20

Zajednica Karmelskih Laika Hrvatski Leskovac Leskovački brijeg 15, 10251 Hrv. Leskovac

T/F:+385 1 6578 450, E: uspon.zkl@gmail.com

svoj doprinos njezinu rastu, konstruktivno se uključujući u novu evangelizaciju na koju snažno poziva i papa Franjo. Vama osobno želimo svaki Božji blagoslov i dobro zdravlje. Neka Vam godine provedene u našoj Domovini ostanu u lije-pom sjećanju, a za Crkvu neka budu plodonosne i blagoslov-ljene.

Među spisima sv. Terezije Avilske pronađe-ni su i kraći spisi koji se prema tradiciji na-zivaju opomene u obliku pobudnih izreka. Evo neke od njih za Vašu duhovnu korist:

“Sa svakim budi jednako ljuba-

zan !”

OBAVIJESTI

Raspored za travanj:

− 5.4.2016. Lectio Divina u 20,00 sati.

− 19.4.2016. mjesečni susret u 20,00 sati.

− Stalna karitativna akcija: I. nedjelje u mjesecu.

Ožujak (65), 2016.

USPON ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA

HRVATSKI LESKOVAC

2

USKRSNA ČESTITKA

Svima koji se okupljaju u našoj kapeli Sv. Josipa, od srca čestitamo Uskrs!

Neka Uskrsli Krist mirom i blagoslovom po-dari sve duše, neka ih obnovi i osnaži.

Uskrs neka nam bude poticaj da svako novo jutro s mirom i zahvalnošću dočekamo, da

u budućnost hrabro idemo, a onda u rados-ti i nadi svoje za Boga i bližnje učinimo.

Sretan Uskrs!

Vaše vodstvo.

Izvor naslovnica: http://www.hia.com.hr/Uskrs/Uskrs-2012.html

19

Poštovani gospodine Nadbiskupe! U odanosti prema Jednoj, Svetoj, Katoličkoj i Apostolskoj Crk-vi, u ljubavi i poštovanju prema Svetom Ocu Franji i Vama kao njegovu legatu, pozdravljam Vas u ime Zajednice karmelskih laika. Organizirani laikat – Zajednica karmelskih laika jedna je od najmlađih grana Karmela Božanskog Srca Isusova. Djelujemo već 11. godina na nacionalnoj razini kroz pet zajednica veza-nih uz samostane Karmela BSI kao duhovnoim stožerima. Za-jednica karmelskih laika nastala je na temelju dokumenata Drugog vatikanskog sabora, učenju papâ kroz zadnja desetlje-ća, a posebno po naputku Sv. Ivana Pavla II. da redovničke za-jednice bogatstvo svoje duhovnosti ponude i laicima Zahvaljujući razboritoj duhovnoj strategiji i širokogrudnim dokumentima o ustroju laikata koje je donijela Uprava karme-lićanki BSI, na čelu s časnom majkom Angelinom, danas mi lai-ci i naše obitelji participiramo na svoj specifičan laički način u karmelskoj duhovnosti, posebno poštujući hijerarhiju Crkve, odanost prema Svetoj stolici po primjeru Bl. Alojzija Stepinca, a operativno svoje aktivnosti provodimo kroz zajedničku mo-litvu i konkretno djelovanje u kojem se podrazumijeva jak sak-ramentalni život. Tu slijedimo svetačko svjedočenje vjere, ute-meljiteljice Karmela BSI, Bl. Marije Terezije od Sv. Josipa koja je život predala milosrđu Božanskog Srca Isusova, moleći se snažno kao“ oruđe u rukama Božjim“ Blaženoj Djevici Mariji i Sv. Josipu, a istodobno – duhovno i djelatno - definirajući svoj rad u Crkvi i svijetu kroz geslo: «Boga u svima gledati, Boga u svima ljubiti, Bogu u svima služiti!» Preuzvišeni oče Nadbiskupe! Iz svoga iskustva možemo posvjedočiti da se kroz ovaj vid dje-lovanja nama laicima svakodnevno šire duhovni obzori, a Crk-va sve jače postaje obitelj za koju smo se dužni brinuti i dati

18

Mnogima je danas u svakodnevnom trčanju za vremenom, promaklo što je stvarna vrijednosti blagdana, zaboravili su vrijednosti duha, radosti. Mnogi su zaboravili da nije potrebno ispeći deset vrsta kolača nije potrebno uhvatiti popuste u du-ćanu, nije potrebno sve napraviti idealno. Moramo se prisjetiti na vremena koje sam naveo, kada se živjelo za Uskrs, kada smo radosno i sa veseljem uživali u svakoj minuti druženja sa bližnjima, kada smo slušali i čuli druge, kada smo se veselili blagdanu i zajednički sudjelovali u pripremi običaja i tradicije.

Volio bi da radost uskrsnuća i toplina novog stvaranja života dođe u Vaše domove, da rasplamsa svetu vatru u srcima i oto-pi hladnoću kako bi u miru obitelji i bližnjih obilježili uskrsnu-će Isusa.

Svima Vama želim Sretan Uskrs.

DOGAĐAJ ZA PAMĆENJE Apostolski nuncij pohodio je 13. ožujka 2016. karmelićanke BSI - njihovu upravu u Hrvatskom Leskovcu - gdje je tih dana boravila i generalna poglavarica č. s. Angelina. Preuzvišeni nadbiskup Allesandro D'Enrico je na svečanom misnom slav-lju, uz nužne diplomatske note, kako se pristoji papinu legatu, na zadovoljstvo liturgijske zajednice, vjernički oduševljen dao svekoliku potporu apostolatu, svjedočenju i vjeri koja se očitu-je kroz djelovanje časnih sestara na Leskovačkom brijegu. Slu-žbeni pozdrav uputila mu je provincijalna poglavarica č. s. Kri-stina Pišković, a voditeljica ZKL-a Renata Krajina je Njegovu protokolu dostavila pisanu dobrodošlicu:

3

NAĆI SEBE TRAŽEĆI BOGA

MARIJANSKA DUŠA

Pobožnost prema Djevici Mariji kod Anne Marije ima svoju povijest. Sama Anna Marija, razmišljajući o činjenici da su joj nadjenuli ime Marija kod krštenja, bila je uvjerena da to nije bilo slučajno. Njezina majka i baka s majčine strane tako-đer su se zvale Marija. Bila je nadalje uvjerena da ju je draga Majka Božja već od ranoga djetinjstva uzela pod svoje okrilje i svoju majčinsku obranu i da njezinoj brizi i zagovoru ima zah-valiti sve dobivene milosti (DB,9). Marijanska pobožnost kod male Anne Marije javlja se dakle vrlo rano. O tome ovako piše u svojim sjećanjima: „Gajila sam srdačnu ljubav i poštovanje prema dragoj Majci Božjoj. Nazivala sam je Djevica Marija. Bilo je to poznato svima pa, kad bi me htjeli razveseliti, poklonili bi sliku Madone“. (DB, 21). A sada pripovijeda o idiličnu obitelj-skom ozračju kad bi otac svirao glasovir, a njezine bi oči poči-vale na Murillovoj slici Bezgrešne na koju bi sunce bacalo svo-je posljednje zrake. Posebno joj je ostao u sjećanju događaj kad je jedne večeri upitala oca da li svi kršćani vjeruju da je Majka Božja uvijek ostala djevicom. Otac joj je odgovorio neodlučnim rije-čima: „Može se vjerovati, ako se hoće, ali nije nužno i mnogi ne vjeruju.“

4

Na to je mlada Anna Marija sva uzdrhtala i glasno i svečano izjavila: „Da i nitko ne vjeruje, nitko na svijetu, ja bih čvrsto vjerovala da je Majka Božja ostala uvijek djevica.“ (DB, 22). Dakle, nešto iskonsko, nešto duboko u njoj prepoznalo je Mari-jino djevičanstvo; nije to znanje učena teologa, nego srce jedne vjernice koja očima vjere „vidi“ ono što se samo srcem može spoznati. Ova njezina „prva ljubav“ prema „njezinoj“ Djevici Mariji ne samo da neće nikad oslabiti, nego će postati njezinim prepoznatljivim stilom.

PAPA GOVORI

“Ljubav je konkretno služenje"

Ljubav je konkretno služenje koje ukazujemo jedni dru-gima. Ljubav nisu samo riječi, to su djela i služenje; to je poniz-no služenje, koje se čini u tišini i skrovitosti, kao što je Isus re-kao: "neka ti ne zna ljevica što čini desnica" (Mt 6, 3). Ono pod-razumijeva staviti na raspolaganje darove koje nam je Duh Sveti udijelio, tako da zajednica može rasti (usp. 1 Kor 12,4-11). Nadalje, izražava se u dijeljenju materijalnih dobara, da nitko ne bude u potrebi. To dijeljenje i posvećivanje onima koji su u potrebi je način života koji Bog stavlja na srce također mnogim nekršćanima, kao put istinskog čovjekoljublja.

17

U današnjem "brzom vremenu" svi tradicijski elementi i vjerski elementi postaju samo: "ukras" na stolu, uz prethodnu najavu putem reklamnih letaka da se bliži Uskrs.

Nekad su pisanice imala puno dublji i veći značaj, iskazivale su ljubav i simpatiju, iskazivale su poštivanje prema starijima, pi-sanica je donosila veselje i radost pogotovo onome kojima se darivala, pisanica je nosila poruku, poruku uskrsnuća.

Tada su pripreme bile opsežne pisanice su se bojale na prirod-ne načine pomoću ljuske crvenoga luka, sokom cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja, a crna boja znale se dobiti čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bi-lo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Sa voskom su se pisanice ukrašavale u domeni umjetničkih djela. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Uskrs se dočekivao sa velikim veseljem i međusobnim druže-njem palili su se uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru su pri-premali vjernici ispred crkava koju su palili klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila tre-njem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drve-ta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.

16

Biblija mladih:

"Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdale-na i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok pot-res, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.

Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećani-na raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke greš-nicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."

A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove uče-nike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One polet-ješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Ta-da im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"

Uskrsnuće u Hrvatskoj tradiciji poistovjećuje se sa bojanjem jaja, takozvanih pisanica. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljub-ljeni s ljubavnim motivima.

5

Naposljetku, ne zaboravimo da pranjem nogu učenici-ma i tražeći od njih da čine isto tako, Isus nas je pozvao tako-đer da jedni drugima priznajemo grijehe i molimo jedni za druge da bismo naučili opraštati od srca. U tom smislu, prisje-timo se riječi svetog biskupa Augustina koji je napisao: "Neka kršćaninu ne bude odbojno učiniti ono što je Krist učinio, jer kad se tijelo prigne do bratovih nogu, također u srcu usplamti, ili ako je već ondje biva jači, osjećaj poniznosti [...] Opraštajmo jedni drugima naše nepravde i molimo uzajamno za naše grijehe i tako ćemo jedni drugima na stanoviti način prati noge" (In Joh 58.4-5). Ljubav, karitas je služenje, pomagati drugima, služiti drugima. Mnogo je onih koji provedu cio svoj život tako, u službi drugi-ma. Prošli tjedan sam dobio pismo od jedne osobe koja mi je zahvalila za Godinu milosrđa; zamolila me da molim za nju, da se više približi Gospodinu. Život te osobe se sastoji u njegova-nju majke i brata: mama je u krevetu, stara, prisebna, ali je ne-pokretna a brat je invalid, u kolicima. Ta osoba, njezin život, sastoji se u tome da služi, pomaže. A to je ljubav! Kad zabora-viš sebe i misliš na druge, to je lju-bav! A pranjem nogu Gospodin nas uči da budemo oni koji služe, i više od toga: da budemo sluge, kao što je on bio sluga za nas, za svakog od n a s . Zato, draga braćo i sestre, biti milo-srdni poput Oca znači slijediti Isu-sa na putu služenja. (Iz papine kateheze 12. ožujka 2016.)

6

MOLITVA SV. JOSIPU

I ovo me jutro dovelo pred Tvoj oltar, Gospodine. Smirit ću se i osluhnuti nježan govor Duha. Duh moli u meni i sa mnom. On budi u meni svetu čežnju, uz-diže k Tebi moje misli. I ja čekam, u miru, s pouzdan-jem – čekam Tvoj blagoslov. Daruj mi pravednu ljubav svetog Josipa kojom je lju-bio svoju zaručnicu Mariju. Po Tvojem je Duhu Djevica začela Sina, a Josip je po tom istom Duhu uz-rastao u pravednosti, hrabrosti i slobodi. I primio je Mariju k sebi. Kad me uhvati strah od javnosti, kad me pritisnu obi-čaji i obziri, kad se zaglavim u kompromisima i ne usudim se preuzeti odgovornost, pošalji mi svoga Duha da me povede i ispuni me jakošću. Daruj mi budnu i osjetljivu vjeru svetog Josipa kojom u snu prepoznaje anđelovu riječ i poslušno je iz-vršava. Pošalji mi svojeg anđela koji će me poučiti i utješiti u dan tjeskobe i sumnje, pošalji mi anđela koji će mi pomoći u donošenju prave odluke.

15

U svome Vjerovanju ispovijedamo kako vjerujemo u općin-stvo svetih. Vjerujemo da u Crkvi ima mnoštvo bezimenih sve-taca, muževa i žena, koji danonoćno mole, koji ne ispuštaju krunicu iz ruku, koji Gospodinu uzdižu ruke, Gospodinu su se do kraja posvetili. Ima takvih pojedinaca. Rekli bismo, ima viš-ka ljubavi u nekih osoba, stvaraju zalihe milosti i blago. Uvje-reni smo da oni na stanovit način nose i nas u našemu životu, da njihovo zauzimanje i molitve mogu kompenzirati posljedice naših prijestupa i grijeha.

Crkva kao Crkva jest zajednica, općinstvo svetih, a u euhari-stijskoj žrtvi realizira se to zajedništvo koje je Božji dar koji nas povezuje s nebrojenim svetima i blaženicima u nebu i na zemlji (usp. Otk 7,4). Njihova svetost pritječe u pomoć našoj nemoći i slabosti pa tako Majka Crkva sa svojim molitvama i svojim životom pritječe u pomoć našoj slabosti svojom svetoš-ću. Živjeti oprost Svete godine znači prepustiti se Očevu milo-srđu u sigurnosti da se njegov oprost odražava i na cjelokupni život vjernika. Iskusiti oprost znači iskusiti svetost Crkve koja ima udjela u spasonosnim plodovima Kristova djela.

Dr. fra Tomislav Pervan (Naša ognjišta, 3-2016)

14

UZ GODINU MILOSRĐA OPROST I POTPUNI OPROST U GODINI MILOSRĐA

U Crkvi nitko nije solo igrač, svi zajedno tvorimo Tijelo Kris-tovo – Crkvu. Pavao o tome zbori u Prvoj Korinćanima kad ka-že da, ako se jedan ud raduje, svi se raduju, trpi li jedan ud, svi trpe. Gdje vjernici žive zbilja u zajednici, gdje se ljube i prihva-ćaju, tu se to dade opipljivo iskusiti. Nosite bremena jedni dru-gih i tako ćete ispuniti Kristov zakon poručuje Pavao Galaćani-ma (6,2). Radost podijeljena s drugim udvostručuje se, žalost podijeljena s drugima prepolovljuje se. Toliko puta znamo da drugi s nama nose naše boli i strahove jer su i sami prošli kroz slične situacije. Osjećamo pomoć kad je netko uz nas, kad ima-mo rame za plakanje, za odmor, kad netko s nama hodi, su-hodi na našem križnom životnom putu. Živimo jedni s drugi-ma nerazdvojno povezani, u dobru i zlu. Kao što druge može-mo podizati u dobru, plemenitosti i ljubavi, tako svojim zlom znamo povući druge u propast, razoriti ih, iza sebe ostaviti pu-stoš, ruševine, negativnosti, pa čak i za mnoge buduće narašta-je. Zlo je zarazno, povlači za sobom i druge. Ali, ima onih koji oko sebe šire pozitivnu auru. Kako se to zbiva? Predočimo sebi: Sagriješili smo, ispovjedili se, čisti smo od grijeha, ali su posljedice grijeha još uvijek neg-dje u zraku, u svijetu. Htjeli bismo se riješiti toga kroz oprost. Idemo na svetu Misu, molimo na nakanu Sv. Oca, prolazimo kroz sveta vrata svoje crkve i molimo Gospodina za oprost, da nas se Gospodin smiluje i otpusti, da se posljedice grijeha ne sruče na našu glavu. Kako je to moguće?

7

Gospodine, Ti dolaziš spasiti nas od naših grijeha. Dolaziš po Duhu. Ulaziš u naš svijet u domu koji ti pruža Tvoj Hranitelj i Zaštitnik. Daruje ti krov nad glavom u kojem ćeš proći dane mladosti i spremiti se za veliko djelo. Pravednik Josip te primio i Ti ostaješ s nama u sve dane.

P. Niko Bilić, DI

8

ŠTO ZNATE O CVJETNICI ? Cvjetnica (Cvjetna nedjelja) je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane pri-je Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Svojim sadržajem započinje veli-ku temu Isusove muke smrti i uskrsnuća, takozvano "vazmeno otajstvo". Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući pal-minim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije Mise obavlja procesija s blagoslovljenim pal-minim i maslinovim grančicama. Sama Misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja. Ako nema pjevača muka se dakle može čitati. Običaj je da se grančice ponesu kući i stave za križ na zidu, a dio odnese u staju i polja. Liturgijskim sadržajem, Cvjetnica snažno izražava bit tzv. Vaz-menog misterija - kroz muku, smrt і poniženje Krist dolazi do života, pobjede і ulazi υ svoju slavu. Staro је ime ονе nedjelje υ rimskoj liturgiji 4. і 5. stoljeća bilo Dominica de passione Domini, odnosno Nedjelja muke Gospo-dnje, јеr uvodi υ tajnu Velikog petka. Kasnije joj је ime Domini-ca in palmis, tj. Nedjelja cvjetnica. Do nаšіh dana ѕυ se sačuva-la ova oba naziva і spojila ѕυ se υ jedan: Dominica in palmis de passione Domini – Nedjelja cvjetnica muke Gospodnje.

13

Oni koji su sreli Uskrsloga nisu ništa znali, oni su povjerovali. Tako su nama mogli prenijeti svjedočanstva vjere, a ne zna-nja. Jedino tako i samo zato su vjerovali da je „iz groba nesta-li“ Uskrsli, jer su Isusa doživjeli kao prijatelja i učitelja, s njim su plakali i smijali se. Jer su svoj vlastiti život pokušali ispisi-vati po mjeri Isusova života samo zato su mogli spoznati i vid-jeti gdje se u stvari nije moglo ništa vidjeti – čudo uskrsnuća, „Bog na vidiku“! Kao oni koji žive poslije događaja uskrsnuća („prvog Uskrsa“) stavljeni smo pred pitanje vjere: Vjerujemo li da su žene, Ivan, Petar i drugi susreli Gospodina, da su u raspetom Isusu iz Na-zareta prepoznali Uskrslog ili im ne vjerujemo? To pitanje ja ne mogu odgovoriti za vas, ne mogu ni evanđelisti, ne mogu ni moderni kritičari novo-zavjetnih izvješća, pa ni Mel Gibson ili neki drugi režiseri – nitko ne može umjesto nas odgovoriti na to pitanje. To je naše pitanje i ujedno naša osobna, životna zadaća! Tek tako svatko može doživjeti čudo uskrsnuća i svatko može uskrsnuti! Treba ispuniti samo jedan preduvjet: ljubiti! Onaj koji je jednu takvu ljubav prakticirao i čije uskrsnuće slavimo bio je Isus iz Nazareta. Nje-govo čudo je bila njegova ljubav, ljubav za nas. Stoga ga možemo nasljedovati i sami iskusiti, a i učiniti ču-do uskrsnuća, ne samo na Uskrs. Trebamo „samo“ vjerovati!(List „MI“)

12

KROZ LITURGIJSKU GODINU: USKRS – VALJA POVJEROVATI! Piše: Frano Prcela O.P.

Uskrsli Krist traži našu vjeru! A vjera se ne zapaljuje nekim spektaklom ili čudesnim efektima odnosno trijumfalnim doga-đajima. I upravo je to dobra i Radosna vijest uskrsnuća od mrtvih Isusa iz Nazareta: Vjerovanje u Kristovo uskrsnuće znači istodobno nadu (a to je početak vjere) u vlastito uskrs-nuće. Mi ne možemo očekivati uskrsnuće, jer očekivati se mo-že samo ono što se zna. Ni apostoli a ni žene na grobu nisu očekivali uskrslog Učitelja. I nama je vjernički se nadati uskrs-nuću jer ne znamo kako će to biti. Nije to pothvat ili vjeruješ ili ne vjeruješ. Jer očekivanje nečega sugerira ipak više skrštene ruke dočim je nada aktivna vjera. To shvaćaju samo oni koji su spremni i odvažni o sebi razmišljati, o životu promišljati. I to je izgleda uistinu dobar put, staza do „shvaćanja“ Uskrsa odnos-no nade u vlastito uskrsnuće: približiti si život, posvetiti se ži-votu i omogućiti život! Ovako razmišljati i promišljati misterij uskrsnuća nije bijeg od vjere u misleni svijet nego upravo ko-rak do vjerovanja, to je šansa stići do osobnog Uskrsa u zajed-ništvu vjerničke zajednice i čitavog svijeta. Ovako razmišljati i promišljati misterij uskrsnuća nije bijeg od vjere u misleni svijet nego upravo korak do vjerovanja, to je šansa stići do osobnog Uskrsa u zajedništvu vjerničke zajedni-ce i čitavog svijeta.

9

Inače, običaj posvećivanja maslinove ili grane nekog drugog stabla datira zapravo iz poganskih običaja brojnih naroda koji su od raznoraznih stabala rezali grane i stavljali ih u ambar, u kuću iznad ulaznih vrata i slično, a sve to prije ili nakon neke od svetkovina vezanih bilo za početak proljeća, žetve, ili pak kraja žetve ili vremena kad se obralo svo voće i povrće za tu godinu. Slične blagdane poznaju i neki stari latinoamerički Indijanci, koji su također imali cvjetne svetkovine kojima su pozivali bo-gove da prekriju zemlju cvijećem i plodovima. Danas je uobičajeno o Cvjetnici vjerovati da je to običaj koji potječe iz Biblije. Najčešće se u tom smislu navodi, kako je već navedeno, Isusov ulazak u Jeruzalem na magarcu, kad su mu svi vikali "Hosana sinu Davidovu" i mahali palminim granama.

Pripremila: Snježana Krčelić-Savić

10

USKRSNI OBIČAJI Uskrsni običaji počinju na Cvjetnicu (Cvitnicu, Četnicu, Cvjetnu

nedjelju, Uličnicu), nedjelju prije Uskrsa kada Crkva slavi spo-

men Isusova ulaska u Jeruzalem.

Dan prije Cvjetnice bere se proljetno cvijeće: ljubičice, cica-

mace, drijenak, jasmin, zumbul koje se stavlja u lavor ili posu-

du te se tim ubranim cvijećem u nedjeljno jutro umivaju svi

ukućani.

Na Cvjetnicu se prvi puta oblači šarenija, veselija odjeća pa su o

Cvjetnici spjevani stihovi:

Čista srida, divojačka bida,

a Četnica prva radosnica.

Utemeljenje običaja blagoslova grančica na Cvjetnu nedjelju nalazi se u evanđeoskom izvješću o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem gdje ga je dočekalo veliko mnoštvo naroda.

11

Palmine grane se nisu upotrebljavale osim što su ih nabavljali

za procesije u katedrali i nosio ih je samo biskup. Maslinove

grančice ulaze u masovniju upotrebu oko osamdesetih godina

kada ih iz Dalmacije naručuju institucije koje se bave misio-

narskim radom. Iz ovih institucija u župe se šalju maslinove

grančice koje prije blagoslova vjernici uzimaju ostavljajući do-

brovoljne priloge za potrebe misionara. Upotreba blagoslov-

ljenih grančica na Cvjetnicu pokazuje svu složenost, ali je i je-

dan od najboljih oglednih primjera, preklapanja crkvenih ob-

reda i folklornih običaja naroda. Naime, snaga blagoslovljenih

grančica dolazi od blagoslovne molitve, ali i samog donošenja

u crkvu kao sveto mjesto. Puk ih čuva u kući, gospodarskim

objektima osobito pri vremenskim nepogodama. Danas se vje-

ra u moć blagoslovljenih grančica mijenja. Sve manje se koristi

u zaštiti kod grmljavine i nosi u polje, ali redovito se ostavlja

zataknuta za križ ili sliku nekog sveca. Vjera u zaštitu koju

pruža blagoslovljeni predmet i dalje je veoma živa.

Pripremila:

Snježana Krčelić-

Savić