VJERONAUNA OLIMPIJADA 2012. GRAA ZA SREDNJE KOLE

GRKOKATOLICI etristota obljetnica uspostave crkvenog zajednitva u Hrvatskoj ili400 godina od sklapanja crkvenoga zajednitva (unije) pravoslavnih Vlaha s Rimskom Apostolskom Stolicom (Mara/Rim, 21. studeni 1611.)

Grkokatolika katedrala Presvete Trojice u Krievcima

1

Ove godine Grkokatolika crkva posebnoga prava (Ecclesia sui iuris) u Hrvatskoj slavi veliku obljetnicu svoga utemeljenja. Rije je o grkokatolikoj Krievakoj eparhiji (grkokatolika biskupija), koja je zasebni dio Katolike crkve, a nalazi se kao sufraganska biskupija unutar Zagrebake crkvene pokrajine ili metropolije. Krievaki biskup mons. Nikola Keki punopravni je lan Hrvatske biskupske konferencije. Krievaki biskup svojom jurisdikcijom obuhvaa sve vjernike bizantskoga obreda (grkokatolike koji se slue bizantskim ili grkim obredom) na podruju Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije. To znai da jurisdikcija (crkvena vlast) krievakoga biskupa nije teritorijalna, kao to je to sluaj u naim rimokatolikim biskupijama koje su omeene odreenim teritorijem, ve je na gore spomenutom podruju eparhija odreena kao personalna, tj. vezana uz vjernike grkokatolike. Ovu obljetnicu slave svi vjernici Krievake eparhije, a na osobit nain grkokatolici Hrvati koji se nalaze u umberakom vikarijatu, jer oni su izravni sljednici obnove crkvenoga zajednitva ili unije u Mari 1611. godine. Maranska biskupija postojala je sve do 1777., kada je ukinuta i na mjesto nje uspostavljena Krievaka biskupija u iji sastav su tada uli Rusini u Bakoj, Srijemu i Slavoniji, a prije neto vie od sto godina i Ukrajinci (Galicijani u Bosni i Slavoniji). 1. to je unija ili sjedinjenje? Unija ili sjedinjenje (nai su stari govorili sveto sjedinjenje) jest povijesni naziv za in kojim jedna istona nekatolika Crkva, itava ili samo jednim svojim dijelom, sklapa crkveno jedinstvo (unio) ili zajednitvo (comunio) s Rimskom Apostolskom Stolicom ili, drugim rijeima, tim inom ona ulazi u potpuno zajednitvo Katolike crkve. Unija je, dakle, sklapanje crkvenoga zajednitva s Rimskom katolikom crkvom. Pripadnici takve sjedinjene Crkve postaju ravnopravni katolici. Oni posjeduju istu pravu vjeru, isto hijerarhijsko zajednitvo, iste sakramente i isto udoree kao i katolici zapadne ili latinske Crkve, ali kod sklapanja unije zadravaju svoj obred. 2. to je obred? Obred nije shvaen samo u razliitom nainu liturgijskoga slavlja. Da bi neka katolika Crkva mogla biti samosvojna, tj. posebnoga prava ili Ecclesia sui iuris, i da bi se kao takva razlikovala od ostalih samosvojnih Crkava, ona mora posjedovati vlastiti obred, 2

kojega ini liturgijska, teoloka, duhovna i disciplinska batina vezana uz kulturu i povijest naroda jedne samosvojne Crkve. Unutar jedne samosvojne Crkve postoji iskljuivo jedan (ekskluzivan) obred, a unutar sveope Crkve opet postoje razliiti obredi koji su meusobno jednaki po asti. Do Drugoga vatikanskog sabora, do prije etrdeset godina, latinski ili zapadni obred uivao je veu ast i imao prednost pred istonim obredima. To je bilo vezano i uz teritorije koji su se nazivali zapadnim ili istonim crkvenim podrujima. Danas se obred u strogom smislu vie ne vee uz teritorij nego je personalan ili osoban, jer se u nae vrijeme razni katoliki obredi na odreenom prostoru meusobno proimaju. Svaki katoliki krtenik kod svojega krtenja prima katoliki obred u zajednitvu Katolike crkve, i to: obred roditelja, ako je krten kao dijete, ili pak sam bira obred ako se krsti kao odrasla osoba. Unutar Katolike crkve krtenik ne mijenja svoj obred samim time to ne ivi meu vjernicima vlastitoga obreda. tovie, Crkva eli da se ostane u vlastitome obredu ak i kada se netko za stalno nalazi u sredini drugoga katolikog obreda. Za katolike latinske Crkve (rimokatolike) prijelaz iz rimskoga obreda na neki od istonih obreda odreuje Zakonik kanonskoga prava, kan. 112., a za katolike istonih obreda (meu kojima su i katolici bizantsko-slavenskoga obreda ili grkokatolici) prijelaz iz jednoga obreda na drugi odreuje Zakonik kanona Istonih Crkava, kann. 29-38. Prema kanonskom pravu rimokatolik ostaje rimokatolikom ako bi i stalno ivio u isto grkokatolikoj sredini, a isto tako i grkokatolik ostaje grkokatolikom u isto rimokatolikoj sredini. 3. Razni obredi u Crkvi U svojim poecima Crkva se nije dijelila prema razliitim obredima, jer su se obredi razvijali tijekom stoljea uz velike centre ondanjega Rimskog carstva. Glavni gradovi, nastanjeni kranima i vezani uz propovijedanje pojedinih apostola, postali su izvoritima irenja kranstva, a biskupske stolice tih gradova postale su najprije nadbiskupije, a zatim i patrijarhati. Povijesno gledano ima samo pet patrijarhata: Rim, Aleksandrija, Antiohija, Carigrad i Jeruzalem. Ovih pet patrijarhata nazivaju se i crkvama-majkama, jer su one svojim apostolskim evangelizatorskim ili misionarskim djelovanjem utemeljile ostale obredne skupine unutar svoje jurisdikcije. Na Zapadu su se uz rimski obred, koji je najraireniji (a esto se krivo naziva i zapadnim ili latinskim), razvili milanski ili ambrozijanski obred u sjevernoj Italiji te toledski ili mozarapski u panjolskoj. Europski zapad poznavao je u povijesti jo i galikanski, keltski,

3

akvilejski i beneventanski obred, kao i mnotvo inaica rimsko-germansko-franakoga obreda, meu koje je spadao i stari zagrebaki obred kao obred zagrebake (prvo)stolne crkve. 4. Raskoli i sjedinjenja Isus Krist htio je samo jednu Crkvu, Kristovu Crkvu, koju u Vjerovanju priznajemo jednom, svetom i apostolskom i koju je na Spasitelj poslije svoga uskrsnua predao Petru da je pase te je njemu i ostalim apostolima povjerio zadatak da je ire i njome upravljaju. Ta Crkva nalazi se (opstoji), kako vjerujemo, u Katolikoj crkvi kojom upravljaju nasljednik svetoga Petra i biskupi sjedinjeni s njime, a izvan nje, kod raznih nekatolikih Crkava i crkvenih zajednica nalaze se mnogi elementi posveenja (usp. LG 8). Ta jedna Kristova Crkva doivjela je tijekom svoje dvotisuljetne povijesti vie raskola. U prvim stoljeima na Istoku dolazi do podjela zbog krivovjerja pojedinih voa ili itavih skupina. Na Kalcedonskom saboru 451. godine dolo je do podjele na pravovjerne (ukljuujui dananje katolike i pravoslavce) i na nepravovjerne staroistonjake (monofizite, nestorijance, jakobite...). U drugoj polovini devetoga stoljea, za vrijeme carigradskoga patrijarha1 Focija, a napose u jedanaestom stoljeu, godine 1054., te za vrijeme etvrte kriarske vojne i uspostave Latinskoga carstva u Carigradu 1204. godine, dolo je do podjele unutar pravovjernih na pravoslavne islonjake i na zapadne katolike. Zapadne katolike snai e u esnaestom stoljeu podjela uzrokovana protestantskom reformom (Jean Calvin, Ulrich Zwingli, Martin Luther, engleski kralj Henrik VIII.). 4.1 Unionistiki koncili Jednom razdijeljena Crkva pokuala je s dva unionistika sabora ponovno uspostaviti raspuklo jedinstvo. Prvi takav pokuaj bio je Drugi lionski sabor godine 1274. Drugi pokuaj bio je opseniji, ali nije uspio u potpunosti uspostaviti jedinstvo. Poznat je kao Sabor u Firenci, a odran je 1439. godine. U Firenci su uniju (jedinstvo) s Rimom potpisali pravoslavni Grci, meu kojima i kijevski metropolita te Armenci, Kopti (Egipani) i Etiopljani, a u Rimu Sirijci, Kaldejci (Asirci) i ciparski Maroniti. Budui da ova cjelovita sjedinjenja nisu u svemu ostala trajna, kasnije se pokualo s djelominim pokuajima sjedinjenja (parcijalne unije).

Patrijarh - ima znaenje praoca, a poasni je naslov ili titula za nadbiskupe u Rimu, Carigradu, Aleksandriji, Antiohiji i Jeruzalemu. Danas skoro svi poglavari mjesnih nacionalnih autokefalnih ili samostalnih pravoslavnih Crkava nose naslov patrijarha.

1

4

4.2 Djelomine (parcijalne) unije ili sjedinjenja Djelomina sjedinjenja pojedinih skupina pravoslavnih krana plod su katolikih misionarenja poslije Tridentskoga sabora (1545.-1563.). To je razdoblje katolike obnove ili, kako neki piu, katolike protureformacije. Ovdje navodimo sve djelomine (parcijalne) unije unutar bizantskoga obreda: 4.2.1 Brestlitovska unija u Ukrajini i Bjelorusiji 1595./96. Ova unija plod je odluke kijevskoga metropolita2 Mihaela Rakoza i svih biskupa na sinodi godine 1594. Godinu dana kasnije ta je odluka o sjedinjenju s Rimskom katolikom crkvom ugovorena i usklaena u Rimu, a 1596. ratificirana na sinodi u Brest-Litovskom (Litva). Uz bjeloruske eparhije uz uniju su pristale, osim kijevske metropolije, i ostale ukrajinske eparhije u Vladimiru, Holmu i Lucku. Veliki apostol sjedinjenja s Rimom bio je polocki biskup muenik Ukrajinac sveti Jozafat Kuncevi (l580.-l623.). Danas Ukrajinska grkokatolika crkva doivljava procvat. Uz zadobivenu slobodu vjeroispovijesti, grade se nove crkve i samostani, a obnavljaju stare, naputene i unitene. Sjemenita i redovniki novicijati puni su podmlatka. Dijecezanski i redovniki sveeniki kandidati danas studiraju ne samo u novootvorenim sjemenitima i bogoslovijama u Ukrajini, nego i u Rimu, Njemakoj, ekoj, Poljskoj. Kod nas u Hrvatskoj studij je zavrilo tridesetak sveenikih kandidata u Zagrebu i etvorica u akovu. Unazad pet godina sjedite Ukrajinske grkokatolike crkve nalazi se ponovno u Kijevu, glavnom gradu Republike Ukrajine. Poglavar ukrajinskih grkokatolika nosi titulu velikoga nadbiskupa kijevsko-halikoga, a po asti i pravima jednak je tituli patrijarha. 4.2.2 Maranska unija u Hrvatskoj 1611. Ova hrvatska unija vezana je uz sjedinjenoga biskupa Simeona Vratanju, koji je rezidirao3 u sjedinjenom samostanu Mara, blizu Klotar Ivania. Manastir4 Svetoga Mihaela arkanela sagradili su 1598. pravoslavni monasi (kalueri5) na temeljima poruene katolike crkve Svih Svetih, a moda i na ostacima staroga augustinskog samostana. Biskupa Simeona nagovorio je na sjedinjenje s Katolikom crkvom ivaniki upnik Martin Dubravi.2

Metropolit je naziv za biskupa glavnoga grada ili metropole jedne crkvene pokrajine. U grkoj tradiciji metropolit (mitropolit) je naslov za sve biskupe u gradovima.

3

Rezidirati znai prebivati, imati sjedite ili upravu, a prema tome rezidencija znai sjedite ili prebivalite nekog biskupa. 4 Manastir je grka rije koju na hrvatski jezik prevodimo sa samostan, a oznaava monaku ili redovniku kuu. 5 Kaluer, u grkom znaenju lijepi starac, istoni je naziv za monaha ili redovnika. Hrvatski stari nazivi su koludar i koludrica.

5

Sjedinjenje s Rimom biskup Simeon potpisao je u Rimu 19. studenoga 1611., ispovjedivi katoliku vjeroispovijest u ruke kardinala Roberta Bellarmina. Tri dana kasnije, 21. studenoga 1611., papa Pavao V. svojim apostolskim pismom (breve6) Divinae Maiestatis Arbitrio potvruje uniju, odnosno obnovu crkvenoga zajednitva dotad pravoslavnih hrvatskih Vlaha s Rimskom Apostolskom Stolicom. Budui da se Mara nalazi na teritoriju Zagrebake nadbiskupije, isprva su maranski vladike7 bili tretirani kao obredni grkokatoliki pomoni biskupi zagrebakih rimokatolikih biskupa. To stanje je potrajalo gotovo do godine 1777., kada je papa Pio VI., na prijedlog austrijske carice i hrvatske kraljice Marije Terezije, bulom8 Charitas illa od 17. lipnja 1777. dokinuo Maransku biskupiju i utemeljio Krievaku grkokatoliku biskupiju. Od sjedinjenih hrvatskih Vlaha u sklopu Maranske biskupije do danas su se u okviru Krievake biskupije kao grkokatolici odrali samo umberaki grkokatolici potomci starih hrvatskih uskoka. U Dalmaciji postoje grkokatolike upe Vrlika, Krike i Baljke, plod dalmatinske unije sjedinjenoga biskupa Benedikta Kraljevia iz 1818. godine, iji se vjernici danas nalaze raspreni po dalmatinskim gradovima. 4.2.3 Ugorodska unija 1646. u Podkarpatju Uz ovu uniju vezano je ime Ruteni. Tim imenom nekada se zvalo ne samo dananje Rusine (Rusnake ili Maloruse), Slovake i Maare, potomke ove unije, nego i Bjeloruse i Ukrajince. Poetak ove unije bio je pokuaj da se u Podkarpatju (Zakarpatskaja Rus) za Katoliku crkvu pridobije pravoslavne Slavene, iji je duhovni centar bio grad Mukaevo. Glavni razlog bila je jaka prisutnost kalvina u tom kraju. Godine 1642. Bazilij Tarasovi ispovjedio je crkveno zajednitvo s Rimom, ali se brzo vratio u pravoslavlje. Ipak, crkveno zajednitvo s Rimskom Stolicom je potvreno 23. travnja 1646., kada je vie od tristo sveenika potpisalo uniju u Ugorodu. Biskupije, sljednice Ugorodske unije, nakon II. svjetskog rata pretrpjele su unitenje i razaranja, napose u Podkarpatskom dijelu pripojenom Sovjetskom Savezu i Slovakoj. Redovitu grkokatoliku hijerarhiju dobili su tek nakon 1990. 4.2.4 Rumunjska unija 1698. Rumunjska grkokatolika metropolija Fagaras-Alba Julia s biskupijama Cluj, Lugoj, Maramures i Oradea Mare nasljednica je rumunjske unije zapoete 1698. godine, a potpisane 1700. Od 1948. 1989. rumunjski grkokatolici slijede sudbinu grkokatolika Sovjetskog6 7

Breve je naziv za papinsko kratko pismo ili krai dokument. Vladika znai gospodar (ili: gospodin biskup) i u istonim katolikim i pravoslavnim Crkvama uobiajeni je naziv za biskupa. 8 Bula je papinsko pismo koje je potvreno papinim peatom (peatnica).

6

Saveza, tj. bili su zabranjeni i od komunistikih vlasti podvrgnuti Rumunjskoj pravoslavnoj crkvi. No usprkos zabrani postojala je muenika nepriznata tajna Grkokatolika crkva u katakombama. 4.2.5 Ostale unije pravoslavnih istonjaka s Rimom Meu ostale grkokatolike Crkve spadaju potomci mnogih manjih unija, sklopljenih tijekom viestoljetnih misionarenja katolikih misionara, pripadnika raznih redovnikih zajednica, na podrujima kranskoga Istoka. To su sljedee grkokatolike Crkve: 1. Melkiti, arapski grkokatolici u sklopu antiohijsko-aleksandrijsko-jeruzalemskoga patrijarhata, sjedinjeni s Rimom od Kriarskih ratova i od unionistikog koncila u Firenci 1439.; 2. Albanci u Albaniji i Italoalbanci u talijanskoj pokrajini Kalabriji (1628.-1765.); 3. Gruzijci u Gruziji (1848.); 4. Makedonci u Makedoniji i grecizirani Makedonci u okolici Soluta kao potomci unije sklopljene 1859. u makedonskom gradu Kuku (Kilkis) blizu Soluta; 5. Bugari, kao potomci unije sklopljene 1860. u Carigradu; 6. Italogreci, grkokatolici june Italije, Sicilije i Kalabrije, potomci starih Grka bizantskoga obreda iz Velike Grke (Magna Grecia), koji nikada nisu prihvatili raskol izmeu Rima i Carigrada iz 1054., ve su ostali u trajnom crkvenom zajednitvu s Rimom. 5. Shematski prikaz svih istonih katolikih Crkava Evo shematskoga prikaza svih katolikih samosvojnih Crkava kranskoga Istoka. Istone katolike crkve, podijeljene na obredne skupine i njihove obrede, su sljedee: I. Aleksandrijska obredna skupina: 1. Koptski katoliki patrijarhat (Egipat) 2. Etiopska katolika crkva (Etiopija) II. Antiohijska (zapadno antiohijska) obredna skupina: 1. Maronitski katoliki patrijarhat (Libanon) 2. Sirski (antiohijski) katoliki patrijarhat (Sirija) 3. Malankarska katolika crkva (zapadna Indija)

7

III. Bizantska ili carigradska (grkokatolika) obredna skupina: 1. Albanska grkokatolika crkva (Albanija) 2. Bjeloruska grkokatolika crkva (Bjelorusija) 3. Bugarska grkokatolika crkva (Bugarska) 4. Grka grkokatolika crkva (Grka) 5. Hrvatska grkokatolika crkva (Hrvatska) 6. Italoalbanska grkokatolika crkva (Italija) 7. Maarska grkokatolika crkva (Maarska) 8. Makedonska grkokatolika crkva (Makedonija) 9. Melkitski grkokatoliki patrijarhat (Libanon) 10. Rumunjska grkokatolika crkva (Rumunjska) 11. Ruska grkokatolika crkva (Rusija) 12. Rusinska (Rutenska) grkokatolika crkva (Potkarpatje i Srbija) 13. Slovaka grkokatolika crkva (Slovaka) 14. Ukrajinska grkokatolika crkva (Ukrajina) IV. Armenska obredna skupina: 1. Armenski katoliki patrijarhat (Libanon, Sirija) V. Kaldejska (istonoantiohijska) obredna skupina: 1. Kaldejski katoliki patrijarhat (Irak) 2. Malabarska katolika crkva (zapadna Indija)

6. Obljetnice i vrednovanje unije ili sjedinjenja s Rimom O vrednovanju i stanju sada ponovno slobodnih grkatolikih Crkava, koje su komunistike vlasti pod dominacijom Sovjetskoga Saveza nastojale unititi (Hrvatska je bila izuzetak) najbolje nam ocrtava prigodna propovijed posebnog izaslanika pape blaenoga Ivana Pavla II. na poetku proslave velike obljetnice sjedinjenja ukrajinskih grkokatolika s Rimom 25. svibnja 1995. godine, s velianstvenim slavljem u starom Marijinom svetitu Zarvanici u Ternopoljskoj biskupiji. Sveanu arhijerejsku liturgiju predvodio je poglavar Ukrajinske grkokatolike crkve kardinal Miroslav Ivan Ljubaivskij, veliki nadbiskup lavovski, a predsjedao je kao specijalni Papin izaslanik zagrebaki nadbiskup i metropolita 8

kardinal Franjo Kuhari. Pred velikim mnotvom od oko pola milijuna vjernika u svojoj propovijedi na ukrajinskom jeziku kardinal Kuhari izmeu ostaloga je rekao: ...Grkokatolika crkva u Ukrajini gotovo kroz pola stoljea dekretom svjetovne moi izgubila je pravo na postojanje. Oduzeta joj je svaka mogunost da slobodno i javno ivi svoj identitet, svoje zajednitvo, svoje jedinstvo s Petrom. Kako je potresan i dugaak martirologij ove asne Crkve! S velikim potovanjem spominjem kao simbol velikog nadbiskupa kardinala Josipa Slipija. Vrijeme katakombi je prolo. Crkva je izala iz katakombi, ali jo uvijek sve rane nisu izlijeene: jo uvijek se ivi u mentalitetu materijalistikog shvaanja ivota, ovjeka, obitelji. Ranjeno je i zajednitvo u samoj Crkvi. Ranjeni su i odnosi s drugim Crkvama. Iz patnji su se rodila nepovjerenja, koja sada u slobodi treba lijeiti s puno strpljivosti i s mnogo ljubavi. Na to obavezuje mueniko iskustvo prolosti. Crkvi je potrebno srdano jedinstvo u njoj samoj. Crkvu ini autentinim svjedokom Isusa Krista, raspetoga i uskrsnuloga, njezino vrsto zajednitvo u meusobnoj ljubavi vjernika, u bratskom zajednitvu sveenika, redovnika i redovnica, u punoj odanosti i poslunosti pastirima Crkve, Crkva je suoena s prijetnjom novoga poganstva koje gubi ispravan pojam o samom ovjeku, ne priznaje u njemu sliku Boju: gubi ispravno shvaanje same obitelji kad je ne priznaje ustanovom Bojom i zajednicom posveene ljubavi u slubi ivota. Novo poganstvo, makar u slobodi i demokraciji, poveava napast moralnog relativizma i nihilizma. Mladima prijete velike napasti nemorala i droge. Dakle, Crkva se nalazi pred velikim izazovom, ali i zahtjevnim poslanjem, da navijeta Evanelje suvremenom ovjeku. Sveti Otac Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu Orientale Lumen pie: Neka se ne obeskrijepi Kri Kristov! (usp. 1. Kor 1,17), jer ako se obeskrijepi Kri Kristov, ovjek vie nema korijena, nema vie perspektive: razoren je! To je kriza na koncu 20. stoljea. To je krik Rima, Carigrada, krik Moskve. To je krik cijelog kranstva: Amerike, Afrike, Azije, svih. To je krik nove evangelizacije!.. (br.3) Suoene s tim zovom, Crkve Istoka i Zapada pozvane su da se usredotoe na bitno. Ne moemo se pojaviti pred Kristom, Gospodinom povijesti, tako podijeljeni kako se, naalost, nalazimo podijeljeni tijekom drugoga tisuljea. Te podjele moraju ustuknuti pred korakom pribliavanja i sloge. Zarasti moraju rane na putu prema jedinstvu krana. (br.4). Predraga brao i sestre u Isusu Kristu, predraga Grkokatolika crkvo u plemenitoj zemlji Ukrajini, poto si izala iz tekih kunja prolosti u slobodu, makar ne bez problema, usmjeri svoj hod slono, hrabro, s molitvom i pouzdanjem u budunost, idui za jedinim svjetlom, a to je svjetlo Isus Krist koji nam govori: Ja - Svjetlost - dooh na svijet da nijedan koji u mene 9

vjeruje u tami ne ostane (Iv 12,46). Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti! (Iv 12,36). Obljetnice obnove crkvenoga zajednitva pravoslavaca s Katolikom crkvom nas izazivaju da razmislimo o znaenju unija u ivotu Katolike crkve. Kada je sve izgledalo da e u 16. st. Katolika crkva izgubiti pola Europe, ona se dala na propovijedanje meu pravoslavnim kranima na europskom Istoku. Plod toga propovijedanja bile su unije ili sjedinjenja s Rimom. Dok su rimokatolici zbog razlike u obredu esto nepravedno grkokatolike drali drugorazrednima, dotle su ih pravoslavci smatrali izdajicama. To je ilo dotle da su, iako je Drugi vatikanski sabor u svom dekretu o Istonim katolikim crkvama (Orientalium Ecclesiarum) 1965. godine biranim rijeima pohvale istaknuo vrijednosti istonih katolika i njihovo mjesto uz bok katolicima rimskoga obreda, mnogi katoliki i pravoslavni ekumenski djelatnici prieljkivali su ukinue grkokatolika. Smatrali su ih kamenom spoticanja u ekumenskom dijalogu. No, hvala Trojedinome Bogu i Presvetoj Bogorodici, koju i grkokatolici i rimokatolici iskreno tuju, taj je nesporazum prevladan. Grkokatolici su danas pozitivno vrednovani, a nakon uskrsnua Crkve u bivoj zoni komunistikog Sovjetskoga Saveza u Ukrajini, Slovakoj i Rumunjskoj i njihov broj daje svoju teinu. Da je to tako vidi se iz apostolskog pisma Orientale lumen (Istono svjetlo) pape Ivana Pavla II., koje je on 2. svibnja 1995. uputio katolikoj javnosti, a u kojem poziva rimokatolike da bolje upoznaju kranski katoliki Istok, a istone katolike ili grkokatolike poziva da u krilu Katolike crkve upoznaju svoju istonu posebnost, koja ima ista prava i isto dostojanstvo kao i zapadne katolike tradicije. Ove jubilarne godine (19. studenoga 2011. 21. studenoga 2012.) slavimo veliku 400. obljetnicu sjedinjenja pravoslavnih Vlaha u Hrvatskoj, vezanu uz samostan Svetog Mihaela arkanela u Mari. Sjedinjenje, latinski unio, znai zapravo obnovu crkvenoga zajednitva jedne skupine vjernika s Rimskom Apostolskom Stolicom ili Rimskim biskupom Papom. Proslava maranske unije u Hrvatskoj trebala bi u Hrvatskoj poluiti pozitivno vrednovanje istonog katolikog kranstva i njegova liturgijsko-duhovnog bogatstva kao zajednike kranske i katolike batine. Dosljedno nauku Drugog vatikanskog sabora valja braniti i isticati opstojnost grkokatolika kao katoliku stvarnost. Proslava 400. obljetnice maranske obnove crkvenoga zajednitva pravoslavaca s Katolikom crkvom u Hrvatskoj nema za cilj ponovno pozivati pravoslavce na parcijalnu uniju ili sjedinjenje s Rimom. Ova proslava smije samo potaknuti na iskren i cjelovit dijalog u duhu dokumenata Drugoga vatikanskog sabora o ekumenskim nastojanjima. Svrha i cilj ekumenskoga dijaloga u konanici mora voditi prema ponovnoj uspostavi cjelovitoga i 10

potpunog jedinstva Katolike crkve i Pravoslavnih autokefalnih Crkava. Plod takvoga jedinstva bit e autentino i nepodjeljeno kransko svjedoenje Kristova evanelja u treem mileniju kranske ere. Istone katolike ili Grkokatolike crkve sebe doivljavaju kao one koje Crkvi daju puninu. One, naime, omoguuju Katolikoj crkvi da bude u potpunosti katolika ili sveopa Crkva, tj. da ona die s oba svoja pluna krila (zapadnim i istonim).

11

OIVLJENA MARANSKA ARHIMANDRIJA9 Grkokatolika upa u Pribiu prole je godine na osobit nain proslavila svoje godinje protenje. Za vrijeme arhijerejske liturgije 25. oujka 2010. krievaki biskup mons. Nikola Keki blagoslovom i postavljanjem dr. Zvonimira Kureia za naslovnoga maranskog arhimandrita10 obnovio je u Krievakoj eparhiji ne samo stari naslov arhimandrita nego je takoer oivio i staru maransku arhimandriju. Tim inom ujedno je istaknuta povijesna veza izmeu grkokatolikog manastira Svetoga Mihaela u Mari s pribikim dobrom, dvorcem i upnom spomen-crkvom. Veza je sljedea: nakon to su pravoslavci 1739. godine zapalili zdanje maranske arhimandrije kao sjedite grkokatolikih vladika ili sjedinjeni manastir svetog Mihaela arkanela u Mari, maranski biskupi Teofil Pai i Gabrijel Palkovi ivjeli su od 1739. do 1759. u pribikom dvorcu kao u izbjeglitvu, spaavajui uniju u umberku. Kao katedralna crkva sluila im je upna crkva Svete Marije u Penom. Grkokatoliku upnu crkvu Blagovijesti presvetoj Bogorodici dao je izgraditi 1911. krievaki vladika Julije Drohobecki uz biskupski dvorac u Pribiu, u kojem je i sam proveo posljednje godine svojega ivota. Puka predaja prenosi da je kod polaganja kamena temeljca za spomen-crkvu vladiku Julija Drohobeckog pozdravio Josip Stepinac iz susjednog Kraia, a do njega je stajao sin Lojzek, budui zagrebaki nadbiskup i metropolita, danas blaeni Alojzije Stepinac. Od 1939. crkva i pribiki dvorac uz nju postaju dobrom Grkokatolikog sjemenita u Zagrebu. Maranska arhimandrija Kad se govori o Maranskoj arhimandriji, zbog jasnoe treba rei sljedee. Rije je manastiru Svetog Mihaela arkanela u Mari, na rijeci Glogovnici, blizu Klotar Ivania. Manastir su sagradili pravoslavni Uskoci ili Prebjezi Vlasi, koji su u esnaestom stoljeu doselili u ove krajeve, na mjestu razorene rimokatolike crkve Sviju Svetih, a moda i staroga samostana pustinjaka augustinaca. Maranski manastir postao je sreditem sjedinjenja pravoslavaca u Hrvatskoj s rimskim prvosveenikom i Katolikom crkvom. Poglavar samostana, pravoslavni vladika Simeon Vratanja, stupio je u puno vjersko (dogmatsko),

9

Maranska arhimandrija stari je naziv za sjedite sjedinjenih grkokatolikih biskupa u samostanu Sv. Mihaela u Mari kod Klotar Ivania. Arhimandrija (nadstado, velestado) je grki naziv za veliki samostan koji ima posebno znaenje. U Zapadnoj crkvi koristi se naziv opatija. 10 Naslovni arhimandrit maranski poasni je naslov za sveenika kojemu grkokatoliki krievaki biskup podijeli poasni naslov ili titulu maranskog arhimandrita.

12

sakramentalno i hijerarhijsko zajednitvo s Katolikom crkvom. Tu uspostavu punog zajednitva, povijesno nazivanog unija ili sjedinjenje, potvrdio je 21. studenoga 1611. papa Pavao V. i ujedno svojom Uredbom (Konstitucijom) uzdigao maranski manastir Svetog Mihaela arkanela na ast arhimandrije i potvrdio sjedinjenog vladiku Simeona Vratanju (1611.-1630.) za pravog biskupa sjedinjenih vjernika grkoga obreda na podruju Ugarske, Slavonije, Hrvatske i Kranjske. Nakon to su 1739. pravoslavci zapalili manastir u Mari jer nisu htjeli prihvatiti odluku carskoga dvora u Beu da je Mara grkokatolika, carica Marija Terezija predala je Maru rimokatolikim redovnicima pijaristima. Njihovim preseljenjem u Bjelovar Mara se naputa i pomalo pada u zaborav. Ostaje samo spomen kod grkokatolika na Maransku biskupiju od 1611.1777. godine. Godine 1777. carica i kraljica Marija Terezija ukida Maransku (odnosno za carski Be Svidniku) biskupiju i osniva novu u Krievcima. Na prostoru manastirita u Mari Srpska pravoslavna crkva podie 1925. malu spomen-kapelu u ast Zbora svetog Gabrijela arkanela. Pravoslavci danas tu kapelu nazivaju manastir Mara. S pribliavanjem etiristote obljetnice Maranske biskupije (1611.2011.) rektor Grkokatolikoga sjemenita u Zagrebu, a danas i krievaki biskup mons. Nikola Keki, kupio je 2005. godine imanje obitelji Lonar, koje se nalazi na starom manastiritu iznad pravoslavne kapelice. Sredstva za kupnju namirena su iz ostavtine upljana zagrebake upe Svetih irila i Metoda, dr. Danijela Danulovia. Na tom zemljitu, na temeljima stare zgrade uz pismeni ugovor sa Grkokatolikim sjemenitem podigao je vl. Mario iki, sveenik Zagrebake nadbiskupije (danas Sisake biskupije) i upnik u Ilovi, drvenu kuu. On je zaljubljenik u maranski kraj, jer je rodom iz oblinje upe Dubrava. Da bi mogao sagraditi eljeno drveno zdanje, vl. iki se zajedno sa svojim prijateljem i susjedom Miloradom Milenkoviem, inae umirovljenim hrvatskim braniteljem, dao na krenje zaraslog dvorita i oblinje ume, nasipavanje terena, gradnju prilaznog puta i konano betoniranje temelja, na koje je postavljena drvena kua. Zbog novonastale ekonomske situacije vl. Mario iki nije mogao dovriti zapoeto zdanje. Krievaki biskup mons. Nikola Keki kao rektor Sjemenita u Zagrebu isplatio je u jesen 2010. uloenu svotu vl. ikiu, te su danas i zemljite i drveni objekt na njemu vlasnitvo Grkokatolikog sjemenita u Zagrebu. Time se opet uoi velike etiristote obljetnice maranskog manastira i Maranske biskupije stvorila izravna poveznica izmeu povijesnoga izvorita u Mari i njegove ustanove Sjemenita u Zagrebu.

13

Oivljavanje Maranska arhimandrije Budui da se pribliava 400. obljetnica Maranske biskupije (1611.2011.), sadanji je krievaki biskup mons. Nikola Keki svojim Dekretom br. 42/2010 od 18. oujka 2010. obnovio naslov arhimandrita grkokatolikog manastira Svetog Mihaela Arkanela u Mari i time oivio starodrevnu Maransku arhimandriju iz 1611. Bitni dio Dekreta glasi: Kao eparhijski biskup Krievake eparhije, smatrajui svojom biskupskom dunou i posavjetovavi se sa svojim suradnicima, odluio sam sukladno kanonskom pravu Istonih Crkava (usp. ZKIC, kan. 194.) i krajevnom pravu drevne Maranske eparhije oivjeti dodjeljivanje dostojanstva arhimandrita. Stoga u vidu proslave 400. obljetnice uspostave Maranske eparhije (1611.-2011.) donosim Dekret o imenovanju prezbitera11 dr. Zvonimira Kureia naslovnim arhimandritom grkokatolikog manastira svetog Mihaela Arkanela u Mari. Budui da se u konkretnom sluaju radi o prezbiteru Zagrebake nadbiskupije i prebendaru Prvostolne crkve zagrebake, za ovo imenovanje u drugoj biskupiji i po drugom obredu bila je potrebna suglasnost zagrebakoga nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozania, koji je suglasnost dao 8. veljae 2010. Dostojanstvo arhimandrita je monakoga podrijetla, a dodjeljuje se monasima i starijim zaslunim sveenicima koji ive u celibatu. Ono ukljuuje pravo noenja police, prsnog kria i mitre bez kria za vrijeme liturgije, a izvan liturgije prsni kri, mandiju, klobuk i ezlo. Arhimandrit je po asti prvi do biskupa. Maranskom arhimandritu pripada pravo noenja odlija arhimandritskoga dostojanstva samo za jurisdikcijsko podruje Krievake eparhije, odnosno tamo gdje on kao izaslanik predstavlja Krievakog biskupa. Novija izdanja o Mari i Maranskoj arhimandriji i biskupiji Od novijih izdanja o povijesti Mare i Maranske biskupije spomenut emo tri knjige. Prva knjiga nosi naslov Maranska biskupija (eparhija): neki povijesno-pravni pogledi. Knjiga je 1996. godine objevljena u izdanju Glasa Koncila. Autor je pokojni nadbiskup i najavljeni kardinal Josip Uha. Ova mala monografija-dizertacija itatelju prua osnovne podatke o tematici vezanoj uz Maranski manastir i uniju u Hrvatskoj. Drugu knjigu donisi hrvatski povjesniar dr. Zlatko Kudeli, koji se za vrijeme studija povijesti i specijalizacije za magisterij i doktorat uvelike bavio prouavanjem Hrvatskoslavonske vojne krajine i neminovno se susretao s pitanjem crkvene unije ili uspostave punoga zajednitva hrvatskih pravoslavnih Vlaha s Katolikom crkvom. Kao plod njegova11

Prezbiter znai starjeina i openito je to naziv za svakog sveenika. Sakrament sv. reda ima tri stupnja: prvi je akon, drugi prezbiter, a trei stupanj je biskup.

14

studija i znanstvenoga istraivanja danas imamo struno napisanu, tiskom objavljenu i ukusno opremljenu povijesnu monografiju Maranska biskupija. Habsburgovci, pravoslavlje i crkvena unija u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini (1611.1755.). Studiju je 2007. objavio Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, u nizu Biblioteka Hrvatska povjesnica, Monografije i studije III/36. Monografija je javnosti predstavljena 29. veljae 2008.u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu Uz ovu znanstvenu povijesnu studiju o Mari i Maranskoj biskupiji svakako valja spomenuti najnoviju popularno pripovjedalaki pisanu monografiju o Mari i Maranskoj biskupiji autorice profesorice Nevenke Kauzlari iz Ivani Grada. Monografija sabire mnotvo podataka na temelju povijesnih pisanih izvora, ali isto tako I ne manje vrijednih injenica prepriavanih s koljena na koljeno usmenom predajom. Knjiga nosi naslov Tragom maranske povijesti, a objavljena je 2010. u nizu Biblioteka Otok. Maranska arhimandrija i proslava obljetnice Za vrijeme proslave etiristote obljetnice Maranske biskupije 2011./2012. predvia se nekoliko susreta u Maranskoj arhimadriji u Mari. Prvi istraivako-hodoasniki pohod Mari predvien je za drugi dan znanstvenoga skupa o uspostavi crkvenoga zajednitva pravoslavaca s Katolikom crkvom u Hrvatskoj u etvrtak, 10. svibnja 2012. Prijepodne je predvien susret u Maranskoj arhimandriji Svetoga Mihaela arkanela u Mari i nastavak u biskupskoj rezidenciji grkokatolikih biskupa i grkokatolikoj katedrali Svete Trojice u Krievcima. Drugi hodoasniki pohod Mari zakazan je u nedjelju, 30. rujna 2012. U 10,00 sati blagoslovit e se spomen-kapela Svetoga Mihaela arkanela i na maranskoj arhimandriji postaviti spomen-ploa o uspostavi crkvenoga zajednitva i maranskim biskupima. Na ovo slavlje pozivaju se hodoasnici iz svih upa umberakog vikarijata.

15

Unutranjost grkokatolike katedrale Presvete Trojice

16

GRKOKATOLIKA KATEDRALA PRESVETE TROJICE I BISKUPSKA REZIDENCIJA U KRIEVCIMA

Godine 1777. papa Pio VI. izdao je bulu Charitas illa kojom je ustanovio samostalnu grkokatoliku biskupiju sa sjeditem u Krievcima. Krievaka biskupija nasljednica je Maranske biskupije iz 1611. godine. Tadanji maranski grkokatoliki biskup Bazilije Boikovi izabran je za prvoga biskupa novoosnovane Krievake biskupije. Krievci se prvi put spominju koncem 12. stoljea, a 1252. godine grad dobiva povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada. Na mjestu dananje katedrale spominje se 1326. godine samostan redovnika augustinaca. Godine 1539. Turci su spalili Gornji grad i opustoili augustinski samostan i crkvu, pa stoga augustinci naputaju Krievce. Godine 1627. zagrebaki biskup Petar Domitrovi uz dozvolu Ferdinanda II. franjevcima predaje ruevine augustinskoga samostana i gotike crkve. Oni grade novu crkvu i samostan u baroknom stilu. U franjevakom samostanu, na istonoj strani prizemlja, nalazili su se ljekarna i laboratorij. Godine 1786. godine car i kralj Josip II. ukida franjevce. Franjevaki samostan u Krievcima otada pa sve do 1791. godine slui u vojne svrhe. Godine 1791. nekadanja franjevaka crkva i samostan u Krievcima dodijeljeni su novoosnovanoj Krievakoj biskupiji za stolnu crkvu i biskupsku rezidenciju. Grkokatoliki biskup Jozafat Bastai (1787.-1793.) zapoeo je obnovu crkve, koju je zavrio biskup Silvestar Bubanovi (1794.-1810.) prilagodivi je za bogosluja bizantsko-slavenskoga obreda i posvetivi katedralu 1798. godine. Za vrijeme te obnove uklonjene su dvije pobone kapele kapela Sv. Antuna (uz svetite) ikapela Lauretanske Majke Boje (uz lau). Isti biskup preselio je godine 1801. sjedite grkokatolike biskupije iz Gornjega Tkalca u Krievce. Za vrijeme biskupa dr. Konstantina Stania (1814.-1830.) podignut je drugi kat rezidencije po nacrtima Bartola Felbingera, a za vrijeme biskupa Gabriela Smiiklasa (1834.1856.) obnovljena je biskupska rezidencija u klasicistikom stilu, dograen je portik (nadsvoeno predvorje ili ulaz u crkvu ili koju drugu zgradu) s terasom na ulazu u rezidenciju i altana12 na junoj strani uz konzistorijalnu dvoranu. Radove je izveo varadinski majstor Franjo Arnold od 1843.-1845. godine.

12

Altana je nadsvoeno predvorje ili ulaz u crkvu ili koju drugu zgradu.

17

Biskup Ilija Hranilovi (1883.-1889.) dao je obnoviti unutranjost rezidencije s konzistorijalnom dvoranom u kojoj se nalazi grb istoimenoga biskupa, kao i grb Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U dvorani se nalaze i portreti svih krievakih biskupa. Veina ih je izraena za vrijeme biskupa Julija Drohobeckoga. Godine 1895. biskup Julije Drohobecki (1891.-1920.) zapoeo je temeljitu obnovu katedrale po nacrtima arhitekta Hermana Bolla i uz umjetniku pomo profesora Izidora Krnjavoga. U obnovi je sudjelovala Obrtna kola iz Zagreba i hrvatski majstori. Katedrala je obnovljena u neogotikom stilu uz dodana obiljeja bizantskoga stila radi prilagodbe bogosluju bizantsko-slavenskoga obreda. Biskup Drohobecki sveano je 27. lipnja 1897. posvetio katedralu. Izmeu I. i II. svjetskoga rata, za vrijeme biskupa dr. Dionizija Njaradija (1920.-1940.), popravljen je pod katedrale na soleji (prostor ispred ikonostasa13). Pritom je pronaena zaruena kripta i u njoj 33 kostura, vjerojatno redovnika augustinaca i franjevaca. Profesor Milenko uri obnovio je zidne slike u katedrali. Godine 1942. biskup dr. Janko imrak (1942.-1946.) uz struno vodstvo Stjepana Podhorskoga dao je u katedrali ispod poda provesti vodoravnu izolaciju tehnikom provjetrivanja s dva velika vjetrila. Biskup imrak povjerio je slikarici Stanislavi Deklevi obnovu slika na ikonostasu, propovjedaonici, tetrapodu14, biskupskim sjeditima i ukrasa na stupovima. Dao je pozlatiti liturgijsko posue i rezbarije na ikonostasu i oltaru. Obnovljene su klupe u katedrali te namjetaj u sakristiji i rezidenciji. Dana 31. listopada, na blagdan Krista Kralja, sveano je posvetio obnovljenu katedralu. Biskup imrak uredio je muzej, knjinicu i arhiv. U muzeju je izloeno liturgijsko posue, knjige i liturgijska odjea te predmeti iz ostavtine pojedinih biskupa. Posebno se istiu venecijanski kale iz 17. stoljea, kale s medaljonima od emajla iz 1753., daronosnica u obliku ormaria iz 1872. godine, petohljebnica i evanelje s medaljonima iz 1796. godine. Arhiv sadri vrijedne biskupijske dokumente i spise od 1611. godine do danas. U knjinici se nalaze brojna izdanja djela iz crkvene povijesti, crkvenih otaca, liturgijskih knjiga, knjiga s podruja duhovnosti, pravnim djelima te velikim brojem knjiga iz gospodarskog podruja. Povodom proslave 400. godinjice crkvenoga zajednitva u Hrvatskoj bit e otvoren stalni postav muzeja s izloenim eksponatima iz doba Maranske biskupije.

13

Ikonostas je oltarna pregrada ili zid koji dijeli svetite ili oltarni prostor od crkvene lae. Na ikonostasu su troja vrata. Srednja se nazivaju svete ili carske dveri, a dvoja pokrajna nazivaju se akonskim dverima (vratima). Na ikonostasu nalaze se ikone (svete slike) Krista Spasitelja, presvete Bogorodice, sveca komu je posveena crkva i ostale ikone s dogaajima iz ivota Isusa Krista i Majke Boje te ikone proroka i apostola. 14 Tetrapod je mali etrverononi stoli u sredini crkve s raspelom, svijeama i ikonom sveca ili dogaaja komu je posveena crkva. Kod tetrapoda vre se neki obredi, kao primjerice podjeljivanje sv. sakramenata.

18

Od 1979. godine sestre hrvatske viceprovincije sv. Bazilija i sv. Makrine (bazilijanke) postale su slubene uvarice katedrale i prvoga kata rezidencije, koje su namijenje za potrebe krievakoga biskupa. Budui da krievaki biskupi od 1966. godine stoluju u Zagrebu, prizemlje i drugi kat rezidencije s potkrovljem krievaki biskup Slavomir Miklov ustupio je na dugogodinje koritenje Djelu Marijinu. Uoi proslave 400. godinjice crkvenoga zajednitva u Hrvatskoj, biskup Nikola Keki zapoeo je obnovu II. kata biskupske rezidencije, unutranjosti katedrale i prostora ispred katedrale i rezidencije.

OPIS KATEDRALE PRESVETE TROJICE

Katedrala Presvetoga Trojstva jednobrodna je crkva s tlorisom u obliku kria. Duga je 38 metara, u lai iroka 8,5 m, a u kriu 15,5 m. Crkva je visoka 15 m, a toranj 46 m. Toranj Stari barokni toranj obnovio je Herman Bolle u neogotikom stilu. U tornju se nalazi sat s natpisom STV. 449 I POGANIK GORNJE KRANJSKO PODNART 1897. U zvoniku su etiri zvona: - Veliko zvono potjee iz stare Franjevake crkve. Izliveno je 1754. godine, a preliveno 1852. godine u Zagrebu u livnici Henrika Degena. Posveeno je sv. Baziliju Velikome i sv. Ivanu Zlatoustome. - Srednje zvono preneseno je iz spomen-crkve Navjetenja Marijina u Pribiu. Izliveno je u Bekom Novom Mjestu 1912. godine u livnici Maxa Samasa, i nosi crkvenoslavenski natpis: Ja Ivan: glas onoga koji vie u pustinji Pokajte se! - Malo zvono nabavio je Andrija Segedi - Najmanje zvono izliveno je u Zagrebu 1749. godine i nosi natpis: Sv. Nikola, moli za nas! Proelje Za vrijeme obnove 1895. godine katedrala je produena za lou s tri luka, koje dre etiri kamena stupa i tri stupa od crvenog mramora. Gornji dio proelja ukraen je mozaikom s likom Presvete Trojice koji je izradila tvrtka Albert Neuhauser iz Innsbrucka.

19

Predvorje Odijeljeno je od lae dvokrilnim vratima u sredini i s dvoja jednokrilna vrata sa svake strane. U njemu u se nalaze dvije slike Josipa Bauera: lijevo je Prva Petrova propovijed i krtenje prvih krana na Duhove, a desno Izgon Adama i Eve iz raja. Nekada je u predvorju s lijeve strane stajala i krstionica, a desno Boji grob. Laa Laa katedrale podijeljena je u tri dijela. Iznad donjega dijela lae nalazi se pjevalite (kor) koje poiva na etiri kamena stupa. Na dva srednja stupa s prednje strane, ispod ograde pjevalita, nalaze se dvije okrugle zidne slike najpoznatijih himnografa bizantskoga obreda: lijevo je Ivan Damaanski, desno Roman Slatkopojac. Iznad vrata koja vode s pjevalita na terasu nalazi se je vitraj s tekstom Ie Heruvimi. Iznad pjevalita nalazi se luster. Na desnom zidu donje lae, iznad vrata koja vode u Rezidenciju, nalazi se zidna slika Ivana Tiova iz 1896. Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem (Cvjetnica) iz 1896. godine. (Njezina replika, ulje na platnu iz 1897. godine, nalazi se na pjevalitu Kon-katedralne crkve Sv. irila i Metoda u Zagrebu. Na lijevom zidu ispod pjevalita privrena je ploa s groba biskupa Boikovia prenesena iz Gornjega Tkalca 1985. godine, a na desnom zidu je ploa s imenima osoba pokopanih u katedrali: oci i braa augustinci i franjevci od 14. do 18. stoljea, biskup dr. Silvestar Bubanovi, arhiakon dr. Gabre Latkovi, biskup dr. Konstantin Stani, prepot Marko Badovinac, kanonik dr. Petar Sti, biskup Gabre Smilklas, prepot Janko Gole, kanonik Konstantin Bukvi, biskup Julije Drohobecki i biskup dr. Janko imrak. S desne strane stoji pokretni Boji grob koji se u sredini crkve izlae na Veliki petak. Nekada su u donjem dijelu lae za vrijeme bogosluja stajale ene.

Srednji dio lae odijeljen je od donjega dijela eljeznom ogradom s etiri stajae svjetiljke koje je izradio bravarski majstor uro Hammel iz Zagreba. Isti majstor izradio je i veliki luster, polijelej, u sredini crkve. Na njemu su slike dvanaest apostola i etiri evanelista, koje su na limu izradili Josip Bauer i njegova supruga Marija (1852-1936). Ispod lustera u sredini katedrale nalazi se stalak - tetrapod na kojem je slika I. Tiova Silazak Svetoga Duha iz 1898. godine. Na lijevoj strani lae je propovjedaonica s vrlo uspjelim likovima sv. Ivana Zlatoustoga, sv. Atanazija Velikoga i sv. Pavla Apostola, djelo J. Bauera. Na zidu iznad

20

propovjedaonice je zidna slika I. Tiova Isusov govor na gori. Srednji dio lae nii je i od donjega i od gornjega dijela ili soleje za petnaestak centimetara. U soleji se kriaju uzduna i poprena laa. U njoj se jedno drugome nasuprot nalaze dva sjedita koja je izradio stolar Ivan Budicki, a slikama uresio J. Bauer. Na desnom, biskupskom sjeditu je slika Isusa Krista, a iznad nje grb biskupa Drohobeckoga. Lijevo sjedite ima sliku cara Konstantina Velikoga koji je 313. godine dao kranima slobodu, a iznad nje je grb Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Za vrijeme bogosluja namijenjeno je svjetovnom vladaru. U sredini soleje iza tetrapoda nalazi se okruglo postolje, ambon, s kojeg se itaju liturgijska itanja, poslanica i Evanelje te akonske ektenije. Iza ambona, u sredini soleje, nalazi se grobnica krievakih biskupa Drohobeckoga i imraka te posmrtni ostaci biskupa Boikovia, preneseni iz Gornjega Tkalca 1985. godine prigodom 200. obljetnice njegove smrti, kao i kosturi pronaeni prilikom popravka poda. Ispred ikonostasa u sredini soleje u malom lusteru je vjeno svjetlo. Jednaki luster je i u donjem dijelu srednje lae. Na svodu soleje su zidne slike Celestina Mate Medovia (1857-1920): etiri evanelista. S obje strane soleje su pjevnice, a ispred njih dva stojea svijenjaka koje je izradio . Hammel. Iznad pjevnica je po jedno pjevalite koje poiva na etiri bijela kamena stupa povezana s tri kruna luka. Na njima su oltari i nazivaju se kapelicama. Na desnom pjevalitu, nazvanom biskupska kapelica, nalazi se intarzirani oltar iz 1770. godine i kopijom slike Majka Boja irovicka iji se izvornik uva u Rimu. Pretpostavlja se da je slika pripadala biskupu Boikoviu i da je s oltarom prenesena iz Gornjega Tkalca. Na oltaru su dva drvena svijenjaka. Na lijevorn koru je oltar sa slikom sv. Ana, Bogorodica i Isus. Stropovi nad korovima takoer su ukraeni zidnim slikarna Marka Peroa i A. Sitzera. Ikonostas Izradio ga je stolar Albert Zorini, a drvorezbarske radove Lubinski i Lowy. Sadri vie slika. Prvi red (s lijeva nadesno): sv. Nikola biskup i udotvorac, na sjevernim akonskim vratima Arkaneo Gabriel, Presveta Bogorodica s djetetom Isusom, na svetim (carskim) vratima Navjetenje Marijino i Krist Svevladar, na junim akonskim vratima Arkaneo Mihael i sv. Ivan Krstitelj, sve radovi I. Tiova. Drugi red: Roenje Isusovo I. Tiova, Bogojavljenje (Krtenje Isusovo), Posljednja veera i Uskrsnue Isusovo Bele ikoa-Sesije i Uzaae Isusovo na nebo C. Medovia. Sa svake strane nalaze se po dva proroka: lijevo Mojsije i David, desno Ezekiel i Aron Ferde Kovaevia. Trei red: u sredini ikonostasa Silazak Svetoga Duha, lijevo sv. Andrija i sv. Jakov brat Gospodnji, sv. Petar i sv. Pavao, a desno sv. Ivan Evanelist i sv. Matej, sv. Bartomej i sv. Filip, sve radovi C. Medovia. etvrti red: u 21

sredini je slika Presvete Trojice Tiova, a sa svake strane su po dva apostola: lijevo sv. Toma i sv. Tadej, a desno sv. Jakov Alfejev i sv. imun i tri proroka: lijevo Izaija, Jeremija i Habakuk, a desno Malahija, Mihej i Daniel. Apostole je naslikao C. Medovi, a proroke F. Kovaevi. U petom redu nalaze se slike B. ikoa-Sesije: u sredini Isus na kriu, lijevo Majka Isusova i desno sv. Ivan apostol, a ispod su slike proroka: Zaharija i sv. Ivan Krstitelj, rad F. Kovaevia. Iznad sredinjih, carskih vrata nalazi se rezbareni grb biskupa Drohobeckoga. Stari barokni ikonostas iz Katedrale darovan je grkokatolikoj crkvi Presvete Trojice u Diniku, odatle je 1964. godine prenesen u crkvu sv. Jurja u Stojdragi u umberku, gdje se i danas nalazi. Svetite (oltar) U sredini svetita nalazi se mramorni sveti stol (oltar). Na sredini svetoga stola je rezbareno svetohranite (kivot) u obliku crkve s tornjem koje je izradio Vilim Pichler, a sa svake strane po tri rezbarena drvena svijenjaka. Iznad njega je rezbareni baldahin (nebo) koji nose etiri drvena stupa. Izradio ga je I. Budicki. Minijature na ophodnom kriu i na est ripida koje stoje iza svetoga stola izradili su Josip i Marija Bauer. Na desnom zidu iznad vrata koja vode u sakristiju nalazi se zidna slika Veronikinog rubca, a iznad nje zidna slika Posljednje veere B. ikoa-Sesije. U liku apostola sv. Ivana prepoznaje se lik biskupa Drohobeckoga. Na luku ispred apside nalazi se zidna slika Kalvarije istoga umjetnika, a na sjevernom zidu svetita su zidne slike Abelove smrti i Abrahamove rtve C. Medovia. U sredini apside bila je zidna slika sv. irila i Metoda I. Tiova, dok je ispod Kalvarije na desnoj strani zidna slika Isus u Getsemanskom vrtu, a lijevo Skidanje s kria B. ikoa-Sesije koje su jako oteene i gotovo unitene vlagom. U apsidi su etiri vitraja s likovima sv. Jakova apostola, biskupa jeruzalemskoga, sv. Bazilija Velikoga, nadbiskupa cezarejskoga, sv. Grgura Velikoga (Dvojeslova), pape rimskoga i sv. Ivana Zlatoustoga, nadbiskupa carigradskoga, sastavljaa liturgija istonoga obreda. Izraeni su u Innsbrucku. Unutranjost katedrale sva je ureena vodoravnim geometrijskim ukrasima, a pojedini dijelovi cvjetnim uresima. Svod je modar i posut zvijezdama. Pod je ukraen keramikim ploicama. Knjinica Knjinica Grkokatolike biskupije spomenika je knjinica koju bi svakako trebalo spasiti od zaborava, unitenja i propadanja, a premalo je poznata javnosti. Nalazi se na prvom katu istonoga bloka biskupske rezidencije, gdje je vraena nakon nekoliko seljenja. Postoji 22

sauvan katalog rukopisa i knjiga po kojem je vidljivo da brojevi trebaju odgovarati mjestu na polici. Prema katalogu vidljivo je da je u knjinici pohranjeno oko 5000 knjiga iz razdoblja od 15. do 20. stoljea. Najvei dio knjiga potjee iz 18. i 19. st. Vrijednost su svakako 42 izdanja iz 16. stoljea, oko 180 izdanja iz 17. stoljea, sedamdesetak rukopisa te posebno bogata zbirka rjenika. Jedna je inkunabula iz 15. st. na popisu, ali nije pronaena u knjinom fondu. Po sadraju to su djela s tematikom iz crkvene i ope povijesti, teologije, dogmatike, prava, gospodarstva, misali i rituali istonoga i zapadnoga obreda i jezino blago. Tu se nalazi i oko 500 knjiga iz osobne knjinice biskupa Janka imraka. Knjige su pisane na latinskom, grkom, hebrejskom, staroslavenskom, njemakom, maarskom, hrvatskom i drugim jezicima. Autori ija se djela najee pojavljuju jesu: Aristotel, Aurelije Augnstin, Imanuel Kant, Voltaire, Martin Luther, Antun Kanili, Ivan Gunduli, Josip Ruder Bokovi i dr. Knjige su smjetene na ormarima i policama izraenim po nacrtu profesora Podhorskog u vrijeme stolovanja biskupa imraka. Jedna od najstarijih i najvrjednijih knjiga ove zbirke je sigurno Missalum Zagrebiensis iz 1506. godine tiskan u Veneciji. Treba spomenuti jo jedno reprezentativno djelo koje knjinica posjeduje, a to je jedanaestjezini rjenik (latinski, grki, hebrejski, engleski, njemaki i dr.) Ambrosii Calepini dictiomarivm vndecem lingvarvm (1627. god.). Pismohrana Sadri biskupijske dokumente i spise iz pojedinih upa, od 1611. godine do danas. Dokumenti su sloeni po cijeloj svojoj irini in folio i mogu se listati poput knjige. Biskupija posjeduje stilsko pokustvo koje se osim u Rezidenciji u Krievcima nalazi i u biskupskoj kuriji u Zagrebu, Kaptol 20.

23

GRKOKATOLIKO SJEMENITE KRIEVAKE EPARHIJE U ZAGREBU Nakon osnivanja Maranske grkokatolike eparhije godine 1611., maranski su biskupi sami vodili brigu oko kolovanja svojih buduih sveenika u manastirima Mari, Lepavini i Gomirju, ali to ni izdaleka nije bilo dovoljno. U tim kolama uilo se tek itanje, pisanje i crkvenoslavensko pjevanje, a obino bi se itali ivotopisi svetaca. U prouavanje vjerskih istina nije se ulazilo. U vrijeme kada su se nakon Tridentskog crkvenog sabora po Europi otvarala sjemenita, morao je i maranski biskup razmiljati o otvaranju svog sjemenita gdje e budui sveenici stjecati temeljitu i cjelovitu naobrazbu, ne samo u vjerskom pogledu, nego i u opedrutvenom i kulturnom, jer u to je vrijeme sveenik bio zastupnik i predvodnik naroda na svim poljima ljudske djelatnosti. Zagrebaki biskup Benedikt Vinkovi (1637.-1642.) svom se duom zaloio da se za uskoku djecu otvori sjemenite na zagrebakom Griu, ali tadanji maranski biskupi tu zamisao nisu uspjeli ostvariti. Nakon osude maranskoga biskupa Gabriela Mijakia zajedno s hrvatskim banom Petrom Zrinskim i Krstom Frankopanom zbog sudjelovanja u uroti protiv cara, na stolicu maranskih biskupa dolazi Pavao Zori (1671.-1685.), maranski monah koji je gimnaziju pohaao u Zagrebu kod isusovaca, a kao prvi iz Maranske eparhije teoloke nauke zavrio u inozemstvu kao pitomac15 hrvatskoga zavoda u Bologni. Prva njegova briga bila je u Zagrebu osnovati sjemenite. Godine 1672. on odlazi u Be nastojei u cara isprositi novani fond za kolovanje svojih mladia i skupiti sredstva za osnutak sjemenita. Carskoj komori predlae da mu se u tu svrhu ustupi imanje Pribi, konfiscirano hrvatskom banu Petru Zrinskom zbog urote protiv cara, no trebalo je proi nekoliko godina da se ta molba usvoji. Biskup Zori ne moe ekati pa u isusovaki kolegij u Zagreb alje nekoliko svojih pitomaca s nadstojnikom. Njihovo kolovanje financirao je Zoriev prijatelj biskup Bekog Novog Mjesta Leopold Koloni (kasnije kardinal). San biskupa Zoria postaje stvarnost 1680., kad kupuje kuu pl. Pataia u neposrednoj blizini isusovake gimnazije za 1350 forinti. Pola svote darovao mu je Kolovi, a drugu polovicu nekako je uspio skupiti po cijeloj Hrvatskoj. Kua, prizemnica od kamenih zidova prekrivena slamom, nalazila se na uglu dananje Vranicanijeve i irilometodske ulice. Zori je morao u adaptaciju kue uloiti jo 300 forinti kako bi 1681. godine u nju bili smjeteni prvi pitomci. No kako uzdravati sjemenite i prehraniti pitomce? Zori se ponovno preko15

Pitomac - tienik ili gojenac nekog zavoda ili odgojne ustanove.

24

Kolonia obraa caru i moli da mu daruje imanje Pribi. Ovaj put to mu je uspjelo te car Leopold darovnicom od 28. travnja 1682. imanje Pribi daje biskupu Zoriu i njegovim nasljednicima u svrhu kolovanja 6 mladia iz Maranske biskupije. Tako je to bilo sve do 1946., kad su komunistike vlasti imanje oduzele. U sjemenitu je esto znalo biti vie pitomaca nego li je mogla uzdravati spomenuta zaklada. Stoga su imuniji roditelji za svoje sinove plaali smjetaj. Nalo se i nekoliko umberakih bogatijih obitelji koje su osnivale zaklade za sjemenino kolovanje mladia iz tih obitelji. Sjemenina zgrada dvaput je stradala od poara, prvi put 1706. godine. Maranski biskup Gabriel Turinovi odmah je poeo s obnovom zgrade, a dovrio ju je biskup Grgur Jugovi. Drugi veliki poar dogodio se godine 1766. Od nekadanje zgrade ostala je samo jedna prizemna prostorija koja je pitomcima sluila kao spavaonica, uionica i blagovaonica. Na molbu tadanjega maranskog biskupa Bazilija Boikovia (1759.-1785.) carica i kraljica Marija Terezija dala je pomo za obnovu sjemenita. Ujedno mu je dala sredstva za gradnju katedrale i rezidencije u Krievcima. On je, meutim, providonosno odluio sva sredstva uloiti u gradnju nove zgrade sjemenita (dananja Vranicanijeva i irilometodska ulica). Gradnja sjemenita trajala je od 1768. 1774. godine. Kroniari onoga vremena kau kako je to bila jedna od rijetkih kua na Gornjem gradu pokrivena crijepom i sagraena na dva kata. Grkokatoliko sjemenite steklo je takav ugled da su mnoge imune graanske obitelji u nj slale svoje sinove. Trei nasljednik krievakoga biskupa Boikovia, nekadanji rektor sjemenita biskup Konstantin Stani (1814.-1830.), proirio je godine 1828. zgradu sjemenita na sjevernu stranu i pokraj sjemenita dao sagraditi prvu grkokatoliku crkvu u Zagrebu posveenu sv. Baziliju Velikom. Godine 1885. krievaki biskup Ilija Hranilovi dao je ovu crkvu proiriti i dograditi zvonik. Nova crkva bila je posveena slavenskim apostolima i prosvetiteljima svetoj brai irilu i Metodu. Godine 2009., za vrijeme rektora Nikole Kekia, sjemenite je obnovljeno te je zasjalo u punom sjaju na ures Gornjega grada. Mlade Grkokatolikoga sjemenita aktivno se ukljuila u ivot drutva za vrijeme ilirskoga preporoda. Tako su oni godine 1839. u Grkokatolikom sjemenitu osnovali Ilirsko drutvo, a otvorena je itaonica s knjinicom. Pitomci su 1862. pokrenuli i list Vienac. Sljedeih godina izdavali su ake listove Iskra, Jedinstvo i Konica. Uprava sjemenita sastojala se od ravnatelja ili rektora, podravnatelja ili vicerektora, nadstojnika nauka ili prefekta, ekonoma i duhovnika, no zbog ogranienog broja pitomaca najee su u upravi sjemenita bila trojica sveenika. Po pravilu, rektor sjemenita bio je i duobrinik za grkokatolike u Zagrebu i okolici, a tako je i danas. Do sada se izredalo 37 rektora. 25

Neki od rektora kasnije su postali i biskupi: Grgur Jugovi (1707.-1709.), Teofil Pai (1738.-1746.), Silvestar Bubanovi (1787.-1794.), Konstantin Stani (1814.-1830.), Gabriel Smiiklas (1834.-1856.), Dionizije Njaradi (1920.-1940.) i Nikola Keki (2009.), koji uz slubu krievakoga biskupa vri i slubu rektora sjemenita. Zanimljivo je ovdje spomenuti da su krae vrijeme rektori sjemenita bila i dvojica laika: prof. Tomo ui (1794.-1796.), kasnije i rektor akademske crkve Sv. Katarine, gdje je i pokopan, i akademik Tadija Smiiklas, dugogodinji predsjednik Matice hrvatske i Jugoslavenske (Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, koji je sjemenitem upravljao od 1877. 1882. Od samih poetaka u Grkokatolikom sjemenitu postojalo je malo sjemenite (za gimnazijalce) i veliko (za bogoslove). Pitomci su pohaali dravnu klasinu gimnaziju, a od druge polovice 20. stoljea Nadbiskupsku klasinu gimnaziju u Zagrebu na alati te Franjevaku klasinu gimnaziju na Kaptolu. Godine 1969. vladika Gabrijel Bukatko ukinuo je, naalost, malo sjemenite i kandidate dalje slao u Rim u ukrajinsko malo sjemenite. Danas se u bogosloviju primaju oni koji su zavrili srednju kolu. Bogoslovi su pak svoje studije pohaali na Katolikom bogoslovnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, a zadnjih godina i na Filozofsko-Teolokom isntitutu Drube Isusove u Zagrebu. U sjemenitu bogoslovi primaju poduku u obredu. Godine 1985., povodom 300. obljetnice smrti utemeljitelja sjemenita vladike Pavla Zoria i 200. obljetnice smrti graditelja dananjega sjemenita vladike Bazilija Boikovia, njima u ast na zgradu sjemenita u irilometodskoj ulici postavljena je spomen-ploa.

26

MARANSKI BISKUPI 1. Simeon Vratanja (1611.-1630.) Svoje episkopsko16 posveenje Simeon Vratanja primio je 20. listopada 1607. godine u Gyru iz ruku Kozme, arhiepiskopa17 Korintskog. Iz kasnije korespondencije kardinala Belarmina s vladikom Simeonom vidi se da je vladika nakon ispovijesti katolike vjere bio uvjetno posveen za episkopa i to po svojoj prilici od samog kardinala Belarmina, jer je postojala ozbiljna sumnja o valjanosti njegovog prvog posveenja to ga je primio od korintskog metropolita Kozme. Stoga je i vladika Simeon morao rukopolagati pod uvjetom18 one sveenike koje je on posvetio prije svog polaska u Rim i stupanja u Katoliku crkvu. Za svogaboravka u Rimu vladika Simeon zamolio je Papu da manastir Maru podigne na ast arhimandrije. Papa je njegovoj molbi 21. studenog 1611. udovoljio konstitucijom. Vladika Simeon je nakon svog povratka u Maru, bez obzira na sve potekoe, ostao vjeran rimskom Papi sve do svoje smrti. Pretpostavlja se da je umro koncem 1632. Umro je i pokopan u Mari. 2. Maksim Predojevi (1632.-1642.) Ispovijest vjere poloio je u Beu na ruke kardinala i apostolskog nuncija Ivana Krstitelja Palloto i sveano ispovijedio da se nalazi u jedinstvu sa Svetom Stolicom. Za vladiku je posveen u Pei po patrijarhu Paisiju, koji je bio u jedinstvu sa Svetom Stolicom. Rezidirao je u Mari, a tamo je i umro i pokopan. 3. Gabriel Predojevi (1642.-1644.) Po Maksimovoj smrti monasi i vjernici jednoduno su ga izabrali za vladiku. Na osnovu toga episkopom ga je imenovao car Ferdinand III. Umro je prije nego to je bilo

Episkop na hrvatski jezik prevodimo s biskup. Arhiepiskop ili nadbiskup. 18 Rukopolaganje je uobiajeni istoni naziv za akonsko, sveeniko (prezbitersko) i biskupsko reenje. Rukopolaganje (reenje) pod uvjetom vri se u sluajevima kad je kod prvog reenja bila sumnjiva valjanost samog reenja, osobito zbog neprovjerenog mandata biskupa zareditelja.17

16

27

rijeeno pitanje hoe li ispovijest vjere poloiti u Rimu ili u Beu. Stolovao je u Mari, gdje je umro i pokopan. 4. Bazilije Predojevi (1644.-1648.) Godine 1643. on je bio sjedinjeni arhimandrit manastira u Gomirju kod Ogulina. Ferdinand III. imenovao ga je 1644. sjedinjenim maranskim episkopom pod naslovom svidniki. Umro je u Mari, gdje je i pokopan. Po svojoj prilici i on je primio rukopoloenje od pekoga patrijarha Paisija. 5. Sava Stanislavi (1648.-1661.) Sava Stanislavi bio je akon vladike Bazilija Predojevia. Iza njegove smrti izabran je za igumana manastira u Mari. Ferdinand III. imenovao ga je episkopom pod uvjetom da poe u Rim, da se tamo dade rukopoloiti i da ga papa potvrdi. Ispovijest katolike vjere poloio je u Linzu. Godine 1651. zaputio se u Rim u pratnji monaha irila, gdje je za vrijeme pape Inocenta X. ponovno ispovijedio katoliku vjeru prema propisima Tridentskoga koncila i prisegao vjernost rimskom prvosveeniku. Za episkopa ga je rukopoloio peki patrijarh koji je bio u jedinstvu sa Svetom Stolicom. 6. Gabriel Mijaki (1663.-1670.) Car Leopold I. imenovao ga je za igumana manastira Mara, a 1663. i svidnikim vladikom. Tom je prlikom Mijaki dao ispovijest katolike vjere u kojoj se kune: Hou veran i pokoran biti najpervo Bogu i Svetoj Crkvi i nje Arhijereju Svetome Otcu Papi, koga ja spoznavam i derim poglavara i uitelja i pastira svih patrijarha i ostalih sveenika i svega pravoslavnog hristijanstva. Za biskupa je rukopoloen u Rumunjskoj. Godine 1670. bio je uhien kao sukrivac u uroti Petra Zrinskog i Krste Frankopana te je nakon 16 godina tamnovanja godine 1686. umro. 7. Pavao Zori (1671.-1685.) Pavao Zori rodom je iz Svetog Ivana abnog. Papa Klement X. izdao je 20. studenog 1671. breve kojim imenuje Pavla Zoria apostolskim vikarom s naslovom episkopa 28

platejskoga. Godine 1680. kupio je za sjemenite od plemia Pataia kuu na Griu u Zagrebu. Za uzdravanje pitomaca dobio je imanje u Pribiu. Umro je u manastiru Mari 23. sijenja 1685. 8. Marko Zori (1685. 1688.) Marko bijae brat vladike Pavla Zoria. Car Leopold imenovao ga je episkopom pod naslovom svidniki. Instalacija19 je obavljena u Mari 24. studenog 1685. Umro je 1688. na putu iz Rima u Maru. 9. Izaija Popovi (1689.-1699.) Papa Aleksandar VIII. imenovao je 1689. Izaiju Popovia episkopom pod naslovom platejski. Mjesec dana iza Papina dekreta car Leopold imenovao je Izaiju episkopom pod naslovom svidniki. Za biskupa je rukopoloen 1690. u Beu. Umro je 1699. u Mari i tamo pokopan. 10. Gabriel Turinovi (1700. 1707.) Na prijedlog zagrebakog biskupa elievia car Leopold imenovao je 21. lipnja 1700. Gabriela Turinovia episkopom pod naslovom svidniki. 1701. izdan je breve kojim se Gabriel Turinovi imenuje apostolskim vikarom s biskupskim naslovom platejski. Za njegova biskupovanja sjemenite u Zagrebu stradalo je od poara 17. lipnja 1706. Umro je ljeti 1707. i pokopan je u Mari. 11. Grgur Jugovi (1707.-1709.) Grgur Jugovi bio je iguman20 manastira u Mari. Kandidat za vladianstvo bio je ve 1700. godine, za vrijeme imenovanja Gabriela Turinovia. Godine 1707. biskupom s naslovom svidniki imenovao ga je car i kralj Josip I. Imenovan je biskupom pod naslovom platejski. Gdje je i od koga je posveen ne zna se. Umro je 16. studenoga 1709.

19 20

Instalacija je postavljanje ili uvoenje u slubu nekog slubenika, osobito crkvenog. Iguman je grki naziv za predstojnika, poglavara ili starjeinu nekog samostana (manastira).

29

Nakon smrti vladike Turinovia nastavio je s gradnjom sjemenita u Zagrebu te je nastojao da se mlade u zagrebakom sjemenitu to bolje obrazuje. 12. Rafael Markovi (1709.-1726.) Rafael Markovi bio je iguman manastira Mare. Rodom je iz Srijema. Godine 1710. car ga je imenovao episkopom s naslovom svidniki. Papa Klement XI. izdao je 2. sijenja 1712. breve kojim Rafaela Markovia postavlja apostolskim vikarom Vlaha grkoga katolikoga obreda' koji borave u zagrebakoj biskupiji. Prvi je od maranskih vladika godine 1717. sveano instaliran u umberku. ini se da je umro 1726. u sjemenitu u Zagrebu, za koje je brinuo cijelo vrijeme svoga vladianstva. 13. Grgur Vuini (1727.-1733.) 24. oujka 1727. car i kralj imenovao je Grgura Vuinia svidnikom biskupom. Instalacija je izvrena u Mari 2. prosinca 1727. Prisegu je poloio pred Zagrebakim kaptolom 5. listopada 1727., a 28. travnja 1729. papa Benedikt XIII. postavio ga je apostolskim vikarom i platejskim biskupom. Umro je u umberku 1733. 14. Silvestar Ivanovi (1734.-1735.) Na osnovu prijedloga etvorice monaha u manastiru Mari i na osnovu preporuke zagrebakog biskupa Branjuga, car i kralj Karlo III. imenovao je 24. studenoga 1734. svidnikim vladikom monaha Silvestra Ivanovia, koji je dvije godine za vrijeme vladike Markovia i za cijelo vrijeme vladike Vuinia vrio slubu biskupskog vikara. Najtuniiji dan za njega je bio 19. studenoga 1735., kada je u Maru provalila grupa konjanika. Provalnici su monahe vezali, bacili u tamnicu i zvjerski muili, kako to izvjeuje oevidac. Jednoga monaha, koji je u vrijeme provale sluio liturgiju, pograbili su za kosu i odvukli od oltara. Prije biskupskog imenovanja od strane Svete Stolice i prije rukopoloenja vladika je shrvan tugom umro u Zagrebu.

30

15. Teofil Pai (1738.-1746.) Maranski monah Teofil Pai bio je prilikom navale u Maru nadstojnikom nauka u sjemenitu u Zagrebu. Dana 19. oujka 1738. car Karlo III. izdao je diplomu kojom Teofila Paia imenuje svidnikim biskupom i maranskim opatom. Papa Klement XII. 28. kolovoza 1738. izdaje breve kojim Teofila Paia postavlja apostolskim vikarom s naslovom platejskog biskupa. Instaliran je u Plakom godine 1740. Godine 1746. povedena je protiv njega istraga. Otpremljen je u zapadnu Ukrajinu u jedan samostan, gdje je i umro. 16. Gabriel Palkovi (1751.-1758.) Gabriel Palkovi bio je rodom iz Karpatske Ukrajine. Bio je sjemenitarac u Zagrebu. Marija Terezija 26. travnja 1751. nalae da se uvede u posjed svidnikog episkopata. Sveta Stolica imenovala je Palkovia apostolskim vikarom sjedinjenih istono-grkih obreda pod naslovom drusipariensis i opatom Sv. Mihaela u Mari. Ispod sjemenita, sve do dananje Ilice, biskup Palkovi kupio je od grada Zagreba lijep posjed s vinogradom za uzdravanje sjemenita. To je imanje poetkom 19. stoljea grad prisilno otkupio za gradnju kua. Palkovi je umro u Karlovcu 25. veljae 1759. 17. Bazilije Boikovi (1759.-1777.) Biskup Bazilije Boikovi posljednji je u nizu maranskih vladika i prvi je krievaki grkokatoliki biskup. O njemu vie u sljedeem poglavlju.

31

KRIEVAKI BISKUPI 1. Bazilije Boikovi (1777.-1785.) Boikovi je roen u Vojakovakom Klotru kod Krievaca. Za rane mladosti stupio je u manastir Maru. Njegov brat Porfirije bio je parohom21 u umberku. Marija Terezija imenovala ga je svidnikim biskupom i 27. oujka 1759. naloila da se instalira. Od Svete Stolice dobio je naslov dioklecijanopolitanski. Papa Klement XIII. dao mu je nakon posvete opsene facultates22 u 22 toke. Kako je sjemenite ponovno stradalo od poara, on je iz temelja sagradio veliku novu zgradu na dva kata. Gradnja je trajala od 1768. 1774. godine. Za vrijeme Boikovia namjesto Maranske biskupije osnovana je 17. lipnja 1777. nova Krievaka biskupija. Prvim njenim biskupom bio je sam Boikovi. Umro je 1785. Poslije vladike Pavla Zoria, Bazilije Boikovi je najzasluniji sjedinjeni vladika. Posmrtni ostaci vladike Boikovia preneseni su 1985. iz kapele u Grnjem Tkalcu u grkokatoliku katedralu u Krievcima. 2. Jozafat Bastai (1787.-1793.) Jozafat Bastai roen je u upi Peno u umberku. U Zagrebu je svrio srednju kolu, a u Rimu visoke filozofske i teoloke nauke. Mnogo je radio oko toga da se biskupiji za rezidenciju dade naputeni krievaki franjevaki samostan s crkvom kao katedralom. Godine 1791. udovoljeno je njegovoj molbi. Upravo kad je poeo restaurirati stari franjevaki samostan i adaptirati ga za rezidenciju, umro je 28. kolovoza 1793. 3. Silvestar Bubanovi (1794.-1810.) Rodio se u u upi Grabar u umberku. Nakon zavretka visokih nauka u Rimu postavljen je upraviteljem sjemenita u Zagrebu, zatim upnikom u Novom Sadu i osjekim biskupskim vikarom. 1. lipnja 1794. imenovan je krievakim biskupom. Godine 1801. prenio je sijelo23 biskupije sa Gornjega Tkalca u Krievce u sadanju rezidenciju. Nastavio je s restauracijom rezidencije i katedrale.

21 22

Paroh je grko-latinski naziv za upnika. Facultates je latinska rije koja oznaava razne ovlasti pojedinih slubenika. 23 Sijelo je stara hrvatska rije za sjedite (sredite) nekog biskupa ili upnika.

32

Iza njegove smrti, za vrijeme duge sedisvakancije od etiri godine, pao je prijedlog da se Krievaka biskupija ukine i da se spoji s Mukaevskom biskupijom. 4. Konstantin Stani (1814.-1830.) Roen je u Mrzlom Polju. Visoke je nauke zavrio u Rimu, gdje je promoviran na ast doktora. 1814. imenovan je biskupom. Umro 1830. 5. Gabriel Smiiklas (1834.-1856.) Roen je u Soicama 1783. Za sveenika je rukopoloen 1808., a 1834., nakon etiri godine sedisvakancije24, imenovan je krievakim vladikom. Umro je 14. oujka 1856. Iza smrti o njegovim zaslugama zapisano je ovo: Njegova najvea skerb biae, da biskupiju svoju podigne na onu sjajnost i uglednost, koju u katolikom svijetu zasluuje. Biskupski grad u Krievcu bijae sasvim zaputen. Iz razvalinah podigne pokojnik velelepnu zgradu, koja krasi cijeli predel. Stolna crkva bude takoer ponovljena. Neumornim njegovim nastojanjem i neprestanim trudom utemeljen je godine 1846. Stolni kaptol, sastojei se iz 4 lana. Dve su kue kanonike iznova graene, a dve kupljene, pa za stanovanje gg. kanonikah priugotovljene. U vrieme njegovog biskubstva podgnuto je 6 novih upa: 3 u Dalmaciji, jedna u krievakoj regimenti, jedna u Slavoniji i jedna u Sriemu... Za zavod udovah i sirotah svetjenikah svoje dioeze ustanovio je glavnicu od 6.000 forinti srebrnih. 6. uro Smiiklas (1857.-1881.) Roen je 1815., a godine 1841. rukopoloen je za prezbitera. Krievakim biskupom imenovan je 4. rujna 1857., a 1858. posveen je u Beu. 7. Ilija Hranilovi (1883.-1889.) Roen je u Soicama 3. listopada 1850. Rukopoloen je za sveenika 1874., a krievakim biskupom imenovan je 1883. Za njegova biskupovanja sagraena je upna crkva u Zagrebu i posveena slavenskim apostolima sv. irilu i Metodu.24

Sedisvakancija oznaava mjesto upranjeno smru ili premjetajem jednog biskupa; naziv za razdoblje upravljanja biskupijom od smrti nekog biskupa do postavljanja novoga.

33

8. Julije Drohobecki (1891.-1920.) Krievakim biskupom imenovan je 19. listopada 1891., a ustolien je 28. kolovoza 1892. Povodom 10. godinjice njegova biskupovanja Stolni kaptol izdao je 1902. okrunicu u kojoj se kae da je vladika Julije podigao velebnu katedralu u Krievcima. Osim toga podigao je i sirotite Julianeum. Osnovao je upe u Prgomelju i urevu, oivio upu u Diniku i organizirao duhovnu pastvu25 za doseljenike u Bosni i Slavoniji. Obnovio je biskupsku kuriju u Pribiu i sagradio velebnu crkvicu u spomen 300. godinjice sjedinjenja. Umro je u Pribiu 11. veljae 1934. Pokopan je u katedrali u Krievcima. 9. Dionizije Njaradi (1920.-1940.) Roen je 10. listopada 1874. u Ruskom Krsturu. Prvi razred gimnazije zavrio je u Vinkovcima, a ostale razrede s ispitom zrelosti u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, kao pitomac Grkokatolikoga sjemenita. Vladika Julije rukopoloio ga je 1. sijenja 1889. za sveenika. Odmah je imenovan nadstojnikom nauka u sjemenitu. Kao rektor sjemenita obavljao je od 1908. do 1914. slubu katehete u srednjim kolama u Zagrebu. Izdao je molitvenik Gospodu pomolimsja i katekizme za rusinsku i hrvatsku mlade u pukim kolama. Osim toga izdao je ivotopise sv. Josafata i sv. irila i Metoda. Godine 1914. Sveta ga je Stolica imenovala apostolskim administratorom. 14. lipnja 1914. preuzeo je upravu in spiritualibus, dok mu je uprava in temporalibus predana 4. kolovoza 1914. Biskupsko rukopoloenje primio je u Rimu godine 1915. Bulom od 22. travnja 1920. Sveta Stolica imenuje ga krievakim biskupom. Budui da se bula izgubila, rimska Konzistorijalna kongregacija je 18. listopada 1920. izdala dekret po kojem moe odmah zaposjesti biskupiju. Sveta Stolica imenovala ga je i apostolskim administratorom Prjaevske biskupije u Slovakoj Tu je djelovao od 1922. 1927. Mnogo je uinio za duhovni napredak Krievake eparhije. Prvi je uveo duhovne vjebe za sveenstvo, brinuo je za misije u upama, u eparhiju doveo asne sestre bazilijanke i slubenice. Osnovao je nekoliko upa u Bosni, brinuo je o vjerskom ivotu u Makedoniji koja je 1924. pripojena Krievakoj eparhiji. U njegovo je doba obnovljena Provincija otaca bazilijanaca. Umro je u noi izmeu 3. i 4. travnja 1940. za vrijeme kanonske vizitacije u Mrzlom Polju. Pokopan je u upnoj crkvi u Ruskom Krsturu.

25

Duhovna pastva ili duobrinitvo, pastoralna (pastirska) briga biskupa i sveenika za vjerniki narod.

34

10. Janko imrak (1942.-1946.) Roen je 29. svibnja 1883. u imrakima u umberku. Nakon zavrene srednje kole u Zagrebu studirao je dvije godine na bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Od 1905. 1908. studirao je bogoslovne nauke u Insbrucku u isusovakom kolegiju. Tu je 29. svibnja 1910. stekao diplomu doktora bogoslovlja. Vladika Julije podijelio mu je 16. kolovoza 1908. nie redove i podakonat. Na blagdan Preobraenja iste godine rukopoloen je za akona, a 10. nedjelje po Duhovima 1908. vladika Julije rukopoloio ga je za sveenika. 12. listopada 1908. postavljen je duhovnikom u eparhijskom sjemenitu, a 11. veljae 1913. imenovan je zamjenikom upravitelja upe Sv. irila i Metoda u Zagrebu. 10. kolovoza 1925. postavljen je za redovitog profesora na katedri istonog bogoslovlja na Katolikom bogoslovnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Dekretom Svete Kongregacije za Istonu crkvu od 14. listopada 1941. postavljen je apostolskim administratorom Krievake eparhije. Upravu biskupije preuzeo je 22. prosinca 1941. Sveti otac Pio XII. izdao je 9. svibnja 1942. bulu kojom ga imenuje krievakim biskupom. Rukopolaganje za episkopa u katedralnoj crkvi u Krievcima izvrili su 16. kolovoza 1942. dr. Ivan Buko, pomoni biskup lavovski, zagrebaki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac i pomoni zagrebaki biskup dr. Franjo Salis-Seewis. Umro je u Krievcima 9. kolovoza 1946. Iako slubu biskupovanja proveo u kritino vrijeme, ostavio je neizbrisiv spomenik svoga rada i djelovanja kroz te etiri godine. Njemu treba zahvaliti to je stolna crkva u Krievcima zasjala u punini svoje ljepote. Nadalje, dao je izvriti opsene radove na rezidenciji i njenim gospodarskim zgradama, a u Zagrebu je podigao dvorino krilo sjemenita. Napisao je vei broj znanstvenih radnji i studija i objelodanio mnoge dokumente iz raznih arhiva o Maranskoj i Krievakoj eparhiji i njenoj povijesti. imrak je bio prvi krievaki vladika koji je biskupsko rukopoloenje primio u vlastitoj stolnoj crkvi. 11. Gabriel Bukatko (1952.-1981.) Roen je 27. sijenja 1913. u Donjim Andrijevcima. Gimnaziju je pohaao u Visokom, a filozofske i teoloke nauke u Rimu. Za sveenika je zareen 2. travnja 1939. Za biskupa je posveen 27. travnja 1952., a u srpnju 1960. postaje ordinarij Krievake eparhije. Godinu dana kasnije (1961.) papa Ivan XXIII. imenovao ga je pomonim beogradskim 35

nadbiskupom, ali je i dalje ostao upraviteljem Krievake eparhije. U oujku 1964. postaje beogradskim nadbiskupom. Umirovljen je u veljai 1980. Umro je 19. listopada 1981. 12. Slavomir Miklov (1983.-2009.) Rodio se 16. svibnja 1934. u urevu. Krten je i miropomazan26 u tamonjoj upnoj crkvi Roenja presvete Bogorodice. Po nacionalnosti je Rusin. Upisuje se na Katoliki bogoslovni fakultet, a za sveenika je zareen 1964. Obnaao je vie slubi: bio je duhovnik u sjemenitu, ravnatelj raunskog ureda Krievake eparhije, kancelar, eparhijski ekonom. Za biskupa je posveen 25. oujka 1983. Za vrijeme njegova upravljanja Krievakom eparhijom osnovana je upa u Slavonskom Brodu te pastoralni centri za grkokatolike u Samoboru i Jastrebarskom. Polaganjem njegovih ruku za sveenike Krievake eparhije zareeno je 25 sveenika te 35 sveenika za Preovsku eparhiju u Slovakoj. Umro je 21. srpnja 2011. u Novom Sadu. 13. Nikola Keki (2009.) Roen je 18. sijenja 1943. u selu Stari Grad u umberku. Po nacionalnosti je Hrvat. Po zavretku studija u Rimu krievaki vladika Gabrijel Bukatko rukopoloio ga je za sveenika 1. studenoga 1970. U prosincu 1984. dobio je dekret za upravitelja zagrebake upe Sv. irila i Metoda, iji je upravitelj i danas. Od 1988. vri slubu dekana Katedralnog dekanata Krievake eparhije. Godinama vri i slubu arhivara Krievake eparhije. Od 1999. urednik je umberakoga krijesa, edicije za Hrvate umberane diljem Hrvatske i inozemstva, gdje je objavio brojne lanke iz povijesti Krievake eparhije i umberka. Od rujna 1998. godine na Radio Mariji vodi emisiju Iz batine grkokatolika, a organizator je svih radio i TV prijenosa liturgija iz grkokatolikih crkva. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 25. svibnja 2009. krievakim biskupom.

26

Miropomazanje je istoni naziv za sakrament svete krizme (potvrde).

36

GRKOKATOLIKA KRIEVAKA BISKUPIJA Dananja grkokatolika Krievaka biskupija (eparhija) osnovana je 17. lipnja 1777. kao sljednica prve grkokatolike Maranske biskupije u Hrvatskoj (21. studenoga 1611. 17. lipnja 1777.). Danas je administrativno sjedite biskupije u Zagrebu, Kaptol 20. Grkokatolika katedrala Prevete Trojice nalazi se u Krievcima, a konkatedrala Sv. irila i Metoda nalazi se u Zagrebu. Nebeski zatitnici Krievake biskupije su Sveta Tri Svetitelja (Sveta Tri Hijerarha). To su crkveni oci sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Bogoslov (Nazijanski) i sv. Ivan Zlatousti. Njihov zajedniki blagdan slavi se 30. sijenja. Krievaka biskupija administrativno je podijeljena na vikarijate, dekanate i upe, odnosno pastoralne centre.

VIKARIJATI KRIEVAKE BISKUPIJE

1. umberaki vikarijatumberaki vikarijat osnovao je 15. travnja 1978. godine krievaki biskup Gabriel Bukatko i za prvoga vikara imenovao tadanjega rektora i zagrebakoga upnika Ivana Krstitelja Pavkovia, koji je svoju dunost obavljao do ustolienja vladike krievakoga Slavomira Miklova. Za vrijeme njegove biskupske slube kroz 26 godina mjesto umberakog vikara ostalo je nepopunjeno. Krievaki biskup Nikola Keki obnovio je 2009. godine umberaki vikarijat i njegovim vikarom imenovao protojereja Milana Vraneia. Katedralni dekanat

DINIKupu je 1842. osnovao krievaki biskup Gabrijel Smiiklas. Nalazi se nedaleko Garenice.

Jastrebarsko U Jastrebarsko su posljednjih desetljea doselile brojne grkokatolike obitelji iz umberka. Dekretom krievakoga biskupa Slavomira Miklova 2007. u Jastrebarskom je 37

osnovan grkokatoliki Pastoralni centar Preobraenja Gospodnjega, koji okuplja sve grkokatolike u Jastrebarskom i okolici sa svim pravima i ovlastima upe. Godine 2011. poela se graditi upna crkva za grkokatolike. Karlovac Poetak ove upe see u 1972. godinu, kad je u Karlovcu osnovan Duhovni centar za grkokatolike u Karlovcu i okolici. I prije toga u Karlovac je jednom mjeseno dolazio upnik iz Kata i u rimokatolikoj crkvi Triju kralja na Baniji sluio liturgiju. Kao upna crkva slui rimokatolika kapela Ranjenog Isusa na Dubovcu. upa broji oko 500 vjernik. Krievci upa je osnovana 1803. upom su redovito upravljali kanonici kustosi27. Ovoj katedralnoj upi pripadaju vjernici koji ive u Vrbovcu, Krievcima, Bjelovaru i Virovitici. Prgomelje upa je osnovana 1897.,kada je sagraena i upna crkva. Pribi upa je osnovana 1942. godine, a crkvu je dao sagraditi krievaki biskup Julije Drohobecki u neobizantskom stilu povodom 300. obljetnice Maranske biskupije. Proelje crkve resi mozaik Navjetenja Marijina. Samobor U ovaj grad u drugoj polovici 20. stoljea doselile su brojne umberake grkokatolike obitelji. Za njih se povremeno sluila liturgija u rimokatolikim crkvama. Dolaskom Mile Vraneia za stojdrakog upnika 1992. godine pastoralni rad u Samoboru je oivio. Zahvaljujui fundaciji krievakoga sveenika akademskog slikara Zlatka godine 2002. kupljena je obiteljska kua. Jedna je prostorija u kui ureena za za privremenu kapelicu. 2003., prije poetka liturgije u temelje budue crkve ugraen je kamen iz svetita sv. Ilije na Svetoj Geri i kamen s brda Karmel u Svetoj zemlji te mramorna ploa s natpisom koju je za svoga boravka na Trsatu blagoslovio papa Ivan Pavao II. Ikonostas, koji je crkvi poklonio vladika Slavomir Miklov, djelo je akademskog slikara, sveenika Zlatka Latkovia. Crkva je27

Kanonik kustos znai isto to i kanonik uvar; lan biskupijskog kaptola s dunou kustosa ili uvara materijalnih dobara katedrale ili kaptola.

38

blagoslovljena 9. listopada 2004., a 2006. godine osnovan je Duhovni centar u Samoboru. U sklopu upe djeluje i Kulturno-umjetniko drutvo Marko Vukasovi i Udruga umberana domovinskog rata te Bratstvo Knez Radul Daja Vukovi koje okuplja mlade grkokatolike s podruja Samobora. Zagreb Grkokatolika upa u Zagrebu kao zasebna pravna osoba postoji od 1885. Iste je godine sagraena i postojea upna crkva Sv. irila i Metoda, koja se nalazi tik uz Grkokatoliko sjemenite. Poetak zagrebake upe nazire se ve potkraj 17. st., tonije 1681. godine. Te je naime godine maranski biskup Pavao Zori na Gornjem gradu osnovao svoje Grkokatoliko sjemenite. U sjemenitu je od samih poetaka bila kuna kapela koja je sluila pitomcima i vjernicima grkokatolicima koji su kroz sljedea stoljea dolazili u grad zbog odreenih poslova ili se u njemu stalno nastanili. Rektori sjemenita od samih poetaka pa do danas ujedno su bili i duobrinici svih grkokatolika u Zagrebu i njegovoj okolici te su za te vjernike vrili i uobiajena liturgijska bogosluenja u sjemeninoj kapeli. Najstarije matine knjige zagrebake upe potjeu iz 1812. godine. Budui da se je broj grkokatolikih vjernika u Zagrebu stalno poveavao, nametala se i potreba za gradnjom posebne crkve, jer je sjemenina kapela Sv. Bazilija postala premalena za vjernike i neprikladna za vrenje javnoga bogosluja. Prvu crkvu za grkokatolike u Zagrebu i okolici sagradio je godine 1928. krievaki biskup Konstantin Stani. Godine 1885. krievaki biskup Ilija Hranilovi dao je po nacrtu arhitekta Hermana Bolla ovu crkvu produljiti i sagraditi zvonik, a crkvu posvetio sv. irilu i Metodu. Na proelju crkve istiu se mozaici sv. irila i Metoda te sv. Petra i Pavla. Ikone na ikonostasu oslikao je poznati ikonopisac Buevski. Kasnije su na zidove crkvene lae stavljene tri velike slike akademskoga slikara Ivana Tiova (slike Roenja Kristova, Uskrsnua i Posljednjeg suda). upnu crkvu Sv. irila i Metoda papa je godine 1935. proglasio konkatedralnom crkvom i otada nekadanja Gospodska ulica nosi naziv irilometodska. Crkva je u cijelosti obnovljena za vrijeme upnikovanja Nikole Nine Kekia, sadanjega krievakoga biskupa. U ovoj upi od 1931. godine djeluje irilo-Metodov kor, danas u mukom i mjeovitom sastavu.

Zagreb Stenjevec Vjernici ove upe sve do 31. kolovoza 1968. pripadali su staroj grkokatolikoj zagrebakoj upi Sv. irila i Metoda. Pripadaju joj grkokatolici zapadnoga dijela Zagreba. 39

upa nema crkvu, nego kapelicu posveenu Kristu Kralju u prizemlju upne kue. Vjernika ima oko 400.

UMBERAKI DEKANATDrage Podruje na kojem se nalazi upa Drage krajnji je zapadni dio umberka koji je sve do 1952. godine bio u sastavu Hrvatske. Danas sva sela drake upe pripadaju Republici Sloveniji. Prema tabelarnom pregledu Krievake biskupije iz 1814., za biskupa Konstantina Stania moe se uoiti kako je podruje upe Drage 1785. godine izdvojeno iz matine upe Radatovii. upa je dobila ime po oblinjem selu Drage. Sadanja upna crkva Roenja presvete Bogorodice sagraena je za upnikovanja Milka Golea. upljani svoju crkvu zovu Svetica te je pod tim imenom poznata u cijelom umberku. upna kua nalazi se u selu Drage. Osim stana za sveenika i njegovu obitelj, u njoj se dugi niz godina nalazila i puka kola za djecu iz sela Drage i Popovii. Uitelj je bio sam upnik, a kasnije su uenike pouavale njegove keri. Danas se u upnoj kui nalazi kapelica posveena prvom hrvatskom kanoniziranom svecu Nikoli Taveliu. Grabar Sela dananje upe Grabar naselili su Uskoci 1530. godine. Resan imanovi dobio je poveljom cara Ferdinanda od 6. lipnja 1535. tri komada zemlje u Grabru. Kasnije su se imanovii prozvali Gvozdanovii i 1586. dobili plemstvo zbog zasluga vojvode Resana. upa je osnovana 1810. godine. Prije toga vjernici su pripadali upi Peno. Draga eii, u kojoj je do II. svjetskog rata bio upni dvor, bila je vlasnitvo generala Vida Gvozdanovia, viteza reda carice Marije Terezije. Nakon umirovljenja, koncem 18. stoljea vratio se Vid pl. Gvozdanovi u svoj rodni kraj te je u dragi eii sagradio lijepu kuu od kamena, gdje je boravio sve do svoje smrti 14. kolovoza 1802. Godine 1804. kupljena je ova kua zajedno sa zemljitem za 4.000 forinti i darovana Krievakoj eparhiji uz obavezu da se ovdje osnuje posebna grkokatolika upa. upna crkva Roenja sv. Ivana Krstitelja sagraena je 1912. Kat upa je osnovana 1776., a upna crkva Sv. Antuna Pustinjaka sagraena je 1828. Protee se na 12 sela i zaselaka. 40

Matina upna crkva Sv. Antuna Pustinjaka nalazi se u selu Kat. upa ima jo i tri filijalne kapele28: u Badovincima Sv. Nikole biskupa (jedna je od najstarijih crkvi u umberku), u Danuloviima i u Braljevici. Status animarum29 postoji od 1897., a uveo ga je Ilija Hranilovi. Metlika U ovaj mali slovenski gradi krajem 19. st. naselilo se nekoliko grkokatolikih obitelji iz zapadnog umberka. Za njih je katanski upnik Ilija Hranilovi godine 1903. sagradio filijalnu crkvu na ast sv. irila i Metoda, koja danas slui kao upna crkva. upa sa sjeditem u Metlici osnovana je 1958. za sve grkokatolike u Sloveniji, osim pripadnika upe u Dragama. Mrzlo Polje upa se nazire ve 1641. godine, a prvi se put spominje 1700. upna crkva Sv. Petra i Pavla sagraena je 1666., a kasnije je dograivana. upa Mrzlo Polje jedna je od najstarijih upa u umberku. Obuhvaa 16 sela i zaselaka. Filijalne kapele nalaze se u Tomaevcima, Sv. Petke (Petronile) na Budinjaku (zajednika za grkokatolike i rimokatolike) i Sv. Nikole na Osunju. Peno

upa se spominje 1764. i jedna je od prve etiri upe u umberku. Najstarije matice potjeu iz 1796. Crkva Uznesenja presvete Bogorodice sagraena je 1824. upu sainjavaju sljedea 12 sela i zaselaka. Uz upnu crkvu postoji i kapela Sv. Ilije proroka u Draem Vrhu. U poetku je peanski upnik stanovao u Pribiu. Tako jo 1750. u Pribiu nalazimo peanskog upnika koji je bio duobrinik gotovo itavoga umberka. Radatovii upa se spominje 1623. Crkva je sagraena 1870. Radatovii ili Sveta Nedjelja najvea je i moda najstarija upa u umberku. upna crkva posveena je Uskrsnuu Kristovom nalazi seFilijalna kapela je podruna ili filijalna crkva unutar jedne upe, razliita od upne crkve. Status animarum (Stanje dua) zasebna je knjiga u upnim uredima u koju su upisane katolike obitelji; registar ili kartoteka o brojanom stanju obitelji i njezinih lanova na podruju jedne upe.29 28

41

u Radatoviima. Protenje se slavi na Tominu nedjelju (prva nedjelja po Uskrsu). Filijalne kapele: Sv. Ivana Krstitelja u Lijeu, Uznesenja na nebo presvete Bogorodice u Dragoevcima (narod ju zove Divica Marija) i Sv. Mihaela arkanela u iljcima. Soice upa se spominje 1746. godine, a upna crkva Sv. Petra i Pavla u Soicama sagraena je izmeu 1750. i 1775. Kapele: Sv. Antuna Pustinjaka u Soicama, Sv. Ilije proroka u Jezernicama, Sv. Ivana Krstitelja u Visoama, Uznesenja presvete Bogorodice u Sopotima, Sv. irila i Metoda u Starom Gradu i Krista ovjekoljupca u samostanu sestara bazilijanki. Stojdraga Stojdraga je najistonija grkokatolika upa u umberku. upa je osnovana oko 1775. godine. upu Sv. Jurja muenika sainjavaju tri naselja: matino selo Stojdraga, Kravljak i Selce. Ne zna se tono kad je sagraena prva crkva. upna crkva Sv. Jurja i upni dvor na dananjoj lokaciji sagraeni su u prvoj polovici 19. stoljea. Uz upni dvor nalazi se i umberaki uskoki muzej, osnovan prije nekoliko godina.

DALMATINSKI VIKARIJATGodine 1831. tri pravoslavna sveenika ibenske eparhije: Petar Krika, upnik u Krikama kod Drnia, Marko Busovi - Krika, upnik u Baljkama i Pahomije Krika, upnik u Vrlici, sa svojim vjernicima odluili su ui u zajednitvo s Katolikom crkvom u sastavu Krievake biskupije. Zbog toga koraka pravoslavci su 1834. godine ubili upnika Petra Krika. Godine 1836. za ove tri upe krievaki biskup Gabriel Smiiklas osnovao je Dalmatinski vikarijat sa sjeditem u Krikama. U sastavu ovoga Vikarijata bila je i vojna grkokatolika kapelanija sa sjeditem u Zadru. Crkva u Krikama sagraena je 1832. i posveena Pokrovu (zatiti) presvete Bogorodice, a crkva u Baljkama, sagraena iste godine, posveena je Preobraenju Gospodnjem, dok je crkva u Vrlici sagraena 1845. i posveena Presvetoj Trojici. Spomenimo da se u Krikama rodio sveenik Jovan Hranilovi, poznati hrvatski i umberaki pjesnik, a krianski upnik Vladislav Labo zasluan je za kolovanje velikoga 42

hrvatskog kipara Ivana Metrovia. Zadnji grkokatoliki sveenik i dalmatinski vikar bio je popularni Janko Herakovi, koji je zbog prijetnje smru od strane etnika krajem 1942. morao napustiti taj kraj. etnici su tijekom II. svjetskog rata zapalili i sruili crkve u Krikama i Baljkama. U novije vrijeme pristupilo se ienju ruevina oko crkve i u samoj crkvi. Nakon gotovo 70 godina, u subotu 1. listopada 2011., krievaki biskup Nikola Keki opet je mogao sluiti arhijerejsku svetu liturgiju. Zadnjih godina za grkokatolike u Dalmatinskom vikarijatu zaduen je sveenik Milan Stipi, upnik u Radatoviima u umberku. Dunost dalmatinskog vikara vri umberaki vikar protojerej Milan Vranei.

SLAVONSKO-SRIJEMSKI VIKARIJATOsnovao ga je krievaki biskup Gabrijel Bukatko 1978. godine pod imenom Bosanskoslavonski vikarijat. Bosanski dio ovoga vikarijata dekretom krievakoga biskupa Slavomira Miklova dobio je status Grkokatolikoga vikarijata Krievake eparhije u Bosni i Hercegovini. Krievaki biskup Nikola Keki osnovao je 2009. godine Slavonsko-srijemski vikarijat. Slavonsko-srijemski vikarijat obuhvaa Slavonski dekanat sa upama Gornji Andrijevci, Kania, Lipovljani, Osijek, Sibinj, Slavonski Brod i umee te Srijemski dekanat sa upama Berak, Donji Andrijevci, Mikluevci, Petrovci, Pikorevci, Rajevo Selo, Vinkovci i Vukovar. Slavonski dekanat Gornji Andrijevci upa je osnovana 1908. godine, a upna crkva Uznesenja presvete Bogorodice sagraena je 1953. godine. upljana Ukrajinaca ima oko 250. Filijalna kapela Krista ovjekoljupca sagraena 1932. i nalazi se u Magi Maloj. Kania

upa je osnovana 1908., a sadanja upna crkva Roenja presvete Bogorodice sagraena je 1936. Vjernici ove upe doselili su poetkom 20. stoljea iz Galicije (zapadne Ukrajine). 43

Lipovljani upa je osnovana 1909., a upna crkva Bezgrenog zaea sagraena je 1924. Pred kraj 19. stoljea u Lipovljane i okolna mjesta doseljavaju prve obitelji grkokatolikih Ukrajinaca iz Galicije (zapadna Ukrajina). U grkokatolikoj crkvi u Lipovljanima nalazi se vrijedan ikonostas, kojem je arhitektonski dio izradio prof. Stjepan Podhorski. Osijek upa je osnovana 1939. Bogosluja se slue u kapeli Krista Kralja u samostanu sestara bazilijanki. Vjernika ima stotinjak, a po narodnosti su Rusini, Ukrajinci i Hrvati. Sibinj upa je osnovana 1908. U upu Sibinj spada vei broj naselja u kojima ive grkokatolici Ukrajinci koji su u ove krajeve doselili koncem 19. i poetkom 20. st. iz Galicije. U upnoj kui nalazi se kapela Sv. Jozafata, posveena 1929. godine. U Bukovlju se nalazi filijalna kapela Pokrova (zatite) presvete Bogorodice. U filijali Magi Mala godine 1932. podignuta je kapela Krista ovjekoljupca. Slavonski Brod upa je osnovana 1986. godine. Broji oko 500 vjernika, veinom Ukrajinaca koji se izjanjavju Hrvatima. upna crkva, sagraena 1985., a posveena je Uzvienju svetoga Kria. U filijali Bukovlju nalazi se kapela Pokrova presvete Bogorodice iz 1910. godine. umee upa je osnovana 1986. godine. Vjernika ima oko 250, a po nacionalnosti su Ukrajinci. U umeu je od 1911. postojala filijalna kapela sv. irila i Metoda. Sadanja upna crkva Uznesenja na nebo presvete Bogorodice sagraena je 1964. Srijemski dekanat Berak Samostalno duobrinitvo sa sjeditem u Berku, nedaleko Vukovara, osnovano je 4. listopada 1954. godine za grkok