Visoka škola LOGOSMostar

Naziv rada:Velika Ekonomska kriza 1929. – 1933.

Kolegij: Ime kolegija Student:Mentor: Ime Mentora Broj Indeksa:

Mostarstudeni, 2015.

1

SADRŽAJ:

1. Uvodna riječ......................................................................................................................2

2. Predkrizno razdoblje..........................................................................................................4

3. Pad u krizu............................................................................................................................53.1 Krah..............................................................................................................................................5

3.2 Deflacija.......................................................................................................................................6

3.3 Bankarski sektor i novac.........................................................................................................8

3.4 Nezaposlenost.............................................................................................................................9

4. New Deal..............................................................................................................................104.1 Prvi New deal............................................................................................................................10

4.2 Drugi New Deal.........................................................................................................................11

5.2 J M Keynes - opaske o poslovnom ciklusu...........................................................................12

6. Zaključak.............................................................................................................................14

Literatura:...............................................................................................................................15

2

1. Uvodna riječ

U ovom radu ćemo govoriti o velikoj gospodarskoj krizi koja se dogodila sredinom prve polovice prošlog stoljeća. Velika gospodarska kriza koja je pogodila čitav svijet imala je svoj početak/uzrok u SAD-u i zato se ovaj rad oslanja na zbivanja u SAD-u tijekom krize.

Najveća važnost ovog rada je da pokaže veličinu krize i kakav je utjecaj imala na privredu i život ljudi. Veći dio seminarskog rada je posvećen pitanju “šta se dogodilo”, a naznake toga“ zašto se dogodilo ”, možemo izvući iz citata Keynes - a. Razlog tome je nikad postignut koncenzus, o tome zašto se depresija dogodila. Seminarski rad je podeljen na četiri cjeline.

Prvi dio govori o razdoblju prije krize, stanjem vlasti i kretanjem burze u tom razdoblju. Druga cijelina se bavi samom krizom. Istražuje se sam slom, učinak deflacije, banke i novac za vrijeme krize i nezaposlenost. Treća cijelina se bavi New Dealom i njegovim programima, kao i njegovim utjecajem na oporavak privrede. U četvrtoj cijelini nalazi se isječak iz dijela jednog od najvećih ekonomista dvadesetog stoljeća John Maynarda Keynesa.

Pri pisanju ovog seminara korištene su metode kompilacije, indukcije i dedukcije, kao i metoda klasifikacije.

3

2. Predkrizno razdoblje

Početkom prošlog stoljeća počinje ubrzani razvoj tehnologije, proizvodnja automobila skače, dolazi do elektrifikacije Amerike, početka radija, otvaranja velikog broja kino dvorana itd. Zaposlenost je bila velika, svi su proizvodili i svega je bilo u izobilju, tako npr. svaki radnik Forda mogao je sebi priuštiti automobil. Bilo je to izuzetno povoljno vrijeme i svi su pokazatelji ukazivali na rast privrede. Od 1923. do 1929. godine cijene proizvoda široke potrošnje opadale su za 0,9 % godišnje ukazujući pri tom stvaran rast i stabilnu ekonomiju.1

Temelj ekonomskog rasta bila je masovna proizvodnja potrošačkih dobara. Masovna proizvodnja imala je za svoju posljedicu masovnu potrošnju koja je promjenila tradicionalne vrijednosti štednje i odricanja za budućnost. Reklamiranje i kupovina na kredit postalo je ogledalo Američkog načina života. Dostupnost kredita omogućilo je potrošačima da kupuju ogromne količine dobara, a proizvođačima da prodaju gotovo sve što proizvedu.

Tijekom “sjajnih dvadesetih” tržište vrednosnih papira doživjelo je procvat. Burza je rasla od 1921. do 1929. godine. Cijene dionica su rasle puno brže nego dividende koje su isplaćivala poduzeća. Rezultat odnosa dividenda i cijena pao je sa 6,5% u 1921.godini na 3,5 u 1929. godini.2

Veliki dio kupovine dionica se obavljao preko odobrenih kredita. U tom razdoblju nije bilo kredita koji se nije mogao dobiti, bilo je potrebno samo založiti svoju imovinu. Kupac vrednosnih papira plaćao je samo dio u gotovom novcu i razliku pozajmljivao zalažući novokupljene dionice kao jamstvo za kupovinu.

Kupci su takve kredite prihvaćali čak i po nešto većoj kamatnoj stopi jer im ništa nije značilo to da plate posredniku 6, 10 ili 15 %, kad je vrijednost dionice mogla narasti 10% preko noći. Tržišna vrednost dionica se povećavala za 36 % godišnje, a u prvih osam mjeseci 1929.-e čak 53%. 3U prvih devet mjeseci 1929.-e 1436 kompanija je objavilo da će isplatiti veće dividende nego prilikom prethodne isplate. Samo u rujnu je takvu objavu dalo 193 kompanije. 4

Međutim takvo stanje nije moglo dugo potrajati. Radničke dnevnice nisu rasle dovoljnom brzinom da bi zadovoljile narasle apetite proizvođača i potrošača. Zalihe su se počele gomilati u skladištima. Kako je prodaja dobara opadala tako su proizvođači pravili sve veće rezove u proizvodnji a radnici su ostajali bez posla..

Američki BDP je dostigao vrhunac u prva tri mjeseca 1929.-e i onda je počeo polako kliziti prema dole. Proizvodnja je počela opadati pa je tako proizvodnja automobila pala sa 660 000 jedinica u ožujku, na 440 000 u kolovozu i u listopadu na 319 000.5

Uprkos tim pokazateljima burza je nastavila da raste, i ljudi su nastavljali kupoati dionice očekujući još veći rast. U odnosu na 1928.-u kada su burzovni mešetari podigli

1 www.cartmann.com 2Cit.Blanchard, O., Makroekonomija, Mate., Zagreb, 2005.g., 472.str.3Cit. Kindleberger, C. P., Najveće svjetske finansijske krize, Masmedia., Zagreb 2006. g., 37. str.4: www.cartmann.com 5Cit. Kindleberger, C. P.., Najveće svjetske finansijske krize, Masmedia., Zagreb 2006. g., 82. str.

4

zajmove u vrijednosti od 5 miliona dolara, taj iznos se do rujna 1929. popeo na vrtoglavih 850 miliona dolara.

3. Pad u krizu

Špekulativno ludilo ispunjava svoja vlastita obećanja. Ako narod kupuje zbog toga što misli da će dionice rasti, čim njegova kupovina podiže cijenu dionica, to produžuje vrtoglavi ples u još jednu rundu. Veliki procvat tržišta vrijednosnih papira 1920-ih bio je klasična špekulativna varka. Cijene su rasle zbog nada i snova, a ne zbog toga što su profiti i dividende vrtoglavo rasli. Krah je stigao u crnom rujnu 1929.6

Slika 1 Wall Street 1929

3.1 Krah

Rastuće tržište dionica postalo je simbol prosperiteta i znak neograničenih kapaciteta Američke privrede. Rast burze i profiti na burzama privlačile su ljude ulaganju u dionice. Veliki dio stanovništva je imao uloge na burzama i zato je krah burze doveo do takvog stanja.

Pomicanjem burze prema svom vrhuncu, sredstva su skretana sa potrošnje i proizvodnje na tržište novca na opoziv. Količina novca se povećala sa 6,4 milijarde dolara krajem prosinca 1928-e, na 8,5 milijardi početkom 1929-e.7

Slom je započeo 24.10.1929. (crni četvrtak), dionice su počele naglo padati, dok je na dan 28.10.1929. (crni utorak) Dow Jones indeks pao sa 298 bodova na 260, a sljedeći dan je dodatno pao na 230 bodova. Bio je to pad od 23% u dva dana i pad od 40% od vrhunca u početku rujna. Takav pad cjena dionica nikad do tada nije bio zabilježen.

6 Cit. Samuelson P, Nordhaus W., Ekonomija, Mate., Zagreb, g.,. 498. str.7Cit. Kindleberger C P., Najveće svjeske finansijske krize, Masmedia., Zagreb, 2006. g., 82. str.

5

Investitori su doživljavali velike gubitke. Prema nekim procjenama na “crni utorak” ulagači su izgubili oko 9 milijardi dolara. Tabele koje su do jučer bile promatrane sa nadom i zadovoljstvom, odjedanput su se pretvorile u izvore frustracija i očaja. Ljudi su u nevjerici, izgubljeni i razočarani lutali gradskim ulicama i svaki od njih je nosio neku svoju tužnu priču o svojim gubitcima.

Kada je došlo do sloma, ulagači koji su kupovali maržom nisu više mogli podizati sredstva kako bi pokrili svoje dionice i tržište je sve više tonulo. Banke su postale sve opreznije i ograničile su davanje zajmova pogotovo sudionicima burze. Nakon toga su počele tražiti da se zajmovi vrate što je dodatno uzrokovalo pad cjena dionica. Kako su cjene dionica sve više padale investitori su počeli prodavati svoje dionice po bilo kojoj cjeni dok se burza nije pretvorila u stampedo i jednostavno krahirala.

Sistem koji je do tada funkcionirao, jednostavno se urušio. Bankarski sistem koji je prije hranio stanovništvo kreditima, nakon sloma jednostavno se smrznuo. Razdoblje sigurnosti i velikih zarada, više nije postojalo, a zamenjeno je sveopćom nevjericom i nesigurnošću. Slom burze u rujnu 1929. označio je kraj jedne ere, prosperiteta i napretka, i zadao je Američkom snu ozbiljan udarac.

Slika 2 Natpis u lokalnim novinama:"Wall Street u panici zbog pada burze"

3.2 Deflacija

Smanjenjem kupovne moći u skladištima mnogih poduzeća ostajala je gomila neprodane robe, koju više niko nije mogao kupiti. Poduzeća više nisu imala kome prodavati svoje proizvode i tako su se jedno po jedno počela zatvarati. Kako su poduzeća propadala, tako su prodavane zalihe njihovih roba što je snižavalo cjenu i smanjivalo neto vrijednost ostalih firmi u istoj privrednoj grani.

Pad cjena najviše se odrazio na one privredne grane koje su bile nosioci poleta. Industrija a naročito poljoprivreda teško su bile pogođene novonastalom situacijom. U tim granama cijene su pale do takvih razmjera da je svaka dalja proizvodnja samo donosila nove gubitke. Tako npr. cijene poljoprivrednih dobara su pale za oko 55% svoje prethodne vrednosti.

Pad cijena primarnih dobara bio je katastrofalan. Proizvođači su se našli u situaciji da moraju prodavati svoje proizvode po cijeni koja u većini slučajeva nije pokrivala ni

6

troškove. Farmeri su dobivali premalo da bi nastavili svoju proizvodnju, što je dovelo do propasti velikog broja malih farmera.

Pogođeni krahom i osjećajući se nesigurno, potrošači i poduzeća su odlučili pričekati da vide što će se dalje događati i odgađali su kupovinu trajnih i investicijskih dobara što je dovelo do snažnog pada prodaje tih dobara. Industrijska proizvodnja pala je 9,8% od listopada do prosinca, i dodatnih 24% od prosinca 1929. do prosinca 1930.8 Rezultat niskog domaćeg proizvoda bila je snažna deflacija.

Deflacija se zadržala kroz sve godine krize i bila je jedna od kočnica novim investiranjima. U situaciji u kojoj nikakva poduzetnička aktivnost nije donosila dobitke i nitko nije imao hrabrosti pokrenuti neku proizvodnju, stvorio se začarani krug u kojem je cijeli sustav doveden na rub kolapsa, a depresija se stalno povećavala.

Do deflacije u SAD-a došlo je i aprecijacijom američkog dolara (deprecijacijom britanske funte) i smanjenjem bankovnih rezervi. Propadanje banaka nastavilo se širiti u procesu pozitivne popratne sprege dugovne deflacije, smanjenja robnih cijena, stečajeva i propadanja banaka.

Tablica br. 1. Stopa inflacije, nominalna kamatna stopa i realna kamatna stopa 1929.-1933.

Godina Stopa inflacije(%)

Jednogodišnja nominalna kamatna

stopa(%)

Jednogodišnja realna

kamatna stopa (%)

1929 -0,0 5,3 5,3

1930 -2,5 4,4 6,9

1931 -9,2 3,1 12,3

1932 -10,8 4,0 14,8

1933 -5,2 2,6 7,8

Izvor: Blanchard, O, Makroekonomija, Mate., Zagreb 2005., 476. str.

8Cit. Blanchard, O., Makroekonomija, Mate., Zagreb, 2005.g., 475. str.

7

3.3 Bankarski sektor i novac

Situacija za banke nakon sloma je bila alarmantna. Nekad sigurne luke, postale su izvor nesigurnosti. Povjerenje građana u banke je drastično opalo. Tržište se suzilo, banke više nisu imale prostora za rad i glavna im je misao bila kako spasiti, što se spasiti može. Stečajevi poduzeća povećavali su sve više gubitke banaka. Sa sve većim smanjenjem domaćeg proizvoda, sve više zajmoprimaca nije moglo otplatiti svoje kredite, što je dovelo do toga da je veliki broj banaka postalo insolventno i da su jednostavno propadale. U razdoblju između 1929. do 1933. propalo je oko 4000 banaka od ukupno 20 000 koje su poslovale u SAD-a u to vrijeme.9

Banke koje su i dalje poslovale postrožile su davanje zajmova i odbijale su davati kredite poduzetnicima koji su bili imalo na “klizavom tlu”. Bojeći se za svoj novac postrožile su uslove davanja zajmova i tako začahurene čekale su bolje dane. Realna kamatna stopa, je sve vise rasla kako je kriza postajala sve dublja. Rast kamatnih stopa je bio još jedan faktor koji je sprječavao oporavak privrede. Po realnim kamatnim stopama iz tog vremena, ni jedan poduzetnik nije htio podizati zajmove, što je dodatno smanjilo ionako slab interes za investiranje. Investicije su se smanjile za otprilike 90 %.

Učinak kraha je bio dodatno pojačan velikom greškom privredne politike, smanjena je realna novčana masa. Od 1929. do 1933. nominalna novčana masa se smanjila za 27%. Smanjenje novčane mase bilo je gotovo proporcionalno smanjenju cijena, dok je realna novčana masa ostala gotovo konstantna. Tako je eliminirana jedna mogućnost oporavka, jer da je nominalna novčana masa ostala konstantna, realna masa bi se povećala i tako ublažila djelovanje krize.

Propasti banaka imale su isti učinak na ponudu novca, a depozitni novac u propalim bankama je postao bezvrijedan. Zabrinuti da bi njihova banka mogla propasti mnogi su povukli svoj novac iz banaka i zamijenili ga gotovim novcem. Povećanje razmjere gotovog novca u poređenju s depozitnim novcem dovela je do smanjenja monetarnog multiplikatora .

Monetarni multiplikator ovisi tome kolike su rezerve banaka u odnosu na njihove depozite, ali i razmjeru novca koji domaćinstva drže u obliku gotovog novca u usporedbi sa depozitnim novcem. Monetarna baza se za vrijeme depresije još i povećala, što nam govori da smanjenju nominalne mase nije doprinela monetarna baza, već monetarni multiplikator. Monetarni multiplikator se snizio zbog propasti banaka.

Tablica br. 2. Novčana masa, nominalna i realna, 1929.-1933.Godina Nominalna

novčana masaMonetarna

bazaMonetarni

multiplikatorRealna

novčana masa

1929 26,4 7,1 3.7 26,41930 25,4 6,9 3,7 26,01931 23,6 7,3 3,2 26,51932 20,6 7,8 2,6 25,81933 19,4 8,2 2,4 25,6

Izvor: Blanchard, O, Makroekonomija, Mate., Zagreb 2005., 474. str.9 Cit. Blanchard O., Makroekonomija, Mate, Zagreb 2005.g., 475. str.

8

3.4 Nezaposlenost

Nezaposlenost je stalno rasla. Potrošnja i proizvodnja dobara i usluga opadale su sve više. Burza je klizila prema dole iz dana u dan, a poljoprivredne cijene su doživele kolaps. Vlada pod predsjednikom Hooverom donela je odluku o povećanju carina na uvozne proizvode, što je dovelo do povećanja carina na američke proizvode i tako dodatno smanjilo izvoz. Izvoz je ionako bio smanjen zbog krize u svijetu, pogotovo u Europi, tako da je ta odredba još više pogoršala stanje u državi i povećala nezaposlenost.

Krajem 1931. ekonomska situacija u SAD-u je bila katastrofalna. Na vrhuncu depresije svaki četvrti Amerikanac je ostao bez posla, a mnogi koji su imali posao nisu radili puno radno vrijeme. U industriji je nezaposlenost rasla najbrže. U automobilskoj industriji je oko tri četvrtine zaposlenih ostalo bez posla. U velikim industrijskim gradovima kao što su Detroit, Toledo i Cleveland polovina industrijskih radnika je ostala bez posla.

Cijene poljoprivrednih proizvoda pale su za 55 % između 1929.- 1932. kao rezultat toga, otprilike jedna trećina farmera je ostala bez svoje zemlje. Da bi tragedija bila još veća pobrinula se i priroda. Područje Centralne Amerike koje je bilo poznato kao poljoprivredno područje pogodila je velika suša. Najviše su bile pogođene države Oklahoma i Arkansas koje su prozvane“ Dust Bowl”.

Iz tih sušom pogođenih područja veliki broj ljudi je odlučio napustiti svoja ognjišta. Pošto se nisu mogli baviti poljoprivredom, veliki broj porodica je odlučio potražiti novi život u gradovima. Broj ljudi koji su migrirali iz tih sušom pogođenih područja prelazio je milion. Očajni ljudi su lutali zemljom proseći hranu i tražeći bilo kakav posao.

Međutim ni u gradovima nije bilo bolje. Ljudi koji su izgubili svoje poslove i mogućnost zarade, napuštali su svoje domove. Na rubovima gradova, na ničijoj zemlji nicala su cijela naselja od svačega sastavljenih kuća. Bile su to neugledne straćare, koje nisu zadovoljavale ni najmanje higijenske uslove. Takvih naselja bilo je širom zemlje, u kojima je živelo preko tisuću ljudi. Takva naselja su bila zvana “Hoovervilles” u čast predsjednika Herberta Hoovera.

Tablica br.3. Nezaposlenost, rast domaćeg proizvoda i cijene, 1929.-1933.godina Stopa

nezaposlenosti(%)Stopa rasta

domaćeg proizvoda (%)

Visina cijena

1929 3,2 -9,8 100,01930 8,7 -7,6 97,41931 15,9 -14,7 88,81932 23,6 -1,8 79,71933 24,9 9,8 75,6

Izvor: Blanchard, O, Makroekonomija, Mate., Zagreb 2005.,473. str.

9

4. New Deal

Povjerenje i nada u Republikansku stranku, u kojoj su mnogi vidjeli čuvare prosperiteta, potpuno je isčeznula. Kako je kriza postajala veća, tako su ljudi zahtjevali da vlada učini nešto. Dok su sva vladina nastojanja da nešto napravi propadala, neki ortodoksni članovi republikanske stranke smatrali su da se vlada uopće ne treba mješati i da će kriza proći sama od sebe.

Predsjednik Hoover, u kojem su građani prije vidjeli čovjeka koji će čuvati Američki način življenja, potpuno je izgubio povjerenje i stekao reputaciju čovjeka koji se ne može nositi sa nastalim problemima.

Na izborima 1933.-e pobjedio je kandidat demokratske stranke Franklin Delano Roosvelt.

4.1 Prvi New deal

Jedna od poznatijih prijeratnih rečenica predsjednika Roosevelta je bila: “Čvrsto vjerujem i to ponavljam- bojati se moramo jedino straha”10 On je svojim dolaskom na vlast zatražio je od kongresa da mu odobri ovlaštenja kakve ima predsjednik u doba rata. Taj govor je obavezao administraciju na višestranu akciju.

S „New Deal“ je pokrenuo kampanju radikalnih mjera za ozdravljenje nacionalne privrede. Kratko vrijeme nakon Rooseweltovog dolaska na vlast donesen je niz zakona: za pružanje pomoći, oporavak i reformu privrede. Osnivane su agencije koje su se bavile svaka svojim područjem.

FDIC – federalna korporacija za osiguranje depozita jamčila je građanima zaštitu njihovih uloga kroz sastav pomoći pouzdanijim bankama. Ljudima se vratilo povjerenje u banke, pa su počeli vraćati novac u njih.

CCC – odredi civilne zaštite. Njihov zadatak je bio da mladim i sposobnim ljudima omogućiti rad. Opsežni programi za pomoć nezaposlenima uključivali su savezne zajmove državama i planove za poticanje golemih javnih radova. Kroz CCC tisuće mladih ljudi je gradilo puteve i brane sadilo šume itd. za jedan dolar po danu.

NIRA- zakon o nacionalnom industrijskom oporavku, potpisan je 1933. tražio je od industrijalaca da postave minimalne dnevnice i da ne koriste visoke stope nezaposlenosti za dalje nametanje niskih dnevnica radnicima. Za uzvrat su dobile obećanje da će država smanjiti konkurenciju.

NRA- nacionalna agencija za oporavak sprovodila je program uspostavljanja uređene konkurencije u industriji.

AAA- zakon o poljoprivrednoj nameni. Njegova najizrazitija crta bila je sastav subvencija koje bi se davale farmerima koji pristanu da smanje proizvodnju. Taj zakon je donesen sa svrhom da se podignu cijene poljoprivrednih proizvoda. Deflacija je polako počela da opada i pretvara se u inflaciju. Inflacija kao jedan od motora oporavka, omogućena je dopunom AAA koja je davala predsjedniku ovlastenja da na nekoliko

10 Cit: Roosvelt, F.D., Inaguracijski govor, 5. mart 1933.

10

načina sprovede inflaciju valute. Roosevelt je prvo vrijednost dolara odvojio od zlata, odobrio posebne mjere za održavanje cijena srebra i na kraju stabilizirao valutu na otprilike 60 % njene prethodne vrijednosti.

4.2 Drugi New Deal

Tih prvih godina oporavka, velik broj ljudi se pridružio sindikatima. Sindikati su postali respektabilna snaga u političkom životu Sjedinjenih američkih država. Oni nisu bili zadovoljni novim reformama i tražili su veća prava radnika i rješavanje socijalnih pitanja poput zdravstvenog osiguranja i penzija za starije radnike.

Uz pomoć raznih zakona prvi New Deal kao da je postigao ograničen uspijeh. Nakon prvih mjera došlo je do naglog rasta proizvodnje i cijena. Zatim se stopa oporavka usporila i ljudi su shvatili da ekonomska kriza nije nestala. Uslijed nezadovoljstva, poslovnih i industrijskih organizacija, optužbi progresista i zabrinutih liberala razočaran predsjednik je dao potporu novom nizu mjera.

Tako je NRA stavljena izvan zakona, napuštene su odredbe koje su se ticale planske ekonomije koju vodi birokracija. AAA (zakon o poljoprivrednoj namjeni) je nastavila s svojim poticajima poljoprivrednicima, u malo izmjenjenom obliku, mada su se i tada siromašni farmeri bunili da tako vlada izlazi u susret bogatima.

Program vlade pod imenom Working Progress Administration (WPA) je provodila agresivnu kampanju kojoj je cilj bio povećanje zaposlenosti. Kroz programe WPA bilo je zaposleno oko milion Amerikanaca, a do kraja 1930.-ih čak oko sedam miliona. Tijekom drugog New Deala WPA je imala najveći utjecaj na stanovništvo od svih mjera.

Slika 3 Franklin Delano Roosevelt

Ovaj drugi New Deal koji se često smatra liberalnijim od prvog, nije bio usmjeren na promenu ekonomskog ili socijalnog sistema. Njegov cilj je bio da pokrene bogatstvo i ispravi očite nepravde.

Veliki broj ekonomista se slaže u tome da mjere koje su sprovedene za vrijeme New Deala nisu imale tako veliki učinak na privredni oporavak. Pokazatelji nisu odavali neki veliki rast i stopa nezaposlenih nije puno opadala.

11

Međutim nejednak učinak je bio golem. Reforme su podigle moral stanovnika i vratile im izgubljeno samopouzdanje. Ljudi su počeli vjerovati u sistem i prihvatili su rad za manje novaca, vjerujući u bolju budućnost. Rooseveltov New Deal nije izliječio krizu ali je podigao moral zemlje i ljudima pružio nadu.

5.2 J M Keynes - opaske o poslovnom ciklusu

Optimistizam zbog budućih prihoda kapitalnih dobara dovoljno je jaka da bude protivteža rastućem obilju kapitala i rastućim troškovima njihove proizvodnje, a samim tim i rastu kamatne stope.

Organizirana tržišta investicija su pod utjecajem kupaca koji ne znaju što kupuju i špekulatora koji se više bave predviđanjem stava tržišta, nego otvaranjem razumne procijene budućih prinosa kapitalnog dobra. U prirodi optimističkih očekivanja je, da se ona naglo raspadaju uz često katastrofalne posljedice, kada nastupi razočaranje unutar pretjerano optimističkih i napregnutih tržišta.11

Dalji razlog pada granične vrijednosti predstavlja mišljenje da su tekući troškovi veći od onih koji će vladati kasnije. Kad jednom sumnja počne nagrizati brzo se širi.

Štoviše razočaranje i neizvjesnost o budućnosti prati srozavanje granične efikasnosti kapitala i prirodno pospješuje naglo povećanje sklonosti likvidnosti i stoga rast kamata. Takođe činjenica da srozavanje granične efikasnosti i kapitala često teži tome da je povezano s rastom kamatne stope može ozbiljno ubrzati pad investicija.

Nagli prestanak novih investicija koji slijedi krizu vjerovatno će voditi gomilanju zaliha gotovih dobara. Kad je pad investicija započeo tijek cikličnih kolebanja, onda ima malo ohrabrenja za to da bi nove investicije mogle pružiti ozdravljenje, sve dok tijek ciklusa nije djelomično prošao.12

Nažalost ozbiljan pad granične efikasnosti kapitala teži nepovoljnom utjecaju sklonosti štednji. Razlog tome je što on podrazumijeva veliki pad tržišne vrijednosti vrijednosnih papira. Dakako, posve je prirodno da on ima vrlo depresivan utjecaj na onu klasu koja sa zanimanjem prati svoje investicije na burzi, naročito ako za njih koriste pozajmljena sredstva. Ovi ljudi su u svojoj spremnosti trošenja možda više pod utjecajem rasta i pada svojih investicija nego stanjem primanja.

Može se desiti, da iluzije rasta mogu prouzrokovati da se neke vrste kapitala proizvedu u takvom izobilju da je neki dio proizvodnje prema svim načelima pravo rasipanje resursa. To znači da one vode pogrešnom investiranju.

11 Cit: Keynes, J.M., Opsta teorija zaposlenost, kamate i novca, Centar za kulturnu delatnost., Zagreb, 1987., 182. str.12Cit: Keynes, J.M., Opsta teorija zaposlenost, kamate i novca, Centar za kulturnu delatnost., Zagreb, 1987., 183.str.

12

Lijek protiv rasta nije više kamatna stopa nego niža kamatna stopa. To može omogućiti trajanje takozvanog rasta. Ispravni lijek za poslovni ciklus nije taj da se odstrani rast već da se odstrani stanje niske privredne djelatnosti i pokuša nas trajno zadržati u stanju kvazi- rasta.

Prema uobičajenim mjerilima zaposlenost je bila na zadovoljavajućoj visini 1928.-29., ali nisam opazio s izuzetkom nekih visoko specijaliziranih grupa radnika, postojanje ma kakve nestašice radnika. Neka uska grla su se pojavila, ali je bilo prostora za širenje ukupne proizvodnje.13

Bilo bi nerazumno tvrditi da je 1929. SAD-u postojalo prerano investiranje u strogom smislu te riječi. Pravo stanje stvari je bilo drugačije prirode. Tijekom prethodnih pet godina nove investicije su, zapravo, bile tako velikih razmjera da je procijenjeni prihod novih dodataka, brzo padao. Ispravna predviđanja bi tada dovela graničnu efikasnost kapitala na dosad neviđeno malu visinu , tako da rast ne bi mogao nastaviti na čvrstim temeljima, bez vrlo niske dugoročne kamatne stope i bez izbjegavanja pogrešno umjerenih investicija u ona područja gdje postoji opasnost njihove pretjerane eksploatacije.

Zapravo je kamata bila dovoljno velika da otkloni nove investicije s izuzetkom onih koje su stvorili uzbuđeni špekulatori , pa su ove podložne naročitoj opasnosti pretjerane eksploatacije. Kamatna stopa koja bi pak bila dovoljno velika da prevlada uzbuđenja špekulatora istovremeno bi spriječila svaku vrstu razumnog investiranja. Na taj način povećanje kamatne stope je lijek za stanje daljeg razdoblja neuobičajeno visokog investiranja koji spada u onu vrstu lijekova što izliječi bolest tako da ubije pacijenta.14

13 Cit: Keynes, J.M., Opsta teorija zaposlenost, kamate i novca, Centar za kulturnu delatnost., Zagreb, 1987.,183.str.14Cit: Keynes, J.M., Opsta teorija zaposlenost, kamate i novca, Centar za kulturnu delatnost., Zagreb, 1987.,184.str.

13

6. Zaključak

Razdoblje velike ekonomske krize donijelo je cijelom svijetu siromaštvo, glad i nezaposlenost. Procvat koji se događao tokom 1920.- ih godina uspavao je ljude i niko nije vjerovao da se tako nešto može dogoditi. Kriza je iznenadila sve pa i većinu najvećih ekonomskih autoriteta, iako su neki pokazatelji ukazivali na nevolje.

Takva ekonomska kriza još nije zabilježena u povijesti. Ljudi naviknuti na bogatstvo i visok standard jednostavno su, gotovo preko, noći ostajali bez ičeg i postajali sirotinja. Slom burze u listopadu je bio početak agonije stanovništva koje je trajalo 4. godine, mada se Sjedinjene Američke Države nisu u potpunosti oporavile skoro do početka Drugog svjetskog rata.

Do dolaska predsjednika Roosvelta nitko nije vidio rješenje izlaska iz krize. Svi pokušaji da se nešto učini bili su osuđeni na propast. Mjere koje je donela vlada na čelu sa predsjednikom Roosveltom pomogle su Američkoj privredi da se pomakne sa dna. Iako New Deal nije u potpunosti izliječio krizu, vratio je narodu nadu u bolju budućnost. Vezano za ekonomsku krizu, većina ekonomista i povijesničara se slaže u tome da je Velika depresija pokazala da je uloga države u ekonomiji velika i da upravo država ima utjecaj na stvaranje dobre poduzetničke klime.

Međutim oko drugih stvari vezanih za veliku krizu još nije donesen koncenzus o tome što se zapravo dogodilo.

.

.

14

Literatura:

1. Blanchard Oliver, Makroekonomija, MATE, Zagreb, 2005.

2. Himmelberg Robert F., The great depression and the new deal , British Library

Catalouing, London, 2001.

3. Keynes John M., Economy essays, 1987.

5. Kindleberger Paul A., Aliber Robert F., Najveće svjetske financijske krize, Masmedia ,

Zagreb,2006.

6. Samuelson Paul A., Nordhaus Wiliam D, Ekonomija, MATE, Zagreb, 2000.

7. http://www.cartmann.com/2006/05/03/black-thursday-slom- burz e-1929g/

15