29
Univerzitet »Union-Nikola Tesla« FAKULTET ZA PRAVO, BEZBEDNOST I MENADŽMENT »KONSTATIN VELIKI« - NIŠ SEMINARSKI RAD Predmet: Uvod u ekonomiju Tema: Finansijsko tržište

Uvod u Ekonomiju

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Uvod ………………………………………………………………………………. 3 1. Tržište novca …………………………………………………………...….…….. 41.1. Nastanak i razvoj tržišta novca ………………………………………….… 41.2. Ciljevi i funkcije tržišta novca………………………………………….….. 51.3. Finansijski instrumenti tržišta novca………………………………….…… 61.4. Svetsko tržište novca………………………………………………………. 62. Tržište kapitala ……………………………………………………………………72.1. Nastanak i razvoj tržišta kapitala………………………………....….…….. 72.2. Funkcije tržišta kapitala………………………………………………....…. 72.3. Instrumenti tržišta kapitala………………………………………….……... 82.4. Primarno tržište kapitala………………………………………....….……... 82.5. Sekundarno tržište kapitala………………………………….……........…... 93. Devizno tržište ………………………………………………………………….. 103.1. Pojam, uloga i učesnici na finansijskom tržištu……………………………103.2. Funkcije i struktura deviznog tržišta……............……………………….…113.3. Instrumenti deviznog tržišta…………………………………….………….113.4. Devizni kursevi i njihovo formiranje……………………………….……....123.5. Način i mesto formiranja deviznih kurseva……….....……………………..124. Tržište derivata ...................................................................................................... 134.1. Pojam i suština finansijskih derivata……………………….………………134.2. Fjučersi kao finansijski terminski ugovori……….....………………………134.3. Opcije kao finansijski terminski ugovori…………….……………………..144.4. Svop poslovi kao finansijski derivati………….……………………………144.5. Egzotični derivati…………….....…………………………………………..155. Finansijska i devizna tržišta u svetu i Srbiji ...........................................................166. Institucije finansijskog tržišta u Srbiji i njihov razvoj ............................................16Zaključak .................................................................................................................. 18Literatura .................................................................................................................. 19

Citation preview

Page 1: Uvod u Ekonomiju

Univerzitet »Union-Nikola Tesla«FAKULTET ZA PRAVO, BEZBEDNOST I MENADŽMENT

»KONSTATIN VELIKI« - NIŠ

SEMINARSKI RADPredmet: Uvod u ekonomiju

Tema: Finansijsko tržište

Profesor: Student: Tamara Marković

Broj indeksa: MB 38-P/2015

Page 2: Uvod u Ekonomiju

Uvod ………………………………………………………………………………. 3 1. Tržište novca …………………………………………………………...….…….. 4

1.1. Nastanak i razvoj tržišta novca ………………………………………….… 41.2. Ciljevi i funkcije tržišta novca………………………………………….….. 51.3. Finansijski instrumenti tržišta novca………………………………….…… 61.4. Svetsko tržište novca………………………………………………………. 6

2.Tržište kapitala ……………………………………………………………………72.1. Nastanak i razvoj tržišta kapitala………………………………....….…….. 72.2. Funkcije tržišta kapitala………………………………………………....…. 72.3. Instrumenti tržišta kapitala………………………………………….……... 82.4. Primarno tržište kapitala………………………………………....….……... 82.5. Sekundarno tržište kapitala………………………………….……........…... 9

3.Devizno tržište ………………………………………………………………….. 103.1. Pojam, uloga i učesnici na finansijskom tržištu……………………………103.2. Funkcije i struktura deviznog tržišta……............……………………….…113.3. Instrumenti deviznog tržišta…………………………………….………….113.4. Devizni kursevi i njihovo formiranje……………………………….……....123.5. Način i mesto formiranja deviznih kurseva……….....……………………..12

4.Tržište derivata ...................................................................................................... 134.1. Pojam i suština finansijskih derivata……………………….………………134.2. Fjučersi kao finansijski terminski ugovori……….....………………………134.3. Opcije kao finansijski terminski ugovori…………….……………………..144.4. Svop poslovi kao finansijski derivati………….……………………………144.5. Egzotični derivati…………….....…………………………………………..15

5.Finansijska i devizna tržišta u svetu i Srbiji ...........................................................166. Institucije finansijskog tržišta u Srbiji i njihov razvoj ............................................16Zaključak .................................................................................................................. 18Literatura .................................................................................................................. 19

2

Page 3: Uvod u Ekonomiju

Uvod

Finansijsko tržište predstavlja jedan od najvažnijih segmenata funkcionisanja privrednog I finansijskog sistema svake tržišne privrede. U okviru finansijskog tržišta značajni su njegovi posebni segmenti, koji čine njegovu osnovnu strukturu i njegovo funkcionisanje.

To su: Tržište novca, Tržište kapitala, Devizno tržište, i Tržište finansijskih derivata.

Iako su odnosi na finansijskom tržištu povezani I međusobno se prepliću, ove celine imaju kao posebna tržišta svoje specifičnosti, što ih čini posebnim. U daljem nastavku biće objašnjeni baš ovi, osnovni delovi finansijskog tržišta.

3

Page 4: Uvod u Ekonomiju

1. Tržište novca

1.1. Nastanak i razvoj tržišta novca

Prve organizovane novčane transakcije u cilju zarade zabeležene su još pre nove ere u Rimskoj imperiji. Kasnoji događaji – raspad rimskog carstva i razni ratovi, uslovili su prekid organizovane trgovine novcem, što je trajalo više od deset vekova. Tek razvojem italijanskih gradova, krajem 13-tog i početkom 14-tog veka, od strane jedne poznate i ugledne porodice, organizovano je prvo tržište novca u Firenci, koja je svoje viškove novca, u najvećem obimu pozajmljivala Engleskoj i Francuskoj, bez kamata uz “taksu” kao cenu za prenos novca.1

Kasnije na prelazu 15- og u 16-ti vek, Englezi u Londonu i Francuzi u Parizu, formiraju svoja nacionalna tržišta novca.Tako se trgovina novcem proširuje između nacionalnih tržišta i počinje se upotrebljavati menica sa bankarskim potpisom. Krajem 16- tog veka Amsterdam postaje centar svetske trgovine i vrlo značajan finansijski centar, koji ubrzo poprima značaj svetskog finansijskog centra.U prelazu u 18- ti vek, Engleska stavlja svoj poslovni bankarski sistem pod okrilje Centralne banke, postaje finansijski organizovanija, jača i moćnija u nacionalnim okvirima i postepeno preuzima vodeću ulogu na svetskom finansijskom tržištu. Skoro istovremeno, Nemci osnivaju svoje Berlinsko tržište (1876), Francuzi Parisko za Francusku i Rusiju, a Amerikanci svoje u Njujorku. Ovim procesima su Centralne banke pojedinih zemalja započele aktivnosto jačanja nacionalnih bankarskih sistema, nacionalnih, a kasnije i internacionalnih finansijskih tržišta.Pojavom velike ekonomske krize, dolazi do velikih ekonomskih i finansijskih poremećaja, tako da narednih 30 godina (1930 – 1961) međunarodno tržište novca nije ni funkcionisalo. Umesto toga, cvetali su špekulativni poslovi, koji su se temeljili na devalvacijama i revalvacijama nacionalnih valuta. Uspostavljanje reda na međunarodnom finansijskom tržištu započinje posle 1962. godine, kada dolazi do zaključivanjaniza platnih i drugih sporazuma između najrazvijenijih industrijskih zemalja i njihovih Centralnih banaka u pogledu operacija na finansijskom tržištu.U našoj zemlji je duše vreme postojalo tržište novca, ali je ono bilo svedeno samo na nivo bankarskih institucija. Zakonskim propisima i osnivanjem yvaničnog Tržišta novca i Beogradske berze (1996), stvoreni su formalni uslovi za rad tržišta novca I tržišta kapitala, i konstituisanjem ovih institucija ovih institucija stvorena je jedne od bitnih pretpostavki njegovog funkcionisanja i bitna komponenta tržišne privredne i finansijske transformacije u našoj zemlji.

1.2. Ciljevi i funkcije tržišta novca

Tržište novca se može definisati kao mesto gde se sučeljavaju ponuda i tražnja žiralnog novca i različitih kratkoročnih finansijskih instrumenata (hartija od vrednosti).2

Na tržištu novca dolazi do obavljanja različitih finansijskih transakcija koje se materijalizuju u strukturi ponude i tražnje kratkoročnih finansijskih sredstava tj. novca i kratkoročnih hartija od vrednosti, čiji je osnovni regulator realna kamatna stopa.

Najvažnijim ciljevima tržišta novca smatraju se: Održavanje optimalne likvidnosti banaka i privrede, Zadovoljavanje tražnje za potrebnim sredstvima i Ostvarivanje dopunskih prihoda učesnika.

1 Dr Života Ristić: Tržište novca – Teorija i praksa, NIP „ Privredni pregled“, Beograd, 1990. god., str. 19.2 Prof. Dr Uroš N. Ćurčić: Finansijsko tržište, Viša poslovna škola Beograd, Beograd, str. 68.

4

Page 5: Uvod u Ekonomiju

Održavanje optimalne likvidnosti banaka i privrede omogućava se preko direktnih kratkoročnih kredita i pozajmica novca i preko kupovine i preko prodaje kratkoročnih hartija od vrednosti.Zadovoljavanje tražnje za potrebnim sredstvima, ukoliko ne raspolažu sa novcem u skladu sa trenutnim operativnim potrebama, privredni subjekti – preduzeća i banke – obezbeđuju ga putem odgovarajućih zaduženja na tržištu novca, a svoje eventualne povremene viškove mogu plasirati na tržištu novca putem pozajmica ili putem kupovine kratkoročnih hartija od vrednosti i tako obezbediti ostvarivanje dopunskih prihoda.Glavne funkcije tržišta novca mogu se svesti na:

Omogućuje bankama realokaciju suficita kratkoročnih likvidnih sredstava, Omogućuje kupoprodaju kratkoročnih vrednosnih papira između raznih učesnika kao

što su preduzeća, banke i nebankarske institucije, Omogućuje održavanje likvidnosti bankarskog sistema i makrosistema putem

intervencije Centralne banke i na taj način utiče na formiranje visine kamatne stope i na formiranje deviznog kursa.3

Preko tržišta se vrši transfer likvidnih sredstava između banaka. Banke koje imaju privremene suficite u svojim bilansima transakcija omogućuju preko mehanizma tržišta da se novac pozajmljuje onim bankama koje imaju deficit. Na ovaj način banke mogu da obezbede dovoljnu količinu novca, kako za tekuće potrebe održavanja likvidnosti, tako i za popunjavanje obaveznih rezervi kod Centralne banke.Mehanizam tržišta novca omogućuje i prenos privremenih viškova kratkoročnih sredstava između transaktora iz raznih sektora privrede – preduzeća, banaka, nebankarskih institucija – tako da transaktori koji imaju privremene viškove kupuju kratkoročne papire od drugih transaktora kojima je u tom trenutku potreban novac za rešavanje nekih poslovnih problema.Preko tržišta novca Centralna banka vrši intervenciju preko kupovine ili prodaje kratkoročnih hartija od vrednosti u smislu regulisanja potrebne količine novca u opticaju i održavanja potrebnog nivoa kamatne stope, pa i deviznog kursa. Ako je ponuda privremeno slobodnih kratkoročnih viškova novca na tržištu novca veća od tražnje, Centralna banka će intervenisati u smislu kupovine tog viška novca. Ako je ponuda privremeno slobodnoh kratkoročnih viškova naovca na tržištu novca manja od tražnje, Centralna banka še intervenisati u smislu prodaje novca da bi se pokrio nedostatak novca i zadovoljila tražnja. Time se održava likvidnost i stabilnost makroekonomskog i bankarskog sistema, održava se nivo kamatne stope, a to utiče i na stabilnost deviznog kursa.Funkcionisanje tržišta novca pozitivno utiče na preduzeća kao učesnike na tržištu novca. To se naročito odnosi na velika preduzeća koja imaju velike dnevne prilive i odlive gotovine, odnosno žiralnog novca. Funkcionisanje tržišta novca omogućava da tržište novca drže dve kategorije likvidnih sredstava i to kao: primarnu likvidnost u vidu držanja transakcionog (gotovog, žiralnog ) novca i sekundarnu likvidnost u vidu držanja kratkoročnih hartija od vrednosti.Znači, na tržištu novca se odvijaju kupoprodajne transakcije kratkoročnih vrednosnih papira, kao što su: kratkoročne državne obveznice, depozitni certifikati banaka i komercijalni papiri preduzeća.

1.3. Finansijski instrumenti tržišta novca

Promet na tržištu novca i tržištu kapitala je motivisan ulaganjem ili investiranjem, tako da ulagači mogu koristiti oba tržišta i to tako što bi povlačili sredstva sa jednog, da bi uložili na drugo ili oba tržišta. Kamatne stope na ovim tržištima su međusobno zavisne, pod

3 Dr Milutin Ćirović: Reforma finansijskog sektora u socijalističkim zemljama / Uloga banaka i drugi finansijskih institucija u privrednim reformama socijalističkih zemalja, Beograd, 1989. god., str. 8.

5

Page 6: Uvod u Ekonomiju

dejstvom promena ponude i tražnje. Zato se smatra da su osnovni elementi po kojima se razlikuju ova dva tržišta likvidnost i kvalitet finansijskih instrumenata koji na njima cirkulišu.

Kod tržišta novca, novac koji investiraju pojedinci i preduzeća, kupujući ove kratkoročne hartije od vrednosti, koristi se za kratkoročne kredite različitim preduzećima, kompanijama i državnim organima. Suprotno tome, dugoročne hartije od vrednosti, kao što su deonice i obveznice, poznate su kod tržišta kapitala. Upravo zbog toga, teško je povući liniju izmeću ova dva tržišta.

Sredstva tržšita novca investiraju se u različite vrste kratkoročnih debitnih vrednosnih papira. Neki najčešći su:

Komercijalni papiri, obveznice korporacija, koje reprezentuju kredite korporacijama; Depozitni certifikati, izdati od velikih banaka, sa dospećima rangiranim od jednog

meseca pa do nekoliko godina; Bankarski akcepti, odnosno kratkoročni krediti dati uvoznicima i izvoznicima; Kratkoročni krediti dati gradskim, opštinskim i državnim agencijama; Blagajnički zapisi izdati od federalne vlade sa dospećima od 30 do 90 dana.4

1.4. Svetsko tržište novca

Razvijena finansijska tržišta, koja su već nekoliko decenija na samom vrhu i osnova su za ubrzaniji razvoj i promene finansijskih odnosa u oblasti ekonomske i finansijske saradnje među državama, imaju svoje karakteristike koje se mogu svesti na:

Pojavu novih oblika finansijskih instrumenata; Pojavu novih telekomunikacionih sistema; Uklanjanje postojećih barijera nacionalnih tržišta.

Navedene promene i procesi doveli su do globalizacije finansijskih tržišta i finansijskih odnosa i tokova. Globalizacija u finansijskoj sferi podrazumeva proces integracije nacionalnih finansijskih tržišta u jedno svetsko finansijsko tržište. Ovo pogoduje preduzećima i bankama u cilju lakšeg traženja i obezbeđivanja sredstava za finansiranje svojih potreba.Ovakve promene su uzrokovali mnogobrojni faktori, među kojima su najvažnijim:

Deregulacija finansijskih tržišta, Tehnološki napredak u informacionoj tehnologiji i Veća institucionalizacija međunarodnog tržišta.5

Iskustva razvijenih tržišnih privreda sa razvijenim finansijskim tržištem pokazuju da je nemoguće funkcionisanje preduzeća i banaka na tržišnim osnovama, bez postojanja finansijskog tržišta. Nema uspešnog funkcionisanja finansijskog tržišta, ako ono nije uključeno u međunarodno finansijsko tržište i na taj način je omogućen pristup novčanim resursima.

2. Tržište kapitala

4 Prof. Dr Uroš N. Ćurčić: Finansijsko tržište, Viša poslovna škola Beograd, Beograd, str.72.5 Dr Dejan Erić: Promena uloge finansijskog menadžmenta u uslovima razvijenih finansijskih tržišta, Ekonomski fakultet Univerziteta u Prištini i Institut za ekonomska istraživanja a.d. Priština, Brezovica, 1997. god., str. D-65.

6

Page 7: Uvod u Ekonomiju

2.1. Nastanak i razvoj tržišta kapitala

Nastanak tržišta kapitala vezan je za nastanak berze. Prva berza na svetu osnovana je u Njujorku 1792. godine, kada su 24 trgovaca i akconara ugovorom formirali tržište deonica.6

Postoje tri bitne komponente proizvodnje: zemlja, rad i kapital. Naravno, kapital je najteže dostići. Preduzetnici su u stalnoj potrazi za kapitalom, a potrošači stalno troše kapital.Kapital se definiše kao novac za poslovne uređaje i opremu u koju se investira. U ranijim periodima, kapital se obezbeđivao u oviru nacionalnih ekonomija, dok su danas izvori kapitala prošireni ka međunarodnim relacijama. To se posebno odnosi na zemlje koje imaju viškove finansijskih resursa, pa ih putem mehanizma finansijskog tržišta plasiraju u manje razvijene i nerazvijene zemlje.Novac postaje raspoloživ za poslovne poduhvate preko investiranja i kredita. Krediti se moraju vraćati, tako da onaj koji obezbeđuje kredit dobija svoj novac natrag sa kamatom. Sasvim je drugačije sa investiranjem, pod kojim se podrazumeva ulaganje u kupovinu deonica. To je ulaganje na trajnoj osnovi i do novca vlasnik deonice može doći samo njenom prodajom na finansijskom tržištu odnosno tržištu kapitala – sekundarnom tržištu kapitala.Deonica u osnovi znači vlasništvo. Vlasništvo može da ima tri oblika: individualno vlasništvo, partnersko vlasništvo i korporativno vlasništvo. Vlasništvo se reprezentuje preko deoničkih certifikata. Certifikati simbolizuju vlasništvo i kao hartije od vrednosti mogu se kupovati i prodavati na tržištu kapitala. Tržište kapitala se može posmatrati preko dve celine: kao tržište deonica i kao tržište obveznica.Tržište kapitala je bino za veća preduzeća koja svojim performansama kreiraju buduće trendove ponašanja na tržištu i tako utiču na rad i ponašanje manjih preduzeća. To pozitivno utiče na njihova vlasničkai finansijska prestruktuiranja, što ima uticaj na izbor menadžerskih timova u cilju uspešnijih poslovanja velikih i malih preduzeća.Tržište kapitala nije postojalo kod nas uglavnom iz razloga koj se može nazvati sindrom ideološke blokade.7

Ciljevi funkcionisanja tržišta kapitala ogledaju se u: Sticanju bogatstva; Uvećavanju bogatstva; Posedovanju vlasništva.

U razvijenim tržišnim privredama nema granica ličnom bogatstvu i svako ko poseduje nešto slobodnog novca može, koristeći svoje sposobnosti, znanje i ueće, da kreira svoje bogatstvo. Odluke, analize, gubici i dobici su stvar ličnog razumevanja, informacija, interpretacija i odgovarajućih akcija. Koju će deonicu ili obveznicu i kada kupac kupiti, stvar je lične procene ili oslonca na profesionalce u tom poslu.

2.2. Funkcija tržišta kapitala

Tržište kapitala igra veoma važnu ulogu u tržišnoj privredi. To se ogleda kako u domenu primarnog tržišta kapitala, tako i u okviru sekundarnog tržišta kapitala. Aktivnosti koje prožimaju ova dva segmenta vezane su za dugoročne hartije od vrednosti: obveznice i deonice.Funkcija tržišta kapitala može se sagledati preko njegove korisne uloge po tri osnova:

Mogućnosti pretvaranja dugoročnih vrednosnih papira u likvidna sredstva,

6 E magazin, novembar 2007. god., broj 55.7 Dr Milutin Ćirović: Reforma finansijskog sektora u socijalističkim zemljama, Beograd, 1989.god., str. 8.

7

Page 8: Uvod u Ekonomiju

Mogućnosti sagledavanja tekuće valorizacije preduzeća preko tržišnih cena vrednosnih papira i stope dividende,

Mogućnosti institucionalnih procesa tržišnog restruktuiranja preduzeća i banaka, koje pokazuju slabe ili nedovoljne finansijske performanse.

Prva mogućnost se ogleda u tome da se dugoročne hartije od vrednosti veoma brzo pretvore u likvidna sredstva, što predstavlja značajan motivacioni faktor stanovništva u ove hartije. Na ovaj način se stvaraju mogućnosti za dugoročne izvore kapitala za finansiranje dugoročnog razvoja. Još jedan od načina popunjavanja deficita dugoročnog kapitala vrši se putem zaduživanja domaće privrede u inostranstvu, sve dok zemlja ima kreditnu sposobnost na svetskim tržištima kapitala. Druga mogućnost u rigidnim finansijskim strukturama nije moguća, pa se uzimaju u obzir samo knjigovodstvene vrednosti fizičkih i finansijskih aktiva i pasiva, pa se na taj način kao razlika dobija neto imovina ( kapital ) preduzeća. Prednost tekuće valorizacije preduzeća je u tome što se mogu brže sagledati stvarne promene u finansijskim rezultatima preduzeća i visini neto imovine. Tekuća valorizacija preduzeća preko tržišnih cena hartija od vrednosti i visine stope dividende ukazuju na predhodne i eventualno na buduće perfomanse preduzeća, Ovi indikatori mogu bitno da utiču na izbor optimalnog plasmana svežeg kapitala i na popravljanje loših finansijskih performansi preduzeća.Treća mogućnost ukazuje na to da se preko ovog mehanizma vrši stalna diferencijacija preduzeća i banaka sa stanovišta njihovih ekonomskih performansi, pa se kroz sistem ekonomske prinude vrši proces njihovog restruktuiranja po principu da jači preuzima kontrolu nad slabijim. Na ovaj način dolazi do jačanja kvaliteta ekonomije, bilo da se radi o preduzećima ili bankama.

2.3. Instrumenti tržišta kapitala

Osnovna podela dugoročnih hartija od vrednosti koje su predmet tržišta kapitala su kreditne i vlasničke. Vlasničke su deonice, a kreditne su obveznice. Kupci kreditnih hartija od vrednosti su investitori i štediše. Banke pretežno kupuju i prodaju obveznice, dok se marginalni iznosi bankarskih resursa drže u deonicama. Na tržištu kapitala preovlađuju kreditne hartije od vrednosti. Reprezentativni tip ovih instrumenata su obveznice.

Vrste dugoročnih hartija od vrednosti koje su predmet kupoprodaje na tržištu kapitala su:

Blagajničke note, sa dospećem 1-10 godina, Blagajničke obveznice sa dospećem od 5 godina i više, Obveznice državnih agencija ( serijalne i dugoročne), Obveznice državnih i lokalnih administrativnih jedinica u standardnoj i serijalnoj

formi sa dospećem od 1 godine i više, Obveznice preduzeća sa dospećem od jedne godine i više.

Za hartije od vrednosti na primarnom tržištu je bitno da se one prodaju po nominalnoj vrednosti. Tada je njihova nominalna i tržišna vrednost izjednačena. Međutim, kada je reč o prodaji hartija od vrednosti na sekundarnom tržištu, skoro se nikada njihova nominalna i tržišna vrednost ne poklapaju, izuzev kada se radi o slučajnostima.

2.4. Primarno tržište kapitala

Primarno tržište kapitala podrazumeva inicijalnu emisiju hartija od vrednosti kompanija, finansijskih institucija i države. Ključne hartije od vrednosti koje se emituju su deonice i obveznice. Egzistiraju tri osnovna oblika emisija hartija od vrednosti:

Javna prodaja,

8

Page 9: Uvod u Ekonomiju

Direktan plasman institucionalnim investitorima, Privilegovana prodaja.8

Javna prodaja podrazumeva primarnu prodaju deonica i obveznica širokoj publici na otvorenom tržištu kapitala. Propisima pojedinih država reguliše se minimalna stopa emisije novih deonica koja mora da bude ponuđena širokoj publici radi obezbeđivanja zadovoljavajuće likvidnosti.Direktan plasman deonica i obveznica podrazumeva uključivanje institucionalnih investitora u kupovinu dela vrednosti novoemitovanih hartija od vrednosti. Prednost ovog načina prodaje je u tome, da se u kratkom periodu može ostvariti veliki obim plasmana novoemitovanih hartija od vrednosti.Privilegovana prodaja odnosi se na prodaju deonica postojećim deoničarima po osnovu prava preče kupovine. Ovim mehanizmom se zadržava postojeća vlasnička, upravljačka i kontrolna struktura deoničara.Primarna emisija obveznica, kao hartija od vrednosti, ima tačno određene, definisane i propisane postupke, koje obavljaju za to posebno ovlašćene finansijske organizacije, uz ispunjavanje svih potrebnih i definisanih uslova. U procesu emisije hartija od vrednosti kompanija učestvuju četiri tipa transaktora:

Kompanija – emitent, Investiciona banka, Investitori, Državna komisija za hartije od vrednosti.

Direktni učesnici u ovim transakcijama su kompanije – emitenti i investitori, dok investicione banke imaju posredničku ulogu. U svim zemljama, gde postoje poslovi primarnih emisija hartija od vrednosti, deluje državna komisija za hartije od vrednosti, čiji je glavni zadatak da sagledava ispunjavanje zakonom propisanih uslova za emitovanje hartija od vrednosti od strane preduzeća, firmi i banaka.

2.5. Sekundarno tržište kapitala

Sekundarno tržište kapitala omogućava vlasnicima hartija od vrednosti kao što su kompanije, institucije i pojedinci, da mogu ponovo doći do svog novca, odnosno da svoje vrednosne papire pretvore u gotov novac. Ovo se naročito odnosi na deonice, pošto je jedina mogućnost za njihove vlasnike da, ukoliko to žele ili su prinuđeni, ponovo dođu do svog novca. To vlasnici hartija od vrednosti mogu učiniti veoma brzo i efikasno. Razvoj sekundarnog tržišta kapitala utiče na razvoj primarnog tržišta kapitala hartija od vrednosti preko obezbeđivanja permanentne likvidnosti dugoročnih hartija od vrednosti. Stepen razvijenosti sekundarnog tržišta kapitala meri se:

Visinom tržišne kapitalizacije (proizvod ukupnog broja deonica i tržišnih cena pojedinačnih deonica),

Obimom prometa na tržištu kapitala, Brojem registrovanih firmi na tržištu kapitala.

Mesta na kojima se vrši stvarna kupoprodaja vrednosnih papira su berze. Na berzama mogu učestvovati samo ovlašćene kompanije i pojedinci zvani brokeri i dileri.Moguće je poslovanje i preko mešovitih fondova.9 Mešoviti ili uzajamni fondovi su kompanije koje udružuju novac od svojih deoničara, u deonicama, obveznicama, državnim hartijama od vrednosti i kratkoročnim instrumentima tržišta novca. U stvari, poslovanje mešovitih fondova vode investicione kompanije, brokerske kuće i neke finansijske institucije.

8 Prof. Dr Uroš N. Ćurčić: Finansijsko tržište, Viša poslovna škola Beograd, Beograd, 2002. god., str. 80.9 www. Emagazin. co. yo. Internet str. 5.

9

Page 10: Uvod u Ekonomiju

3. Devizno tržište

3.1. Pojam, uloga i učesnici na finansijskom tržištu

Deviznim tržištem se smatraju novčane transakcije kojima se razmenjuju ili transferišu razne vrste valuta između različitih ekonomskih subjekata ili rezidenata. Drugim rečima, devizno tržište j emesto na kome se sučeljavaju ponuda i tražnja za različitim devizama.

Zemlje koje danas čine svetsko devizno tržište imaju liberalizovane devizne sisteme i konvertibilne nacionalne valute, od kojih dominiraju:

SAD dolar, Euro, Britanska funta, Japanski jen, Švajcarski franak, Kanadski dolar.10

Glavni svetki centri u kojima se obavlja najveći deo poslova deviznog tržišta su: Njujork, London, Frankfurt, Cirih i Tokio.Učesnici na deviznom tržištu su:

Poslovne banke, Centralna banka, Uvoznici, Izvoznici i Drugi specijalizovani subjekti.

Ključna uloga na deviznom tržištu pripada poslovnim bankama. Preko poslovnih banaka vrši se razmena nacionalnih valuta na interbankarskom tržištu, a one se na deviznom tržištu pojavljuju kao učesnici za svoje potrebe, za potrebe svojih komitenata, te kao debitori odnosno kreditori. Centralne banke imaju na deviznom tržištu regulatornu i interventnu ulogu i pojavljuju se u cilju održavanja odgovarajućeg obima i strukture ponude i tražnje radi stabilnosti deviznog kursa i sprovođenja mera monetarne politike. Uvoznici i izvoznici, kao krajnji potrošači deviza, kupuju, odnosno prodaju devize na deviznom tržištu da bi omogućili ostvarivanje novog poslovnog odnosno prometnog ciklusa.Na deviznom tržištu se pojavljuju i specijalni učesnici kao što su portfolio menadžeri i devizni brokeri. Prvi arde za račun svojih komitenata i cilj im je poboljšanjestrukture aktive i ostvarivanja zarada, a drugi formiraju zaradu na osnovu naloga za kupovinu i prodaju deviza.Postoje četiri razloga zbog kojih se ekonomski subjekti pojavljuju na deviznom tržištu, bilo da su kupci ili prodavci strane valute ili pak i jedno i drugo. To su:

Komercijalni razlozi obično uključuju transakcije kao što su putovanja u inostranstvo, kupovina inostranih vrednosnih papira, prodaja fabrika ili opreme na područja sa drugom valutom, provizije i učešća primljena iz inostranstva i redovna plaćanja za uvoz ili prilivi iz izvoza.

Kratkoročne transakcije odnose se na transakcije na novčanim tržištima, kada investitori očekuju veći prinos na određena ulaganja u inostranstvu uključujući i rizik mogućih promena u deviznom kursu.

Špekulacije su takođe jedan od razloga pojavljivanja na deviznom tržištu. Suština poslovne špekulacije na deviznom tržištu je u tome da neko planira da kupi nešto što

10 Dr Srboljub Jović: Bankarstvo, Naučna knjiga, Beograd, 1990.god., str. 542.

10

Page 11: Uvod u Ekonomiju

mu ne treba, ali očekuje da će prodajom toga kasnije ostvariti profit, ili planira da proda i isporuči nešto u budućnosti što nema, ali što se nada da će kupiti kasnije po nižoj ceni pre ispunjavanja obaveza isporuke.

Specifične ekonomske potrebe su razlozi da se na deviznom tržištu pojave organizacije ili njihovi klijenti i centralna banka za potrebe intervencija na spot ili fjučer tržištu da ojača ili oslabi svoju valutu u odnosu na druge.

3.2. Funkcije i struktura deviznog tržišta

Funkcije deviznog tržišta mogu se izraziti kao: Ostavarivanje devizne likvidnosti, Ostvarivanje kliringa, Ostvarivanje zaštite od deviznih rizika, Ostvarivanje odgovarajuće zarade na neusklađenim promenama deviznih kurseva i

kamatnih stopa.Savremeno devizno tržište je višedimenzionalna struktura i njegova podela se može izvršiti na:

Promptno ili spot devizno tržište, Terminsko ili forvard devizno tržište, Tržište valutnih opcija i Tržište valutnih fjučersa.

Obavljanje promptnih i terminskih transakcija ne obezbeđuje dovoljnu zaštitu interesa kupaca i prodavaca deviza na deviznom tržištu. Složenost poslova i transakcija nameće potrebu jače zaštite, pa se kao posledica toga pojavljuju novi načini poslovanja poznati kao finansijske i valutne inovacije.Finansijske inovacije su napredne izmene ili modifikovanje uloga banaka i finansijskih institucija u sistemu plaćanja, kao posrednika između ponuđača i korisnika sredstava.Među najvažnijim razlozima za nastanak finansijskih inovacija smatraju se:11

Povećana nestabilnost kamatnih stopa, porast inflacije i promene deviznih kurseva, Napredak u kompjuterskoj i telekomunikacionoj tehnologiji, Veća sofisticiranost i obučenost profesionalnih učesnika na tržištu, Konkurencija finansijskih posrednika, Želje da se zaobiđu postojeći propisi i poreski zakoni i Promena globalnih obrazaca finansijskog bogatstva.

3.3. Instrumenti deviznog tržišta

Postoje konvertibilne i nekonvertibilne valute. Konvertibilne valute se slobodno i bez većih ograničenja prodaju na deviznim tržištima, dok su nekonvertibilne zaštićene u okviru nacionalnih granica strogim režimima njihove upotrebe. Koriste se samo u okviru tih granica i kretanje njihovih kurseva vezano je za kretanje jedne ili više konvertibilnih valuta. Međutim, postoje i situacije kada se usled ostvarivanja zajedniških ekonomskih i monetarnih ciljeva, među više država u okviru ekonomske unije formira jedna valuta da bi se stabilizovale česte promene kurseva pojedinačnih valuta. Kad je kretanje kursa jedne valute vezano za kretanje kurseva više valuta, tada tu valutu nazivamo složena ili korpa valuta.

3.4. Devizni kursevi i njihovo formiranje

11 List akcionarskog društva za osiguranje i reosiguranje „ DDOR NOVI SAD“, Novi Sad, jul 2006. godine, broj 262.

11

Page 12: Uvod u Ekonomiju

Devizni kurs je cena novca jedne zemlje u odnosu na novac druge zemlje ili je cena jedne valute u obliku druge valute.12 Devizni kurs može biti iskazan kao direktni, koliko se jedinica domaće valute daje za jednu ili sto jedinica domaće valute i indirektni, koliko se jedinica strane valute dobija za jednu ili sto jedinica domaće valute. Postoje fiksni i fleksibilni, odnosno plivajući devizni kursevi.Fiksni devizni kursevi podrazumevaju institucionalizovane margine formiranja koje su nepromenljive za određeni duži period, dok plivajući devizni kursevi podrazumevaju stalno menjanje i njihovo usklađivanje sa ponudom i tražnjom na deviznom tržištu. Pored direktnog i indirektnog izražavanja kurseva postoje i tzv. ukršteni kursevi.13 Pod njima podrazumevamo cene dve valute prema trećoj.Teorije formiranja deviznih kurseva polaze od različitih uslova i na različit način objašnjavaju formiranje deviznih kurseva. Najčešće se u literaturi navode dva teorijska pristupa:

Zakon jedne cene, Teorija pariteta kupovnih snaga.14

Prvi pristup polazi od toga da će cene identičnih dobara i usluga biti jednake na svakom tržištu bez obzira koja ih zemlja proizvodi i nudi. Drugi pristup akcenat stavlja na promene opšteg nivoa pariteta cena zemalja i na toj osnovi usklađivanje i formiranje deviznog kursa.Savremene teorije formiranja deviznih kurseva ističu četiri grupe faktora formiranja deviznih kurseva koji deluju u dužem vremenskom periodu odnosno na duži rok:

Relativni nivo cena, Spoljnotrgovinski režimi, Izvozna i uvozna tražnja, Produktivnost.

3.5. Način i mesto formiranja deviznih kurseva

Postoje dva načina formiranja deviznih kurseva. Jedan je formiranje deviznih kurseva na berzi, a drugi je formiranje deviznih kurseva na profesionalnom interbankarskom tržištu.

Formiranje deviznih kurseva na berzi kao obliku deviznog tržišta ima veliki značaj. Devizni kursevi se formiraju na jednom mestu – sastanku na berzi, koji uključuje svakodnevne sastanke predstavnika ovlašćenih banaka, predstavnika Centralne banke i ovlašćenih brokera. Na tom mestu – berzi vrši se kupoprodaja deviza i formira, ali i objavljuje zvanični kurs važnijh svetskih valuta u odnosu na domaću valutu.

Međubankarsko ili interbankarsko devizno tržište čini mreža komercijalnih banaka, centralne ili centralnih banaka, brokera i komitenata, koji komuniciraju jedan sa drugim teleksom, telefonom ili kompjuterskom mrežom preko glavnih svetskih finansijskih centara.

4. Tržište derivata

4.1. Pojam i suština finansijskih derivata

Nastanak finansijskih derivata vezuje se za početak 20. veka, mada se prvi zabeleženi slučaj trgovine se fjučersima vezuje za srednji vek. Ali, godina 1972 se smatra početkom prave trgovine derivatima kao hartijama od vrednosti. 12 Prof. dr Uroš N. Ćurčič: Bankarski portfolio menadžment, Feljton Novi Sad, 2002. godine, str. 569.13 Thomas Fitch: Dictionary of banking Terms, Barton“s Business Guides, New York, 1990. god.14 Dr Srboljub Jović: Bankarstvo, Naučna knjiga, Beograd, 1990. godine, str. 542 – 543.

12

Page 13: Uvod u Ekonomiju

Razvijena tržišta hartija od vrednosti, kao što je tada bilo američko, britansko, holandsko i mnoga druga uvode derivate – hartije na već postojeće berze i nove koje se specijalizuju za trgovinu raznim vrstama derivata. Prvi fjučers ugovor sačinjen je u Japanu u 16. veku, a u SAD, na čikaškoj berzi oobavljena je prva transakcija robnim fjučersima.

Finansijski derivatni instrumenti su ugovori koji se oslanjaju na ishod nekog unapred određenog finansijskog događaja na berzi, kao što su visina kamatne stope, visina deviznog kursa, visina cene sirovina.15

Derivati, kao hartije od vrednosti moraju imati podlogu u akciji, obveznici, kratkoročnim hartijama od vrednosti ili robi. Tržište mora da ima veliki broj učesnika, da bude likvidno i da svojom strukturom obezbeđuje potrebnu transparentnost.16

Uslovi za obavljanje transakcija derivatima hartija od vrednosti mogu se svesti na sledeće:

Da postoji razvijeno finansijsko tržište hartija od vrednosti, Da postoje infrastrukturne institucije za obračun transakcija derivatima, Da postoji određena tehnička i kadrovska opremljenost za obavljanje ovakvih

transakcija, Da postoji određeni interes za zaključivanje ovih transakcija, Da postoje odgovarajuća knjigovodstveno – računovodstvena tehnička rešenja za sve

vrste i podvrste ugovora za razne modele transakcija.Finansijski derivati se mogu podeliti u dve velike grupe:

Finansijske terminske ugovore ( klasične i fjučerse ) i Finansijske opcijske ugovore ( robne i fjučerse ).

Finansijski terminski i opcijski ugovori su prenosivi, glase na robu standardizovanu po: kvalitetu, količini i rokovima. Pogodni su za korišćenje prednosti ponude i tražnje na berzi i funkcionisanje kliringa pri berzi, čime se omugućava likvidnost tržišta finansijskim derivatima.Suština finansijskog terminskog ugovora je da je on sporazum između kupca i prodavca da kupoprodaju obave u određeno vreme u budućnosti po ceni koju su dogovorili danas.

4.2. Fjučersi kao finansijski terminski ugovori

Terminski ugovori fjučersi, u finansijskom smislu, označavaju kupljenu ili prodatu inostranu valutu na osnovu kretanja deviznog kursa koji će biti naveden na kotacijama devizne berze na neki budući datum, koji je predhodno ugovoren.

Fjučer ugovor je protivsredstvo za nepredviđeno kretanje cena: posao se zaključuje sada da bi se primenio u budućnosti. U fjučers ugovoru kupac i prodavac su saglasni o:17

Danu isporuke o budućem vremenu, Ceni koja će biti plaćena na taj dan u budućem vremenu i Kvalitetu i kvantitetu robe koja je predmet ugovora.

Fjučers ugovori mogu imati više varijanti: fjučersi na berzanski indeks, fjučersi na hartije od vrednosti i valutni fjučersi.

Osnova za fjučers ugovore na berzanski indeks je indeks akcija u berzanskoj trgovini. Fjučersi na hartije od vrednosti mogu da budu sa fiksnim prihodom ili na oročene

depozite. Koriste se za zaštitu od eventualnih budućih promena kamatne stope. Karakteristika ovih ugovora je da se mnogi od njih izvršavaju u gotovini, pošto podloga ugovora ne može biti izvršena isporukom hartija od vrednosti ili oročenih depozita.

15 Prof. dr Branko Ž. Ljutić: Kolaps trgovačke banke, br. 5., 1995. godine, str. 37.16 Finansijski leksikon, Informator, Zagreb, 1962. godine, str. 62.17 Finansijski leksikon, Informator, Zagreb, 1962. godina, str 41.

13

Page 14: Uvod u Ekonomiju

Valutni fjučers ugovor je ugovor o kupovini ili prodaji standardnih iznosa strane valute, pri čemu su kursevi identični sa terminskim kursevima.

4.3. Opcije kao finansijski terminski ugovori

To su ugovori koji se kupuju na berzi i omogućavaju opsiguranje unapred određene kamatne stope, sve do datuma isteka datog aražmana. Opcija je pravo, a ugovor o opciji daje pravo izbora prodavcu ili kupcu da proda robu, hartije od vrednosti ili druge finansijske instrumente po fiksnoj ceni na fiksni datum ili u bilo koje vreme do fiksnog datuma.U transakcijama opcijama razlikuju se neki pristupi:

Evropska opcija: može se realizovati samo na dan isteka njene važnosti, Američka opcija: može se realizovati bilo kog dana u okviru važnosti roka opcije, Kupovna opcija: daje pravo kupcu da kupi opciju određene robe ili hartije od

vrednosti određene dogovorene cene pre utvrđenog datuma prodaje, Prodajna opcija: daje pravo na prodaju određene količine robe ili hartije od vrednosti

po unapred utvrđenoj ceni bilo kog dana do datuma važenja opcije, Dupla opcia: omogućava kupovinu ili prodaju.

Cena po kojoj opcija može biti realizovana ja poznata pod nazivom izvršna ili udarna cena. Strajk cena u opciji je cena prema kojoj kupac može da kupi ili proda predmet opcijskog ugovora.Opcijski ugovori moraju biti standardizovani. Da bi opcijski ugovor mogao da bude standardizovan, mora da sadrži sledeđe elemente:

Vrstu opcijskog ugovora – prodajni ili kupovni, Rok izvršenja ugovora – evropska ili američka opcija, Predmet opcije – vrsta hartije od vrednosti, Strajk cenu opcije Rok važnosti opcije.

Kod opcije treba razlikovati unutrašnju vrednost ( za opciju koja je na dobitku, unutrašnja vrednost je razlika između tržišne vrednosti i osnovne udarne cene opcije; za opciju koja je na gubitku, unutrašnja vrednost je nula) i ročnu vrednost (razlika izmeđunjene tržišne vrednosti I njene unutrašnje vrednosti).

4.4. Svop poslovi kao finansijski derivati

Postoji nekoliko vrsta svopova kao finansijskih derivata: kamatni svop, svop sa baznom kamatnom stopom, svop sa nultim kuponom i opcioni svop.Kamatni svop je ugovor o razmeni plaćanja kamatne stope između partnere pri čemu nema razmene glavnice, pošto je tok gotovine u istoj valuti.Kamatne stope koje se zamenjuju mogu da budu na fiksnoj ili promenljivoj osnovi.Svop sa baznom kamatnom stopom je svop između strane koje su se zadužile po promenljivoj kamatnoj stopi, ali su bazne stope bile različite.Svop sa nultim kuponom omogućava emitentu duga sa nultim kuponom da ga zameni za konvencionalni dug sa promenljivom kamatnom stopom.Opcioni svop je aražman u kojem jedna strana dobija proviziju jer pristaje da uđe u svop.Svopovi su najmoderniji finansijski berzanski instrumenti18 nastali kao nadogradnja na: kamatne stope na berzama novca, devizni kursevima na deviznim berzama, sirovina na berzama sirovina.

4.5. Egzotični derivati18 Prof. dr Branko Ž. Ljutić: Kolaps trgovačke banke, br. 5., str. 37.

14

Page 15: Uvod u Ekonomiju

Egzotični derivati su moderni specifični oblici finansijskih derivata hartija od vrednosti, koji u odnosu na transakcije običnim finansijskim derivatima nude mogućnost ostvarenja mnogo većih marži – veće i do tri puta, a prinos na uložena sredstva veći za 35% do 50 %. Očigledno je da su ovi derivati motivisani većom zaradom tj. većim profitom. Treba reći da oni u sebi sadrže znatan elemenat spekulacija zbog većeg rizika kojem su investitori izloženi kada uđu u ove transakcije.Egzotični derivati su proizvod finansijskog inžinjeringa. Ipak, smatra se da je učešće egzotičnih derivata u ukupnom poslovanju derivatima, još uvek veoma malo.19

Globalne firme koje trguju hartijama odvrednosti imaju prednost kod poslovanja derivatima, pošto se nalaze u bazi komitenata i potrebnoj infrastrukturi za obavljanje takve trgovine. Zapravo, pravu prednost imaju one firme koje mog u okviru svije unutrašnje organizacije rada da sprovedu integraciju poslovanja derivatima i poslovanja novcem.Na tržištu u poslednjim decenijama, prisutni su razni oblici egzotičnih derivata, među kojima se najčešće upotrebljavaju:

Jednosmerne note sa promenljivom kamatnom stopom, kod kojih kupon može da se povećava, smanjuje ili ostaje isti i note otplative na poziv emitenta sa promenljivom kamatnom stopom sa tendencijom rasta; ono što razlikuje ove noze od drugih jeste da se kupon koji se isplaćuje povećava tokom vremena odnosno održava očekivanje da će doći do porasta kamatnih stopa na tržištu. Svrha transakcija notama kao egzotičnim derivaima je mogućnost primanja nadtržišnog prinosa po noti.

Dvovalutne note sa promenljivom kamatnom stopom koje omogućavaju investitorima da provere svoje pretpostavke o kretanju kamatnih stopa.

Rasponske note koje omogućavaju da se po njima plaća kupon iznad vrednosti na tržištu u zavisnosti od kretanaj cene osnovne aktive u odnosu na neki ranije utvrđeni raspon cena.

Rasponske note sa više varijanti, potoji varijanta kod koje se isplaćuje deo kupona za svaki dan u kome je nota unutar raspona; druga varijanta gde plaćaju više, ali moraju ostati unutar raspona tokom celog roka važenja ovog derivata; kao trećih je moguće da cena osnovne aktive ode iznad raspona, ali će prestati da važi ako cena ode ispod raspona; kod nekih važi obrnut slučaj itd.

Svopcije koje predstavlja opciju da se uđe u svop odnosno daje se komitentu pravo da uđe u svop, koji će mu plaćati kamatu po promenljivoj stopi u zamenu za plaćanje po fiksnoj kamatnoj stopi.

Svopovi za amortizaciju indeksa sa inovatnim obrtima, koji koriste imaoci hartija od vrednosti na osnovu hipoteke za rizik u slučaju da hipotekarni dužnik prevremeno otplati glavnicu.

Korpa golih pasa, smatra se jednim od najegzotičnijih derivata,a emitovan je na bazi američkih dugoročnih obveznica sa ziro kuponom koji služe kao kolateral za ove emisije.

U poslovanju egzotičnim derivatima bitna je mogućnost obavljanja transakcija po najnižoj ceni. Za takav pristup neophodno je da se identifikuje koliko jedna firma može da preuzme kritičnih delova procesa transakcije derivatima. Kada je reč o banci, ona upravlja rizikom procesa transakcija svojih egzotičnih derivata kombinacijom svojih strategija. Banka može ukloniti deo ili ukupnu poziciju iz svog bilansa prodajući je drugoj banci u celini ili je prepakovati i prodavati pojedinačno komitentima, možda i u formi nekog drugog egzotika.

5. Finansijska i devizna tržišta u svetu i Srbiji19 Snežana Dukanac i Dragoslav Vuković: Egzotični derivati, list Berza, br. 3/95, Tržište novca i kratkoričnih hartija od vrednosti, Beograd, 1995. god.

15

Page 16: Uvod u Ekonomiju

Finansijska tržišta su ujedno i jedan od faktora proizvodnje. Tržište kapitala, novčano i devizno pored toga što prvenstveno vrše svoju funkciju o kojoj je bilo reči u uvodu, imaju i znaćajnu ulogu u povezivanju svih tržišta , robno novčanih i faktorskih , u jednoj zemlji i u medjunarodnim okvirima. Finansijska tržišta daju tržišni karakter privredi jedne zemlje a za to je pre svega potrebno da postoji tržišni metod alokacije resursa. Pod tim se podrazumeva stanje čiste konkurencije, stanje u kome niko od učesnika privrednih aktivnosti nema mogućnosti da utiče na cenu. Ona se formira na osnovu ponude i tražnje, formira se na tržištu. Osnovni resursi su rad, kapital i devize. Za formiranje njihovih ravnotežnih cena potrebno je finansijsko tržište.Finansijski sistem razvijenih tržišnih privreda ima višestruku ulogu od kojih su najvažnije:

1. finansijski sistem obezbedjuje funkcionisanje tržišnog mehanizma alokacije finansijskih resursa u nacionalnim i medjunarodnim okvirima.

2. finansijski sistem obezbedjuje platni promet u zemlji i inostranstvu.3. finansijski sistem obezbedjuje metode i institucije za štednju, amortizaciju.

Cilj tih akumulacija u razvijenim privredama su investicije u najprofitabilnije projekte, dok se u nerazvijenoj privredi one reinvestiraju u delatnosti iz kojih potiću. Potrebno je akumulaciju objediniti, a na osnovu uporedne analize mogućih investicija izvršiti rangiranje i vršiti procenu rizika a tek onda plasirati novac. Takav naćin poslovanja otvara put integrisanju finansijskog tržišta i medjunarodne tokove. Finansijska tržišta učestvuju u odredjivanju optimalne strukture proizvodnje, odnosno obezbeđuju alakacionu efikasnost u svim ekonomskim aktivnostima. Ona obezbedjuju i tehničku efikasnost i unapredjuju efikasnost svakog projekta. Jedna od važnih funkcija je i to što finansijsko tržište mobiliše viškove koji se javljaju u raznim sektorima privrede i stanovništva i stavlja ih na raspolaganje preduzećima i domaćinstvima kojima su ta sredstva potrebna. Alokativna efikasnost se izražava u pronalaženju najprofitabilnijeg projekta a tehnička u zaštiti interesa investitora za uložena sredstva.

6. Institucije finansijskog tržišta u Srbiji i njihov razvoj

Donošenjem Zakona o hartijama od vrednosti, zakona o tržištu novca i Zakona o tržištu kapitala postavljen je osnov za razvoj finansijskog tržišta. Razvoj finansijskog tržišta trebalo bi da se odvija u sledećim pravcima:

1. Tržište novca i hartija od vrednosti trebalo bi da bude otvoreno za inostrane partnere koji bi zamenjivali devize za dinare i koji bi mogli ostvarivati prihode od prodaje instrumenata na berzi pretvarati ih u devize i prebacivati u inostranstvo. To moze da vazi i za banke a na taj naćin uspostavile bi se veze izmedju inostranog i domaćeg tržišta hartijama od vrednosti. Istovremeno treba omogućiti da se preduzeća i banke kratkoročno zadužuju u inostranstvu a ta tržišta ne bi u punoj meri bila otvorena za fizićka lica.

2. Potrebno je omogućiti gradjanima da u zemlji mogu držati devizne depozite u svim konvertibilnim valutama. To predstavlja ekvivalent zaduživanja u inostranstvu. Takve depozite biće racionalno uzimati samo ako se njihova dinarska protivuvrednost od prodaje na deviznom tržištu može uložiti u profitabilne projekte koji mogu da obezbede punu revalorizaciju i realnu kamatu za pokriće kursnih razlika i dinarske protivuvrednosti kamate na devizne depozite.

3. Zakon o hartijama od vrednosti i Zakon o tržištu kapitala stvorili su uslove za primarno tržište za emitovanje i prvu prodaju efekata , a isto tako i za prodaju na sekundernom tržištu. Ovo tržište treba da bude otvoreno i za strane gradjane preduzeća , jer kad stranac kupuje domaće hartije od vrednosti za domaću valutu on

16

Page 17: Uvod u Ekonomiju

vrši investiranje , a kad ih emituje hartije od vrednosti izražene u devizama on izvozi deo domaće akumulacije. Merama ekonomske politike potrebno je utvrditi do kog nivoa se može dozvoliti takav izvoz akumulacije. Investiranje u našu privredu trebalo bi da bude slobodno kao i transfer prenosa ili ostanka osnovnog kapitala po prestanku investiranja.

Postoji veći broj institucija finansijskog tržišta. One su se razvijale uporedo sa razvojem ovih tržišta. Pojedine institucije nastale su pre finansijskih tržišta (banke, štedionice). Neke institucije tvorevina su finansijskih tržišta kao što su institucionalni investitori (osiguravajuće organizacije, penzioni fondovi), kao i neki finansijski posrednici (investicione kompanije).Postoje različite vrste finansijskih institucija i sve one služe za najefikasnije transferisanje finansijske štednje od suficitnih prema deficitnim ekonomskim jedinicama. Finansijske institucije se mogu klasifikovati na različite načine.

Zaključak

Na osnovu svega, možemo zaključiti da je struktura finansijskog tržišta veoma složen sistem u kome su upleteni tržište novca, tržište kapitala, devizno tržište i tržište derivata. Treba još naglasiti da naša zemlja ima mnogo potencijala, koji može iskoristiti i naći se na veoma visokom nivou u svetskoj privredi, ali da bi to ostvarila neophodno je učestalo ulaganje u segmente finansijskog tržišta. Samo na taj način ojačaće struktura finansijskog tržišta, koja do sada i nije bila na nekom zavidnom nivou.

17

Page 18: Uvod u Ekonomiju

Globalni pojam tržišta predstavlja susretanje ponude i tra`nje koje dovodi do formiranja cene i do razmene predmeta trgovanja uz tu cenu.Predmeti razmene na tržištu mogu da budu stvarna dobra i razne usluge, hartije od vrednosti, valute, devize, krediti, razna snaga i sl.Prema predmetu razmene na tržištu izdvajaju se dva njegova osnovna segmenta:finansijsko i robno tržište.Finansijska tržišta su ambijent u kome se kreiraju i transferišu finansijska potraživanja (obaveze) i izražavaju i realizuju ponuda i tražnja za finansijskim instrumentima. Preko finansijskih tržišta vrši se alokacija akumulacije sa ciljem da se ona najefikasnije upotrebi u proizvodnji.Subjekti koji raspolažu sredstvima putem kredita ili vlasničkih akcija stavljaju ih na raspolaganje subjektima koji se bave proizvodnjom.

Literatura:

1. Dr Dejan Erić, Promena uloge finansijskog menadžmenta u uslovima razvijenih finansijskih tržišta, Ekonomski fakultet Univerziteta u Prištini, 1997. god.

2. Dr Milutin Ćirović, Reforma finansijskog sektora u socijalistićkim zemljama, Beograd, 1989. god

3. Dr Srboljub Jović, Bankarstvo, Naučna knjiga, Beograd, 1990. god.4. Dr Života Ristić, Tržište novca, Teorija i praksa, NIP “ Privredni pregled”, Beograd,

1990. god.5. Prof. dr Branko Ž. Ljutić, Kolaps trgovačke banke, broj 5., 1995. god.

18

Page 19: Uvod u Ekonomiju

6. Prof. dr Uroš N. Ćurčić, Finansijsko tržište, Viša poslovna škola Beograd,Beograd, 2002. god.

7. Snežana Dukanovac i Dragoslav Vuković, Egzotični derivati, list Berza, broj 3/95, Beograd, 1995. god.

8. List akcionarskog društva za osiguranje I reosiguranje “DDOR NOVI SAD”, Novi Sad, jul 2006. god., broj 262.

9. Finansijski leksikon, Informator, Zagreb 1962. god.10. E magazin, novembar 2007. god., broj 55.

19