Author
vanthien
View
216
Download
1
Embed Size (px)
VODA U ATMOSFERI VODENA PARA, MAGLA, OBLACI I NAOBLAKA
VODENA PARA
- važnost:
a) o količini vodene pare u atmosferi ovisi vjerojatnost pojave padalina
b) vrlo efikasno apsorbira dugovalnu radijaciju Zemlje → indirektan
utjecaj na temperaturu zraka
c) sadrži znatnu količinu latentne topline koja se kondenzacijom
oslobađa
d) jedan je od regulatora brzine isparavanja znoja iz ljudskog tijela →
indirektan utjecaj na temperaturu
- voda u atmosferi - tri agregatna stanja
- isparavanje (evaporacija) = prijelaz iz tekućeg ili krutog stanja u
plinovito → trošenje topline koja je vezana u vodenoj pari (latentna
toplina evaporacije)
- kondenzacija = prijelaz vodene pare u tekuće stanje → oslobađanje
topline (koja ulazi u atmosferske procese)
- sublimacija = prijelaz iz plinovitog stanja u kruto (na temp. ispod 00C)
→ oslobađanje topline
EVAPORACIJA
- količina isparene vode s neke površine
- mjera za veličinu evaporacije: visina isparenog vodenog sloja (mm/određeno razdoblje)
Brzina evaporacije - ovisnost o više faktora:
a) veličina površine koja isparava (veća površina - jača evaporacija);
b) temperatura (viša temp. - brža evaporacija);
c) količina vodene pare iznad površine koja isparava (suši zrak - brža evaporacija);
d) brzina vjetra iznad površine koja isparava ( jači vjetar - jača evaporacija); tlak zraka ( niži tlak - brža evaporacija);
e) količina padalina koja pada na površinu koja isparava (više padalina - manja evaporacija)
- 75-90% evaporacije otpada na dan - danju je vjetar jači, temperatura viša, niža je relativna vlaga
- transpiracija: kad biljke isparavaju vodu koju korijenjem dobivaju iz tla
- evaporacija + transpiracija = evapotranspiracija
- različite biljne formacije - različita evapotranspiracija (savane: najveća e. zbog suhoće zraka)
Oceani:
- u cjelini evaporacija je znatno veća iznad oceana nego iznad kontinenata
- maksimalna evaporacija nad oceanima: u zonama najjačeg zagrijavanja - na oko 180 N i S - izražen istodobni utjecaj temperature i vjetra - pojas pasata koji prenose vodenu paru prema ekvatoru
- uz ekvator e. je manja jer je vjetrovitost slabija i u zraku je stalno velika količina vodene pare
- s porastom geogr. širine evaporacija nad oceanima opada zato što opada
temperatura vode
- najveća područja evaporacije: tropski i suptropski Indijski ocean, tropski dio
južnog Pacifika (zbog zagrijavanja u područjima visokog tlaka); uz
atlantsku obalu Sjev. Amerike, tropski i suptropski dio srednjeg i zapadnog
Pacifika (zbog cirkulacije zraka: hladni zrak s kopna → toplije more)
Kopno:
- velika evaporacija u ekvatorskom pojasu (visoke temperature)
- tropi i suptropi: evaporacija nad kopnom opada (područja visokog tlaka,
zone velikih pustinja); izuzetak: monsunska Azija
- u umjerenim geog. širinama evaporacija se povećava jer se povećava
humidnost i vjetrovitost u vezi s ciklonskom aktivnošću
- visoke g. š. - evaporacija opada zbog stalno niske temperature (hladan
zrak - nema mnogo vodene pare)
VLAGA ZRAKA
- apsolutna, specifična, relativna
Apsolutna vlaga = broj grama
vodene pare u 1 m3 zraka
- funkcija temperature: pri
određenoj temperaturi postoji
maksimalna količina vodene
pare koju može sadržavati
određena količina zraka
- zasićenost zraka: ako se u
njemu nalazi maksimalna
količina vodene pare
- ako količina vodene pare prijeđe
maksimalnu (npr. pad
temperature) tada nastaje
kondenzacija ili sublimacija
- vodena para dolazi u atmosferu s podloge - turbulentnom difuzijom prenosi se u više slojeve
- tlak vodene pare najveći je neposredno uz podlogu
- maksimalni tlak vodene pare: funkcija temperature → godišnji hod tlaka vodene pare mora se podudarati s godišnjim hodom temperature
- hladnije i više postaje - manji tlak v.p. (manja količina v.p.)
Relativna vlaga
- veličina koja u postocima pokazuje odnos između količine vodene pare koja postoji u zraku i maksimalne količine vodene pare koju bi zrak na toj temperaturi mogao primiti da bi bio zasićen
- viša temperatura: zrak može primiti veću količinu vodene pare
- niža temperatura: obratno
- relat. vlaga (U) pokazuje stupanj zasićenosti zraka vodenom parom
U = e/E x100% (e = stvarni tlak vodene pare; E = maksimalni tlak vodene pare moguć pri toj temperaturi)
- pri temperaturi zraka od 300C 30,3 g = 100%, a 9,4 g = 31%
- pri temperaturi zraka od 100C 9,4 = 100%
- relativna vlaga mjeri se higrometrom ili psihrometrom
- zasićenje zraka vodenom parom: a) zbog snižavanja temperature zraka;
b) zbog povećanja količine vodene pare bez promjene temperature i
tlaka (advekcija vodene pare)
Dnevni hod relativne vlage: obično je obratan od dnevnog hoda
temperature - najčešće je relat. vlaga najveća ujutro a najmanja poslije
podne kad je temp. najviša (izuzetak - obalna područja: kopnenjak,
zmorac)
Godišnji hod relat. vlage:
- dva tipa godišnjeg hoda: a) kontinentski (maksimum zimi, minimum
ljeti); b) oceanski (maksimum ljeti, minimum zimi ali su razlike male)
- relat. vlaga može se povećati advekcijom vlažnog zraka a da se
temperatura bitno ne mijenja → monsunski tip godišnjeg hoda relat.
vlage (maksimum ljeti usprkos višim temperaturama; moguće je jer
razlike između ljeta i zime nisu velike - advekcija nadjača utjecaj
povišene temperature)
- rosište = temperatura na kojoj zrak pri konstantnom tlaku i pri
konstantnom sadržaju vodene pare postaje zasićen vodenom parom
Raspodjela relat. vlage na Zemlji:
- u pojasu između 300N i 300S relat. vlaga veća je ljeti nego zimi - ljeto
je u većini tropa kišno (advekcija vlažnog zraka) a zima suho razdoblje
- više geogr. širine: obratno
- na kontinentima je relat. vlaga
manja ljeti nego zimi →
posljedica niske zimske
temperature
- oceani: obratno
Utjecaj grada na prostornu raspodjelu vlage:
- posredan, kroz utjecaj na temperaturu
- porast temperature od periferije prema centru → smanjivanje vlage
(osobito noću, anticiklonski uvjeti - postojanje toplinskog “otoka”)
KONDENZACIJA I
SUBLIMACIJA
Uvjeti postanka:
1. postojanje higroskopnih
čestica na kojima u zraku
počinju nastajati produkti
kondenzacije = jezgre
kondenzacije (npr. kristali
kuhinjske soli i slane kapljice
morske vode, kiseline u
kojima ima sumpora i dr.)
2. hlađenje zraka do rosišta ili
ispod njega
Temperatura zraka oC
To
čka r
osiš
ta o
C
Proces kondenzacije i sublimacije počinje:
a) ohlađivanjem Zemljine površine i prizemnog sloja zraka dugovalnom
radijacijom (nastanak rose, mraza, magle)
b) dodirom toplog zraka s hladnijom podlogom (npr. more → kopno (zimi) →
magla, stratus)
c) miješanjem zraka iz dviju zračnih masa različite temperature, ako je
vodena para u obje mase blizu zasićenja
d) hlađenjem zraka koji izdizanjem ekspandira (za taj rad troši se unutarnja
energija → nastanak oblaka)
MAGLA
- sastoji se od sitnih kapljica vode promjera 2 - 130 µm ili ledenih kristala koji su toliko lagani da lebde u zraku
- smanjuje vidljivost na 1 km i manje
- sumaglica – vidljivost do 3 km (prema nekim izvorima do 10 km)
- veličina kapljica ovisi o količini jezgara kondenzacije
- pri temp. zraka nižoj od 00C magla se sastoji od kapljica pothlađene vode
(na - 45 0C magla se sastoji samo od pothlađenih kristala)
- za nastanak magle važan je vjetar: pri noćnom ohlađivanju najpovoljniji je
slab povjetarac, a za postanak uzlazne/advekcijske magle potreban je
umjeren vjetar konstantnog smjera. Jak vjetar diže maglu pa ona može
prijeći u niski oblak stratus
- rosulja (izmaglica): padalina (oborina) istaložena vjetrom iz magle
- suha magla - jednaka veličina kapljica, ne spajaju se
- vlažna magla - različit promjer kapljica vode
- magla nastaje u uvjetima kad je relativna vlaga velika, npr. kad dođe do
smanjenja temperature (do rosišta)
Klasifikacija magla prema postanku:
a) magle zračnih masa ili magle u sklopu jedne zračne mase
b) frontalne magle - nastaju na granici dviju zračnih masa
a) Magle zračnih masa: 4 tipa
1. Advekcijski tip magle - nastaje horizontalnim premještanjem zraka iz
jednog područja u drugo, pri različitoj temperaturi podloge
- takve magle nastaju najčešće zimi u primorjima (obilje vodene pare,
veliki temperaturni kontrasti)
- 2 podtipa:
1a: magle koje nastaju advekcijom toplog zraka nad hladnu podlogu: obalna
magla, morska magla, magla tropskog zraka
1b: magle koje nastaju advekcijom hladnog zraka nad toplu podlogu: arktički
morski dim, magle nad jezerima i rijekama ujesen (optimalni uvjeti za
razvoj takve magle: u jutarnjim satima)
Advekcijska magla u Splitu, 18.11.2010.
Advekcijska magla u Zadru,
veljača 2008.
2. Radijacijski tip magle - nastaje onda kad se prizemni slojevi zraka jako ohlade u dodiru s podlogom koja se dugovalnom radijacijom noću ohladi ispod rosišta
- potrebno: slabo dnevno zagrijavanje tla (kratak dan ili oblačno vrijeme danju) i jako dugovalno zračenje noću
- tijekom dana magla se pod utjecajem zagrijavanja izdiže (stvaranje stratusa)
- takva magla genetski je vezana uz inverziju temperature (anticiklonske situacije)
Radijacijska magla
u dolini Mirne
3. Advekcijsko - radijacijski tip magle - kad vlažan morski zrak dođe nad
hladno kopno pa se ohladi dugovalnom radijacijom
4. Uzlazna ili padinska magla - kad vlažan zrak naiđe na reljefnu prepreku
- zrak se izdiže uz padinu i pri tom se adijabatički hladi (10C/100m) - na
određenoj visini započinje kondenzacija
b) Frontalne magle: nastaju na graničnoj plohi između dviju zračnih masa
(evaporacijom kapljica kiše)
Magla u Pazinu
GEOGRAFSKA RASPODJELA MAGLE
- magla najčešće nastaje iznad hladnih površina → raspodjela magle genetski je vezana uz prostornu raspodjelu relativno hladnijih prostora na Zemlji
- u cjelini, oceani i mora su maglovitiji od kopna (magle su većinom advekcijske prirode); magle su nad njima češće ljeti
- kontinenti: najčešći radijacijski tipovi magle; magle su češće zimi
- optimalni uvjeti: kontaktna područja oceana i kontinenata (velike temperaturne razlike)
Atlantski ocean: najmaglovitije područje I i JI od
Newfoundlanda → sukob tople Golfske i hladne
Labradorske struje;
- obala JZ Afrike → hladna Benguelska struja; obala
Sahare → hladna Kanarska struja; obala Patagonije
- izvantropsko područje Atlantskog oceana - česte
magle tropskog zraka
Tihi ocean: najmaglovitiji su obalni dijelovi
- obala Perua i Čilea → hladna Humboldtova struja (advekcijska magla)
- sjeverozapadni Pacifik: sukob tople Kuro Shio i hladne Oya Shio struje
- obala Kalifornije → hladna Kalifornijska struja
- više geogr. širine (Kurili - Aleuti - Aljaska) - magla tropskog zraka
- područje sukoba hladnih i toplih struja između N. Zelanda, Tasmanije i
Australije
Advekcijska magla uz obalu Kalifornije
Indijski ocean: najmanje maglovit
Kontinenti: magla je češća u hladnom dijelu godine
- planinske doline: radijacijske magle; prostrane ravnice: advekcijsko-
radijacijske magle i magle tropskog zraka; industrijske regije: gusta magla
zbog obilja jezgara kondenzacije
- čestina magle opada prema unutrašnjosti kontinenata
Utjecaj jezera na broj dana s maglom:
- ako su jezera velika, po režimu se približavaju morima
- diferencirano zagrijavanje jezerske i kopnene vode: u toplom dijelu godine
jezera su u prosjeku hladnija od susjednog kopna → advekcijske magle
(advekcija toplog zraka nad jezero); hladni dio godine: jezera su toplija od
susjednog kopna → advekcijske magle (advekcija hladnog zraka nad jezero)
- najviše magle: tamo gdje
su najveći temperaturni
kontrasti (središnji dijelovi
jezera)
- broj dana s maglom raste
s veličinom jezera i
porastom geografske širine
Magla iznad jezera Superior
Magla u srednjoj i zapadnoj
Europi:
- uzroci postanka: utjecaj blizine
mora; pretežno zapadno
strujanje; radijacijsko
ohlađivanje nižih reljefnih
dijelova (ravnice, doline)
- broj dana s maglom veći je uz
obalu mora, u prostranijim i
zatvorenijim riječnim dolinama i
nad jezerima (dominira
radijacijska magla)
- broj dana s maglom opada u
gorskim i planinskim područjima
(smanjuje se s povećanjem
visine)
U nizinskom dijelu kontinentalne Hrvatske jutarnje i večernje magle su tijekom
zimskih anticiklona redovita pojava. Nije rijetkost da se zadrže tijekom cijeloga dana
ili izdignu u nisku stratusnu naoblaku iz koje može padati rosulja opovrgavajući
uvriježeno mišljenje kako anticiklona donosi sunčano i lijepo vrijeme.
Međutim, zadnji ili predzadnji dan anticiklone, kada tlak neumoljivo počne padati
najavljujući nailazak ciklone, dolazi do potpunog razvedravanja.
Utjecaj grada na maglu:
- u prosjeku u velikim gradovima čestina magle može biti veća do 30% ljeti a čak do 100% zimi → veći broj aeropolutanata tj. jezgara kondenzacije, inverzija temperature
- maglu je teško odvojiti od smanjenja vidljivosti koje je posljedica količine polutanata (suha mutnoća) odnosno često se kombiniraju – smog
- važnost lokalnih topografskih uvjeta i onečišćenosti zraka
- veći broj dana s maglom u središtu grada nego u okolici
- veći broj dana s maglom u blizini vodene površine (rijeka, jezero)
- utjecaj magle na cestovni, pomorski i zračni promet
POSTANAK OBLAKA
- oblaci = vidljive nakupine kapljica
vode ili kristalića leda ili oboje
- jedini važan proces u prirodi kojim
se stvaraju oblaci je hlađenje zraka
u velikim dimenzijama
- za održavanje kapljica vode u zraku
potreban je određeni tlak vodene
pare; ako je manji od maksimalnog
kapljica će ispariti
- ako je tlak vodene pare negdje
između maksimalnog tlaka vodene
pare iznad leda i maks. tlaka iznad
pothlađene vode, voda iz
pothlađene kapljice evaporira a
istodobno sublimira na ledenom
kristalu
- da bi nastali oblaci potrebno je
nekoliko osnovnih uvjeta:
a) odgovarajuća količina vodene pare
b) odgovarajući broj i kakvoća
kondenzacijskih (ledenih) jezgara
c) proces koji omogućuje nastajanje
kapljica (kristalića)
- oblak koji sadržava brojne kapljice
ili/i kristale gubi prozirnost, a
obasjan sa strane ili odozgo postaje
bijel, siv ili taman (ovisno o veličini
kapljica, od kuda dolazi svjetlo,
kolika mu je debljina)
- za razliku od magle, koja nastaje u
nižim slojevima zraka i uz tlo (vodu
– ocean, jezero), oblaci nastaju u
slobodnoj atmosferi.
PODJELA OBLAKA:
- mogu se dijeliti prema: obliku, visini, postanku, posebnim obilježjima
Morfološka podjela oblaka:
Morfološki oblaci se dijele na rodove, vrste i podvrste
- rodova oblaka ima deset (glavne skupine svojstvenih oblika)
- vrste oblaka čine podjelu pojedinih rodova koja se zasniva na nekim osobinama oblika i ustroja oblaka.
- podvrste oblaka odnose se na neka svojstva oblaka kao npr. pruge padalina i pridruženi oblaci
Rodovi oblaka dobili su imena prema latinskim nazivima koji se temelje na tri skupine: cirus (vlaknast) cumulus (grudast) i stratus (slojevit), koji ujedno predstavljaju i glavne oblike oblaka + dopunske naznake: altus (visok) nimbus (kišni)
Rodovi oblaka:
cirus
cirokumulus
cirostratus
altokumulus
altostratus
nimbostratus
stratokumulus
stratus
kumulus
kumulonimbus
U tropima oblaci nastaju do 18 km, u umjerenom pojasu do 13 km, a u polarnom do
8 km visine. Neki oblaci su karakteristični samo za određene katove.
Prema visini oblake
dijelimo na:
a) visoke (Cirus,
Cirocumulus i
Cirostratus)
b) srednje
(Altocumulus,
Altostratus - može biti
i u visokom katu,
Nimbostratus - može
biti i u niskom katu)
c) niske (Stratus,
Stratocumulus,
Cumulus)
- Cumulonimbus
pripada niskom,
srednjem i visokom
katu)
Cirusi
Kumulusi i
stratokumulusi
Klasifikacija oblaka prema postanku:
Postanak oblaka vezan je uz ohlađivanje zraka. Zrak se ohlađuje izobarički ili
adijabatički.
- izobarički: miran zrak koji se ohlađuje za vrijeme jake emisije dugovalnog
zračenja ili pri advekciji hladnog zraka sa strane.
- adijabatički: ohlađivanje zraka kad nema razmjene topline s okolinom.
S obzirom na uzroke ohlađivanja zraka razlikuje se više načina postanka oblaka
→ generička klasifikacija oblaka:
a) Orografski oblaci: nastaju pri
izdizanju zračne mase preko planina.
Dizanje je približno adijabatičko. Na
privjetrinskoj strani planine (koja je
kišovitija), na visini temperature rosišta
javljaju se oblaci, koji imaju oblik kape.
Na zavjetrenoj strani oblaci se
rasplinjuju jer se zrak prilikom
spuštanja adijabatički zagrijava, dok s
odmicanjem od planine, kao posljedica
vrtloga i valova, mogu nastati manji
zavjetrinski oblaci. Od oblaka
prevladavaju rodovi St, Cu, Ns, Ac.
b) Frontalni oblaci nastaju na granici dviju zračnih masa koje se razlikuju po
temperaturi i nekim drugim svojstvima. Koji će se oblaci razviti ovisi o brzini
dizanja, ovisnoj o tipu fronte.
c) Radijacijski oblaci nastaju ohlađivanjem
prizemnog sloja zraka zbog emisije
dugovalnog zračenja. Nastaje magla ili
stratus.
d) Oblaci termičke turbulencije ili
konvekcije nastaju u uzlaznoj zračnoj struji
koja se razvija danju iznad nehomogene
podloge. Kao posljedica izdizanja vlažnijeg
toplog zraka može doći do razvoja Cu i Cb
oblaka.
Posebne vrste oblaka predstavljaju oni koji se pojavlju u stratosferi (sedefasti
oblaci na visini 22 - 30 km) ili čak mezosferi (svijetleći noćni oblaci na 80 - 90
km visine), kondenzacijski tragovi iz zrakoplova, oblaci požara i oblaci
vulkanskih erupcija.
- oblaci se raspadaju i rasplinjuju uvijek kad je isparavanje postojećih oblačnih
elemenata, kapljica i kristala brže od stvaranja novih. U svakom se oblaku
stvaraju novi elementi u bazi dok stari nestaju na rubovima.
Oblaci nastali erupcijom vulkana Mt St. Helens,1980.
NAOBLAKA
- količina oblaka koji zastiru nebo
- kvantitativno određivanje: koliki je dio neba zastrt oblacima -
izražava se u desetinama neba (stupnjevi naoblake)
- potpuno vedro nebo = 0; nebo potpuno zastrto oblacima = 10 (ili 8);
ili: postoci zastrtog neba
- naoblaka nije jednoliko raspodjeljena - uzroci: nehomogenost Zemlje i
kompleksna opća cirkulacija atmosfere
Godišnji hod naoblake: dinamički i statički - kriterij: odnos naoblake
prema hodu padalina
a) dinamički - podudaranje količine naoblake i padalina
b) statički (inverzijski) - maksimum naoblake je u dijelu godine kada
pada najmanja količina padalina
- dinamički hod naoblake: isti atmosferski procesi uzrokuju maksimalnu
naoblaku i maksimum padalina
- inverzijski tip: maksimum naoblake je zimi (stratus) a maksimum padalina
ljeti (konvekcijski pljuskovi iz kumuliformnih oblaka)
- dinamički tip: u monsunskim
zemljama, tropskim krajevima
s izrazitim kišnim periodom i u
područjima s mediteranskom
klimom
- inverzijski tip: najizrazitiji u
unutrašnjosti kontinenata
- postoje i prijelazni tipovi
GEOGRAFSKA RASPODJELA NAOBLAKE
Opća pravila:
- naoblaka je veća nad morem (58%) nego nad kopnom (49%)
- veća je na južnoj (57%) nego na sjevernoj hemisferi (52%)
- veća je nad oceanima južne hemisfere (60%) nego nad oceanima
sjeverne hemisfere (56%)
- veća je nad kontinentima južne hemisfere (49%) nego nad kontinentima sjeverne hemisfere (48%)
- najmanja naoblaka: područja suptropskih anticiklona - raste prema ekvatoru i višim geogr. širinama
- veća naoblaka u višim g.š. - posljedica pretežno stratiformnih oblaka koji zastiru cijelo nebo i dugo se zadržavaju
- tropi (ekvatorski pojas) - pretežu kumulifomni oblaci koji ne zastiru cijelo nebo
- geografska raspodjela naoblake na Zemlji: karte izonefa (krivulje koje spajaju mjesta s jednakom naoblakom u određenom periodu)
- krajevi s najvećom naoblakom: u
visokim g. š., na kontaktu kopna
i mora; uz toplije obale sa
hladnom strujom ili na sukobu
toplih i hladnih struja; u
planinskim krajevima
- najoblačnija područja na
sjevernoj hemisferi: Bijelo more,
Barentsovo i Norveško more,
Škotska, pacifička obala Kanade
i Newfoundland; na južnoj
hemisferi: Ognjena zemlja i
cirkumantarktički pojas
- najmanja naoblaka: prostrane
pustinje, područja suptropskih
maksimuma tlaka
- velika razlika naoblake u
suprotnim godišnjim dobima:
krajevi sa sezonskom
cirkulacijom zraka
Oceani:
- visoke geografske širine: naoblaka je veća ljeti nego zimi - posljedica pomicanja polarnih fronti i intenziviranja zimskih anticiklona nad ledenim pokrovima i zaleđenim morima
- do 500 N i S razlike su male
- ekvatorske periferije suptropskih maksimuma: naoblaka relativno velika (evaporacija, pasati)
- ekvatorski pojas: jaka naoblaka - podudara se s pružanjem intertropske fronte konvergencije
Kontinenti:
- raspodjela naoblake je
kompliciranija; veće sezonske
razlike
- umjerene širine: jači razvoj
konvekcijske naoblake u
toplom dijelu godine; ciklonska
aktivnost u hladnom dijelu
godine
- koncentracija velikih kopnenih
masa na sjevernoj hemisferi:
naoblaka veća zimi nego ljeti
(stratiformni oblaci) - inverzan
godišnji hod naoblake
- tropi: zimsko smanjenje i ljetno
povećanje naoblake u tropima
(meridionalna migracija ITC)
- suptropi: razlika između zimske
i ljetne naoblake smanjuje se