7
Praktikum iz Biologije II Vježba br. 6 117 VEZIVNO TKIVO Vezivno tkivo ima niz različitih uloga u organizmu: vezivnu (povezuje druga tkiva , primjerice kožu sa strukturama ispod nje) gradi ovojnice (čahure) oko organa i meñusobno ih odvaja oblaže i štiti krvne žile i živce na mjestima gdje ulaze ili izlaze iz organa koštano i hrskavično tkivo imaju potpornu i zaštitnu ulogu , koštano skladišti minerale masno (adipozno) vezivno tkivo štiti tijelo od gubitka topline i mehaničkih naprezanja te predstavlja izvor energije hematopoetsko tkivo (poseban tip vezivnog tkiva) proizvodi krv krv i limfa služe za prijenos kisika i ostalih tvari u organizmu, te služe u zaštiti organizma od bolesti Vezivno tkivo grade: 1. Stanice - različite vrste stanica mezenhimskog porijekla (mezenhim je tkivo koje potječe od embrionalnog mezoderma). 2. Vlakna - neživi proteinski produkti stanica. Prema proteinima koji ih izgrañuju vlakna mogu biti: a. kolagenska - gradi ih protein kolagen, vrlo su čvrsta i otporna na istezanje b. elastična – izgrañena od proteina elastina, pokazuju svojstvo elastičnosti, tj. mogu se istezati i nakon istezanja vratiti u početni oblik c. retikularna - proteinska vlakna tvore finu mrežu nevidljivu prije diferencijalnog bojanja srebrom. Sastavljena su od kolagena i glikoproteina 3. Meñustanična tvar (ekstracelularni matriks) – može biti tekuća, polutekuća ili kruta, a čine ju dvije komponente: izvanstanična tekućina i proteoglikani , najčešće hijaluronska kiselina, hondroitin, hondroitin-sulfat i keratan-sulfat. U matriks se mogu odlagati i mineralne soli. Stanice vezivnog tkiva su obično široko razmaknute te se izmeñu njih nalazi Praktikum iz Biologije II Vježba br. 6 118 Slika 1. Rahlo (areolarno) tkivo. mnogo meñustanične tvari. U vezivnom tkivu je često prisutna dobro razvijena mreža krvnih žila. Osim što donosi kisik i hranjive tvari samom vezivnom tkivu, ponegdje služi i opskrbi drugih tkiva kisikom i hranjivim tvarima (primjerice epitelnog). Tablica 1 prikazuje tipove vezivnog tkiva. Tablica 1. Tipovi vezivnog tkiva. Vezivno tkivo u užem smislu Rahlo Gusto Formirano (bijelo vlaknasto) Neformirano (žuto elastično) Vezivno tkivo s posebnim svojstvima Masno (adipozno) Elastično Hematopoetsko Mijeloidno Limfoidno Sluzavo Krv Limfa Potporno (skeletno) vezivno tkivo Hrskavično Hijalina hrskavica Elastična hrskavica Vezivna hrskavica Koštano Kompaktno Spužvasto 1. VEZIVNO TKIVO U UŽEM SMISLU 1.1. Rahlo vezivno tkivo Rahlo vezivno tkivo, naziva se još i areolarno (Slika 1). Ispunjava prostore izmeñu mišićnih vlakana, tvori podlogu epitelnim tkivima te obavija limfne i krvne žile. Ovo se tkivo sastoji od stanica koje su rahlo razbacane u meñustaničnoj tvari. Najvažniji sastojak rahlog

VEZIVNO TKIVO - PBF

  • Upload
    others

  • View
    17

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: VEZIVNO TKIVO - PBF

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 117

VEZIVNO TKIVO

Vezivno tkivo ima niz različitih uloga u organizmu:

• vezivnu (povezuje druga tkiva, primjerice kožu sa strukturama ispod nje)

• gradi ovojnice (čahure) oko organa i meñusobno ih odvaja

• oblaže i štiti krvne žile i živce na mjestima gdje ulaze ili izlaze iz organa

• koštano i hrskavično tkivo imaju potpornu i zaštitnu ulogu, koštano skladišti

minerale

• masno (adipozno) vezivno tkivo štiti tijelo od gubitka topline i mehaničkih

naprezanja te predstavlja izvor energije

• hematopoetsko tkivo (poseban tip vezivnog tkiva) proizvodi krv

• krv i limfa služe za prijenos kisika i ostalih tvari u organizmu, te služe u zaštiti

organizma od bolesti

Vezivno tkivo grade:

1. Stanice - različite vrste stanica mezenhimskog porijekla (mezenhim je tkivo

koje potječe od embrionalnog mezoderma).

2. Vlakna - neživi proteinski produkti stanica. Prema proteinima koji ih izgrañuju

vlakna mogu biti:

a. kolagenska - gradi ih protein kolagen, vrlo su čvrsta i otporna na istezanje

b. elastična – izgrañena od proteina elastina, pokazuju svojstvo elastičnosti,

tj. mogu se istezati i nakon istezanja vratiti u početni oblik

c. retikularna - proteinska vlakna tvore finu mrežu nevidljivu prije

diferencijalnog bojanja srebrom. Sastavljena su od kolagena i

glikoproteina

3. Meñustanična tvar (ekstracelularni matriks) – može biti tekuća, polutekuća ili

kruta, a čine ju dvije komponente: izvanstanična tekućina i proteoglikani,

najčešće hijaluronska kiselina, hondroitin, hondroitin-sulfat i keratan-sulfat. U

matriks se mogu odlagati i mineralne soli.

Stanice vezivnog tkiva su obično široko razmaknute te se izmeñu njih nalazi

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 118

Slika 1. Rahlo (areolarno) tkivo.

mnogo meñustanične tvari. U vezivnom tkivu je često prisutna dobro razvijena mreža

krvnih žila. Osim što donosi kisik i hranjive tvari samom vezivnom tkivu, ponegdje služi i

opskrbi drugih tkiva kisikom i hranjivim tvarima (primjerice epitelnog). Tablica 1

prikazuje tipove vezivnog tkiva.

Tablica 1. Tipovi vezivnog tkiva.

Vezivno tkivo u užem smislu

Rahlo

Gusto Formirano (bijelo vlaknasto)

Neformirano (žuto elastično)

Vezivno tkivo s posebnim svojstvima

Masno (adipozno)

Elastično

Hematopoetsko Mijeloidno

Limfoidno

Sluzavo

Krv

Limfa

Potporno (skeletno) vezivno tkivo

Hrskavično

Hijalina hrskavica

Elastična hrskavica

Vezivna hrskavica

Koštano Kompaktno

Spužvasto

1. VEZIVNO TKIVO U UŽEM SMISLU

1.1. Rahlo vezivno tkivo

Rahlo vezivno tkivo, naziva se još i

areolarno (Slika 1). Ispunjava prostore izmeñu

mišićnih vlakana, tvori podlogu epitelnim tkivima

te obavija limfne i krvne žile. Ovo se tkivo

sastoji od stanica koje su rahlo razbacane u

meñustaničnoj tvari. Najvažniji sastojak rahlog

Page 2: VEZIVNO TKIVO - PBF

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 119

vezivnog tkiva je amorfna polutekuća meñustanična tvar. U matriksu se nalaze i snopovi

disperzno rasporeñenih kolagenih vlakana te rijetka mreža tankih ravnih vlakana

elastina, kao i rijetkih retikularnih vlakana. Stanice su različite: fibroblasti, makrofagi,

mastociti, plazma stanice i druge. Najbrojniji su fibroblasti i makrofagi.

Fibroblasti su spljoštene, vretenaste stanice koje proizvode matriks i proteinska

vlakna. Imaju ovalnu jezgru. Mogu migrirati prema ozlijeñenom tkivu i lučiti dodatna

vlakna pa imaju ulogu u zacjeljivanju rana.

Makrofagi su stanice sposobne za ameboidno kretanje i fagocitozu bakterija i

drugih stranih čestica. Poput fibroblasta, po potrebi mogu migrirati na područja

bakterijske invazije, gdje fagocitiraju bakterije i na taj način brane organizam.

Retikularno vezivno tkivo

Retikularno vezivno tkivo poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva u kojem nalazimo

samo tanka retikularna vlakna. Ima potpornu ulogu za stanice timusa, slezene i limfnih

čvorova, te koštane srži.

1.2. Gusto vezivno tkivo

Ova vrsta tkiva grañena je od istih sastojaka kao i rahlo vezivno tkivo, samo što u

meñustaničnoj tvari prevladavaju vlakna, a ne stanice. Vlakna mogu biti paralelna

(formirano vezivno tkivo, primjerice u tetivama) ili nepravilno rasporeñena (neformirano

vezivno tkivo). Gusto vezivno tkivo nije tako savitljivo kao rahlo, ali je mnogo otpornije

na djelovanje mehaničkih sila.

2. VEZIVNO TKIVO S POSEBNIM SVOJSTVIMA

2.1 Masno (adipozno) tkivo

Masno tkivo je posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice

(adipociti). Te se stanice mogu naći u vezivnom tkivu pojedinačno ili u malim skupinama,

ali ih je većina udružena u velike nakupine i čine masno vezivno tkivo. U muškaraca

normalne težine masno tkivo čini 15-20% tjelesne težine, a u žena normalne težine 20-

25%. Masno tkivo je najveće spremište energije (u obliku triglicerida) u tijelu. Potkožne

naslage masnog tkiva nalaze se u usmini (dermisu) kože i sudjeluju u oblikovanju površine

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 120

tijela, a osim potkožnih naslaga masnog tkiva, ono se nalazi i u mezenteriju, oko bubrega

i oko srca gdje služi za ublažavanje udaraca i potresanja organa. Ispunjava prostore

izmeñu drugih tkiva i tako pomaže učvršćivanju organa na njihovim položajima. Mast

slabo vodi toplinu, pa zato sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela.

Svaki adipocit je gotovo u potpunosti ispunjen središnjom masnom kapljicom koja

potiskuje citoplazmu i jezgru uz staničnu membranu (Slika 2). Ukoliko je unos hranjivih

tvari u organizam puno veći od potreba organizma, ove stanice počinju stvarati goleme

nakupine tjelesne masti.

Slika 2. a) masno tkivo; b) adipociti.

Zadatak 1: Promatranje preparata masnog (adipoznog) tkiva.

Na trajnom preparatu bubrega, u adipoznoj čahuri bubrega pogledajte masno

tkivo. Nacrtajte nekoliko adipocita i na crtežu označite sljedeće strukture:

• kapljica masti

• jezgra masne stanice (adipocita)

• citoplazma uz rub stanice

2.2. Hematopoetsko (krvotvorno) tkivo

Hematopoetsko tkivo se nalazi u koštanoj srži, a tijekom embrionalnog razvitka i

u jetri. Koštana srž ispunjava prostore u unutrašnjosti kosti. Već je makroskopski

moguće razlikovati dvije vrste koštane srži, crvenu i žutu. U crvenoj koštanoj srži

nastaju krvne stanice, dok su u žutoj koštanoj srži najzastupljenije masne stanice.

Tijekom prvih godina života cjelokupna koštana srž je crvena, a vremenom najvećim

a) b)

Page 3: VEZIVNO TKIVO - PBF

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 121

dijelom prelazi u žutu.

Koštana srž proizvodi različite stanice iz pluripotentnih krvotvornih matičnih

stanica (hemocitoblasta). Izraz pluripotentne (ili multipotentne) stanice odnosi se na

njihovu sposobnost se diferenciraju u različite stanice krvi i limfe (Slika 3).

Pluripotentne matične stanice diferenciraju se u stanice mijeloidne loze (eritrociti,

trombociti, granulociti, monociti/makrofagi, mastociti) i stanice limfoidne loze

(limfociti, stanice NK).

2.3. Krv i limfa

Krv i limfa su tekuća vezivna tkiva (krvne stanice se nalaze u tekućoj

meñustaničnoj tvari) koja omogućuju izmjenu tvari i komunikaciju izmeñu tkiva i organa

u tijelu. Tekuća meñustanična tvar se kod krvi naziva krvna plazma i u njoj se nalaze

Slika 3. Hematopoeza (razvoj i diferencijacija krvnih stanica).

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 122

krvne stanice koje se od plazme mogu odvojiti centrifugiranjem. Krvna se plazma sastoji

od vode, proteina, mineralnih soli, hormona i drugih tvari. (vidi Praktikum iz Biologije I,

Vježbu 7). Od proteina najzastupljeniji su:

• albumini koji nastaju u jetri i služe u regulaciji osmotskog tlaka krvi,

• α- i β-globulini koji služe u prijenosu tvari i γ-globulini koji služe u obrani od

infekcija te

• fibrinogen koji sudjeluje u stvaranju krvnog ugruška.

Krvna plazma kojoj je odstranjen fibrinogen naziva se krvni serum. Prema ulozi

koju imaju u organizmu krvne stanice možemo podijeliti na crvene krvne stanice

(eritrocite; sudjeluju u prijenosu kisika i ugljičnog diokisida) i bijele krvne stanice

(leukocite; sudjeluju u obrani organizma od stranih čestica, mikroorganizama, parazita ili

vlastitih promjenjenih stanica).

a) Eritrociti ili crvene krvne stanice (Slika 6): Crvenu boju kao i prijenos plinova

omogućuje protein hemoglobin, koji se sastoji od četiri polipeptidna lanca. Svaki

polipeptidni lanac ima prostetičku skupinu hem (vidi Praktikum iz Biologije I, Vježbu

2). Za razliku od većine kralješnjaka, zreli eritrociti sisavaca nemaju jezgru. To su

ovalne stanice udubljene u sredini, pa kažemo da su bikonkavnog oblika.

b) Leukociti ili bijele krvne stanice: Sudjeluju u obrani organizma. Po postojanju

granula u citoplazmi dijele se na granulocite i agranulocite.

Granulociti (Slika 4) imaju jezgru koja je podijeljena na dva ili više režnjeva pa se

još nazivaju i polimorfonuklearni leukociti. U ovisnosti o bojama koje boje njihove

granule (sekretorni mjehurići s enzimima) u citoplazmi, dijele se na:

- neutrofile: Jezgra im je podijeljena u više režnjeva (segmentirana), a granule sadrže

proteolitičke enzime i boje se bojama neutralne pH vrijednosti. Fagocitiraju

bakterije i mrtve stanice, te tvore gnoj.

- eozinofile: Imaju potkovičastu jezgru i služe u obrani od parazita. Granule se boje

kiselim bojama.

- bazofile: Jezgra im je podijeljena u dva režnja, a granule sadrže heparin i histamin i

boje se bazičnim bijama. Imaju ulogu u obrani organizma, ali i razvoju alergijskih

reakcija.

Page 4: VEZIVNO TKIVO - PBF

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 123

Agranulociti (negranulirani leukociti - Slika 5) imaju nesegmentiranu okruglu ili

bubrežastu jezgru, a dijele se na limfocite i monocite. Limfociti se dijele na velike

(veliki granulirani limfociti i prirodnoubilačke stanice ili stanice NK (prema engl. natural

killer)) i male (limfociti T i B). Limfociti T i B ime su dobili prema mjestu sazrijevanja;

limfociti T sazrijevaju u timusu, a limfociti B dijelom u koštanoj srži, a zatim u

sekundarnim limfatičkim organima. Limfociti B sudjeluju u stvaranju protutijela kao i

regulaciji imunosnog odgovora. Limfociti B koje luče protutijela, proteine (γ-globulini,

imunoglobulini) za obranu od infekcija, diferenciraju u velike stanice s puno zrnatog ER

tzv. plazma stanice. Monociti su najveće krvne stanice. Vrlo brzo izlaze iz krvi u okolna

tkiva gdje postaju tkivni makrofagi i fagocitiraju bakterije i otpadne tvari. Veliki

limfociti (NK stanice) i makrofagi ipak imaju male plave (azurofilne) granule u citoplazmi

(organeli lizosomi) koje sadrže proteine perforin i razne proteaze poznate kao granzimi.

Otpuštanjem granzima ubijaju mikroorganizme ili susjedne promjenjene stanice

(tumorske ili virusima zaražene stanice) pa za njih kažemo da djeluju citotoksično.

Osim ovih stanica, u krvi se mogu naći i trombociti ili krvne pločice (Slika 5) koji

nisu stanice, već fragmenti nastali raspadanjem posebnih stanica koštane srži

(megakariocita), a sudjeluju u stvaranju krvnog ugruška.

Mast stanice (mastociti) su stanice koje zajedno s bazofilima sudjeluju u

reakcijama akutne upale, te u obrani od velikih parazita. Meñutim, mastociti su veći su

od bazofila, a jezgra im nije segmentirana. Nalaze se u tkivima i to u velikom broju u

blizini krvnih žila. Sadrže granule koje sadrže heparin i histamin. Heparin je

antikoagulans prisutan u svim tkivima sisavaca. Sprečava pretvorbu protrombina u

trombin, a time i grušanje krvi. Histamin se oslobaña iz ozlijeñenog tkiva. Uzrokuje

a) b) c) Slika 4. Granulociti. a) neutrofil b)

eozinofil c) bazofil.

Slika 5. Agranulociti. a) limfocit b) monocit Srelica

označava trombocit. a) b)

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 124

vazodilataciju, tj. povećava propusnost kapilara što pospješuje nakupljanje ostalih

stanica imunosnog sustava na mjestu ozljede/infekcije. Takoñer, sudjeluje u reakcijama

preosjetljivosti (alergijskim reakcijama).

Limfa je tekuće vezivno tkivo nastalo skupljanjem izvanstanične tekućine u

zasebne limfne žile kojima limfa odlazi u krvotok. Osim u obrani od infekcija, limfa ima

ulogu i u prijenosu metaboličkih produkata stanica.

Zadatak 2: Stanice krvi kralješnjaka.

Pogledajte trajne preparate krvnog razmaza sisavaca i nekog drugog kralješnjaka

(ribe, vodozemca, gmaza ili ptice). Nacrtajte i na crtežu označite :

• eritrocit sisavca (bez jezgre)

• eritrocit s jezgrom

• granulirani leukocit

• agranulirani leukocit

Slika 6. Krvni razmaz a) sisavca (eritrociti i granulociti); b) vodozemca (eritrociti s jezgrom).

eozinofil

bazofil neutrofil

a) b)

Page 5: VEZIVNO TKIVO - PBF

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 125

Slika 7. Shema grañe hrskavičnog tkiva.

perihondrij

meñustanični matriks

fibrociti

hondrociti u lakunama

3. POTPORNO (SKELETNO) VEZIVNO TKIVO

3.1. Hrskavično tkivo

Hrskavica se, kao i svako vezivno tkivo, sastoji od stanica, vlakana i meñustanične

tvari (matriksa). Stanice hrskavičnog tkiva nazivaju se hondrociti. Hondroblasti su

preteče hondrocita. One sintetiziraju i izlučuju meñustaničnu tvar, te se razvijaju u

hondrocite i ostaju smještene u šupljinama meñustanične tvari, lakunama (Slika 7). Za

razliku od kosti, iz lakuna ne izlaze kanalići

koji se protežu ekstracelularnim matriksom.

Najvažnije makromolekule prisutne u obilno

razvijenoj meñustaničnoj tvari hrskavičnog

tkiva su kolagen, hijaluronska kiselina i

proteoglikani (hondroitin-sulfat). Vlakna koja

su uložena u matriks su većinom kolagenska, te

elastinska (elastična hrskavica, koja je

izrazito gipka, sadržava u meñustaničnoj tvari

velike količine elastina).

Rubni dio hrskavice je okružen

perihondrijem, ovojnicom grañenom od

gustog vezivnog tkiva koja poput čahure okružuje hrskavicu. U perihondriju se nalaze

krvne žile za prehranu hrskavice koja sama ne sadrži krvne žile te se hrani difuzijom iz

perihondrija. Hrskavica je čvrsto i otporno tkivo, pa apsorbira naprezanja u zglobovima.

Uloga hrskavice je i potpora mekim tkivima. Tijekom razvoja, cijeli je kostur grañen od

hrskavičnog tkiva koje vremenom okoštava. Postoje tri tipa hrskavičnog tkiva koje se

meñusobno razlikuju prema sastavu meñustanične tvari (matriksa): hijalina, elastična i

vezivna hrskavica.

3.1.1. Hijalina hrskavica

Hijalina hrskavica (Slika 8) je najrasprostranjenija vrsta hrskavice. U

meñustaničnu tvar koja se sastoji od hondroitin-sulfata uložena su kolagenska vlakna

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 126

Slika 8. Hijalina hrskavica okružena perihondrijem.

Slika 9. Elastična hrskavica.

hondrocit

lakuna

matriks s elastičnim

vlaknima

koja se ne ističu promatramo li ih svjetlosnim mikroskopom, pa se hijalina hrskavica

doima poput staklene glatke

površine. Taj se tip hrskavice

nalazi na zglobnim površinama

pokretnih zglobova, u stijenci

većih dišnih putova (nos,

grkljan, dušnik, bronhi) i na

ventralnim (trbušnim)

krajevima rebara. Gradi i

skelet riba hrskavičnjača

(primjerice, raže i morski

psi).

3.1.2. Elastična hrskavica

Meñustanična tvar osim kolagenskih vlakana sadrži i gustu mrežu tankih

elastičnih vlakana (Slika 9), pa se čitava hrskavica nakon naprezanja vraća u prvobitni

oblik. Nalazi se primjerice u ušci i grkljanu.

3.1.3. Vezivna (vlaknasta) hrskavica

Vezivna hrskavica nalazi se u dijelovima tijela koji su izloženi znatnom

mehaničkom opterećenju težinom. Meñustanična tvar sadrži mrežu od snopova gusto

pakiranih kolagenskih vlakana. Nalazi se primjerice u meñukralješničkim diskovima i

spoju kostiju zdjelice.

Page 6: VEZIVNO TKIVO - PBF

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 127

Slika 10. Kanalići izmeñu lamela

meñustanične tvari.

kanalkuli u lamelama meñustanične tvari

Haversov kanal

osteociti u lakunama

Zadatak 3: Promatranje hijaline hrskavice.

Na trajnom preparatu poprečnog presjeka dušnika pronañite dio koji je izgrañen

od hijaline hrskavice, nacrtajte ga i na crtežu označite sljedeće strukture:

• hondrocit u lakuni

• meñustanična tvar (matriks) s

kolagenim vlaknima

• lakuna

• perihondrij

Zadatak 4: Promatranje elastične hrskavice.

Na trajnom preparatu pronañite dio koji je izgrañen od elastične hrskavice,

nacrtajte ga i na crtežu označite sljedeće strukture:

• hondrocit u lakuni

• meñustanična tvar (matriks) s kolagenim i elastičnim vlaknima

3.2. Koštano tkivo

U viših kralježnjaka kost je glavni sastojak skeleta i jedan od najtvrñih

materijala. Kost daje potporu tijelu i čvrsto hvatište na koje se vežu mišići (potporna

uloga kosti), štiti vitalne organe u prsnoj i

lubanjskoj šupljini i štiti koštanu srž (zaštitna

uloga). Osim toga, kosti služe kao spremište

kalcija, fosfora, magnezija i drugih iona, koji

se mogu osloboditi iz ili pohraniti u kosti kako

bi se održala njihova stalna koncentracija u

tjelesnim tekućinama (metabolička uloga

kosti).

To je kalcificirano vezivno tkivo

izgrañeno od krute ovapnjele meñustanične

tvari (koštani matriks) u koju su uložene

stanice. Matriks sadržava oko 30 % organske

tvari zvane osteoid (kolagena vlakna i

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 128

glikoproteini) i oko 70 % anorganske (mineralne soli od kojih je najzastupljeniji

hidroksiapatit, Ca10(PO4)6(OH)2, ali prisutne su i različite količine natrijevih,

magnezijevih, kalijevih, kloridnih, floridnih, hidrogenkarbonatnih i citratnih iona).

U koštanom tkivu prisutne su tri vrste stanica:

1. Osteoblasti (grč. osteon, kost) su stanice ovalnog oblika i imaju mnogobrojne

citoplazmatske nastavke. Oni sintetiziraju i izlučuju organske sastojke koštanog

matriksa (osteoid), a nužni su i za ugrañivanje anorganskih sastojaka u matriks.

Osteoblasti se uvijek nalaze na površinama koštanog tkiva, poredani u nizu poput

stanica jednoslojnog epitela.

2. Kada se osteoblast u potpunosti okruži tek izlučenim matriksom, postaje osteocit.

Osteociti se nalaze u šupljinama koštanog matriksa, lakunama. Svaka lakuna sadrži

jedan osteocit povezan s ostalim lakunama pomoću uskih koštanih kanalića

(kanalikuli) koji prolaze kroz matriks. Kanalikuli sadržavaju citoplazmatske izdanke

osteocita i kapilare koje prolaze kroz matriks (Slika 9). Prokrvljenost je nužna jer je

opskrba kisikom i hranjivim tvarima difuzijom kroz kruti matriks koštanog tkiva

nemoguća.

3. Osteoklasti su velike stanice s velikim brojem jezgri, vakuola i mjehurića. Ove

stanice sudjeluju u resorpciji koštanog matriksa, pa zajedno s osteoblastima imaju

ulogu u pregradnji koštanog tkiva.

Poprečno presječena kost promatrana golim okom sastoji se od homogenog

područja bez šupljina (kompaktno koštano tkivo) i područja s brojnim meñusobno

povezanim šupljinama (spužvasto ili spongiozno koštano tkivo – Slika 10). Epifize dugih

kostiju su krajnja proširenja izgrañena od spužvaste kosti prekrivene tankim slojem

kompaktne kosti. Cilindrični srednji dio kosti se naziva dijafiza. Ona je izgrañena od

kompaktne kosti sa

samo malo spužvaste

kosti s unutrašnje

strane, oko šupljine

koštane srži.

Kompaktna kost

Spužvasta kost

Slika 10. Makroskopska graña koštanog tkiva.

Page 7: VEZIVNO TKIVO - PBF

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 129

Slika 11. Poprečni presjek koštanog tkiva: a) osteon; b)

Volkmannov kanal; c) lamela; d) Haversov kanal.

a)

b)

c)

d)

Unutrašnju i vanjsku površinu svih kosti oblaže sloj gustog vezivnog tkiva. Taj sloj

se naziva endost ako se nalazi na unutrašnjoj i periost (pokosnica) ako se nalazi na

vanjskoj površini kosti.

Osteon ili Haversov sustav osnovna je funkcionalna jedinica kosti (Slike 9 i 11).

Nastaje tako što osteoblasti talože organske i anorganske komponente kosti, tj. izlučuju

mineraliziranu meñustaničnu

tvar u obliku koncentričnih

slojeva (lamela) oko središnjeg

kanala zvanog Haversov kanal

kojim prolaze krvne žile i živci.

Lamele su izgrañene od

usporedno poredanih kolagenih

vlakana koja su impregnirana

kristalima apatita. Kolagena

vlakna susjednih lamela nisu

meñusobno usporedna, već su

pod kutem. Takav raspored

daje kosti maksimalnu čvrstoću. U sredini svakog osteona nalazi se središnji Haversov

kanal koji je s osteocitima unutar pojedinih lakunama povezan brojnim kanalićima. Ova

mreža omogućava prolazak nutrijenata, metaboličkog otpada i plinova (CO2 i O2) izmeñu

stanica. Haversovi kanali su povezani s koštanom srži, periostom te jedan s drugim

poprečnim ili kosim Volkmannovim kanalima (Slike 11 i 12). Oni teku manje ili više

okomito na površinu kosti. Granicu svakog Haversovog sustava tvori istaložena amorfna,

cementna tvar, izgrañena od mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana.

Praktikum iz Biologije II

Vježba br. 6 130

Slika 12. Shema strukture kosti.

Zadatak 5: Promatranje preparata poprečnog presjeka kompaktne kosti.

Nacrtajte nekoliko osteona i na crtežu označite sljedeće strukture:

• osteon

• lamele

• lakune s osteocitima

• Haversov kanal

• Volkmannov kanal