SVEUČILIŠTE U RIJECI

TEHNIČKI FAKULTET

ZAŠTITA OKOLIŠA

UTJECAJ NISKOFREKVENTNOG

ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA NA ZDRAVLJE

NELA DUNATO

0069030198

Rijeka, Travanj 2009.

Sadržaj

1. Uvod................................................................................................................................................. 1

2. Utjecaj niskofrekventnog EM zračenja na zdravlje....................................................................2

2.1. Poteškoće kod istraživanja utjecaja elektromagnetskih polja............................................3

2.2. Izloženost elektromagnetskim poljima................................................................................. 4

2.2.1 Izloženost u kućanstvu....................................................................................................... 4

2.2.2. Izloženost na radnom mjestu.............................................................................................4

2.2.3. Izloženost novorođenčadi u inkubatorima........................................................................ 5

2.3. Bolesti povezane s izloženosti elektromagnetskim poljima.................................................6

2.3.1. Leukemija i karcinomi...................................................................................................... 6

2.3.1.1. Biološki mehanizmi nastajanja karcinoma pod utjecajem elektromagnetskog

zračenja...................................................................................................................................7

2.3.2. Kardiovaskularne bolesti...................................................................................................7

2.3.3. Neurodegenerativne bolesti...............................................................................................7

2.3.4. Reproduktivni poremećaji.................................................................................................8

2.3.5. Psihološki poremećaji....................................................................................................... 9

2.4. Mjere zaštite............................................................................................................................ 9

3. Zaključak.......................................................................................................................................10

1. UvodElektromagnetska sila jedna je od četiri fundamentalne sile u prirodi (uz gravitaciju, jaku

nuklearnu i slabu nuklearnu silu). Elektromagnetsko polje proizvode električki nabijeni objekti i

ono utječe na sve druge električki nabijene objekte u njegovoj blizini.

Elektromagnetsko zračenje dijeli se prema porastu energije (smanjenju valne duljine) na:

• niskofrekventna elektromagnetska polja (frekvencije ispod 105 Hz, duljine veće od 1 km)

• radiovalove (frekvencije oko 105 – 108 Hz, duljine 1 m – 1 km)

• mikrovalove (frekvencije 0.3×109 – 3×1011 Hz, duljine 1 mm – 1 m)

• infracrveno zračenje (frekvencije 3×1012 – 4.3×1014 Hz, duljine oko 750 nm – 100 µm)

• vidljivu svjetlost (frekvencije 400 – 790 THz, duljine od 380 – 750 nm)

• ultraljubičasto zračenje (duljine 10 – 380 nm)

• X-zrake (frekvencije 30×1015 – 30×1018 Hz, duljine 0.01 – 10 nm)

• gamma zrake (frekvencije iznad 1019 Hz, duljine manje od 10 pm)

Slika 1: Elektromagnetski spektar[1]

Tema ovog rada obuhvaća utjecaj vrlo niskofrekventnih elektromagnetskih polja, čiji je

primarni izvor proizvodnja, distribucija i potrošnja električne energije.

Ljudski je organizam evoluirao u okolini s vrlo malim utjecajem niskofrekventnog

elektromagnetskog zračenja iz prirodnih izvora kao što su Zemljino magnetsko polje ili električna

pražnjenja u atmosferi (munje), no u posljednjih stotinjak godina takvo je zračenje kao sastavni dio

modernog života nemoguće izbjeći te se javlja zabrinutost za njegovo moguće štetno djelovanje na

ljudski organizam.

1

2. Utjecaj niskofrekventnog EM zračenja na zdravljeVrlo niskofrekventno (ELF – extremely low-frequecy) elektromagnetsko zračenje uključuje

područje frekvencija od 3 do 300 Hz. Istraživanja utjecaja niskofrekventnog elektromagnetskog

zračenja na ljudsko zdravlje usredotočuju se na frekvencije od 50 i 60 Hz, što odgovara izmjeničnoj

električnoj struji u dalekovodima i kućanstvu.

Slika 2: 750 kilovoltni dalekovod [2]

Ljudi su izloženi djelovanju i električnog i magnetskog polja, no znanstvenici su zabrinuti za

posljedice djelovanja magnetskih polja.[3] Jakost električnog polja raste s porastom napona, a jakost

magnetskog polja raste s porastom jakosti struje. Iznos električnog i magnetskog polja brzo opadaju

s udaljenošću od izvora, s bržim padom kod točkastih izvora (npr. strojevi) nego kod linijskih

vodiča. Dok na smanjenje električnog polja također utječu objekti kao što su zgrade koji u tom

slučaju štite od zračenja, na magnetsko polje tako ne djeluju jer ono ima veću sposobnost

prodiranja.[4] Dovoljno jako električno polje može rezultirati toplotnim udarima ili električnim

šokom, no u normalnim uvjetima takva polja nisu prisutna.

2

2.1. Poteškoće kod istraživanja utjecaja elektromagnetskih poljaPrije navođenja rezultata epidemioloških istraživanja, nužno je spomenuti kako takva

istraživanja iz više razloga nisu savršena i zbog toga se njihove rezultate ne može uzimati kao

siguran dokaz štetnosti elektromagnetskih polja, posebno pošto novija istraživanja koja nastoje

ispraviti metodološke pogreške dobivaju rezultate koji često opovrgavaju zaključke starijih

istraživanja.

Većina epidemioloških istraživanja dosada rađena su prema pretpostavljenim vrijednostima

izloženosti u prošlosti na temelju današnjih vrijednosti ili povijesnih zapisa, a ne vrijednosti

izmjerenih u pravom vremenu. Nemoguće je u potpunosti utvrditi vrijeme i intenzitet izloženosti

kućanstva utjecaju elektromagnetskog polja dalekovoda, pošto se ono ciklički mijenja ovisno o

vremenu dana, godišnjem dobu i tijekom duljih perioda. Upotreba različith tipova kućanskih aparata

također pridodaje kompleksnosti problema i očito je da su vrijednosti magnetskih polja navedene u

rezultatima istraživanja vrlo neprecizne.

Znanstvenici u svojim istraživanjima klasificiraju razine izloženosti dalekovodima pomoću

kodova žica (wire codes), gdje se u obzir uzimaju vizualno mjerljive karakteristike – debljina žice,

udaljenost od izvora električne energije, udaljenosti od kućanstava. Prva klasifikacija izloženosti

kućanstava koju su za potrebe svog istraživanja 1979. osmislili N. Wertheimer i E. Leeper imala je

samo dvije razine, LCC (low-current configuration) za izloženost manjim strujama i HCC (high-

current configuration) za izloženost većim strujama. Kasnije je klasifikacija proširena na četiri

razine: VHCC (very high current configuration) za izloženost vrlo visokim strujama, OHCC

(ordinary high current configuration) za izloženost uobičajenim visokim strujama, OLCC

(ordinary low current configuration) za izloženost uobičajenim niskim strujama i VLCC (very low

current configuration) za izloženost vrlo niskim strujama. Naknadno je pridodana i kategorija UG

(underground) za kućanstva koja imaju u blizini podzemne vodove.[5] Kod kućanstava u istoj

kategoriji javlja se razlika u mjerenjima lokalne jakosti polja od 3 do 12% te preklapanja lokalne

jakosti polja u različitim kategorijama što pokazuje kako vizualne karakteristike nisu dovoljne da bi

se adekvatno kategorizirala izloženost kućanstava.

U slučaju ranih istraživanja utjecaja zračenja na djecu, uzete su u obzir samo vrijednosti

polja izmjerena u kućanstvu, dok je u potpunosti zanemareno vrijeme provedeno u obrazovnim

ustanovama. Isto tako, kod istraživanja djece oboljele od raka nije uzet u obzir prenatalni period,

već samo izloženost od rođenja do smrti djeteta. Kasnija istraživanja uključivale su različita životna

razdoblja djeteta, kod nekih i prenatalni period, kod drugih je uzeto u obzir vrijeme do 5 godina

prije dijagnoze, a u nekim slučajevima određena godina kad je dijete obitavalo blizu jakim izvorima

zračenja.

3

Kod istraživanja radnika, njihova se izloženost karakterizira prema nazivu radnog mjesta, no

izloženost elektromagnetskim poljima je vrlo individualna za osobe na istom radnom mjestu, čak i

ukoliko rade u istom pogonu. Također, kod istraživanja izloženosti na radnom mjestu, zanemarena

je izloženost izvan radnog vremena.

2.2. Izloženost elektromagnetskim poljima2.2.1 Izloženost u kućanstvu

Vrlo jaka magnetska polja javljaju se u blizini dalekovoda i trafostanica – električno polje

izravno ispod dalekovoda iznosi i do 12 kV/m, a magnetska indukcija do 30 µT. Jakost magnetskog

polja u kućanstvu ovisi o mnogo faktora, kao što je blizina dalekovoda, raspored kućnih električnih

instalacija te broj i tip kućanskih aparata, no u prosjeku električna polja iznose do 500 V/m, a

magnetska indukcija do 150 µT.[6]

Tablica 1: Magnetska indukcija polja koje proizvode uobičajeni kućanski aparati[7]

Izvor Udaljenost do 10 cm (u µT) Udaljenost 90 cm (u µT)

Aparat za kavu 0.6 – 2.9 0.01

Fen za kosu 6 – 2000 0.01 – 0.6

Flourescentna žarulja 40 – 400 0.01 – 0.5

Mikrovalna pećnica 10 – 50 0.1 - 2.5

Mikser 5 – 22 0.03 – 0.3

Perilica rublja 0.8 – 20 0.01 – 0.4

Računalo 0.4 – 2 0.2 – 0.5

TV prijemnik 0.5 – 10 0.01 – 0.6

Usisavač 23 – 130 0.3 – 4

2.2.2. Izloženost na radnom mjestu

Radnici mogu biti izloženi vrlo velikim magnetskim poljima ukoliko rade u blizini strojeva

koji troše veće količine električne energije (npr. veliki električni motori, generatori ili izvori struje i

električni kablovi za zgrade). Velika magnetska polja također se nalaze u blizini električnih pila,

bušilica, fotokopirnih aparata i ostalih manjih električnih uređaja.[3]

U postrojenjima za proizvodnju električne energije prisutra su električna polja do 25 kV/m i

magnetska polja indukcije iznad 2 mT, dok su varioci izloženi magnetskim poljima indukcije čak

130 mT.[6]

4

Tablica 2: Prosječna izloženost magnetskim poljima na radnom mjestu[3]

Tip radnog mjesta Prosječna dnevna izloženost magnetskom polju (u µT)

Raspon dnevne izloženosti magnetskom polju (u µT)

Službenici koji koriste računalo 0.12 0.05 – 0.45

Strojari 0.19 0.06 – 2.76

Radnici na električnim vodičima 0.25 0.05 – 3.48

Električari 0.54 0.08 – 3.40

Varioci 0.82 0.17 – 9.60

2.2.3. Izloženost novorođenčadi u inkubatorima

K. C. Sőderberg, E. Naumburg, G. Anger, S. Cnattingiuis, A. Ekbom i M. Feychting

provodili su istraživanja izloženosti magnetskom polju kod novorođenčadi u inkubatorima. Vršena

su mjerenja na dvije vrste inkubatora, kod modernijih sa plastičnim kosturom i starijih sa metalnim

kosturom. Mjerena su polja koja proizvodi električna oprema za grijanje, ventilaciju i osvjetljenje

na samom inkubatoru, kao i oprema na koju je inkubator spojen udaljena 50-100 cm. Dok su kod

plastičnih inkubatora izmjerena magnetska polja dok su svi električni uređaji bili uključeni iznosili

do 20 µT, kod metalnih inkubatora dolazi do većih vrijednosti magnetskog toka, kako je prikazano

na slici 3. U današnje se vrijeme metalne inkubatore zamjenjuju plastični, a njihova se upotreba ne

preporuča iako nije utvrđena povezanost izloženosti elektromagnetskim poljima sa obolijevanjima

novorođenčadi.

Slika 3: Deformacije magnetskog polja u inkubatoru s metalnim kosturom[8]

5

2.3. Bolesti povezane s izloženosti elektromagnetskim poljima2.3.1. Leukemija i karcinomi

2001. godine IARC (International Agency for Research on Cancer – Svjetska agencija za

istraživanje karcinoma) je prema epidemiološkim studijama dječje leukemije klasificirala

niskofrekventna elektromagnetska polja kao moguće karcinogenima za ljude.[9] Ovo je najslabiji od

tri stupnja kategorizacije karcinogena, a njime se označavaju agensi za koje postoje ograničeni

dokazi o mogućoj povezanosti izloženosti i karcinogena te nedovoljni dokazi laboratorijskih

istraživanja na životinjama.

1979. Wertheimer i Leeper prvi su put napravili studiju o povezanosti veće učestalosti dječje

leukemije sa blizinom dalekovoda i zabilježili dvostruki rizik kod djece izložene većim strujama.

Odonda su provedena temeljitija istraživanja, a jednom je ustanovljen relativni rizik od 1.7 za polja

indukcije iznad 0.3 µT, no nije pronađena povezanost sa drugim oblicima raka.[4]

Provedena su i brojna istraživanja kod odraslih osoba, no nije ustanovljena povezanost veće

izloženosti elektromagnetskim poljima sa specifičnim oblicima karcinoma. Istraživanja u Danskoj

1993. i Švedskoj 1994., koja su uključivala u prvom stanovnike do 100, a u drugom slučaju do 200

metara udaljenosti od dalekovoda, ustanovila su približno jednak rizik obolijevanja od raka kao i u

općoj populaciji, no pošto se radilo o malom uzorku nije ga moguće uzeti kao relevantan. U

kasnijem istraživanju 1996. u Finskoj koje je uzelo u obzir kućanstva udaljena do 500 metara od

dalekovoda od 110 do 400 kV i izloženost unatrag 20 godina, također nije ustanovljen povećan

rizik. 1999. su M. Wrensch, M. Yost, R. Miike, G. Lee i J. Touchstone proveli istraživanje na

području San Francisca i dok za magnetska polja ispod 0.3 µT nije bilo povećanog relativnog

zizika, za polja veća od 0.3 µT ustanovljen je relativni rizik od 1.7.[10]

1985. je provedeno prvo istraživanje koje je pokazalo nešto veću učestalost obolijevanja od

karcinoma kod radnika u profesijama vezanim za električnu energiju, kao i povećanje učestalosti sa

izloženosti na radnom mjestu. Kasnija istraživanja su pokazala da među radnicima izloženim

velikim magnetskim poljima doista postoji nešto veća učestalost karcinoma, a značajnija učestalost

u slučaju dnevne izloženosti polju prosječne magnetske indukcije veće od 0.4 µT, ali pošto se

istraživanja razlikuju u mnogo faktora – npr. vrstama karcinoma od kojih radnici obolijevaju,

nemoguće je doći do zaključka da se zaista radi o utjecaju elektromagnetskog polja. Također,

očekivali bismo da će u tom slučaju među radnicima na mjestima gdje je najveća izloženost

magnetskim poljima (npr. variocima) biti više oboljelih nego u drugim profesijama koje su izložene

djelovanju magnetskih polja, no to nije slučaj.

6

2.3.1.1. Biološki mehanizmi nastajanja karcinoma pod utjecajem elektromagnetskog zračenjaNiti jedan biološki mehanizam djelovanja zračenja elektromagnetskog polja nije dokazan,

ali spomenuto je nekoliko mogućih razloga zbog kojig bi takvo zračenje moglo biti povezanosa

obolijevanjem od karcinoma.

U laboratorijskom istraživanju iz 1976. ustanovljena je 12-15% manja količina kalcija u

mozgu pokusnih pilića, s najvećim odstupanjem na frekvencijama od 6 i 16 Hz. Pošto kalcij ima

važnu funkciju u prijenosu informacija između stanica, predloženo je da bi poremećaji razine

kalcija u organizmu mogli dovesti do promjena na staničnoj razini i u izražavanju gena, što može

dovesti do karcinoma.[10]

Pretpostavljeno je da djelovanje elektromagnetskog polja potiskuje izlučivanje melatonina,

hormona koji utječe na dnevno-noćni bioritam i za kojeg se vjeruje da sprečava razvoj raka dojke i

oštećenja DNA od strane slobodnih radikala pa njegov nedostatak može povećati rizik od

obolijevanja od karcinoma (ukoliko su prisutni drugi karcinogeni) i oksidativnih promjena DNA. U

istraživanju iz 1994. pretpostavljeno je da elektromagnetsko polje frekvencije 50 ili 60 Hz može

produžiti životni vijek slobodnih radikala, no u nekoliko kasnijih istraživanja ta je pretpostavka

opovrgnuta jer takvi biološki efekti nisu dokazani.[10] U rezultatima laboratorijskih istraživanja iz

2002. na izoliranoj DNA ipak je potvrđeno da pri djelovanju magnetskog polja od 0.3 mT nakon 20

minuta dolazi do oštećenja.[11]

2.3.2. Kardiovaskularne bolesti

U prošlosti je predloženo da elektromagnetsko zračenje može utjecati na varijabilnost

srčanog ritma pa je obraćena pažnja na mogući rizik od smrtnosti uslijed akutnih kardiovaskularnih

bolesti. Uočen je povećan rizik smrtnosti od srčanog udara i smrtnih slučajeva vezanih uz aritmiju,

no kasnije studije nisu uspjele replicirati rezultate istraživanja. Mogući razlog je da su u starijim

istraživanjima utvrđeni pogrešni uzroci smrti pacijenta.[4][12]

U istraživanju utjecaja elektromagnetskog polja na neurovegetativne funkcije radnika, uočen

je viši sistolički krvni tlak i za vrijeme radnog vremena i tijekom noći. Također je zabilježen nešto

viši srčani puls. Obje su vrijenosti rasle s povećanjem izloženosti djelovanju polja.[13]

2.3.3. Neurodegenerativne bolesti

Istraživanja neurodegenerativnih bolesti još nisu dovoljno razvijena da bi sa sigurnošću

mogli utvrditi njihovu povezanost sa elektromagnetskim zračenjem, no pretpostavljena je

povezanost sa Alzeheimerovom bolesti i amiotrofičnom lateralnom sklerozom. Dok su kod prve

7

ustanovljeni vrlo slabi dolazi o povezanosti, kod amiotrofične lateralne skleroze, koja se pojavljuje

kod radnika u profesijama vezanim za električnu energiju, nije isključeno da je njen uzrok električni

šok, a ne povećano izlaganje elektromagnetskom zračenju.

2.3.4. Reproduktivni poremećaji

Dvije studije u Kaliforniji pokazale su povećan rizik od spontanog pobačaja kod periodične

izloženosti relativno jakim magnetskim poljima (iznad 1.6 µT). Zamijećena je povezanost

izloženosti na radnom mjestu operatera na terminalima s CRT zaslonima (zaslonima s katodnom

cijevi) s deformacijama u razvoju, tumorima na mozgu i spontanim pobačajima.[4]

U Norveškoj je smanjeni omjer muškog stanovništva pokušan objasniti utjecajem

elektromagnetskog polja, budući da je zabilježen na radnim mjestima koja se razlikuju po drugim

faktorima (vrućina, pare, metali). Uočeno je da su veće razlike u omjeru muške i ženske djece među

zaposlenicima u metalurškoj industriji, a efekt postaje još veći u slučaju oba roditelja zaposlena u

toj industriji. Isto je zabilježeno i kod radnika u proizvodnji žice, no kod varioca nije. U regiji Odda

zabilježen je također smanjeni omjer muške djece kod radnika u metalurškoj industriji u odnosu na

neizloženu populaciju u istoj regiji. Biološki mehanizmi nisu u potpunosti objašnjeni ni dokazani,

no pretpostavljeno je da zračenje utječe na razine hormona kod muškaraca i žena – u žena

melatonin povećava razinu estrogena, a smatra se da ona kod žena povećava vjerojatnost začeća

muške djece, dok veća razina progesterona pogoduje začeću ženske djece.[14]

Tablica 3: Broj muških rođenja kod očeva radnika u metalurškoj industriji[14]

Industrija metala Broj djece Broj muške djece % muške djeceNeizloženi 51.42

Aluminij 1816 925 50.38

Mangan 336 159 47.32

Željezo 1819 910 50.03

Nikal 319 154 48.27

Radnici u regiji Odda 259 129 47.49

Svi izloženi radnici 4549 2261 49.70

Tablica 4: Broj muških rođenja kod majki radnica u metalurškoj industriji[14]

Industrija metala Broj djece Broj muške djece % muške djeceNeizloženi 51.42

Aluminij 81 30 37.04

Svi izloženi radnici 277 125 45.13

8

2.3.5. Psihološki poremećaji

Studija na sveučilištu u Sjevernoj Karolini pokazala je kako radnici u pogonima za

proizvodnju električne energije pokazuju dvostruko veću sklonost samoubojstvu od opće

populacije, dok električari koji rade na dalekovodima pokazuju 1.5 puta veću sklonost. Rizik je veći

kod mlađih radnika.[15] Kao moguće objašnjenje za povećanju kroničnu depresiju i suicidalnost

naveden je melatonin (ranije spomenut u poglavlju o karcinomima), čije smanjeno lučenje utječe na

bioritam, vrijeme i kvalitetu sna.[16]

2.4. Mjere zaštiteUtjecaj električnog polja niske frekvencije moguće je otkloniti upotrebom Faradayevog

kaveza (u obliku metalnih ploča, mreža ili folija), no to je polje ionako zanemarivo u električnim

instalacijama niskog napona. Utjecaj magnetskog polja može se ukloniti zaslonima od magnetski

vodljivih materijala. [17]

9

3. ZaključakIako je kratkoročne i dugoročne posljedice niskofrekventnog elektromagnetskog zračenja na

zdravlje teško dokazati pa je općenita pretpostavka da one u pravilu nisu štetne, razna istraživanja

pronalaze povezanost zračenja dalekovoda sa raznim zdravstvenim problemima kao što su

leukemija i karcinomi u djece i odraslih, neurodegenerativne bolesti, reproduktivne poteškoće i

posljedice po psihološko zdravlje (nesanica, klinička depresija).

Štetno djelovanje na ljudski organizam se pretpostavlja pošto statistike pokazuju veću

učestalost pojavljivanja bolesti kod izloženosti većim elektromagnetskim poljima kao što je to u

nekim profesijama. Ipak, gotovo svaka studija ograđuje se od zaključaka da samo elektromagnetsko

polje ima razorno djelovanje na ljudski organizam i naglašava da bi podudarnosti u povećanom

izlaganju magnetskom polju i riziku od bolesti mogle biti rezultat drugih faktora koji u istraživanju

nisu uzeti u obzir. Također, čak i ako podudarnost ima osnove, nije dokazano da samo zračenje

uzrokuje karcinome, već može povećati šansu obolijevanja ukoliko su u organizmu već prisutne

karcinogene tvari.

10

Literatura

[1] C. Taylor, S. Pople: Čudesni svijet znanosti

Sysprint, Zagreb, 1999.

[2] http://www.panoramio.com/photo/3868022

[3] http://www.cdc.gov/niosh/emf2.html

[4] M. Feychting, A. Ahlbom, L. Kheifets: EMF and health

Annual Reviews, broj 26, 2004.

[5] http://www.ehponline.org/members/2001/suppl-6/911-933ahlbom/ahlbom-full.html

[6] http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs205/en/

[7] http://people.uwec.edu/piercech/EMF/

[8] E. Čermakova: Study of extremely low frequency electromagnetic fields in infant incubators

International Journal of Occupational Medicine and Environmental Health, Broj 16, 2003.

[9] http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs263/en/

[10] J. G. Gurney, E. van Wijngaarden: Extremely low frequency electromagnetic Fields (EMF)

and brain cancer in adults and children: Review and comment

Neuro-Oncology, broj 3, 1999.

[11] S. Isler, G. Erdem: The effect of electromagnetic fields on oxidative DNA damage

Journal of Cell and Molecular Biology, broj 2, 2003.

[12] J. R. Jauchem: Exposure to extremely-low-frequency electromagnetic fields and

radiofrequency radiation: cardiovascular effects in humans

International archives of occupational and environmental health, broj 70, 1997.

11

[13] A. Bortkiewicz E. Gadzicka, M. Zmyslony, W. Szymczak: Neurovegetative disturbances in

workers exposed to 50 Hz electromagnetic fields

International Journal of Occupational Medicine and Environmental Health, Broj 19, 2006.

[14] A. Irgens, K. Krüger, A. H. Skorve, L. M. Irgens: Male Proportion in Offspring of Parents

Exposed to Strong Static and Extremely Low-Frequency Electromagnetic Fields in Norway

American Journal Of Industrial Medicine, broj 32., 1997

[15] EMFs linked to worker suicide

IIE Solutions, Vol. 32 Issue 6, 2000

[16] T. Kerstedt, B. Arnetz, G. Ficca, L. Paulsson, A. Kallner: A 50-Hz electromagnetic field

impairs sleep

Journal of Sleep Research, broj 8, 1999.

[17] E. Mileusnić.: Izloženost ljudi elektromagnetskim poljima

Energija, broj 5, 2006.

12