Author
phamtram
View
222
Download
1
Embed Size (px)
4. VIESTRUKI INTEGRAL
4.1 Viestruki integral - denicija
Prisjetimo se: Neka je f neprekidna funkcija na seg-mentu [a; b] i neka je segment [a; b] tockama x0 = a;x1; :::; xn = b podijeljen na n jednakih djelova duljinex = ban i neka je x
i 2 [xi1; xi] :
Odredeni integral funkcije f od a do b deniramo kao
bZa
f (x) dx = limn!1
nXi=1
f (xi )x| {z }Riemannova suma
Ukoliko je f (x) 0; Riemannova sumanPi=1
f (xi )x
daje aproksimaciju povrine ravninskog lika ispodkrivulje y = f (x) za x 2 [a; b] ; sumom povrina
pravokutnika, a integralbRa
f (x) dx daje pravu povrinu
tog lika.
Neka je f : K ! R funkcija denirana na zatvorenompravokutniku
K = [a; b] [c; d] =(x; y)2R2 j a x b; c y d
i neka je f (x; y) 0; (x; y) 2 K: Graf Gf funkcije f jeploha cija je jednadba z = f (x; y): Oznacimo sa T"pseudokvadar" odreden s pravokutnikom K i grafomGf funkcije f nad njim (Slika 1.), tj.
T =(x; y; z) 2 R3 j (x; y) 2 K; 0 z f (x; y)
:
Izracunajmo volumen V tijela T:
b
d y
x
z
a c
z=f(x,y)
Slika 1.
Postupiti cemo slicno izracunu povrine, ovdje upi-sivajuci kvadre koji ce aproksimirati volumen odgo-varajuceg pseudokvadra. Segment [a; b] podijelimodiobenim tockama a = x0 < x1 < < xm = bna m podsegmenata [xi1; xi] jednake duljine4x = bam : Segment [c; d] podijelimo diobenimtockama c = y0 < y1 < < yn = d na n podsegme-
nata [yj1; yj] jednake duljine 4y = dcn :Razdiobe segmenata [a; b] i [c; d] odreduju razdiobupravokutnika K na pravokutnike
Kij =(x; y) 2 R2 j xi1 x xi; yj1 y yj
;
i = 1; ;m; j = 1; ; n; jednake povrine 4x4y:U svakom pravokutniku Kij odaberimo tocku (xi ; yj )i volumen kvadra kojemu je baza pravokutnik Kij ivisina f (xi ; yj ) iznosi Vij = f (xi ; yj )4x4y: Taj vol-umen moemo uzeti kao aproksimaciju volumenapseudokvadra odredenog pravokutnikomKij i grafomGf funkcije f nad njim.
b
d y
x
z
xi-1xi
cyj-1 yj
(x*,y*)i j
K ij
a
z=f(x,y)
Slika 2.
Jasno je da traeni volumen V tijela T moemoaproksimirati zbrojem svih ovako dobivenih Vij tj.
V mXi=1
nXj=1
f (xi ; yj )4x4y:
Dakako da ce aproksimacija volumena V biti boljakada je razdioba pravokutnika K nija, tj. kada sum in veci (Slika 2b.-dodatak), pa stoga moemo uzeti daje
V = limm!1n!1
mXi=1
nXj=1
f (xi ; yj )4x4y:
Limes ovakvoga tipa moemo promatrati i kadafunkcija f nije pozitivna.
Denicija 4.1 Dvostruki integral funkcije f : K !R nad pravokutnikom K R2 je broj
I = limm!1n!1
mXi=1
nXj=1
f (xi ; yj )4x4y
(uz oznake od prije) ukoliko on postoji.
Uobicajena oznaka je
I =
ZZK
f (x; y)dxdy:
Napomena:
1. SumamPi=1
nPj=1
f (xi ; yj )4x4y naziva se Rieman-
novom sumom, a integralRR
K f (x; y)dxdy Rieman-novim integralom funkcije f nad K.
2. Limes iz Denicije 4.1. uvijek postoji ukolikoje funkcija f neprekidna. On postoji i za nekeprekidne funkcije.
Primjer Izracunati dvostruki integral
I =
ZZK
xydxdy;
gdje je K = f(x; y) j 0 x 1; 0 y 1g :
Podijelimo segment [0; 1] na x-osi na m-jednakih di-jelova diobenim tockama
0 = x0 < x1 < xm1 < xm = 1; 4x =1
m; xi =
i
n;
a segment [0; 1] na y-osi na n-jednakih dijelovadiobenim tockama
0 = y0 < y1 < yn1 < yn = 1; 4y =1
n; yj =
j
n:
U svakom pravokutniku [xi1; xi] [yj1; yj] odaber-imo tocku
(xi ; yj ) = (xi; yj) =
i
m;j
n
:
Imamo
I =
mXi=1
nXj=1
fxi ; y
j
4x4y =
mXi=1
nXj=1
(xi yj)1
m1n=
1
m 1n
mXi=1
nXj=1
i
m
j
n
=1
m2 1n2
mXi=1
nXj=1
i j =
1
m2 1n2
mXi=1
i
[email protected] nXj=1
j
1A = 1m2
1n2
mXi=1
i
n(n + 1)
2
=
1
m2 1n2n(n + 1)
2
mXi=1
i =1
m2 1n2n(n + 1)
2m(m + 1)
2=
1
4+1
4m+1
4n+
1
4mn;
pa je
I = limm!1n!1
mXi=1
nXj=1
f (xi ; yj )4x4y =
= limm!1n!1
1
4+1
4m+1
4n+
1
4mn
=1
4
Napomena: Lako je dokazati da vrijedi:
1. ZZK
[f (x; y) + g(x; y)] dxdy =
=
ZZK
f (x; y)dxdy +
ZZK
g(x; y)dxdy;
2. ZZK
cf (x; y)dxdy = c
ZZK
f (x; y)dxdy; c 2 R:
3. Ako je f (x; y) g(x; y) za svaki (x; y) 2 K tada jeZZK
f (x; y)dxdy ZZ
K
g(x; y)dxdy:
Posve slicno se denira i trostruki integral. Neka jef : K ! R neprekidna funkcija triju varijabla deni-rana na kvadru K = [a; b] [c; d] [s; t]:
Podijelimo diobenim tockama
a = x0 < x1 < < xl = b;
c = y0 < y1 < < ym = d;
s = z0 < z1 < < zn = t
segmente [a; b]; [c; d]; [s; t] na podsegmente jednakeduljine 4x = bal ; 4y =
dcm ; 4z =
tsn : Kvadar K
podijelimo na podkvadre
Kijk = f(x; y; z) 2R3j xi1 x xi;
yj1 y yj; zk1 z zkg;
i = 1; ; l; j = 1; ;m; k = 1; n: Svi pod-kvadri imaju jednaki volumen4x4y4z: Riemannovatrostruka suma je oblika
lXi=1
mXj=1
nXk=1
f (xi ; yj ; z
k)4x4y4z
gdje je (xi ; yj ; zk) bilo koja tocka iz kvadra Kijk:
Denicija 4.2 Trostruki integral funkcije f : K !R nad nad kvadrom K R3 je broj
J = liml;m;n!1
lXi=1
mXj=1
nXk=1
f (xi ; yj ; z
k)4x4y4z
ukoliko on postoji.
Uobicajena oznaka je
J =
ZZZK
f (x; y; z)dxdydz:
4.2 Racunanje viestrukih integralaPrisjetimo se (jednostrukog) integrala realne funkcijejedne varijable kojega, naravno, nismo izracunavalipo deniciji, nego primjenom Newton-Leibnizove for-mule, tj. primjenom neodredenog integrala. Istutehniku primijeninimo i na dvostruki integral.
Prvo izracunajmo odredeni integralR ba f (x; y)dx uz-
imajuci da je varijabla y konstanta. Rezultat cebiti funkcija u varijabli y i potom nju integrirajmouzimajuci c i d kao granice integracije. Prethodnipostupak kae da se izracun dvostrukog integralaRR
K f (x; y)dxdy svodi na izracun dvaju jednostrukihintegrala. Pokazuje se da vrijedi tzv. Fubinijev teo-rem:
Teorem 4.3 (Fubini) Neka je f : K ! R neprekidnafunkcija, pri cemu je K = [a; b] [c; d] R2 pravokut-nik. Tada vrijediZZ
K
f (x; y)dxdy =
=
Z ba
Z dc
f (x; y)dy
!dx =
Z dc
Z ba
f (x; y)dx
!dy:
Uobicajeni zapis jeZ ba
Z dc
f (x; y)dy
!dx =
Z ba
dx
Z dc
f (x; y)dy;
Z dc
Z ba
f (x; y)dx
!dy =
Z dc
dy
Z ba
f (x; y)dx
i pritom kaemo da smo proveli integraciju u redosli-jedu yx; odnosno xy:
Primjer Izracunajmo I =RR
K xy2dxdy; K =
[1; 2] [0; 1]:
I =
ZZK
xy2dxdy =
Z 21
dx
Z 10
xy2dy =
Z 21
x
y3
3
y=1y=0
!dx =
Z 21
x
13
3 0
3
3
dx =
1
3
x2
2
x=2x=1
=1
3 (2
2
2 1
2
2) =
1
2
Dakako, isti se rezultat dobiva i u obrnutom redosli-jedu integriranja.
Napomena Za integral iz prethodnog primjerakaemo da je integral sa separiranim varijablama i onse moe jednostavnije izracunati kao umnoak dvajujednostrukih integrala:Z ba
dx
Z dc
f (x)g(y)dxdy =
Z ba
f (x)dx
! Z d
c
g(y)dy
!:
U prethodnom primjeru jeZZK
xy2dxdy =
Z 21
xdx
Z 1
0
y2dy
=
x2
2
x=2x=1
!
y3
3
y=1y=0
!=3
2 13=1
2:
Napomena Dokaz Fubinijevog teorema je sloen, alise u slucaju pozitivne funkcije moe intuitivno razu-mijeti tvrdnja teorema. Naime, u slucaju pozitivnefunkcije dvostruki integral
RRK f (x; y)dxdy je broj
koji je jednak volumenu V odgovarajuceg pseudok-vadra. Do izracuna toga volumena moemo doci i nasljedeca dva nacina. U prvom slucaju istaknuti dio(Slika 4.4.(a)) ima volumen
Vi '"Z d
c
f (xi ; y)dy
#4x:
slucaju je
V = limm!1
mXi=1
"Z dc
f (xi ; y)dy
#4x =
=
Z ba
Z dc
f (x; y)dy
!dx:
b
d y
x
z=f(x,y)z
b
d y
x
z=f(x,y)z
V i V j(a) (b)
Slika 4.4.U drugom slucaju istaknuti dio (Slika 4.4.(b)) ima
volumen
Vj '"Z b
a
f (x; yj )dx
#4y:
Zbroj tih volumenanXj=1
Vj =nXj=1
"Z ba
f (x; yj )dx
#4y
aproksimira volumen V i u granicnom slucaju je
V = limn!1
nXj=1
"Z ba
f (x; yj )dx
#4y =
=
Z dc
Z ba
f (x; y)dx
!dy:
Ovim racunanjem volimena V na dva nacina dobi-vamo da je zaistaZZ
K
f (x; y)dxdy =
Z ba
Z dc
f (x; y)dy
!dx
=
Z dc
Z ba
f (x; y)dx
!dy:
Za neprekidnu funkciju f : D ! R, pri cemu jeD R2 omeden (Slika 4.5.), pripadni integral deni-ramo pomocu njezinoga trivijalnog proirenja
ef (x; y) = f (x; y), (x; y) 2 D0, (x; y) 2 K nD
na neki pravokutnik K D.
00-10
z z=f(x,y)
x yDK
a
b
c
d
Slika 4.5.
Sjetimo se interpretacije integrala pozitivne funkcijepreko volumena: volumen ispod grafa funkcije f nadD i volumen ispod grafa funkcije ef nadK (primijetimoda ef nije neprekidna funkcija) su jednaki, pa imasmisla integral funkcije f nad D denirati prekointegrala funkcije ef nad K (lako se vidi da taj integral,ako postoji, ne ovisi o odabranom pravokutniku).
Denicija 4.4 Neka je f : D ! R neprekidnafunkcija pri cemu je D R2 omeden skup. Neka jeK R2 bilo koji pravokutnik to sadri D, a funkcijaef : K ! R trivijalno proirenje funkcije f . Ako jefunkcija ef integrabilna onda dvostruki integral (naD) od f deniramo formulom
ZZD
f (x; y)dxdy =
ZZK
ef (x; y)dxdy: (1)Napomena Vrijedi:
1.ZZ
D
(f (x; y) + g(x; y))dxdy =
ZZD
f (x; y)dxdy +ZZD
g(x; y)dxdy;
2.ZZ
D
f (x; y)dxdy =
ZZD
f (x; y)dxdy; 2 R;
3. Ako je D = D1 [ D2 i D1 \ D2 = ; (iliRRD1\D2 f (x; y)dxdy = 0) onda jeZZ
D
f (x; y)dxdy =
ZZD1
f (x; y)dxdy+
ZZD2
f (x; y)dxdy:
Posebno, kad je denicijsko podrucje D R2omedeno grafovima dviju neprekidnih funkcija lakodobivamo, iz formule (1), ovaj teorem:
Teorem 4.5 Neka je f : D ! R funkcija, pri cemuje D R2 omeden grafovima neprekidnih funkcija'1; '2 : [a; b]! R, '1 '2 (Slika 4.6.(a)). Tada je
ZZD
f (x; y)dxdy =
Z ba
Z '2(x)'1(x)
f (x; y)dy
!dx: (2)
Posve slicno, kad je D R2 omeden grafovimaneprekidnih funkcija 1; 2 : [c; d] ! R, 1 2(Slika 4.6.(b)), vrijedi
ZZD
f (x; y)dxdy =
Z dc
Z 2(y) 1(y)
f (x; y)dx
!dy: (3)
a bc
dy
x
y
x
DD
y=2(x)
y=1(x)x=1(y) x=2(y)
(a) (b)
Slika 4.6.
Umjesto (2) i (3) uobicajilo se pisatiZZD
f (x; y)dxdy =
Z ba
dx
Z '2(x)'1(x)
f (x; y)dy;
ZZD
f (x; y)dxdy =
Z dc
dy
Z 2(y) 1(y)
f (x; y)dx;
i pritom smo u prvome slucaju integraciju proveli u re-doslijedu yx, a u drugome u redoslijedu xy:
Primjer Promijeniti poredak integracije u integralu
I =
Z 10
dx
Z 2xx
x
ydy
i izracunajti njegovu vrijednost.Podrucje integracije
D =
0 x 1x y 2 x
moemo zapisati i na ovaj nacin D = D1 [D2 (Slika4.8.),
y=2-x
y=xx
y
1
1
2
D2
D1
Slika 4.7.
gdje je
D1 0 y 10 x y , D2
1 y 20 x 2 y :
Imamo
I =
ZZD
=
ZZD1
+
ZZD2
=
Z 10
dy
Z y0
x
ydx +
Z 21
dy
Z 2y0
x
ydx =
Z 10
1
y
x2
2
x=yx=0
dy +
Z 21
1
y
x2
2
x=2yx=0
!dy =
Z 10
1
y
y2
20dy+
Z 21
1
y
(2 y)22
0dy = 2 ln 2 1
I trostruki integralRRR
D f (x; y; z)dxdydz po omedenomintegracijskom podrucju D R3 deniramo prekotrivijalnog proirenja
ef (x; y; z) = f (x; y; z), (x; y; z) 2 D0, (x; y; z) 2 K nD
funkcije f na bilo koji kvadar K to sardi D;stavljajuciZZZ
D
f (x; y; z)dxdydz =
ZZZK
ef (x; y; z)dxdydz:Iskaimo sada analogone prethodnih teorema uslucaju trostrukog integrala.
Teorem 4.6 Neka je f : K ! R funkcija, pri cemu jeK = [a; b] [c; d] [r; s] R3 kvadar. Tada vrijedi:ZZZ
K
f (x; y; z)dxdydz =
=
Z ba
Z dc
Z sr
f (x; y; z)dz
dy
!dx:
"Izmijenjujuci mjesta" varijablama dobivamo analogneintegracijske formule.
Teorem 4.7 Neka je f : D ! R; funkcija, pri cemu je
D =
(x; y; z) j a x b; '1(x) y '2(x);
g1(x; y) z g2(x; y)
;
gdje su '1; '2 i g1; g2 neprekidne funkcije (Slika 4.9.).Tada je ZZZ
D
f (x; y; z)dxdydz =
=
Z ba
Z '2(x)'1(x)
Z g2(x;y)g1(x;y)
f (x; y; z)dz
!dy
!dx: (4)
ax
b y=1(x)y=2(x,y)
z=g1(x,y)
z=g2(x,y)z
y
D
a< x
Posve slicno, ako je
D =
(x; y; z) j c y d; 1(y) x 2(y);
g1(x; y) z g2(x; y)
;
gdje su 1; 2 i g1; g2 neprekidne funkcije (Slika 4.10.).Tada je ZZZ
D
f (x; y; z)dxdydz =
Z dc
Z 2(y) 1(y)
Z g2(x;y)g1(x;y)
f (x; y; z)dz
!dx
!dy: (5)
y=1(x)
y=2(x,y)
z=g1(x,y)
z=g2(x,y)z
x
c
dy
D
c< y
Kao i kod dvostrukog integrala uobicajilo se umjestozapisa (4) i (5) koristitiZZZ
D
f (x; y; z)dxdydz =
=
Z ba
dx
Z '2(x)'1(x)
dy
Z g2(x;y)g1(x;y)
f (x; y; z)dz; (4a)
ZZZD
f (x; y; z)dxdydz =
=
Z dc
dy
Z 2(y) 1(y)
dx
Z g2(x;y)g1(x;y)
f (x; y; z)dz; (5a)
i pritom govorimo da smo integraciju proveli uredoslijedu zyx; odnosno redoslijedu zxy:
Primjer IzracunajmoZZZD
2zdxdydz
gdje je D R3 omeden grafovima funkcijag1(x; y) = x
2 + y2 i g1(x; y) =px2 + y2:
Uocimo da promatrane plohe prolaze ishoditem ida se sijeku uzdu jedinicne krunice x2 + y2 = 1 uravnini z = 1: Buduci da izmedu ravnina z = 0 i z = 1vrijedi x2 + y2