of 73/73
OSNOVE KOMUNIKACIJE U ZDRAVSTVU VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA ZDRAVSTVA DOBOJ Doc. dr Sreten Tešanović [email protected]

VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA ZDRAVSTVA DOBOJ...KOMUNIKACIONI CIKLUS POŠILJALAC šalje poruku PRIMALAC prima poruku Misli, ideje Interpretira, tumači (feedback) Prenošenje nove poruke

  • View
    4

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA ZDRAVSTVA DOBOJ...KOMUNIKACIONI CIKLUS POŠILJALAC šalje poruku PRIMALAC...

  • OSNOVE KOMUNIKACIJE U

    ZDRAVSTVU

    VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA ZDRAVSTVA DOBOJ

    Doc. dr Sreten Tešanović [email protected]

    http://powerpoint.sage-fox.com/

  • Sadržaj

    1 2 3 4 5

    Pojam, vrste i oblici komunikacije

    Stilovi komunikacije, važnost dobre komunikacije

    Komunikacioni ciklus i strategija komunikacije

    Vještine i zlatna pravila komunikacije u zdravstvu

    Verbalna i neverbalna komunikacija – odnos i aspekti

  • 6 7 8 9

    10

    Osnovne i napredne vještine komunikacije u zdravstvu

    Komunikacijski odnosi u zdravstvu i barijere u komunikaciji

    Inicijalni kontakt s pacijentom, medicinski intervju

    Komunikacija u zdravstvenom timu

    Vrste struktura ličnosti pacijenta – specifičnosti komunikacije

  • 11 12 13 14 15

    Komunikacija sa djecom, adolescentima i starijim osobama

    Komunikacija sa osobama ograničenih komunikac. sposobnosti

    Komunikacijske vještine sa posebnim grupama pacijenata

    Slušanje, vrste i nivoi slušanja, značaj tehnika slušanja u zdravstvu

    Prepreke i preporuke za komunikaciju sa osobama sa invaliditetom

  • Oblici provjere znanja i ocjenjivanje

    POLAGANJE ISPITA

    A) Aktivna provjera znanja, B) Obavezan Seminarski rad , C) Učešće na predavanjima D) Kolokvijum I i II.

    Predispitne obaveze: - Seminarski rad (piše se na odabranu temu uz konsulataciju sa nastavnikom, a na osnovu preporučene literature

  • PREDISPITNE OBAVEZE

    1. Teme za seminarske radove; Napisan u skladu sa Pravilnikom Seminarski rad od 10 – 15 stranica, o izradi seminarskih radova. 2. Seminarske radove i prezentacije u PP poslati mailom na ocjenjivanje dana, 30. 05. 2020. 3. Kolokvij I - će se održati dana, 18.04. 2020. Kolokvij II - će se odrćati dana, 30.05. 2020.

  • Dok je čovjek zdrav, premalo ili nikako ne razmišlja o vrijednosti zdravlja, izuzetak su, naravno, zdravstveni profesionalci, posebno oni koji su svakodnevno uz pacijente.

    Mnogo se toga promijenilo u načinu komunikacije među ljudima uopšte,

    zahvaljujući velikim i brojnim naučnim i tehnološkim dostignućima u posljednjim

    decenijama.

  • Može se reći da je došlo do promjena u kulturi komunikacije, koja je svojstvena svakoj društvenoj sredini i koja je sastavni dio opšte kulture.

    Ako se kultura definiše kao skup tradicionalno uslovljenih društvenih normi koje se odnose na sva područja života nekog društva, onda je komunikacija jedan od osnovnih načina izražavanja kulture. Kultura komunikacije je odraz opšte kulture društva.

  • Komunikacija, kao ključni element u pružanju visokokvalitetnih

    zdravstvenih usluga dovodi do zadovoljstva i zdravlja pacijenta.

  • 1. POJAM VRSTE I OBLICI KOMUNIKACIJE

    Lat. communicare, communicatio (saopštiti, saopštenje, ophođenje, veza, dodir, saobraćaj, zajednica) Najvažnija čovjekova osobina – sposobnost komunikacije (izražava svoje potrebe, želje, preferencije...) Preko 270 definica komunikacije

    UVOD U KOMUNIKACIJU

  • suština komunikacije - prelaz od individualnog ka kolektivnom, doprinijela stvaranju zajednice i različitih formi društvenog ponašanja. Komunikacija je proces: - inicijativna faza (pozdravi, opaske...) - experimentalna (pronalaženje sličnosti i razlika među učesnicima, postepeno otkrivanje) - intenzivna (dublje ulaženje u ličnost učesnika)

  • - faza integracije (dovodi do osjećaja povezanosti, odluke se donose zajednički) - faza povezivanja (konačna faza utvrđivanja odnosa i saradnje) Def. komunikacije: prenos informacije (poruke), između izvora i primaoca, uz pomoć sistema signala Izvor i primalac informacije su ljudi – komunikacija među ljudima. Predmet izučavanja različitih disciplina.

  • Potreban je izvor informacije - pošiljalac, njeno prenošenje nekim kanalom i primalac ili odredište prema kojem je ona upućena. Komunikacijski proces započinje kada jedna strana ima ideju koju želi da prenese drugoj (i jedna i druga strana mogu da budu: pojedinac, grupa ili neka cijela organizacija). Zadatak pošiljaoca je da transformiše ideju u takvu formu koja može da se pošalje primaocu i koju će primalac moći da razumije.

  • Takav proces se naziva procesom kodiranja (prevođenje ideje u odgovarajući oblik), kao što je pisani ili govorni jezik, koji primalac mora da poznaje. Kada je poruka kodirana ona je spremna da putuje do željenog primaoca (preko jednog ili više kanala komunikacije putevima kojima putuju informacije) Kodirana poruka može da se prenese licem u lice i takvo prenošenje se zove neposrednom komunikacijom.

  • Prenos poruke može se ostvariti i putem raznih tehničkih sredstava: telefonske linije, TV ili radio signali, poštanski tokovi itd. Takvu komunikaciju zovemo kao posrednu.

    Neki teoretičari pretpostavljaju da smo mi biološki prisiljeni da komuniciramo, te tako postoji bazična biološka potreba da primimo ili emitujemo poruke.

  • Kada je riječ o komunikaciji između sestre i pacijenata važno je shvatiti različitu ulogu učesnika Sestra je stručna osoba koja obezbjeđuje tretman, dok je pacijent osoba koja prima tretman i koja uči kako da postupi u različitim aspektima svog tretmana. Svaka komunikacija ima početak, sredinu i kraj.

    Ključ uspjeha često leži u samom početku svake komunikacije, jer su prvi utisci veoma važni.

  • Ako se dogodi da je sestra ”ustala na lijevu nogu“ i krene s neprijaznim stavom prema pacijentu, to će itekako uticati na nastavak komunikacije. To će, uticati i na samu bitnost onoga o čemu je potrebno komunicirati. Važno je i kako se komunikacija završava.

    (završava se iznenada, prekidom, ukoliko sestra bude pozvana na neko drugo mjesto, pacijentu može stvoriti osjećaj napuštenosti

    ili da ga se nije slušalo, a posebno ako je pacijent inicirao tu komunikaciju)

  • Zašto je neophodna dobra komunikacija?

    This PowerPoint Template has clean and neutral design that can be adapted to any content and meets various market segments.

    With this many slides you are able to make a complete PowerPoint Presentation that best suit your needs.

  • „Većina osoba kvalifikovanih u sestrinstvu i profesijama povezanim sa zdravstvom zna važnost jasne i redovne komunikacije“. Ako je komunikacija između sestre i pacijenta: jasna, koncizna i vođena na jeziku koji je razumljiv pacijentu, to doprinosi manjem osjećaju uznemirenosti i stresa kod pacijenta i manje su mogućnosti pogrešnog razumijevanja.

    Takođe omogućava odnos u kojem pacijent postaje aktivni učesnik u svom tretmanu, a ne samo pasivni primalac

    informacija.

  • Kada se poruka dekodira, proces može da se nastavi tako što će primalac prenijeti novu poruku prvobitnom pošiljaocu. Primalac dok poruku prima počinje proces dekodiranja tj. vraćanje poruke u oblik originalnih ideja pošiljaoca.

    (mogu da budu uključeni različiti subprocesi: razumijevanje izgovorenih ili napisanih riječi, interpretiranje izraza lica pri

    neposrednoj komunikaciji...)

    2. KOMUNIKACIONI CIKLUS

  • POŠILJALAC šalje poruku

    PRIMALAC prima poruku

    Misli, ideje

    Interpretira, tumači

    (feedback)

  • Prenošenje nove poruke prvobitnom pošiljaocu je proces i naziva se fidbek (feedback). Primanje povratne informacije omogućava prvobitnom pošiljaocu saznanje da li su njegove poruke bile pravilno shvaćene. Povratna informacija može da ubijedi prvobitnog pošiljaoca (sada primaoca), da je pošiljaocu stalo do njegovog mišljenja.

  • Kada jednom stigne, povratna informacija može da podstakne novu ideju kod pošiljaoca, pa na taj način može da započne novi ciklus protoka informacija. Komunikacija se, ma koliko izgledala jednostavna, sastoji od više: elemenata (simboli, kodovi, značenje, smisao, kontekst), sredstva komunikacije (forma, medium, mediji) i nivoa između individua, individua i grupe, više grupa, masovna komunikacija.

  • Način komuniciranja predstavlja vještinu koja se može naučiti i usavršiti. Vještina komuniciranja predstavlja aktivnost duha, koja se vremenom i sa iskustvom mijenja, transformiše, preoblikuje i uvježbava u komuniciranju. Ovladavanje ovim umijećem nas istovremeno upućuje u suštinu življenja, ljepotu odnosa sa ljudima, podiže kulturu življenja na

    jedan viši, kulturniji, čak umjetnički nivo.

  • Najznačajniji momenat komunikacije je prenošenje informacija. Informacija je obavještenje, saopštenje, podatak.

    Informacija treba da bude pouzdana, provjerena, kontrolisana i dinamična. Naročito je važan deontološki aspekt komunikacije zdravstvenih radnika prema nemedicinskom osoblju u zdravstvenoj instituciji

  • Osnova te komunikacije je nefavorizovanje profesije ljekara i zdravstvenih radnika. Neophodno je da svaki ljekar vješto odmjeri svoj stav u komunikaciji sa radnicima zdravstvenog i nezdravstvenog profila, jer je sve pitanje mjere i harmonije, zapisao je još Platon.

    Nastajanjem i razvojem medicine kao posebne društvene djelatnosti nastajala je i medicinska etika.

    (pravne norme kojima se preciziralo ponašanje zdravstvenog radnika i ljekarske profesije)

  • Jedna od važnih ljudskih vještina je sposobnost uspostavljanja dobrih komunikacija. Savremeno poslovanje nas sve više upućuje da ostvarujemo uspješnu komunikaciju ne samo interpersonalnu, odnosno ne samo prema licima. Poslovna komunikacija je postala briga u svim institucijama i organizacijama, pa i u bolnicama.

    3. VRSTE KOMUNIKACIJE

  • Vještina komunikacije: stiče se u porodici, tokom školovanja, tokom sportskih aktivnosti i druženja, te tokom obavljanja svakodnevnog posla. Ljudska komunikacija je multifokalni sistem čiji su jednako važni dijelovi izražavanja govorni jezik i jezik tjelesnih pokreta (govor tijela). Jednosmejrna komunikacija - bez kontakta sa primaocima (naređenja, objava na Internetu, emisije na radiju i TV, štampani materijali) Dvosmjerna – obostrano slanje i primanje poruke.

  • Tri osnovna oblika komunikacije: 1. “JA” – “JA” : INTRAPERSONALNA 2. “JA” – “TI/ON,ONA” : INTERPERSONALNA 3. “JA” – “VI/ONI” : MASOVNA

    Intrapersonalna – meditacija, komunikacija koju

    subjekat obavlja sam sa sobom, razmišlja o nečemu, rješava problem, piše dnevnik.

    Interpersonalna – dijalog koji se odvija između dvije ili više osoba, komunikacija grupe ili između više

    grupa.

  • Masovna komunikacija – veliki broj učesnika, odvija se uz pomoć medija za masovno komuniciranje

    Prosječan čovjek u toku dana izgovori 12.000 rečenica (120-150 riječi/minuti)

    Ljudski mozak može primiti 400. Šta radimo u

    međuvremenu? Dosađujemo se? Dobar slušalac se nikad ne dosađuje, jer poslije

    saslušane poruke analizira šta se krije iz izgovorenih riječi.

  • Interpersonalna komunikacija podrazumijeva dvije vrste komunikacije:

    a) verbalna komunikacija

    b) neverbalna komunikacija

  • a) Verbalna komunikacija Verbalna komunikacija je najrazvijeniji oblik komunikacije u kome se koriste riječi, prije svega kao semantički znaci i simboli.

    Riječ je simbol koji ima opšte zajedničko i posebno značenje, istovremeno je i misao i red. Riječ označava vezu između unutrašnjeg i vanjskog svijeta (monološka i dijaloška forma)

  • Različiti profesionalci razvijaju svoj komunikacijski stil, pa svaka profesija razvija svoj komunikacijski žargon. Platon je smatrao: "Kakav karakter - takav stil", a Seneka: "Govor je fizionomija duše". Razlikujemo šest faza procesa pregovaranja ili vođenja razgovora/konverzacije.

  • Faze procesa komuniciranja

    (obrazlaganje teme i isticanje fokusa)

    (ekspozicija/uvod)

  • 1. Faza: Uvod - Osoba koja odlazi na poslovni razgovor dobro se priprema o cilju svoje posjete; - Obavezno telefonom najavite svoj dolazak; - Ako primjetite da je iz bilo kojih razloga vaš cilj nedostupan, razmislite kako ćete elegantno prekinuti razgovor; - Ako primjetite da je vaša strategija neadekvatna,

    ne zaboravite da budete fleksibilni i da budete spremni da promijenite svoju strategiju.

  • 2. Faza: ZAPLET - U drugoj fazi, govorimo o šest tačaka bitnih za

    vođenje konverzacije. Upoznavanje – Od trenutka kad zakucate na nečija

    vrata i uđete, stvarate pravi utisak o sebi. Stvaranje odnosa počinje prvim kontaktom,

    pogledom očiju, dodira rukom, relacijskim informacijama. Teorija bondinga u psihologiji (vezivanja) kaže da je nemoguće da dva živa bića borave na istoj teritoriji, a da ne naprave neku vrstu veze.

  • Faza postavljanja pitanja - Neophodno je savladati

    umijeće postavljanja pitanja i slušanja sagovornika da bi došli do tačke u kojoj ćemo donositi odluke. (prikupljamo informacije)

    Izražavanje – Za ovaj korak je potrebno da se pripremite, da napravite strukturu izlaganja, a da informacije iznosite selektivno (davanje informacija)

    Poentiranje - peta tačka faze zapleta u vođenoj konverzaciji, naziva se marking point (markiranje suštine vaše konverzacije tj. pravljenje izvjesnih komunikacijskih tačaka) na koje ćete se kasnije nadovezati;

  • Pravljenje mostova - faza između markiranih tačaka konverzacije – markirane tačke konverzacije koje su za nas bitne pravimo mostove u kojima se slažemo sa sagovornikom. Strategija može da bude dvojaka. Npr: Moguće je prvo izraziti naša razlikovanja (naš stav za razliku od vašeg potvrđuje ...)

  • 3. Faza - Klimaks U ovoj fazi se osoba ili tim ne slaže sa našom definicijom problema i ne zadovoljava je naša ponuđena solucija (otvoren ili prikriven konflikt interesa, konflikt stilova rješavanja problema) 4. Faza - Katastrofa Katastrofa je komunikološko suprotstavljanje (konfrontacija) nerazumno/pogrešno postavljenom problemu koji omogućava dalju eskalaciju konflikta ili jednostavno ne slaganja sa tuđim mišljenjem. (Nikad ne napadajte čovjeka, napadajte problem,stav)

  • 5. Faza - Rasplet komunikološki rasplet: pozitivan i negativan. Pozitivan rasplet vodi potpisivanju ugovora koji bi trebalo da bude napisan u pozitinim terminima. U komunikologiji se primjenjuju modeli pregovaranja za uzajamnu dobit. 6. Faza - Epilog U ovoj fazi dolazi do razlaza dve osobe ili dva tima u kojoj je potrebno reći “doviđenja, hvala" što može da uključuje neku zajedničku večeru, simboličan poklon ili pismo zahvale. (postoje dva ekstrema)

  • Od verbalne komunikacije teško je odvojiti: - neverbalnu komunikaciju, - spsobnost slušanja, - da se reaguje i razjasne bitne stvari. Prije susreta sa pacijentom potrebno razmisliti o: - ŠTA želimo saznati, da bi ga bolje razumjeli (stanje njegove bolesti, tretman) - RAZMISLITI - kako što jasnije komunicirati s tim pacijentom (razdvajanje informacija na nekoliko kraćih dijelova).

  • - POTREBA - koje informacije ili resurse trebamo, - SVJESNOST – je li možda pacijent pod stresom ili je možda uznemiren (da li će biti u mogućnosti adekvatno primiti informaciju). - PONAVLJANJE - možda će biti potrebno ponoviti više puta ili preoblikovati rečeno. - PROVJERA - kako provjeriti je li pacijent shvatio pruženu informaciju.

  • U verbalnoj komuniciji s pacijentom bitno je: - TON - način na koji nešto kažete, ton kojeg koristite, uticaće kako će informacija biti primljena - POVJERLJIV GOVOR - ako govorite s povjerenjem to djeluje ohrabrujuće, ali traži znanje i razumljivost o onome o čemu govorite - BUDITE JASNI I PRECIZNI – budite jasni u onome šta želite reći (da ne djelujete zbunjujuće) - NE GOVORITE PREVIŠE - ako pacijentu odjednom dajete puno informacija on ih možda neće moći sve prihvatiti.

  • - FOKUSIRAJTE SE – kada govorite licem u lice s pacijentom vaš govor tijela može imati veću ulogu nego što mislite. - SLUŠAJTE - ne samo da trebate slušati šta vam pacijent govori, osluškujte i poruku koju vam pacijent upućuje kroz pitanja ili kroz bilo koji komentar.

    Budite oprezni u slučaju da pacijent ne pita ništa i ne postavlja nikakva pitanja, to je vrlo značajna

    poruka i treba je analizirati. Postavite pacijentu pitanje: ”Možete li ponoviti, ono o čemu smo sada pričali?”.

  • b) Neverbalna komunikacija

    Postoje brojne podjele neverbalne komunikacije koje pokušavaju da naprave razliku: šta pripada verbalnom, a šta neverbalnom obliku komunikacije. Kad komuniciramo jedni sa drugima mi nikako ne reagujemo samo na riječi koje čujemo, već uvijek slušamo i između redova.

  • Kroz način na koji čovjek govori nužno se izražavaju centralne crte njegove ličnosti "Govori, da bi na osnovu načina na koji govoriš, mogao da sudim o tebi". Gestovi su bili samo jedna zamjena za riječi iako oni mogu preciznije da saopšte sadržaj misli i osjećanja. Neverbalna komunikacija po suštini predstavlja univerzalni oblik ljudskog govora.

  • Razvija se i mijenja pod uticajem kulture, grupne pripadnosti, socijalne situacije i profila ličnosti. Sadržaj neverbalne komunikacije izražava skoro sve o čemu ljudi pričaju. Izražava otvorene i skrivene emocije, može da sopštava i manifestuje neki bitan životni stav, pruži vrlo važne informacije o nečijem karakteru ličnosti.

  • Podjela neverbalnih znakova

    PARALINGVISTIČKI

    01

    čine ih šumovi, glasovi koji nisu dijelovi govora,

    varijacije u izgovoru glasova, riječi karakteristične za pojedince i grupe, intonacija i naglašavanje

    KINEZIČKI

    02

    temelje se na pokretima mišića pojedinih dijelova tijela ili većih grupa mišića istovremeno, držanje i

    položaj tijela u cjelini

    PROKSEMIČKI

    03

    počivaju na rastojanju i prostornim odnosima među učesnicima u komunikaciji.

    Posebni znaci fizičkog dodira (rukovanje, tapšanje,

    vanjski izgled)

  • Čovjek neverbalno komuniciranje koristi : a) kao podršku govoru, b) kao zamjenu za govor, c) kao način za ekspresiju emocija, za ispoljavanja interpersonalnih stavova, za prenos informacija, d) kao dio ceremonija i rituala, u propagandne svrhe, na političkim mitinzima i demostracijama, a i u umjetnosti.

  • Ljudi imaju više poverenja u neverbalno ispoljavanje, nego verbalno izražavanje kad su oba načina izražavanja prisutna. Svi ispitanici smatraju neverbalne znakove daleko pogodnijim za stvaranje slike o nekome, nego verbalne sadržaje.

    Neverbalni znaci su kraljevski put za razumijevanje unutrašnjeg psihičkog života,

    "Tijelo ne laže“.

  • - Vokalna ekspresija - Primjer: melodika (visina glasa), dinamika (jačina glasa), ritmika (ritmičnost signala) -Facijalna ekspresija – po mnogim istrživačima najvažniji aspekt neverbalne komunikacije je izraz lica. Nova istraživanja su vršena sa očima kao snažnom sredstvu izraza u komunikaciji.

  • - Gestovi čine vrlo zanimljivu grupu pokreta, dodirivanja svog sopstvenog tijela (predstavljaju vrstu komunikacije sa samim sobom. Npr: (ruka na nosu koja je ponekad povezana sa izražavanjem straha, prst na usnama što je ponekad povezano sa stidom, dotjerivanje se tumači kao pokušaj samoprezentacije, češkanje kao izvjesna vrsta samoohrabrivanja) - Posturalna ekspresija – izučavanje položaja tijela

  • - Proksemična ekspresija je izučavanje fizičkog kontakta – dodir (koža je naše najveće čulo a dodir je jedan od najvažnijih kanala komunikacije). -Specijalno ponašanje – pokret je na izvjestan način postojanje u prostoru ali i upravlja svim ostalim oblicima ispoljavanja u prostoru. -Ritam – ritam i brzina izražajnog ponašanja. Sve automatske funkcije tijela su ritmične i teže da pređu na spontanu aktivnost.

  • - Pokret u prostoru - Pokret je makrojedinica neverbalne analize (kad bi ih pratili svakodnevno, pričali bi našu životnu priču). - Odjeća i ostali afekti izgleda- Odjeća i razni ukrasi se nalaze pod kontrolom onog ko ih nosi. Izgled se priprema svjesno i ima snažan efekat na druge. - Švrljanje, crtanje i slikanje - Izučavanje simbolizma pokazuje da sve može poprimiti simboličko značenje, tako i kamen može poprimiti simboličko značenje.

  • Pitanje koje sebi treba postaviti med. sestra je: kada sam s pacijentom koliko sam svjesna govora svoga tijela i koliko on doprinosi i utiče na ono što želim da pacijent čuje? Neverbalna komunikacija takođe je pod uticajem: MJESTA – gdje se komunikacija odvija (jedinica za dijalizu, čekaonica, bolnički hodnik ili ordinacija) OSOBA – učesnici komunikacije KULTURE - kultura učesnika u komunikaciji.

  • 4. VJEŠTINE KOMUNICIRANJA

    Jedan od najvažnijih momenata u komunikaciji bilo koje vrste jeste priprema, Vještina komuniciranja podrazumijeva? 1) brzina, 2) ekonomičnost, 3) organizovanost, 4) kontrola, 5) selektivnost (nezatrpavanje kontaktima), 6) stvaranje povjerenja.

  • Sve ovo ukazuje da nije dovoljno imati samo dobru ideju. Treba je na određen način prenijeti primaocu poruke, radi sporazumijevanja. Izlaganje pokazuje i način mišljenja govornika, tempo izlaganja mora biti prilagođen datoj situaciji i čvrsto povezan sa sadržajem i formom. Pri tome se često griješi u pokušaju da se upotrijebi mnogo riječi da bi se neka potreba objasnila.

  • Mnogo je značajnije pronaći odgovarajuće slike i zvuke, riječi pretvorene u razumljivu i interesantnu vizuelnu impresiju i zvučanje. Tako se razbija monotonija nizanja riječi u rečenici i dobija se cjelovitost izlaganja. Poslovnim ljudima ovaj način ne ulijeva poverenje. (traže primjere i dokaze iz prakse)

    Ideja će najbolje biti predstavljena ako se kaže jednostavno i praktično – vizuelno predstavi.

  • Vještina komuniciranja podrazumijeva da se nerazumijevanje prepozna čak i u onim situacijama kada o tome nema poželjne povratne informacije. A ako se u komuniciranju i pojavi neki problem obavezno ga treba: a) identifikovati i definisati, ne bježati od njega, b) razmisliti, c) riješiti ga.

  • U različitim oblicima društvenog komuniciranja dakle, i profesionalnog u zdravstvu, sreću u osnovi dvije vrste sagovornika: 1) Sagovornici spremni da se informišu i zadovolje svoje potrebe u konverzaciji. (kod ove vrste klijenata preovladavaju vedri, prijatni i energični tonovi), 2) Sagovornici koji namjerno koriste oblik agresivnog ponašanja da bi ostvarili prednost u komunikaciji, nametnuli svoje mišljenje i ideje.

  • Kombinovanjem sistema verbalnih i neverbalnih komunikacija uspostavlja se komunikacijska mreža koja obuhvata nekoliko segmenata : 1. Namjeru govornika – motivisanost za razgovor 2. Dinamično kretanje govornog čina – može se pratiti kroz analizu konverzacije. (rečenica ili dio rečenice posebno naglašen. 3. Proces slušanja - u ovom procesu učestvuju psihološki, akustički i kognitivni elementi;

  • Vještine i umjetnost komuniciranja se stiču.

    Postoji vrlo mali broj sjajnih komunikatora po rođenju. (možda neki djeda na pijaci, neka tetka u porodici koja sređuje porodične konflikte). Svi ostali komuniciranje nauče, kao što su naučili da hodaju. Da bi ste postali uspješan komunikator morate vježbati, vježbati i uvijek vježbati.

  • Zato su smišljene mnoge radionice gde možete zaštićeno vježbati pod profesionalnim vođstvom komunikološkog trenera. Postoje mnoge tehnike, a evo nekih: - igranje uloga (role play), simulacije, vođenje fantazije, SPIN, tehnike relaksacije, vizualizacije, - tehnike orijentisane na tijelo (disanja, centriranja, uzemljenja), - Tehnike orijentisane na kreativno mišljenje i alternativno rješavanje problema itd.

  • Možete vježbati i sami ujutro dok perete zube i prvi put sretnete svoj pogled u ogledalu, dok razgovarate sa životnim partnerom i djecom tokom ručka i prijateljem dok igrate karte itd. Mesari, bankarski činovnici, automehaničari, frizeri i svekrve su fantastični sparing partneri za vježbu komunikacije.

  • Nenasilna komunikacija

    Za uspješnost komunikacije važno je:

    Poštovanje Životni status

  • Poštovanje Čovečnost je ponovo u modi, ali ne naivno, već zato što se pokazalo da je isplativo. Jedno od neotuđivih, bezuslovnih, rođenjem stečenih ljudskih prava je da bude tretiran kao ljudsko biće sa dostojanstvom. Menadžer koji beskrupulozno izrabljuje svoj tim, zamjenjuje potrošene ili neposlušne novim, grubo se oglušujući o različite oblike ljudskosti, počeće da gubi.

  • Moderni sportski treneri i menadžeri u sportu su neke od tih lekcija bolje naučili od biznismena i pedagoga i možda bi ih trebalo saslušati. Menadžer koji se grubo oglušuje o različite oblike ljudskosti, u konačnici gubi, jer je prekršio neka pravila teorije sistema, i kao bumerang će početi da ga lupaju po glavi njegove rođene surovosti i nepoštovanja.

  • Nenasilna komunikacija Proces komunikacije jedna je od najznačajnihih tema savremene psihologije, sociologije, organizacije rada, ali i drugih naučnih disciplina. Komuniciranje je najvažnija životna vještina te je stoga izuzetna. Čovek tokom svog života najveći dio vremena provodi u različitim vrstama komunikacija.

  • Komunikacija je prenos informacija od značaja, od jedne do druge osobe, preko razumljivih simbola – (razmjena poruka između zainteresovanih strana). To je način razmjene ideja, stavova, vrijednosti, mišljenja, činjenica. Komunikacija je i sredstvo kojim ubjeđujemo, informišemo, motivišemo i vodimo pojedinca grupnom cilju.

  • Procesi naučno-tehnološke revolucije, uz sve bržu primjenu naučnih saznanja u praksi, nastoje da usavrše procese komuniciranja među ljudima. Ti napori se kreću od nastanka jezika i pisma do pojave savremenih komunikacionih sredstava, kao što su telefon, kompjuterski sistemi, e-pošta, internet.

  • Pacijent tako može biti otac, majka, dijete, djed, osoba u radnom odnosu ili penzioner. Kada razmatramo kako komunicirati sa pacijentom važno je biti osjetljiv na njegov trenutni životni status. Svaki pacijent je individua, a kada se dijagnostikuje bolest, uvijek slijedi vezana psihološka reakcija. Reakcije će se razlikovati koliko se razlikuju i osobe, njihovo shvatanje i osjećaji.

  • Razlikovaće se i pacijentova percepcija uticaja njegove dijagnoze i predviđenog tretmana liječenja. Prvi ključni element uspješne komunikacije je imati na umu cilj naše komunikacije, a to je razumjeti pacijentovo gledište i uvjeriti se, da je poruka koju med. sestra šalje pacijentu primljena na željeni način. Drugi ključni element je usmjerenost prema pacijentu kroz slušanje šta mu je važno, kroz procjenu njegove sposobnosti prihvatanja novih informacija.

  • HVALA ZA

    PAŽNJU!

    Doc. dr Sreten Tešanović [email protected]

    http://powerpoint.sage-fox.com/

    OSNOVE KOMUNIKACIJE U ZDRAVSTVUSadržajSlide Number 3Slide Number 4Oblici provjere znanja i ocjenjivanjeSlide Number 6Slide Number 7Slide Number 8Slide Number 91. POJAM VRSTE I OBLICI KOMUNIKACIJESlide Number 11Slide Number 12Slide Number 13Slide Number 14Slide Number 15Slide Number 16Slide Number 17Slide Number 18Slide Number 19Slide Number 20Slide Number 21Slide Number 22Slide Number 23Slide Number 24Slide Number 25Slide Number 26Slide Number 27Slide Number 28Slide Number 29Slide Number 30Slide Number 31Slide Number 32Slide Number 33Faze procesa komuniciranjaSlide Number 35Slide Number 36Slide Number 37Slide Number 38Slide Number 39Slide Number 40Slide Number 41Slide Number 42Slide Number 43Slide Number 44Slide Number 45Slide Number 46Slide Number 47Podjela neverbalnih znakovaSlide Number 49Slide Number 50Slide Number 51Slide Number 52Slide Number 53Slide Number 54Slide Number 554. VJEŠTINE KOMUNICIRANJASlide Number 57Slide Number 58Slide Number 59Slide Number 60Slide Number 61Slide Number 62Slide Number 63Slide Number 64Slide Number 65Slide Number 66Slide Number 67Slide Number 68Slide Number 69Slide Number 70Slide Number 71Slide Number 72Slide Number 73