Zagreb, srpanj 2015.

Republika HrvatskaMinistarstvo turizma

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA TURIZMA RURALNIH

PODRUČJA RH

Projekt: Akcijski plan razvoja turizma ruralnihpodručja RH

Naručitelj: Ministarstvo turizmaZagreb, Prisavlje 14

Izvršitelj: Institut za turizam, Zagreb, Vrhovec 5

Voditelj projekta: Dr. sc. Ivo Kunst

Autori: Dr. sc. Neven IvandićDr. sc. Ivo Kunst

Dokument: Finalni izvještaj

Ravnatelj Instituta za turizam: Dr. sc. Sanda Čorak

Mjesto i datum: Zagreb, srpanj 2015. godine

Sadržaj

1. UVOD..................................................................................................................................................4

1.1. Ciljevi dokumenta............................................................................................................................5

1.2. Pristup i metodologija izrade dokumenta........................................................................................6

2. TURIZAM U RURALNOM PROSTORU – POJMOVNO ODREĐENJE.......................................................9

3. INSTITUCIONALNI OKVIR..................................................................................................................12

3.1. Institucije odgovorne za razvoj seoskog turizma RH......................................................................12

3.2. Zakonodavni okvir od interesa za razvoj seoskog turizma RH.......................................................14

3.3. Programi poticaja i potpora...........................................................................................................17

4. PONUDA I POTRAŽNJA ZA SEOSKIM TURIZMOM RH........................................................................19

4.1. Značajke ponude...........................................................................................................................19

4.2. Značajke potražnje........................................................................................................................21

5. MEĐUNARODNO RELEVANTNI TRENDOVI ZA RAZVOJ SEOSKOG TURIZMA.....................................24

6. PRIMJERI DOBRE PRAKSE U KONKURENSTKOM OKRUŽENJU...........................................................25

6.1. Austrija..........................................................................................................................................25

6.2. Italija..............................................................................................................................................27

6.3. Slovenija........................................................................................................................................29

6.4. Španjolska......................................................................................................................................31

6.5. Francuska......................................................................................................................................33

6.6. Umjesto zaključka..........................................................................................................................35

7. KLJUČNI ČINITELJI USPJEHA ZA RAZVOJ SEOSKOG TURIZMA............................................................36

7. SWOT ANALIZA SEOSKOG TURIZMA RH...........................................................................................37

8. STRATEŠKE ODREDNICE RAZVOJA SEOSKOG TURIZMA RH DO 2020. GODINE.................................39

8.1. Polazišta........................................................................................................................................39

8.2. Vizija razvoja seoskog turizma RH.................................................................................................40

8.3. Ciljevi razvoja seoskog turizma RH................................................................................................41

8.4. Prostorni (regionalni) kontekst......................................................................................................41

1. UVOD

Ruralna područja čine preko 90% ukupne površine Hrvatske. Na njima živi oko 40% hrvatske populacije. S obzirom na kontinuiran proces opadanja poljoprivredne proizvodnje i depopulacije hrvatskog ruralnog prostora, bilo uslijed migracija prema gradovima, bilo uslijed negativnog prirodnog priraštaja, ubrzani razvoj turizma nameće se kao jedan od kredibilnih činitelja moguće gospodarske i demografske revitalizacije cijelog ovog prostora1, ali i kao činitelj očuvanja ruralne tradicije i vjekovne kulture života i rada na ovim prostorima. Konačno razvoj turizma ruralnih područja RH može uvelike pridonijeti i očuvanju okoliša, unapređenju vizualnog dojma i infrastrukturnoj opremljenosti ovih prostora. S druge strane, razvoj turizma u ruralnim područjima nikako ne bi trebalo 'prepuštati stihiji' na način da se lokalna ruralno-turistička ponuda 'kaotično' prilagođava turističkoj potražnji, već ga valja strateški promišljati i ciljno usmjeravati.

Sve veća turistička privlačnost ruralnih područja, a o čemu najbolje svjedoče primjeri iz visokorazvijenih zemalja EU2, proizlaze ponajviše iz sve izraženije težnje za 'povratkom korijenima' i/ili čežnje za 'dobrim starim vremenima' i 'jednostavnim načinom života' u očuvanom prirodnom okruženju, a kao suprotnost sve ubrzanijem ritmu života u gradovima i rastućoj izloženosti različitim stresnim situacijama u svakodnevnom životu.

Uz nedovoljno razvijenu domaću potražnju, nepoticajno razvojno okruženje, ali i zbog nedostatka opće prihvaćene razvojne vizije, Hrvatska se turistička ponuda u ruralnim područjima, a osobito seoski/agro turizam, uz tek poneku iznimku, razvija izuzetno sporo. Iako bi turizam na ruralnom prostoru Hrvatske, osobito u kontekstu raspoloživosti, prirodnih ljepota i ekološke očuvanosti trebao zauzimati važnije mjesto u turističkoj ponudi Hrvatske, riječ je uglavnom o još uvijek slabo valoriziranom gospodarskom potencijalu.

Sukladno Strategiji razvoja turizma RH do 2020. godine, razvoj turizma na ruralnim područjima RH, a osobito seoskog/agro turizma valja znatno ubrzati, osobito u cilju dinamiziranja turističkog razvoja kontinentalnog dijela zemlje. Uz isticanje pejzažnih raznolikosti te kvalitete i autentičnosti sadržaja turističko-ugostiteljske i druge uslužne ponude, sustav doživljaja valjalo bi temeljiti osobito na ponudi nekoliko međunarodno prepoznatljivih ruralno-turističkih klastera s većim brojem očuvanih tradicijskih ruralnih zajednica. Uz pojačano klastersko udruživanje malih turističkih poduzetnika u ruralnom okruženju, posebno valja poraditi na sadržajnom obogaćivanju i/ili tematiziranju ponude obiteljskih seoskih gospodarstava, ali i na sustavnom poticanju obnove napuštenih/zapuštenih sela stavljajući ih u funkciju turističke ponude.

U cilju ostvarivanja pretpostavki za podizanje turističke konkurentnosti ruralnih područja RH, Ministarstvo turizma RH sklopilo je s Institutom za turizam, Zagreb ugovor o izradi dokumenta kojim će se uspostaviti jasne smjernice razvoja seoskog/agro turizma do 2020. godine. Riječ je o strateškom

1 Primjerice, još koncem prošlog stoljeća, 45% poljoprivrednih domaćinstava u Velikoj Britaniji te 35% u Francuskoj zamijenilo je (supstitiuralo) klasičnu poljoprivrednu proizvodnju turističkim uslugama (Izvor: Ardiller-Carras, F. (1999). Espace rural et tourisme: mirage ou opportunite? Reflexion autoru d+un ensemble regional entre Poitou et Limousin. U: Violier, P. (Urednik) L'espace local et les acteurs du tourisme. Presses Universitaires de Rennes, Rennes).2 Prema podacima EuroGites-a, najveće europske asocijacije ruralno turističkih poduzetnika, turizam u ruralnim područjima Europe 2009. godine zapošljavao je, što neposredno, što posredno, 900.000 osoba te generirao godišnji prihod od oko €150 milijardi. Iako je riječ o procjenama, budući je nemoguće doći do pouzdanih statističkih podataka po pojedinim zemljama, čini se da je riječ o relativno dobrim aproksimacijama, a na što ukazuju dostupni statistički podaci u nekim EU jurisdikcijama. Naime, prema relevantnim statističkim podacima za Veliku Britaniju, tijekom 2009/2010 godine, turizam u ruralnim područjima samo Engleske generirao je promet od preko tourism is worth over €34 milijardi te osigurao zaposlenje za preko 12% stanovnika ruralnih područja. Izvor: Industrial Heritage and Agri/Rural Tourism in Europe - study, Directorate General for Internal Policies, European Parliament, 2013.

razvojnom dokumentu koji bi, uz definiranje vizije i ciljeva razvoja turizma u ruralnim područjima RH, naglasak trebao staviti na turizam sela/seoski turizam odnosno njegovo umrežavanje s drugim oblicima turističkih aktivnosti u ruralnom okruženju (šetnje/planiranje u prirodi, uživanje u lokalnoj eno-gastro ponudi, odlazak na ribolov, branje šumskih plodova, rekreativna vožnja biciklom i slično). Nadalje, dokument treba jasno specificirati i prioritetne aktivnosti/pravce djelovanja kao i njihove nositelje i izvore financiranja.

1.1. Ciljevi dokumenta

Dokument Akcijski plan razvoja turizma ruralnih područja ima za cilj uspostaviti zajedničku razvojnu platformu za usuglašeno djelovanje glavnih institucionalnih dionika relevantnih za razvoj turizma na ruralnim područjima RH, posebno u kontekstu ubrzanog razvoja seoskog/agro turizma i to kako na razini nadležnih ministarstva (Ministarstvo turizma, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU), tako i na razini zainteresiranih jedinica lokalne samouprave (županije, općine/gradovi) te na razini profesionalnih udruga.

Polazeći od aktualnog razvojnog trenutka hrvatskog turizma i tržišne pozicije turizma u ruralnim područjima RH, a posebno seoskog/agro turizma, dokument je posebnu pozornost usmjerio na:

Institucionalni okvir i njegova moguća unapređenja

Postojeći institucionalni okvir, a osobito neki zakoni izvan ingerencije Ministarstva turizma, znatno otežavaju poslovanje seljačkim domaćinstvima koja pružaju turističke usluge ili o tome razmišljaju. U tom smislu, a u želji da se stvori investicijska klima koja će poticati razvoj turizma u ruralnim područjima RH znatno više nego je to danas slučaj, potrebno je razmišljati ne samo o zakonskoj deregulaciji i/ili međusobnom usklađivanju Zakona u ingerenciji različitih ministarstava, već i o uvođenju primjerenog sustava poticaja namijenjenim ponajviše pružateljima turističkih usluga na seljačkim domaćinstvima. U oba slučaja, riječ je o bitnim pretpostavkama koje bi trebale rezultirati dinamiziranjem turističke aktivnosti 'na selu', a time i jačim uključivanjem ruralnih prostora RH u integralnu turističku ponudu zemlje.

Jačanje destinacijske konkurentnosti ruralnih područja

Konkurentnost ruralnih područja Hrvatske podrazumijeva i uspostavljanje cjelovitog sustava turističkih doživljaja izravno povezanih s načinom života na selu, seoskim ambijentom, očuvanim prirodnim resursima u okruženju te laganim rekreativnim aktivnostima. U tom smislu, posebna je pozornost posvećena razvoju nove turističke ponude kao i novih turističkih proizvoda.

Unapređenje sustava komercijalizacije i promocije

Unapređenje sustava komercijalizacije i promocije usmjereno je na mjere/aktivnosti u funkciji: (i) unapređenja kvalitete i/ili efikasnosti tržišne komunikacije, kao i (ii) mjere organizacijske podrške u provedbi odrednica marketinške strategije na regionalnoj i lokalnoj razini.

Podizanje razine postojećih znanja i vještina

Zbog relativno niske razine poznavanja kako trendova na turističkom tržištu, tako i očekivanja sve zahtjevnije turističke potražnje, većina pružatelja turističkih usluga na seljačkim domaćinstvima u nas, osobito u uvjetima nedostatka potrebne (formalne) naobrazbe, neće moći dugoročno unapređivati svoju tržišnu poziciju bez sustavnog podizanja postojeće razine znanja i vještina. Podizanje razine znanja i vještina valja povezivati ponajviše s osmišljavanjem i provedbom različitih programa stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja osobito turističkih poduzetnika u segmentu seoskog/agro turizma. U tom smislu predlažu se različiti, po mjeri krojeni, programski moduli prilagođeni konkretnim potrebama/zahtjevima sadašnjih i budućih pružatelja turističkih usluga neposredno povezanih sa seoskim/agro turizmom.

Klastersko organiziranje

U cilju jačanja integralnog turističkog proizvoda hrvatskih ruralnih područja na destinacijskoj razini, potrebno je definirati, a potom i provesti određen broj mjera/aktivnosti u cilju unapređenja vertikalne i horizontalne suradnje i/ili organiziranja različitih pružatelja usluga povezanih sa seoskim/agro turizmom i to kako na nacionalnoj, tako i na regionalnoj i lokalnoj razini. Drugim riječima, riječ je o mjerama u funkciji uspostavljanja različitih tematskih i/ili proizvodnih klastera.

1.2. Pristup i metodologija izrade dokumenta

Izrada dokumenta 'Akcijski plan razvoja turizma ruralnih područja RH' podrazumijevala je razmjenu mišljenja ekspertnog tima Instituta za turizam i relevatnih predstavnika Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, jedinica lokalne samouprave, odgovarajućih strukovnih udruga pri HGK, ali i neposrednih pružatelja usluga u seoskom turizmu.

U tom smislu, a polazeći od odrednica projektnog zadatka, metodološki pristup izradi Akcijskog plana razvoja turizma ruralnim područja RH zasniva se na sljedećim načelima:

Susretno planiranje – načelo podrazumijeva usklađivanje procesa planiranja s odrednicama Strategije razvoja turizma RH do 2020. godine (NN 55/2013.);

Multidisciplinarnost pristupa – polazeći od multidisciplinarnosti turizma i turističkog privređivanja, načelo podrazumijeva uključenost multidisciplinarnog tima stručnjaka kako od strane izrađivača dokumenta - Instituta za turizam, tako i od strane nadležnih ministarstava;

Utemeljenost na provjerenim podacima - Izrada Akcijskog plana razvoja turizma ruralnih područja RH u cijelosti je bazirana na korištenju relevantnih, recentnih i pouzdanih sekundarnih podataka objavljenim u domaćim i inozemnim statističkim i/ili stručnim publikacijama odnosno na podacima koji su prikupljeni za potrebe ovog projekta.

Fazno izvođenje – cijeli je projekt podijeljen na pet faza izrade i to: (i) izrada metodološkog pristupa, (ii) dubinski intervjui/fokus grupe s odabranim razvojnim dionicima, (iii) predlaganje aktivnosti, mjera i/ili projekata, (iv) fino podešavanje potrebnih mjera i aktivnosti (strateška radionica sa svim dionicima projekta), te (v) usvajanje projekta.

Neposredno uključivanje razvojnih dionika/interesnih partnera – osmišljavanje aktivnosti razvoja turizma ruralnih područja Hrvatske, a posebice učinkovito operativno upravljanje tim procesom kao i njegov monitoring pretpostavlja suradnju većeg broja razvojnih dionika na nacionalnoj, ali i lokalnoj razini. Stoga se izrada dokumenta odvijala u suradnji sa sljedećim dionicima:

Ministarstva Ministarstvo turizma; Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU

Lokalna samouprava Županije u kojima se nalazi najveća koncentracija ponude seoskog turizma

Sustav turističkih zajednica Hrvatska turistička zajednica i TZ županija

Komore i strukovne udruge

Hrvatska gospodarska komora (Sekcija turističkih seoskih obiteljskih gospodarstava)

Profesionalne/strukovne udruge u ruralnom turizmu (Udruga

ruralnog razvoja istarskog sela, Agroturizam Konavle, Hrvatska mreža za ruralni razvoj)

Profesionalne/strukovne udruge u turizmu: Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske, Nacionalna udruga obiteljskih i malih hotela, Kamping udruženje Hrvatske;

Pružatelji usluga seoskog turizma

Ponuđači usluga seoskog turizma u četiri najprepoznatljivija regionalna klastera (Istra, Baranja, Dalmatinska Zagora, Konavle);

Sukladno uobičajenom metodološkom okviru Instituta za turizma u izradi sličnih strateško-razvojnih i provedbenih dokumenata, izvođenje projekta Akcijski plan razvoja turizma ruralnih područja RH podrazumijevalo je i:

Održavanje strateških radionica –strateške radionice imale su za cilj konačnu verifikaciju kako ocjene postojećeg stupnja razvijenosti, ali i nekih od problema koji još uvijekusporavaju razvoj turizma u ruralnim područjima RH, tako i aktivnosti, mjera i/ili projekata koje valja pokrenuti kako bi se konkurentnost turizma ruralnih područja RH što je moguće prije i na što je moguće više unaprijedila u relativno kratkom roku.

Kabinetska (desk) istraživanja, a što se odnosilo ponajviše na prikupljanje i analizu raspoloživih podataka o turističkoj ponudi i potražnji u ruralnim područjima RH, analizu institucionalnog okvira te analizu međunarodno relevantnih trendova od osobitog interesa za razvoj turizma u ruralnim područjima;

Primarna istraživanja, i to:

• provedbu 5 fokus grupa s poduzetnicima u ruralnom turizmu u hrvatskim regijama čiji je ruralno-turistički proizvod danas tržišno najprepoznatljiviji, a vjerojatno i najkonkurentniji (Istra, Dalmatinska zagora, Konavle, Sjeverozapadna Hrvatska i Baranja). Teme fokus grupa obuhvaćale su problematiku dostignutog stupnja razvoja proizvoda, potencijalnih razvojnih (institucionalnih) ograničenja kao i prostor/prijedloge mogućih unapređenja;

• provedbu 10-ak pojedinačnih dubinskih intervjua s odabranim predstavnicima različitih ministarstava relevantnim za razvoj turizma u ruralnim područjima RH, ali i s nekoliko vodećih ruralno-turističkih stručnjaka/poduzentika u nas. Posebni naglasak stavljen je na: (i) zakonsku regulativu i mogućnosti njezine prilagodbe, (ii) sustava poticanja te (iii) mogućnosti financiranja projekata i aktivnosti iz strukturnih fondova EU i programa Europske komisije;

• stručno putovanje u Sloveniju/Austriju/Italiju s ciljem sagledavanja dobre poslovne prakse u razvoju turizma na ruralnim područjima.

Konačno, a što se tiče strukture samog dokumenta, 'Akcijski plan razvoja turizma ruralnih područja RH' sastoji se od šest funkcionalnih, međusobno uvjetovanih i povezanih dijelova/cjelina, pri čemu se slijedi sljedeća logika:

Pojmovno određenje turizma u ruralnim prostorima – u uvjetima nepostojanja jedinstvene, općeprihvaćene definicije, definiraju se sastavnice turizma ruralnih prostora te se, za potrebe ovog dokumenta, uspostavlja prikladan konceptualni okvir;

Dostignuti stupanj razvoja turizma ruralnih područja RH – sagledavaju se pravno-regulatone odrednice razvoja kao i osnove značajke ponude ruralno turističkih domaćinstava kao i potražnje za njima;

Međunarodno okruženje, trendovi i činitelji uspjeha – naglasak se stavlja na primjere dobre prakse u razvoju turizma ruralnih područja, kao i na međunarodno relevantne trendove i činitelje uspjeha o kojima valja voditi računa u cilju podizanja razine konkurentnosti proizvoda;

SWOT analiza – sagledavaju se snage i slabosti turizma na ruralnim područjima RH, ali i razvojne prilike i prijetnje iz okruženja;

Smjernice, vizija i ciljevi razvoja turizma u ruralnim područjima RH do 2020. godine (s posebnim naglaskom na seljačka domaćinstva koja pružaju turističke usluge) – postavljaju se ključne razvojne smjernice razvoja proizvoda te se, na toj osnovi, definira željena razvojna vizija, definiraju ključni strateški ciljevi razvoja kao i ključne razvojne regije;

Programi/mjere/aktivnosti u cilju razvoja turizma na ruralnim područjima RH - daju se prijedlozi programa podizanja konkurentnosti turističke ponude u ruralnim područjima RH, ponajviše u kontekstu: (i) unapređenja institucionalnog okvira, (ii) razvoja proizvoda, (iii) podizanja znanja i vještina te (iv) osiguranja bolje tržišne prepoznatljivosti. Razrada svakog programa uključuje opis cilja i svrhe, odgovorne nositelje, izvore financiranja, provedbene korake i vremensku dinamiku izvršenja.

2. TURIZAM U RURALNOM PROSTORU – POJMOVNO ODREĐENJE

Iako je turizam u ruralnim područjima predmet mnogih rasprava u znanstvenoj i stručnoj literaturi, ne postoji njegova opće prihvaćena definicija. Nekoliko je razloga za to:

sve turističke aktivnosti u ruralnim područjima ne moraju biti strogo 'ruralnog karaktera', nekad jasna distinkcija između urbanih i ruralnih područja sve se manje uočava ponajviše

uslijed pojačane izgradnje kuća za odmor, postupnog doseljavanja urbane populacije i razvoja 'netradicionalnih' gospodarskih aktivnosti na ruralnim područjima,

različite zemlje definiraju ruralni prostor na različite načine

Neovisno o nedostatku opće prihvaćene definicije, UNWTO karakaterizira turizam u ruralnim područjima kao onaj oblik turizma u kojem je 'ruralna kultura ključna komponenta proizvoda u destinacijskoj ponudi'.

S druge strane, OECD smatra da je ključna razlikovna odrednica turizma u ruralnim područjima 'nastojanje da se gostima omogući personalizirana usluga, da im se približe fizičke i ljudske značajke ruralnog područja te da im se omogući sudjelovanje u aktivnostima, tradiciji i načinu životu žitelja ruralnih prostora'.

Konačno, EuroTer, definira turizam u ruralnim područjima kao 'način turističke valorizacije agrarnih područja, prirodnih resursa, kulturnog nasljeđa, ruralnih naselja i lokalnih tradicionalnih običaja kroz posebno oblikovane turističke proizvode koje reflektiraju identitet područja i zadovoljavaju potrebe gostiju u smislu smještaja, usluga hrane i pića, rekreacije, aktivnosti, animacije i ostalih usluga, sve s ciljem održivog lokalnog razvoja'.

Usprkos određenim nesuglasjima u definicijama, može se konstatirati kako 'ruralni turizam obuhvaća sve turističke usluge/aktivnosti/vidove turizma koje se događaju unutar ruralnih područja, pri čemu se pod ruralnim prostorom podrazumijevaju područja u kojima prevladavaju prirodno okruženje, seoski okoliš, mala naselja, izdvojena poljoprivredna gospodarstva, dok su poljoprivreda i šumarstvo glavne gospodarske aktivnosti'3. Riječ je, dakle, o pojmu koji kao jednu od svojih bitnih sastavnica uključuje i seoski turizam.

Za razliku od ruralnog turizma, seoski turizam znatno je uži pojam i vezan je isključivo uz ambijent sela i njegovu užu okolicu4. Samim tim, karakterizira ga: (i) boravak u očuvanom ruralnom ambijentu, (ii) upoznavanje s ruralnim načinom života, uključujući i sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima/poslovima, (iii) popularizacija ruralnog nasljeđa/identiteta, odnosno (iv) rekreativne aktivnosti primjerene za ruralni prostor (bicikliranje, jahanje, šetnje/trekking, ribolov i sl.).

U skladu s prethodnim naznakama, ključni elementi ponude seoskog turizma uključuju:

Ruralni ambijent/okruženje (udaljenost od većih gradskih centara), Očuvanu prirodu/okoliš, Smještaj u tradicijskim smještajnim kapacitetima (seljačka domaćinstva i sl.), Komunikaciju s domaćinom, Upoznavanje s tradicijskim poljoprivrednim aktivnostima, ali i mogućnost aktivnog

uključivanja (sudjelovanja) u istima, Spravljanje/kušanje tradicionalnih/autohtonih jela, Upoznavanje lokalnih/tradicijskih običaja, značajki folklora i/ili etnologije; Pojhađanje/sudjelovanje na različtim tradicijskim manifestacijama, te Različite rekreativne aktivnosti u prirodi primjerene ruralnom okružju (šetnje, bicikliranje,

trekking, kanuiranje/kajakarenje i sl.).

3 Vidjeti o tome više u: Bačac, R. (2011).Priručnik za bavljene seoskim turizmom, Ministarstvo turizma RH.4 Ibid.

Pojednostavljeno, ključni motivi dolaska turista u ruralni prostor u cilju konzumiranja proizvoda/usluga seoskog turizma shematizirano su prikazani na slici 2.1.

Slika 2.1: - Koncept seoskog turizma

Izvor: Institut za turizam –autori

Polazeći od prethodnim medoloških naznaka, a uslijed velikog broja različitih potencijalnih motiva dolaska posjetitelja/turista u ruralne prostore koji nisu neposredno povezani sa seoskim turizmom, već se često mogu dovesti u kontekst drugih vidova turizma kao što su, primjerice:

Ekoturizam, Turizam u nacionalnim parkovima, Pustolovni turizam, Lovni/ribolovni turizam Zimski turizam (skijanje, skijaško trčanje...) i slično,

ovaj će se dokument, sukladno dogovorenom projektnom zadatku, fokusirati na razvoj ruralnih prostora RH iz perspektive promišljanja mjera/aktivnosti od interesa za razvoj seoskog turizma.

S druge strane, a ponajviše zbog sve veće segmentacije turističkog tržišta i sve veće individualizacije potražnje, za potrebe osiguranja memorabilnog turističkog doživljaja svakom posjetitelju ruralnih prostora Hrvatske bilo bi poželjno da se seoski turizam u nas razvija oko centralne teme. Samo će tako, naime, biti moguće ciljano i sustavno osmišljavati prikladne mjere/aktivnosti turističke politike na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini, ne samo u kontekstu dinamiziranja investicijske potražnje, već i u kontekstu optimiranja marketinških aktivnosti.

U skladu s rečenim, čini se korisnim razlikovati osnovni, dopunski i prošireni proizvod seokog turizma (slika 2.2). Okosnicu, fokalnu točku, a time i centralnu temu razvoja seoskog turizma u nas trebala bi predstavljati turistička ponuda/turističke usluge u sklopu dobro uređenog i s okolinom stopljenog seoskog domaćinstva (agroturizam) koje valja shvaćati kao autonomnu turističku atrakciju na koju bi se, potom, ovisno o interesima različitih skupina korisnika usluge, kreativno nadovezivali različiti elementi ponude dodatnog i proširenog proizvoda.

Slika 2.2: Ključne sastavnice seoskog turizma

Izvor: Institut za turizam - autori

3. INSTITUCIONALNI OKVIR

Pravno-regulatorni okvir relevantan za razvoj turizma u ruralnim prostorima RH odnosi se kako na institucije/organizacije, tako i na zakonske propise koji su od posebnog interesa za razvoj turizma u ruralnim prostorima RH.

3.1. Institucije odgovorne za razvoj seoskog turizma RH

Ključna institucija u čijoj je ingerenciji turistički razvoj RH zasigurno je Ministarstvo turizma. Ministarsto turizma je donositelj temeljne zakonske regulative u domeni turizma i ugostiteljstva te prati, usmjerava i potiče razvoj svih turističkih proizvoda zemlje. Ministarstvo je izradilo i Strategiju razvoja turizma RH do 2020. godine u kojoj je turizam ruralnih područja, a posebice seoski turizam, identificiran kao jedan od prioritetnih turističkih proizvoda Hrvatske. U želji da operacionalizira zaključke Strategije, Ministarstvo je iniciralo i izradu Akcijskog plana razvoja turizma ruralnih područja RH.

Od 2012. godine, u Ministarstvu turizma ustrojena su tri samostalna odjela i četiri uprave: 1. Uprava za turističko tržište i međunarodnu suradnju, 2. Uprava za razvoj i konkurentnost turizma, 3. Uprava za sustavturističkih zajednica i upravljanje turističkom destinacijom te 4. Uprava za pravne poslove (NN 21/12). Razvoj turizma ruralnih područja je pod nadležnosti Uprave za razvoj i konkurentnost turizma, odnosno Sektora za razvoj posebnih oblika turizma te poduzetništva u turizmu. Unutar spomenutog Sektora formirana je i Služba za razvoj posebnih oblika turizma koja, između ostalog: (i) prati i analizira razvoj posebnih oblika turizma na kontinentu (kopnu) i moru, (ii) predlaže mjere za poticanje njihovog razvoja, (iii) prati i predlaže statističku obradu iz područja posebnih oblika turizma, (iv) prati i po potrebi sudjeluje u izradi i provođenju razvojnih planova, programa iprojekata lokalne i područne (regionalne) samouprave iz nadležnosti Službe, (v) predlaže i provodi konkretne programe razvoja posebnih oblika turizma, (vi) pruža informacije i savjetodavne usluge važne za razvoj i poticanje posebnih oblika turizma.

Osim Ministarstva turizma, izuzetno važnu ulogu za razvoj seoskog turizma RH, a to znači i seoskog turizma, ima i Ministarstvo poljoprivrede. Riječ je o ministarstvu koje je, između ostalog, nedavno izradilo, a Europska komisija prihvatilia, nacionalni Program ruralnog razvoja 2014. – 2020. kojim se detaljno razrađuju mjere podizanja konkurentnosti ruralnih područja RH, uključujući i pripadajući sustavi potpore kroz korištenje financiranja iz EU fondova. Nadalje, Ministarstvo poljoprivrede zaduženo je i za provedbu pravne stečevine Europske unije za područje sigurnosti hrane obuhvaćenu Poglavljem 12. - Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika. U tom smislu, donesen je i Zakon o hrani (NN, 46/07) koji ima za cilj osigurati 'visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača u vezi s hranom, uzimajući u obzir razlike u opskrbi hranom', pri čemu je Ministarstvo poljoprivrede određeno kao središnje tijelo državne uprave nadležno za sigurnost, higijenu i kakvoću hrane (uključujući i hranu za životinje) te organizaciju službenih kontrola koje provode Ministarsvo zdravlja, Državni inspektorat i/ili druge institucije. Budući da sigurnost hrane podrazumijeva sigurnu i zdravstveno ispravnu hranu duž cjelokupnog lanca prehrane 'od polja do stola', a što uključuje proizvodnju, preradu i skladištenje hrane, te transport i stavljanje na tržište, sve pravne osobe koje posluju s hranom, uključujući i pružatelje turističkih usluga u seljačkim domaćinstvima, primarno su odgovorni za njenu ispravnost u svim fazama koje su pod njihovom kontrolom.

Nadalje, za razvoj seoskog turizma RH važno je i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU koje je odgovorno za ravnomjeran regionalni razvoj. U tom smislu, primarni mu je cilj pojačano razvijati slabije razvijena područja u RH i tako smanjiti regionalne razvojne nejednakosti. Donošenjem Zakona o regionalnom razvoju, a potom i prihvaćanjem Strategije regionalnog razvoja RH, uspostavljeni su temelji upravljanja politikom regionalnog razvoja usmjereni izgradnji ukupnog razvojnog potencijala

u Republici Hrvatskoj. U sklopu Ministarstva djeluje i Uprava za regionalni razvoj koja se, između ostalog, bavi propisivanjem uvjeta i provodbom aktivnosti kojima je cilj priprema strateških i operativnih dokumenata te projekata za korištenje sredstava fondova Europske unije i ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih regionalnom razvoju.

Konačno, za razvoj seoskog turizma RH važnu ulogu zasigurno ima i Ministarstvo poduzetništva i obrta. Riječ je o ministarstvu koje stvara pretpostavke za unapređivanje konkurentnosti u svim područjima malog i srednjeg poduzetništva, obrtništva i zadrugarstva, ali i za ravnomjerni regionalni razvoj poduzetništva. U tom smislu, Ministarstvo poduzetništva i obrta aktivno potiče inovacije, razvoj novih tehnologija te osnivanje novih poduzetničkih zona. Konačno, riječ je o ministarstvu koje je osnovna poluga (provedbeno tijelo) za pripremu/provedbu strateških i operativnih dokumenata/programa za korištenje sredstava fondova Europske unije i ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih unapređenju konkurentnosti obrtništva, zadrugarstva, maloga i srednjega poduzetništva.

Također, značajnu ulogu u razvoju seoskog turizma ima i Ministarstvo financija, odnosno Porezna Uprava kroz kreiranje porezne politike. U poreznom smislu pružanje usluga u seljačkom domaćinstvu izjednačeno je sa samostalnom djelatnošću, odnosno dohodak se ostvaruje kao i na temelju obavljanja djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, djelatnosti slobodnih zanimanja i djelatnošću poljoprivrede i šumarstva.

Osim navedenih ministarstava, druge važne institucije/organizacije za razvoj seoskog turizma RH svakako su i:

Hrvatska turistička zajednica Turističke zajednice županija/gradova/mjesta Hrvatska gospodarska komora (Sektor za turizam, odnosno Zajednica ruralnog turizma pri

HGK, unutar koje djeluje i Sekcija turističkih seoskih obiteljskih gospodarstava); Hrvatska obrtnička komora Upravni odjeli za turizam/gospodarstvo pri županijama Hrvatska mreža za ruralni razvoj – riječ je o udruzi koja se zalaže za održiv razvoj ruralnih

područja Hrvatske i kvalitetan život ruralnih zajednica. U tom smislu potiče se zajedničko djelovanje, umrežavanje, partnerstvo i prijenos znanja. Mreža danas ima 34 člana, među kojima je 19 lokalnih akcijskih grupa (LAG). Načela djelovanja HMRR zasnivaju se na dobroj europskoj praksi i pristupu LEADER ('veza među aktivnostima razvoja ruralnog gospodarstva'),

Eko etno grupa – riječ je o tvrtki koja se je nastavila djelatnost Hrvatskog farmera te koja se bavi ruralnim i regionalnim razvojem te njihovom promocijom u turizmu

Regionalne razvojne agencije: ZADRA (Razvojna agencija Zadarske županije); DUNEA (Regionalna razvojna agencija Dubrovačko neretvanske županije); AZRA (agencija za razvoj Varaždinske županije); AZRRI (agencija za ruralni razvoj Istre);

Rastući broj regionalnih udruga/organizacija od kojih posebno valja izdvojiti, primjerice, sljedeće:

o Agroturizam Konavle – riječ je o udruzi koja okuplja konavoske agroturizme odnosno cjelokupnu ponudu ruralnoga turizma Konavala, ali i proizvođače tradicionalnih i autohtonih poljoprivrednih proizvoda (kao što su vino, maslinovo ulje, smokve, sir, med i sl.) kao i pojedince/obrte koji čuvaju tradicionalne konavoske vještine i zanate. Udruga okuplja preko sto članova, a sve aktivnosti provodi u suradnji s relevantnim institucijama u Republici Hrvatskoj.

o Turistička zadruga 'Dalmatinska zagora' – okuplja objekte/poduzetnike u sferi agroturizma i ruralnog turizma Dalmatinske zagore. Sjedište je u Sinju. Cilj zadruge je promicanje Zagore i njezinih autohtonih proizvoda kao jedinstvenog turističkog branda koji još nije našao svoj puni udio na hrvatskom turističkom tržištu.

o Udruga ruralnog razvoja istarskog sela – radi se o udrugi posvećenoj promicanju, razvitku i unapređivanju prava i položaja osoba koje se bave pružanjem usluga u seljačkom domaćinstvu. U tom smislu, udruga djeluje na razvoju međusobne suradnje te razmjene iskustava i proizvoda, organizira seminare, radionice i tečajeva radi podizanja razine ponude, razvija programe međunarodne suradnje te uključivanje u rad organizacija interesno povezanih za ruralni razvoj, jačanje suradnje sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj i izvan nje.

Ostale specijalizirane udruge: Hrvatska udruga poslodavaca u hotelijerstvu, Hrvatska udruga hotelijera i restoratera, Nacionalna udruga obiteljskih i malih hotela, Udruga hrvatskih putničkih agencija (UHPA), Udruga nezavisnih putničkih agenata Hrvatske (UNPAH) i sl.

3.2. Zakonodavni okvir od interesa za razvoj seoskog turizma RH

Uz druge zakone kojima se reguliraju turizam i turističko privređivanje u RH, a koji su u ingerenciji Ministarstva turizma, ovdje će se poseba pažnja obratiti samo na one zakonske akte kojima se, između ostalog, posebno regulira poslovanje u sferi seoskog turizma RH. To su, ponajviše, Zakon o pružanju usluga u turizmu (NN 68/07), Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/06) te Pravilnik o pružanju ugostiteljskih uluga u seljačkom domaćinstvu (NN 5/08).

Zakon o pružanju usluga u turizmu (NN 68/07)

Zakon uređuje način i uvjete pružanja usluga u turizmu, a što se, osim usluga turističkog posredovanja, usluga turističkog vodiča, turističkog pratitelja, turističkog zastupnika, turističkog animatora, turističkih usluga u nautičkom turizmu i turističkih usluga u ostalim oblicima turističke ponude, odnosi i na turističke usluge u seljačkom gospodarstvu ili obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu5.

Turističke usluge (radi odmora i rekreacije) koje se mogu pružati u seljačkom gospodarstvu ili obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu odnose se na poljoprivredne, šumarske, edukativne, športsko-rekreatvine i slične aktivnosti (berba voća i povrća, ubiranje ljetine, lov i ribolov, vožnja kočijom, čamcem ili biciklom, jahanje, pješačenje i sl.). Istodobni broj korisnika usluge ne smije biti veći od 80.

Na seljačkom gospodarstvu se za goste koji koriste uslugu smještaja mogu organizirati i pružanje izleta, pri čemu istodobni broj korisnika usluge ne smije biti veći od 50.

Za pružanje turističkih usluga na seljačkom domaćinstvu potrebno je ishoditi rješenje o odobrenju za pružanje turističkih usluga na seljačkom domaćinstvu od nadležnog ureda prema mjestu pružanja usluga. Članu seljačkog gospodarstva koji je ishodio rješenje o odobrenju mogu, u pružanju turističkih usluga, pomagati i članovi njegovog domaćinstva.

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/06)

Zakonom se uređuje način i uvjeti pod kojima pravne i/ili fizičke osobe mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost. Ugostiteljska djelatnost obuhvaća pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i usluživanje pića/napitaka, pružanje usluga smještaja kao i usluge 'cateringa'. Zakon posebno definira i turističke usluge u domaćinstvu i seljačkom domaćinstvu. U tom smislu, turističke usluge na seljačkom gospodarstvu ili obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu mogu uključivati:

Pripremanje i usluživanje toplih/hladnih jela te pića/napitaka iz

5 U postupku je proces izrade novog Zakona u pružanju usluga u turizmu, koji će, možda, u određenoj mjeri redefinirati neke odrebe vezane uz pružanje usluga na seljačkom domaćinstvu.

pretežito vlastite proizvodnje; Usluživanje (kušanje) mošta, vina/voćnih vina i njihovih

prerađevina te (jakih) alkoholnih pića kao i narezaka iz vlastite proizvodnje u uređenom dijelu stambenog/gospodarskog objekta, bez obzira je li riječ o zatvorenom, natkrivenom ili otvorenom prostoru;

Usluge smještaja u sobi/apartmanu/ruralnoj kući za odmor do najviše 10 smještajnih jedinica (20 gostiju istodobno) kao i usluge smještaja u kampu s najviše 20 smještajnih jedinica (60 osoba istodobno), ali samo za goste kojima se istodobno puržaju usluge prehrane, točenja pića i napitaka (doručak, polupansion i/ili puni pansion) iz pretežito vlastite proizvodnje;

Jela, pića i napici koji se uslužuju moraju biti uobičajeni za kraj u kojem se domaćinstvo nalazi. Pod jelima, pićima i napicima uobičajenim za kraj u kojem je seljačko domaćinstvo smatra se sve što je pripremljeno na tradicionalan način i usluženo gostu na seljačkom domaćinstvu (domaća jela, pića i napici).

Maksimalan broj gostiju koji se smože usluživati je 80 osoba.Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu (NN 5/08)

Pravilnik je donesen na temelju odredbi članka 38. stavka 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a njime se propisuju vrste, minimalni uvjeti za vrste, kategorije, uvjeti za kategorije, oznake za kategorije, način označavanja kategorija, kao i način kategorizacije objekata u kojima se pružaju usluge smještaja.

Objekt u seljačkom domaćinstvu definira se kao funkcionalna cjelina u kojoj se gostima, ovisno o vrsti, pružaju: (i) ugostiteljske usluge pripremanja i usluživanja jela, pića i napitaka, (ii) usluge smještaja te (iii) ostale usluge u funkciji turističke potrošnje.

Pravilnik je predvidio uspostavu 5 tipičnih vrsta objekata u seljačkom domaćinstvu, pri čemu sve vrste objekata moraju ispunjavati posebno definirane minimalne uvjete. To su: (i) vinotočje/kušaonica, (ii) izletište, (iii) soba, (iv) apartman, (v) kamp.

Vinotočje/kušaonica je objekt u kojem se pripremaju/uslužuju vina, voćna vina, proizvodi od vina/voćnih vina, alkoholna pića, ali i naresci (suhomesnati proizvodi, sirevi i sl.) i/ili namazi koji se sljubljuju s tim pićima za najviše 80 osoba istodobno.

Izletište je objekt u kojem se pripremaju/uslužuju topla i hladna jela te pića/napici za najviše 80 osoba istodobno.

Soba je objekt u kojemu se gostima pružaju usluge smještaja, pri čemu je obvezna i usluga prehrane, pića i napitaka (doručka ili polupansiona ili pansiona).

Apartman je objekt u kojem se gostima pružaju usluge smještaja, pri čemu gost može sam pripremati i konzumirati hranu. Neovisno o tome, obvezna je i usluga prehrane, pića i napitaka (doručka ili polupansiona ili pansiona).

Kamp je objekt u kojem se gostima pružaju usluge kampiranja (smještaja na uređenom prostoru na otvorenom – na kamp mjestu i/ili kamp parceli), uz korištenje pokretne opreme za kampiranje. U kampu se moraju pružati usluge prehrane, pića i napitaka (doručka ili polupansiona ili pansiona). Na prostoru kampa mogu se nalaziti i trgovački objekti u funkciji turističke

potrošnje, koji su organizirani, ustrojeni i/ili posluju sukladno posebnim propisima.

Vrste objekata soba, apartman i kamp kategoriziraju se u tri kategorije: (i) jedno sunce, (ii) dva sunca te (iii) tri sunca.

Svi objekti seljačkog domaćinstva moraju usluživati pretežito: (i) poljoprivredne proizvode proizvedene na seljačkom domaćinstvu koje pruža ugostiteljske usluge (vlastita proizvodnja), (ii) poljoprivredne proizvodi proizvedene na drugim seljačkim gospodarstvima upisanim u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava (u neposrednoj blizini), (iii) šumske proizvode, samoniklo bilje, gljive, puževe, žabe, ribe i druge vodene i morske organizme te divljač, koje član seljačkog domaćinstva ulovi, ubere ili kupi.

Proizvodi iz pretežito vlastite proizvodnje moraju biti proizvedeni, ulovljeni, ubrani ili kupljeni u kraju gdje se nalazi seljačko domaćinstvo ili gospodarstvo (domaći poljoprivredni proizvodi). Pod proizvodima koji ne moraju biti iz pretežito vlastite proizvodnje smatraju se oni koji služe pripremi domaćih jela, pića i napitaka (brašno, riža, margarin, maslac, ulje, sol, svi začini, šećer, med, mineralna voda, čaj, kava i sl.).

Analiza prethodno navedenih zakonskih odredbi koje reguliraju pružanje turističkih usluga u ruralnom turizmu, upućuje na sljedećih nekoliko zaključaka:

Pružanjem turističkih usluga na seljačkom domaćinstvu mogu se baviti samo domaćinstva koja su registrirana kao poljoprivredni proizvođači;

Seljačka domaćinstva ne smiju svojim gostima nuditi/usluživati prehrambene proizvode/pića trgovačkog porijekla, ukoliko isti nisu prethodno prerađeni i iskorišteni u spravljanju domaćih jela (primjerice, meso za roštilj, pivo, Coca-Cola i sl.);

Maksimalni kapaciteti objekata u seljačkom domaćinstu definirani su previše kruto; Nedovoljno jasna politika zapošljavanja (sezonskih) radnika koji nisu članovi obitelji za

potrebe pružanja turističkih usluga na seljačkom domaćinstvu.

Osim ograničenja koja proizlaze iz prethodno navedenih zakonskih akata, valja imati na umu i činjenicu da je bavljenje turističkom aktivnosti od strane seljačkih domaćinstava nas dodatno, indirektno, otežano i cijelim nizom zakona/pravilnika/provedbenih propisa u ingerenciji osobito Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravlja koji, svaki na svoj način, dodatno ograničavaju poduzetničku aktivnost u pružanju turističkih usluga na seljačkom domaćinstvu.

Pritom, posebno valja ukazati na propise koji reguliraju sigurnost hrane kojima se poduzetnici/vlasnici seljačkih domaćinstava moraju pridržavati, a koji su, uz Zakon o hrani (NN 46/07, 84/08, 55/11), posebno regulirani i kroz niz podzakonskih akata kao što su, primjerice:

Pravilnik o higijeni hrane (NN 99/07, 27/08, 118/09) Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla (NN 99/07, 28/10, 45/11) Pravilnik o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije postupanja u skladu s

odredbama propisa o hrani i hrani za životinje, te propisa o zdravlju i zaštiti životinja (NN 99/07, 74/08)

Pravilnik o službenim kontrolama hrane životinjskog podrijetla (NN 99/07, 28/10, 94/11, 51/12)

Pravilnik o mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 74/08, 156/08, 89/10, 153/11) te Pravilnik o dopunskim djelatnostima na OPG-u (NN 76/14).

3.3. Programi poticaja i potpora

Nakon pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, sustav poticaja i potpora u funkciji razvoja seoskog turizma u nas bitno se promijenio. U tom smislu, valja posebno istaknuti činjenicu da se najveći dio poticaja odvija preko Ministarstva poljoprivrede, pri čemu je do 2013. godine posebno značajan bio pretpristupni IPARD program (osobito mjera 302 - Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti6 i mjera 202 - Priprema i provedba lokalnih strategija ruralnog razvoja - LEADER 7). Nakon zatvaranja IPARD programa, a usprkos činjenici da se sredstva po toj osnovi i dalje alociraju, razvoj turizma na ruralnim područjim RH potiče se kroz mjere nedavno usvojenog Programa ruralnog razvoja za razdoblje 2014. – 2020. godine, pri čemu su za razvoj turizma posebno važne mjera 6 i mjera 7.

Osim Ministarstva poljoprivrede, poticanje razvoja seoskog turizma moguće je i u sklopu operativnog programa 'Konkurentnost i kohezija' (provedbeno tijelo: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU), odnosno 'Učinkoviti ljudski potencijali (provedbeno tijelo: Ministarstvo rada i mirovinskog sustava).

Aktualni programi poticanja razvoja seoskog turizma RH detaljnije su prikazani u sljedećem tabličnom prikazu:

Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. –

2020.

Mjera 6: Razvoj poljoprivrednih

gospodarstva i poslovanja

Provedbeno tijelo: MP

Podmjera 6.2. Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području

Korisnici poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika u

rangu mikro i malih poslovnih subjekata, fizičke osobe u svojstvu nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednog

gospodarstva koji pokreću novu nepoljoprivrednu djelatnost u ruralnim područjima.

Potpora se dodjeljuje za novu nepoljoprivrednu djelatnost koja nije započeta do vremena podnošenja Zahtjeva za potporu.Namjena sredstava:

Potpora se dodjeljuje za provođenje aktivnosti navedenih u Poslovnom planu.

Prihvatljive su aktivnosti iz sektora: turizam u ruralnom području; tradicijski, umjetnički obrti, izrada suvenira; usluge u ruralnim područjima; prerada/ trženje proizvoda.

Potpora: Do 100% ukupnih prihvatljivih troškova, 50.000 EUR-a po korisniku

6 Ciljevi ove mjere bili su: (i) povećanje prihoda korisnika iz ruralnog stanovništva kroz razvoj i diversifikaciju ruralnih aktivnosti na farmi i/ili izvan nje, (ii) stvaranje novih mogućnosti zapošljavanja kroz razvoj i diversifikaciju ruralnih aktivnosti na farmi i/ili izvan nje, (iii) očuvanje postojećih radnih mjesta, (iv) povećanje opsega usluga za stanovnike ruralnog područja i poboljšanje kvalitete usluga koje se pružaju, te (v) poboljšanje socijalne strukture u ruralnim područjima. Lista prihvatljivih izdataka za uspostavu turističke ponude u ruralnim područjima uključivala je smještajne objekte, objekte za sportsku rekreaciju (vanjski i unutarnji sportski tereni, dječja igrališta, bazene), objekte za jahanje, objekti za slatkovodni sportski ribolov, prodajni prostor unutar vinarije, vinotočja/kušaonice, prostora za skladištenje, prostore za pripremu i/ili usluživanje hrane/pića, objekte za držanje životinja, rekonstrukcije starih tradicijskih kuća i gospodarskih zgrada u skladu s izvornom tradicionalnom arhitekturom, izgradnju parkirališta i sl. Najviša vrijednost prihvatljivih izdataka po korisniku bila 150 tisuća eura.7 Ciljevi ove mjere bili su usmjereni na: (i) stjecanje vještina te animiranje stanovnika LAG teritorija, (ii) provedbu lokalnih strategija razvoja, te (iii) projekte suradnje. LEADER pristup unutar IPARD programa obuhvaćao je: (i) podmjeru 202.1: Stjecanje vještina, animiranje stanovnika LAG teritorija, te (ii) podmjeru 202.2: Provedba lokalnih razvojnih strategija

Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. –

2020.

Mjera 6: Razvoj poljoprivrednih

gospodarstva i poslovanja

Provedbeno tijelo: MP

Podmjera 6.4. Ulaganja u razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima

Korisnici Poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika u

rangu mikro i malih poslovnih subjekata, Fizičke osobe u svojstvu nositelja ili člana obiteljskog

poljoprivrednog gospodarstva.Namjena sredstava: turizam u ruralnom području; tradicijski, umjetnički obrti, izrada suvenira; usluge u ruralnim područjima; prerada/ trženje proizvoda.Potpora: Do 70% ukupnih prihvatljivih troškova, između 3.500 – 200.000 EUR-a.

Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. –

2020.

Mjera 7: Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim

područjima

Provedbeno tijel: MP

Podmjera 7.1. Sastavljanje i ažuriranje planova za razvoj općina i sela u ruralnim područjima I njihovih temeljnih usluga te planova zaštite i upravljanja koji se odnose na lokalitete Natura 2000. i druga područja visoke prirodne vrijednosti

Korisnici: Općine i gradovi do 10.000 stanovnikaNamjena:

Izrada ili izmjena I dopuna prostornog plana uređenja općine ili grada; strateškog razvojnog programa općine ili grada;

strateških planova razvoja pojedinih gospodarskih sektora općine ili grada (poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo,

industrija, turizam, trgovina, promet, obrtništvo, građevinarstvo, informatika, energija.).

Potpora: Do 100% ukupnih prihvatljivih troškova, između 5.000 – 70.000 EUR-a

Operativni program Konkurentnost i kohezija

2014. -2020.

Operativna os 3.

Provedbno tijelo: MRRFEU

Tematski cilj: Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, poljoprivrednog sektora (za EPFRR) i sektora za ribarstvo i akvakulturu (za EFPR)

Namjena: Promicanje poduzetništva, posebno olakšavajući ekonomsko

iskorištavanje novih ideja i poticanje stvaranja novih poduzeća, uključujući putem poslovnih inkubatora (3a)

Podupiranje kapaciteta MSP-ova za rast na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim tržištima i inovacijske procese (3d)

Očuvanje, zaštita, promicanje i razvoj prirodne i kulturne baštine (6c)

OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020

Prioritetna os 3. Kvalitetni sustavi obrazovanja I cjeloživotnog učenja

Provedbeno tijelo: MRMS

TO 10. Ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje

Namjena: Poboljšavanje kvalitete iI efikasnosti kao i pristup tercijarnom i

sličnom obrazovanju s cilju povećanja uključenosti stanovništva u cjeloživotno obrazovanje

Osiguranje ravnopravnog pristupa cjeloživotnom obrazovanju za sve starosne skupine, unapređenje znanja, vještina I kompetencija radne snage kao I promocija fleksibilnih načina učenja

Unapređenje relevatnosti sustava edukacije na zapošljavanje u cilju lakše tranzicije ‘iz škole na posao’.

Izvor: Institut za turizam

4. PONUDA I POTRAŽNJA ZA SEOSKIM TURIZMOM RH

Što se tiče ponude i potražnje za seoskim turizmom RH, valja odmah naglasiti da su raspoloživi podaci rudimentarni i relativno nepouzdani. Samim tim, na toj se osnovi može samo uvjetno prosuđivati dostignutom stupnju njegovog razvoja. Više je razloga za takvo stanje: od činjenice da službena državna statistika registrira samo seljačka domaćinstva koja pružaju usluge smještaja, preko činjenice da je objekte ruralno-turističke ponude ponekad relativno teško egzaktno izlučiti iz amorfnog korpusa pružatelja usluga obiteljskog smještaja, do činjenice da se relativno velik broj noćenja o objektima ruralno-turističke ponude statistički još uvijek ne registrira (siva ekonomija). Svemu tome valja dodati i činjenicu da službena statistika ne razvrstava registrirane turističke dolaske/noćenja prema primarnom motivu dolaska, kao i činjenicu da značajan dio ukupne potražnje za seoskim turizmom čine jednodnevni posjetitelji/izletnici čija se turistička aktivnost također statistički ne prati/evidentira.

4.1. Značajke ponude

Prema zadnje dostupnim podacima Hrvatske gospodarske komore (anketa), u Hrvatskoj je tijekom 2012. godine bilo registrirano 447 seljačkih domaćinstva s ponudom različitih turističkih sadržaja/usluga, od hrane, preko smještaja, do prehrane i smještaja (tablica 4.1.).

Tablica 4.1. Broj, vrsta i teritorijalna pripadnost seljačkih domaćinstava s turističkom ponudom

ŽUPANIJA Seljačka domaćinstva

OPG-i pružatelji samo turističkih

usluga

Kušaone/Izletišta i vinotočja (samo

prehrana)

Soba, apartman,

kamp, ruralna kuća za odmor

(smještaj)

Prehrana i smještaj

I. ZAGREBAČKA 37 0 27 1 9II. KRAPINSKO-ZAGORSKA 10 2 5 1 4III. SISAČKO-MOSLAVAČKA 48 13 7 23 18IV. KARLOVAČKA 3 7 0 2 1V. VARAŽDINSKA 13 2 10 3 0VI. KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA 11 1 4 6 1VII. BJELOVARSKO-BILOGORSKA 10 1 4 5 1VIII. PRIMORSKO-GORANSKA 5 0 4 1 0IX. LIČKO-SENJSKA 4 1 2 2 0X. VIROVITIČKO-PODRAVSKA 6 0 1 3 2XI. POŽEŠKO-SLAVONSKA 8 8 7 0 1XII. BRODSKO-POSAVSKA 7 0 2 2 3XIII. ZADARSKA 22 0 9 6 7XIV. OSJEČKO-BARANJSKA 63 4 10 32 21XV. ŠIBENSKO-KININSKA 37 0 28 1 8XVI. VUKOVARSKO-SRIJEMSKA 19 0 9 1 9XVII. SPLITSKO-DALMATINSKA 24 2 20 2 2XVIII. ISTARSKA 33 1 24 1 8XIX. DUBROVAČKO-NERETVANSKA 76 0 70 3 3XX. MEĐIMURSKA 11 1 10 0 1UKUPNO 447 43 253 95 99

Izvor: HGK, 2012.

Najveći broj ovih domaćinstava djelovao je na području Dubrovačko-neretvanske županije (76) i Osječko-baranjske županije (63), a razmjerno velik ponder imale su i Sisačko-moslavačka (48) te Šibensko-kninska (37) i Istarska županija (33).

Kad je riječ o vrsti ponude, anketa HGK ukazuje na činjenicu da je najveći broj domaćinstava, njih 253 (ili 55,3%), bio orijentiran samo na usluge hrane i pića (vinotočja, izletišta, kušaone). Istodobno, 95 seljačkih domaćinstva (21,3%) pružalo je samo usluge smještaja, dok je preostalih 99 domaćinstava (22,1%) pružalo kako usluge smještaja, tako i usluge hrane i pića. Pritom valja naglasiti da je najveći broj seljačkih domaćinstava koja su pružala usluge smještaja i prehrane registriran na području Osječko-baranjske (21) i Sisačko-moslavačke županije (18). Isto vrijedi i za seljačka domaćinstva koja su pružala samo usluge smještaja. Naime, takvih je domaćinstava na području Osječko-baranjske županije bilo 32, a na području Sisačko-moslavačke županije 23.

Za razliku od informacija koje prikuplja HGK, podaci Državnog zavoda za statistiku pružaju podatke ne samo o broju i/ili vrsti turističke usluge u seljačkim kućanstavima, već i o broju te vrsti smještajnih jedinica (soba, apartman, kamp), odnosno o broju stalnih postelja koje su u funkciji seoskog turizma (tablica 4.2.). Usporedba podataka HGK i DZS, pritom, ukazuje na prilično velika odstupanja u broju seljačkih domaćinstava koje pružaju turističke usluge. Naime, za razliku od ankete HGK iz 2012. godine, prema kojoj je usluge smještaja pružalo čak 194 kućanstva, Državni je zavod za statistiku u istoj godini registrirao samo 87 takvih domaćinstava. Nadalje, posebno valja naglasiti činjenicu da je, broj raspoloživih smještajnih jedinica, a time i stalnih postelja, usprkos rastu u 2013. godini, doživio značajno smanjenje u 2014. godini.

Naime, dok su, prema podacima DZS-a, kućanstva u funkciji seoskog turizma raspolagala su u 2012. godini sa 620 stalnih postelja u 276 smještajnih jedinica, pri čemu se 229 smještajnih jedinica (ili 83,0%) odnosilo na sobe, a preostalih 47 (ili 17,0%) na apartmane, ukupni se smještajni kapacitet ruralno-turističkih domaćinsava u 2014. godini smanjio na 523 stalna kreveta u 220 smještajnih jedinica, od čega se njih 175 (ili 79,5%) odnosilo na sobe, a45 (ili 20,5%) na apartmane.

Tablica 4.2. Smještajne jedinice, stalne postelje i broj kućanstava u funkciji seoskog turizma

Godina ObjektiBroj smještajnih jedinica Stalne

posteljeBroj

kućanstavaukupno sobe apartmani kamp mjesta

2007 - 139 93 46 - 335 262008 - 173 141 32 - 395 532009 - 195 160 35 - 438 612010 - 166 142 24 - 362 462011 - 215 173 42 - 488 612012 - 276 229 47 - 620 872013 - 299 242 57 - 691 892014 - 220 175 45 - 523 58

Izvor: DSZ za pojedine godine

Što se tiče prostorne distribucije seljačkih domaćinstava, na temelju podataka DZS može se zaključiti da su Osječno-baranjska i Istarska županija, pri čemu je u svakoj od njih registrirano po 8 seljačkih domaćinstava, vodeće ruralno turističke regije Hrvatskeje (tablica 4.3.).

S druge strane, a na temelju instaliranog smještajnog kapaciteta, najveća ruralno turistička regija Hrvatske su Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija, svaka sa po 30 smještajnih jedinca (soba i/ili apartmana), dok je Istarska županija (27 smještajnih jedinica) tek na trećem mjestu. Valja istaknuti činjenicu da su Osječno-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija, prema instaliranom smještajnom kapacitetu, a sukladno podacima DZS, tek na četvrtom mjestu, svaka s po 21 smještajnom jedinicom.

Tablica 4.3. Smještajni kapacitet seljačkih domaćinstava po županijama, srpanj/kolovoz 2014*

Broj Smještajni Broj Broj Broj kreveta Stalnikućanstava kapacitet soba apartmana ukupno kreveti

Zagrebačka 5 30 28 2 69 65Krapinsko-zagorska 6 30 27 3 70 69Sisačko-moslavačka 4 14 12 2 38 36Karlovačka 3 14 11 3 50 41Koprivničko-križevačka … … … … … …Bjelovarsko-bilogorska 4 12 11 1 26 24Ličko-senjska 3 13 13 - 26 24Virovitičko-podravska … … … … … …Požeško-slavonska … … … … … …Osječko-baranjska 8 21 17 4 45 41Šibensko-kninska 4 16 13 3 44 37Vukovarsko-srijemska 6 21 20 1 52 49Splitsko-dalmatinska … … … … … …Istarska županija 8 27 18 9 74 69Dubrovačko-neretvanska 3 13 5 8 39 37Međimurska … … … … … …Grad Zagreb … … … … … …

Županija

*Točke u tablici ukazuju da podaci nisu raspoloživiIzvor: DZS, 2015.

4.2. Značajke potražnje

Prema podacima DZS za pojedine godine (tablica 4.3.), tijekom 2014. godine ostvareno je 10,5 tisuća turističkih dolazaka pri čemu su domaći gosti ostvarili 4,9 tisuća dolazaka (ili 46,8%), a inozemni 5,6 tisuća dolazaka (53,2%).

Tablica 4.4. Dolasci i noćenja ostvareni na seoskim domaćinstvima, 2006. – 2014.*

GodinaDolasci Noćenja

domaći strani ukupno domaći strani ukupno

2006 1123 1761 2 884 4049 8567 126162007 1301 1365 2666 4909 5925 108342008 2047 2044 4091 6126 8142 142682009 2664 1676 4340 6670 5984 126542010 2206 1497 3703 5087 4211 92982011 3446 1992 5438 8886 6165 150512012 … … … … … …2013 4337 4089 8426 9894 11544 214382014 4919 5591 10510 10919 15194 26113

*Točke u tablici ukazuju da podaci nisu raspoloživiIzvor: DSZ za pojedine godine

S druge strane, a kad je riječ o noćenjima, na seoskim je domaćinstvima u nas tijekom 2014. godine ostvareno 26,1 tisuća noćenja, pri čemu su domaći gosti ostvarili 10,9 tisuća (ili41,2%), a inozemni gosti 15,2 tisuće (ili 58,8%).

Prosječna duljina boravka osoba koje su boravile na seljačkim kućanstvima u ruralnim prostorima RH u 2014. godini dostigla je 2.4 dana, a što je znatno kraće od prosjećne duljine boravka, primjerice, u 2006. godini (4,4 dana). Pritom valja naglasiti i da je prosjećna duljina boravka inozemnih gostiju bila nešto duža u odnosu na domaće goste. (2,7 dana naprama 2,2 dana). Promatrajući dinamiku dolazaka i noćenja u razdoblju od 2006. do 2014. godine, može se zaključiti da se broj turističkih dolazaka na seoskim domaćinstvima povećavao po stopi od 17,5% prosječno godišnje, dok su se noćenja povećavala po stopi od 9,5% prosječno godišnje.

Što se tiče iskorištenosti kapaciteta, podaci DZS ukazuju na činjenicu da se prosječno korištenje kreveta na seljačkim domaćinstvima u nas tijekom 2014. godine kretalo na razini od oko 14% (50 dana pune zauzetosti) na godišnjoj razini. To je, u odnosu na, primjericu, 2007. godinu, povećanje za oko 5 postotnih poena (ili za 18 dana).

Prosječno korištenje kapaciteta seljačkih domaćinstava u nas uglavnom se podudara s iskustvima nekih drugih, za hrvatsku relevantnih, europskih zemalja8, prema kojima se potražnja za većinom smještajnih kapaciteta u kontinentalnim ruralnim područjima odvija uglavnom ponajviše tijekom razdoblja srpanj – kolovoz, odnosno u trajanju od 8 do 10 tjedana godišnje. Istodobno, primjeri Grčke, Španjolske i Portugala9 ukazuju na činjenicu da bi sezona turističkog poslovanja seoskih domaćinstava u hrvatskom priobalju trebala, u prosjeku, biti nešto duža i trajati od 12 – 14 tjedana godišnje.

Na temelju podataka o broju noćenja po županijama u 2014. godini, proizlazi da su Istarska županija s 3,9 tisuća noćenja te Osječno-baranjska županija s 3,8 tisuća ostvarenih noćenja najbolje tržišno pozicionirane, odnosno najprepoznatljivije hrvatske ruralno-turističke regije.

Tablica 4.5: Ostvarena noćenja na seoskim domaćinstvima prema županijama, 2014

Županije NoćenjaBroj %

Zagrebačka županija 1.449 5,5Krapinsko-zagorska županija 1.936 7,4Sisačko-moslavačka županija 1.945 7,4Karlovačka županija 2.026 7,8Bjelovarsko-bilogorska županija 748 2,9Ličko-senjska županija 1.851 7,1Osječko-baranjska županija 3.774 14,5Šibensko-kninska županija 2.582 9,9Vukovarsko-srijemska županija 2.350 9,0Istarska županija 3.859 14,8Dubrovačko-neretvanska županija 1.620 6,2Ostale županije 1.973 7,6Ukupno 26.113 100,0

Izvor: DZS, 2015.

Konačno, a što se tiče odrednica psihografskog profila gostiju koji bi trebali činiti najveći dio potražnje za seoskim turizmom RH, valja reći da se u nas još uvijek ne provode primarna istraživanja na temelju kojih bi se, relativno utemeljeno, moglo donositi zaključke o kakvim je gostima riječ. Ipak, stručna

8 Canoves, G., Villarino, M., Priestly, G., Blanco, A. (2004). Rural tourism in Spain: an analysis of recent evolution, Geoforum. 35: 755-769.9 Ibid.

literatura ukazuje na činjenicu da se, generalno gledano, može govoriti o dva osnovna tipa konzumenata ponude seoskog turizma, a što bi trebalo biti relevantno i za Hrvatsku. Radi se o:

osobama/turistima kojima je glavna atrakcija seoski način života, lokalni običaji te lokalna kulturna tradicija, kao i

osobama/turistima koji glavni užitak crpe iz boravka u prirodi i bavljenjem raznim vrstama fizičkih aktivnosti.

Uslijed različitosti psiho-fizičkih potreba koje boravak u ruralnom prostoru može zadovoljiti, različitosti aktivnosti i doživljaja koji su potencijalnim korisnicima ovih prostora na raspolaganju kao i različitim oblicima odmora koje ruralni prostor nudi, tržište seoskog turizma moguće je i detaljnije segmentirati. U tom smislu, a prema relativno recentnom istraživanju obilježja seoskih turista španjolske pokrajine Murcia10, moguće je razlikovati pet podsegmenata seoskih turista koji bi i u hrvatskom slučaju mogli biti relevantni. To su:

obiteljski orijentirani seoski turisti (oko 30% potražnje) – žele se dobro provesti sa svojom obitelji, pri čemu su im važni kvalitetni sadržaji za djecu. Samostalno organiziraju putovanje, fleksibilni su, ali preferiraju da su relativno blizu mjesta stalnog boravka;

seoski turisti u potrazi za opuštanjem (oko 25% potražnje) – traže mir i odmor, samostalno organiziraju svoje putovanje, na putu su fleksibilni. Ne zanimaju ih gotovo nikakve napornije aktivnosti, a osobito ne one vezane uz seoski način života i kulturu;

aktivni seoski turisti (oko 17% potražnje) – aktivni su i vole kako aktivnosti na otvorenom, tako i kulturne aktivnosti (posjet kulturnim atrakcijama), ali ih ne zanima pretjerano seoski način života. Važna im je cijena i ne vole putovati daleko. Uglavnom putuju bez djece i/ili nemaju djece, stariji su od 30 godina i fakultetski obrazovani. Smještaj traže i rezerviraju putem Interneta;

turisti u potrazi za ruralnim načinom života (oko 15% potražnje) – jedini tržišni pod-segment kojeg izrazito zanimaju seoske aktivnosti, tradicionalna hrana i kontakt s lokalnim stanovnicima;

turisti koji samo žele smještaj u seljačkom domaćinstvu (11% potražnje) – provođenje odmora s prijateljima je njihova glavna motivacija, te ih pretjerano ne zanima ništa što nije u sklopu ponude domaćinstva na kojem se nalaze.

10 Molera, L. i Albaladejo, I. P: (2007). Profiling segments of tourists in rural areas of South-Eastern Spain. Tourism Management. 28:757-767.

5. MEĐUNARODNO RELEVANTNI TRENDOVI ZA RAZVOJ SEOSKOG TURIZMA

Iako seoski turizam ima svoje korijene još na početku prošlog stoljeća, riječ je o proizvodu koji se omasovio tek tijekom 1960-tih godina, da bi već oko 1980-tih ušao u fazu zrelosti i stagnacije. Ipak, ovaj je proizvod svoj pravi procvat ponovno doživio unazad posljednjih nekoliko godina, ponajviše uslijed simultanog djelovanja nekoliko činitelja koji će, očekuje se, nastaviti poticati rast potražnje za njim i u budućnosti. Riječ je o sljedećim činiteljima:

putovanje postaje emotivna potreba i sastavni dio života koji se više ne smatra luksuzom - . Odluke o putovanju sve se više donose temeljem emotivne vrijednosti putovanja, odnosno procjene koliko će putovanje biti u skladu sa odabranim životnim stilom te hoće li omogućiti neku vrstu kreativnog, fizičkog ili duhovnog razvoja.

promjene u globalnom svjetonazoru – gospodarski razvoj, rastuća razina obrazovanja i, općenito, rast blagostanja, posebice u razvijenim zemljama, sve više pridonose tranziciji ka post-materijalističkim društvenim vrijednostima ekonomije doživljaja. Temeljna vrijednosna promjena koncepta, od ‘imati’ ka ‘činiti i doživjeti’, generira nove obrasce ponašanja te pojavu tzv. ‘novog kupca’. Riječ je o kupcu koji je izrazito ekološki osviješten te koji od svakog turističkog putovanja traži ne samo bijeg od svakodnevne rutine, već i što je moguće više novih iskustva, kvaliteteni doprinos vlastitom samoodređenju, proširivanju vlastitih spoznaja, ali i prvorazrednu zabavu.

naturofilija (eng. naturophilia) – uz to što su kvaliteta okoliša i njegova očuvanost danas općeprihvaćene i sveprisutne vrijednosti koje zauzimaju centralni dio politike turističkog razvoja sve većeg broja zemalja/turističkih regija, povratak prirodi te život u skladu s prirodom predstavlja sve izraženiji trend u velikom broju visoko razvojenih zemljama svijeta. U tom smislu, stanovnici velikih urbanih centara najveći su i rastući konzumenti očuvanog, često i idealiziranog ruralnog prostora;

izgubljena veza s ruralnim prostorom – dok je, barem u većini visoko-razvijenih zemalja Europe, još pred 40-tak godina, gotovo svaki stanovnik grada imao neke obiteljske veze s ruralnim prostorom, ove su veze do 1990-tih gotovo potpuno izgubljene. S druge strane, sve je učestalija pojava tvz. urbanih poduzetnika i umirovljenih stanovnika gradova koji investiraju u nekretnine u ruralnom ambijentu, pretvarajući ih, ili u vlastiti drugi dom, ili u objekte za iznajmljivanje gostima;

autentičnost doživljaja – u turizmu toliko bitan 'osjećaj za mjesto' sve više usmjerava i razvoj turizma u ruralnim prostorima. Samim tim, ambijentalnost smještaja, lokalni 'štih' u opremanju interijera, tradicionalno spravljena hrana te komunikacija s lokalnom populacijom i uranjanje u njihovu svakodnevnicu postaju ključni činitelji u privlačenju potražnje.

sve veća segmentacija turističkog tržišta prema prevladavaljućem životnom stilu – u posljednjih desetak godina evidentan je trend razvoja ‘lifestyle’ turističkih putovanja. Sukladno postavkama ekonomije doživljaja, riječ je o kreiranju doživljaja koji ‘teče’ od izbora vrste, kvalitete i lokacije smještaja, preko izbora vrste i načina prehrane, do izbora poželjnih aktivnosti u cilju relaksacije, kulturnog uzdizanja, upoznavanja lokalnih običaja i sl.

rast interesa za putovanjima koja ‘maksimiziraju’ raspoloživo vrijeme – sve veća opterećenost i svakodnevni stres na radnom mjestu potiče odlazak na veći broj kraćih odmora tijekom godine, osobito u kontekstu 'punjenja baterija' i psihofizičke rekuperacije. Riječ je o odmorima podjednako povezanim kako s pasivnim opuštanjem, tako i s različtim rekreativnim aktivnostima u prirodi. U tom smislu, za sve veći broj radno-aktivnih osoba ruralni prostor predstavlja idealan izbor kako zbog njegove blizine i mogućnosti za opuštanje, tako i zbog pristupačnih cijena.

6. PRIMJERI DOBRE PRAKSE U KONKURENSTKOM OKRUŽENJU

Iako je seoki turizam u posljednjih dvadesetak godina prerastao ne samo u važan dio integralnog turističkog proizvoda, već i u izuzetno važan segment turističke prepoznatljivosti mnogih zemalja, pristup njegovo razvoju u većini turistički razvijenih i za Hrvatsku relevantnih europskih zemalja, kao i institucionalno-pravni okvir u kojem se seoski turizam odvija, uključujući i terminologiju koja se pri tome koristi, značajno se razlikuju od zemlje do zemlje. Neovisno o tome, promatrajući udjel seoskog turizma u ukupnosti ruralnog turizma, on iznosi između 15% i 20%, što znači da ponudu seoskog turizma u Europi čini oko 100,0 tisuća smještajnih jedinica s oko 1,3 milijuna kreveta, pri čemu se na njima ostvaruje prihod od oko 12 milijardi eura godišnje. Nadalje, prema udjelu domaćinstava koja se bave seoskim turizmom u ukupnom broju poljoprivrednih domaćinstava prednjače Austrija (8%) i Francuska (6%)11.

U namjeri da se primjeri dobre poslovne prakse iz zemalja relevantnog konkurentskog kruga, u mjeri u kojoj je to poželjno i/ili moguće, ugrade u postojeći hrvatski institucionalno-regulatorni okvir, u nastavku se detaljnije iznose ključne odrednice poslovno-legislativnog okruženja u izabranim, za Hrvatsku relevantnim zemljama EU, kao i poslovni rezultati koje te zemlje ostvaruju u seljačkim domaćinstivima/objektima ruralno-turističke ponude.

6.1. Austrija

Što se tiče značajki poslovno-legislativnog okruženja relevantnog za razvoj seoskog turizma, a time i ruralno-turističkih područja Austrije, potrebno je istaknuti sljedeće:

Vrsta ponude

Zakonom je definiran samo pojam Urlaub am Buernhof (ekvivalent agro-turizma), dok je tematiziranje objekata i specificiranje minimalnih standard opremanja i/ili usluživanja prepuštena nacionalnoj udruzi pružatelja usluga u ruralnom turizmu. Razlika između ruralnih domaćinstava temelji se ponajviše na dominantnom motivu dolaska/doživljaju.

Standardi kvalitete

Zakon ne propisuje obvezu kategorizacije/standardizacije objekata ruralno-turističke ponude već taj posao obavlja nacionalna udruga pružatelja usluga u ruralnom turizmu (Urlaub am Bauernhof) uz podršku nadležnih ministarstava. Razrađeno je 150 kriterija (na razini minimalnih uvjeta) koji se odnose na. (i) značajke domaćinstva/ objekta (lokacija, proizvodne aktivnosti, način zbrinjavanja otpada i sl.), (ii) uređenost objekta/kvalitetu interijera te (iii) kvalitetu/raznolikost dodatnih usluga. Svaki od 150 kriterija se boduje, pri čemu veći broj bodova podrazumijeva i bolju kategorizaciju. Maksimalan broj bodova je 250. Ovisno o kvaliteti, ruralna se domaćinstva označavaju u rasponu od dva (najniža kvaliteta) do četiri cvjetića (najviša kvaliteta).

Kontrola kvaliteteKontrola kvalitete obavlja se svake dvije godine od strane tročlane komisije iz redova Nacionalne udruge pružatalja usluga u ruralnom turizmu.

Tematiziranje ponude • Domaćinstva s bio proizvodnjom• Wellness farme/domaćinstva

11 Za razliku od ovih zemalja, u Hrvatskoj se samo 0,1% poljoprivrednih domaćinstava bavi turizmom. Vidjeti o tome više u: Bačac, R. (2011). Priručnik za bavljenje seoskim turizmom, Ministarstvo turizma RH.

• Baby & child friendly farme/domaćinstva• Domaćinstva specijalizirana za jahanje• Bike friendly domaćinstva/farme• Vinska domaćinstva/farme• Domaćinstva/farme specijalizirana za edukacije/seminare• Domaćinstva/farme specijalizirane za branje ljekovitog/aromatičnog

bilja• Domaćinstva prilagođena osobama sa specijalnim potrebama

Nacionalne udruge

• Urlaub am Bauernhof predstavlja najefikasniju, najinovativniju i najbolje financiranu krovnu udrugu za promociju i razvoj seoskog turizma/turizma na ruralnim područjima u Europi. Riječ je o ne-profitnoj udruzi privatnog karaktera s godišnjim budžetom u visini od 1,25 milijuna eura koja stalno zapošljava 22 osobe na punom radnom vremenu. Na čelu udruge je tijelo od 5 osoba (Predsjednik i članovi uprave) koje biraju predstavnici regionalnih grupa i ključni dionici ruralnog turizma. Udruga je snažno potpomagana kako od strane Ministarstva poljoprivrede, tako i od Ministarstva gospodarstva (50% godišnjeg proračuna), dok se preostalih 50% proračunsih prihoda namiruje putem članarina oko 2.750 domaćinstava/članica udruge. Temeljna članarina utvrđuje se u visini od 35 eura po krevetu godišnje (+PDV), dok se dodatni iznos članarine utvrđuje ovisno o broju uvrštavanja u različite promotivne brošure/programe u koje pojedini pružatelji usluga žele biti uključeni/uvršteni. Posebno valja naglasiti i činjenicu da je svaki 7 krevet koji funkciji turističkog privređivanja u posjedu članica Uralub am Bauernhof.

Najvažnije regije • Tirol• Salzburg

Kad je riječ o kvantitativnim značajkama poslovanja ruralno-turističke ponude, valja imati na umu da u Austriji djeluje preko 15,5 tisuća turističkih seoskih domaćinstava, pri čemu je, prema podacima za 2014. godinu, oko 4,8 tisuća seoskih domaćinstava nudilo usluge smještaja. Ta su domaćinstva raspolagala s preko 36,0 tisuća postelja (Tablica 6.1.). Isto tako, na njima je ostvareno oko 358,2 tisuće turističkih dolazaka (od čega oko 79,6% inozemnih), odnosno oko 2,3 milijuna turističkih noćenja (od čega oko 84,0% inozemnih). Najveći broj seoskih domaćinstava s ponudom smještaja djelovao je na području Tirola (34,8%) i Salzburga (23,4%).

Tablica 6.1. Seoska domaćinstva i broj raspoloživih postelja u Austriji, 2014.

Pokrajina Domaćinstva Krevetibroj % broj %

Burgenland 60 1,3 377 1,0

Koruška 597 12,5 4.498 12,4

Donja Austrija 230 4,8 1.471 4,1

Gornja Austrija 323 6,7 2.562 7,1

Salzburg 1.123 23,4 9.518 26,3Štajerska 489 10,2 3.484 9,6

Tirol 1.667 34,8 11.988 33,1

Vorarlberg 302 6,3 2.279 6,3

Beč 0 0,0 0 0,0UKUPNO 4.791 100,0 36.177 100,0

Izvor: Statistik Austria

S druge strane, valja naglasiti i činjenicu da se u seoskom turizmu Austrije ostvari se, u godišnjem prosjeku, oko 1,0 do 1,2 milijardi eura prihoda, pri čemu je prosječna bruto popunjenost smještajnih kapaciteta na razini od oko 30% (108 dana pune zauzetosti). O zadovoljstvu boravkom najbolje svjedoči podatak da se oko 50% godišnjeg prihoda po osnovi seoskog turizma u Austriji odnosi na goste koji su već provodili odmor u nekim od objekata austrijske ruralno-turističke ponude.

6.2. Italija

Ponajviše zbog izrazite depopulacije ruralnih područja te, s tim povezanim opadanjem proizvodnje izvornih poljoprivrednih proizvoda, Italija je jedina zemlja Europe koja je još 1985. godine donijela poseban Zakon o agroturizmu (legge quadro) kako bi se revitalizirao ruralni prostor. Riječ je o okvirnom zakonu koji svakoj talijanskoj regiji omogućava da donese svoji vlastiti, po mjeri krojen, zakon o agroturizmu, vodeći računa o regionalnim razlikama/specifičnostima.

Bitne značajke poslovno-legislativnog okruženja relevantnog za razvoj seoskog turizma, a time i ruralno-turističkih područja Italije, sažete su u sljedećem tabličnom pregledu:

Vrsta ponudeZakon ne propisuje tipove/vrste ponude, već samo naziv ‘agroturismo’. Razlika između ruralnih domaćinstava temelji se ponajviše na dominantnom motivu dolaska/doživljaju.

Standardi kvalitete

Iako postoji okvirni nacionalni zakon o agroturizmu (legge quadro) kojim se ozakonjuje seoski turizam ako vrsta turističke ponude, svaka regija ima mogućnost donijeti vlastiti zakon te propisati standardizaciju ponude. Obvezni standardi odnose se na propisivanje minimalnih uvjeta kojima valja udovoljiti (kvaliteta smještaja, osiguranje gostiju/objekta, sanitarno-higijenske norme, registracija I sl.), dok se dopunski standardi odnose na dodatnu ponudu (sadržaje i/ili uslugu).

Standardizacija ponude temelji se na principu samocertificiranja. Drugim riječima, vlasnik ruralnog domaćinstva popunjava propisani klasifikacijski obrazac čiju istinitost provjerava općinski ured zadužen za poljoprivredu. Ovisno o kvaliteti, ruralna se domaćinstva, primjerice u Toskani, označavaju u rasponu od jednog (najniža kvaliteta) do tri klasa žita (najviša kvaliteta). Jedan klas podrazumijeva zadovoljavanje samo minimalno propisanih standarda kvalitete. Tri klasa impliciraju da ruralno domaćinstvo, osim zadovoljavanja minimalnih standarda, ima: (i) organiziranu (na kućnom pragu) prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda/prerađevina, (ii) najmanje 9 od maksimalnih 40 mogućih sadržaja/usluga (kao što su, primjerice, edukacijski programi, kreativne radionice, organizirano kušanje vina, mogućnost za bavljenje ‘outdoor’ aktivnostima i sl.), (iii) voditelja domaćinstva koji je osposobljen za agroturističkog tehničara, (iv) ekološku proizvodnju ili proizvodnju tradicijskih proizvoda kao i (v) određene sadržaje botaničke, arhitektonske i/ili povijesne vrijednosti.

Kontrola kvalitete Kontrola kvalitete vrši se svake tri godine

Tematiziranje ponude • Edukacijski programi

• Sportske aktivnosti• Kulturne i tradicijske aktivnosti• Vjersko-kulturne aktivnosti• Rekreacijske aktivnosti (outdoor)• Ekskurzije• Jahanje

Nacionalne udruge

• Agriturist• Turismo Verde• Terranostra• Anagritur

Najvažnije regije • Toskana• Trentino-Alto Adige

Što se tiče osnovnih statističkih podataka o broju seljačkih domaćinstava, u Italiji je, u godišnjem prosjeku od 2008. do 2012. godine, bilo registrirano oko 20,9 tisuća gospodarstava koja su raspolagala s ukupno 224,9 tisuća postelja (tablica 6.2.). Najvažnije regije prema broju registriranih kućanstava/raspoloživih kreveta su Toscana (4.108 objekata - 19,7% te 54,0 tisuće kreveta – 24,0) te Trentino-Alto Adige (3.506 objekata – 16,8% te 27,3 tisuće kreveta – 12,1%).

Tablica 6.2: Seoska domaćinstva i broj raspoloživih postelja u Italiji, prosjek 2008- 2012.REGIJA/POKRAJINA

broj % broj %Piemonte 1.220 5,8 9.582 4,3Valle d'Aosta/Vallée d'Aoste 53 0,3 510 0,2Liguria 567 2,7 8.031 3,6Lombardia 1.521 7,3 12.189 5,4Trentino-Alto Adige/Südtirol 3.506 16,8 27.271 12,1Bolzano/Bozen 3.098 14,8 23.406 10,4Trento 408 2,0 3.865 1,7Veneto 1.449 6,9 12.400 5,5Friuli-Venezia Giulia 614 2,9 3.965 1,8Emilia-Romagna 1.106 5,3 8.719 3,9Toscana 4.108 19,7 54.043 24,0Umbria 1.280 6,1 21.697 9,6Marche 880 4,2 10.108 4,5Lazio 884 4,2 10.848 4,8Abruzzo 653 3,1 7.031 3,1Molise 104 0,5 754 0,3Campania 458 2,2 3.627 1,6Puglia 353 1,7 8.526 3,8Basilicata 112 0,5 1.115 0,5Calabria 577 2,8 7.311 3,3Sicilia 633 3,0 10.428 4,6Sardegna 819 3,9 6.778 3,0UKUPNO 20.897 100,0 224.933 100,0

KrevetiDomaćinstva

Izvor: Statistical Yearbook, 2014, Istat.

S druge strane, budući da talijanska službena statistika ne iskazuje eksplicite noćenja na seljačkim gospodarstvima (tzv. 'agriturismi'), njih je moguće samo okvirno procijeniti. U tom smislu, a polazeći od udjela broja noćenja koja se ostvaruju na seljačkim domaćinstvima u ukupno ostvarenim noćenjima u svim ne-hotelskim noćenjima, može se zaključiti da je u 2012. godini (zadnja dostupna godina) na svim seljačkim domaćinstvima ostvareno oko 10,5 milijuna noćenja. Od ukupnog broja noćenja na 'agriturismima', oko 4,8 milijuna noćenja ostvarili su rezidenti Italije, a preostalih oko 5,7 milijuna noćenja strani državljani. Isto tako, indikativno je da noćenja ostvarena na seljačkim gospodarstvima u Italiji, predstavljaju samo oko 3% ukupno realiziranih noćenja.

Konačno, a što se tiče stupnja korištenja kapaciteta, bruto iskorištenost kreveta na seljačkim se gospodarstvima Italije kreće na razini od oko 12,7% prosječno godišnje (ili oko 46 dana pune zauzetosti).

6.3. Slovenija

Prvi počeci seoskog turizma u Sloveniji datiraju još od prije 30 godina, pri čemu se on smatra ponajviše dodatnim (sekundarnom) djelatnišću domaćinstava koja se bave poljoprivredom. Poslovanje u sferi seoskog turizma u Sloveniji regulirano je Zakonom o poljoprivredi te Zakonom o ugostiteljstvu. Odrednice poslovno-legislativnog okruženja relevantnog za razvoj seoskog turizma, a time i ruralno-turističkih područja Slovenije, detaljnije su prikazane u sljedećem tabličnom pregledu:

Vrsta ponude

• Domaćinstva sa smještajem (sobe i/ili apartmani) a što uključuje i ponudu prehrane. Gosti mogu birati između noćenja s doručko, polupansiona i punog pansiona, a mogu im se nuditi i različite dodatne usluge.

• Izletišta su oblik ponude domaćinstava koje nude samo uslugu hrane i pića te su najčešće otvorena samo uz prethodnu najavu, odnosno u dane vikenda (petak, subota, nedjelja)

• Vinotočja su oblik ponude domaćinstava na kojima se, uz vlastito vino i slične prerađevine, nude isključivo hladni naresci. Otvorena su, u pravilu, samo uz prethodnu najavu, odnosno u dane vikenda (petak, subota, nedjelja), a smiju poslovati sve dok ne prodaju svo vino vlastite proizvodnje.

• Osmice su poljoprivredna domaćinstva koja nisu uređena kao seoska gospodarstva, a mogu poslovati najviše dva puta godišnje u trajanju od po 10 dana tijekom kojih im je dozvoljena direktna prodaja vlastitih proizvoda bez oporezivanja.

• Planšarije su domaćinstva koja nude sir, mlijeko i mliječne prerađevine, ali I hladne nareske te na domaćinstvu proizvedena alkoholna/bezalkoholna pica. Planšarije su otvorene samo u vrijeme sezone ispaše stoke.

• Kamp kao oblik ponude na seoskom domaćinstvu podrazumijeva osiguranje svih potrebnih priključaka koji su obvezni za normalne kampove

Standardi kvalitete

Zakonom su propisani obvezni minimalni uvjeti za kategoriju svakog oblika turističke ponude u seoskom domaćinstvu, a odnose se na opremanje objekta. Seljačka domaćinstva označavaju se, ovisno o kvaliteti, u rasponu od jedne (najniža kvaliteta) do četiri jabuke (najviša kvaliteta).

Kontrola kvaliteteStandarde kvalitete provodi nadležo ministarstvo. Kontrola kvalitete se provjerava svake 3 godine.

Tematiziranje ponude

• Ekološko seosko domaćinstvo• Seosko domaćinstvo s programom zdravog života• Seosko domaćinstvo za obitelji s djecom• Seosko domaćinstvo za djecu bez pratnje roditelja• Seosko domaćinstvo za bicikliste• Vinsko seosko domaćinstvo• Seosko domaćinstvo za osobe s posebnim potrebama

Profesionalne udruge

Združenje turističkih kmetij Slovenije (nacionalni značaj) – riječ je o udruzi koja je osnovana 1997.godine, a koje ima oko 350 članova u svim dijelovima Slovenije. Osim stalnog podizanje standarda kvalitete seljačkih gospodarstava kao i njihovog korištenja, Udruga ima za cilj i jačanje imidža ruralnih krajeva Slovenije, zadržavanje stanovništva na selu, odnosno očuvanje ravnomjerne gustoće nasljenosti kroz čuvanje radnih mjesta na selu. Za rad Udruge, bitna je suradnja s Ministarstvom poljoprivrede, šuma i hrane te Ministarstvom gospodarstva, ali i TZ Slovenije kao i s Poljoprivrednom komorom Slovenije koja pruža ne samo savjetodavne usluge, već I osigurava različite edukativne programe za sve osobe koje svoja domaćinstva žele uključiti u turističku ponudu.

Najvažnije regije

• Gorenjska• Štajerska (područje oko Podčetrteka i Kozja)• Notrenjska• Primorska

Iako je u Sloveniji u 2013. godini bilo preko 630 domaćinstava koja su nudila različte turističke usluge, samo ih je malo više od polovice nudilo usluge smještaja. Neovisno o tome, službeni statistički podaci o kretanju broja domaćinstava i smještajnih jedinica u razdoblju od 2009. do 2013. godine (tablica 6.5.) ukazuju na kontinuirani rast ponude na slovenskim 'kmetijama'. Naime, dok je u 2009. godini bilo registrirano oko 3,4 tisuće domaćinstava koje pružaju turističke usluge, njihov se broj u četiri godine povećao za novih 780 objekata ponude (prosječna godišnja stopa rasta od 7,2%).

Usprkos brzom rastu smještajne ponude, posebno valja istaknuti i činjenicu da je rast broja noćenja na seljačkim gospodarstvima Slovenije u razdoblju od 2009. do 2013. godine bio gotovo dvostruko brži od rasta kapaciteta. Naime, u navedenom se razdoblju broj turističkih noćenja na slovenskim kmetijama povećao s 83, tisuća na 125,4 tisuće noćenja, iz čega proizlazi i stopa rasta od čak 15,5% prosječno godišnje. Valja također naglasiti da je prosječna duljina boravka u slovenskim seljačkim domaćnistvima negdje oko 2,2 dana.

Tablica 6.4: Broj kućanstava, soba i postelja u seljačkim domaćinstvima Slovenije, 2009 - 2013

Godina Broj kućanstva Broj soba Broj

posteljaStalne

postelje2009 262 1.283 3.738 3.3682011 310 1.484 4.411 3.9322013 325 1.548 4.661 4.148

Izvor: Statistični urad RS

Struktura noćenja u 2014. godini, a slično je i u prethodnim godinama, ukazuje na znatno veći interes inozemnih gostiju. Naime, ovi su gosti u strukturi dolazaka i noćenja sudjelovali o oko dvije trećine Tablica 6.5.).

Tablica 6.5: Dolasci i noćenja u seljačkim domaćinstvima Slovenije, 2013 Dolasci Noćenja Broj % Broj %Ukupno 55.545 100,0 125.401 100,0Domaći 19.101 34,4 40.549 32,3Strani 36.444 65,6 84.852 67,7

Izvor: Statistični urad RSKonačno, a što se tiče iskorištenosti kapaciteta12, bruto popunjenost seljačkih domaćinstava u Sloveniji kreće se na razini od 60 do 90 dana pune zauzetosti (16% do 24%), a što ovisi ponajviše o makro i/ili mikrolokaciji objekta, kvaliteti ponude, tradiciji i slično. Cijene koje se, pritom, ostvaruju kreću se, po osobi, u rasponu od 20 do 35 eura za noćenje s doručkom do 30 do 45 eura za polupansion. Za razliku od najma sobe, najam apartmana za cijelu obitelj/grupu prijatelja stoji od 60 do 120 eura.

6.4. Španjolska

Što se tiče značajki poslovno-legislativnog okruženja relevantnog za razvoj seoskog turizma, a time i ruralno-turističkih područja Španjolske, potrebno je istaknuti sljedeće:

Vrsta ponude

Iako kao posljedica nedostatka zakonske regulative na nacionalnoj razini danas u Španjoskoj postoji preko 30 vrsta ruralno-turističkih objekata ponude, uobičajene vrste ponude u ruralnim područjima su:

• Ruralna kuća za odmor (Casa rural, Casa de aldea, Casa de labranza, Pazo)

• Bed & Breakfast pansioni/Ruralna kuća sa sobama za iznajmljivanje (Posada, Habitaciones, Vivienda rural)

• Ruralni hotel (Rural Hotel, Albergue rural)• Kampovi u ruralnom okruženju/na seoskim domaćinstvima

Standardi kvalitete U Španjolskoj ne postoje nacionalni standardi kvalitete kao ni jedinstveni pravni okvir za kategorizrianje/klasificiranje objakata ruralno turističke ponude. Drugim riječima, u ingerenciji je svake regije/pokrajine da uspostavi vlastite kriterije/minimalne standarde kojih se ponuditelji usluga u objektima ruralno-turističke ponude trebaju pridržavati. Standardi kvalitete pojedinih regija definiraju, u pravilu: (i) opće uvjete poslovanja, (ii) značajke/kvalitetu uslužnih sadržaje te (iii) način vođenja objekta/domaćinstva. Domaćinstva/objekti ponude, primjerice u Kataloniji, označavaju se, ovisno o kvaliteti, u rasponu od jedne (najniža kvaliteta) do tri masline (najviša kvaliteta).

Specifičnost Španjolse svakako predstavlja i činjenica da se standardizacija ponude temelji se na principu vlastite inicijative. Drugim riječima, vlasnik objekta ruralno-turističke ponude/seljačkog domaćinstva

12 Koščak, M. (2013). Rural Tourism in Slovenia, Leading the Way – Communities 2020 – rural Conference in Pembrkshire, Wales, 2013.

sam popunjava propisani klasifikacijski obrazac, nakon čega inspektor regionalne udruge izlazi na teren i utvrđuju kategoriju/kvalitetu objekta.

Kontrola kvalitete Kontrola kvalitete obavlja se svakih dvije godine od strane regionalnih udruga.u

Profesionalne udruge • Nema nacionalnih udruga• Veći broj regionalnih udruga

Najvažnije regije • Castilla y Leon• Andaluzija• Katalonija

Kad je riječ o pokazateljima razvijenosti ruralno-turističke ponude, valja imati na umu da je tijekom 2014. godine u Španjolskoj bilo registrirano oko 16,1 tisuća ruralno-turističkih objekata koji su raspolagali s oko 152,2 tisuća postelja (Tablica 6.6.). Najveći broj objekat djelovao je na području Castille y Leona (3.519 ili 21,9%), Katalonije (2.034 ili 12,6%) i Andaluzije (1.630 ili 10,1%).

U svim objektima ruralno-turističke ponude Španjolske, tijekom 2014 godine registrirano je oko 7,7 milijuna noćenja, od čega se oko 75,1% odnosi na rezidente Španjolske, a samo oko 24,9% na strane državljane (tablica 6.7.). Slično kao i u distribuciji kreveta, najveći broj noćenja ostvaren je na području Castelle y Leona (1,3 milijuna 17,5%), Katalonije (937,6 tisuća ili 12,1%) i Andaluzije (717,4 ili 9,3%), odnosno Baleara (732,8 tisuća ili 9,5%).

Tablica 6.6: Broj objekata i kreveta u seljačkim domaćinstvima po regijama, stanje kolovoz 2014.

Regija/pokrajinaobjekti kreveti

broj % broj %Andalucía 1.630 10,1 13.896 9,1Aragón 1.198 7,4 9.258 6,1Asturias, Principado de 1.466 9,1 13.901 9,1Balears, Illes 315 2,0 5.948 3,9Canarias 598 3,7 3.680 2,4Cantabria 441 2,7 7.838 5,1Castilla y León 3.519 21,9 31.147 20,5Castilla - La Mancha 1.435 8,9 12.365 8,1Cataluña 2.034 12,6 16.509 10,8Comunitat Valenciana 913 5,7 9.409 6,2Extremadura 546 3,4 6.610 4,3Galicia 559 3,5 7.031 4,6Madrid, Comunidad de 246 1,5 3.823 2,5Murcia, Región de 114 0,7 1.778 1,2Navarra, Comunidad Foral de 665 4,1 4.846 3,2País Vasco 296 1,8 3.155 2,1Rioja, La 111 0,7 1.014 0,7Ceuta 0 0,0 0 0,0UKUPNO 16.086 100,0 152.208 100,0

Izvor: Instituta Nacional de Estadistica

Tablica 6.7: Ostvarena noćenja na seljačkim gospodarstvima po regijama, 2014

Regija/pokrajinaUkupno Domaći Strani

Broj % Broj % Broj %Andalucía 717.351 9,3 398.737 6,9 318.614 16,5Aragón 369.493 4,8 314.888 5,4 54.605 2,8Asturias, Principado de 623.541 8,0 582.962 10,0 40.579 2,1Balears, Illes 732.756 9,5 76.460 1,3 656.296 34,0Canarias 329.790 4,3 78.491 1,3 251.299 13,0Cantabria 417.266 5,4 369.471 6,4 47.795 2,5Castilla y León 1.355.926 17,5 1.262.598 21,7 93.328 4,8Castilla - La Mancha 430.183 5,6 413.533 7,1 16.650 0,9Cataluña 937.602 12,1 707.938 12,2 229.664 11,9Comunitat Valenciana 325.780 4,2 285.321 4,9 40.459 2,1Extremadura 304.987 3,9 282.206 4,9 22.781 1,2Galicia 308.285 4,0 251.256 4,3 57.029 3,0Madrid, Comunidad de 202.189 2,6 189.383 3,3 12.806 0,7Murcia, Región de 66.195 0,9 59.140 1,0 7.055 0,4Navarra, Comunidad Foral de 280.587 3,6 245.808 4,2 34.779 1,8País Vasco 293.089 3,8 247.289 4,3 45.800 2,4Rioja, La 55.553 0,7 52.005 0,9 3.548 0,2Ceuta 0 0,0 0 0,0 0 0,0Melilla 0 0,0 0 0,0 0 0,0

Ukupno 7.750.573100,

0 5.817.486100,

0 1.933.087100,

0 Izvor: Instituta Nacional de Estadistica

Prosječna iskorištenost smještaja u seljačkim domaćinstvima Španjolske u 2014. godini kretala se na razini od oko 14,0% (51 dan pune zauzetosti), pri čemu su izrazite razlike od regije/pokrajine do regije/pokrajine. Tako je najlošije korištenje kapaciteta zabilježila Castilla – La Manche - 9,3% (34 dana pune zauzetosti), dok su Balearski otoci zabilježili izuzetno visokih 33,8% (123 dana pune zauzetosti).

6.5. Francuska

Razvoj turizma u ruralnim područjima Francuske započeo je prije nekih 60-ak godina i to ponajviše kroz subvencije na regionalnoj razini, sve u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede. Valja naglasiti i činjenicu da su razvoj ruralnog turizma uvelike potpogli i različiti EU programi/fondovi. Posebno valja naglasiti činjenicu da se oko 75% korisnika seljačkih gospodarstava u Francuskoj odnosi na njene rezidente (domaći turisti).

Ključne značajke poslovno-legislativnog okruženja relevantnog za razvoj seoskog turizma Francuske sažeto su prikazani u sljedećem tabličnom prikazu:

Vrsta ponude • Ruralna kuća za odmor (Gites Ruraux), pri čemu valja razlikovati:o Tradicionalno uređene objekte (Gites de charme)o Poljoprivredna domaćinstva (Gites a la Ferme)o Ribolovne objekte (Gites de peche)o Objekte smještene u nacionanim parkovima/parkovima

prirode (Gites Panda) teo Objekte za zimovanje (Gites de niege)

• Bed & Breakfast objekte, pri čemu valja razlikovati:o Objekte u tradicijskim zdanjima i dvorcima (Chambres d’hotels

charmes et chateau)o Poljoprivredna domaćinstva (Chambres d’hotels a la Ferme)o Ribolovne objekte (Chambres d’hotels de peche)o Objekte smještene u nacionanim parkovima/parkovima

prirode (Chambres d’hotels Panda)o Objekte za zimovanje (Chambres d’hotels a la niege)

• Velika domaćinstva za prihvat 12 do 50 osoba (Gites d’etape), pri čemu valja razlikovati:o Poljoprivredno domaćinstvo (Gites d’etape/sejour a la Ferme)o Ribolovno domaćinstvo (Gites d’etape/sejour peche)o Domaćnistvo za zimovanje (Gites d’etape/sejour de niege)o Domaćinstva smještena u nacionanim parkovima/parkovima

prirode (Gites d’etape/sejour Panda)• Kampove, pri čemu valja razlikovati:

o Prirodni kamp (Les campings ‘nature) - do 25 osoba o Tradicionalni kamp (Les campings ‘tradition’) za maksimalno

do 150 osobao Kamp s kućicama ili za ‘kampere’ (Les villages des chalet et

mobil-homes)• Domaćinstva specijalizirana za djecu od 4 do 15 godina (Gites

d’enfants)

Standardi kvalitete

Standarde kvalitete za pružanje usluga u objektima ruralnog turizma u cijelosti određuje/propisuje nacionalno udruženje pružatelja usluga ruralnog turizma Francuske (Federation Nationale des Gites de France) uz suglasnost odgovarajućih ministarstava. Minimalni uvjeti odnose se na lokaciju objekta, uređenje, konfor i ljubaznost osoblja. Objekti ruralnog turizma označavaju se, ovisno o kvaliteti, u rasponu od jednog (najniža kvaliteta) do pet klasova kukuruza (najviša kvaliteta).

Kontrola kvaliteteKontrola kvalitete se provjerava svakih 5 godina od strane inspektora nacionalne udruge pružatelja usluga u ruralnom turizmu (Federation Nationale des Gites de France).

Tematiziranje ponude

• Tradicionalno uređeni objekti • Poljoprivredna domaćinstva • Ribolovni objekti • Objekti smještene u nacionanim parkovima/parkovima prirode • Objekte za zimovanje • Objekti za djecu

Profesionalne udruge

• Federation Nationale des Gites de France (60.000 pružatelja usluga) – riječ je o najvećoj nacionalnoj udruzi koja ima preko 95 regionalnih ureda te koja zapošljava preko 600 osoba koje na denvnoj osnovi rade s vlasnicima seljačkih domaćinstava. Udruga, između ostalog, ima za cilj ne samo promovirati ruralno-turistički odmor u autentičnom i ekološki očuvanom prirodnom okruženju, već i očuvati francusko selo/život na selu ponajviše kroz osiguranje dodatnih izvora prihoda kroz turizam.

• Bienvenue a la Ferme (5.800 pružatelja usluga)• Clevacances (29.000 pružatelja usluga)• Logis (3.000 pružatelja usluga)

Najvažnije regije

• Champagne• Provance• Dordogne• Rhone-Alps

6.6. Umjesto zaključka

Ponajviše uslijed razlika u regulatornom okviru, terminologije i ciljeva razvoja ruralnih područja u pojedinim zemljama Europe, EuroGites, najveće europsko udruženje ponuditelja usluga turizma na seoskim obiteljskim gospodarstvima, a koje predstavlja udrugu od 35 nacionalnih udruženja iz 28 zemlje Europe13, definiralo je samo minimalne kriterije kojih bi se svi ponuđači smještaja u ruralnim područjima trebali pridržavati, odnosno koji bi trebali biti integrirani u nacionalne/regionalne politike razvoja ruralnih prostora pojedinih zemalja članica. Minimalni kriteriji koje je EuroGites propisao podrazumijevaju, između ostaloga, sljedeće:

položaj domaćinstva/objekta mora biti u prirodnom okruženju – tradicijskim naseljima s manje od 5.000 stanovnika,

okruženje domaćinstva/objekta mora biti ili tipično ruralno, s izraženim značajkama tradicionalnog poljodjelstva (vizurom ne smiju dominiraju staklenici, velike proizvodne hale/pogoni), ili s izuzetnim prirodnim vrijednostima (park prirode i sl.),

turizam ne smije biti prevladavajuća aktivnost/izvor prihoda u bližem okruženju – odnos broja turističkih kreveta i broja stanovnika u ruralnim područjima ne smije biti veći od 1 : 1,

domaćinstvo/objekt mora biti smješten u okruženje bez buke ili zagađenja – prihvatljivi su jedino mirisi i/ili buka karakteristični za tradicionalnu poljoprivrednu proizvodnju,

domaćinstvo/objekt mora biti autentičnog izgleda i izraženih ambijentalnih značajki, domaćin se osobno mora skrbiti o gostu, gornji limit smještajnog kapaciteta ne smije biti veći od 40 kreveta valja osigurati društvenu održivost/prihvatljivost u smislu uklapanja u uobičajene aktivnosti

ruralnih prostora, valja osigurati povezanost s lokalnom zajednicom i mogućnost uključivanja gostiju u život lokalne

sredine, valja osigurati dostupnost lokalne gastronomije te lokalno proizvedenih (poljoprivrednih)

proizvoda/prerađevina, valja osigurati raspoloživost lokalnog folklora, običaja, zanatskih i drugih proizvoda koji svjedoče

o lokalnoj kulturi života i rada.

Osim EuroGites-a, za razvoj seoskog turizma bitna je i ideja Europske mreže seoskog turizma. Riječ je o projektu koji je iniciran u Portugalu, da bi se financiranjem iz Programa za jug INTERREG IIIC pretvorio u projekt europskog značenja u kojemu danas sudjeluju regije Portugala, Italije, Finske, Rumunjske i Poljske. Temeljni cilj ove inicijative je osmišljavanje novih turističkih proizvoda temeljenih na zaštiti i revitalizaciji socijalne, ekonomske i kulturne teksture tradicionalnih ruralnih područja. Tržišno nastupaju pod brendom „Genuineland – Europe unseen!“, kapitalizirajući na rastućem interesu za alternativnim turizmom onih koji traže drugačije doživljaje, novi način otkrivanja prirode i života s prirodom. Pored smještaja, ova inicijativa promovira kulturu i tradiciju, gastronomiju, tradicijske obrte i aktivnosti u prirodi kroz ponudu tzv. „maštovitog turizma“. Naime, riječ je o potrebi uspješnog tematiziranja različitosti, čime se pojedine regije međusobno diferenciraju. Tako je dominantna tema regije Trentino (Italija) povezana s vješticama, šamanizam je dominantna tema u Laponiji (Finska), legende planina u Aradu (Rumunjska), odnosno drvo života u Lomzi (Poljska). 13 Riječ je o ne-profitnoj organizaciji koji financiraju njene zemlje članice, ponajviše kroz godišnju članarinu. Bazična godišnja članarina iznosti €400, odnosno 40 Eurocenta po članu iz zemalja članica, pri čemu ukupna članarina po zemlji ne može biti veća od €4,000. Relativno skromni prihodi od članarina ne dozvoljavaju prevalik raspon aktivnosti.

7. KLJUČNI ČINITELJI USPJEHA ZA RAZVOJ SEOSKOG TURIZMA

Tržišni trendovi na strani potražnje, ali i odrednice postojeće dobre prakse u zemljama relevantnog konukurentskog kruga upućuju na sljedeće ključne činitelje uspjeha u razvoju seoskog turizma RH, a koje je moguće podijeliti u pet osnovnih domena:

Usluge

personalizirana usluga maksimalno ugađanje ('pampering') sudjelovanje u tradicionalnim ruralnim aktivnostima upoznavanje starih zanata i/ili vještina spravljanje lokalnih kulinarskih specijaliteta mogućnost sudjelovanja u lokalnim (tradicijskim) događanjima mogućnost za rekreaciju u prirodi (šetnje, bicikliranje, jahanje,

ribolov, kanuirane/kajakiranje i sl. ) mogućnost promatranja životinjskog i/ili biljnog svijeta

Obilježja objekta

atraktivnost lokacije ambijentalnost objekta - eksterijer i interijer (tradicijski način

gradnje, upotreba lokalnih materijala, stopljenost s okolišem, hortikulturno uređenje)

privatnost izvorna ruralna atmosfera mogućnost socijalizacije mogućnost interakcije s domaćinom

Obilježja destinacije

cjelovit turistički lanac vrijednosti (po dubini i širini) vizualni sklad infrastruktura opremljenost raspoloživost događanja (svjetovnih, sakralnih, kulturnih) kvalitetna suradnja institucija javnog i subjekata privatnog

sektora privatno-privatna partnerstva i suradnja komunalno održavanje javnih površina

Razvoj proizvoda

strateško planiranje/upravljanje razvojnim procesom na tzv. ‘community based’ principu

praćenje razvojnih trendova u turizmu kontinuirana diseminacija informacija prema privatnom sektoru osiguranje stručne pomoći/tehničke podrške u pripremi

poslovnih planova program poticaja i potpora iz lokalnih/regionalnih/nacionalnih

izvora osiguranje/raspoloživost eksternih izvora financiranja edukacija nositelja izvršne vlasti, turističkih poduzetnika i ostalih

dionika uključenih u razvoj destinacijskog proizvoda

Promocija i prodaja

nacionalna promocija ruralno-turističke ponude Hrvatske kreiranje prepoznatljivog imidža (identiteta) ruralnih područja kvalitetni web portali na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini izravna komunikacija s potencijalnim klijentima - direktni

marketing članstvo u međunarodnim udrugama/klasterima učinkovite PR kampanje

7. SWOT ANALIZA SEOSKOG TURIZMA RH

Temeljem sagledanih obilježja seoskog turizma Hrvatske s jedne strane, ali i događanja u međunarodnom okruženju s druge strane, u nastavku se iznosi SWOT matrica sa sažetim prikazom postojećih 'jakih' i 'slabih' strana hrvatskog proizvoda seoskog turizma, odnosno 'prilika' i 'prijetnji' njegovom daljnjem razvoju u budućnosti.

U cilju veće preglednosti, pritom, jake i slabe strane hrvatskog proizvoda seoskog turizma razmatrane su prema različitim karakterističnim područjima kao što su:

Resursno-atrakcijska osnova Infrastruktura Turistička ponuda Upravljanje razvojem Ljudski potencijali

JAKE STRANE SLABE STRANE

RESURSNO ATRAKCIJSKA OSNOVA Ljepota prirode (uključjući i kultivirani

krajolik) Raznolikost pejsaža (planine, rijeke, šume,

jezera…) Visoka ekološka očuvanost Stopljenost sela i prirode (ambijentalnost) Ruralna tradicija/baština Raznolika kulturna baština, osobito

nematerijalna Bogatstvo i raznolikost autentične

gastronomije Tradicijsko graditeljsko nasljeđe Rastući broj manifestacija na temu ruralne

tradicije

Nedovoljna uređenost okoliša ('zarasle njive', nedostatak fasada, dvorišta puna 'krame')

Nedovoljna valorizacija kulture života i rada Nedovoljna znanja nositelja izvršne vlasti u

turistički nerazvijenim područjima o korištenju potencijala prirodne resursne osnove

INFRASTRUKTURA Povoljan geoprometni položaj (blizina

emitivnih zemalja) Sve bolja prometna povezanost

(autoputevi, aerodromi) Sve veći broj rekreativnih mogućnosti

(bicikliranje, planinarenje/pješačenje, trekking, jahanje…)

Neadekvatnost vitalnih sustava javne komunalne infrastrukture (voda, struja, plin, oborinska i/ili otpadna odvodnja)

Kvaliteta lokalnih cesta Loše/manjkave usluge međumjesnog javnog

prijevoza

TURISTIČKA PONUDA

Rastući broj seljačkih domaćinstava Sve veća kvaliteta/raznovrsnost ponude Nekoliko prepoznatljivih regionalnih

ruralno-turističkih klasera (Istra, Baranja, Konavle, Dalmatinska zagora, Središnja Hrvatska)

Nedostatak smještaja, osobito kvalitetnog Nedovoljna širina i dubina ponude Otvorenost objekata ponude često samo uz

prethodnu najavu dolaska Nedovoljna kontrola kvalitete usluge Nedostatak interesa turističkih posrednika Nepostojanje, po mjeri krojenih, složenih

turističkih proizvoda

UPRAVLJANJE RAZVOJEM Prepoznata važnost seoskog turizma u

Strategiji turizma RH do 2020. godine Shvaćanje potrebe za jače uključivanje

ruralnih prostora u turističku ponudu RH

Nacionalni katalog 'Ruralni turizam Hrvatske'

Aktivnosti regionalnih TZ, osobito u kontinentalnim dijelovima RH

Aktivnosti regionalnih razvojnih agencija

Nedostatak nacionalne vizije razvoja seoskog turizma

Nedostatak (krovnog) razvojnog modela seoskog turizma

Zakonska prereguliranost/neusklađenost Neadekvatan sustav poticaja Ograničen apsorpcijski kapacitet povlačenja

sredstva EU fondova/programa Neadekvatna nacionalna promocija Nepostojanje destinacijskih menadžment

kompanija Nedostatak kvalitetnih programa

cjeloživotnog učenja i/ili do-obrazovanja

LJUDSKI POTENCIJALI Rastući interes lokalnog stanovništva

(poduzetnika) Prepoznata potreba za stručnim

osposobljavanjem za potrebe seoskog turizma u strukovnom obrazovanju poljoprivrednih/ugostiteljskih srednjih škola (agroturistički tehničar)

Nedovoljno razumijevanje globalnih trendova na turističkom tržištu

Nedovoljno poznavanje bitnih zakonitosti turističkog poslovanja (niska razina formalnog obrazovanja)

Loša informiranost potencijalnih poduzetnika o mogućnostima korištenja EU programa (fondova)

Nedovoljna razina znanja o destinacijskom menadžmentu od strane nositelja izvršne vlasti na lokalnoj/regionalnoj razini

PRILIKE PRIJETNJE

Povoljna kretanja na strani turističke potražnje (naturofilija, povratak korijenima, sudjelovati, a ne gledati…)

Pojačan interes nositelja turističke politike za razvoj kontitentalnih područja

Raspoloživost EU fondova/programa Primjena dobre poslovne prakse iz nekih

od zemalja u okruženju Lako dostupni Internet programi

cjeloživotnog učenja i/ili do-obrazovanja

Sve veća konkurencija (rastući broj destinacija s razvijenom ruralno-turističkom ponudom u neposrednoj blizini)

Pretjerana (nekontrolirana) komercijalizacija ruralno-turističke ponude (kič umjesto autentičnosti)

Zagađivanje okoliša/vizualna polucija Nastavak depopulacije ruralnih krajeva Odustajanje od proizvodnje tipičnih

proizvoda poradi zakonskih ograničenjaIzvor: Institut za turizam - autori

8. STRATEŠKE ODREDNICE RAZVOJA SEOSKOG TURIZMA RH DO 2020. GODINE

Vizija i ciljevi razvoja ovog, po mnogo čemu specifičnog turističkog proizvoda moraju biti usklađeni s temeljnim odrednicama razvoja hrvatskog turizma definiranim Strategijom razvoja turizma RH do 2020. godine, ali i respektirati dostignuti stupanj razvoja turizma na ruralnim područjima, osobito u kontekstu broja, raznovrsnosti ponude i/ili kvalitete usluge na hrvatskim seljačkim domaćinstvima.

8.1. Polazišta

Polazeći od odrednica Strategije razvoja turizma RH do 2020. godine, poželjan razvoj seoskog turizma u nas podrazumijeva sustavnu primjenu sljedećih razvojnih načela:

Partnerstvo – s obzirom na to da su pojedinačni poduzetnički projekti u sferi seoskog turizma sastavni dio integralnog turističkog proizvoda destinacije (regije, grada/općine), njihov tržišni uspjeh podrazumijeva horizontalnu i vertikalnu suradnju s drugim turističkim poduzetnicima na destinacijskoj razini, osobito u kontekstu stvaranja složenih turističkih proizvoda, ali i formiranja tematskih i/ili regionalnih ruralno-turističkih klastera.

Institucionalno dereguliranje – potrebno je znatno liberalizirati i pojednostavniti postojeći pravno-legislativni okvir te tako stvoriti stimulativan i transparentan institucionalni okvir koji će omogućavati kreativnost i poduzetničke inovacije.

Ekološka odgovornost – uz strogo poštivanje prostorno-planskih odrednica, kao i kapaciteta vitalnih infrastrukturnih sustava na razini destinacije, radi se, prije svega, o primjeni suvremenih tehničko-tehnoloških rješenja u gradnji i opremanju objekata ruralno-turističke ponude (npr. smanjenje toplinskih gubitaka, energetski učinkoviti sustavi grijanja/hlađenja, korištenje obnovljivih izvora energije).

Razvoj na cijelom prostoru RH – neovisno o potrebi što je moguće ravnomjernije distribucije ruralno-turističke ponude, osobitu pažnju valja davati kontinentalnim područjima i prostorima u zaleđu mora koji, zbog značajki resursno-atrakcijske osnove i/ili ruralne tradicije, imaju najveće šanse za uspjeh već u kratkom roku.

Autentičnost i kreativnost – uspješno tržišno pozicioniranje pojedinačnih seljačkih domaćinstava, osobito u kontekstu željenog iskoraka na međunarodno tržište, podrazumijeva proizvodnu/uslužnu diferencijaciju. U tom smislu, posebnu pažnju valja posvetiti osiguranju ambijentalnosti boravka kroz naglašavanje tradicijskog graditeljskog izričaja te korištenje prirodnih materijala u izgradnji i opremanju objekata turističke ponude.

Inovirani tržišni nastup – u komercijalizaciji ponude seljačkih domaćinstava ključnu ulogu moraju preuzeti elektronski mediji, pri čemu je potrebno i pojačano oslanjanje na tehnike direktnog i nišnog marketinga.

Kultura kvalitete – uspješno i dugoročno održivo pozicioniranje seljačkih domaćinstava na međunarodnom tržištu podrazumijeva uvođenje visokih standarda kvalitete kako na razini pojedinačnih projekata, tako i na razini regionalnih klastera, pri čemu naglasak valja staviti na uvođenje certifikacijskih shema i znakova kvalitete, objavljivanje liste najboljih ponuđača i slično.

8.2. Vizija razvoja seoskog turizma RH

Vizija razvoja seoskog turizma RH treba se temeljiti na sustavu vrijednosti kojim se odgovara na tri bitna pitanja: (i) kakav bi seoski turizam RH trebao biti, (ii) koji su ključni preduvjeti razvoja seoskog turizma u nas, te (iii) čime će seoski turizam RH privlačiti potražnju.

Slika 8.1: Temeljne odrednice poželjne budućnosti seoskog turizma područja RH

KAKAV BI SEOSKI TURIZAMRH TREBAO BITI?

KOJI SU KLJUČNI PREDUVJETI RAZVOJA

SEOSKOG TURIZMA RH?

ČIME ĆE SEOSKI TURIZAM RH PRIVLAČITI POTRAŽNJU?

međunarodno prepoznatljiv

visoka ekološka svijest

kvalitativno ujednačen

regionalno diferenciran povoljna investicijska klima (efikasan sustav poticaja)

zakonska deregulacija

povećanje znanja i vještina

visokom vrijednošću za novac

osjećajem 'topline'

ambijentalnošću eskterijera i interijera

ponudom tradicijski spravljenih jela/pića

bogatstvom autentičnih doživalja

stopljen s resursno-atrakcijskom osnovom

fokusirana nacionalna promocija

u skladu s očekivanjima potražnje

Izvor: Institut za turizam, Zagreb

U skladu s gornjim odrednicama, vizija razvoja seoskog turizma RH do 2020. godine glasi:

U 2020. godini seoski turizam predstavljat će konkurentan, tržišno etabliran i sve traženiji izvozni proizvod Hrvatske.

Osim zbog visoke ambijentalnosti i ekološke očuvanosti okolnog prostora, seoski turizam Hrvatske privlačit će domaću i međunarodnu turističku potražnju ponajviše autentičnim ugođajem, toplinom doma i osebujnom ponudom 'po mjeri' krojenih doživljaja prilagođenih različitim potrošačkim segmentima.

Dinamičan razvoj seoskog turizma Hrvatske bit će rezultat poticajnog poslovnog ozračja, odgovornog destinacijskog menadžmenta te visoke razine uključenosti i posvećenosti svih nositelja turističke politike na nacionalnoj i regionalnoj razini.

8.3. Ciljevi razvoja seoskog turizma RH

Polazeći od sve veće potražnje za provođenjem odmora u seoskom turizmu, ali i današnje izuzetno niske zastupljenosti ruralnih područja u strukturi smještajne ponude i/ili broju ostvarenih noćenja na tlu Hrvatske, ključni cilj razvoja seoskog turizma Hrvatske je povećavanje njegove međunarodne konkurentnosti, poželjnosti i prepoznatljivosti. Uz značajno povećanje interesa domaće i međunarodne jednodnevne potražnje, to bi trebalo rezultirati barem utrostručenjem današnjeg broja noćenja, uz ostvarivanje prosječne potrošnje po noćenju na razini od 30 eura.

Ostvarenje tako postavljenog ključnog razvojnog cilja pretpostavlja:

(i) zakonsku deregulaciju i/ili usuglašavanje zakona u ingerenciji nekoliko ministarstava, a osobito u djelokrugu rada Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Ministarstva financija (Porezna uprava) i Ministarstva zdravlja;

(ii) uvođenje prikladnog sustava poticaja (bespovratna sredstva Vlade RH, strogo namjenski krediti HBOR-a14, oslobađanje dijela komunalne naknade i sl.) usmjerenog isključivo na razvoj novih ruralno-turističkih projekata, odnosno na unapređenje turističke ponude na već postojećim seljačkim domaćinstvima;

(iii) poticanje regionalnog udruživanja seljačkih domaćinstava (regionalni tematski klasteri i/ili udruge i/ili destinacijske menadžment organizacije) ponajviše u cilju unapređenja kvalitete i njegovanja kulture izvrsnosti, ali i međusobno usuglašenog tržišnog nastupa i efikasnog sustava komercijalizacije bilo preko destinacijskih portala, bilo preko specijaliziranih turističkih agencija, bilo preko specijaliziranih internet portala;

(iv) unapređivanje sustava za tržište spremnih turističkih proizvoda/sustava doživljaja pogodnih za 'konzumiranje' i izvan glavne ljetne sezone;

(v) unapređivanje međunarodne prepoznatljivosti i poželjnosti ponude hrvatskih seljačkih domaćinstava kroz dobro osmišljenu tržišnu komunikaciju kako od strane sustava turističkih zajednica, tako i kroz ciljane promotivne aktivnosti najrazvijenijih ruralno-turističkih regija (Osječko-baranjska, Istarska, Šibensko-kninska te Dubrovačko-neretvanska županija), osobito u kontekstu pojačanog privlačenja ciljanih potrošačkih segmenata i/ili tržišnih niša (demografske skupine, psihografski profili);

(vi) umrežavanje s drugim pružateljima turističkih usluga na destinacijskoj razini u cilju kreiranja cijelog niza 'po mjeri krojenih' složenih turističkih proizvoda;

(vii) povećanje razine stručne osposobljenosti vlasnika seljačkih domaćinstava, kako na području planiranja/tržišne provjere validnosti poduzetničke aktivnosti, tako i na planu različitih aspekata dnevno-operativnog poslovanja.

8.4. Prostorni (regionalni) kontekst

Iako se čak oko 90% teritorija Hrvatske odnosi na ruralni prostor podesan za razvoj ponude seoskog turizma, sama činjenica da se u nekim ruralnim područjima zemlje seoski turizam razvija brže, intenzivnije i/ili kreativnije nego u drugim ruralnim područjima ukazuje na potrebu prepoznavanja ključnih ruralno-turističkih područja Hrvatske koja bi trebala imati svojevrsni prioritet u alokaciji poticajnih sredstava. Naime, riječ je o područjima na kojima je, već u relativno kratkom vremenu i uz znatno manja ulaganja, moguće stvoriti međunarodno prepoznatljiv i konkurentan proizvod seoskog turizma kako kroz osiguranje kritične mase seljačkih domaćinstava međusobno ujednačenih

14 Po uzoru na kreditnu liniju Ministarstva turizma 'Razvoj turizma na selu' aktualnu u razdoblju od 2007. – 2012.

standarda kvalitete, tako i kroz uspostavu zaokruženog sustava turističkih doživljaja kroz izgradnju osnovnog, proširenog i dopunskog proizvoda (vidjeti točku 2, slike 2.1 i 2.2).

U tom smislu, a polazeći od dostignutog stupnja razvijenosti seoskog turizma u ruralnim područjima Hrvatske, mjereno kako brojem registriranih seljačkih domaćinstava koje nude turističke sadržaje/usluge, tako i brojem ostvarenih noćenja, čini se da bi razvoj suvremene ponude seoskog turizma Hrvatske do 2020. godine trebalo poticati posebno na području Osječko-baranjske županije (osobito u Baranji), Dubrovačko-neretvanske županije (osobito u Konavlima) na području Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije (osobito na prostoru Dalmatinske zagore), Istarske županije (prostor središnje Istre) kao i na prostoru Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije.

Naravno proizvod seoskog turizma na svakom od ovih prostora valjalo bi međusobno difirencirati, vodeći se ponajviše odlikama resursno-atrakcijske osnove, razlikama u lokalnim graditeljskim izričajima, značajkama gastronomije, prepoznatljivosti tradicijskih manifestacija i/ili svetkovina, odnosno lokalnim običajima (kultura života i rada).

Neovisno o bržem razvoju seoskog turizma u navedim regijama, seoski turizam valjalo bi razvijati i na svim ostalim kontinentalnim područjima koja za sada ne bilježe veći broj registriranih pružatelja usluga u seoskom turizmu, ali na kojima postoji kritična masa zainteresiranih odnosno potencijalnih punktova seoskog turizma. Poželjno je da pristup tim područjima bude također poticajan, poglavito kad se radi o aktivnom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu s vrijednim resursima kao što je tradicijska građevina, proizvodnja tradicijskog proizvoda, očuvanje stare vještine i znanja u smislu starih zanata te kultivirani krajolik i zaštićeno prirodno područje.