Sarajevo, Prva gimnazija

Maturski rad iz geografije Tema: Velika geografska otkrica, plovidbe i osvajanje novootkrivenih teritorija

Uenik: Feda Lukovac

Mentor: Nisveta Njemevi prof. April 2009

Sadrzaj1. 2.

Uvod u velika geografska otkrica Plovidbe a) Otkrivanje zemlje snova (Indija) -Bartolomeo Dias -Vasko da Gama b) Otkrivanje Novog svijeta (Amerika) - Kristofor Kolumbo (etri ekspedicije) - Uplitanje sjevernoevropskih zemalja c) Zemlja Ameriga Vespuija - Alonso Oheda - Amerigo Vespui - Vincent Pinson d) Osvajaki pohodi panaca - Ferdinando Kortes - Francisko Pisaro - Otkria i osvajanja carstva Inka e) Put oko svijeta - Ferdinand Magelan - Francis Drejk i Englesko-panska borba za prevlast na okeanima

Uvod u velika geografska otkrica(Drutveno ekonomski pred uslovi razvitka geografskih saznanja u ranokapitalistikome periodu)

U samoj svojoj drutvenoekonomskoj strukturi feudalizam je stvorio prve klice njegovog raspadanja. Razvoj proizvodnih snaga doveo je do protivureenosti koje feudalizam nije mogao da razrei i u drugoj polovini XV stoljea u Evropi dolazi do veoma krupnih promena u svim oblastima drutvenoekonomskog ivota. Feudalno ustrojstvo zamjenjeno je novim kapitalistikim sistemom, a pojava ovih novih odnosa izazvala je krupne promjene, ne samo u razvoju materijlane proizvodnje, ve i u sveukupnom kulturnom razvoju ovjeanstva. Jo na samom poetku postignuti su veoma znaajni rezultati u razvoju industrije, pomorstva i svim drugim oblicima privreivanja. Ubrzani razvoj trgovine, naroito prekomorskom robom, doveo je do pomanjkanja dragocenih metala, a najvie zlata i srebra, kao platenih sredstava. Trgovina izmeu evropskih zemalja i Istoka uglavnom se odvijala posredstvom Arapa. Evropljani su kupovali robu sa istoka u daleko veim koliinama no to su bili u stanju da svoju robu izvezu. Tenja da se u neistraenim zemljama pronae zlato, kao i uspostavljanje direktnih trgovakih veza sa zemljama istoka, bez grkih, presijskih, induskih i naroito arapskih posrednika, navela je Evropljane da tragaju za novim pomorskim putevima i zemljama. Zlato je bila magina mo koja je gonila pance preko Atlanskog okeana u Ameriku. Trgovaki promet Venecije, enove, Marseja i brojnih drugih gradova postupno opada a njihovu ulogu u prekomorskoj trgovini preuzimaju gradovi na obalama Atlantika. Poslije plovidbe Bartolomeo Dijasa oko najjunijih dijelova Afrike, morsi put za indiju je konano pronaen, ali je on bio iskljuivo u rukama Portugalaca. Oni su ve od sredine XV stoljea poduzeli sve mjere obezbjeenja tog puta, kako se brodovi drugih zemalja ne bi pojavili oko Rta dobre nade. Za druge evropske zemlje i narode ostajala je samo mogunost pronalaenja eventualnog morskog puta plovidbom na zapad preko Atlanskog okeana. Otkria novih zemalja i puteva jo vie su pobuivali interes za razvoj pomorstva, Na drugoj strani ostvaren je i krupan napredak u brodogradnji, tako da su se pomorci, uz upotrebu kompasa, mogli otiskivati i daleko od svojih obala. Takvim postupnim irenjem po morskim prostranstvima suavan je krug legendama i fantastinim priama o postojanju udesnih zemalja naseljenim raznim udovitima koja si izazivala strah kod pomoraca. Posle otkria Novog svijeta i prve krune plovidbe oko Zemlje dobijene su potpuno nove predstave o njenim dimenzijama. ta vie i sam crkva vie nije mogla da negira da je Zemlja loptastog oblika . Ideja o loptastom obliku Zemlje i mogunosti plovidbe na zapad, preko Atlanskog okeana, do Istone Indije, kako se nazivao istoni dio Azije, ponikle su jo u vrijeme prvih geografskih osmiljavanja Zemlje u vijlini tokom Arapa one su tokom Renesanse prenijete na Evropljane da bi poslije njihovih uspijenih plovidbi konano bile i dokazane. Upravo i stoga kraj kraj XV i poetak XVI stoljea oznaavamo vremenom, epohom velikih geografskih otkria. Tijekom tih sto godina europski su istraivai posjetili veinu nastanjenih krajeva svijeta i otkrili da je svijet mnogo prostraniji i raznolikiji no to je itko mogao i zamisliti. Njihova izvjea koja su se irila zahvaljujui novoj tehnici tiska privlaila su panju iroke publike. Proirivanje geografskih, ali i drugih spoznaja, po svojoj irini i brzini bilo je golemo, pa se u tom pogledu ni jedno drugo stoljee do tada ne moe mjeriti s tim

razdobljem. Stoga se doba velikih geografskih otkria smatra granicom kojom zavrava razdoblje srednjeg vijeka, a zapoinje novo veliko razdoblje ljudske prolosti nazvano novi vijek.

PlovidbePlovidba Bartolomeo Diasa Dias je bio portugalski pomorac i istraiva. Dias je prvi evropljanin koji je, jo od antike, dospio 1488. do Rta dobre nade i kroz Atlantski okean do istone obale Afrike. 1486 Diasu je povjerena ekspedicija od tri broda da istrai krajnji jug Afrike. Sa ostala dva broda su zapovjedali Joao Infante i Diasov brat (nepoznatog imena). Krenuli su na put u aprilu 1487. Nakon 6. januara 1488. Dias se odmaknuo od obale zbog velikog nevremena. Kada se nakon nekoliko dana vrijeme smirilo, Dias je krenuo nazad prema kopnu. Meutim, kopno se nije vidjelo i Dias je samo plovio prema sjeveru. Doao je do kopna 3. februara. Dias je oplovio oko Rta dobre nade. Vrijeme je bilo toliko loe da se rt nije vidio. Dias je na povratku, a zbog loeg vremena, rt nazvao Cabo das Tormentas (Olujni rt). Kasnije ga je portugalski kralj Ivan II. preimenovao u Cabo da Boa Esperana (Rt dobre nade), jer se postao redovna plovna ruta za Indiju. Uprkos loem vremenu, Dias je doao i do ua Velike riblje rijeke, na podruju dananje Junoafrike Republike. Dias je tako postao prvi evropljanin koji je plovio i istraivao na jugu Afrike. Kada se Portugalci nisu uspjeli sporazumiti s domorocima, dolo je do sukoba. Dias je prihvatio jednoglasni zahtjev svih oficira i pristao na povratak. Dias je dospio do istone obale Afrike i zakljuio da je ovaj put plovan i njime je mogue doi do Indije. Zanimljivo je de je Dias oplovio cijeli Rt dobre nade, ali je vidio njegovo kopno tek na povratku. Zatim se vratio u Portugal, vjerovatno u decembru 1488. Nije poznato kako je Dias primljen kod kralja. 1497. godine. Dias je zapovjedao jednim brodom u ekspediciji od 5 brodova Vasca da Game na putu u Indiju. Portugalske plovidbe i osvajanja obala Afrike konano su opovrgle ranije zablude o nenaseljenosti tropskih predela i utvrdile postojanje morskog puta do zemlje snova Indije. Plovidbe Vasko da Game Vasco da Gama (Sines, oko 1460. - Cochin, 24. prosinca 1524.), portugalski pomorac i istraiva. Gama je prvi dospio pomorskim putem iz Europe u Indiju oko Afrike, 1497-1499. Sa svoja tri putovanja u Indiju, i 1502-1503 i 1524, potaknuo je trgovinu Europe i zapadne Azije, te uvrstio kolonijalnu mo Portugala u Indiji. Rani ivot Gama je roen i odrastao u Portugalu. Gamin otac je bio plemi Estevao da Gama. Bartolomeu Dias je istraio u to vrijeme jug Afrike i dospio do Rta Dobre Nade, dok je Pedro de Corvilha zaao dublje u kopneni dio Afrike. Sada se spremala pomorska ekspedicija koja e pomorskim putem oko Afrike stii u Indiju iz Portugala. Portugalski kralj Manuel I. Veliki odredio je kao vou puta Estevaoa da Gamu. Estevao je, meutim, umro, pa je vodstvo i odgovornost preuzeo njegov sin Vasco da Gama. Prvo je vodstvo ekspedicije, navodno, ponueno Vascinom starijem bratu Paulu, ali je ovaj odbio jer je bio bolestan (Paulo je umro 1499). Prvo putovanje 1497/1499

Na put se krenulo iz Lisabona 8. srpnja 1497. Ekspedicija je brojila 4 broda (Sao Gabriel i Sao Rafael, oba nosivosti 120 tona. 16. prosinca 1497 Gama je proao ue Velike riblje rijeke (dotle je dospio i Dias) i krenuo u dotad europljanima nepoznate vode. Prvi dio puta Gamu je pratio Dias s petim brodom. Na dan Boia, 25. prosinca, Gama je nazvao kopno koje su ugledali toga dana Terra Natalis, dananji Natal (portugalski Natal znai Boi). U sijenju 1498 dospjeli su do dananje drave Mozambik. U to vrijeme istonu obalu Afrike su kontrolirali arapi. Stanovnici su za posadu mislili da su muslimani (kao i oni) pa su im pruili pomo. Gama je tu uzeo arapskog peljara da mu pomogne dovriti putovanje do Indije. Nakon to je s arapimskim trgovcima, koji su bili takoer u luci, izvrio trgovinu zainima, Gama je nastavio putovanje. Ekspedicija je stigla u Calicut (danas Kozkihode) 20. svibnja 1498. Gama je sa hinduskim vladarom Zamorinom postigao trgovaki sporazum, iako su arapski trgovci iskazali veliko nezadovoljstvo. Gama je dobio pismenu dozvolu da smije otvoriti trgovaku postaju u Calicutu. S vremenom su se pojaavala neslaganja izmeu portugalca i hindusa. Gama je u kolovozu krenuo nazad u Portugal. Sa sobom je poveo i 6 hindusa kralju Manuelu I. da bi portugalci mogli nauiti njihove obiaje i ostavio je dio ljudi da otvore trgovaku postaju u Calicutu. Zbog loeg vremena Arapsko more su proli tek za 3 mjeseca, a velik dio posade je umro. U svibnju Gama je s brodovima Sao Gabriel i Berrio oplovio Rt dobre nade, ali su se kasnije dva broda zbog navremena razdvojila. Gama se sa Sao Gabrielom vratio u Portugal 9. rujna 1499. Kralj Manuel I. doekao je Gamu s poastima i udijelio mu godinja primanja od 1,000 cruzadosa. Portugalac Pedro Alvares Cabral je 1500-1501 izvrio drugo putovanje u Indiju sa 13 brodova. U Calicutu su portugalci i hindusi zaratili. Drugo putovanje 1502/1503 Kada je Cabral odbio (ili mu nije ni ponuena ?) vodstvo nove ekspedicije u Indiju, zapovjednitvo je preuzeo Gama. Gama je dobio titulu Admiral indijskog oceana i krenuo na put 12. veljae 1502 sa 20 brodova. Gama je prisilio vladara grada Kilwa (Tanzanija) na plaanje danka portugalskom kralju, a zatim pristao uz teritorij Goa (kasnije e Goa biti glavno uporite portugalske moi u Indiji). Gama je zatim pristao u gradu Cannanore, sjeverno od Calicuta. Tu je opljakao arapski trgovaki brod koji je stigao nekoliko dana poslije s izmeu 200 i 400 putnika (i ene i djece). Gama je naredio smaknue svih putnika, te je zapljenio njihov teret. To je bio najokrutniji in njegove karijere. Gama je postigao sporazum s vladarom Cannanorea, a zatim se uputio u Calicut. Zamorin je ponudio Gami saveznitvo, ali je ovaj odbio. Gama je postavio Zamorinu ultimatum da hindusi napuste luku, te je brodovima bombardirao grad iz daljine. Zatim je otiao sjeverno od Calicuta i postigao sporazum s jednim vladarom, Zamorinovim neprijateljem. 20. veljae 1503 Gama je krenuo iz Cannanorea na povratak u Portugal. Tree putovanje 1524 Nisu poznati detalji o drugom prijemu Game kod Manuela I. Gama je u meuvremenu oenio Caterinu de Ataide ( oko 1500). Na tree putovanje u Indiju Gama je je krenuo tek 1524. Novi portugalski kralj Ivan III. Portugalski imenovao ga je indijskim potkraljem (umjesto Eduardo de Mendezesa). Nakon 3 mjeseca u Indiji, Gama se razbolio i umro.

U vrijeme dok su panci i Kristofer Kolumbo traili zapadni morski put za Indiju i Kinu, Portugalci su i poslije plovidbe Bartolomeja Diasa i njegovog otkria najjunije

Otkrivanje Novog svijeta

Time su istovremeno steene i predstave o istonim dijelovim Atlanskog okeana. Ostali dijelovi ovog okeana ostali su meutim i dalje velika zagonetka jer Evropljani nisu ni znali ta se krije na tom velikom prostoru. O njemu su i dalje kruile fantastine prie i nagaanja koja su se provlaila jo od najstarijih vremena. tavie i Arapi, koji su inae dosta dobro poznavali antika dostignua geografske nauke, nisu imali jasnu predstavu o Atlantiku. To je More Tmine, kako je u srednjem vijeku nazivan Atlantik. Fantastine prie koje su samo uzbuival matu srednjovijekovnih ljudi, ali one su poele dobijati i svoju realniju osnovu pred sam kraj XV vijeka, to govori Kolumbova plovidba preko Atlantika. Poslije toga svijet se konano upoznao sa postojanjem dvaju prostranih okeana i jednim novim kontinentom. Kristofor Kolumbo Kristofor Kolumbo (Genova, izmeu 25. kolovoza i 31. listopada 1451. - Valladolid, 20. svibnja 1506.), istraiva i trgovac koji je preplovio Atlantski okean i doplovio do Amerike. Kada je traio pomo za put kojeg je rezultat bilo otkrie Amerike, odbili su ga svi europski dvorovi. Pomogli su mu jedino idovi koji su nabavili novac za ekspediciju te za uzvrat bili nagraeni prvim izvjetajem o Americi. Plovidbe i otkria Kristofora Kolumba Kristofor Kolumbo je bio prvi pomorac koji se odluio na traenje zapadnog morskog puta do Indije i Kine. Na svoju prvu plovidbu Kristofer Kolumbo krenuo je iz luke Palos na Atlantiku 3.avgusta 1492.godine i to sa tri posebno opremljena broda. Najveim brodom kojim je Kristofor Kolumbo komandovao zvao se Santa Marija, a druga dva su se zvali Nina i Pinta. Posle duge plovidbe preko Atlantika brodovi Kolumbove ekspedicije najprije su stigli do jednog od Bahamskih ostrva kojeg je on nazvao San Salvador (sveti spasitelj). Tu su panci i uopte Evropljani, po prvi put stupili u kontakt sa domorodakim stanovnitvom i raunajui da su doli do Indije nazvali ih Indijancima. Plovei na jug Kolumbo je otkrio nekoliko drugih manjih ostrva. Ubrzo su stigli do Kube, za koju je Kolumbo smatrao da je Cipango (Japan). Poslije plovidbe koja je trajala neto vie od 7 mjeseci, ekspedicija se sredinom marta 1493. godine sa dva preostala broda vraa u aniju. Vijesto Kolumbovim otkriima dotle nepoznatih dijelova svijeta uzbudila je gotovo cijelu Evropu. Ovim otkriem posebno su bili pogoeni Portugalci, dotle vodea sila u pomorstvu. Da bi uvrstili svoje veze i vlast na novootkrivenim zemljama panski kraljevski dvor nareuje Kolumbu da opremi drugu daleko veu pomorsku ekspediciju. Na svoju drugu plovidbu Kolumbo je krenuo 25. septembra 1493. godine i to sa 17 brodova i posadom od 1200 ljudi. Sa sobom su panci ponijeli razne itarice, vinovu lozu, domae ivotinje i sve ono to im je bilo neophodno za trajniju kolonizaciju. Tokom ove plovidbe ekspedicija je najprije dola do do ostrva kome je dat anziv Dominika, da bi zatim skrenuli SZ i otkrili ostrvsku grupu Malih Antila. I poslije ovih istraivanja Kolumbo nije izmjenio ranija pogrena shvatanja da je Kuba deo azijskog kopna. Trea

plovidba Kristofora Kolumba (30.maja.1498. godine) organizovana je sa dosta tekoa. panci koji nisi bili zadovoljni potpuno rezultatima prve i druge plovidbe, naroito zbog zlata kojeg nije bilo u veim koliinama, nerado su izdvajali nova velika sredstva za ova putovanja preko Atlantika. On konano uspijeva da dobije est karavela i prikupi posadu za njih. U treoj plovidbi Kolumbo je iao Junije nego proli put i stigao je do Trinidada (Sveta Trojica). Poslije plovidbe oko ovoga ostrva ekspedicija dolazi do ua Orinoko i tako po prvi put i neznajui stupa na tle June Amerike. Za vrijeme ove plovidbe detaljnije su ispitana ostrva Tobago, Granada, Margarita i Kubao. Kolumbova otkria bila su od velikoga znaaja, meutim i pored svega panije nije bila zadovoljna ovim rezultatom jer je panski kraljevski dvor oekivao daleko vee koliine zlata, bisera i drugih bogatstava. Jo dok je Kolumbo uzaludno pokuavao da plovidbom na zapad preko Atlanitka pronae morski put za Indiju, Portugalcima je polo za rukom da plovidbo Vaska da Game oko Afrike dou konano do tako eljenog cilja kakav je bio bogata Indija. To je jo vie izazvalo podozrenja kod panaca. Sam Kolumbo je i nadalje ivio u uvjerenju da se izmeu Kube i poluostrvu Parija, kod ua Orinoka, moe pronai morski prolaz kojim bi uplovio u Indijski okean i da tako, pored obale Afrike, ostvari prvu krunu plovidbu oko svijeta. panci su i dalje polagali nade u Kolumba, da bi na svoju etvrtu plovidbu Kolumbo krenuo 9.maja 1502. godine i to sa etri broda i 150 lanova posade. Ovaj put je detaljno ispitivao obale Hondurasa, Nikaragve, Kostarike, Paname i Darijanskog zemljouza. Kristofor Kolumbo se Konano uvjerava da tamo nema trenog moreuza kojim bi se moglo uploviti u Indijski okeana. No i pored toga ova je plovidba bila izuzetno znaajna jer je on otkrio obale Srednje Amerike i prvi put stupio u dodir sa narodima i kulturom Maja. Uporan u svojim istrivanjima ona sa osturva Juktan ide na jug i u izvorite rijeke Verague panci za dva dana sakupljaju vie zlata nego za etri prethodne godine. Povratak Kristofora Kolumba u paniju nije bio praen slavljem kao ranije. Odrekavi se svih ranijih titula on je u velikoj bijedi umro 1506. godine. Na njega i njegove rezultate izvan granica panije u poetku nisu obraali gotovo nikakvu panju. Svijet je bio daleko od pomisli da je on ipak otkrio jedan novi kontinent. On je bio prvi Evropljanin koji je plovidbom na zapad proirio okvire srednjevjekovne, crkveno-feudalne nauke, te da je prvi moreplovac koji uspijeno preplovio prostrani okean koji je ranije bio obavijen tamom i fantastinim predstavama. Njemu se prepisuju i zasluge u otkriu Novog svijeta i pored ranijih ali zaboravljenih plovidbi Normana, kao i samoj injenici da ovaj smijeli pomorac nije ni znao da je plovio da Amerike a ne do Istone Azije. U svakom sluaju 1492.godina je jedan od najznaajnijih u histroriji geografskih otkria u irenju geografskog horizonta, a istovremeno i historiji ljudske kulture i civilizacije. Te godine je Kristofor Kolumbo doplovio do obala dotle nepoznatog Novog svijeta, to je iz osnova izmjenilo tokove svijetske historije i privrede.

Uplitanje sjevernoevropskih zemalja

Rezultati Kolubovih plovidbi po zapadnom dijelu Atlanskog okeana pobudili su interesovanje panaca, a zatim i ostalih Evropljana, da se i dalje istrauju obale Amerike i da se ti novootkriveni prostori trajnije koloniziraju. Taj proces daljeg geografskog upoznavanja i osvajanja trajao je dosta dugo i bio je vezan sa borbom Evropljana i autohtonog stanovnitva, sa njihovim fizikim unitavanjem i istrebljivanjem, kao i unitavanjem brojnih tragova njihove materijalne i duhovne kulture. Na samom poetku istraivanja i osvajanja vodee mijesto su imali panci, a u predelu Brazila Portugalci, da bi sa ovim docnije pridruili i ostali narodi Evrope, naroito Englezi, Francuzi i Holanani. Pomorski

istraivai ovih zemalja bili su isto tako zavedeni Kolumbovim idejama, vjerujui da se na drugoj strani Atlantika nalaze bogate zemlje Indija, Kataj i Cipango. Svi oni su elili i predpostavljali da e im te plovidbe omoguiti lake i bre obogaivanje, naroito zlatom i drugim dargocijenostima iz novootkrivenih zemalja. Uz konaan pristanak Kolumba 1497.godine panske vlasti dozvoljavaju i nastoje da svaki onaj koji eli moe da se nastani i zauzme slobodnu zemlju u prekomorskim posedima na zapadu Atlanskog okeana. tavie jo dok je trajala trea Kolumbova ekspedicija (1498 1500.godine) u tom je pravcu krenulo nekoliko ekspedicija organizovanih od strane bogatih brodovlasnika i trgovaca. Znaajnu ulogu u njihovom finansiranju i organizovanju igrali su poznati brodovlasnici braa Pinson, Kolumbovi saputnici iz njegove prve plovidbe.

Zemlja Ameriga Vespuija

Alonso Oheda pratilac Kolumba prilikom njegove druge plovidbe. Njegova ekspedicija iz 1499. godine, sa etri dobro opremljena broda , prevalila je put preko okeana za svega 27 dana. Zajedno sa njim su krenuli Huan de la Kose (saputnik Kolumba) i Amerigo Vespui ugledni bogata iz Firence koji je poeo raditi sa lokalnim bankerima preko kojih je i dospio u paniju 1492. Tamo se poeo baviti brodovima i putovati na njima kao istraiva. Pod portugalskom zastavom dospio je do Amerike ije je obiaje poeo opisivati. Kristofer Kolumbo je umro ubjeen da je Amerika zapravo dio Azije, a Amerigo je prvi koji je to porekao. Za svog ivota napisao je nekoliko pisama koja opisuju obiaje domorodaca i postao poznat po tome. Najvaniji izvori o plovidbama i rezultatima Ameriga Vespuija nalaze se u pismima koje je on upuivao Lorencu Mediiju i Pjeru Soderiniju iz Firence. Usvom prvom pismu Mediiju on iznosi da je izmeu Darijanskog zemljouza i Brazila otkrio neizmjerno veliku Aziju i da se nada da e u ponovnoj plovidbi otkriti i ostrvo Taproban pdnosno Cejlon (ri Lanka). Ovo je pismo pobudilo ogrmono interesovanje jer su ueni ljudi tog vremena konano smatrali da je time ostvarena ideja Kolumba o spajanju Zapada sa Istokom. U svom posljednjem pismu sa kartom, poznatom kao Mundus Novus ili Novi svijet, on je izmjenio svoja ranija shvatanja jer je poslije tree plovidbe doao do do zakljuka da je ovo kopno odvojeno od Azije, ali i sam ne zna da u kakvom je odnosu sa njom. Predpostavke Ameriga Vespuija da je otkriven jedan Novi svijet nailazile su na brojne pristalice meu naunim krugovima. U svom dijelu Uvod u Kosmografiju, odtampanom 1507. godine na latinskom jeziku njemaki kosmograf Martin Valdzemiler predloio je da se ovom etvrtom dijelu svijetskog kopna da naziv Zemlja Ameriga Vespuija. Na taj nain je ovjekovjeeno je ime Amerigo Vespuija i istovremno nanijeta velika nepravda Kristoforu Kolumbu, svako najzaslunijem za otkrie ovog kontinenta. Amerigo Vespui obolio je od malarije i umro u paniji 1512. godine. Gotovo istovremeno na put preko Atlantika krenula je i ekspedicija pod vodstvom Vincenta Pinsona, brodovlasnik iz panske luke Palos. On je takoer bio saputnik Kolumba. On je doao do najisturenije istone take June Amerike, odnosno dananjeg Brazila, Pinson je uoio da ova obala skree na jugozapad. Takva zapaanja on je potvrdio i prilikom svoje ponovne ekspedicije. Dijego Lepe je 1500. godine predvodio ekspediciju koja je iz luke palos dola do najisturenijeg dijela brazilskog kopna. To skretanje obale na jugozapad on je predstavio i na jednoj karti. Nekoliko ekspedicija Ojede, Pinsona i Dijega Lepe konano su jasno ukazale da ove novootkrivene zemlje nisu deo aszijskog kopna. Oni su veoma zasluni za ispitivanje sjeveroistonih obala June Amerike. Pinson je pokuao da uspostavi pansku vlast nad ovim prostorima, ali je bio osporen od strane Portugalaca, koji su konano Brazil

proglasili svojom teritorijom. Nakon ovoga panci preduzimaju sve potrebne mjere da trajnije zagospodare tek otkrivenim dijelovima Srednje i June Amerike. Znaajnu ulogu u osvajanju Meksika ima je panski konkvisitator Fredinando Kortes (1485 1547.god.) Kortes je jo 1511.godine uestvovao u osvajanju Kube to mu je donijelo i naklonost tamonjeg guvernera Velaskeza koji ga je odredio za vou zavojevake ekspedicija. Na meksikoj visoravni u to vrijeme ivjeli su Azteci, Tlakopani, Tekuko i drugi. Asteci su bili na najviem stupnju kulture, te su se i dravno nametnuli ostalim narodima. Oni su imali visokorazvijenu trgovinu i privredu. Njihovi su gradovi bili graei sa velikim kamenim zidinama i mnotvom hramova. Hramove su ukraavali zlatnim, srebrenim i bronzanim skulpturama. Njihovo je carstvo bilo povezano dobro sagraenim putevima, a ima su razvijen potanski saobraaj. Sam grad Meksiko, osnovan je oko 200 godina prije dolaska panaca, brojao je oko 300 00 stanovnika. Imao je izuzetno povoljan strteki poloaj jer je bio opkoljen sa jezerima i kanalima. Oni su pokoravali i Maje sa Jukatana koji su bili duni da plaaju danak. Kortes je u osvajanju Meksika poao sa 11 manjih brodova i odredom oko 600 ljudi. On najprije dolazi na obale Jukatana da bi nakon etveromjesene plovidbe i krstarenja du obala Meksika, najprije osnovao poznatu naseobinu Vera Kruz. On istovremno prikuplja podatke o Meksiku, krojei planove za njegovo osvajanje. Njemu se ve tada poinju pridruivati pokoreni indijski narodi koji su od ranije bili protivnici Azteka i njihovog vladara Montezume. U zauzimanj centralnih dijelova Meksika on najprije prodire zaobilaznim putem i to preko vulkana Popokatapetla, odakle je mogao da vidi i sam grad Meksiko kojeg konano pokorava 1521. godine. Sam grad i njegova kulturna dobra bili su opljakani i do temeljan srueni. Preivjele stanovnike Meksika panci su za narednih dvadeset godina uspijeli da prevedu na hrianstvo. Za vrijeme panske dolazilo je do estih pobuna i pokuaja oslobaanja panskog ropstva, ali su svi ti ustanci silomoruja bili ugaeni. Teritoriju Meksika Kortes proglaava za Novu paniju a sebe za njenog guvernera (1522-1528. godine.). Praktino se njegova vlasta protezala na cijelu Srednju Ameriku. Kortes je imao ambicije da postupnim irenjem zahvati cijelu Ameriku i da stvori imperiju kakav je nekad bila drava Aleksandra makedonskog ili Rimska imperija u vrijeme njene najvee moi. Po zauzeu najveeg dijela Meksika Kortes je poeo i sa osvajakim pohodima protiv ostalih naroda i zemlja Srednje Amerike.

Otkria i osvajanja carstva Inka

Poslije otkria Junog mora i panskih osvajanja Meksika i cijele srednje Amerike otpoela su i prva znaajnija istraivanja du zapadnih obala June Amerike. panci su jo ranije sluali o bogatoj zemlji Biru, odnosno Peru, koja je pripadala tada monom carstvu Inka. Francisko Pisaro (1471-1541. god) bio je poznati panski konkvisitator i osvaja carstva inka, odnosno teritorije Perua. On je jo 1510. godine doao na tek otkrivene obale Srednje Amerike. Usvom prvom osvajakom pohodu (1524 1527. god) on je najprije dolazio do obala Ekvadora i grada Tumneso i ve se tada uvjerava u bogata carstva Inka. Uvidjevi da sa tako malim odredom vojske, kakav mu je stajao na rapolaganju, ne moe osvojiti ovako veliko carstvo. On se vraa u paniju gdje dobija dozvolu i pomo za svoje osvajake pohode. Pisaro se vraa u Peru i uspijeva da zagospodari njihovom prestolnicom, bogatim gradom Kusko. Nekoliko godina poslije toga oni preduzimaju i osvajake pohode prema ileu.

Dijego Almagro (1475 1538. god) bio je jo ranije vijerni pratila i saveznik Pisaroa. I prije vojnikog pokoravanja ilea, on je iz grada Kusko iao preko visokih Andi na jug do sjevernih dijelova ilea. Pedro de Valdivija predvodio je ekspediciju (1540 1553. god) koja je imala za zadatak pokoravanje ilea. On je bio od ranije uesnik osvajkih ekspedicije Pisaroa i Almagra. Valdivija je udario i temelje dananjih ileanskih gradova Santijago (1541.) Valparaiso (1544.) Konsepsion (1550.) i Valdivija (1552.)

Prva plovidba oko svijeta

Ferdinand Magellan (1480. 1521.), portugalski moreplovac i istraiva. Portugalac Ferdinand ili izvorno Ferno de Magalhes, vjerojatno najvei moreplovac u povijesti, rodio se oko 1480. godine u plemikoj obitelji i mladost je proveo na dvoru. Nakon putovanja Vasca de Gamme u Indiju i otvaranja tamonjih trgovakih puteva za Portugal u Lisabonu se donosi odluka da to nije dovoljno nego se treba stvoriti trgovako carstvo u kojemu nitko drugi nee imati pravo trgovinu mirodijama. U skladu s tom novom doktrinom 25. oujka 1505. godina portugalska ratna flota od 22 broda je krenula na to putovanje. Na jednom od tih brodova se nalazi Ferdinand Magellan koji u svojoj 25 godini kree na svoju prvu prekomorsku pustolovinu. Prvi dio putovanja oko Afrike i prisiljavanje tamonjih vladara je prolo bez otpora bez ikakve vanosti (najvea "bitka" je bila u Tanzaniji) to se nee ponoviti u Indiji. Tamonji lokalni vladari su gotovo odmah nakon dolaska Vasca de Gamme dobili kao saveznike Egipat, Veneciju i Dubrovnik koji su se uplaili od gubitka monopola na trgovinu s Indijom. Zahvaljujui toj pomoi ranije prijateljski raspoloeni vladar podruja Diu u Indiji se osjetio dovoljno jakim da se ne pokloni Portugalcima to dovodi do bitke kod Diu-a. U njoj zahvaljujui svojoj hrabrosti u borbi Ferdinand Magellan biva prvi put zapaen. Tijekom sljedeih borbi tijekom ovog portugalskog osvajakog pohoda e takoer biti zamijeen to mu donosi unapreenja. Fernando Magelan se poeo interesovati za kosmografiju i geografiju on je poslije povratka u Portugaliju doao do zakljuka da se eventualni moreuz izmeu Atlantika i Tihog okeana moe nai junije od do tada pruenih obala Novog Svijeta. Jo prlikom plovidbe oko Afrike on uoava da se ovaj kontinen suava prema jugu te je u tome vidio slinost sa Afrikom. Svoj plan da se plovidbom da se na zapad moe doi do u Tihi, a zatim i Indijskih i Atlanski Okean, Magelan podnosi portugalskom kralju Manuelu, ali ovaj nije pokazivao interes za opremanje ovakve ekspedicije. To je i nagnulo Ferdinanda Magelana da se odrekne portuglaskog dravljanstva i preseli u paniju. U paniji je uz saraadnju poznatih kartografa jo vie upotpunio svoj plan. Njegov je plan prihvaen od strane panskog kraljevskog dvora, pored ostalog i zbog elje da se sa suprotne strane domognu bogatih zemalja dokle su portugalci ve stigli idui oko Afrike. Na svoju plovidbu oko svijeta Magelan je krenuo 1519. godine iz Sevilje i to sa pet brodova i 265 mornara. Sa njim je krenuo Italijan Antonio Pigafeta kasnije historiar ove plovidbe. Magelanova flotila je najprije dola do Kanarskih ostrva, a zatim na jugozapad i dola do Augustinovog rta na obali Brazila. Plovei na jug panci su ispitivali obale ovog dijela Amerike, stupajui u kontakte sa tamonjim stanovnitvom. Poslije ua La Plate Magelan se bez dueg zadravanja uputio i dalje na jug do zaljeva Sv. Julijana, da bi u njemu ekspedicija prezimila. Poela se javljati nervoza kod mornara jer su trebali da plove putem kuda jo niko nije plovio. S proljea slijedee godine Magelan je krenuo dalje na jug i doao

do rta kome daje naziv Rt jedanaest hiljada djevica. Iza njega se ve nazirao traeni moreuz June Amerike i Ognjene Zemlje. Moreuz je u ast ovog velikoga pomorca nazvan Magelanov prolaz. Odvojivi se od obale June Amerike, poslije etveromjesne plovidbe na zapad, panci su po prvi put ugledali neka ostrva koja su meutim bila naseljena. Taj dio put je bio najtei zbog nedostatka hrane i vode za pie. Poslije toga njegovi su brodovi doli do Filipinskih ostrva, tanije ostrvo Samar, gdje je Magelan jo ranije dolazio sa Portugalcima preko Indijskog okeana. To mu je dalo povoda za zakljuak da je uspijeno zavrio kruno svijetsko putovanje. Magelan je uao u rasprave oko vlasti nad jednim od otoka i sa dobro nauruanim odredom krenuo je na susjedno ostrvo da bi ponovo uspostavio vlast nad stanovnitvom koje je inae otkazalo poslunost. U toj prvoj i kratkoj borbi, 27.aprila 1521. godine, Ferdinando Magelan je poginuo i ne dospijevi da dori svoju plovidbu oko svijeta. Lieni pomoi svog velikoga voe ekspedicija je najprije stigla na ostrvo Timor gdje je ostatak posade prelo na brod Viktorija i preko Indijskog okeana kree za paniju. Poslije obilaenja Rta dobre nade i zadravanja na Zelenortskim ostrvima, ekspedicija je 6. septembra 1522. godine, poslije plovidbe, konano uplovila u pansku luku San Lukar. Na tom jedinom preostalom brodu , od ukupno pet, u paniju se vratilo svega 18 lanova posade od 265 koliko ih je krenulo na put. Poslije Magelanove plovidbe oko svijeta vie niko nije mogao da osporava postojanje tzv zapadno morskog puta za Indiju i Kinu. Osim to iz zapisa Pigafete saznajemo mnoge zanimljivosti sa te prve krune svijetske plovidbe i to su u njim sadrani detaljni podaci o pojedinim ostrvima do kojih su dolazili, ova je plovidba imala i izvanredno veliki znaaj za daljni razvoj geografske nauke. Brojne panske plovidbe poslije Magelanove plovidbe oko svijeta dale su izuzetno znaajne priloge razvitku geografskih saznanja. Njihovom zaslugom dokazano je postojanje jedinstvenog svijetskog mora i mogunosti da se njime moe ploviti oko Zemlje, ije se dimenzije moraju ponovo utvrivati zbog veliine Tihog okeana. Do Molukih ostrva, tako znaajnih za prekomorsku trgovinu, postojala su dva puta: jedan je u rukama Portugalaca preko Atlanskog i Indijskog okeana i drugi koji su drali panci preko Atlanskog i Tihog okeana.

Englesko-panska borba za prevlast nad okeanima

Dosta dugo gospodarea uloga Portugalaca u istonom dijelu Atlantika i Indijskom okeanu krajem 16.tog vijeka zamjenjena je novim pomorskim zapadnoevropskim silama. Portugalci su najprije potpali pod vlast panskog kralja Filipa II i time izgubili samostalnost i ulogu najvee pomorske sile. Poslje panskogengleskih ratovanja i poraza panske flote najvee gubitke imala je Portugalija, jer je stradanjem njenih brodova, poela da slabi cjelokupna privreda. Istovremeno se raspada njihov kolonijalni sistem jer u novootktivene zemlje prodiru Englezi i Holanani. Tako se slabljenjem ekonomske i pomorske moi panije i naruito Portugalije, na svijetsku pomorsku istraivaku scenu pojavljuju se Francuzi, Englezi i Holanani i to kao predhodnica docnijih kolonijalni osvajanja. Na te osvajake pohode preko Atlantskog okeana odlazili su brodovi raznih drava, trgovakih kompanija pa i privatna lica eljna avantura i lakog bogaenja. Od sredine 16. vijeka Atlantskim okeanom u pravcu obala Amerike sve vie plove brodovi gusara koji presretaju pance i pljakaju dragocijene metale i ostalu robu koju su oni prigrabili prilikom svojih osvajakih pohoda na bogate zemlje Meksika, Jukatana i Anda. Francis Drejk (1541-1596. god) gvozdani gusar kako suga tanije nazivali, bio je drugi pomorac u historiji ljudskoga drutva kome je polo za rukom da izvri krunu plovidbu oko zemlje. Kao sin siromasnih seljaka on se veoma rano odao pomorstvu. Na jednoj svojoj plovidbi njega su presreli panci oduzevi mu brod sa robom. Jo se tada zaklinje da e se osvetiti pancima to je i ostvario. Uz

podrku i pomo engleske kraljice Elizabete, organizovana je ekspedicija koja je imala za zadatak da se od panaca preuzme Meksiko u toj gusarskoj plovidbi preko Atlantika uestvovao je i Francis Drejk. Tom prilikom panci su potukli Engleze, potovpivi im pet brodova i samo se Drejk s jednim o brodova vraa u Englesku. etri godine on je vec uspijeno pljakao panske brodove oko Panamske prevlake. Kao istaknutom, odvanom i drskom pomorcu Drejku je 1577. godine povjereno vodstvo velike engleske ekspedicije koja je imala zadataka da pljaka i rui panske kolonije na tihookeanskoj obali Juzne i Srednje Amerike. Drejk je pljakao i potapao panske brodove i ruio utvrenja i gradove na sjeveru sve do San Franciska u Kaliforniji. Ovo poluostrvo on proglasava engleskim posjedom i daje mu naziv Novi Albion. Drejku su za povratak u Englesku ostala dva mogua puta: jedan, nazad kroz Magelanov prolaz ili oko Rta Horna, gdje se bojao da e ga panci presresti i tako osvetiti i drugi, na zapad preko Indijiskog okeanai oko Rta dobre nade. On se odluuje za treu po njemu najsigurniju varijantu, putem kojim bi vodio preko Sjevernog ledenog okeana i najsjevernije take Skandivanije. Pokraj Marijanski i Moluki ostrva, kroz Indijiski okean i pokraj Rta dobre nade vraa se u Englesku i tako uspijeno zavrava svoju krunu plovidbu oko zemlje. Za Engleze je to bila veoma znaajna plovidba ne samo zbog slabljenja premoi panaca, ve i zbog prvog engleskog otkria ovog puta i okeanski prostora koje su dotle poznavali samo panski i portugalski pomorci. Krajem 16. vijeka dolazilo je do sve veih i direktnih sukoba izmeu panije i Engleske. panci se nisu mogli pomoriti s stalnim gusarskim prepadima engleski pomoraca i to, ne samo na otvorenom moru du obala Amerike, ve i na matine panske luke. Tako je 1587. godine Drejk na svega 4 bojna broda potopio veliki broj brodova u panskoj luci Kadisi. Na povratku on je unitio i oko 100 portugalski brodova zapljenivi ogromna bogatstva kojeg su oni donosili iz Indije. Ta bogatstva su jo vie pobuivala interesovanja Engleza za Istonu Indiju. Poslje objedinjavanja Portugalije sa panijom (1580. do 1640. godine) panski kralj Filip II stvorio je tzv. Nepobjedivu armiju sastavljenu od 130 brodova, 8000 mornara, oko 20.000 vojnika te je jo oko 30.000 vojnika stacionirani u Flandriji (dananja Belgija) i to sve s ciljem da pokori Britanska ostvrva. Uz pomo Holanana Englezi su uspijeli da unite Nepobjedivu armiju i pansko-portugalsku flotu, koja je dotle dominirala na tada poznatim morima i okeanima. Poslje ovog poraza pansko-portugalske flote nastupio je potpuno novi period u razvoju pomorstva, geografski otkria i kolonijalni osvajanja, period kada znaajniju ulogu igraju Englezi, Francuzi i Holanani.

Traganje za sjevernim morskim putevima i kolonizacija Sjeverne AmerikeTaj sjeverni morski put do zemalja Istoka bio je izvan domaaja Portugalaca i panaca te je za Engleze, Francuze i Holanane bio daleko sigurniji, a na osnovu mnogih pretpostavki vjerovatno i krai. Kad su Englezi porazli pansko-portugalsku flotu i na taj nain stekli prevlast na moru nastojali su da se probiju kroz arhipelag sjeverno od Kanade, nad kojim su gospodarili Francuzi poslije njegnog otkria od strane aka Kartijea. Taj prodor Engleza dovodio je i do konflikata, da bi u 18. vijeku konano Englezi stekli dominaciju u Kanadi. Poslije otkria i francuske kolonizacije plodne Kanade kod Engleza se jo vie pobuuje interes za plovidbama du sjevernih obala Novog svijeta. Ti su prostori meutim bili nedovoljno poznati. Sjeverne obale Evrope i amerike bile su ograniene prostorom koji je na tadanjim geografskim kartama oznaavan kao Zamrzlo more. O dijelu ovog prostora sjeverno od Kanade postojale su dvojake predpostavke. Jedni

su bili miljenja da su Amerika i Azija spojeni kopnenom prevlakom, dok su drugi iznosili shvatanja da su to dva potpuno odvojena kontinenta. Henri Hadson (12. septembar 1570. 1611) je engleski istraiva i pomorac. Otkrio je Hadsonov zaliv i Hadsonov prolaz. Pretpostavlja se da je poginuo u Hadsonovom zalivu u Kanadi nakon to se posada pobunila protiv njega. Traenje severoistonog prolaza Roen je u Londonu. Ne zna se nita o njegovom ranom ivotu, ali se pretpostavlja da je proveo nekoliko godina na moru. kae se da je bio kabinski deko sa esnaest godina i da je postepeno napredovao do kapetana. Moskovska kompanija u Engleskoj je 1607. unajmila Hadsona da nae severoistoni prolaz do Kine. Hadson je putovao 577 nautikih milja juno od Sjevernog pola i otkrio je Jan Majenovo ostrvo, pa se vratio kui u septembru. Jan Majenovo ostrvo je kasnije postalo deo Norveke. U to vreme se pretpostavljalo da poto Sunce sja est meseci na severnim irinama da e se led otopiti, pa da e brodovi moi da plove severnim putevima do Kine i ostrva sa zainima. Englezi su tada bili u sukobu sa pancima i Holananima oko trgovakih puteva. Hadson se iskrcao na Svalbardu, a kasnije je tu naen ugalj, a razvio se i kitolov. Hadson je 1608. pokuao drugi put, ali sada je nastojao ii uz severne obale Rusije. Doao je do Nove Zemlje, pa je bio prisiljen da se vrati. Holandska istonoindijska kompanija ga je odabrala 1609. da nae istoni prolaz do Azije. Reeno mu je da plovi oko Severnog ledenog okeana severno od Rusije u Pacifik pa odatle do Dalekog istoka. Hadson nije mogao da nastavi putovanje zbog leda, koji je prepreio put. uli su bili neke glasine, pa su pokuali da nau jugozapadni prolaz kroz Severnu Ameriku. Preli su Atlantik i doli su do esapik zaliva i Delavar zaliva. Hadson je konano zakljuio da ne postoji vodeni put kroz pola Severne Amerike do Pacifika. Zbog toga je krenuo severno u Njujorku luku i nastavio rekom Hadson, pa se morao vratiti, kada je reka postala uska. Jugozapadni prolaz nije ni tu naao, jer takav nije ni postojao. Tokom putovanja Hadson je trgovao sa domorocima i dobijao je krzna i koljke. Njegovo putovanje je omoguilo Holananima da polau pravo na to podruje i na trgovinu krznima u tom podruju. Novi Amsterdam i Menhetn su postali glavni gradovi Nove Holandije 1625. Otkrie Hadsonovog prolaza i Hadsonovog zaliva Hadson je 1610. dobio englesku podrku za jo jedno putovanje. Putovanje su finansirali Virdinija kompanija i Britanska istonoindijska kompanija. Sa svojim novim brodom Diskaveri krenuo je sjeverno i doao je 11. maja do Islanda, do juga Grenlanda 4. juna i onda se okrenuo oko junog vrha Grenlanda. Na severnom vrhu Labradora doao je 25. juna do Hadsonovog prolaza. Slijedei junu obalu prolaza doao je 2. avgusta do Hadsonovog zaliva. Tu je nekoliko mjeseci ucrtavao u mapu i istraivao istone obale. U novembru je led zarobio brod u Demsovom zalivu, pa je posada morala da nae mjesto gdje da prezimi. Kada se led otopio u proljee 1611. Hadson je namjeravao da nastavi sa istraivanjima, ali posada je traila da se vrate kui. Posada se pobunila u junu 1611. Poslali su Hadsona, njegovog sina i sedam Hadsonovih lojalnih lanova posade u malom otvorenom amcu. Nisu im dali ni hranu, ni vodu ni oruje. Hadsona niko vie nije vidio, iako su postojale tvrdnje da je vien na reci Otavi. Od pobunjene posade samo su se osmorica vratila iva kui. Uhapeni su, ali niko od njih nije bio kanjen za Hadsonovu smrt.

Istraivanja kopnom [uredi]Karta arapskog geografa al-Idrisija bila je jedna od najpouzdanijih karata svijeta prije razdoblja europskih istraivanja. Preludij velikim geografskim otkriima bila je serija europskih ekspedicija koje su kopnom prele Europi pljakanjem i razaranjem, Mongoli su Euroaziju u kasnom srednjem vijeku. Dok su prijetili ujedinili velik dio Euroazije stvorivi trgovake putove i komunikacijske linije koje su se protezale od Srednjeg istoka do Kine. Neki Europljani iskoristili su tu prednost, pa su krenuli istraivati dalje na istok. Gotovo su svi bili Talijani poto je trgovina izmeu Europe i Srednjeg istoka skoro u potpunosti bila pod kontrolom trgovaca iz talijanskih gradova drava. Njihove bliske veze s Levantom stvorile su veliku znatielju i komercijalni interes za podruja koja su se nalazila istono. Papinstvo je takoer pokrenulo ekspedicije u nadi pronalaska novih obraenika ili legendarnog Ivana Prezbitera. Prvi od tih putnika bio je Giovanni de Plano Carpini koji je putovao do Mongolije i natrag od 1244. do 1247. godine. Najslavniji putnik bio je Marko Polo koji je putovao po Orijentu od 1271. do 1295. Svoje je putovanje iscrpno prikazao u djelu Putovanja koje se italo diljem Europe. Ta putovanja ipak nisu ostvarila veliki trenutni uinak. Budui da se Mongolsko Carstvo raspalo gotovo jednako brzo kao to je nastalo, put prema istoku ubrzo je postao daleko teim i opasnijim. Crna smrt je tijekom etrnaestog stoljea takoer sprjeila putovanja i trgovinu. Kopneni put do Istoka ostao je predugaak i teak za profitabilnu trgovinu, a bio je i pod kontrolom islamskih carstava koja su se dugo borila s Europljanima. Uspon Otomanskog Carstva posebice nakon osvajanja Carigrada 1453. jo je vie ograniio mogunosti Europljanima.

Portugalska istraivanja [uredi]Glavni lanak: Portugal u razdoblju geografskih otkria Karta fra Maura (1459.) u Veneciji, omoguavala je jedan od prvih praktinih opisa Europe, Afrike i Azije.

Sve dok se nisu razvile prve karake i karavele u Iberiji, europske su se misli vraale k legendarnome Istoku. Ta su istraivanja imala brojne uzroke. Monetaristi vjeruju da je glavni uzrok, zbog ega su velika geografska otkria zapoela, bila jaka nestaica plemenitih metala u polugama. Europska ekonomija ovisila je o vrijednosti zlata i srebra, pa je njihova niska domaa ponuda gurnula velik dio Europe u recesiju. Drugi faktor bio je viestoljetni sukob izmeu Iberijaca i muslimana na jugu. Iberijci su uvidjeli da je sposobnost zaobilaska sjevernoafrikih muslimanskih drava presudna za njihov opstanak. Istovremeno su nauili mnogo toga od svojih arapskih susjeda. Karaka i karavela su utjelovile arapsko latinsko jedro koje je brodovima omoguilo daleko vie manevara. Preko Arapa ponovo je otkrivena antikogrka geografija koja je po prvi put europskim mornarima pruila ideju o obliku Afrike i Azije.

Santa Maria na sidritu, slika Andriesa van Eertvelta o. 1628. koja pokazuje slavnu karaku Kristofora Kolumba. Prvi veliki val istraivanja pokrenuo je Portugal pod princom Henrikom Pomorcem. Isplovivi na otvoreni Atlantik Portugalci su otkrili otoke Madeira (1419.) i Azore (1427.), koji su odmah postali portugalske kolonije. Glavni plan Henrika Pomorca bilo je istraivanje zapadne obale Afrike. Stoljeima su jedini trgovaki putovi koji su povezivali Zapadnu Afriku i sredozemni svijet ili preko pustinje Sahare. Ti putovi bili su pod kontrolom sjevernoafrikih muslimanskih drava, dugogodinjih portugalskih suparnika. Portugalci su se nadali da e zaobilaskom islamskih naroda preko mora moi izravno trgovati sa Zapadnom Afrikom. Takoer su se nadali da se juno od Sahare nalaze kranske drave i mogui saveznici u borbi protiv muslimana u Magrebu. Portugalski moreplovci su pravili polagan ali stalan napredak, svake godine uspijevajui prodrijeti nekoliko kilometara dalje na jug, pa su 1434. godine uspjeli savladati sljedeu prepreku - rt Bojador. U dva desetljea savladali su saharsku barijeru, te su zapoeli trgovinu zlatom i robljem u Senegalu. Napredak se nastavio gradnjom trgovakih utvrdi u Elmini, dok je Sao Tome i Principe postao prva kolonija koja je poela proizvoditi eer. 1482. ekspedicija pod vodstvom Dioga Ca uspostavila je kontakt s Kraljevstvom Konga. Kada je 1487. godine Bartolomeo Diaz doplovio do krajnjeg juga Afrike i otkrio prolaz u Indijski ocean, Portugalci su shvatili da su na pravome putu, pa je kralj naredio da se rt nazove Rt Dobre Nade. Godine 1497. krenuo je Vasco da Gama na putovanje koje je idue godine bilo okrunjeno uplovljavanjem u Calicut na indijskoj obali. U rukama Portugalaca uskoro su se nali otoci bogati zainima, a du obala Afrike i Indije osnivali su svoje utvrde uz koje su se nalazila naselja portugalskih trgovaca, kolonije. Lisabon je postao glavnom europskom lukom, ali kada su se u trgovinu s Indijom ukljuili i engleski, panjolski i nizozemski trgovci, Portugal je bio izguran kao trgovaki konkurent, pa je uspjeh postignut stvaranjem kolonija bio kratkotrajan i za Portugal vrlo tetan.

Otkrie Amerike [uredi]Glavni lanak: Europska kolonizacija Amerike Portugalski suparnik Kastilja bila je sporija od svojih susjeda u istraivanju Atlantika sve do kasnog petnaestog stoljea kada su kastiljski mornari zapoeli natjecanje sa svojim iberskim susjedima. U prvom natjecanju za kontrolu nad Kanarskim otocima pobijedila je Kastilja. Stvaranjem unije izmeu Aragona i Kastilje te zavretkom rekonkviste osvajanjem posljednjeg uporita Maura, Granade, stvoreni su uvjeti da se panjolska u potpunosti preda traenju novih trgovakih putova i prekomorskih kolonija. Nakon to je prihvatio miljenje da je Zemlja okrugla, Kristofor Kolumbo je bio uvjeren da se u Indiju moe doi i plovei na zapad. Od portugalskog kralja Kolumbo je zatraio potporu za istraivako

putovanje na zapad, ali je njegova zamolba bila odbijena. Bez uspjeha se obratio i francuskom i engleskom kralju. Novanu je potporu zatraio i od panjolskog kralja, no tek je uz podrku kraljice Isabelle dobio tri broda i potrebna sredstva. U kolovozu 1492. godine ekspedicija je isplovila, a iste godine Kolumbo je stigao do otoka kome je dao ime San Salvador (Sveti Spasitelj) uvjeren da je stigao do Indije. Kolumbo je jo tri puta plovio u Ameriku i osim Kube i Haitija, otkrio Antilsko otoje, ue rijeke Orinoco i obalu Srednje Amerike. Umro je bolestan i odbaen, uvjeren da je otkrio novi put za Indiju. Talijan Amerigo Vespucci istraujui ue Amazone utvrdio je da ta zemlja nije Indija, ve novi kontinent koji je po njemu prozvan Amerika. Godine 1501. portugalski moreplovac Pedro Alvares Cabral otkrio je novi svijet, zemlju koja se danas naziva Brazil. Time su otkria na zapadu dovela do spora s Portugalom jer su Portugalci prije panjolaca doplovili do Brazila. U sporu je zatraena intervencija pape koji je 1494. godine sporazumom iz Tordesillasa uspostavio liniju razgranienja, koja je ila 270 liga zapadno od Kapverdskih otoka, po kojoj je Brazil pripao Portugalu, ali sporovi su nastavljeni do novog sporazuma 1529. godine kojim je uspostavljena jo jedna linija razgranienja preko Tihog oceana. Kolumbo i drugi panjolski istraivai u poetku su bili razoarani svojim otkriima. Za razliku od Afrike ili Azije karipski otoani nisu imali mnogo stvari za trgovanje sa panjolskim brodovima. Otoci su stoga postali arite kolonizacijskih napora. Sve dok nije istraila sam kontinent panjolska nije pronala bogatstvo koje je traila u obliku obilnog zlata. U Americi su panjolci pronali brojna carstva koja su bila jednako velika i napuena kao ona u Europi. panjolski konkvistadori su ih uz pomo brojnih pandemijskih bolesti, koje su se njihovim dolaskom proirile, uspjeli osvojiti sa samo aicom ljudi. im je uspostavljena panjolska vrhovna vlast glavni fokus postali su vaenje i izvoz zlata i srebra. Godine 1519. kada se Cortezova vojska iskrcala u Meksiku panjolska je kruna dala sredstva Portugalcu Ferdinandu Magellanu da pokrene ekspediciju. Cilj ove misije bio je pronalazak Zainskih otoka putujui na zapad te ih tako smjestiti u panjolsku sferu. Ekspedicija je doivjela uspjeh i postala je prva koja je oplovila svijet na svom povratku tri godine kasnije.

Opadanje portugalske prevlasti [uredi]Portugalska istraivanja i kolonizacija nastavili su se unato novom rivalstvu sa panjolskom. Portugalci su postali prvi zapadnjaci koji su doli do Japana i trgovali s njime. Portugalska kruna je pod kraljem Manuelom I pokrenula smion plan da ouva kontrolu zemalja i trgovakih putova koje su bili proglaeni njihovima. Strategija je bila graenje serija utvrda koje e im omoguiti kontrolu svih glavnih trgovakih putova istoka. Stoga su utvrde i kolonije bile uspostavljene na Zlatnoj Obali, Luandi, Mozambiku, Zanzibaru, Mombassi, Socotri, Hormuzu, Kalkuti, Goi, Bombaju, Malacci, Macau i Timoru. Portugalci su takoer kontrolirali Brazil, kojeg je otkrio Pedro lvares Cabral 1500. godine, a leao je dijelom na portugalskoj strani globalne "podjele" iz Tordesillasa. Portugal je imao nevolje u irenju svoga carstva u unutranjost, pa se usredotoio veinom na obalna podruja. Nakon nekog vremena Portugalci su potvrdili da su jednostavno premaleni da omogue novac i ljudstvo dovoljno da uspije takva masivna pustolovina. Utvrdama rairenim diljem svijeta nedostajali su ljudi i oruje. Stoga se oni nisu mogli natjecati s veim silama koje su polagano prodirale na njihovo carstvo. Dani monopola istonom trgovinom bili su odbrojeni. Portugalsku hegemoniju na istoku slomili su nizozemski, francuski i britanski istraivai, koji su ignorirali papinsku podjelu svijeta. Godine 1580. panjolski kralj Filip II postao je takoer kralj Portugala kao zakonit batinik na krunu nakon to je njegov

brati Sebastijan umro bez sinova (Filip II panjolski bio je unuk Manuela I Portugalskog). Zdruena carstva bila su jednostavno prevelika da se odre neizazovnima, te da se odupru tim izazovima. Neki su portugalski posjedi izgubljeni ili sueni posebno u Zapadnoj Africi, Srednjem istoku i Dalekom istoku koji su veinom bili okrueni britanskim i nizozemskim kolonijama. Bombay je predan Britancima kao vjenani dar. Kolonije gdje je portugalska prisutnost bila snana poput Macaa, Istonog Timora, Goe, Angole, Mozambika i Brazila ostale su i dalje portugalskim posjedima. Nizozemci su pokuali osvojiti Brazil, te su u jedno vrijeme kontrolirali skoro polovicu podruja, ali su ipak naposljetku odbaeni.

Sjevernoeuropsko uplitanje [uredi]Nacije izvan Iberije odbile su priznati sporazum u Tordesillasu. Francuska, Nizozemska i Velika Britanija, koje su imale dugu pomorsku tradiciju, unato iberskim protekcijama napravile su svoj put prema sjeveru zahvaljujui novim tehnologijama i kartama. Prvu od tih misija proveo je Britanac John Cabot. To je bila prva u nizu francuskih i britanskih misija koje su istraivale Sjevernu Ameriku. panjolska je uvelike ignorirala sjeverniji dio Amerike jer je ondje bilo malo ljudi i daleko manje bogatstava nego u Srednjoj Americi. Ekspedicije Cabota, Cartiera i drugih istraivaa uvelike su se nadali pronalasku Sjevernozapadnog prolaza ime bi se povezalo s bogatstvima Azije. Taj prolaz nikad nije bio otkriven, ali u njihovim putovanjima pronaene su druge mogunosti, pa su u ranom sedamnaestom stoljeu kolonisti iz brojnih sjevernoeuropskih zemalja zapoeli naseljavanje istone obale Sjeverne Amerike. Sjevernjaci su takoer postali veliki rivali Portugalcima u Africi i Indijskom oceanu. Nizozemski, francuski i britanski brodovi poeli su se privikavati na portugalski monopol te su osnovili vlastite kolonije. Postepeno su portugalsko i panjolsko trite i doprinosi opadali zbog novih natjecatelja koji su okruivali njihove vrijedne posjede (poput Hong Konga koji se nalazio pored Macaa). Sjevernjaci su takoer preuzeli vodstvo u istraivanju posljednjih nepoznatih regija Tihog oceana i sjevernoamerike zapadne obale, koja je bila u panjolskom dijelu podjele iz Tordesillasa. Nizozemski istraivai poput Willema Jansza i Abela Tasmana istraivali su obale Australije dok je u osamnaestom stoljeu britanski istraiva James Cook kartirao velik dio Polinezije.

Osvajanje Sibira [uredi]Godine 1552. ruski car Ivan Grozni osvojio je Kazanski kanat to je otvorilo nove mogunosti u osvajanju Istoka. Jermak je uao u Sibir sa skupinom od 1636 ljudi 1580. godine slijedivi rijeke Tagil i Turu. Sljedee godine bili su na Tobolu, te je 500 ljudi opsjelo Isker, boravite kana Kuuma, u susjedstvu dananjeg Tobolska. Kuum je pobjegao u stepe, prepustivi svoje podruje Jermaku, koji je prema tradiciji prodao caru Ivanu IV pored dananjeg Sibira svoju vlastitu restauraciju na uivanje. Jermak se utopio u Irtiu 1584. pa su njegovi kozaci napustili Sibir. Nove skupine lovaca i pustolova su uz potporu Moskve navirale svake godine u zemlju. Kako bi se izbjegli sukobi s napuenijim jugom, one su radije napredovale prema istoku du viih geografskih irina. U meuvremenu je Moskva podignula utvrde i naselila radnike oko njih radi opskrbe garizona hranom. U roku od osam godina Rusi su dosegli Amur i Tihi ocean. To brzo osvajanje obrazlaeno je okolnostima da ni Tatari ni Turci nisu mogli pruiti bilo kakav ozbiljan otpor.

Zavretak i posljedice geografskih otkria [uredi]Velika su geografska otkria prouzroila goleme promjene u tadanjem svijetu i Europi. Sredite svjetske trgovine premjestilo se sa Sredozemlja na obale Atlantika, kamo su premjeteni i glavni trgovaki putovi. Umjesto dotadanjih trgovakih velesila, poput Venecije i Genove, uzdiu se nove trgovake sile poput panjolske, koju e uskoro istisnuti Engleska i Francuska. Goleme koliine zlata to su pritjecale iz Amerike dovest e do inflacije i pada cijene plemenitih metala, dok e do kraja 16. stoljea za vie od tri puta porasti cijena poljoprivrednih i obrtnikih proizvoda. Ta e revolucija cijena poticajno djelovati na razvoj proizvodnje. Portugal i panjolska, zemlje koje su se isprva najvie obogatile geografskim otkriima, bile su prisiljene gotovo sve uvoziti jer su zbog lake zarade u kolonijama i novootkrivenim zemljama mnoga proizvodna podruja ostala bez stanovnitva. Potreba za veom koliinom obrtnikih proizvoda krajem 15. i u prvoj polovici 16. stoljea dovest e do pojave novog oblika proizvodnje, manufakture, i do pojave poduzetnitva jer srednjovjekovni obrti nisu mogli uskladiti proizvodnju s potrebama svjetskog trita. Poduzetnici su organizirali proizvodnju izvan gradskih sredita zapoljavajui vei broj radnika od kojih je svaki radio samo jednu radnju proizvodnog procesa. Tako je provoena podjela rada i specijalizacija, porasla je proizvodnost i kvaliteta proizvoda, a smanjila se njegova cijena. Manufaktura (lat. manus, ruka; facere, raditi) naziv je i za novi nain proizvodnje s provedenom podjelom rada i za radionice u kojima se na takav nain proizvodilo. Osvojena su izvaneuropska podruja europske drave pretvarale u svoje kolonije koje su ekonomski iskoritavale. Kolonije su sluile kao izvor sirovina i kao izvozno trite. Stanovnitvo osvojenih zemalja kolonijalne su sile iskoritavale do maksimuma. Izmeu Amerike i Europe izmijenjene su mnoge biljne i ivotinjske vrste, pa su iz Europe u Ameriku preneseni konj, krava, ovca, koza i svinja, a od biljaka vinova loza i penica, te alkohol. Iz Amerike u Europu preneseni su puran, te krumpir, kukuruz i duhan, a Europljani su upoznali i kakaovac. Iako je trebalo dugo vremena da stanovnitvo Europe prihvati nove kulture, one su tijekom vremena zauzele svoje mjesto meu najvanijim prehrambenim proizvodima europskog puanstva. Velikim geografskim otkriima uspostavljen je dodir meu kontinentima, a europska je povijest postala povijest svijeta. Svojom vanou ona predstavljaju jedan od prijelomnih dogaaja u povijesti, pa se s pravom smatra da s velikim geografskim otkriima prestaje razdoblje srednjeg vijeka, a zapoinje novo doba u povijesti ovjeanstva, novi vijek.

Kristofor KolumboKristofor Kolumbo Kristofor Kolumbo (tal.: Cristoforo Colombo, pa.: Cristbal Coln, por.: Cristvo Colombo, latinizirano: Columbus) (Genova, izmeu 25. kolovoza i 31. listopada 1451. - Valladolid, 20. svibnja 1506.), istraiva i trgovac koji je preplovio Atlantski ocean i doplovio do Amerike. Godine 1492. slavni pomorac Kristofor Kolumbo krenuo je iz panjolske luke Palos de la Frontera na put kojim se nadao pronai pomorski put do Indije. Plovio je pod zastavom Kastilje, dijela panjolske.

Kada je traio pomo za put kojeg je rezultat bilo otkrie Amerike, odbili su ga svi europski dvorovi. Pomogli su mu jedino idovi koji su nabavili novac za ekspediciju te za uzvrat bili nagraeni prvim izvjetajem o Americi. Pretpostavlja se da je Kolumbo bio pokrteni idov. Tome u prilog govore i podaci kako je ekspedicija bila osposobljena nautikim instrumentima i astronomskim tablicima koje su izumili idovi, a lijenik, prevoditelj i neki kljuni lanovi posade takoer su bili idovi.

Kolumbo se iskrcava na Bahamima Dana 12. listopada 1492. godine Kristofor Kolumbo otkriva Ameriku i iskrcava se na otok San Salvador u Bahamskom arhipelagu. 1607. godine kolonizatori osnivaju prvo stalno naselje u Jamestownu, Virginia. Nedavno (2004). je objavljena fotografija kutije koja sadri ostatke Kristofora Kolumba s ugraviranim tekstom na starom panjolskom "Ovdje poivaju kosti Kristofora Kolumba, prvog admirala i pronalazaa Novog Svijeta". Posmrtni ostaci oca i sina, kao i brata glasovitog pomorca, Diega Kolumba koji su iskopani u rujnu prole godine u Santiponceu, nedaleko Seville, preneseni su na sveuilite u Granadi, gdje e se ispitivati do poetka zime. Strunjaci e sada uzeti uzorak kosti radi ispitivanja koje bi moglo trajati nekoliko mjeseci, kako bi se potvrdilo da truplo koje se uva u katedrali u Sevilli doista pripada Kristoforu Kolumbu.

Europa u vrijeme Kolumba [uredi]Teko je shvatiti Kristofora Kolumba ako ne znamo u kojem je vremenu ivio. XV. st. smatra se stoljeem promjena i mnogih dogaaja koji su uticali na Europsko drutvo. Mnogi od ovih dogaaja su bili sukobi izmeu katolika i muslimana. Dogaaj koji je najvie uticao na Europu u XV. st. je pad Carigrada u ruke Osmanskog Carstva. Carigrad je bio glavni grad Bizanta stoljeima i bio je vano sredite trgovine izmeu Azije i Europe. 1453. godine Osmansko Carstvo, koje je ve osvojilo veliki dio jugoistone Europe, prekinulo je trgovinu Europe s istokom. Europljani su jo uvijek mogli kupovati Azijske proizvode u gradovima kao to je Aleksandrija u Egiptu. Tako su Europljani odluili nai drugi put za direktno trgovanje s Azijom. U sutini, Europske kraljice i kraljevi su uvidjeli da e im trgovina sa Azijom donijeti veliki profit i da je veoma bitna. Prva Europska nacija koja je poela aktivno traiti put do Azije je bio Portugal. Portugalci su ve bili poeli istraivati Afriku 1400., a 1415. godine su otkrili sjevernu Afriku i zaposjeli muslimanski komercijalni grad Ceutu na Gibraltarovom moreuzu. Ovaj grad je Portugalcima pomogao pri razvoju trgovine s Afrikom, kojom su do tog vremena dominirali muslimani. Pod prismotrom kraljevia Henrika Navigatora, koji je osnovao kolu navigacije u junom Portugalu, nedugo nakon osvajanja Ceute, Portugalci su poeli istraivati zapadnu obalu Afrike nadajui se da e nai put do Azije plovei oko junog dijela kontinenta. Ostale nacije, koje nisu eljeli zaostajati za Portugalcima, su takoer poeli sponzorirati ekspedicije. U ovom svijetu punom uzbuenja istraivanja i novim pronalascima roen je Cristopher Columbo.

Vasco da GamaVasco da Gama (Sines, oko 1460. - Cochin, 24. prosinca 1524.), portugalski pomorac i istraiva. Gama je prvi dospio pomorskim putem iz Europe u Indiju oko Afrike, 1497-1499. Sa svoja tri putovanja u Indiju, i 1502-1503 i 1524, potaknuo je trgovinu Europe i zapadne Azije, te uvrstio kolonijalnu mo Portugala u Indiji. Rani ivot Gama je roen i odrastao u Portugalu. Gamin otac je bio plemi Estevao da Gama. Bartolomeu Dias je istraio u to vrijeme jug Afrike i dospio do Rta Dobre Nade, dok je Pedro de Corvilha zaao dublje u kopneni dio Afrike. Sada se spremala pomorska ekspedicija koja e pomorskim putem oko Afrike stii u Indiju iz Portugala. Portugalski kralj Manuel I. Veliki odredio je kao vou puta Estevaoa da Gamu. Estevao je, meutim, umro, pa je vodstvo i odgovornost preuzeo njegov sin Vasco da Gama. Prvo je vodstvo ekspedicije, navodno, ponueno Vascinom starijem bratu Paulu, ali je ovaj odbio jer je bio bolestan (Paulo je umro 1499). Prvo putovanje 1497/1499 Na put se krenulo iz Lisabona 8. srpnja 1497. Ekspedicija je brojila 4 broda (Sao Gabriel i Sao Rafael, oba nosivosti 120 tona. 16. prosinca 1497 Gama je proao ue Velike riblje rijeke (dotle je dospio i Dias) i krenuo u dotad europljanima nepoznate vode. Prvi dio puta Gamu je pratio Dias s petim brodom. Na dan Boia, 25. prosinca, Gama je nazvao kopno koje su ugledali toga dana Terra Natalis, dananji Natal (portugalski Natal znai Boi). U sijenju 1498 dospjeli su do dananje drave Mozambik. U to vrijeme istonu obalu Afrike su kontrolirali arapi. Stanovnici su za posadu mislili da su muslimani (kao i oni) pa su im pruili pomo. Gama je tu uzeo arapskog peljara da mu pomogne dovriti putovanje do Indije. Nakon to je s arapimskim trgovcima, koji su bili takoer u luci, izvrio trgovinu zainima, Gama je nastavio putovanje. Ekspedicija je stigla u Calicut (danas Kozkihode) 20. svibnja 1498. Gama je sa hinduskim vladarom Zamorinom postigao trgovaki sporazum, iako su arapski trgovci iskazali veliko nezadovoljstvo. Gama je dobio pismenu dozvolu da smije otvoriti trgovaku postaju u Calicutu. S vremenom su se pojaavala neslaganja izmeu portugalca i hindusa. Gama je u kolovozu krenuo nazad u Portugal. Sa sobom je poveo i 6 hindusa kralju Manuelu I. da bi portugalci mogli nauiti njihove obiaje i ostavio je dio ljudi da otvore trgovaku postaju u Calicutu. Zbog loeg vremena Arapsko more su proli tek za 3 mjeseca, a velik dio posade je umro. U svibnju Gama je s brodovima Sao Gabriel i Berrio oplovio Rt dobre nade, ali su se kasnije dva broda zbog navremena razdvojila. Gama se sa Sao Gabrielom vratio u Portugal 9. rujna 1499. Kralj Manuel I. doekao je Gamu s poastima i udijelio mu godinja primanja od 1,000 cruzadosa. Portugalac Pedro Alvares Cabral je 1500-1501 izvrio drugo putovanje u Indiju sa 13 brodova. U Calicutu su portugalci i hindusi zaratili. Drugo putovanje 1502/1503 Kada je Cabral odbio (ili mu nije ni ponuena ?) vodstvo nove ekspedicije u Indiju, zapovjednitvo je preuzeo Gama. Gama je dobio titulu Admiral indijskog oceana i krenuo na put 12. veljae 1502 sa 20 brodova. Gama je prisilio vladara grada Kilwa (Tanzanija) na plaanje danka portugalskom kralju, a zatim

pristao uz teritorij Goa (kasnije e Goa biti glavno uporite portugalske moi u Indiji). Gama je zatim pristao u gradu Cannanore, sjeverno od Calicuta. Tu je opljakao arapski trgovaki brod koji je stigao nekoliko dana poslije s izmeu 200 i 400 putnika (i ene i djece). Gama je naredio smaknue svih putnika, te je zapljenio njihov teret. To je bio najokrutniji in njegove karijere. Gama je postigao sporazum s vladarom Cannanorea, a zatim se uputio u Calicut. Zamorin je ponudio Gami saveznitvo, ali je ovaj odbio. Gama je postavio Zamorinu ultimatum da hindusi napuste luku, te je brodovima bombardirao grad iz daljine. Zatim je otiao sjeverno od Calicuta i postigao sporazum s jednim vladarom, Zamorinovim neprijateljem. 20. veljae 1503 Gama je krenuo iz Cannanorea na povratak u Portugal. Tree putovanje 1524 Nisu poznati detalji o drugom prijemu Game kod Manuela I. Gama je u meuvremenu oenio Caterinu de Ataide ( oko 1500). Na tree putovanje u Indiju Gama je je krenuo tek 1524. Novi portugalski kralj Ivan III. Portugalski imenovao ga je indijskim potkraljem (umjesto Eduardo de Mendezesa). Nakon 3 mjeseca u Indiji, Gama se razbolio i umro.

Pedro Alvares CabralPedro Alvares Cabral Pedro lvares Cabral (Belmonte, oko 1467. - Santarem, oko 1520.), portugalski pomorac i istraiva, prvi europljanin koji je otkrio Brazil 1500. Cabralovi roditelji su bili plemii Fernao Cabral i Isabela de Gouveia. Cabralova porodica je dugi niz generacija sluila portugalskim kraljevima. Godine 1500 portugalski kralj Manuel I. Veliki povjerio je Cabralu drugu, nakon puta Vasca da Game, veliku pomorsku ekspediciju u Indiju. Cabral je imenovan admiralom i glavnim zapovjednikom ekspedicije. 9. oujka 1500. godine Cabral je krenuo iz Lisabona sa 13 brodova i 1,500 ljudi. Jednim od brodova je zapovijedao Bartolomeu Dias, koji je 1488. prvi dospio do Rta dobre nade. Cabral je isprva slijedio put Vasca da Game i plovio uz obalu Afrike. Da bi izbjegao nevrijeme u Gvinejskom zaljevu, Cabral se odmaknuo od afrike obale i krenuo prema zapadu. 22. travnja 1500. dospio je do obale dananjeg Brazila. Mislio je da je otkrio novi otok pa mu je dao ime Otok Pravog Kria i proglasio ga vlasnitvom Portugala. U Brazilu Cabral se zadrao samo 10 dana, a zatim je krenuo prema Indiji. 29. svibnja 1500. u velikom nevremenu kod Rta dobre nade Cabral je izgubio 4 od 13 brodova s cjelokupnim posadama. U nevremenu je poginuo i Bartolomeu Dias. 10. kolovoza 1500. zbog nevremena se odvojio brod kojim je zapovjedao Diego Dias. Diego Dias je zatim otkrio otok Madagaskar. Cabral je s ostalim brodovima nastavio put u Indiju gdje je stigao 13. rujna 1500. u Calcuttu (Kozhikode). Tu je Cabral, nakon sporazuma s muslimanskim vladarom, osnovao trgovaku postaju. Uskoro je izbio sukob s muslimanima, koji su upali u trgovaku postaju i ubili veinu portugalaca koji su bili tamo. Cabral je s brodovima, kao znak odmazde, bombardirao grad dva dana, zarobio 10 malih muslimanskih brodia i pogubio njihove posade. Zatim je s preostalih 6 brodova krenuo junije i stigao u Cochin. Tu je dobro primljen i izvrio trgovinu s paprom i ostalim zainima. Posjetivi jo neke luke, Cabral se uputio nazad u Portugal, gdje se vratio sa 4 od 13 brodova 13. lipnja 1501. godine. Kralj Manuel I. je bio zadovoljan s Cabralovim postignuima, usprkos velikim nevoljama. Ipak, vie nikada nije dobio zapovjednitvo u

nekoj pomorskoj ekspediciji. O posljednjim godinama njegova ivota se zna jako malo. Posljednje godine ivota je proveo na svom imanju u Portugalu.

Bartolomeu DiasKip Bartolomea Diaza u Cape Townu, Junoafrika Republika Bartolomeu Dias ili Diaz (Algarve, oko 1450. - na moru kod Rta Dobre nade, 29. svibnja 1500.), portugalski pomorac i istraiva. Dias je prvi europljanin koji je, jo od antike, dospio 1488 do Rta dobre nade i kroz Atlantski ocean do istone obale Afrike. Gotovo nita se ne zna o Diasovom ranom ivotu. 1486 Diasu je povjerena ekspedicija od tri broda da istrai krajnji jug Afrike. Sa ostala dva broda su zapovjedali Joao Infante i Diasov brat (nepoznatog imena).

Putovanje Bartolomea Diaza (1487. - 1488.) Krenuli su na put u travnju 1487. Nakon 6. sijenja 1488 Dias se odmaknuo od obale zbog velikog nevremena. Kada se nakon nekoliko dana vrijeme smirilo Dias je krenuo nazad prema kopnu. Meutim, kopno se nije vidjelo i Dias je samo plovio prema sjeveru. Doao je do kopna 3. veljae. Dias je oplovio oko Rta dobre nade. Vrijeme je bilo toliko loe da se rt nije vidio. Dias je na povratku a zbog loeg vremena rt nazvao Cabo das Tormentas ( Olujni rt ). Kasnije ga je portugalski kralj Ivan II. preimenovao u Cabo da Boa Esperana (Rt dobre nade), jer se postao redovita plovna ruta za Indiju. Usprkos loem vremenu Dias je doao i do ua Velike riblje rijeke, na podruju dananje Junoafrike Republike. Dias je tako postao prvi europljanin koji je plovio i istraivao na jugu Afrike. Kada se nisu uspjeli sporazumiti s domorocima, dolo je do sukoba. Dias je prihvatio jednoglasni zahtjev svih asnika i pristao na povratak. Dias je dospio do istone obale Afrike i zakljuio da je ovaj put plovan i njime je mogue doi do Indije. Zanimljivo je de je Dias oplovio cijeli Rt dobre nade, ali je vidio njegovo kopno tek na povratku. Zatim se vratio u Portugal, vjerojatno u prosincu 1488. Nije poznato kako je Dias primljen kod kralja. Godine 1497. Dias je sa zapovjedao jednim brodom u ekspediciji, od 5 brodova, Vasca da Game na putu u Indiju. Godine 1500 Dias je zapovjedao jednim brodom u novoj ekspediciji od 13 brodova koju je predvodio Pedro Alvares Cabral. Krenuvi na istok, prvi su dospjeli do dananjeg Brazila. Tu su se zadrali svega 10

dana, a zatim su krenuli prema Indiji. Dias je nestao u nevremenu kod Rta dobre nade. U nevremenu su izgubljena 4 od 13 brodova. Diasov unuk Paulo Dias de Novais je bio jedan od glavnih kolonizatora u junoj Africi u 16. stoljeu.

Ferdinand MagellanFerdinand Magellan Ferdinand Magellan (1480. 1521.), portugalski moreplovac i istraiva. Portugalac Ferdinand ili izvorno Ferno de Magalhes, vjerojatno najvei moreplovac u povijesti, rodio se oko 1480. godine u plemikoj obitelji i mladost je proveo na dvoru. Nakon putovanja Vasca de Gamme u Indiju i otvaranja tamonjih trgovakih puteva za Portugal u Lisabonu se donosi odluka da to nije dovoljno nego se treba stvoriti trgovako carstvo u kojemu nitko drugi nee imati pravo trgovinu mirodijama. U skladu s tom novom doktrinom 25. oujka 1505. godina portugalska ratna flota od 22 broda je krenula na to putovanje. Na jednom od tih brodova se nalazi Ferdinand Magellan koji u svojoj 25 godini kree na svoju prvu prekomorsku pustolovinu. Prvi dio putovanja oko Afrike i prisiljavanje tamonjih vladara je prolo bez otpora bez ikakve vanosti (najvea "bitka" je bila u Tanzaniji) to se nee ponoviti u Indiji. Tamonji lokalni vladari su gotovo odmah nakon dolaska Vasca de Gamme dobili kao saveznike Egipat, Veneciju i Dubrovnik koji su se uplaili od gubitka monopola na trgovinu s Indijom. Zahvaljujui toj pomoi ranije prijateljski raspoloeni vladar podruja Diu u Indiji se osjetio dovoljno jakim da se ne pokloni Portugalcima to dovodi do bitke kod Diu-a. U njoj zahvaljujui svojoj hrabrosti u borbi Ferdinand Magellan biva prvi put zapaen. Tijekom sljedeih borbi tijekom ovog portugalskog osvajakog pohoda e takoer biti zamijeen to mu donosi unapreenja.

MarokoOd kralja po povratku u domovinu bez obzira na takav neasni otpust on dobiva mirovinu koju smatra mizernom za ivjeti pa kree s Portugalskom vojskom u ratni pohod na Maroko 1513. godine. Tamo on tijekom bitke kod Azamora biva tee ranjen u borbi prsa u prsa. Ovo njegove tree ranjavanje nije kao prethodna dva tijekom ratova u Indiji nevano poto od njega e do kraja ivota epati. Kada tijekom ovog pohoda on invalid biva optuen za trgovinu s neprijateljem on ne eka presudu nego dezertira i bjei u Lisabon kod kralja da se obrani od optubi. Protivno njegovim oekivanjima da e biti lijepo doekan od kralja ovaj ga prisiljava na povratak u Maroko i suoavanje s optubama. Kako su one kasnije odbaene Magellan napokon dobiva asni otpust iz vojske i vraa se u Lisabon. Tamo ga ponovno doekuje kralj 1515. godine koji izraava sumnju da e ovaj kapetan dobiti ikada vie na zapovjedanje brod svoje drave. Dodatni problem za umiljenog Magellana je to on ponovno ne dobiva mirovinu koju zasluuje nego neku "mizeriju". Sada zahvaljujui svojim poznanstvima koja mu davaju bezbroj mogunosti on poinje razmiljati o izdaji domovine. Prvi korak u tom smjeru postaje nabavljanje informacija iz tajnog portugalskog pomorskog arhiva. Znajui veoma dobro da e mu trebati dodatna pomo radi uvjeravanja kralja panjolske Karla V. da mu daruju flotu na upravljanje on pristupa svom prijatelju i pomorskom astronomu Faleiru. Zajedno s njim plan za prolaz kroz dravnu administraciju je spreman i on 20. listopada 1517. godine naputa svoju rodnu domovinu u koju vie nikada nee stupiti.

Navigacijski planZa razliku od drugih nepoznatih pustolova koji svaki mjesec dolaze na panjolski dvor Magellan je ve potvreni kapetan koji zahvaljujui takoer poznatom Faleiru nema problema da ostvari svoje zamisli. Kada na sastanku predlae da se u Indiju stigne putujui na zapad vjeruju mu ak i oni koji su se nekada protivili Kolumbu. Tijekom izlaganja svojeg prijedloga Magellan sluajno ili namjerno lae obeavajui da bogati otoci pred Indijom spadaju u panjolsku interesnu sferu po onom kako je papa podjelio svijet. Ta svjesna ili nesvjesna la rezultira ispunjavanjem svih njegovih elja za ovaj poduhvat prve plovidbe oko svijeta. Stvarni problem je bilo samo putovanje poto je u proraunima Mageljan napravio drastinu pogreku. Po njegovom razmiljanju prolaz u Tihi ocean su ve otkrili Portugalci i on se nalazi kod 40 paralele. Ta greka e stvoriti tijekom putovanja velike probleme ovom istraivau.

Traenje prolazaMagallanov spomenik u Punta Arenasu (ile) Najvei ok Magellan e ipak doivjeti kratko vrijeme prije zamiljenog poetka ekspedicije kada dolazi kraljeva naredba da u njegovoj floti koja ima veliki broj Portugalaca ne smije ostati vie od njih est. Nakon te naredbe kapetani brodova njegove flote postaju panjolci to e ve tijekom prvog dijela putovanja stvoriti velike probleme. Poslije ove velike smjene posade Magellanova ekspedicija 20. rujna 1519. godine napokon naputa teritorij kontinentalne panjolske. Tijekom ove prve runde putovanja njegova flota e stati na Kanarskim otocima za posljednje snabdijevanje nakon ega kree prema Brazilu. 13. prosinca 1519. godine ova flota koja se sastoji od brodova San Antonio (najvei), Trinidad (admiralski), Concepcion, Victoria i Santiago (najmanji namjenjen istraivanju plitkih voda) dolazi u zaljev dananjeg grada Ria gdje se snabdijeva trgujui s domorocima. Nakon toga cijela flota kree uz obalu Amerike prema 40. paraleli gdje se navodno nalazi uveni prolaz. Taj postavljeni cilj je bio dostignut 10. sijenja 1520. godine kada se pred Magellanom otvara prolaz u koji alje nekoliko brodova da ga provjere. Vijest koja mu stie nekoliko dana potom od njih je katastrofalna. Ovo nije bio prolaz u Tihi ocean nego ue neke velike rijeke (Rio de la Plata). Ova vijest na Magellana djeluje ubitano. Demoraliziran on sada ne zna to da radi tako da iako flota naputa ue ove rijeke 2. veljae 1520. godine nastavljajui svoj put prema jugu uz obalu, njegovi kapetani znaju stvarno stanje. Na kraju gotovo fatalna odluka postaje osnivanje grada San Giuliana u dananjoj junoj Argentini 2. travnja 1520. godine. Pet dana potom 3 od 5 brodova njegove flote su se pobunila i samo zahvaljujui svojoj gotovo suludoj hrabrosti on uspjeva u nonom napadu povratiti jednog od njih i tako skriti pobunu (poto je omjer sada u njegovu korist). Od pobunjenika bio je ubijen samo kapetan broda osvojen u nonom napadu dok su druga dvojica kolovoa preputeni svojoj sudbini na nepoznatoj obali. Sada u ponovno smirenoj situaciji Magellan donosi odluku da prezimi u novoosnovanom gradu i alje samo brodi Santigao u daljnja istaivanja. Njegov brodolom i preivljavanje posade 22. svibnja 1520. e dodatno uvjeriti Magellana u potrebu ekanja tako da e se San Giuliano napustiti tek 24. kolovoza 1520. godine. Manje od 2 mjeseca potom ili tonije 21. listopada 1520. Mageljan uspijeva nai ulaz u prolaz koji od tada nosi njegovo ime. U poetku on jo uvijek ne zna da je uspio u svom poduhvatu pa dijeli brodove u dvije grupacije radi breg istraivanja. Tijekom ove podjele brod San Antonio e 8. studenog 1520. dezertirati i vratiti se u panjolsku. Bez obzira na to ostatak flote koju ine sada tri broda ulazi u ocean kojemu e dati ime Tihi 28. studenog 1520. godine.

Tihi ocean

Po izlasku iz kanala Magellan usmjerava svoje brodove u smjeru sjeverozapada. Tijekom ovog putovanja koje e trajati do 6. oujka 1521. godine posada e pojesti sve jestivo na brodu prije nego to doe do prvog naseljenog otoka (u Marianskom otoju). Taj naseljeni otok Magellan imenuje Otok lopova poto su tijekom prvog dana kada izmueni panjolci nisu mogli reagirati, lokalni stanovnici pokrali s brodova sve to se moglo. Oporavljena posada brodova je ve sljedeeg dana uzela svoju osvetu kada je napala i opljakala lokalno stanovnitvo da se opskrbi nuno potrebnim namirnicama. Nastavljajui svoj put Magellan dolazi do malenog otoka na podruju Filipina gdje njegov prevodioc s Malajskog (kojega ima s prvog putovanja u Aziju) napokon susree ljude koji razumiju njegov jezik. Tim dogaajem taj "nevani" prevodioc imena Enrique postaje prvi ovjek koji je oplovio svijet. Napredujui tako meu otocima od malenih do sve veih i politikih vanijih Magellan stie na otok Cebu koji se nalazi u sreditu Filipina. Tamonji lokalni raa nakon upozorenja muslimanskog trgovca na opasnost koju predstavljaju Portugalci (on ih je zamjenio za Portugalce) on ih doekuje otvorenih ruku 7. travnja 1521. godine. Shvaajui tehnoloku nadmo svojih posjetitelja raa Humabon ini sve da stvori savez s njima tako da i prelazi na kranstvo. Te slobodne ruke dane posjetiteljima koji su do tada gladovali i nisu vidjeli enu due od godinu dana stvara ubrzo nezadovoljstvo meu lokalnim stanovnitvom to rezultira pobunom lokalnog poglavice imena Lapu-Lapu otoka Maktan protiv Humabona. Kako bi dokazao korist od panjolskog prijateljstva Magellan se ponudio da e s svojim ljudima uguiti bunu to je bilo prihvaeno. U bitci koja slijedi 27. travnja 1521. godine Magellan gine s jo dva ili tri ovjeka. Iako je takav rezultat bitke bio katastrofa ono to slijedi postaje jo gore. Umjesto da se panjolci ponovno iskrcaju i napadnu poglavicu kako bi povratili ast svoje zemlje oni poinju pregovore o povratke tijela palog kapetana. Rezultat toga postaje odbijanje domorodaca da ga predaju i razoarenje rae Humabona u svoje nove saveznike, nakon ega e ih se on odrei.

Nastavak ekspedicijeMagellanov put oko svijeta Po testamentu Magellanov prevodilac i rob Enrike je trebao biti osloboen nakon njegove smrti. Kako kapetani odbijaju izvriti tu posljednju elju svog zapovjednika on se okree rai Humabonu s kojim stvara plan za napad na panjolce. To e se i dogoditi 1. svibnja 1521. godine kada u "izdajnikom" napadu biva ubijeno 30 lanova posade zajedno s glavnim zapovjednicima. Nemajui dovoljno ljudi za upravljanje s 3 broda posada se odluuje na spaljivanje Concepciona sljedei dan. Od tada pa sve do studenog ovi brodovi bez svojih pilota e se izgubiti meu indonezijskim otocima bez znanja kako da nastave svoj put. Najbolji dokaz ovog lutanja nam postaje ak 6 potrebnih mjeseci da bi se stiglo od otoka Cebu do bogatih Malukih otoka izmeu Nove Gvineje i Sulavezija. Tamo oni nalaze prijateljski nastrojenog sultana od Tidora s kojim poinju obostrano korisnu trgovinu. Tijekom tamonjeg boravka se primjetilo da brod Trinidad proputa vodu u takvoj koliini da se nije mogao spasiti bez velikih popravaka. Kako je jedini preostali brod bila malena Viktorija, niti priblino se nije moglo na njega smjestiti sve mornare tako da kapetan del Cano ostavlja posadu Trinidada' da popravi svoj brod (i krenu potom preko Pacifika do amerikih kolonija) dok e on s Viktorijom i teretom mirodija krenuti odmah u Europu. Na tom dugom putovanju on je veoma dobro znao da ne smije nigdje ponovno pristati radi hrane ili vode poto bi Portugalci odmah zaplijenili brod zbog ega ga on tada puni hranom i vodom. Zadnja baza za opskrbu na ovome dugom putovanju postaje otok Timor 13. veljae 1522. godine nakon ega je naprijed bilo samo more. Ve tijekom svibnja ove godine kada brod Viktorija prolazi rt Dobre nade na njemu se jede samo ria poto nita drugo nije preostalo. Tijekom ostatka puta posada je polagano poela umirati od skorbuta i gladi tako da kada se brod pribliio Zelenortskim otocima u vlasnitvu Portugala del Cano donosi odluku da se tamo moraju opskrbiti hranom i vodom ili e svi umrijeti prije povratka kui. Da bi tako neto bilo izvedivo on skida panjolske oznake broda i stavlja portugalske kako bi odglumio

njihov brod koji je doivio nesreu. Ova prevara izvedena 9. srpnja 1522. u potpunosti uspjeva tako da je brod dobio nuno, a istovremeno iskrcao 13 teko bolesnih lanova posade. Prije nego to je prevara otkrivena brod je krenuo prema panjolskoj gdje stie 6. rujna 1522. godine zavravajui tako Magellanov san o plovidbi oko svijeta.

Magellanovo upravljanjeDanas se gotovo u svim knjigama navodi kako je 265 ljudi krenulo na putovanje, a vratilo ih se samo 17. Iako je to potpuna istina ona istovremeno podrazumjeva da su svi ostali tijekom ovog tekog putovanja preminuli to niti priblino ne odgovara stvarnim dogaajima. Kao to smo vidjeli 13 ljudi je ostalo na Zelenortskim otocima (bili su zarobljeni), 51 njih je ostalo s brodom Trinidad i bilo zarobljeno takoer od Portugalaca. Ako uzmemo da se najvei brod s cjelokupnom posadom pobunio i vratio kui moemo dodati jo 80 osoba koje su preivjele. Sveukupno pod Magellanovim rukovodstvom ova ekspedicija je imala minimalne gubitke koji su se nakon njegove smrti poeli naglo gomilati to vie nego ita drugo pokazuje njegove sposobnosti. U kontaktu s domorocima on je ipak bio gotovo identian drugim panjolskim osvajaima. Na podruju Brazila gdje mu je bilo zabranjeno initi zloine on odrava strogu disciplinu meu ljudima pri kontaktu s domorocima. Ta kontrola brzo nestaje u drugim djelovima svijeta gdje njegova "rulja" uzima sve to eli bez da im se on odluno suprostavi. Na podruju siromane Patagonije on ak izdaje nareenje da se zarobi nekoliko lokalnih stanovnika da bi ih se odvelo u panjolsku. Jo gore scene nastaju na Otoku lopova gdje se vre pljakanje i paljenja domova. Taj nain rada ga je na kraju stajao glave na otoku Maktan. Tamonje lokalno stanovnitvo je bilo uplaeno od panjolaca tako su bjeali od sukoba s njim. Tek kada je Magellan donio nareenje da im se spale kue dolazi do bitke u kojoj e poginuti.

Osobne rtvePrije odlaska na putovanje Magellan dobiva nasljednu titulu potkralja za sve zemlje koje e otkriti. Tu titulu na kraju nitko nee nositi. Njegova malena djeca e umrijeti prije njega, zajedno s eninim bratom koji je bio na putovanju s njim. S druge strane svi oni koji su ga bili izdali bivaju nagraeni. Posada broda San Antonio koji je dezertirao dobiva od kralja ast otkrivaa Magellanovog prolaza. Sam del Cano koji dovrava njegovo otplovljavanje svijeta i zbog toga biva slavljen iako je bio jedan od pomilovanih pobunjenika od travnja 1520. godine.

Literatura

- www.wikipedia.com - Iber Dean : Velika geografska otkrica Izdava: Beograd