oni znaju da se ide sastati saMartom, djevojkom dvije godine starijom od Salka, ali se ne usuđuju šalitina njegov račun jer je snažniji od njih.Salko se već dugo sastaje s Martom, no u zadnje vrijeme primijetio je da

se s njom nešto događa, da ga izbjegava. A počela ga je izbjegavati odsusreta s njegovim ocem Rasicom.Rasica je u mladosti bio zaljubljen u Martinu majku Stanu, čuvenu po

ljepoti, i želio se njome oženiti. No Stana je oboljela od crnih ospica koje su joj unakazile lice i odbila se tako unakažena udati za Rasicu, lijepa ibogata mladića, premda ju je on želio i takvu. Marta se udala zasiromašnog Iliju i s njim imala dvoje djece: Martu, sadašnju Salkovudjevojku i puno mlađu Ivu. Razočarani Rasica oženio se bogatom, alinevoljenom Lučom »dotaricom« (dota = miraz). S njom je imao sina Salka.Nakon što su mu umrli roditelji, Rasica je napustio ženu i dijete iodmetnuo se u hajduke te postao turski strah i trepet. Kao hajdučkiharambaša obogatio se pljačkajući i ubijajući bogate Turke. Kad mu jeumrla žena, napustio je hajdučiju i vratio se kući no ostao je mrk,neljubazan i opasan. Na svoj način Rasica je nastojao nadoknaditi Salkudječaštvo provedeno bez oca, no među njima se nikada nije razvila onaobiteljska prisnost i toplina, jer to je kraj u kojem je sramota riječimaiskazivati osjećaje.Kad je Rasica sreo Martu, sada već odraslu djevojku, u njemu se

probudilo sjećanje na ljubav iz mladosti jer je Marta izgledom bila istamajka u mladim danima. Javila se u Rasici strastvena ljubav, ali to senikom nije usudio priznati. I Marta se zaljubila u Rasicu, u njegovumuževnu snagu, bio je upravo onakav muškarac o kakvom je maštala:snažan, samouvjeren, opasan, muškarac kojega se mora slušati i kojipruža apsolutnu zaštitu.Rasica se još više povukao u sebe, a Marta proživljavala teške trenutke

jer nije željela povrijediti Salka koji joj je sada bio drag kao brat i dobarprijatelj. L" usporedbi s Rasicom Salko je bio preblag, prenježan,preosjetljiv, imao je osobine koje za Martu nisu bile mjerilo muškosti.Pripreme za alku bile su u punom jeku. Salko sav gori od želje dasudjeluje u trci. Rasica ima idealnog konja što ga je još kao hajduk oteoturskom begu kojeg je ubio, a kupio je i svu alkarsku opremu. Salko sesilno razočarao kad mu otac nije dopustio trčati alku i njegov san o slavise raspršio. Rasica se odlučio natjecati, a Salko će mu biti momak, tj.pomoćnik. Kad već ne može trčati alku, razočarani Salko moli oca nekamu dopusti da se oženi. Rasica mu to odobrava, ali kad je čuo da želioženiti Martu, spopao ga je takav bijes da je izbičevao sina do krvi.Poniženi i povrijeđeni Salko bježi od kuće i Rasica shvati da je teškopogriješio. Nakon četiri dana lutanja pronašao je Salka i rekao mu neka seženi kada hoće i s kim hoće. Salko se umirio, konačno pronašao Martukoja se također sažalila kad ga je vidjela onako jadna i slomljena tugom.

Slijedi vrlo uzbudljiva alkarska trka pred masom svijeta što je dohrlilau Sinj sa svih strana. Tako napeto natjecanje svijet već odavna nije vidio.Izdvojila su se dvojica alkara: Rasica i alaj-čauš (zapovjednik alkara na



natjecanju) i njihovo nadmetanje dovelo je svjetinu do delirija. U masisvijeta Salko je ugledao Martu i primijetio da se silno veseli Rašičinu junaštvu, a kad bi pogledala prema njemu, lice bi joj se rastužilo. Istog jetrena shvatio zašto ga tako dugo izbjegava: ona ga više ne voli, već volinjegova oca, junaka i pobjednika alke. U silnom gnjevu povjerovao je da bise Marta odlučila za njega samo da mu je otac bio dopustio da trči alku i

pobijedi.Marta se usudila reći Rasici da ne želi poći za Salka. I dalje ga jeizbjegavala i na koncu otišla u neko selo k tetki samo da zaboravi Salka ida se taj problem riješi u nadi da će i Salko nju zaboraviti. Odnosi uRašičinoj kući postali su mučni i napeti. Kad se Marta konačno vratila,Salko je odlučio otići do njene kuće i sam je zaprositi kad to već nećeRasica, kojemu je kao ocu dužnost da za sina isprosi nevjestu. SimpatijeMartinih roditelja su na Salkovoj strani, no Martina odluka je čvrsta.Odbija Salka i govori mu da njegova nikada neće biti. Salko u očajnombijesu porazbija sve po kući na užas zaprepaštenih roditelja i pobjegne u

noć. Više se nije pojavljivao ni u svojoj kući ni u selu. Nestalo ga.Marta se udala za Rasicu, a Salko se nije vratio. Selo gaje kao pristojnogi omiljenog momka žalilo. Svašta se pričalo i na kraju su optužili Martinumajku Stanu. Stanu su već odranije sumnjičili da je vještica i okrivljavali je za svaku nevolju u selu pa je tako sada bila kriva i za Salkov nestanak.Na prijedlog stogodišnjeg starca Vukelje odlučeno je da se provjeri Staninunevinost. Ako iz kotlića s proključalom vodom izvadi maziju (komadužarenog željeza) i ne opeče se, nije kriva. Uzbuđena praznovjernasvjetina došla je pred Staninu kuću i nastaje mučno ispitivanje. Odlučna ihrabra Marta u zadnji čas spašava svoju majku.

Na idućoj trci alke pojavio se divlji alkar na mršavu crnu konju, čudnoiskićen i sav u dronjcima, sa štapom za podbadanje volova umjesto koplja.Projurio je trkalištem i pogodio »u sridu«. Bio je to Salko.Nije mogao podnijeti poraz i poludio je. Poslije trke više ga nisu zvali»ludi Salko« nego »Salko alkar«.

Vrsta djela

Alkar je po opsegu, složenosti i kompoziciji bliži kraćem romanu negonoveli ili pripovijetki. Premda se u popisu Simunovićevih djela obično

navodi kao novela, neki ga suvremeni književni povjesničari i kritičariodređuju kao kraći poetski roman. Alkar je prvi put objavljen 1909. godine u zbirci pripovjedaka Mrkodolzajedno s pripovijetkama Duga, Mrkodoli Rudica.U podnaslovu jenaznačeno da su to pripovijesti, no u to doba su i novele i pripovijetke iromani nazivani pripovijestima. I dvije godine kasnije u podnaslovuSimunovićeva romanaTuđinacstajalo je da je to -pripovijest.

-ompo)icija

Roman je podijeljen na sedam dijelova:12.Opis Cetinske krajine. Opis momaka i djevojaka na pašnjacima.Ljubav Salka i Marte. (Ovaj dio ujedno je iuvod.)



13.Život Salkova oca Rasice. Rašičin susret s Martom. Sukob sa Salkom.(Ovdje započinje zaplet.)3.Opis alke. Produbljivanje sukoba između Rasice i Salka.4.Alkarska trka. Rašičina pobjeda. Marta se odlučuje za pobjed-

nika. (Ovim započinjevrhunacili kulminacijaradnje.)5.Marta odbija Salka. Salkovo ludilo.14.Uzbuna u Begluku. Optužba Martine majke. Vađenje mazije. Martinodlučujući nastup. (Ovdje se stišava sukob i dolazi doraspleta.)

15. Alkarska utrka poslije godinu dana. Pojava ludog Salka nazvanogSalko alkar.{Epilogdjela.)

Tematso!idejni sloj

Tema Alkara je sinjska viteška igra alka koju pisac razvija tako da dajecjelovitu sliku jednog kraja i njegovih ljudi određenog vremenskog

razdoblja. Cijelim romanom dominiraju dvije igre: viteška igra natrkalištu u kojoj se igra po strogo zadanim pravilima, a pobjednik stječeugled i slavu za kojom žudi svaki muškarac toga kraja, i ljubavna igra ukojoj nema ustaljenih pravila nego ih određuje srce za koje nikad nijesigurno kome će se opredijeliti a kome nanijeti poraz i bol.Glavni sudionici igre su hajduk Rasica, njegov sin Salko i lijepa djevojka

Marta u koju su obojica zaljubljeni. Pobjednik u obje igre jemuževniji istariji; Rasica na kraju dobiva sve a Salko, ne mogavši sepomiriti sporazom, gubi razum.I u životu i u alkarskom nadmetanju pobjeđuju snažni i odlučni, upravo

onakvi kakvima se dive mladići i djevojke sinjskoga kraja. Sve toispripovijedano je jednostavnim laganim stilom koji na mjestima podsjećana najljepše stranice narodnih pripovjedaka i epskih pjesama.

"rostor i vrijeme

Prostor u kojem se odvija radnja ovog romana pisac naziva Krajina. Onnaziva krajinom svaki prostor oko nekog većeg mjesta ili rijeke: Cetinskakrajina, Sinjska krajina... Ovdje je to prostor između planine Dinare iobale, danas uglavnom zvan Dalmatinska zagora, a središnje mjesto

zbivanja su područja oko rijeke Cetine te Sinj sa svojom okolicom. Tiprostori prikazani su u romanu kao pitome zelene livade kroz koje vijugarijeka, a mladići i djevojke uživaju u tom prelijepom krajoliku. Pisac voliseoski život pa idealizira (uljepšava) i krajolike i pastirski život. Vrijeme radnje može se točno odrediti ako se zna godina slavne pobjedeCetinjana nad Turcima (1715.). Pisac kaže: Baš se tog ljeta navršilostotinu i šezdeset godina što su Cetinjani istjerali Turke... Vremenski raspon zbivanja u Alkaru je točno godinu dana: od jednealke do druge, s tim što se pisac u pripovijedanju ponegdje vraća uprošlost da bi nam približio sudbine pojedinih likova.

Liovi



Glavni likovi romana su Rasica Crnošija, Salko i Marta, a tu su jošMartina majka Stana, otac Ilija, sestra Iva, Salkovi prijatelji Juriša iGare, stogodišnji starac Vukelja te mještani sela Begluka i svjetina naalkarskoj utrci. Šimunović vrlo uspješno prikazuje »masovne scene«, tj.mnoštvo ljudi okupljeno na malom prostoru.

R#S(2# je pedesetogodišnjak, opak i opasan čovjek. Svojim vanjskimizgledom podsjeća na junake iz prošlosti, upravo onakve o kakvimamaštaju i pričaju ljudi Cetinske krajine. Sin je bogatih roditelja i umladosti je bio zaljubljen u siromašnu ljepoticu Stanu. Kad je ova oboljelaod crnih ospica, koje su je toliko nagrdile da ju je narod počeo zvativješticom, Rasica ju je i dalje htio oženiti, no Stana gaje odbila. Poslije seoženio bogatom djevojkom i s njom u braku bez ljubavi imao sina Salka.Kako mu je takav brak bio teret, Rasica je napustio ženu i dijete i otišao uhajduke. Turska je granica blizu i često je kao hajdučki harambašaupadao u turska područja, ubijao, plijenio i pljačkao te se tako obogatio.Zadnji mu je plijen bio lijepi arapski vranac kojim će kasnije pobijediti naalkarskom natjecanju. Nakon ženine smrti vratio se kući u namjeri dasinu nadoknadi izgubljeno djetinjstvo, no zbog svoje opake naravi nikadase nije uspio približiti Salku, dapače, nanio mu je još veće zlo preotevši mudjevojku.Rasica Crnošija snažna je ličnost, mračan, opasan i nasilan, ne preza od

ubojstva, ne podnosi tuđi neposluh. Sve što zaželi, to i postiže, ne birajućisredstva.

S#L-% je osamnaestogodišnji mladić snažne tjelesne konstitucije, a dušenježne i osjećajne poput djevojke. Izgledom i ponašanjem prava jesuprotnost svome ocu: nježan, bojažljiv u odnosu prema djevojkama,neodlučan; djetinjeg lica, plave kose i bez brkova (junaci imaju crnu kosu iguste crne brkove) Salko svoju pravu narav iskazujeupravo u odnosu s Martom. Ne želi je ničim povrijediti a time postižeupravo suprotno jer ona želi muškarca koji će je slomiti i pokoriti. Njegovatragedija je u njegovoj osjećajnoj prirodi jer živi u sredini kojomdominiraju snažni i grubi muškarci jake volje, ljudi koji se znajunametnuti i snagom i autoritetom i koji bez puno razmišljanja provodesvoje naume u djelo.

3#RT# je dvadesetogodišnja djevojka, uzor ženske ljepote u svome kraju.

Bila je zor-cura ta Marta. Lijepa joj glava ovita crnom kosom, a licetamnorumenkasto s garavim obrvama i usnicama crvenim kao skrlet.Velike tamne oči iz dubine žarile čudno da bi ti udovi klonuli od njezina

pogleda. Stas joj je krepak, rekao bi saliven, a prsi se izbočile i nadizaleoporu košulju kao da je najtanja koprena. Gledajući je, ćutio si pritajenusnagu što je u njoj, i želio bi započeti borbu s tom silom koja je buktjelasamo zato da izazove borbu pak da podlegne. Ali da podlegne samo onojsili koja je mnogo jača od nje...Njena ljubav prema Salku prelazi u samilost, u ljubav kakva se gaji

prema slabijem bratu ili dobrom prijatelju. Rasla je u sredini gdje su na

cijeni snažni muškarci koji znaju nametnuti svoju volju, a Salko, iako jefizički snažan, nema tih osobina. Marta se s njim u budućnosti ne biosjećala sigurnom i zaštićenom, zato se odlučuje za Rasicu makar ga se



pomalo boji. Privlači je upravo njegova unutarnja i vanjska snaga, njegovastroga, zapovjednička narav, cijela njegova muževna ličnost kojoj se možepotpuno predati.Marta je sigurna u svoje osjećaje, odlučna u svojim namjerama, iskrenai poštena u svojim postupcima. Teško je pogađa što je Salku nanijela bol.

Je)i i stil

Jezik Simunovićeva Alkara jednostavan je i jasan, blizak govoru ljudi izDalmatinske zagore. Na pojedinim mjestima podsjeća na jezik narodnepjesme, naročito u onim dijelovima gdje se spominju alkari, njihov junačkiizgled i slavna prošlost Cetinjana. A u onim dijelovima gdje pripovijedajustari ljudi, jezik kao da je uzet iz narodnih pripovijedaka, toliko je jednostavan, a bogat i sadržajan. Roman obiluje turcizmima zato što jeradnja usko vezana za događaje bremenite povijesnom zbiljom tih prostora

gdje su dugo vladali Turci i vodila se ogorčena borba protiv njihovagospodstva.*itaju+i djelo obrati po)ornost na

• uzbudljivu fabulu

• snažne i kolebljive karaktere

• funkciju opisa pejsaža u razvoju radnje• ozračje junačke prošlosti kojom se zanose likovi• odnos medu likovima: Salko-Marta, Marta-Rašica, Salko-Rašica,

Marta-praznovjerna svjetina na čelu sa starim Vukeljom• opis alkara, njihove odjeće, konja i konjske opreme

• alkarsku trku

• ponašanje svjetine na alkarskoj trci

• simboličnost epizode sa psom na trkalištu

• Martu u masi svijeta na alkarskoj trci

• Salkovu gorku spoznaju o vlastitom porazu

• narodno praznovjerje i svjetinu pred Staninom kućom

• ulogu starog Vukelje• jezik: elemente epske poezije, narodne pripovijetke, jednostavnost iljepotu rečenice, turcizme i lokalizme

Škrinjari!, )unana

1lica predaa



0 piscu

vSunčana Škrinjarić, suvremena hrvatska književnica, rođena je 1931.godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i diplomiralana Pedagoškoj akademiji. Radila je u uredništvu dnevnih novina, u

uredništvu dječjeg programa Radio Zagreba, kao činovnica statističkogzavoda, kao glumica u Narodnom kazalištu u Šibeniku, činovnica u domuzdravlja. Upoznala je različite ljude i profesije i stekla tako golemo životnoiskustvo.Pisati je počela rano, ali objavljivati knjige relativno kasno, tek u 39.godini. Piše i za djecu i za odrasle, a puno je objavljivala po raznimnovinama i časopisima. Značajnija su joj djela: Kaktus bajke, Ljeto umodrom kaputu, Dva smijeha, Zmaj od stakla, Svaštara, Slikar u šumi(prema ovom romanu snimljen je naš prvi dugometražni crtani film a nascenariju je radila i autorica romana), Noćsvodenjakom, Pisac i vrijeme,

Ulica predaka.Napisala je i velik broj radio-igara i radio-drama za djecu i odrasle:

Suđenje danu lutalici, Doživljaji Čička Nedodirljivog, Sestre, Zeleni šešir, Začuđena zemlja, Konferencija za štampu ili ponovno sužavanje, Perivojod slame, Pisac i djevojčica...Za kazalište lutaka napisala je igrokaz Bajka o maslačku.Knjige su joj prevedene na slovenski, češki, švedski, njemački i

mađarski jezik te na esperanto .Više puta je nagrađivana uglednimnagradama za dječju književnost.Sunčana Škrinjarić umrla je 2004. godine.

Sadržaj

Tajana živi u Zagrebu u velikoj lijepoj kući, ima svoju sobu, punoigračaka, kućnu pomoćnicu koja sve drži čistim. Od igračaka, kojeneprekidno dobiva, voli jedino plišanog medvjeda, ostalim lutkama trgaudove. S njim spava, uvijek ga nosi sa sobom, iako je već sav oli-njao i prljav, i povjerava mu svoje tajne. Odrasli se čude kako uza sve teskupocjene i lijepe lutke najviše može voljeti ružnog i zamazanog plišanog

medvjeda.Tajanina mama neobično je lijepa i elegantna. Školovana je, govori dvastrana jezika, oblači se po posljednjoj modi i gdje god se pojavi u središtu je pozornosti, koketna je, muškarci joj udvaraju a ona u tome uživasvjesna svoje ljepote.Tajana ne poznaje svog pravog tatu. Ona je neželjeno dijete jedne

promašene ljubavi, koja je danas za njezinu majku ludostta glupa ljubavs njenim ocem, zar nije vidjela da je lud, da joj nije u stanju ništa pružiti,da pije, da ne zna ni jedan strani jezik, da je u Parizu ona morala

kupovati kruh, on je samo sjedio i buljio u jednu točku, taj lažni genij, pa inovci su bili njezini.Nakon ljubavnog brodoloma mama se vratila uZagreb, gdje je rodila Tajanu i udala se za drugog čovjeka, sad Tajana imanovog tatu. Novi je tata vrlo sposoban, radi među turbinama u gradskojmunjari (elektrani), ima novi auto, dobro zarađuje tako da Tajana u



odnosu na drugu djecu živi kao prava mala milostiva; ima sve što jojzatreba: najmodernije haljinice, najnoviju obuću, urednu toplu sobu,dobrog liječnika ako se razboli...Njihovom kućanstvu pridružuje se tetića, mamina sestra, stara curaprostodušna karaktera i neugledne vanjštine. Mama i novi tata drže jemaloumnom zato što uvijek govori ono što misli, a zapravo je dobra,

jednostavna i poštena, samo se nije znala tako dobro snaći u životu kaomama. Tetića radi po kući kao da im je sluškinja (pravu su sluškinjumogli otpustiti), a Tajanini se roditelji prema njoj odnose somalovažavanjem i često je zlostavljaju, no tetića sve to podnosi.Tajana ima sve što druga djeca mogu samo sanjati, a nema ono što ima inajsiromašnije dijete - roditeljske ljubavi. Mama je uvijek okrivljuje da joj je upropastila život, kako bi joj u životu sve bilo daleko bolje da se ona nijerodila, da je nije iskoristio onaj probisvijet u Parizu koji je sad opet uZagrebu i jedne se večeri nabacivao kamenjem u prozor.Novi tata i mama lijepi su i privlačni ljudi, izlaze u društvo, na

koncerte, u kazalište i svi misle da su idealan par, no kod kuće se užasnosvađaju. Mama predbacuje novom tati da je nesposobnjako-vić, primitivaci ljubomorni glupan, a on njoj da samo misli na sebe i svoje užitke, da jenemoralna i da ga vara s drugim muškarcima.Poslije mučnih svađa slijede burna mirenja u spavaćoj sobi; Tajana ih je jednom nehotice zatekla u ljubavnom zagrljaju, mama je bila strašnobijesna.Tako Tajana odrasta u čudnom i hladnom okružju bez nježnosti iljubavi. Novine je počela čitati s pet godina i strašno su je uznemi-ravalecrne kronike s člancima o strašnim zločinima i noću su je hvatali strahovi,

no kako nigdje nije mogla naći zaštitu, od svega ju je spašavao njezin stariolinjali medvjed. Čitala je ona i političke članke o Hitleru, kralju Aleksandru, kraljici, princezama, stranim političarima i sve to shvaćalana svoj način. Malo-pomalo Tajana se navikava na hladno okružje u kojemživi, povlači se u svoj svijet i gradi vlastite obrambene mehanizme, paostavlja dojam vrlo čudna, pakosna i svojeglava djeteta s kojim je teškoizići na kraj.Pošla je u školu, bila su to za nju nova razočaranja i bolna iskušenja.

Djeca u školi bila su neuredna, zla, nepravedna, zavidjela su joj nabogatstvu jer je nju jedinu dovozio automobil u školu.Tajana živi između škole i kuće, bez prijatelja i prijateljica. Izvan školeuči svirati klavir, premda to ne voli, mora zbog mame. U kuću često dolazerazni gosti tako da Tajana poznaje mnogo različitih ljudi i različitihsudbina. Neki su joj simpatični, neke poznaje bolje nego što ovi slute jersluša kućne tračeve - uglavnom, sudi na svoj način o svijetu odraslih.Roditelji su je poslali tetki u Split da promijeni zrak jer je imala

problema s plućima. U Splitu, kod nesimpatične tetke i još nesimpa-tičnijeg bratića koji stalno kuka i prema Tajani se odnosi kao premarazmaženom derištu, doživljava bombardiranje - počeo je rat. Vraćaju jevlakom u Zagreb, premda su vremena opasna. U razgovorima se sve češćespominje Hitler, u gradu je drukčije raspoloženje, nestaju neki ljudi koje je

Tajana poznavala; nestala je mamina prijateljica Edita Goldberger, nestao je i njezin učitelj, jedina osoba koju je simpatizirala u školi.Završila je četvrti razred i upisala se u gimnaziju kod časnih sestara na



Savskoj cesti. Upoznaje Dubravku, djevojčicu pametnu i originalnu, a ipaksasvim zemaljsku, no Dubravkina majka smatrala je Tajanu lošimdruštvom, mada je bila iz fine obitelji, imali su glasovir i pretke, ali

ponašanje njene mame bilo je sumnjivo, a osim toga ta stvar s tatama,treba imati samo jednog tatu...Novi tata ima problema na poslu, ne može proizvesti struje koliko

zahtijeva vlast. I dalje se svađa s mamom. Dolaze dani oskudice,Tajana s teticom na sajmištu prodaje kućne dragocjenosti. Saznaje datetića živi s njima jer je vlasnica pola kuće.Tajana dobiva brata. Novi je tata presretan. Konačno završava rat. Opet

dolazi nova vlast. Pojavljuje se pravi tata i ponosno pokazuje Tajanusvojim prijateljima-partizanima, koji odmah utvrđuju da jemala očitoburžujskog porijekla.Tata je ipak ponosan:liči na moju ženu, na mojulijepu ženu, mislio je pravi tata i odglavinjao do birtije, počinje novi život,sve ću ja to promijeniti, svršeno je s ludnicama i konclogorima, sada, kad

ja imam svoju malu, sasvim čistu i zdravu kćerkicu.No susret s pravim

ocem ostavlja Tajanu hladnom, još jedna gorka spoznaja: za nju je tajčovjek zapravo stranac.Njezin život dolazi na prekretnicu. Gimnazijalka je, odraslija je, postala

je svjesna svojih godina, svoga tijela i više joj ne treba zaštita njenogomiljenog medvjeda - uništava ga škarama. Sama je ostatke medvjedićaodnijela u smeće,držala se sasvim ravnodušno i nije odgovarala natetičinapitanja opravom tati...

Vrsta djela

Ulica predakaroman je o odrastanju gradske djevojčice koja na prvipogled živi u obilju, na čemu joj zavide ostala djeca, a zapravo je usam-ljeno i nesretno dijete. To je pomalo neobična knjiga jer prikazuje slikudjetinjstva netipičnu za većinu romana i priča za djecu. U njoj nemamaštovitih dječjih sanjarija i pothvata, nema fabule koja čitatelja drži unapetosti, nema ni traga didaktičnosti (poučavanju) ili idealiziranjudjetinjstva; to je slika svijeta ogoljenog do kostiju, sve je tu realistično istvarno, često ružno i bolno, onako kako se događa u svakodnevnom životua ispripovijedano neposrednošću pronicavog djeteta, pa zato djelujesumorno i optužujuće, s tananom nadom da djevojčica Tajana kadzakorači u svijet odraslih neće biti kao oni koji su je odgajali.

-ompo)icija

Roman započinje prikazom ambijenta i atmosfere u kojima odrastadjevojčica Tajana. Tu ujedno upoznajemo i osnovne karakteristikeTajaninih roditelja, Tajanin doživljaj svijeta koji je okružuje, njezinenavike, maštanja, njezine igračke, posebno medvjedića koji je nekavrsta simboličnog zaštitnika od zala vanjskog svijeta. Roman završava

uništavanjem tog simbola, činom koji predstavlja ulazak u svijet odraslih ikrčenje puta u budućnost vlastitim snagama.Između prvog i posljednjeg poglavlja romana još je pedeset kraćih



(poglavljima ih zovemo uvjetno, jer neka opsegom ne prelaze pola stranice)naslovljenih kratkim naslovima, koja djeluju kao male pričice ili još češćekao zabilješke u dnevniku. Svojevrsni je to inventar svakodnevnice jednognesretnog djetinjstva u nesretnom vremenu.Sama kompozicija romana je mozaična, fabulativna nit stalno nam

izmiče jer težište nije na pripovijedanju a cjelina se gradi od sitnihnaizgled nepovezanih kamenčića ili kako sama autorica kaže: Djevojčicaspoznaje svijet u sličicama, krhotinama, i on se, napokon, kao u dječjoj igris kockicama slaže u bolnu cjelinu. Čudo rasta i odrastanja je uneprestanom otkrivanju.

Tematso!idejni sloj

Tema romana je odrastanje gradske djevojčice koja živi s majkom,očuhom, tetkom, kao nevoljeno dijete jednog promašenog braka opterećeno

pitanjem o svom ocu. Majka je prelijepa i koketna žena posvećena samosebi; očuh dobro zarađuje, ali supružničke svađe su svakodnevne; tetka jeprostodušna i smušena usidjelica prema kojoj se roditelji odnose sprezirom i često sadistički, životni gubitnik i jedna od rijetkih osobaprema kojoj Tajana osjeća iskrene simpatije. Obitelj živi bogato, spada ugradsku elitu i svi su uvjereni da je djevojčica presretna jer ima sve ono očemu druga djeca mogu samo sanjati.Osnovna ideja romana je da nema sretnog djetinjstva bez iskrene

roditeljske ljubavi. Uzalud svi darovi, obilje birane hrane, najmodernijaodjeća i obuća ako nema iskrenosti, povjerenja, topline u odnosu dijete-

roditelji, nenametljivog bdijenja nad sretnim odrastanjem vlastitogdjeteta. Ovo je zato roman o jednom bolnom odrastanju u dvoličnomsvijetu bez ljubavi. Ipak romanom se provlači i spoznaja da dijete, kolikogod bilo krhko i zavisno od roditeljske ljubavi ipak nije nježna biljčica kojusvaki mraz ubija, ima ono i svoju čvrstinu i svoje obrambene mehanizme,koji ga usmjeravaju da od svega dobrog i lošeg što ga okružuje ipakodabire ono što ga usmjerava napravi put, a zlo pamti i zadržava u sjećanju kao opomenu da ne pravigreške koje rade odrasli i time unesrećuju sve oko sebe.U kratkoj autobiografskoj zabilješci koja prati roman, napisanoj tonom

romana, da gotovo djeluje kao njegov sastavni dio, autorica je dalanekoliko lucidnih opaski o svom djelu: Roman i jest u prvom sloju podsjetnik i spomenar jednog djetinjstva kakvih više nema. Naivnost je samo prividna. Kratke opaske, anegdote oljudima na izgled velikima i uspješnima, nižu se i otkrivaju zbivanja,veliko i prelomno doba o kojem su svoje memoare napisali državnici,

generali, špijuni. Sve su te silne i strašne parade izuzetnog vremena našlesvoj odraz u duhu oštroumna djeteta. Postepeno otkrivanje laži na kojoj,čini se, neophodno počiva svijet odraslih, dovodi do razočaranja,nedoumice. Ima li uopće »čuda« ili je ono već u tome što spoznajemo da ga

nema, a usprkos tome živimo i čekamo.



"rostor i vrijeme

Radnja romana odvija se u Zagrebu, u predjelu bogatih kuća s uređenimvrtovima. Djelomično se prenosi u selo Gredice, u Split i Novu Gradišku iopet završava u Zagrebu. Zagreb je prikazan iz perspektive djevojčice izbogate građanske obitelji koju često pohode poznanici i rodbina, uglavnom

iz istog društvenog sloja, zatim kroz događanja u školi i kroz iskustva izTajaninih bijegova i besciljnih skitnji gradom, gdje se prepoznaje i svasocijalna raslojenost predratnog Zagreba. Vremenski radnja obuhvaća godine pred Drugi svjetski rat, sam rata izavršava svršetkom rata 1945. godine. Ratne strahote u romanu su tekrubni događaji jer djevojčica Tajaninog uzrasta rat ne doživljava u njegovojpunini nego kroz sudbine i preobrazbe ljudi koje poznaje, kroz pojedinedogađaje što uzbude obitelj, promjene u školi ili nestašice hrane.

Liovi. J$V%J*(2# T#J#&# središnji je lik romana. Prikazana je u odrastanju, odranih godina i polaska u školu do srednjoškolskih dana. U usporedbi snjezinom lijepom majkom već je njen vanjski izgled svojevrstan hendikep:ima lijepe oči, ali lice joj je šiljasto i mršavo, jagodicestrše, kose ima previše i stalno joj pada na čelo.Taj vanjski izgled krozgodine će se promijeniti nabolje pa će na kraju njezin pravi otac gledajućizdravu i urednu srednjoškolku ustvrditi kakoliči na moju ženu, mojulijepu ženu.Tajana je jako usamljeno dijete. Nema prijatelja ni međudjecom ni među odraslima, ako se izuzme tetića. Počela je čitati kad joj je

bilo pet godina i to sve što bi joj došlo pod ruku: od dječjih knjiga dosvjetskih klasika i dnevnih novina, u kojima na nju posebno zbunjujuće izastrašujuće djeluju napisi iz crne kronike. Odrasle je često zbunjivalasvojim pitanjima i smatrali su je čudnim djetetom. Neobična im je i njenaprivrženost plišanom medvjediću, simbolu i zaštitniku njenog djetinjstva iispovjedniku njenih tajni i maštanja:Tajana je i nadalje spavala smedvjedom u krevetu, pa to prelazi sve granice, rekla je mama, tako velika

koza, pa vuče svuda sa sobom tu zamazanu igračku, znala sam ja da nijenormalna kao ni njen otac...Ni među školskom djecom nije nalazila prijatelja, držali su je čudnom

razmaženom bogatašicom, a ona je nespretna, neprilagodljiva i užasava segrubosti:Vrlo je nezgrapna, ne zna se uključiti u razgovor o zadaćama, ohaljinama i naravno, o dečkima. (...) Ali kakvi su to odvratni dječaci, zar

zaista na svijetu postoje samo takvi, grubi, opasni i glupi, strahovito ružnis ogromnim ušima, s nosovima koji cure. I ne vole je ti dečki, nikako je nevole, podmeću joj nogu gdjegod stignu...Cesto je u školi glumilanesvjesticu, napadaje kašlja, bježala je s nastave kad god bi joj se pružilaprilika: I mala odlazi iz škole u park, uvijek joj je u školi zlo i treba joj

zraka, a osobito joj je slabo od gimnastike, svi su spretni, svi vole igre sloptom, a njoj opet podmeću noge, njoj se smiju, zašto da bude s njima,

zašto da se igra »stare košare« kad zna da je nitko neće izabrati za par...Sve grubosti i sve nepravde koje joj nanose Tajana podnosi stoički sastrpljenjem djeteta naviklog da živi bez ljubavi. Tu otpornost prema



grubostima i nepravdama u njoj je i nehotice razvila majka optužujući jeza sve svoje životne promašaje, nastojeći joj usaditi kompleks krivnje zatošto se rodila i omela joj velike životne planove. I upravo taj hladni odnos ineshvaćanje roditelja, to nerazumijevanje odraslih stvorit će od ovedjevojčice čvrst karakter, osobu koja se zna boriti za svoje mjesto udruštvu, samo ostaje nejasno hoće li biti sposobna spontano voljeti i neće li

biti osuđena da prema drugima vječno osjeća odbojnu hladnoću.3#J-# je neobično lijepa žena i cijeli svoj život podredila je sebi i vlastitimzadovoljstvima: dotjerivanju, izlascima u elitna društva, uvijek sa željomda se dopadne. Ima iza sebe jedan promašeni brak u kojem se rodilaTajana i vlastito dijete smatra svojim velikim promašajem i teretomprošlosti. Iako se brine o Tajani, kupuje joj sve što zaželi pa i više od toga,nije se u stanju približiti vlastitom djetetu. U nastupima bijesa često iz njeprovali nekontrolirana mržnja prema vlastitom djetetu:Tajana se

prišuljala i stavila hladnu žabu na maminu golu nogu, mama je vrisnulaod užasa i bijesa, zgrabila je Tajanu za kečke i počela joj udarati glavom ostol, mala se derala, krv joj je tekla iz nosa, mama ju je vukla za kosu sveviše, tukla ju je po čitavom tijelu, bila je to prava erupcija mržnje, mamineoči bile su staklene i hladne, Tajana je vikala, mamice, oprosti, ali sve jebilo uzalud.Ni u majčinom drugom braku nema sklada jer svojom koketnošćuizaziva muževu ljubomoru te njihove svađe nerijetko završavaju fizičkimobračunima, majčinim histeričnim ispadima i teatralnim pokušajimasamoubojstva. Majka je najveći krivac za Tajanino nesretno djetinjstvo.

T$T(4# je stara cura, nije lijepa kao Tajanina mama niti tako obrazovana,

završila je samo domaćinsku školu. Smatrali su je slaboum-nom premdato nije bila, samo se nije znala snaći u životu kao Tajanina mama. Tajana ju je voljela zbog njezine jednostavnosti i bezazlenosti:Tetića je imalamalu glavu (...) U svakom slučaju bila je mila, moglo ju se voljeti kaomedvjeda, mirisala je na poseban način, kretala se nespretno kao da imaravne tabane, uvijek je govorila ono što misli i zato su je smatrali

zaostalom...Tetića živi s Tajaninim roditeljima (Tajana će poslije shvatitida je zapravo pola kuće tetičino) i služi im kao kakva sluškinja, trpećinjihove grubosti i poniženja, a kad dolaze ugledni gosti, mora se skrivatida ne sramoti mamu:U rijetkim trenucima kad nije radila tetića je sjedila

u svojoj sobici koja je bila najhladnija u stanu, mama i tata dozvoljavalisu joj da loži samo po najvećoj zimi, ruke su joj bile hrapave i ispucane,mamine nježne i njegovane s lijepim, oblim i lakiranim noktima. Tata bi

joj poneki put davao cigarete, tetića se previše zahvaljivala, Tajani je to išlona živce, ali ništa se nije moglo učiniti, tetića je bila sasvim sama, a osimtoga i dosadna. Nitko ne voli nesretne ljude, svatko bježi od njih. Je)i i stil

Kao što je tema romana neuobičajena tako i stil nije uobičajen. Roman jepisan u trećem licu (on-oblik) inače poznatom kao govor sveznajućegpripovjedača, ali na tako osebujan način da smo mi sigurni kako sepripovjedačev glas i njegova opažanja zapravo uglavnom izvode iz svijestisame djevojčice Tajane. Radi se ovdje o posebnoj pripovjedačkoj tehnici,



tzv. slobodnom neupravnom govoru, gdje se pripovjedačev govor iznenadapretapa s govorom likova čineći nejasnom granicu između dva glasa inače jasno razdvojena u uobičajenom načinu pripovijedanja. Otuda u ovomeromanu i potpuno odsutstvo klasičnog dijaloga, prepoznatljivog iobilježenog navodnicima. U sljedećem ulomku možemo dobro pratiti

preplitanje pripovijedanja, neupravnog govora i slobodnog neupravnoggovora u samo jednoj rečenici: Ipak, usprkos ovim zlogukim prognozama neki dečki su kupovali perle

za svoje zaručnice, otišli su stolnjaci, posteljina i ručnici, jer su Tajana itetića sve prodavale užasno jeftino, babe koje su stajale kraj njih čupale susi kosu od jada i govorile da su ponorele, naravno, da njihovu masnu i

zakrpanu robu nitko nije htio pogledati, odakle su došle ove dvije glupače, pa one uništavaju fihplac, a sutra vas ne burno sim pustile, ni slučajnoblizu nas, valjda imaju na tavanu skladište plahti kad ih mogu dati samo

tak. za niš.U navedenom ulomku, iz kajkavskog govora kumica sa sajmišta, vidljivo je da autorica provodi govornu karakterizaciju likova. Međutim,pripovjedačev govor također je prožet mnogim kajkaviz-mima i posebnogermanizmima karakterističnim za onodobni zagrebački govor:Tajana je otišla u herncimer, izvadila je iz šrajbtiša najduže i najoštrije

škare, odnijela ih je u svoju sobu gdje je na kauču kao i uvijek ležaomedvjed. Sada mu više nije bilo spasa, zarila mu je škare duboko uoštećeni trbuh (...) Tajana ga je sama odnijela u smeće, držala se sasvimravnodušno i nije odgovarala na tetičina pitanja o pravom tati, Tajana jeotišla u badecimer i oprala zube, dugo se promatrala u špiglu i mislila nalijepu časnu sestru Onezimu koja je govorila: nema čuda.

Documents

Vodič Kroz Lektiru 8.Raz. o.š