DAHL

1)Zašto je ustav važan?Dahl kaže da je to zbog stabilnosti, temeljnih prava, neutralnosti, odgovornosti.Objasni ove razloge! Važnost ustava se može očitovat na mnogo načina.Stabilnost.Ustav omoućuje stabilnost temeljnim demokratskim političkim institucijama.On ne samo dadaje demokratski okvir vlasti nego također osigurava neophodna prava i jamstva što ih zahtijevaju temeljne pol.institucije.Temeljna prava.Ustav štiti prava i većine i manjine.Iako je taj kriterij implicitno sadržan u prvom, zbog razlika među demokratskim ustavima korisno je obratit posebnu pozornost temeljnim pravima i dužnostima koje pružaju jamstva kako većini, tako manjini.Neutralnost.Ustav osigurava neutralnost među građanima države.Osiguravši temeljna prava i dužnosti, ustavna rjeđenja također osiguravaju da postupak formuliranja zakona bude tako oblikovan da ne favorizira ni kanjava shvaanja ili legitimne interese bilo jeg građana ili skune.Odgovornost.Građani mogu zahvaljujući ustavu unutar razumnog vremenskog razdoblja držati političke vođe odgovornima za njihove odluk epostupke i ponašanja.

2)Navedite 5 kriterija demokratskog procesa i ukratko ih objasnite.1. Djelotvorna participacija - svi članovi moraju imati jednake i djelotvorne mogućnosti da sa svojim shvaćanjima upoznaju druge članove. Npr. ako se nekome pruža veća mogućnost izražavanja njegovog mišljena, vjerojatno je da će prevladati njegova politika. 2. Jednakost u glasovanju - svatko mora imati jednaku i djelotvornu mogućnost glasovanja, a glasovi se moraju računati kao jednaki. Npr. da se važnost glasova određuje prema količini imetka, ono se od glasača do glasača bitno razlikuje. Stoga, glasovi ne bi bili jednaki. 3. Obaviješteno razumijevanje - svatko mora imati jednake i djelotvorne mogućnosti da bude upoznat s relevantnom alternativnom politikom i njezinim posljedicama. Svi,pomoću mogućnosti istraživanja, rasprave i rasuđivanja, imaju pravo upoznati se s materijom.4. Kontrola nad dnevnim redom - uključuje mogućnost odlučivanja o tome na koji će način i (ako o tome donesu odluku) koje će teme staviti na dnevni red. Također, imaju mogućnost promijeniti smjer materije, ako tako odluče. Na takav način se izbjegava kontrola malobrojnih članova te im omogućava da konačnu kontrolu imaju svi članovi. 5. Obuhvaćenost punoljetnih osoba - građanska prava prvih 4 kriterija trebaju imati svi ili barem većina punoljetnih osoba sa stalnim prebivalištem. Građansko tijelo u državi s demokratskom vlašću mora obuhvatiti sve ljude koji se podloženi zakonima te države, osim osoba koji su u njoj privremeno te osoba koje se dokazano ne mogu brinuti za sebe.

3)Načelo intrinzične jednakosti i zašto bi ga trebali prihvatiti?Kada govorimo o jednakosti iskazujemo moralni sud – kazujemo što vjerujemo da bi trebalo biti. Prema svim ljudima se treba odnositi kao da imaju jednako pravo na život, slobodu i sreću, kao i na sva druga temeljna dobra i interese – taj je sud Dahl nazvao načelom intrinzične jednakosti. Intrinzična jednakost je razumno načelo na kojem se može utemeljiti državna vlast, te bi se trebalo prihvatiti zbog nekoliko razloga: Zbog etičkih i religijskih temelja - načelo intr. jednakosti je za većinu ljudi u skladu s njihovim najtemeljitijim etičkim načelima i uvjerenjima. Uključujući judaizam i kršćanstvo (svi ljudi su Božja djeca) i donekle budizam. Također zbog slabe strane alternativnog načela jer svaka druga opća alternativa u vladanju državom smatra se nevjerojatnom i neuvjerljivom. Kao npr. intrinzična superiornost koja u sebi ima crtu egoizma i zastupa nečije vlastite interese. S toga, sva druga alternativna načela su besmislena i neprihvatljiva. Kao načelo vladanja, za većinu je ljudi opravdano s obzirom na moral (zato što je većini ljudi u etičkom i religijskom temelju to da ne vjeruju u superiornost ničijeg života, slobode ili sreće), s obzirom na razboritost (zato što vladanje državom osim velike koristi može donijeti i veliku štetu, pa je možda pametnije da «moji interesi budu uzeti u obzir koliko i tuđi») i s obzirom na prihvatljivost (zato što će načelo koje je razborito i prihvatljivo jednom čovjeku biti prihvatljivo i mnogim drugim ljudima – proces koji svima jamči podjednako vođenje računa, vjerojatnije će osigurati pristanak i svih drugih čija nam je suradnja potrebna kako bi ostvarili naše ciljeve), a također i zbog slabe strane alternativnog načela (načelo intrinzične superiornosti je mnogo lošije).

4)Kakve političke institucije zahtjeva stvarna demokracija? Objasnite zašto/navedite i kratko obrazložite barem 5 institucija suvremene predstavničke demokracije Političke institucije suvremene predstavničke demokracije jesu:1) birani dužnosnici: nadzor nad političkim odlukama što ih donosi vlast ustavno pripada dužnosnicima koje su izabrali građani jer jedino rješenje za participiranje građana jest u tome da oni sami izaberu najviše dužnosnike i da ih drže u većoj ili manjoj mjeri odgovornima 2) slobodni, pošteni i učestali izbori - sporazumijeva provođenje poštenih izbora koje ne karakterizira uporaba sredstava prisile. Slobodni izbori znače da građani moraju pristupiti izborima bez straha da će vlast nad njima provoditi represiju, dok pošteni izbori sporazumijevaju da se svi glasovi moraju računati kao jednako važeći. Bez čestih izbora građani bi izgubili visok stupanj nadzora nad izabranim službenicima3) sloboda izražavanja - građani IMAJU pravo iskazati svoje mišljenje o najšire definiranim političkim pitanjima bez opasnosti da zbog toga budu oštro kažnjeni4) pristup alternativnim izvorima informacija - građani imaju pravo tražiti alternativne i neovisne izvore informacija od drugih građana, stručnjaka, novina, časopisa, knjiga, radiotelevizijskih postaja i sl. Alternativni izvori informacija bi i trebali postojati izvan nadzora vlasti ili bilo koje druge pojedinačne političke skupine te su zakonski zaštićeni 5) autonomija udruženja - kako bi građani ostvarili svoja različita prava koja zastupaju, uključujuči i ona što ih zahtjeva efikasno djelovanje političkih institucija, također imaju pravo zasnivati relativno nezavisne organizacije uključujući nezavisne pol. stranke i interesne skupine

5)Dahl posebno obrazlaže zašto demokracija treba slobodu izražavanja, alternativne i neovisne izvore informacija i postojanje neovisnih udruženja. Izvedi njegove argumenteSloboda izražavanja sloboda izražavanja je neophodna kako bi građani mogli sudjelovati u političkom životu. Na taj način oni upoznavaju druge sa svojim shvaćanjima i pokušavaju uvjeriti druge da ta shvaćanja i prihvate. Sloboda izražavanja, osim što znači da možete nešto kazati, također znači da vi imate pravo čuti što drugi imaju za reći. Sl. izražavanje neophodno je zbog toga što omogućuje obaviješteno razumijevanje mogućih djelovanja i politike vlasti. Bez toga, građani bi vrlo brzo izgubili utjecaj na dnevni red odluke vlasti. Alternativni i neovisni izvori informacija građani imaju pravo tražiti alternativne i neovisne izvore informacija od drugih građana, stručnjaka, novina, časopisa, knjiga, radiotelevizijskih postaja i sl. No, ti izvori ne smiju biti pod kontrolom vlasti ili pod dominacijom bilo koje druge skupine ili shvaćanja. Pomoću alt. izvora građani mogu dobiti informacije da bi razumjeli važna politička pitanja. Postojanje neovisnih udruženja pod neovisna udruženja misli se na interesne skupine, organizacije za lobiranje, političke stranke i razne druge organizacije. Nezavisna udruženja izvor su građanskog obrazovanja i prosvjećivanja. One građanima, osim informiranosti, također pružaju i mogućnost sudjelovanja u raspravama, promišljanje politike i stjecanje različitih političkih vještina.

6)Navedi uvjete demokracijeUvjeti bitni za demokraciju:

1) Nadzor nad vojskom i policijom od strane izabranih obnašatelja vlasti.2) Demokratska uvjerenja i politička kultura3) Nepostojanje snažne inozemne kontrole koja bi se neprijateljski odnosila prema demokraciji

Uvjeti koji pogoduju demokraciji:4) Suvremena tržišna ekonomija i društvo5) Nerazvijeni subkulturni pluralizam

7)Zašto se prema Dahlu demokracija proširila po svijetu?20. st. pokazalo se stoljećem pobjede demokracije zbog toga što se smanjila opasnost od intervencije neke vanjske sile neprijateljski raspložene prema demokratizaciji, nakon propada kolonijalnih imperija, nezavisnosti naroda, propada totalitarnih režima i sl. Nakon što je civilima i vojnim vrhovima postalo jasno da vojska nije dorasla izazovima suvremenog društva, smanjila se primamljivost vojne diktature. U nekim zemljama je uklonjena ili u velikoj mjeri smanjena. Mnoge zemlje bile su u dovoljnoj mjeri homogene da mogu izbjeći sukobe među kulturama. Najčešće su to manje zemlje, a u zemljama u kojima vlada znatnija kulturna podjela razvijeni su konsenzualni mehanizmi. Antidemokratska uvjerenja i ideologije su u najvećem dijelu svijeta izgubile svoju prijašnju privlačnost. Pri tom, imajući na umu neuspjehe totalitarnih sustava, vojnih diktatura i sl. institucije tržišnog kapitalizma proširile su se u mnogim zemljama, što je rezultiralo višim ekonomskim rastom i blagostanjem te stvaranjem utjecajne srednje klase.

8)Navedite najvažnije kriterije razlikovanja među ustavima1) Pisani ili nepisani ustav? - u pojedinim zemljama određene institucije i praksa shvaćaju se dijelom ustavnog sistema iako i ne bili propisani u jedinstvenom dokumentu (pisani ustav). Među starijim demokracijama, nepisani ustav posljedica je neobičnih povijesnih okolnosti, a te iznimke su: V. Britanija, Izrael i Novi Zeland. 2) Socijalna i ekonomska prava? - ustavi koji su nastali nakon Drugog svjetskog rata redovito obuhvaćaju ta prava, iako ih nema u ustavima starijih demokracija iz 19. st. i u američkom ustavu.. No ponekad su propisana socijalna i ekonomska prava jedva nešto više od puke simbolike. 3) Federalni ili unitarni sustav? - u federalnom sustavu vlastima pojedinih manjih teritorijalnih jedinica (saveznih država, pokrajina i regija), zajamčena je trajnost i znatan opseg ovlasti; u unitarnim sustavima njihovo postojanje i ovlasti ovise o odlukama središnje vlasti.4) Sudska revizija? - postupak zvan sudska revizija (kad ustavni sud proglasi neki zakon neustavnim kojeg je na ispravan/neispravan način donio. Parlament - uobičajen je u demokratskim zemljama s federalnim ustrojstvom. Švicarska ograničava moć sudske revizije na kantonalno zakonodavstvo. S druge strane, Vrhovni sud u Americi ponekad upotrebljava golemu moć.5) Doživotni ili ograničeni sudski mandat? - prednost doživotnog mandata jest u tome što sudcima omogućava nezavisnost od političkih pritisaka. No, ako oni uz to još imaju i moć sudske revizije , njihove presude, ne bi, vođene pod utjecajem stare ideologije, više nitko podržavao. SAD je primjer zemlje gdje sudstvo prema ustavnoj odredbi imaju doživotni mandat. 6) Predsjednički ili parlamentarni sustav? - u predsjedničkom sustavu šef izvršne vlasti bira se neovisno o zakonodavnim tijelima i ima veoma važnu ovlast. U parlamentarnom ili kabinetskom sustavu šefa izvršne vlasti bira i smjenjuje parlament. Klasičan primjer predsj. vlade je SAD, a parlam. V. Britanija.

9) Zašto tržišni kapitalizam pogoduje demokraciji?Poliarhijska demokracija preživjela je jedino u zemljama u kojima prevladava tržišno kapitalistička ekonomija; nije opstala ni u jednoj zemlji u kojoj prevladava netržišna ekonomija. Poliarhijska demokracija i tržišni kapitalizam povezani su zato što su određene temeljne značajke trž. kapitalizma povoljne za demokracije:Institucije, ekonomski entiteti; pojedinci ili tvrtke. Tržišni kapitalizam redovito prouzrokuje ekonomski rast , a ekonomski rast pogoduje demokraciji. Pogoduje demokraciji i zbog njegovog društvenih i političkih posljedica.

10)Zašto tržišni kapitalizam šteti demokraciji?(Dahl)Demokracija i tržišni kapitalizam u neprekidnom su sukobu i međusobno se ublažavaju i ograničavaju. Tržišni kapitalizam nekom je donio korist, a drugima štetu. Velika Britanija je primjer zemlje gdje je tržišni kapitalizam u potpunosti uveden. Tek nakon što su stanovnici zadobili svoje glasačko pravo, pokazali su nezadovoljstvo s nereguliranim tržišnim kapitalizmom. Tek oni koji su zatražili državno upletanje i regulaciju često su u svojim zamislima uspjeli. Tržišni kapitalizam bez upletanja države nemoguć je zbog 2 razloga: 1. temeljne institucije tržišnog kapitalizma i same zahtijevaju obuhvatniju vladinu intervenciju i regulaciju. 2. bez državnog uplitanja i regulacije t. ekonomija nekim ljudima nanosi štetu. SAD je primjer zemlje poznate po prednosti tržišnog kapitalizma u kojoj federalna, lokalna, državna i lokalna vlast intervenira na više područja. Neke od njih si: obrazovanje, zdravstveno osiguranje, mirovinsku osiguranje itd. Tržišni kapitalizam neizbježno stvara nejednakosti, on ograničava dem. potencijal poliarhijske dem., izazivajući nejednakosti u razdiobi pol. resursa. Zahvaljujući nejednakostima u pol. resursima ( * pol. Resursi obuhvaćaju sve čime raspolaže neka osoba ili skupina osoba, a što se može iskoristiti kako bi utjecala na ponašanje druge osobe) neki građani imaju znatno veći utjecaj na politikum odluke i djelovanja vlasti nego drugi posljedica toga je politička nejednakost građana. Na taj način se narušava moralni temelj demokracije- pol. jednakost građana. Tržišni kapitalizam u velikoj mjeri pogoduje razvitku demokracije do razine poliarhijske demokracije. Međutim, zahvaljujući štetnim posljedicama za političku jednakost on je nepovoljan za razvitak demokracije na razini iznad poliarhije.Tržišni kapitalizam je moćno sredstvo za slabljene autoritativnog režima. (transformira društvo, poboljšava pismenost…) no, čim tržišni kapitalizam preobrazi društvo i politiku i čim uspostavi demokratske institucije, perspektiva se iz temelja mijenja. Nejednakost u posjedovanju resursima što ih proizvodi t. k., stvara ozbiljne političke nejednakosti među građanima.

11)Definiraj poliarhijuRiječ poliarhija nastala je od dviju grčkih riječi koje znače „mnogo“ i „vladati“, što prema tome znači „vladavina mnogih“. Ovaj izraz je u praksu uveden 1953. godine, kao prikladan način da se opiše suvremena predstavnička demokracija s općim pravom glasa. Poliarhijska demokracija jest politički sustav sa šest demokratskih institucija. Prema tome ona se razlikuje od predstavničke demokracije iz 19. st., od starijih demokracija i republika s ograničenim pravom glasa, jer u njima nisu postojale jedne od najvažnijih značajki poliarhije kao što su: političke stranke, pravo osnivanja političkih organizacija koje utječu na postojeću vlast ili se nalaze u opoziciji, organizirane interesne skupine itd.

12)Dahl se bavim uvjetima koji pogoduju demokraciji. Prvo obrazloži učinak ''nerazvijenog subkulturnog pluralizma''. Nakon toga obrazloži neka rješenja koja se primjenjuju u razmjerno uspješnim demokratskim, ali kulturno pluralnim zemljama kao što su SAD, Švicarska, Kanada... (asimilacija i odlučivanjem konsenzusom).Demokratske političke institucije lakše će se održati u državi koja je u kulturnom pogledu homogena, a teže u državi u kojoj se subkulture ošto razlikuju i međusobno sukobljavaju. Različite kulture najčešće nastaju zbog razlike u jeziku, religiji, rasi, etničkom identitetu, a ponekad i u ideologiji. Pripadnici određene kulture dijele zajednički identitet i čuvstveno su povezani. Sukobi među kulturama mogu se pojaviti i u političkoj areni, što se često događa. Sukobi mogu nastati zbog jezika, religije i načina odijevanja u školama ili zbog nejednakih mogućnosti obrazovanja, zato što je jedna skupina diskriminirana u odnosu na drugu, zatim zbog toga što se jedna skupina ponaša prema drugoj na način koji ona shvaća duboko uvredljivim i žele ga spriječiti; pitanje pobačaja, pokolja krava i sl. Takva pitanja predstavljaju probleme demokraciji, jer pripadnici određene kulture smatraju svoja političke zahtjeve pitanjem načela ili nekih dubokih uvjerenja, te ih zbog toga smatraju odveć važnim da bi pravili kompromise. No, u miroljubivom demokratskom procesu politički sukobi ove vrste se najčešće rješavaju pregovaranjem, pomirenjem i kompromisom. Razlike među kulturama osobito su značajne u SAD-u, Švicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Kanadi. Neke od njih su ponudile ova rješenja: Asimilacija: ovim rješenjem poslužili su se Amerikanci. Kolonijalna vladavina bijelih doseljenika iz V.B., suočila se dolaskom nekoliko valova nebritanskih doseljenika iz Irske, Skandinavije, Poljske i dr. zemalja. Najčešće različiti po jeziku, običajima, načinu ponašanja…doseljenici su se vrlo brzo uklopili već unutar samo jedne ili dvije generacije, njihovi potomci postali su sastavni dio prevladavajuće kulture. Prijetnja asimilacije je bila uvelike ublažena, jer su punoljetni doseljenici došli za boljim životom i željeli su se asimilirati i postati „pravi amerikanac“ ili su to postali zbog nekih nametnutih društvenih mehanizama (primjerice stid) no vrlo brzo se pokazalo ograničenje tog pristupa, kad se američko društvo suočavalo s dubokim rasnim i kulturnim razlikama. Npr. Domorodci, umjesto asimilacije, prisilno su premješteni i izolirani iz društva. No najveći neuspjeh asimilacije je umjesto kompromisom i pregovaranjem riješen građanskim ratom. Koji je uzrokovan razvijanjem različitih supkultura, ekonomija i društvo zasnovano na ropstvu, u južnim zemljama SAD-a. Odlučivanje konsenzusom: u kulturno pluralnim zemljama - Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, kreirano je političko rješenje koje je zahtijevalo jednodušnost i postizanje konsenzusa glede odluke što ih donosi vlada i parlament. Tako se bilo koja odluka vlasti, koja bi mogla značajno utjecati na interese jedne ili druge subkulture, može donijeti jedino ako se s njom IZRIČITO suglase predstavnici te skupine u vladi i parlamentu. Zahvaljujući načelu konsenzusa, članovi vlade iz svake subkulture mogli su staviti veto na bilo koju političku odluku s kojom se ne slažu

13)Detaljno objasni čemu služi politička jednakost ?Politička jednakost podrazumijeva jednaku i djelotvornu mogućnost glasovanja svih građana te jednakost njihovih glasova. Nadalje, jednakost u glasovanju traži poštene i slobodne izbore, a kako građani ne bi izgubili visok stupanj nadzora nad izabranim službenicima, izbori moraju biti česti (zamislimo da se oni biraju na rok od 20 godina!?). Ostaju dvojbe da li glasovanje treba biti javno ili tajno (danas je praksa tajno glasovanje, dok se javno glasovanje može smatrati znakom nepoštenih izbora), i da li je pošteniji razmjerni ili većinski izborni sustav (za oba postoje razumni argumenti).

14)Dahl propituje odnos demokracije i većih jedinica odnosno međunarodnih organizacija.podrobno izvedi njegovu poziciju.Glede izazova da se međunarodne organizacije demokratiziraju, Dahl nije pretjerano optimističan. Čak i u državama gdje demokratske institucije i praksa postoje dugo vremena, građanima je vrlo teško djelotvorno kontrolirati odluke vanjske politike, a još teži slučaj su međunarodne organizacije. Vrlo rječit primjer ovoga je Europska unija. U EU postoje demokratske strukture kao što su narodni izbori i parlament. Ipak, najvažnije odluke donose se kroz pogađanje političkih i birokratskih elita. Ishod je određen hijerarhijom, tržištem, te mogućnošću pregovarača da prisile onog ili one druge na ovu ili onu odluku. Osim kod ratificiranja rezultata pogađanja, demokratski procesi ne igraju gotovo nikakvu ulogu. Da bi se međunarodne organizacije približile stupnju kontrole kakvu narod ima u demokratskim zemljama, politički vođe morali bi stvoriti institucije koje će građanima omogućiti političku participaciju, utjecaj i kontrolu koji je jednak onima koji imaju demokratske zemlje, građani bi se morali zainteresirati za političke odluke međunarodnih organizacija i upoznati s njima kao što su upoznati s odlukama u vlastitim zemljama itd… Nadalje, problem je i u broju zastupnika koji bi imala pojedina zemalja – pošto zemlje imaju različite brojeve stanovnika, nijedan sustav ne bi osigurao jednaku težinu glasu svakog građanina, a isto tako ne bi mogao spriječiti da velike zemlje nadglasaju one manje. Bilo bi potrebno stvoriti i zajednički identitet, određenu političku kulturu kao potporu institucijama ... Sve u svemu, Dahl ne vjeruje da je to ostvarivo.

15)Zašto demokracija potrebuje birane predstavnike, te česte i slobodne izbore?Kada broj građana i njihova geografska raspršenost u nekoj zemlji postane prevelika, oni ne mogu djelotvorno participirati u vlasti tako da se okupljaju na jednom mjestu – npr. nekima je to mjesto predaleko od mjesta življenja, pa im je stoga preskupo da dođu do njega. Kako građani mogu biti sigurni da đužnosnici na odgovarajući način razmatraju pitanja koja su njima najbitnija? Kako građani mogu kontrolirati dnevni red? Jedino i nesavršeno rješenje jest to da građani izabiru najviše dužnosnike i da ih drže odgovornima za ispunjavanje ili neispunjavanje njihovih očekivanja (na sljedećim izborima mogu ih ponovno izabrati ili "otpustiti").1861. godine, John Stuart Mill piše: "...očigledno je da jedino vlast u kojoj sudjeluje čitav narod u potpunosti zadovoljava sve važne potrebe određenog društvenog stanja, ali kako ne mogu svi koji žive u zajednici većoj od manjeg gradića sudjelovati u javnim poslovima (osim u neznatnoj mjeri), jasno je da idealni tip savršene vlasti mora biti predstavnički!!!" Politička jednakost podrazumijeva jednaku i djelotvornu mogućnost glasovanja svih građana te jednakost njihovih glasova. Nadalje, jednakost u glasovanju traži poštene i slobodne izore, a kako građani ne bi izgubili visok stupanj nadzora nad izabranim službenicima, izbori moraju biti česti (zamislimo da se oni biraju na rok od 20 godina!?). Ostaju dvojbe da li glasovanje treba biti javno ili tajno (danas je praksa tajno glasovanje, dok se javno glasovanje može smatrati znakom nepoštenih izbora), i da li je pošteniji razmjerni ili većinski izborni sustav (za oba postoje razumni argumenti).

16)Čemu služi demokracija. Navedite i ukratko opišite neke od Dahlovih razloga koje demokraciju čine poželjnim oblikom vlasti (sprečavanje tiranije i jamčenje temeljnih prava) (blagostanje i težnja miru).Izbjegavanje tiranije – demokracija sprečava vlast okrutnih i pokvarenih autokrata. Nije ni potrebno objašnjavati na što mislimo kad govorimo o Staljinu, Hitleru ili Pol Potu. Ipak i narodna vlast (demokratska) nije bez nedostataka, pogotovo njeno nepravedno i okrutno ponašanje prema strancima, stanovnicima kolonija i sl. A što je sa "tiranijom većine"? Svaki zakon nužno nanosi štetu nekim ljudima - neki su bili protiv njega, ali ga je ipak izglasala većina. Stvar je u tome da će na dulje staze ova mala nepravda demokratskog procesa manje naškoditi temeljnim pravima i interesu svojih građana, nego bilo koja nedemokratska alternativa.Temeljna prava – demokracija jamči građanima niz temeljnih prava koja im nedemokratski sustavi vlasti ne jamče. Demokracija nije samo proces vladanja ona je i sustav prava. Prava kao pravo participiranja ili pravo glasovanja moraju biti djelotvorno nametnuta i pristupačna svim građanima inače sustav nije demokratski (njemu je demokracija samo fasada).Težnja miru – suvremene predstavničke demokracije ne vode međusobne ratove. Od 34 rata koja su se vodila između 1945. i 1989. godine niti jedan se nije vodio između demokratskih država. Ipak,

demokratske su se države uplitale u zbacivanje nejakih nedemokratskih vlada, ali i u potpomaganje vojnih diktatura (SAD-Gvatemala, 1954. godine).Blagostanje – zemlje sa demokratskom vlašću imaju tendenciju da budu bogatije od onih sa nedemokratskom vlašću. Objašnjenje ove činjenice je u povezanosti predstavničke demokracije i tržišne ekonomije – tržišta nisu regulirana, radnici slobodno mijenjaju poslove, poticanje obrazovanja što je važno za inovacije, pravna država (zaštita vlasništva i ugovora), olakšano komuniciranje i kolanje informacija…

17)Dahl se bavi uvjetima koji pogoduju demokraciji. Iako ih je većina nedohvatljiva za Indiju, Dahl ju naziva ''nevjerojatnom demokracijom''. Podrobno obrazloži njegove razloge.Indija potvrđuje tvrdnju da ukoliko u nekoj zemlji jedan ili nekoliko, ali ne svih pet uvjeta koji pogoduju demokraciji, demokracija je neizvjesna ali ne i nemoguća.Na prvi pogled, potpuno je nevjerojatno što je zemlja poput Indije, čije je stanovništvo toliko različito u smislu jezika, religija, kasta ili regija, uspjela toliko dugo očuvati svoje demokratske institucije. Svemu ovome treba nadodati i golemu stopu nepismenosti među stanovništvom, golemu korupciju, često kršenje temeljnih prava… Ipak, kada je 1975. godine premijerka Indira Gandhi izvela državni udar, ukinula demokratske institucije, uvela vojnu diktaturu, suspendirala građanska prava i dr., ona je već dvije godine kasnije, na prvim relativno poštenim izborima izgubila vlast!!! Kako je moguće da su temeljne demokratske institucije ipak i dalje uspijevale djelovati? Kao prvo u Indiji doista postoji nekoliko povoljnih uvjeta po demokraciju. Indijska vojska stvorila je i zadržala kodeks pokoravanja izabranim civilnim političarima. Utemeljitelji suvremene Indije i politički pokreti što su ih stvorili bili su privrženi demokratskim uvjerenjima. Nadalje, većina je običnih Indijaca (građana) kroz cijelo vrijeme trajanja državnog udara i diktature Indire Gandhi, pružalo potporu demokratskim institucijama – reklo bi se da je demokracija nacionalna ideologija Indije!!! Nadalje, pošto je hinduizam daleko najbrojnija religija (80% Indijaca su hinduisti), on je omogućio određen stupanj zajedničkog identiteta većini Indijaca. Pa ipak, posvemašnje siromaštvo moglo bi biti plodno tlo za antidemokratske pokrete. Zašto se to nije dogodilo? Prvo, svaki je Indijac pripadnik neke kulturne jedinice koja je toliko sićušna da ne može predstavljati većinu ili sama vladati golemim potkontinentom. Drugo, pripadnici kulturnih manjina ne žive zajedno u jednom području, već su raspršeni po različitim indijskim regijama.

18)U nekim zemljama ne postoje povoljni uvjeti za demokraciju. tako Dahl govori o indiji,ali i napominje da je tamo demokracija djelatni sustav.zasto je tako?Indija potvrđuje tvrdnju da ukoliko je u nekoj zemlji jedan ili nekoliko, ali ne svih pet uvjeta koji pogoduju demokraciji, demokracija je neizvjesna ali ne i nemoguća. Indijska vojska stvorila je i zadržala kodeks pokoravanja izabranim civilnim političarima. Utemeljitelji suvremene Indije i politički pokreti što su ih stvorili bili su privrženi demokratskim uvjerenjima. Većina je običnih Indijaca kroz cijelo vrijeme trajanja državnog udara i diktature Indire Gandhi pružalo potporu demokratskim institucijama – reklo bi se da je demokracija nacionalna ideologija Indije. Nadalje, pošto je hinduizam daleko najbrojnija religija (80%), on je omogućio određen stupanj zajedničkog identiteta većini Indijaca. Pa ipak, posvemašnje siromaštvo moglo bi biti plodno tlo za antidemokratske pokrete. To se nije dogodilo iz nekoliko razloga. Prvo, svaki je Indijac pripadnik neke kulturne jedinice koja je toliko sićušna da ne može predstavljati većinu ili sama vladati golemim potkontinentom. Drugo, pripadnici kulturnih manjina ne žive zajedno u jednom području, već su raspršeni po različitim indijskim regijama. I treće, većina Indijaca ne vidi nikakvu realnu alternativu demokraciji.

19)Dahl smatra da demokracija ima više blagotvornih učinaka.Obrazloži odnos demokracije i samoodređenja te demokracije i mira.Samoodređenje – samo demokratska vlast pruža ljudima maksimalnu mogućnost korištenja slobode samoodređenja tj. življenja po zakonima koje su sami odabrali. Čovjek mora slijediti stanovita pravila ili prakse grupe kojoj pripada i mora im se pokoriti. Kako ljudi mogu odabrati pravila koja ih prisiljavaju poštovati skupinu kojoj pripadaju? Tako što će pokušati usvojiti proceduru za donošenje odluka o pravilima i vrlinama koja zadovoljava neke razumne kriterije.Težnja miru – suvremene predstavničke demokracije ne vode međusobne ratove. Od 34 rata koja su se vodila između 1945. i 1989. godine niti jedan se nije vodio između demokratskih država. Ipak, demokratske su se države uplitale u zbacivanje nejakih nedemokratskih vlada, ali i u potpomaganje vojnih diktatura (Gvatemala, 1954.)

20)Navedi i objasni institucije predstavničke demokracije.Birani dužnosnici – nadzor nad političkim odlukama što ih donosi vlast ustavno pripada dužnosnicima koje su izabrali građani.Kada broj građana i njihova geografska raspršenost u nekoj zemlji postane prevelika, oni ne mogu djelotvorno participirati u vlasti tako da se okupljaju na jednom mjestu. Jedino i nesavršeno rješenje jest to da građani izabiru najviše dužnosnike i da ih drže odgovornima za ispunjavanje ili neispunjavanje njihovih očekivanja (na sljedećim izborima mogu ih ponovno izabrati ili «otpustiti»).Slobodni, pošteni i učestali izbori – dužnosnici se izabiru na učestalim i poštenim izborima bez uporabe sredstava prisile. Jednakost u glasovanju traži poštene (svi se glasovi moraju računati kao jednako važeći) i slobodne (građani moraju pristupiti izborima bez straha da će vlast nad njima provoditi represiju) izbore, a kako građani ne bi izgubili visok stupanj nadzora nad izabranim službenicima, izbori moraju biti česti. Ostaju dvojbe da li glasovanje treba biti javno ili tajno (danas je praksa tajno jer se javno glasovanje može smatrati znakom nepoštenih izbora) i da li je pošteniji razmjerni ili većinski izborni sustav,Sloboda izražavanja – građani imaju pravo iskazati svoje mišljenje o najširim političkim pitanjima bez opasnosti da budu kažnjeni ili kritizirani od strane dužnosnika, vlasti, režima… Sloboda izražavanja je pravo da vi nešto kažete drugima i da čujete što drugi kažu. Osim toga, sloboda izražavanja omogućuje obaviješteno razumijevanje djelovanja i politika vlasti, te omogućuje utjecanje na dnevni red odluka vlasti.Pristup alternativnim izborima informacija – građani imaju pravo tražiti alternativne i neovisne izvore informacija koji su zakonski zaštićeni i koji su izvan nadzora vlasti ili bilo koje druge skupine koja želi utjecati na političko mišljenje. To je potrebno da bi građani mogli dobiti informacije o važnim političkim pitanjima (obaviješteno razumijevanje), te kako bi mogli djelotvorno participirati i utjecati na prioritetne političke teme (dnevni red).Autonomija udruženja – građani imaju pravo osnivanja relativno nezavisnih udruženja ili organizacija, uključujući političke stranke i interesne skupine, kako bi stvarili svoja različita prava. Nezavisna udruženja su izvor građanskog obrazovanja i prosvijećivanja, omogućuju stjecanje političkog iskustva, pružaju mogućnost sudjelovanja u raspravama, omogućuju informiranost… Ako gledamo na udruge u smislu političkih stranaka, one omogućuju natjecanje na izborima i političko djelovanje između dvaju izbora (za zakonodavna tijela, opće dobro ili određenu politiku može se utjecati neprekidno, bez obzira jesu li u tijeku izbor ili ne).Sveobuhvatno građansko pravo – nijednoj punoljetnoj osobi koja ima stalno prebivalište u zemlji i koja je podložna njezinim zakonima, ne smiju se osporiti prava iz prvih pet točaka.Sveobuhvatno građansko pravo potrebno je kako bi se neprestano moglo povećavati razinu demokratizacije nekog društva – neke zemlje tako mogu dostići razinu demokratizacije koja postoji u poliarhijskoj demokraciji, a ovi koji već imaju tu razinu žele je još više podići… Bez sveobuhvatnog građanskog prava nema poliarhijske demokracije.

21)Postavlja se pitanje koji uvjeti pogoduju demokraciji. Pokaži utjecaj strane intervencije i nadzora nad vojskom i policijom.Strana intervencija. Nije vjerojatno da će se demokratske institucije razviti u zemljama koje su izložene intervenciji druge države, a koja pokazuje neprijateljstvo prema demokratskoj vlasti u toj zemlji. Primjeri toga su Sovjetsko uplitanje u Čehoslovačkoj, Mađarskoj ili Poljskoj, ali i SAD tijekom 1960-ih u Latinskoj Americi. Potkraj 20.st., a pogotovo nakon pada SSSR-a, SAD i međunarodna zajednica počeli su se suprotstavljati diktaturama i pružati potporu razvitku demokratskih institucija širom svijeta. Nikada u ljudskoj povijesti međunarodne sile nisu u tolikoj mjeri podržavale demokratske ideje i institucije.Nadzor nad vojskom i policijom. Ako u nekoj zemlji vojska i policija nisu pod potpunim nadzorom demokratske vlasti, u njoj se teško mogu razviti i održati demokratske političke institucije. Bez civilnog nadzora nad vojskom i policijom demokracija nema prevelike šanse (primjer je Srednja Amerika gdje je velik broj vlada u Gvatemali, Salvadoru, Hondurasu ili Nikaragvi na vlast došla uz pomoć vojnog puča).

HIRSCHMAN

1)Obrazloži „čovjek kakav stvarno jest“.Spinoza je bio filozof koji je ponovio sve Machiavellijeve optužbe protiv utopijskih mislilaca prošlosti, sada u vezi s individualnim ljudskim ponašanjem. On napada filozofe koji ne zamišljaju ljude onakvima kakvi jesu, već onakvima kakvi oni žele da ljudi budu. „Čovjek kakav stvarno jest“ bio je u 18.st pravi predmet onoga što danas nazivamo političkom znanošću. Smatralo se da je filozofija korisna samo malobrojnima jer razmatra čovjeka kakav bi trebao biti, a zakonodavstvo, s druge strane, se bavi čovjekom kakv stvarno jest i pokušava ga učiniti korisnim ljudskome društvu. Ovdje se čak i Rousseau dijelomično slaže govoreći „uzimajući ljude kakvi jesu, a zakone kakvi bi mogli biti, želim istražiti je li moguće naići na ispravan i pouzdan princip upravljanja“.

2)Što se dogodilo sa slavom kad je došlo do njenog pada? Na primjerima objasni ideju slave i njezin pad!(Hirschman)Na početku svojeg slavnog eseja "Duh kapitalzma" Max weber se pita kako su bankarstvo, trgovina i slični načini stjecanja novca u moderno doba postali vrijedni poštovanja, nakon što su stoljećima bili osuđeni ili prezreni kao phlepa, koristoljublje ili škrtost?!? Na srednjevjekovnoj ljestvici vrijednosti trgovina i drugi oblici stjecanja novca kotirali su niže od npr. težnje za slavom! Osnovu takvog razmišljanja postavio je početkom kršćanske ere sv. Augustin (4/5.st.) – pohlepu za novcem i posjedima, želju za vlašću i seksualnu požudu proglasio je trima glavnim grijesima! Iako se težnja za časti i slavom u srednjem vijeku smatrala uzvišenom ("srednjevjekovna viteška etika"), glavni učitelji srednjovjekovnog načina razmišljanja kao sv. Augustin, Dante ili sv. Toma Akvinski smatrali su da je težnja za slavom isprazna i grešna! Za vrijeme renesanse, težnja za slavom je dobila status dominantne ideologije. Utjecaj je Crkve oslabio, a branitelji aristokratskog ideala mogli su se osloniti na brojne grčke i rimske tekstove koji veličaju težnju za slavom. To se nastavilo sve do 17. st. Kada su pisci (Hobbes, Pascal, Racine i Cervantesd samo su neki od njih) iz raznih zapadnoeuropskih zemalja surađivali u tom „rušenju heroja“ s piscima iz Francuske – zemlje u kojoj je kult heroja uzeo najviše maha. No oni koji su odgovorni za rušenje nisu oborili tradicionalne vrijednosti zato da bi predložili novi moralni kod koji bi odgovarao interesima ili potrebama nove klase. Razaranje herojskog ideala moglo je samo ponovno uspostaviti jednakost u nečasnosti koju je sv. Augustin pripisao ljubavi prema slavi, novcu i požudi. No, činjenica je da su kojih stotinu godina kasnije, poduzetništvo i industrija široko pozdravljeni.

3)Pokazalo se da uvjerenje o interesu kao «realističnoj osnovi za društveni poredak…» ima niz prednosti. Objasni o čemu je tu riječ.Te su prednosti predvidljivost i stalnost. Ideja o ljudima koje stalno vodi njihov interes mogla je postići mnogo širu prihvatljivost, a laganu odvratnost koja za njom ostaje raspršila je utješna misao da na taj način svijet postaje lakše predvidljiv. Rezultat predvidljiva ponašanja pojedinca u skladu s njihovim interesima nije nesigurna ravnoteža nego jaka mreža međuovisnosti. Tako se očekivalo da će širenje domaće trgovine stvoriti čvršće povezane zajednice, a vanjska će trgovina pomoći da se izbjegnu ratovi među njima. Najelementarniji oblik predvidljivosti jest stalnost i možda je upravo ta kvaliteta bila najvažniji razlog za dobrodošlicu svijetu kojim vlada interes. Primjećeno je da su svojstva ljubavi prema novcu postojanost, tvrdokornost, jednoličnost iz dan u dan i u odnosu prema različitim ljudima.

4 Macchiavellijev doprinos kroćenja strasti pomoću strasti. Opet se na početku ideje našao Machiavelli – on je propisao određeno ponašanje za vladare ali ga nije obuhvatio jedinstvenim imenom. Te upute vladarima donosile su ograničenja koja je opisao

hugenotski državnik vojvoda od Rohana – vladari zapovijedaju narodu, a interesi zapovijedaju vladarima! Po Rohanu, interes je taj koji određuje naše djelovanje (uz pomoćnu ulogu razuma). Nova se doktrina uskoro pokazala prilično nekorisnom - stare norme kreposnog ponašanja teško su se mogle postići, a interes je bilo teško definirati (lako je reći da je to povećanje moći i bogatstva kraljevstva) i nije bilo pravila ponašanja za određene situacije.Za razliku kod vladara ili države, ideja interesa odlično se primjenjivala na grupe ili pojedince unutar države – mješavina sebičnosti i racionalnosti je bit ponašanja motiviranog interesom. Ovaj prijelaz sa interesa vladara na interese grupa različito se odvijao u Engleskoj i Francuskoj.

5)Objasni kroćenje strasti pomoću strasti na primjeru Humea, Helvetiusa i Federalističkih spisa.Hume naglašava neovisnost strasti o razumu, smatra da je razum samo rob strasti, te tvrdi da je strast toliko moćna da joj se samo druga strast može suprotstaviti. Hume zaključuje i da su dva suprotna poroka za državu korisnija nego svaki od njih posebno, ali kaže da porok nikad nije koristan sam po sebi (vjerojatno misli da korist proizlazi iz borbe tih dvaju poroka) - Raskoš jest zlo ali je  manje zlo od lijenosti koja bi mogla proizaći iz ukidanja raskoši! Najpoznatiji branitelj časti u Francuskoj bio je Helvetius. On je stvorio jednu od najfinijih formulacija strasti u kojoj je sve one strasti koje imaju ulogu protuteže nazvao jedinstvenim imenom – INTERES! U SAD Hamilton opravdava princip ponovnog izbora predsjednika te govori kako bi predsjednik kojem se bliži kraj mandata bio u iskušenju iskoristiti svoj položaj za vlastiti dobitak, ali ukoliko ima šanse ponovno biti izabran on vjerojatno neće riskirati svoje redovite prihode (plaću) koje će primati u slučaju reizbora. On govori i o podjeli moći na različite grane (vjerojatno unutar državne uprave) tj. o međusobnom kočenju i ravnoteži unutar vlasti – to opravdava stavom da "ambicija mora djelovati protiv ambicije". Hume naglašava neovisnost strasti o razumu, te zaključuje da jedna strast može biti protuteža drugoj. Hume smatra da je «žudnja za stjecanjem dobara i posjeda» potencijalno toliko destruktivna i jedinstveno moćna da se može obuzdati jedino ako samoj sebi stvori protutežu. Zastupa obuzdavanje «ljubavi prema uživanju» «ljubavlju prema dobitku». On tvrdi da raskoš jest zlo, ali da je možda manje zlo od lijenosti koja bi mogla proizaći iz ukidanja raskoši. Dakle, iako nijedan porok nije koristan, dva suprotna poroka za državu mogu biti korisnija nego ijedan od njih posebno. Helvetius je u Francuskoj bio najsmjeliji branitelj strasti. On također smatra da jedino strast može nadvladati strast, te koristi riječ «interes» kao opći naziv za one strasti kojima se dodjeljuje uloga protuteže. Hamilton (katkad uz pomoć Johna Jaya i Madisona) u Federalistu Broj 51 iznosi primjer gdje se podjela moći na različite grane upravo rječito opravdava stavom da «ambicija mora djelovati protiv ambicije». Ovdje to znači da ambicija jedne grane uprave djeluje protiv druge. Relativno nova ideja međusobnog kočenja i ravnoteže dobila je na uvjerljivosti jer je prikazana kao oblik primjene široko prihvaćenog i posvuda priznatog principa ravnoteže strasti.

6) Detaljno izvedi Rohanov doprinos ideji interesa. U Engleskoj je za razvitak pojma interes bilo osobito važno Rohanovo djelo "O interesima kršćanskih vladara i dražava" i izvorište je gesla – Interes neće slagati. Zbog revolucije i građanskog rata pojam interes Engleske ne razmatra se u odnosu prema interesu Španjolske ili Francuske već prema interesu Engleske prema domaćim grupama (koje se međusobno bore), prema prezbiterijancima, kvekerima ili katolicima, da bi se krajem 17.st. (kad se situacija smirila) sve više govorilo o interesima grupa ili pojedinaca u ekonomskom smislu. Ograničenja što ih koncepcija interesa kao putokaza za akciju donosi vladarima došla je do izražaja kad je ideja iz Italije stigla u Francusku i Englesku. Ona se oštro ističu u slavnoj rečenici eseja O interesima kršćanskih vladara i država koji je napisao hugenotski državnik, vojvoda od Rohana: «Vladari zapovijedaju narodu, a interesi zapovijedaju vladarima.» U svojem eseju Rohan je definirao interes s obzirom na dinastičku ili vanjsku politiku. Zbog revolucije i građanskog rata sredinom 17.st. u Engleskoj je ideja nužno primijenjena više na unutrašnja pitanja i usmjerenja grupa. «Interes Engleske» ne razmatra se više u odnosu prema interesu Španjolske ili Francuske, već prije u odnosu prema različitim protagonistima domaćih borbi. Nakon restauracije, rasprave u vezi s vjerskom tolerancijom bavile su se interesom Engleske s obzirom na interese prezbiterijanaca, kvekera, katolika i drugih. Kasnije, kad je ponovno uspostavljena politička stabilnost i osigurana stanovita mjera vjerske tolerancije, počelo se sve više razgovarati o interesima skupina i pojedinaca u smislu ekonomskih težnji.

7)Detaljno objasni Rohanov doprinos ideji kroćenja strasti pomoću strasti.

Ideja suprotstavljanja strasti i interesa prvi se put pojavila u Rohanovom djelu o vladarima i državnicima. …

8) U 17. stoljeću se pojavljuje ideja da moralistička filozofija i vjera više nisu dovoljne da obuzdaju destruktivnost ljudskih strasti. Trebalo je, stoga, pronaći nov način obuzdavanja. Prema Hirschmanu, javio se niz ideja u tom smislu. Navedi ih i objasni.Moguće je razabrati bar tri niza argumenata predloženih umjesto oslanjanja na vjersku zapovijed. Prvo jest poziv na prisilu i represiju. Zadatak susprezanja, silom ako je nužno, najgorih očitovanja i najopasniih posljedica strasti, povjeren je državi. Druga je ideja korištenja strasti umjesto jednostavnog gušenja strasti. Opet se poziva država, ili društvo, da to izvrši, ali sad više ne kao represivan štit, već kao onaj koji preobražava, kao posrednik civilizacije. Anticipirajući «nevidljivu ruku» Adama Smitha, Pascal uvjerava u veličinu čovjeka zato što je «uspio iz požude izvući zadivljujući sporazum» i «prekrasan poredak». Vico tvrdi da «strasti ljudi koji su posve zaokupljeni težnjom za vlastitom korišću preobražene su u državni poredak koji ljudima omogućuje da žive u ljudskome društvu». Ideju uprezanja ljudskih strasti tako da djeluju u opću korist podrobnije je izložio Mandeville, koji priziva «Vještu Upravu Spretnog Političara» kao prijeko potreban uvjet i sredstvo preobražaja «privatnih poroka» u «opću dobrobit». Smith je zamijenio riječi «strast» i «porok» takvim blagim izrazima kao «probitak» i «interes». Treće rješenje je princip suprotne strasti. Srednjovjekovne alegorije često su prikazivale borbe vrlina protiv poroka, s ljudskom dušom kao bojnim poljem. Ova je tradicija omogućila kasnije da se zamisli drugačija vrsta borbe, u kojoj se jedna strast suprotstavlja drugoj, a njihov boj, kao i onaj srednjovjekovni, pridonosi dobrobiti čovjeka i čovječanstva. Ta se ideja javila kod Bacona (kritizira filozofe jer ističu dobrotu, vrlinu, dužnost i sreću, a ne govore kako to postići) i Spinoze (uzbuđenje se može obuzdati ili ukloniti samo suprotnim i jačim uzbuđenjem). Hume naglašava neovisnost strasti o razumu, te zaključuje da jedna strast može biti protuteža drugoj. On tvrdi da, iako porok nije koristan, dva suprotna poroka za državu mogu biti korisnija nego ijedan od njih posebno. Zastupa obuzdavanje «ljubavi prema uživanju» «ljubavlju prema dobitku». Prema d' Holbachu, razum je «čin izbora onih strasti koje treba da slijedimo radi vlastite sreće». Helvetius koristi riječ «interes» kao opći naziv za one strasti kojima se dodjeljuje uloga protuteže. Hamilton (katkad uz pomoć Johna Jaya i Madisona) u Federalistu Broj 51 iznosi primjer gdje se podjela moći na različite grane upravo rječito opravdava stavom da «ambicija mora djelovati protiv ambicije». Ovdje to znači da ambicija jedne grane uprave djeluje protiv druge. Relativno nova ideja međusobnog kočenja i ravnoteže dobila je na uvjerljivosti jer je prikazana kao oblik primjene široko prihvaćenog i posvuda priznatog principa ravnoteže strasti.

9) Moralisti: načelo suprotne strasti (kroćenje) kao manje štetno; Hume, Helvetiu. Princip suprotne strasti sugerirao je da se napravi razlika na neškodljive i opasne strasti, te da se onda jednima bori protiv onih drugih, a sa ciljem da se postigne dobrobit po čovjeka i čovječanstvo – vatrom protiv vatre, zavadi pa vladaj…Hume naglašava neovisnost strasti o razumu, smatra da je razum samo rob strasti, te tvrdi da je strast toliko moćna da joj se samo druga strast može suprotstaviti. Hume zaključuje i da su dva suprotna poroka za državu korisnija nego svaki od njih posebno, ali kaže da porok nikad nije koristan sam po sebi (vjerojatno misli da korist proizlazi iz borbe tih dvaju poroka) - Raskoš jest zlo ali je manje zlo od lijenosti koja bi mogla proizaći iz ukidanja raskoši! Najpoznatiji branitelj časti u Francuskoj bio je Helvetius. On je stvorio jednu od najfinijih formulacija strasti u kojoj je sve one strasti koje imaju ulogu protuteže nazvao jedinstvenim imenom – INTERES!

10) Načelo suprotne strasti ,kročenje jedne strasti drugom kao manje štetno po baconu i spinozi. Bacon (iskusan državnik i političar) kritizira moralne filozofe da ističu dobrotu, vrline, dužnosti ili sreću, ali nikako nisu objasnili kako oblikovati i obuzdati ljudsku volju da postane odana tim

ciljevima – prikazali su lijepe uzorke pisanja i spajanja slova, ali nisu objasnili kao držati ruku ili oblikovati slova. On kaže da se pojedina stranka katkad može obuzdati samo pomoću druge stranke, ili da se životinja goni pomoću druge životinje!Spinoza je ideju prihvatio iz drukčijih razloga od Bacona - on je isticao snagu i nezavisnost strasti, a rješenje problema vidio je u pobjedi razuma i ljubavi prema Bogu nad strastima. Iako je bio prvi veliki filozof koji je uvidio mogućnost borbe strastima protiv strasti on to nije pokušao praktično primijeniti.

SCHWARZMANTEL

1)Podrobno izvedi 'filozofiju prosvjetiteljstva'.Neke struje filozofije prosvjetiteljstva predlagale su da bi ograničena grupa ljudi (elita) trebala tvoriti kičmu svakog društva, a da vulgarne mase (la canaille, rulja) nisu u stanju igrati neku ulogu u prosvjetljenom društvenom poretku. Francuski revolucionar Saint-Just izjavio je da je «sreća nova ideja u Europi», prije Francuske revolucije sreća se smatrala dostižnom samo na drugom svijetu. Pretpostavke moderne kao što su napredak, racionalnost, postizanje sreće bile su ozbiljno ugrožene zbog skepticizma u pogledu ljudske naravi, koji je dijelom proizašao iz iskustva s totalitarnom politikom u 20.stoljeću. Furet i drugi poput njega kažu da su svi šutke pristali na barbarstvo fašizma i masovni teror staljinizma i smatrali da je teror prihvatljiva cijena koju valja platiti za napredak društva; te središnje epizode politike dvadesetog stoljeća ilustriraju neshvaćanje principa prosvjetiteljstva. Miliband kaže da kolektivna okrutnost i pojedinačna zlodjela nisu neuklonjiv dio ljudske naravi već ih uglavnom proizvodi nesigurnost, frustracije, strahovi i otuđenja; drugim riječima, ljudska narav nije nepromjenjiva, već na nju utječu prevladavajući društveni uvjeti, političke i društvene institucije u kojima se ljudi povezuju i koji u nekoj mjeri djeluju na ljudsku narav i oblikuju je. R. Owen pretpostavlja da ljudsku narav oblikuju okolina i okolnosti i prema njemu elite su te koje imaju moć promijeniti te okolnosti, no takav je stav podložan iskrivljenjima. Prilagodljivost ljudske naravi je jedan od glavnih elemenata politike moderne, prosvjetiteljska tradicija ukazuje na mogućnost surađivanja i altruizma.

2)Prikaži filozofiju emancipacije na osnovi Kantova spisa „Što je prosvjetiteljstvo?“Kantov esej Što je prosvjetiteljstvo je osnova za opisivanje ideja koje tvore temelj politike moderne. Javljaju se dvije osnovne ideje. Prva se tiče Kantove tvrdnje da prosvjetiteljstvo uključuje mišljenje za sebe, rabljenje vlastitog razuma izlazak čovječanstva iz nezrelosti koja je samonametnuta ako ljudi nemaju hrabrosti misliti sami za sebe i traže vodstvo autoriteta kako bi oblikovali svoje mišljenje. Druga točka je središnja za informiranu i kritičku javnost Kant tvrdi da je izoliranim i razdvojenim pojedincima teško emancipirati se od intelektualnog skrbništva, to je lakše postići kroz javno mnijenje. Za Kanta je napredak prosvjetiteljstva nužno stupnjevit i ne može se postići nasilnom revolucijom, tadašnje doba nije bilo prosvijetljeno doba već doba prosvjećivanja; drugi znalajan aspekt je Kantovo razlikovanje javne upotrebe razuma i njegove privatne upotrebe. Za javnu upotrebu kaže da je to ona upotreba kakvu svatko može primijeniti kao učen čovjek koji se obraća načitanoj javnosti, dok je privatna upotreba razuma povezana s određenim položajem koji neka osoba zauzima. Tako se model napretka sastoji od pojedinaca koji se obraćaju obrazovanoj javnosti, a ta intelektualna diskusija i kritika idu ruku pod ruku s društvenim poretkom i izbjegavanjem revolucije. Put do prosvjetljenja vodi kroz razvoj obrazovane javnosti, racionalnu raspravu o zajedničkim interesima i doprinos poboljšanja društva. Mirno širenje prosvijećenih i racionalnih ideja djelovat će na mentalitet ljudi i vladara tako da će ustanoviti da i sami mogu profitirati tako što čovjeka, koji je više od stroja, tretiraju na način primjeren njegovom dostojanstvu.

3) Izdvoji dvojbe koje filozofiji liberalizma donosi moderna.Liberalizam je modernu smatrao potencijalnom prijetnjom iz 2 razloga – 1. Postojala je opasnost od demokratskog ekscesa, masovnog društva koje bi uništilo individualnu slobodu i 2. opasnost od

pretjerano atomiziranog i privatnog društva, u kojem bi se moga stvoriti novi despotizam, od paternalističke vladavine države koja bi se uzdigla na leđima pretjerano privatiziranog društva. No osnovni problem je bio taj što je svijet moderne, u liberalnoj teoriji, bio svijet vlasnika imovine, u kojem svi ljudi ispunjavaju svoje intrese i u kojem se država drži po strani kao neutralni entitet. No, u modernom društvu se razvio novi sloj ljudi (radnici) koji nisu imali vlastitu imovinu i stoga nisu mogli ući u kategoriju građana, jer su se liberali bojali da bi pojava radničkih masa mogla ugroziti racionalnost društva i stoga se javila dilema kako taj sloj integrirati u društvo izbjegavajući revoluciju.

4)Schwarzmantel pokazuje da je Marx istraživao kreativne i destruktivne aspekte moderne. Prikaži njene kreativne aspekte na osnovi „Komunističkog manifesta“. Moderna je, prema Marxu, poprimila oblik kapitalizma, u smislu da je kapitalizam, proizvodnja dobara za razmjensku vrijednost i akumulacija daljnjeg kapitala, bio djelatna snaga moderne, Marx je u manifestu često hvalio buržoaziju te njihova djela, ideje i postignuća. Hvali boržoaziju u njenom pokazivanju što ljudska energija može učiniti, u ovladavanju prirodom, u povećanju proizvodnje i stvaranju svjetskog tržišta. Smatrao je da je samo na takvom poretku mogao nastati socijalizam. Marxov socijalizam je bio po prirodi modernistički, za razliku od nazadnog koji su prakticirali razni pobunjeni komunisti. Marx je shvaćao da je postojanje kapitalizma bilo nužno za zadovoljavanje potreba, razvitka i naposljetku, za polaganje temelja socijalizma.

5)Prikaži Hrochov model razvoja nacionalističkih pokreta.Hrochov model se dijeli na A, B i C stupanj. Rani stupanj nacionalističkog pokreta, stupanj A, ograničen je na znanstveno ili intelektualno istraživanje povijesti i kulture određene nacije, To je elitna, predpolitička faza, u kojoj se istražuju kulturni korijeni nacionalizma. Na stupnju B, koji je mnogo političniji, grupe intelektualaca prilaze s isključivo znanstvenog istraživanja na formuliranje nacionalističkih zahtjeva i na izricianje poruke nacionalnog samoodređenja. Na tom stupnju nacionalistička je elita aktivna i odvija se politizacija kulturnog nacionalizma. Konačno, u fazi C, nacionalistička poruka mobilizira određen stupanj masovne podrške i počinje se razvijati masovni pokret.

6)Schwarzmantel pokazuje da je Marx istraživao kreativne i destruktivne aspekte moderne. Prikaži njene destruktivne aspekte na osnovi „Komunističkog manifesta“.Marksizam se kritički odnosio prema moderni, tj. prema njenoj destruktivnoj, iskorjenjujućoj i dehumanizirajućoj sili. Ideja civilnog društva je bila da je to društvo individualne slobode, u kojem su se pojedinci mogli udružiti kao samodostatne individue kako bi ostvarili svoje ambicije i ciljeve. No podjela rada i specijalizacija koja je bila nužan preduvjet produktivnosti ljudskih bića u takvoj vrsti društva bila je i duboko otuđujuća sila, koja će za posljedicu imati zaustavljanje razvoja ljudskih moći i ljude odijeliti od ostalih ljudskih bića i istinske „biti vrste“. Stoga je moderna, po Marxovom promišljanju, u svojem kapitalističkom obliku dehumanizirala, ograničavala i osakaćivala, a ujedno je bila sustav koji je prema marksističkom viđenju stvorio nužne preduvjete da čovječanstvo krene naprijed prema carstvu slobode.

7)Detaljno obrazloži javno mijenje, učini to preko Kanta i Habermasa.Kant je građane definirao kao one koji imaju pravo glasa, i koji posjeduju razinu neovisnosti koju mogu imati samo muški vlasnici imovine. Znači građanin je morao biti odrastao muškarac koji je svoj gospodar re posjeduje neku imovinu (vještinu, zanat, lijepu umjetnost ili znanost) kako bi se mogao uzdržavati. Također napominje da su kućni sluga, trgovački pomoćnik, radnik ili čak brijač, tek radnici, a ne stvaratelji, i nisu kvalificirani da budu građani.Habermas je izrekao da bi upućeno i aktivno javno mijenje svakako bilo buržoasko, tj. stvoreno od vlasnika imovine. No on je otišao dalje i podijelio tu buržoasku javnu sferu na privatnu i javnu. Privatno je područje bilo sfera buržoaskih glava domaćinstava, koje su patrijarhalno upravljale svojim obiteljskim poslovima. U ideji javne sfere, prema Habermasu, radi se o zajedničkom i općem interesu, u kojem o političkim pitanjima raspravlja racionalno upućenjo javno mijenje. Ta je javnost bila javnost obrazovanih uglednika koji svoj utjeca šire prema dolje, među narodne mase. Taj je buržoaski sloj bio sposoban reagirati protiv nositelja političke moći i kontrolirati ih, a politiku podvrgnuti racionalnoj raspravi.

8)Detaljno objasni zašto je francuska revolucija bila radikalnija od američke.Američka revolucija se pozivala na zakone uspostavljene po engleskom ustavu, nije se kao francuska revolucija pozivala na niz apstraktnih prava, već je bila usmjerena na dostizanje ideala što

bi ustav Engleske trebao biti. Također se pozivala na prava inkorporirana u nacionalnoj tradiciji, dok je jedan od temelja francuske revolucije bila deklaracija o pravima čovjeka i građanina. Glavna društvena razlika je bila što je francuska rev bila puno društveno i politički radikalnija jer se htjela osloboditi okova ancien regimea i zbog njezinog izaženog antagonizma prema monarhiji, dok su amerikanci imali tu prednost što nisu morali provesti demokratsku revolucije jer su već rođeni kao slobodni ljudi.

9)Velika je dvojba jeli Burke bio reakcionar pa čak i konzervativac. Detaljno izvedi viđenje Conora Cruisea O'Briena.Burke se, prema O'Brienu, bojao opasnosti od moći. Prema tome, Burke nije bio toliko konzervativan, koliko liberal koji je pozdravljao dolazak moderne i upozoravao na opasnosti od ekstremnog radikalizma francuske revolucije, jer je ta revolucija stvorila novi oblik tiranije. Po ovome, Burke nije bio protivnik moderniteta, već branitelj slobode nasuprot neograničenoj moći države i kritičar francuske revolucije. S druge strane, bio je skloniji američkoj revoluciji jer je pretpostavljao da se Amerikanci bore da očuvaju što su imali prema engleskom ustavu. Smatrao je opasnim apstraktna metafizička prava na kojoj je počivala francuska revolucija, a koja su govorila univerzalistički, kao da vrijede za sva bića u sva vremena.Naveći dio kritike upućuje zbog njegovog uvjerenja da je razum ništavan u usporedbi s tradicionalnoj hijerarhiji društva u kojoj je čovjek bio u sredini, bog iznad njega, a životinje ispod. Zato je smatrao da da su kontinuitet i tradicija vrijednosti koje pojedinačni razum nikada nije mogao dostići.

10)Izvedi socijaldemokratsku krizu prema Schwarzmantelu.Moderna je stvorila agenta socijalizma (većinsku radnu klasu), ekonomske preduvjete socijalizma (pretežno industrijsko društvo) i okvir (demokratsku državu-naciju) kroz koji se može postići mirno preuzimanje vlasti. Demokratska država-nacija pružala je državnu moć potrebnu za socijalizaciju i regulaciju ekonomije. Međutim, razvoj moderne na neke je načine minirao te preduvjete socijalizma, a to je dovelo do njegove sadašnje „velike krize“. Moderna je dovela do postmoderne, društva u kojemu je radnička klasa postala fragmentirana, razjedinjena i tek jedna u nizu činitelja. Svoju transformacijsku ulogu ona sada dijeli s mnoštvom raznih društvenih, etničkih, nacionalnih i religijskih pokreta, koji u nekim situacijama mogu biti mnogo privlačniji od klase. Slično tome, suvremeni tok zbivanja pridaje veću važnost identitetu ljudi kao individualnih potrošača, koji svoju slobodu i identitet nalaze u razmrvljenom činu kupovanja i trošenja robe. Reforma kapitalizma, a socijalna demokracija je bila njegov tako moćan činitelj, zaustavila je daljnji razvoj socijalizma jer je veća kupovna moć pojedinačnu potrošnju učinila važnijom od sklonosti pojedinaca klasnom identitetu. U tom se smislu može reći da je, paradoksalno, socijalizam bio spasitelj, a ne grobar kapitalizma.

11)Constant je razlikovao modernu od stare slobode. Izvedi detaljno o čemu se tu radi?Moderno društvo, kakvim ga je vidio Constant, bilo je komercijalno i miroljubivo društvo. Komercijalno društvo bilo je društvo u kojemu je vlastiti interes bio pokretačka snaga, i zbog toga jedinstvenost i kohezija koje su karakterizirale predkomercijalno, „antičko“ društvo nisu mogle biti ponovno stvorene, osim kroz nužno neuspješnu i samorazarajuću despotsku državu. Itekako je bio svjestan negativnih impikacija i vrste slobode kakva je odgovarala tome modernome društvu. Constant je dobro izrazio teoriju o vrsti slobode kakvu su „moderni“ htjeli i trebali, i opasnost od traženja slobode kakvu su uživali „stari“. Vratiti se toj antičkoj slobodi za moderno bi društva bila vrsta regresije jer bi je morala nametnuti sanažna ili despotska država, koja bi uništila slobodu modernih u jalovom pokušaju da nametne jednoobraznost koja je zauvijek nestala. Sloboda starih značila je izravno participiranje u poslovima polisa, u stvaranju zakona. Sloboda je bila mogućnost interveniranja u politički život bez ikakvog predstavljanja, mogućnost obraćanja ostalim građanima. Bila je to participacija u krajnje stvarnom smislu, ali ta je sloboda imala cijenu, a ta bi cijena bila znatno viša u modernom društvu. Sastojala se od aktivnog sudjelovanja u kolektivnoj vlasti, a ne u mirnom uživanju u individualnoj neovisnosti. A da se osigura ta participacija, bilo je čak potrebno da građani žrtvuju velik dio tog uživanja, ali apsurdno je tražiti takvu žrtvu, kao što ju je i nemoguće provesti, na stupnju do kojega su ljudi stigli.

12)Kod konzervativizma posebno mjesto zauzima shvaćanje tzv. organske zajednice. Izvedi pozicije koje imaju de Maistre i Burke. Može li se tu govoriti o razlikama?Organska zajednica je organsko jedinstvo koje se mora obnoviti usuprot dezintegracijskim tendencijama modernog tržišnog društva. Postiže se (prema Burkeu) prihvaćanjem ekonomske strukture moderne, ali ublažene tradicijom i nametnutom hijerarhijom da bi se smanjili atomizirajući

učinci moderne. Tradicionalni konzervativizam je djelovao u skladu s idejom organske zajednice, koja može imati manje ili više natražnjačke oblike. To znači da ideja jedinstva, kohezije i privlačnosti konzervativizma u njegovim različitim oblicima upravo i jest ta ideja zajednice s određenom tradicijom, izgrađene vremenom kako bi oblikovala naciju s vlastitom poviješću, jezikom i kulturom. Konzervativni mislioci oštro su kritizirali modernu i njezinu cijenu. Za de Maistrea suočenog s realnošću poslijerevolucionarne Francuske, zajednica se mogla obnoviti samo državnim udarom, dovođenjem monarha na tron i ponovnim stvaranjem reda i hijerarhije što su ih revolucionarne ideje tako grubo uništile. Burkeova vizija zajednice bila je manje reakcionarna i natražnjačka. On je imao mnogo pozitivniji liberalan stav prema moderni jer je smatrao da su zakoni tržišta zakoni Božji, no temeljna misao obojice je bila potčinjenost razuma zahtjevima tradicije i obrane hijerarhijskog društva.

13) Što misle Mill, Marx i Engels o nacionalizmu malih naroda? Mill je smatrao da bi veće i naprednije nacije trebale trebale apsorbirati nacije koje nisu dovoljno prosvijećene i moderne. Taj način razmišljanja je jako sličan marxovom i Engelsovom shvaćanju pozicije mali naroda koji su smatrali da svaka zemlja ima nekakav narod-ostatak koji su uvijek kroz povijest bili fanatični predstavnici kontrarevolucije te to i ostaju dok ne budu potpuno denacionalizirani. Napredak je i za Engelsa i za Millsa ležao u formiranju većih nacionalnih jedinica, a ne u principu nacionalnosti kao takvom. I formiranje većih nacija je viđeno kao korak u internacionalan svijet. Tu se izvodi zajednički zaključak: sve što pridonosi miješanju nacionalnosti te spajanju njihovih atributa i posebnosti u zajedničku uniju, dobrobit je za ljudsku rasu.

14) Socijaldemokratska perspektiva? Doprinosi Engelsa, Bernsteina i Bauera. Klasični marksistički stav je bio da buržoazija neće biti u stanju dovršiti proces moderne i da će ta zadaća biit namijenjena pokretima radničke klase. U tom bi se smislu socijalizam pojavio kroz reforme koje humaniziraju kapitalizam i na taj način razvijaju modernu. Socijalna demokracija i socijalističke partije, koegzistirale bi s kapitalizmom u politici, društvu i ekonomiji. Na taj bi se način stvorio reguliran i humaniziran oblik kapitalizma čije bi blagodati bile dostupne čitavoj populaciji, u kojemu bi svi imali jednaka prava i ukojemu bi državni intervencionalizam pripitomio anarhiju tržišta. Engels je govorio o irelevantnosti uličnih borbi i barikada te pozdravlja glasanje kao sredstvo emancipacije radničke klase (radnici su puno usješniji koristeći legalne metode, nasuprot ilegalnih metoda i svrgavanja). Bauer je govorio o radničkoj klasi koja uzima dio u nacionalnoj kulturi iz koje je do tada isključivana zbog njene monopolizacije od strane vladajuće klase. Bernstein je napisao da socijalna demokracija neprekidno radi na uzdizanju radnika iz društvene pozicije proletera do pozicije građana i građanska prava tako nastoji učiniti univerzalnim. Socijalizam je za Bernsteina bio „organizirani liberalizam“, pokret što je počeo donositi plodove velike emancipacije koju je započeo liberalizam. Svi ti različiti doprinosi ove trojice teoretičara iskazuju sličnu ideju – da će se socijjalistički pokreti, kroz mirnu tranziciju s većinskom potporom, ako ih na ustanak ne izazove nasilje vladajuće klase, dovršiti zadaću moderne koju je započeo liberalizam, ali koju buržoazija nije mogla dovesti do kraja zbog svojih klasnih interesa. Stoga bi socijalna demokracija kao pokret koji demokratski izražava interese većine dovršila proces koji je 1789.g započela buržoazija.

15) Radikalizam američke revolucije i kako je zavrsio? Politička sfera republike bila je otvorena svima, dok je politička aktivnost bila sredstvo kojima su pojedinačni građani nastojali ostvariti VLASTITE INTERESE. Politika nije predstavljala ostvarivanje zajedničkog interesa u republikanskoj vrlini (kako su zamišljali Jefferson i klasična tradicija) , republikanska politika bila je prizemnija, sfera individualnog ili grupnog interesa, u kojoj bilo kakav pokušaj razvijanja jedinstva ili zajedničkog interesa nije bio moguć, s obzirom na raznolikost interesa u modernom komercijalnom društu. Dakle radikalizam A. r, sastoji se u napuštanju „ vrline“ kao cement republike, u korist zamisli republike kao demokratskog sustavau kojem bi svi interesi mogli i trebali biti predstavljeni. (npr. Javni službenici bi trebali biti plaćeni, umjesto da se od nnjih očekuje da rade bez ikakve nagrade, samo u ime rep. Vrline). Individualizam je postao modelom am, rep., u kojem su ses svi mogli , i trebali posvetiti radu, tgovini i zarađivanju. Republika i komercijalno društvo išli su zajedno.

16)Definiraj desnicu. Kreni od njenog nastanka i što ona označava. Detaljno izvedi tipologiju francuskog politologa Renea Remonda.

„Desnica“ općenito izražava korpus mišljenja koji se pojavio kao odgovor na promjene što ih je stvorila francuska revolucija te je osporio napredovanje moderne. Termin „desnica“ nastao je zbog rasporeda sjedenja u francuskoj ustavotvornoj skupštini 1789. Oni koji su sjedili desno od predsjedavajućeg su željeli obuzdati brzinu promjena i obraniti postojeći poredak od napada revolucionara. Desnica označava filozofiju koja je bila neprijateljski nastrojena prema politici moderne, posebno prema njenoj prosvjetiteljskoj i racionalističkoj prirodi.Remond tvrdi da postoje 3 tipa desnice – tradicionalističku, orleanističku i bonapartističku. Tradicionalistička desnica naglašavala je bogomdani poredak, koji je strogo hijerarhijski te potpuno neprijateljski nastrojen prema revoluciji. Bila je posve antimodernistička te je željela povratak u doba s Crkvom i Državom koji u strogoj harmoniji vladaju hijerarhijskim društvom. Nju je prihvatio Charles Maurras i organizacija Action Francaise koja je ponovno htjela uspostaviti monarhistički režim.Orleanistička desnica je bila parlamentarnija i liberalnija jer je odbacivala zamisao o nasilnom zbacivanju režima kako bi se obnovila monarhija. Može se nazvati konzervativnom jer je osuđivala bilo kakav oblik ekstremizma, te, iako je prihvaćala modernističku ideju prava i sloboda, bila je protiv socijalističkog napada na privatno vlasništvo.Bonapartistička desnica se, za razliku od prethodne dvije desnice, okrenula masama i poticala masovnu participaciju naroda. Vođa ove desnice, Napoleon III., je tražio legitimitet svoje moći u masama, izbjegavajući institucije putem referenduma. Ovaj oblik desnice je bio posebno opasan jer je koristio mase za osnaživanje autoritarne politike i osobnog despotizma. Ovaj tip desnice se smatra prethodnicom fašizma.

17) J.S.Mill je pisao o opasnostima "klasne legislative". Objasni o čemu se tu radi. Mill je pisao o opasnostima tzv. „klasne legislative“ – bio je predan širenju biračkog prava svim punoljetnim osobama, no također je proširio taj sustav dobivanja građanskog glasa. Zalagao se za test pismenosti jer osoba koja nije znala čitati i pisati nije bila sposobna odlučivati o pitanjima političke prirode. Također, smatrao je da pravo glasa ne bi smjeli imati oni pojedinci koji ne plaćaju porez, te da oni koji se ne mogu uzdržavati vlastitim radom ne bi trebali imati pravo glasa, jer bi po njemu, u njihovoj prirodi bilo da budu rastrošni, a ne štedljivi. No bit svih ovih tvrdnji je da sva ova izuzeća budu privremena, te da pravo glasa ne bi bilo u skraćeno nikome (osim nepunoljetnim pojedincima).18)Obrazloži treći stup moderne – civilno društvo(Hume, Ferguson, Smith...)Civilno društvo je društvo bogato grupama i udruženjima, u kojima pojedinci djeluju i participiraju. Smatra se bedemom protiv totalitarne države koja nastoji podijeliti građane i neograničeno kontrolirati. Teoretičari moderne smatraju da je civilno društvo individualističko, komercijalizirano i proizvodno, te pacifističko u usporedbi s ratnohuškačkim društvima koja su mu prethodila. Novo civilno društvo smatralo se društvom u kojem pojedinci slijede svoj interes i to su slobodni činiti, što rezultira blagodatima za društvo kao cjelinu (nevidljiva ruka A. Smitha). Hume u eseju O usponu i napretku umjetnosti i znanosti tvrdi da je civilno društvo bilo društvo civilizacije, rasta proizvodnje i napretka umjetnosti i znanosti; odnosi među pojedincima postali su blaži, ugovor i trgovina zamijenili su borbu kao glavnu interakciju među ljudskim bićima. Adam Ferguson se u drugom dijelu Eseja o povijesti civilnog društva bavi poviješću sirovih nacija. Sirove nacije nemaju nikakvu ideju o privatnom vlasništvu, opstaju zahvaljujući ribolovu, lovu ili prirodnim proizvodima tla, iskazuju malo pažnje prema imovini; sirove nacije bile su militarističke, grabežljive i vodila ih je samovoljna sila. U modernom, civilnom društvu ljudi mogu izabrati zanimanje, raznolikost profesija i mišljenja dominira, no bile su sklone kvarenju i propadanju. Nedostatak društvene solidarnosti, pretjeran individualizam i koristoljublje mogu biti isto toliko štetni kao nasilna i pohlepna društva sirovih nacija. Način za ublažavanje i kontrolu opasnosti mislioci vide u koheziji, odnosno izvoru kohezije što oni nazivaju simpatijom jer je simpatija i suosjećanje dio ustrojstva ljudskih bića. Ferguson je istaknuo opasnost da komercijalizacija dovede do okretanja ljudi jednih protiv drugih; u civilnom društvu čovjek je našao cilj koji mu nameće natjecanje s ostalima te se on prema njima odnosi kao prema stoci i zemlji, zbog profita koji mu donose.

19)Definiraj „integralni nacionalizam“. Neki ekstremniji oblici nacionalizma su doveli taj oblik pokreta u krajnost, stavljajući odanost naciji kao apsolutnu vrijednost koja se mora prihvatiti bez pitanja i staviti pred sve ostale lojalnosti. Tu frazu je skovao francuski nacionalist Charles Maurass za kojeg je nacija bila vrhovno političko tijelo, a nacionalist onaj tko naciju smatra prvom. Također, u slučaju sukoba, svi ostali interesi moraju biti podvrgnuti naciji. Tako su nacionalisti poput Maurrasa mislili da je jedino jamstvo društvene kohezije integralni nacionalizam, dok se republikanski režim smatrao uzrokom raspada i truljenja društva. Teoretičar nacionalizma, Peter Alter smatra da taj termin označava općenitu formu nacionalizma

koja smatra naciju početkom i krajem svih lojalnosti i identiteta. Taj je oblik nacionalizma neprijateljski nastrojen prema demokraciji, a Alter to uspoređuje s nacionalizmom Risirgimenta, pokreta za očuvanje vrijednosti nacionalne autonomije.

20)Ideja građanstva, abbe Sieyes i njegove dileme, socijalne dvojbe izražene kod jakobinaca, bojazni liberala...Francuski su revolucionari u početnim fazama stvorili razliku između aktivnih i pasivnih građana => napetosti; tko su bili aktivni, a tko pasivni građani?Sieyes kaže da aktivni građanin mora biti raspoloživ, imati vremena za sudjelovanje u izradi zakona; kategorija aktivnih građana ne obuhvaća žene, mlađe od 25 godina, ljude drugih nacionalnosti, sluge, koji ne zarađuju, oni koji ne plaćaju poreze; polažu građansku zakletvu, ispunjavaju boravišne zahtjeve i ne smiju biti optuženi i insolventni. Jakobinci vide sebe kao one koji provode vlas, tj. volju naroda, a liberali smatraju da će nova vlast, govoreći u ime naroda, biti mnogo snažnija, uživati veći legitimitet i imati manje ograničen opseg => dolazi do bojazni da će nova država biti upotrijebljena da narod oblikuje prema vlastitoj volji, tvrdeći da provodi volju naroda.

21) Tri bolesti moderne – C. Taylor: C. Taylor uzvišeni individualizam ljudske naravi krivi za 3 bolesti moderne:

1.      mračna strana individualizma: ljudi brinu isključivo za vlastite interese

2.      prvenstvo instrumentalnog uma: proračunljivost i tržišni odnosi prevladavaju u svim sferama života

3.      strah od gubitka slobode: pojava mekog despotizma u kojem bi građani izgubili interes za pol. prava, i uživali u zadovoljstvu privatnog života- sve dok trenutna vlast pribavlja sredstva za ta zadovoljstva ona je podupirana

22)Zašto će prema Tocquevilleu ' velike revolucije postati rijetkost'. Nakon toga što prema njemu znači opasnost od pretjeranog individualizma ?Liberal A. De Tocqueville smatra da je demokratska revolucija uništila ekstreme bogatstva i siromaštva pa sada većina stanovnika ima imovinu (sitni vlasnici) kojoj pridaju najveću vrijednost i zato kaže da što je privatno vlasništvo šire distribuirano to je veći broj onih koji ga uživaju pa je nacija manje sklona revoluciji jer ona pretstavlja prijetnju svakoj imavini -  zato će velike revolucije postati rijetkost.Individualizam-zaokupljenost partikularnim interesima moglo bi dovesti do despotizma jer ljudi nebi uoćavali opasnost od povećane moći države. Problem je vidio i u pretjeranom individualizmu koji bi mogao potkopati bilo kakvu brigu za zajedničke građanske i javne vrijednosti i pretvoriti građane u nezainteresirane za nove ideje i ujedno u žrtve despotizma.

23) Prikazi schwarzmantelovo viđenje revolucionarne desnice. Konzervativna ideja da ljudska bića oblikuje tradicija i povijest njihovih društava može se pretvoriti u ekstremnije viđenje da oni koji rođenjem, tradicijom ili poviješću ne pripadaju dotičnom društvu su stranci i da moraju biti protjerani iz tog društva, a građanska prava im trebaju biti oduzeta. Primjer su spisi desničarskih francuskih nacionalista (Barres – nacionalizam kao oblik determinizma – onaj tko nema francusku krv nije Francuz; Maurras – njegova nacionalistička organizacija Action Francaise treba srušiti republikanski poredak; 'drugi' – oni koji su pripadali jednom od '4 staleža': Židovi, slobodni zidari, stranci ili protestanti). Radikalna ili revolucionarna desnica nastoji oboriti postojeći poredak i nastoji mase uvesti u politiku kao sredstvo za uništenje liberalno-demokratskog poretka. Predstavlja prilagodbu snaga desnice pritiscima i karakteristikama moderne, ali sa cijenom umjerenosti. Najekstremniji primjer je fašizam. Sredstva i rituali masovne politike upotrebljeni su da iskrive emancipacijska nastojanja moderne politike i demokratskih pokreta te da im se suprotstave. Izgledali su kao da potiču masovnu demokraciju u skladu sa politikom modernog razdoblja, ali su umjesto toga koristili podršku masa u autoritarne svrhe. Boulangistički pokret je preteča fašizma: isticao je parole protiv stranih radnika i imigranata, pozivao na osvetu Njemačkoj i sl., kako bi potaknuo sveopći masovni pokret nacionalnog jedinstva i samopotvrđivanja. On i drugi slični pokreti

premostili su podjelu lijevo-desno. Desničarski je jer želi srušiti demokratski režim i staviti autoritarne institucije, a ljevičarski je jer se poziva na mase, ali desničarskim parolama rasizma, ksenofobije i nacionalizma.

24)Zašto je američka revolucija bila umjerena?(Schwarzmantel)Americka revolucija usredotocila se na ideju republike, politickog sustava koji bi jamćio temeljna prava pojedinca, ukinuo tiraniju izvrsne vlasti i ostvario narodni suverenitet. Ciljevi Americke revolucije bili su vise politicki no drustveni, ticali su se liberalnog - klasicno whigovskog - cilja sprecavanja zloupotrebe vlasti i demokratskog cilja narodnog suvereniteta. Liberalna i demokratska, politicka prije no drustvena, pozivanje na smisao prava navodno priznat u engleskom sustavu obicajnog prava, a ne na niz apstraktnih 'metafizickih' prava Francuske revolucije - to se smatra karakteristikama Americke revolucije, za razliku od ekstremnije i vise 'ideoloske' naravi Franc. revolucije. Novija proucavanja Am. revolucije ukazuju na to da njeno ideolosko porijeklo poćiva u pozivanju na postojeca prava, koja su se smatrala ugrozenima korumpiranoscu i potencijalnom tiranijom monarhije u Engleskoj pod Georgeom III. Stoga se poziv odnosio na model postojeceg ustava, na ideal onoga sto bi postoječi ustav Engleske trebao biti kada bude osloboden od korupcije. Model koji su predložili americki revolucionari, barem u pocetku, bio je model mješovitog ustava, uravnotezene vlade, za koju su ustvrdili da je vec potkopana opasnom moei engleskog monarha. Tvrdilo se da su tradicionalna prava, slobode Engleza rodenog od slobodnih roditelja, narusena, te da revolucionari u Americi potvrduju prava koja su teoretski priznata, premda prakticno zanijekana, u engleskom ustavu. Americka revolucija tako je bila 'umjerena revolucija', za razliku od Francuske revolucije koja je bila ekstremnija jer je krenula od ideje apstraktnih i metafizickih prava, koja nisu bila izvedena iz odredenog sustava niti su bila u njemu ukorijenjena, vec se tvrdilo da su sadriana u naravi 'covjeka'.

25)Podrobno obrazloži ideal republike.(Schwarzmantel)Ideal republike je drugi stup moderne. Ovaj pojam ne obuhvaća samo niz političkih institucija već i određene ideje građanstva, participacije i demokracije. Tradicija republike potječe iz klasične starine gdje je republikanstvo značilo male jedinice, sastavljene od građana koji su izravno participirali u poslovima polisa. Takvo uređenje bilo je omogućeno postojanjem klase robova koja je obavljala proizvodni rad društva te tako građanima ostavljala dovoljno slobode da se posvete odlučivanju o poslovima polisa. Ranim teoretičarima moderne bilo je teško očuvati tu tradiciju klasičnog republikanstva zbog dvije velike razlike:

a. Prvo, nije bilo kaste robova. Moderno društvo bilo je utemeljeno na trgovini, a zadaća pojedinaca u takvom društvu bila je da velik dio svoga vremena posvete proizvodnji.

b. Druga razlika je ta da su antički gradovi-države bili države izravne demokracije, izravne građanske participacije i problem je bio održati takav sustav; postoje dva odgovora od kojih prvi tvrdi da se u uvjetima moderne ne mogu postići građanska vrlina, solidarnost i osjećaj uključenosti taj je odgovor dao Rousseau u svom Društvenom ugovoru – nemoguća je demokracija u kojoj svi sudjeluju u donošenju zakona, stvaranju opće volje; drugi odgovor je primjer eseja Benjamina Constanta o razlici u antici i slobode modernih. On kaže da postoji ključna razlika između te dvije slobode te da u modernim okolnostima onakva vrsta slobode kakvu su uživali u antici nije samo nemoguća, već i nepoželjna; narav moderne republike morala je biti predstavnička jer građani nemaju vremena trajno se posvećivati javnim poslovima.

26)U knjizi Doba ideologije se zagovara ideja da je buržoazija „agent moderne“. Izvedi to na primjeru Komunističkog manifesta (odnos moderne i kapitalizma, kritika Babeufa, kritika moderne)Buržoazija, klasa ljudi koji su posjedovali i kontrolirali sredstva za proizvodnju, bili su agenti moderne, brišući sve predrasude, tradicionalne načine mišljenja i prepreke ekonomskom razvoju, rastvarajući sve u ledenoj realnosti robnih odnosa i slobodne trgovine. U Komunističkom manifestu

se suprotstavljaju kreativni aspekti moderne i njeni razarajući učinci. Moderna je prema Marxu poprimila oblik kapitalizma, u smislu da je kapitalizam bio djelatna snaga moderne. Berman kaže da je Marx čak slavio i hvalio buržoaziju na nekim stranicama Manifesta. Hvali je u njenom pokazivanju što ljudska energija može učiniti, u ovladavanju prirodom, u povećanju proizvodnje i stvaranju svjetskog tržišta. Smatrao je da je samo na takvom poretku mogao nastati socijalizam. Marx i Engels su kritizirali sirovi egalitarizam Babeufa koji je razvio shemu za 'un communisme parcellaire', vrstu agrarnog komunizma u kojemu bi proizvodi ljudskog rada bili spremljeni u zajedničko skladište i distribuirani na temelju stroge jednakosti.

27)Pokaži kakvu su poziciju imali liberali i socijalisti kad je posrijedi nacionalizam (koristi autore koji su navedeni kod Schwartzmantela)Liberalizam i socijalizam prihvatili su oslobođenje i emancipaciju pa je odatle poteklo viđenje emancipacije i napretka koje je odbacilo nacionalizam zbog njegove povezanosti sa lokalnim i partikularnim. Liberalizam i socijalizam dijele stav da će proces moderne dovesti do slabljenja nacionalizma i snage nacionalnog identiteta. J. S. Mill smatra da bi veće naprednije nacije trebale apsorbirati nacije koje nisu dovoljno prosvijećene i moderne. To je korak prema internacionalnom svijetu. Mill želi ujedinjenje manjih nacija pod zajedničkom vlasti. Napredak je i za Engelsa i za Milla ležao u formiranju većih nacionalnih jedinica, a ne u principu nacionalnosti kao takvom. Nositelji napretka bile bi velike nacije Zapadne Europe.

Weber

1)Weber posebnu pažnju posvećuje novinarima.Detaljno obrazloži njegovu poziciju.Weber smatra da novinar dijeli sudbinu s demagogom i advokatom tj. da mu nedostaje čvrsta socijalna klasifikacija. Novinar pripada nekoj vrsti kaste parija (Indija, nedodirljivi, izopćeni iz društva, najniži sloj) koja je u društvu socijalno procjenjivana uvijek prema svojim etički najnižim predstavnicima. Dobar novinarski rad zahtjeva, prema Weberu, barem toliko „duha“ koliko i neka učena djelatnost. Stoga svaki novinar mora imati veliki osjećaj odgovornosti. Novinarstvo je poziv koji sam po sebi nosi velika iskušenja, no to stvara posljedice da publika tisak promatra s mješavinom prezira i bijednog kukavičluka. Na pitanje političke profesionalne sudbine novinara, njihova šansa da dođu do vodećih političkih položaja bila je povoljna samo u socijaldemokratskoj stranci. Dok su se u građanski strankama te šanse pogoršale. Šansa da stranački vođa potekne iz redova tiska bila je iznimka. Razlog leži u NARASLOJ MATERIJALNOJ „OVISNOSTI“ NOVINARA prvenstveno novinara bez imetka, onih koji su vezani za svoju profesiju na način da je vezanost uvjetovana ogromnim porastom intenziteta i aktualnosti novinarskog posla – nužnost privređivanja pisanjem članaka visi političarima kao kamen oko vrata, nemogućnost napredovanja prema političkoj moći. Novinarski radnici imaju sve manje, a kapitalistički novinski magnati sve više političkog utjecaja. Život novinara je hazard (slučaj, rizik, smion pokušaj, opasnost, pogibelj) i to pod uvjetima koji na kušnju stavljaju unutrašnju sigurnost na način kao vjerojatno u malo kojoj drugoj situaciji. Pred najuspješnije novinare stavljaju se posebno teški unutrašnji zahtjevi. Čudno je što sloj novinara obuhvaća velik broj vrijednih i autentičnih ljudi, što autsajderi ne mogu lako uvidjeti

2)Weber govori o dvije vrste pretvaranja politike u poziv. Navedi ih i detaljno objasni.

Prema Weberu, 2 su načina pretvaranja politike u poziv: 1.) Živjeti ZA politiku (politika mu nije trajni izvor prihoda) tko živi za politiku u unutrašnjem smislu od toga čini „svoj život“ mora biti ekonomski neovisan o prihodima koje mu bavljenje politikom može priskrbiti (što ne znači da nemaju prihode i od politike). Mora biti imućan ili imati neki privatni položaj koji mu donosi dostatne prihode; mora biti ekonomski „nezavisan“ – njegovi prihodi ne smiju ovisiti o tome da on stalno svoju radnu snagu i svoje mišljenje potpuno ili pretežno stavlja u službu njihova stjecanja (npr. rentijer – prihode stječe bez ikakvog rada). Da bi se potpuno posvetio politici, takav političar ne smije trošti svoju snagu ili intelekt na ništa drugo doli bavljenje politikom. Zadovoljavanje ovih uvjeta nužno vodi ka plutokratskom novačenju ljudi u politici.(Plutokracija je oblik oligarhijske vladavine u kome je vlast centralizirana na uzak broj ljudi koji se od ostatka stanovništva razlikuju po povećanom materijalnom bogatstvu)2.) Živjeti OD politike (politika mu stvara trajni izvor prihoda) nema drugih sredstava za život osim onih koje kani steći kroz svoju političu aktivnost. Ta neknada može biti u obliku sinekura (prihodi od postrojbi i taksi, mita, napojnica) ili fiksne plaće, ili oboje.

3)Weber smatra da postoje dva tipa demokracije. Obrazloži ih i pokaži kojem je tipu demokracije skloniji Weber.Postoji samo izbor: demokracija s vođom i s «mašinom», ili demokracija bez vođe (vladavina političara po pozivu ali koji nisu pozvani, političara bez unutrašnjih karizmatskih kvaliteta koje od nekog čine vođu – vladavina «klike»). Upravljanje strankama preko plebiscitarnih vođa uvjetuje 'beživotnost' sljedbeništva, njihovo duhovno proletariziranje. Da bi kao aparat bilo upotrebljivo za vođu ono se mora slijepo pokoravati, biti mašina u američkom smislu, neometana taštinom uglednika i pretenzijama njihovih vlastitih uvjerenja. U Njemačkoj postoji samo demokracija bez vođe. Ovakvo će stanje barem u Reichu biti potpomognuto time što će, kao prvo, Bundesrat biti obnovljen i što će nužno ograničiti moć parlamenta, a time i njegovo značenje kao mjesta izbora vođe, te kao drugo, proporcionalnim izbornim pravom, onakvim kako je ono danas oblikovano: tipična pojava demokracije bez vođe, ne samo zato što potpomaže kalkulacije uglednika oko položaja, nego i zato što ubuduće daje interesnim grupama mogućnost iznuđivanja prijema svojih službenika na liste te time i stvaranje jednog nepolitičkog parlamenta u kojem nema prostora za istinsko vodstvo. Jedini ventil potrebe za vodstvom mogao bi biti predsjednik Reicha ako bi bio plebiscitarno, a ne parlamentarno biran. Vodstvo bi na tlu radnog samopotvrđivanja moglo nastati i biti izabrano prije svega onda ako bi se kao u velikim komunama pojavio plebiscitarni gradski diktator s pravom samostalnog sastavljanja svojih ureda.

4)Objasni "caucus sistem" i navedi primjer. Caucus sistem (privatni sastanci vođa ili odbora stranaka na kojima se odlučuje o bitnim pitanjima stranačke politike; u VB organizacija unutar stranke koja nadzire njezin rad na terenu) stvorili su, nakon 1868. god. jedan nekonformistički svećenik i Joseph Chamberlain. Povod je bio demokratiziranje izbornog prava. Za pridobivanje masa bilo je neophodno stvoriti jedan ogroman aparat sastavljen od organizacija koje izgledaju demokratski, formirati u svakoj gradskoj četvrti izbornu organizaciju, neprekidno održavati aktivnost, sve kruto birokratizirati. Pokretačka snaga bili su lokalni krugovi zainteresirani prije svega za komunalnu politiku koja je posvuda bila izbor najvećih materijalnih šansi, a koji su u prvom redu osiguravali i financijska sredstva. Novonastala (ne više parlamentarna) mašina morala je voditi borbu s dosadašnjim vlastodršcima – sa WHIPOM oslonjena na lokalne interesente, tako je uspješno vodila borbu da joj se whip morao prikloniti i paktirati s njom. Rezultat je bio centralizacija cjelokupne moći u rukama malog broja ljudi, i na kraju u rukama jedne osobe koja se nalazila na čelu stranke. Caucus je 1877. prvi put organiziran na državnim izborima – rezultat je bio Disraelijev pad usred njegovih velikih uspjeha

5) Navedi tipove službeništva kod Webera, kratko obrazložiStručni službenik s jedne strane, «politički službenik» s druge. «Politički službenici», u pravom smislu riječi, prepoznatljivi su po tome što mogu u svakom trenutku biti premješteni i otpušteni, ili «stavljeni na raspolaganje», kao francuski prefekti i službenici istoga položaja u drugim zemljama. Strogo odijeljena od toga je «nezavisnost» službenika koji imaju sudsku funkciju. U Engleskoj tu spadaju činovnici koji prema utvrđenoj konvenciji, pri promjeni parlamentarne većine, a time i kabineta, gube svoje položaje. Tu spadaju pogotovo oni čija nadležnost obuhvaća osiguranje opće

«unutrašnje uprave», a «politički» dio te nadležnosti je prije svega zadatak održanja «poretka» u zemlji, dakle postojećih odnosa vladavine..U polit. službenike spadaju oni čija nadležnost (politički dio te nadležnosti je zadatak održanja poretka u zemlji, tj. postojećih odnosa vladavine) obuhvaća osiguranje opće unutrašnje uprave. Stručni službenik se ne mijenja nego se koristi njegova stručnost.

6)Vrste profesionalnih političara.KLER - u borbi protiv staleža vladar se oslanjao na politički upotrebljive slojeve nestaleškog karaktera (kler u Z i I Indiji, budističkoj Kini i Japanu, lamaističkoj Mongoliji, kršćanskim područjima srednjeg vijeka ) – jer je bio pismen = brahmani, budustički svećenici, biskupi = politički savjetnici. Uslijedio je njihov uvoz radi dobivanja pismenih upravnih kadrova koji bi se mogli koristiti u borbi protiv vladara, aristokracije. Kler u celibatu – izvan sklopa normalnih polit. i ekon. interesa, nije dolazio u iskušenje da za svoje potomke zahtijeva samostalnu polit. moć naspram svog vladara; kler je od pogonskih sredstava vladarske uprave odvojen svojim vlastitim staleškim kvalitetama. HUMANISTIČKI OBRAZOVANI LITERATI - učili latinski jezik i grčke stihove te su postajali polit. savjetnici, pisali vladareve polit. govore... vrijeme procvata humanističkih škola i vladarevih zaklada namijenjenih za profesore „poetike“. Istočna Azija – kineski mandarini – školovani i iskusni, sloj koji je odredio cjelokupnu sudbinu Kine. DVORSKO PLEMSTVO – vladar razvlastio plemstvo u njegovoj staleškoj političkoj moći te ga povlači na dvor i koristi za političke i diplomatske službe (17.st.). GENTRY – specifična engl. tvorba, patricijat – sitno plemstvo+gradski rentijeri – sloj koji je vladar prvotno angažirao protiv baruna i namjestio u službe „selfgovernment“, a kasnije postajao o njemu sve ovisniji. Sloj je posjedovao sve službe lokalne uprave – preuzeo ih gratis (rado, na poklon, besplatno) u interesu svoje vlastite društvene moći = sačuvao englesku od birokratizacije. UNIVERZITETSKI ŠKOLOVANI PRAVNICI – sloj svojstven Zapadu (Europa), presudan značaj za cjelokupnu političku strukturu Europe – snažan učinak rimskog prava (birokratska kasnorimska država); školovani pravnici su bili nositelji revolucionariziranja polit. sistema u smislu razvoja prema racionalnoj državi.

7) Kako weber definira politiku? Pojam politike je neobično širok i obuhvaća sve vrste samostalne upravne djelatnosti. Pod pojmom POLITIKE podrazumijeva se isključivo vođenje ili utjecaj na vođenje političke organizacije, u ovom slučaju, države.Politika znači snažno, lagano bušenje tvrdih dasaka sa strašću i mjerom istovremeno. posve je točno, a to potvruđuje cjelokupno povijesno iskustvo, da čovjek ono moguće ne postiže kada se ne bi u svijetu uvijek iznova posezalo za onim nemogućim. ali onaj tko to može učiniti mora biti vođa, i ne samo to, nego i – u posve jednostavnom smislu riječi – i junak. a i oni, koji nisu ni jedno od toga moraju se naoružati, već sada, čvrstinom srca koja je dorasla do poraza svih nada, inače neće moći ostvariti ni ono što je danas moguće. samo onaj tko je siguran da se neće polomiti zbog toga što je svijet, sa njegovog stanovištva, previše glup ili previše prost za ono što mu on želi ponuditi, samo onaj koji svemu tome može reći: „ipak!“, samo on ima „poziv“ za politiku.

8)Objasni tko je "boss" i navedi primjere iz Weberovog teksta "Politika kao poziv". ///Weber pokazuje da se s plebiscitarnom stranačkom mašinom pojavljuje figura koja na vlastiti račun i rizik pribavlja glasove birača.Prvo navedi o kojoj je figuri riječ, te zatim izvedi obilježja te figure.„BOSS“ = politički kapitalistički poduzetnik koji na vlastiti račun i vlastiti rizik pribavlja glasove birača – svoje prve veze stekao je kao odvjetnik, gostioničar ili vlasnik sličnih poduzeća, ili možda kao davatelj kredita. Otuda plete svoje niti sve dok nije kadar kontrolirati određeni broj glasova.Kad do tog dođe, stupa u vezu sa susjednim bossom. Boss diskrecijom pobuđuje pažnju onih koji su već dosegli određeni stupanj karijere te započinje vlastiti uspon. Neophodan je za organizaciju stranke ;ona je centralizirana u njegovim rukama jer on u najvećoj mjeri pribavlja sredstva .Dolazi do njih dijelom preko članarine (oporezivanje plaća onih službenika koji su preko njega i njegove stranke došli do službe), novcem od podmićivanja i napojnica. Boss je neophodan kao izravni primatelj novca velikih financijskih magnata – oni niti jednom plaćenom stranačkom službeniku ili nekom čovjeku koji mora javno polagati račune ne bi povjerili novac namijenjen za izborne svrhe. Svojom mudrom diskrecijom u financijskim stvarima čovjek je onih kapitalističkih krugova koji financiraju izbore . Tipični boss je potpuno trezven čovjek ,ne stremi ka socijalnoj časti, prezren je unutar „uglednom društva“.Zanima ga isključivo moć kao izvor novca i moć radi same nje. Radi u sjeni , on sugerira govornicima ono što trebaju reći na prikladan način, a sam šuti. . Ne prihvača položaje, osim mjesta u senatoru. Nema čvrste političke „principe“ .On je potpuno bez uvjerenja i samo ga zanima kako dobiti glasove, nerijetko i prilično loš odgojen čovjek, ali u privatnom životu korektan i bez prigovora. Kao profesionalni političar izložen je društvenom prijeziru, ali njega to ne

dira Često uključuje inteligenciju koja ne pripada stranci, dakle ugledne osobe kako bi bili privlačna snaga na izborima. Ova struktura stranačkog života bila moguća u SADu uslijed visokog stupnja demokracije, još neobrađene

9)Weber razlikuje vrste etika u politici. Navedi ih, objasni i navedi što Weber misli o njihovom međusobnom odnosu. Svo etički orijentirano djelovanje može stajati pod dvije međusobno temeljno različite, nerješivo suprotstavljene maksime: ono može biti orijentirano prema «etici uvjerenja» ili «etici odgovornosti». Ili religiozno rečeno: «Kršćanin postupa ispravno, a uspjeh prepušta Bogu» ili djelovanje prema maksimi etike odgovornosti: to da čovjek za (predvidive) posljedice svoga djelovanja mora sam odgovarati. Nekom uvjerenom sindikalistu, pristaši etike uvjerenja, možete uvjerljivo pokazati da će posljedice njegovog djelovanja biti rast šansi reakcije, povećano tlačenje njegove klase i sprečavanje njenog uspona. Međutim, to na njega neće ostaviti dojam. Ako su posljedice djelovanja iz čistog uvjerenja loše, onda tom sindikalistu nije za to odgovoran onaj tko djeluje nego svijet, glupost drugih ljudi ili – volja Božja, koja ih je stvorila. Etičar odgovornosti, naprotiv, računa upravo s onim prosječnim manama ljudi. On, kako je ispravno rekao Fichte, nema pravo pretpostaviti njihovu dobrotu i savršenstvo, on nije u stanju na druge svaliti posljedice vlastitog djelovanja, u onoj mjeri u kojoj ih je mogao predvidjeti. On će reći: ove posljedice se pripisuju mom djelovanju. Etičar uvjerenja osjeća se 'odgovoran' samo za to da se ne ugasi plamen čistog uvjerenja.

10)Weber kaže da genije ili demon politike živi s bogom ljubavi,također i s kršćanskim bogom u veoma napetom odnosu..u tom kontekstu navodi priču o građanima grada domovine.Obrazloži etičke implikacije njihova djelovanja!Genius ili demon politike živi s bogom ljubavi, kao i s kršćanskim Bogom u njegovom crkvenom obliku, u jednoj unutarnjoj napetosti, koja se u svakom trenutku može pretvoriti u nerješiv sukob.Tosu ljudi znali i u vrijeme crkvene vladavine. Uvijek iznova bio je proglašavan interdikt nad Firencom, a to je tada za ljude i spas njihovih duša značilo daleko veću moć nego (da kažemo Fichteovim riječima),"hladno odobravanje" kantovskoga etičkog suda. Ali usprkos tome,građani su se ipak borili protiv vatikanske države. Imajući u vidu takve situacije Machiavelli na jednom lijepom mjestu, ako se ne varam u Povijesti Firence, hvali preko jednoga od svojih junaka one građane kojima je veličina rodnoga mjesta bila važnija od spasa njihove duše.

11)Zašto su odvjetnici važni prema Weberu?Oni su sloj svojstven Zapadu (Europa), i imaju presudan značaj za cjelokupnu političku strukturu Europe. Snažan učinak rimskog prava na način kako ga je obliokvala birokratska kasnorimska država nigdje se jasnije ne pojavljujeje kao tamo gdje su školovani pravnici bili nositelji revolucionariziranja političkog sistema. Moderan advokat i moderna demokracija idu zajedno. Advokati na Zapadu kao samostalan stalež od srednjeg vijeka, razvili su se iz zagovornika formalističkog germanskog procesnog postupka pod utjecajem racionaliziranja tog procesa. Zanat školovanog advokata je uspješno vođenje stvari interesenata .U tome je advokat nadmoćan svakom „službeniku“

12)Weber raspravlja o dvojbama različitih etika u politici..Spominje i „nemogu drukcije,to je moj stav“...Izloži situaciju koju weber obrazlaže ovom tvrdnjom!Politika se doduše vodi glavom, ali zacijelo ne samo glavom. U tomu etičari uvjerenja imaju posve pravo. Ali nikomu se ne može propisati da li treba djelovati kao etičar uvjerenja ili kaoetičar odgovornosti? Kada činiti jedno, a kada drugo? Samo sejedno može reći: ako sada u ovom vremenu jedne, kako vi vjerujete,nesterilne uzbuđenosti, premda uzbuđenost nije uvijek sama posebi prava strast, ako tu iznenada političari uvjerenja počnu širiti parole: "Svijet je, a ne ja, glup i prost, te odgovornost za posljedicene pada na mene, nego na druge, u čijoj službi ja radim i čiju ćuglupost i prostotu iskorijeniti", otvoreno kažem da ja najprije pitamza mjeru unutrašnjeg težišta koje stoji iza ove etike uvjerenja, i dastječem dojam da u devet od deset slučajeva imam posla svjetropirima koji nemaju realan osjećaj za ono što preuzimaju nasebe, nego se opijaju romantičnim senzacijama. To me s ljudskestrane previše ne zanima i uopće me ne uzbuđuje. Ali je neizmjerno potresno kada jedan zreo čovjek - bez obzira da lije po godinama mlad ili star - koji realno i punom dušom osjeća odgovornost za posljedice i koji djeluje u skladu s etikom odgovornosti, u jednom trenutku kaže: "drugačije ne mogu, to je moj stav". To je nešto istinski ljudsko i dirljivo. Jer to stanje za svakoga od nas koji iznutra nismo mrtvi mora nekad nastupiti. Utoliko etika uvjerenja i etika odgovornosti nisu

apsolutne suprotnosti nego dopune, i tek zajednočine pravog čovjeka koji može imati "poziv za politiku".

13)Weber piše da su i stari kršćani znali da svijet vode demoni i da politiika znači i „savez sa dijaboličkim silama“...obrazloži zašto je tome tako!Prastari problem teodicije sastoji se u pitanju: kako dolazi do toga da moć koja je postavljena kao istovremeno svemoćna i dobra, može stvoriti jedan tako iracionalan svijet neopravdanih patnji, nekažnjene nepravde i nepopravljive gluposti. Ta moć, ili nije svemoćna ili nije dobra, ili životom upravljaju sasvim druga načela izravnavanja ili nagrađivanja, takva načela koja se mogu metafizički tumačiti ili takva koja zauvijek izmiču našem tumačenju. Ovaj problem: iskustvo iracionalnosti svijeta bilo je pokretačka snaga razvoja svih religija. I stari kršćani su točno znali da svijetom vladaju demoni te da onaj tko se upušta u politiku tj. u silu i primjenu sile kao sredstva, sklapa savez s dijaboličkim silama i da za njegovo djelovanje ne vrijedi teza da iz dobroga proizlazi samo dobro, a iz zla samo zlo, nego često upravo obrnuto. Tko to ne vidi zapravo je u političkom pogledu dijete.

14)Kad weber govori o profesionalnim politčarima ističe jednu skupinu koja je bila svojstvena zapadu...i od presudnog značenja za cjelokupnu njegovu strukturu.Prvo navedi koja je to skupina, a nakon toga podrobno prikaži obilježja pripšadnika te skupine!Snažan naknadni učinak rimskog prava na način kako ga je oblikovala birokratska kasnorimska država nigdje se jasnije ne pojavljuje kao tamo gdje su školovani pravnici bili nositelji revolucionariziranja političkog sistema u smislu razvoja prema racionalnoj državi. Ako promotrite prigovore francuskih parlamenata ili Cahiers francuskih generalnih staleža od 16.stoljeća do 1789., naći ćete posvuda pravnički duh. Od tada moderan advokat i moderna demokracija idu zajedno. I advokati u našem smislu, kao samostalan stalež, postoje isključivo samo na Zapadu, od srednjeg vijeka, gdje su se razvili iz «zagovornika» formalističkog germanskog procesnog postupka pod utjecajem racionaliziranja tog procesa. Značaj advokata u zapadnoj politici nakon nastanka stranaka nije nešto slučajno. Politička aktivnost putem stranaka znači upravo: aktivnost interesenata. A zanat školovanog advokata je uspješno vođenje stvari interesenta. On je u tome nadmoćan svakom «službeniku».

15)Weber navodi rečenicu koju je izgovorio Trocki...“svaka se država temelji na sili.“Obrazloži metodologijske implikacije ove tvrdnje.Moderna se država može sociološki definirati samo na osnovi specifičnog sredstva koje joj je, kao i svakoj političkoj organizaciji, svojstveno: Na osnovi primjene fizičke sile. Kada bi postojale samo društvene tvorbe kojima bi primjena sile kao sredstva bila nepoznata onda bi otpao pojam «države» te bi nastupilo ono što se u onom posebnom smislu riječi označava kao «anarhija». Primjena sile nije normalno ili jedino sredstvo države ali je svakako sredstvo koje je za nju specifično. Država i sila usko su povezane. Država je ona ljudska zajednica koja unutar jednog određenog područja za sebe (s uspjehom) zahtijeva monopol legitimne upotrebe fizičke sile. Država važi kao jedini izvor «prava» na primjenu sile.

16)Weber piše da su i stari kršćani znali da svijet vode demoni i da politiika znači i „savez sa dijaboličkim silama“...budući su različite religijske kulture nastoje s tim nositi, pokaži kako to riješava kršćanstvo.U katoličkoj etici «Consilia Evangelica» predstavljaju posebnu etiku za one koji su obdareni karizmom svetog života. Tu se pored redovnika, koji ne smije prolijevati krv niti ići za zaradom, nalazi pobožni vitez i građanin, od kojih je jednom dopušteno ono prvo, a drugom drugo. Prema pretpostavkama kršćanske vjere, stupnjevanje etičkih zahtjeva te njihovo povezivanje u sistem učenja u spasu manje je dosljedno nego u Indiji. Pokvarenost svijeta na osnovi istočnog grijeha relativno je lako dozvoljavala integriranje nasilja u etiku kao odgojnog sredstva protiv grijeha i heretika koji ugrožavaju dušu. Akozmički zahtjevi Govora na gori s etikom uvjerenja, kao i religiozno prirodno pravo koje se na njima zasniva, zadržali su svoju revolucionarnu snagu te izlaze na scenu sa elementarnom žestinom u gotovo svim vremenima socijalnih potresa. Oni su stvorili posebno radikalne pacifističke sekte od kojih je jedna u Pennsylvaniji pokušala napraviti eksperiment države koja se prema van odriče prava primjene sile. Tijek ovog eksperimenta bio je utoliko tragičan što se kvekeri, prilikom izbijanja rata za nezavisnost, nisu mogli oružjem zauzeti za svoje ideale zbog kojih

se upravo i vodio taj rat. Nasuprot tomu, normalni protestantizam je legitimirao državu, dakle sredstvo primjene sile, s jedne strane apsolutno kao božansku ustanovu, a s druge strane kao legitimno državno poglavarstvo. Luther je s pojedinca skinuo etičku odgovornost i prenio je na vlast smatrajući da nitko ne može snositi krivicu iz razloga pokoravanja vlasti u stvarima koje nisu povezane s vjerom. Sa svoje strane kalvinizam je principijelno poznavao silu kao sredstvo za obranu vjere, dakle vjerski rat koji je u Islamu od početka bio sastavni element života

17)Objasni kako je došlo do omasovljavanja demokracije ili demokratizacije izbornog prava prema Weberu.Od ovoga idiličnog stanja vladavine krugova uglednika, i prije svega parlamentaraca, oštro odstupaju najmoderniji oblici stranačke organizacije. Oni su djeca demokracije, masovnoga biračkog prava,nužnosti masovnog vrbovanja i masovne organizacije, djeca razvojanajvišeg jedinstva vodstva i najstrože discipline. Tu prestaje vladavina uglednika i usmjeravanje od strane parlamentaraca. "Profesionalni"političari izvan parlamenata preuzimaju posao u svoje ruke bilo kao"poduzetnici"- kao sto je to bio slučaj s američkim bossom ili engleskim "election agentom"- ili kao fiksno plaćeni službenici. Formalno se događa široka demokratizacija. Mjerodavne programe ne stvara više parlamentarna frakcija, a kandidate ne postavljaju više lokalni uglednici nego skupštine organiziranih stranačkih članova biraju kandidate i delegiraju članove u skupštine višeg reda, kojih može biti više, sve do opće "stranačke skupštine". Ali, u stvarnosti moć se nalazi u rukama onih koji kontinuirano djeluju unutar političkog pogona, ili u rukama onih od kojih održavanje pogona ovisi novčano ili kadrovski - npr.mecene ili voditelji moćnih političkih klubova interesenata. Odlučujuće je to da cijeli taj ljudski aparat - "mašina" kako ga se u anglosaksonskim zemljama naziva - ili bolje rečeno oni koji njime upravljaju, drže parlamentarce u šahu i mogu im u priličnoj mjeri nametnuti svoju volju. A to ima poseban značaj za izbor vodstva stranke.Vođa postaje samo onaj koga mašina slijedi, pa i mimo parlamenta. Stvaranje takvih mašina znači drugim riječima uvođenje plebiscitarne demokracije.

18)U politici prema Weberu ima dosta političkih diletanata.Da bi se izbjegao pol.dilentatizam, političari bi trebali imati određene odlike.Navedi ih i podrobno obrazloži.Za političara su posebno odlučujuće tri odlike: strast – osjećaj odgovornosti – mjera. Strast u smislu odnosa spram stvarnosti: strastvena predanost jednoj 'stvari', Bogu ili demonu, koji je njen gospodar. No nije dovoljna samo puka strast. Ona ne stvara političara ako ne odredi, kao služenje nekoj 'stvari', za odlučujuću zvijezdu vodilju djelovanja odgovornost upravo prema toj stvari. I zato je potrebno – i to je odlučujuća psihološka kvaliteta političara – mjera, sposobnost da s unutrašnjom sabranošću i mirom dopustimo da realnost utječe na nas, dakle distanca prema stvarima i ljudima. «Nedostatak distance», sam po sebi, jedan je od smrtnih grijeha svakog političara i jedna od onih odlika čije će njegovanje osuditi intelektualni podmladak na političku nesposobnost.

19) Razlozi za legitimnost neke vladavine.Prvo, autoritet onog 'vječno jučerašnjeg': običaja koji postaje sakralan na temelju predrefleksivnog važenja i pridržavanja iz navike: 'tradicionalna' vladavina onako kako su je prakticirali patrijarh i patrimonijalni vladar. Zatim: autoritet nesvakidašnjeg osobnog dara milosti (karizma), osobna predanost i osobno povjerenje u objave, junaštvo i druge osobine pojedinca koje mu daju karakter vođe: karizmatska vladavina kako je prakticiraju prorok ili – na političkom polju – izabrani ratni vođa ili plebiscitarni vladar, veliki demagog i vođa političke stranke. Na koncu: vladavina na osnovi 'legalnosti', na osnovi vjerovanja u važenje legalne odredbe i objektivne «kompetencije» obrazložene pomoću racionalno stvorenih pravila, dakle: na osnovi pokoravanja pri ispunjenju dužnosti koje su u skladu sa odredbama: vladavina kako je prakticira moderan «službenik države» i svi oni nositelji moći koji su mu u tom pogledu slični.

20) Objasni spoil sistem i detaljno navedi primjer iz Weberovog teksta "Politika kao poziv".Spoils system (engl. «sistem plijena») je praksa kojom se viši položaji u javnim ustanovama ili službama tretiraju kao plijen pobjedničke stranke na izborima. Jedna nasuprot druge se nalaze stranke bez uvjerenja, čiste organizacije lovaca na položaje koje u cilju pojedinačne izborne borbe, a s obzirom na izglede za osvajanje glasova, stvaraju svoje promjenjive stranačke programe. Stranke su u potpunosti usklađene prema izbornoj borbi koja je najvažnija za patronažu nad položajima: borbi za predsjedništvo u Savezu i za guvernerska mjesta u pojedinim državama. U rukama predsjednika nalazi se oko 300 000 – 400 000 službeničkih imenovanja koja će on izvršiti pomoću senatora pojedinih država. Prema tome, senatori su moćni političari. Nasuprot tomu, zastupnički je dom politički relativno nemoćan jer mu je oduzeta patronaža nad položajima, a ministri, čisti pomoćnici predsjednika koji je naspram svakoga i naspram parlamenta legitimiran od strane naroda,

mogu svojom funkcijom upravljati nezavisno od povjerenja ili nepovjerenja. To je posljedica podjele vlasti. Na to oslonjeni spoil system tehnički je bio moguć u Americi jer je uslijed mladosti američke kulture bilo moguće podnijeti da upravu vode čisti diletanti. Takvo stanje nije moglo postojati bez priličnih neprilika: korupcije i rasipništva što ih je mogla izdržati samo zemlja sa još neograničenim ekonomskim šansama.

21) Weber se bavi i metodologijom pojmova.Pokazi to na primjeru pojma države.Država je, isto kao i političke organizacije koje joj povijesno prethode, odnos vladavine ljudi nad ljudima koji se oslanja na sredstvo legitimne uporabe sile. Da bi ona postojala, ljudi kojima se vlada moraju se pokoriti zahtjevu za autoritetom onih koji vladaju. Moderna se država može sociološki definirati samo na osnovi specifičnog sredstva koje joj je svojstveno: na osnovi primjene fizičke sile. «Svaka se država temelji na sili», rekao je Trocki. Država je ona ljudska zajednica koja unutar jednog određenog područja za sebe (s uspjehom) zahtijeva monopol legitimne upotrebe fizičke sile.

22)Weber govori o odnosu etike i objavljivanja istine. Obrazloži njegovu poziciju.Dužnost prema istini. Ona je za apsolutnu etiku bezuvjetna. Dakle: publiciranje svih dokumenata, prije svega onih koji terete vlastitu zemlju na osnovi tog jednostranog publiciranja:priznavanje krivnje, jednostrano, bezuvjetno, bez obzira na posljedice.Političar će smatrati da time u krajnjem rezultatu istina nije unaprijeđena nego je zloupotrebom i raspirivanjem strasti zatamnjena;da bi plodove moglo donijeti samo svestrano, plansko ispitivanje od strane nestranačkih tijela, a da bi svako drugačije postupanje za naciju,koja tako radi, moglo imati posljedice koje se desetljećima ne mogu ispraviti. Ali apsolutna etika ne pita za "posljedice".

23)Weber govori o eksproprijaciji «eksproprijatora». O čemu se tu radi?Razvoj moderne države posvuda je potican time što je vladar pokrenuo razvlaštenje samostalnih privatnih nositelja upravne moći koji su vladali paralelno s njim, dakle vlasnika upravnih i ratnih sredstava, financijskih sredstava i politički upotrebljivih dobara svake vrste. Cijeli proces je jedna potpuna paralela s razvojem kapitalističkog poduzeća pomoću postupnog razvlaštenja samostalnih proizvođača. Na kraju vidimo da se u modernoj državi raspolaganje cjelokupnim političkim pogonskim sredstvima skuplja u jednom jedinom vrhu, da ni jedan službenik nije više osobni vlasnik novca koji troši ili zgrada, zaliha, oruđa, ratnih strojeva kojima raspolaže. Dakle, u današnjoj državi je potpuno provedeno 'razdvajanje' upravnog aparata: upravnih službenika i upravnih radnika od materijalnih sredstava. Ovdje se sada uključuje najmoderniji razvoj i pokušava pred našim očima pokrenuti eksproprijacija eksproprijatora političkih sredstava, a time i pol.moći. To je revoluciji pošlo barem toliko za rukom što su na mjesto autoriteta zakona stupile vođe koje su uzurpacijom ili izborom dospjele u posjed vlasti nad političkim personalnim ili materijalnim aparatom i koje svoju legitimnost – bez obzira na to sa koliko prava – izvode iz volje onih kojima se vlada. Moderna država predstavlja organizaciju vlasti koja ima oblik institucije koji unutar svoga područja monopolizira legitimnu fizičku silu kao sredstvo vladavine i koja je u tu svrhu ujedinila materijalna upravna sredstva u rukama svojih upravljača, a razvlašćuje sve samostalne staleške funkcionare koji su ranije tim sredstvima raspolagali na osnovi vlastitog prava i na njihovo mjesto postavlja sebe kao najviši vrh.

24) Objasni strukturu staleške organizacije. Ona politička organizacija kod koje se materijalna upravna sredstva nalaze sasvim ili djelomično u vlasništvu zavisnog upravnog stožera. Takav državni poredak bio je feudalizam. Feudalac je na svom području sam provodio upravljanje, pravosuđem te se opremao i opskrbljivao za rat itd. Vladar i „ samostalna“ feudalna aristokracija međusobno dijele vlast. Zbog toga se moć vladara zasniva samo na savezu o dobnoj vjernosti i činjenici da je feudalac „ legitimnost za svoj posjed i društveni položaj izvodio iz vladara.

1)Definiraj toleranciju. Objasni smisao pojma i kako je povijesno doslo do njega. Po mogučnosti uključi Lockeovo tumačenje iz njegova ogleda Pismo o toleranciji. i Milla.Tolerancija je stav prema kojem u zajedničkom životu valja otrpjeti štetu što ju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci ili grupe djelovanjem ili iskazanim mišljenjem, i u ime viših svrha zajedničkog života, odustati od inače bliskijeg nasilnog onemogučivanja štetočiniteljskog mišljenja ili djelovanja. Trpeljiv(tolerantan) može biti samo onaj pojedinac, grupa ili zajednica koji nije prinuđen podnositi štetu koju mu nanosi mišljenje ili djelovanje suprotno od njegovog nego ima moć da slobodnom odlukom odustane od primjene sile protiv takvog mišljenja ili djelovanja. Kao stav koji omogučava, promiče i univerzalizira slobodu, tolerancija je vrlina i vrijednost zajedničkog života, te načelo

postupanja u svim sferama života u zajednici(politici, ekonomiji...)Tolerancija je i odnos različitih društvenih subjekata moći.Povijest zapadnoeuropske civilizacije pokazuje kako je upravo sfera politike primarno područje prakticiranja tolerancije. U toj j etradiciji ponajprije zagovarana u zahtjevim ada vladar na području svoje države tolerira ispovijedanje različitih vjera i postojanje različitih crkava. Povod tim zahtjevima bili su žestoki vjerski ratovi koji su obilježili europski srednji vijek.Vjerski je raskol bio temeljni politički problem koji se uzaludno pokušavao riješiti nasiljem. On je pridonio osvještavanju nužnosti da vladar u svojoj državi tolerira različite vjeroispovjesti i crkve. Nužnost tolerancije prvi je sistemski i cjelovito i danas važečim argumentima obrazožio John Locke u svom eogledu Pismo o toleranciji gdje je lučeći crkvu od države poricao objektivnu istinitost religioznih uvjerenja i pokazivao njihovo subjektivno značenje. Otuda j esmatrao da postojanje više religija i crkava u jednoj državi ne ugrožava opstanak džave ukoliko svaka zajednica ispunjava samo svoj efunkcije. J.S.Mill je u raspravi O slobodi osporavao pravo državi da silom sputava iskazivanje mišljenja i formiranje javnog mnijenja, bez obzira n ato jeli iskazano mišljenje razložito i istinito, ističući da samo sloboda unapređuje društvo. Idej atolerancije je tako opčenito formulirana, a njeno važenje protegnuto na sva područja ljudskog života u kojima se zagovaraju razne vrijednosti, uvjerenja i ideologije.

2)Iz leksikona objasni pojam totalirizma. Uzmi u obzir etimologijsku dimenziju, uporabu pojma u tal. političkoj praksi 20-tih godina prošlog stoljeća. Izvedi ili Friedrichove karakteristike ili 'faktore' koje je dao Neumann kad je u pitanju tumačenje totalitarizma. (Eng.totalitarianism, njem.Totalitarismus, franc.totalitarisme).Pridjev totalitaran prvi je upotrijebio Giovanni Amendolla u dnevniku Il mondo kao oznaku fašističke zlupotrebe izbornog postupka u parlamentu. On je nelegalni pritisak fašista u parlamentu nazvao sistema totalitario.Amendolla piše o dije skupine ideja koje negiraju liberalnodemokratsku državu, komunizam i fašizam, a naziva ih totalitarnim eakcijama na liberalizam i demokraciju. U ideologiji talijanskog fašizma pojam totalitarizam ima pozitivne konotacije, a Mussolini je tako prvi rabio pojam totalitaran u jednom govoru iz 1925.U političkoj teoriji se u analizi totalitarnih diktatura (fašističke, nacističke, boljševičke) polazi od Friedrichovog idealnotipskog pojma totalitarizma.Prema njemu sve totalitarne diktature imaju šest zajedničkih karakteristika (od koje su četiri tehnologijski uvjetovane): prva je u detalje razrađena ideologija,koja obuhvaća sve bitne aspekte čovjekove egzistencije. Druga kaže da u sustavu postoji jedna masovna partija (stranka) koju u pravilu vodi pojedinac, «dikator». Partija obuhvaća do 10% populacije. Jezgra partije je strasna i bespogovorna, odana partijskoj ideologiji, nastoji pridonijeti njezinom sveopćem prihvaćanju i ona je hijerarhijski i oligarhijski strukturirana. Treća je sistematski teror koji provodi tajna politička policija koju podržava i nadgleda partija. Teror je usmjeren protiv «vidljivih neprijatelja režima» i proizvoljno odabranih društvenih grupa. Četvrta kaže da je na djelu tehnologijski uvjetovan, potpuni monopol kontrole svih sredstava masovne komunikacije (tisak, radio, film).Na djelu je i monopol (tehnologijski) nad svim oblicima efektivne oružane sile, a zadnja je centralizirano upravljanje i kontrola ekonomije.

3)Obrazloži pojam totalitarizma prema Neumannu.F.Neumann drži da totalitarna diktatura kao najrepresivniji politički poredak ima 5 bitnih faktora. 1)Izvršen je prijelaz od države koja se temelji na zakonima u policijsku državu.2)za razliku od liberalnodemokratskih država u kojima je vlast raspršena, u totalitarnim porecima ona je koncentrirana. U njima nema mjesta diobi vlasti, federalizmu, višepartijksom sistemu.3)u totalitarnim porecima postoji monopolistička državn apartija. Ona ima apsolutnu kontrolu nad državom i društvom.4)Umjesto pluralističke egzistira totalitarna kontrola društva.Ne postoji t+razlikovanje između građanskog društva i političke države. Kontrola društva se postiže principom vođe, instrumentalizacijom svih društvenih organizacija, stvaranjem stupnjevane elite, atomiziranjem i i zoliranjem pojedinaca koji stoje nasuprot svemočnom Levijatanu, te pretvaranjem kulturnih vrijednosti u robe.5)oslanjanje na teror odnosno na upotrebu neproračunljivog nasilja kao permanentne prijetnje podanicima.4)Definiraj puk/narod. Počni od etimologijske i povijesne dimenzije ovog pojma. Nakon toga bi trebalo nesto reci kako je pojam funkcionirao kod starih Grka i Rousseaua, odnosno što mu je donio razvoj modernih europskih drzava.Puk je skup državljana kao nositelja suverenosti. Termin se javlja u srednjem vijeku nasljeđujući latinski populus (populus Romanus označuje skup svih patricija i plebejaca Rima). Od početka uporabe puk označuje neprivilegirane pojedince nasuprot plemstvu (aristokraciji). Kao većina neprivilegirani podanici nemaju druge mogućnosti do nastojanja da svoju većinu prometnu u

političku činjenicu. Dok manjina posjeduje časti po rođenju, većini ne preostaje ništa drugo do nastojanje da sve odrasle ljude tretira kao po rođenju jednake i stoga ravnopravne (prirodno pravo). Kod Grka demos označuje skup političkih subjekata. I kasnije ostaje ideal vladavine puka (demokracija). On se postupno uobličuje u srednjem i novom vijeku. Taj je ideal izražen u teoriji J. J. Rousseaua koji sa svim konzekvencijama analizira pučku suverenost. Njegova teorija ostaje ograničena na neposrednu demokraciju, tj. na male zajednice u kojima je moguće da puk neposredno izvršuje svoju suverenu funkciju. Rousseaovo poimanje opće volje omogućuje i tumačenje po kojem nije dostatna odluka većine («volja sviju»), nego joj treba postaviti neke sadržajne prepreke, a te se prepreke kasnije, u liberalnoj demokraciji, postavljaju kao prepreke koje proizlaze iz jedinstvenosti svakog pojedinca kao člana zajednice.Razvoj modernih europskih država – u 18. i 19. st. – dovodi do djelomične reinterpretacije pojma puk.Kako su te države u pravilu temeljene na dugotrajnoj teritorijalnoj i kulturnoj tradiciji te etničkoj vezanost, puk se interpretira kao nastavljač etnosa, dakle kao nacija, što dovodi do inzistiranja na nacionalnom oslobođenju i o prvo kod europskih a zatim i ostalih nacija koje nemaju svoju državu.

5)Prema leksikonu...definiraj naciju odnosno pokaži kako je nastala. Ne zaboravi navesti elemente nacije(barem 4) i obrazložiti njenu etimologiju.Nacija je u svom klasičnom određenju stabilna i posebna globalna zajednica koja sebe konstituira kao politički suveren narodi iprema tome raspolaže teritorijem, zasebnom kulturom i autonomnim privrednim životom. Nacija je izrasla iz slobode građanskog društva i iz preobražene apsolutne monarhije u pravnu državu. Prodor nacionalne ideje po kojoj nacije postaju jedinom legitimnom osnovicom modernih država, dobio je od svojih početaka (u nizozemskom oslobodilačkom ratu u 17.st., a potom u američkoj i francuskoj revoluciji u 18.st.) masovnu podršku kojom je nacionalni pokret rušio feudalni poredak. Nacija je konstituira kao ideološka i mobilizirajuća snaga, koja kao ideal sadrži niz vrijednosnih orijentacija koje postaju moralnom i djelatnom obvezom milijuna ljudi. Elementi koji su svojstveni naciji kao zajednici su: ideja samostalnosti zajednice, zahtjev za njezinim jedinstvom i nedjeljivošću, patriotizam, ideja bratstva naroda i legitimirana nacionalna volja za političkom moći i za konstitucijom nacionalne države.Riječ nacija nastala je od latinskog natio (zajednica nastala proširenjem porodice kao krvnosrodstvenog sustava).Rimljani su tako rimskom narodu kao društvu pravno izjednačenih građana , suprostavljali barbarske divlje nacije u kojima su pojedinci bili vlasništvo svojih plemenskih vođa i gdje se pravo i razum nisu vinuli iznad nagona i osjećaja.

6)U lekiskonu se tvrdi da riječ nacija zapravo označava nekoliko vrsta narodnog ustrojstva.Navedi ih i obrazloži. Nakon toga opiši razdoblja osamostaljenja nacija u nezavisne države.Krščanstvo je tijekom srednjeg vijeka uljudilo europske narode i oni su nadolaskom građanske civilizacije počeli upotrebljavati riječ nacija da bi označili nekoliko vrsta narodnog ustrojstva. Prekomorski, osobito anglosaksonski narodi, su rječju nacija definirali onaj aspekt države što se naziva asocijacijom slobodnih građana i koji kao državna zajednica posjeduje pravnu jedinstvenost, nedjeljivost i nezavisnost.Trojstvo državljanin-asocijacija-država su ključne kategorije ovog shvačanja nacije. Drukčije iskustvo o naciji imaju europski narodi koji su gradili nacionalnu ideju na tri , za Europu tipična narodna ustrojstva. Na zajedničkoj kulturi, etnicitetu i dugotrajnoj povijesti. Nacija u prvom određenju kao racionalna asocijacija građana, ne može održati svoju stabilnost i trajnost ako se kulturno, povijesno pa i etnički ne konstituira kao zajednica.Povijest modernog društva poznaje nekoliko perioda uspješnog osamostaljenja nacija u nezavisne države, kao i nacionalnog oslobođenja od monarha i samodržaca. Revolucija u Nizozemskoj, Britaniji, Americi i Francuskoj dovele su do prvih nacionalnih država, da bi se u 19.stoljeću konstituirale mnoge nacije-države, od latinoameričkih do onih u Europi(Italija, Njemačka, Mađarska, Bugarska, Grčka, Srbija...). Trečim periodom je smatrano vrijeme nakon 1.svjetkog rata kada se raspadaju Austro-Ugarska i Turska. Nakon 2.svjetskog rata antikolonijalni i nacionalistički pokreti uvjetuju slabljenje i poraze velikih kolonijalnih sila kada se stvara mnogo novih država u Africi i Aziji. Danas smo svjedoci petog razdoblja okarakteriziranog stvaranjem novih nacija-država, do čega dolazi konfederalizacijom, a možda i totalnim raspadom sovjetskog bloka ili unitarnih federacija poput Sovjetskog Saveza, Čehoslovačke i Jugoslavije. To peto razdoblje posljedica je potpune promašenosti i dotrajalosti moderne komunističke diktature.7) Definiraj teror. Pokaži njegovo povijesno izlazište. Podrobno opiši primjere terora odozgo.Teror je u najširem smislu strahovlada, a u novije vrijeme: izazivanje straha nasilnim djelovanjem s političkim ciljem. Teror se kao politički termin pojavljuje u francuskoj revoluciji (jakobinski teror) iako se već mnogo ranije koristi u svakodnevnom govoru. Teror je bitno nonvovjekovni svjetski fenomen prije svega zato što tek tada – posebice nakon francuske revolucije – postoji jasna i rasprostranjena

svijest o pravima čovjeka i državljanina koja takva vlast očito krši. Bit je terora da njegove žrtve nisu oni koji su neposredno mučeni ili ubijani nego svi ostali, koji, znajući za pogubljenja i slične akte, žive u strahu. Krajem 19.st. Europu obilježava niz individualnih nasilnih akcija protiv suverenih svjetskih velesila. Tako se, kao teror odozdo, pojavljuje terorizam, tj. djelovanje protiv vlasti koje također nastoji strahom ugroziti (ili barem delegitimirati) danu vlast. Taj je tip terora najčešće nazivan anarhističkim premda se većina vođa i teoretičara anrhizma nije suglašavala s takvim djelovanjima.U prvoj trećini 20.st. uspostavljaju se dva totalitarna sistema kojima je teror također bitna karakteristika – nacionalsocijalizam (fašizam), odnosno boljševizam/staljinizam (socijalizam).

8)Definiraj državu tako da pokažeš socijalističke kritike liberalističkog shvačanja države (Marx, Engels...) koja naposljetku dovodi do pojma socijalne države odnosno njenog razvitka u 20.stoljeću. Objasni pojavu pojma minimalna država odnosno zašto je krajem 70-ih godina tog stoljeća došlo do krize socijalne države.Socijalistička kritika liberalnog koncepta države polazi od instrumentalnog shvaćanja države. Engels državu svodi na aparat klasne vladavine («poslovni odbor krupnog kapitala»), a ne uzima u obzir opću funkciju države. Socijalisti zastupaju «dokidanje» države (Marx) ili «odumiranje države» (Engels, Lenjin); reduciraju državu na čisti aparat sile bez elementarnih jamstava podanicima.Pod utjecajem socijalističkih ideja došlo je krajem 19. st. do shvaćanja o nužnosti proširenja liberalno shvaćene djelatnosti države i na područje civilnog društva. Ta shvaćanja se razvijaju u 20. st do koncepta države blagostanja, tj. koncepta socijalne države. Takva država ne jamči samo elementarnu sigurnost i dogovorena politička prava svim stanovnicima, nego jamči i minimum socijalne sigurnosti i skrbi koji se s vremenom povečava. Socijalna država je doveden au pitanje prije svega u svojoj intervencijskoj ulozi, u ulozi podstrekača, pa i upravljača privrednih poslova.Nasuprot takvoj, stoji shvačanje o liberalnoj, minimalnoj državi koja bi praktički sve vitalne funkcije tradicionalno pripadajuće države ostavila pogodbi pojedinca i odgovarajučih institucija.

9)Definiraj pojam države. Obrati pažnju na etimologijsku i povijesnu dimenziju ovog pojma. Nakon toga izvedi liberalno shvaćenje države odnosno objasni kako je došlo do tvorbe pojma liberalno-demokratska država.Država je politička organizacija onih koji vladaju i onih kojima se vlada, uređena na pravilima koja prihvaćaju svi članovi. Ona je aparat sile koji jamči sigurnost svih članova zajednice. Grčka, rimska i srednjovjekovna tradicijanude termine polis, civitas i regnum, ali tek se država po prvi puta uspostavlja kao apsolutna monarhija.Nastaje LIBERALNA TEORIJA DRŽAVE u kojoj je pojedinac nositelj privatnog vlasništva iz čega slijedi negativno razumijevanje države shvaćene kao «noćobdijska država». Takva država djeluje kad si pojedinci ne mogu osigurati mir i sigurnost, a u suprotnom slučaju se povlači. Da bi se postigli pretpostavljeni odnosi liberalne teorije države uvodi se dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku koje se međusobno kontroliraju. To omogućuje i političkom narodu da ima bolji uvid i kontrolu nad djelovanjem države, te se država shvaća kao instrument, aparat, organ društva.

10)Definiraj suverenost. Obrati pažnju na etimologijsku i teorijsku dimenziju ovog pojma (Bodin Rousseau...). Nakon toga objasni vrste suverenosti. ///Definiraj suverenost.Kreni od etimologije

pojma, onda se osvrni na učenje J.Bodina.Pokaži kako se prema prijeporima suverenosti postavlja liberalno-demokratska tradicija. Nakon toga pokaži kako se postavljaju suvremene teorije suverenosti.Pojam se razvija od kasnolatinskog pridjeva superanus, odnosno latinskoga super što znači iznad – označava vlast iznad koje nema druge vlasti. Znači najvišu vlast, vrhovništvo. U današnjem smislu pojam uvodi J. Bodin kao oznaku neograničene vlasti suverena nad podanicima. Suveren je u tradiciji razumljen kao osoba koja vlada drugima (monarh), da bi se, posebice od Rousseaua s. pripisalo puku kao političkom tijelu.Bodin određuje suverenu vlast kao onu kojoj je karakteristika legibus solutus, tj. moć vladanja po vlastitu nahođenju (s time da su božji zakoni pretpostavljeni kao neizmjenjivi ljudskim djelovanjem). Utoliko s. u punom smislu – kao trajna i nepodijeljena vlast – odista može postojati samo u apsolutnoj monarhiji, odnosno u suvremenoj autoritarnoj diktaturi. U nastojanju da se takva situacija izbjegne, liberalno-demokratska tradicija je razvila institucijsku diobu vlasti kao sustav «kočnica i ravnoteža» koje onemogućuju nadmoć bilo koje – zakonodavne, izvršne ili sudske – vlasti nad ostalima. Isto važi i za «vertikalnu» diobu vlasti karakterističnu za federalističke modele.U suvremenim teorijama suverenost se uzima u obzir kao unutrašnja i vanjska.Unutarnja – riječ je o isključivim ovlastima države da izvršuje nesmetano najvišu vlast na vlastitom teritoriju, nad vlastitim stanovništvom.Vanjska – priznanje okoline (drugih država) da neka država ima suverenu vlast.NACIONALNA SUVERENOST je nastala pravom naroda na samoodređenje. Pojam je deklariran na temelju prava naroda kao nacije da sama određuje svoju sudbinu, način suživota s drugim nacijama i državno ustrojstvo.

11)Izvedi pojam građansko/civilno društvo rekonstrukcijom njegovog smisla u antičko doba. Nakon toga pokaži njegove mijene u novome vijeku referirajući se i na doprinos Karla Marxa.Pojam građansko/civilno društvo potječe od societas civilis, latinskog prijevoda grčkog pojma koinonia politike. On izvorno, u skladu s Aristotelovom definicijom znači udruženje, opčinu, zajednicu građana kao političku zajednicu, tj. najviši oblik združivanja slobodnih građana radi zajedničkog odlučivanja o poslovima zajednice.U novom vijeku (od 16. do 18. st.) postupno se mijenjaju temeljni društveni odnosi i političke institucije pa pojam gr. društva dobiva novo značenje: oslobađanje radne snage i privatnog vlasništva od patrijarhalnih stega kućnog društva, te uspostavljanjem suverene države kao novog oblika političke vlasti nastaje građansko/civilno društvo – utemeljeno u slobodnom radu i privatnom vlasništvu.Karl Marx pokazuje da se civilno društvo reproducira kapitalističkim načinom proizvodnje života;riječ je o procesu u kojem vlasnici sredstava za proizvodnju eksploatiraju radnike koji su, lišeni svakog drugog izvora egzistencije, prinuđeni prodavat svoju radnu snagu po nepovoljnim, tržišno određenim uvjetima. Pozicija radnika u kapitalističkom sistemu onemogučava po Marxovu shvačanju njihovo ravnopravno sudjelovanje u tržišnim transakcijama građanskog društva. Taj sistem valja prevladati socijalnom revolucijom koja bi ukinula kapitalističko privatno vlasništvo i omogučila da sami udruženi radnici upravljaju proizvodnjom.

12)Obrazloži pojam društvo. Posebnu pozornost obrati na etimologijsku dimenziju pojma. Nakon toga izvedi kako se pojam razvijao od Grčke i Rima do novog vijeka kad se zbivaju važnije strukturne promjene koje se odražavaju na smisao pojma.DRUŠTVO je oblik povezanosti među ljudima. Izveden je iz pojma drug;suputnici ili ljudi koji su dobrovoljno povezani zajedničkim ciljevima ili željom za nesvrhovitim i neobaveznim druženjem. Suprotan je pojmu zajednice koji označava povezanost utemeljenu na srodstvu, zajedničkom životu ili korištenju imovine. Građansko civilno društvo – prema Aristotelovoj definiciji znači «udruženje», «općina», «zajednica» građana; zapravo je to politička zajednica, tj. najviši oblik udruživanja slobodnih građana radi zajedničkog odlučivanja o poslovima zajednice.Porijeklo riječi: od latinskog prijevoda grčke riječi koinonia politike=societas civilis.Građansko društvo je izjednačeno s političkom zajednicom, ali je pojmovno suprosstavljeno kućnom društvu.Sudjelovanje slobodnih građana u građanskom društvu pretpostavlja postojanje odvojene sfere kućnog društva (neslobodni članovi: robovi, djeca, žene). Odnosi u kućnom društvu nisu dio građanskog društva.U srednjem vijeku zadržava se izvorno značenje pojma koje odgovara vladajućim političkim i društvenim odnosima. U novom vijeku (od 16. do 18. st.) postupno se mijenjaju temeljni društveni odnosi i političke institucije pa pojam gr. društva dobiva novo značenje: oslobađanje radne snage i privatnog vlasništva od patrijarhalnih stega kućnog društva, te uspostavljanjem suverene države

kao novog oblika političke vlasti nastaje građansko/civilno društvo – utemeljeno u slobodnom radu i privatnom vlasništvu.Svi članovi gr. društva postaju izjednačeni (osobe). Civilno se društvo razvija i kao «civilizirano» društvo.13)U raspravama o izvanrednom stanju pravna se teorija različito postavljala. Pokaži kako je to bilo u 19.stoljeću, a kako ga vide suvremene pravne teorije. Nakon toga opiši kako pojedina pravosuđa odnosno ustavi reguliraju to stanje (anglosaksonska tradicija, te švicarski i finski ustav).Pravna teorija 19.stoljeća preporučivala je detaljno pravno uređenje izvanrednog stanja koje je nazivano političkim opsadnim stanjem. Time se neposredno umanjivala opasnost zloupotrebe koncentrirane moći, ali se rizik uvečavao jer su nedovoljnost i neefikasnost preventivnog katalogiziranih mjera i njihovih nosilaca često vodila uvođenju ad hoc rješenja koja su izmicala kontroli. Druga krajnost sadržana je u shvačanju o naelnoj nepoželjnosti preventivnog pravnog reguliranja izvanrednog stanja. Polazeći od efikasnosti kao osnovnog načela, ostavlja se mogučnost da u izvanrednim okolnostima djeluje onaj državni organ koji u tom trenu raspolaže najefikasnijim sredstvima. Tako egzekutiva praktično dobija neograničene nadležnosti.U suvremenim pravim teorijama prevladava shvačanje neophodnosti pravnog reguliranja izvanrednog stanja. Odbačena je tradicionalna predstava u skladu s kojom je izvanredno stanje identično sa suspendiranjem osnovnih prava i sloboda. Iako se neka pravila i slobode u pravilu ograničavaju ili u potpunosti stavljaju van snage, organ izvanrednog stanja dužan je obrazložiti svrsishodnost obima trajanja suspedniranja prava i sloboda.U engleskom i sjevernoameričkom pravosuđu nema preciznog reguliranja izvanrednog stanja zbog izrazito osjetljive pol. kulture. Parlament je uz sudsku ontrolu u Engleskoj sastavni dio određivanja izvanrednog stanja.U švicarskom i finskom ustavu nedostaje preventivnog reguliranja izvanrednog stanja. U oba je svjetska rata švicarski Bundesrat predstavljao organ izvanrednih ovlaštenja, koji je imao nadležnost da suspendira osnovna prava i slobode. Isključivo parlament ima pravo kontrole djelovanja tog ogana. Zahvaljujuči finskom običajnom ustavu, kojim se za važne odluk epredviđa dvotrečinska večina, isključena je opasnost jednostavne zloupotrebe izvanrdnih ovlaštenja.

14)Definiraj izvanredno stanje tako što ćeš prvo dati stari termin.Drugo, navedi uzroke, ciljeve i temeljnog nosioca toga stanja. Nakon toga prikaži tipove diktatura koje su povijesno bile relevantne za ovo stanje.Izvanredno stanje ili u starijoj terminologiji opsadno stanje označava situaciju aktualnog ugrožavanja državne egzistencije ili situaciju znatnog remečenja javne sigurnosti. Uzroci nastupanja te situacije mogu biti vanjski i unutrašnji:rat, oružana pobuna, građanski rat, prirodne katastrofe i dr. U izvanrednom stanju vrši se koncentracij amoći i širenj enadležnosti pojedinih organa državne vlati. Nosilac široke nadležnosti postaje organ za koji se pretpostavlja da će biti u stanju efikasno djelovati u izvanrednim uvjetima. Cilj i zadatak izvanrednog stanja je isključivo ponovno uspostavljanje ugroženog ustavnog i pravnog poretka. Organ izvanrednog stanja nemože uspostavljat novi ustavni poredak, on služi samo da ukloni prepreke i da omoguči neometano funkcioniranje starog.2 diktature koje su bile relevantne za ovo stanje su komesarske i suverene diktature.Komesarski je diktator već u rimskom pravu bio opunomoćen da u kriznim situacijama djeluje u ime države, a ne u svoje ime. Suverena diktatura (primjer je diktatura proletarijata) nastaje kada se izvanredne mjere koriste za uspostavljanje suštinski novog poretka, u kojem organ diktature ne štiti ugroženo nego proizvodi novo.

15)Navedi tipove jednakosti i svaki obrazloži.Jednakost je načelo prema kojem svi ljudi jesu ili treba da jesu jednaki u svim relevantnim pogledima. S obzirom na to razlikujemo 4 vrste jednakosti:1) Politička jednakost – svi punoljetni građani, bez obzira na spol, vjeroispovijest, nacionalnu

pripadnost i socijalni položaj, trebaju imati jednako pravo na političku participaciju. To pravo uključuje pravo glasa i pravo da bude biran.

2) Pravna jednakost – uključuje pravičnost i zakonitost. Pravičnost znači da suci trebaju s jednakim slučajevima postupati jednako. Zakonitost znači savjesnu i dosljednu primjenu općih pravnih normi na sve pojedinačne slučajeve s istim bitnim obilježjima naznačenim u tim normama ili pravilima.

3) Socijalna jednakost – znači j. mogućnosti svakog čovjeka da, neovisno o svom socijalnom položaju, razvije svoje sposobnosti i stekne znanja i da njegova prijava na natječaj za zasnivanje radnog odnosa bude razmatrana isključivo na osnovu njegovih sposobnosti i znanja, a ne na osnovi podatka škole koju je pohađao ili o materijalnom položaju.

4) Ekonomska jednakost – znači iste iznose prihoda i bogatstva za sve pripadnike društva.

16)Navedi i obrazloži interpretacije jednakosti mogučnosti.Razlikujemo tri interpretacije pojma j. mogućnosti:

a) Prema prvoj interpretaciji jednakosti mogućnosti znači «Karijere otvorene talentima», a njene pretpostavke su:nepostojanje ograničenja mogučnosti od strane javnih službenika ili društvenih pravila i očuvanje obrasca koji se stvara na osnovi djelovanja slobodnog tržišta mogučnosti.

b) Druga interpretacija razlikuje se od prve po tome što zagovara ublažavanje nezasluženih koristi ili tereta koji proizlaze iz socijalnih okolnosti u kojima se pojedinci zatiču rođenjem. U svemu drugom j eta interpretacija suglasna s osnovnim laissez faire pristupom prve interpretacije.

c) Treća interpretacija razlikuje se od druge u dva pogleda: prvo, ona priznaje jedan širi skup mogućnosti na koje se jednakost ima odnositi zahtijevajući razmatranje značajnih razlika koje se javljaju kako u socijalnim startnim pozicijama pojedinaca tako i u njihovom prirodnom okruženju; i drugo, ona zamjenjuje laissez-faire pristup koji ostavlja rezultate onakvim kakvima jesu jednim ne-laissez-faire pristupom koji ih i dalje preuređuje.

17)Navedi i obrazloži osnovne postavke korporativističke doktrine.Nastalo od lat. Corpus što znači tijelo, corporatio udruženje.Izvorno označava političku doktrinu koja je utemeljena u srednjovjekovnoj (odnosno šire: feudalnoj) predodžbi o konstituciji političke zajednice posredstvom korporacija, tj, autonomno organiziranih kolektivnih političkih subjekata.Osnovne pretpostavke korporativističke doktrine:

1) Korporativni politički subjektivitet – osnovni subjekti političkog života koji tvore političku zajednicu (moderno shvaćanje – državu) nisu pojedinci već organski strukturirane i politički institucionalizirane staleške socijalne skupine ili manje teritorijalne cjeline (gradovi, općine).

2) Korporativna reprezentacija – politička se zajednica NE uspostavlja posredstvom reprezentacije individualnih volja, već reprezentiranjem i povezivanjem korporativno organiziranih grupnih interesa.

3) Dekompozicija državne suverenosti – čvrst unutrašnja suverenost moderne države rastvara se u korist predodžbe o pluralnom mozaiku međusobno isprepletenih vladavinskih kompetencija korporativnih subjekata.

18)Ostaci korporativizma u fašizmu, sindikalizmu i pluralizmu.Tradicionalna korporativistička doktrina nije se do danas održala u svom integralnom obliku, ali se mnogi njezini elementi mogu naći u nizu modernih političkih doktrina.

1) Fašizam – u svojoj kritici parlmentarizma i liberalnog načela individualne reprezentacije preuzima ideju korporativne reprezentacije: u uvjetima jednopartijske diktature sistemom korporativne reprezentacije različiti socijalni interesi prinudno se integriraju u totalitarnu državu.

2) Političke doktrine sindikalizma, savjetske demokracije i radničkog samoupravljanja – iz perspektive radničkog, odnosno socijalističkog pokreta, suprostavljaju tzv. «buržoaskom» parlamentarizmu sistem korporativne, odnosno funkcionalne repezentacije: stupnjevitom sistemu posredovanja interesa organski organiziranih proizvođača u kojem se politika reducira na organizaciju materijalne reprodukcije društva.

3) Politička doktrina pluralizma (političke stranke) – sadrži element zamjene političkog subjektiviteta pojedinca predodžbom o interesnim grupama, odnosno o organiziranim interesima kao subjektima politike, ali u uvjetima liberalnih jamstava temeljnih sloboda i prava čovjeka i opstanka liberalno konstituiranog parlamenta kao središnje političke institucije.

4) Neokorporativizam – nadovezuje se na pluralističke modifikacije liberalno-demokratske političke teorije, ali ih nadopunjuje elementima koje preuzima iz korp. tradicije:

a) Posebnu pažnju poklanja političkim funkcijama samooorganizacije socijalnih grupnih interesa oslanjajući se na rana promišljanja tog problema u klasika teorije društva.

b) Potpuno odbacuje ideju ekskluzivne državne suverenosti u korist konstrukcije političkog sistema kao mreže komplementarnih, funkcionalno specijaliziranih javnih i korporativno-društvenih organizacija.