Click here to load reader

Uskrs - Prilog Svjetla riječi za Uskrs 2010

  • View
    162

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Svjetlo riječi, Uskrs 2010.

Text of Uskrs - Prilog Svjetla riječi za Uskrs 2010

U Isusovoj muci i smrti Bog se inio potpuno nemonim pred zlom koje moe uiniti ovjek, a sada se pokazao jaim i od smrtiPie: Domagoj RUNJE

Isusov Veliki tjedanmoe se rekonstruirati od dana do dana, a posljednja no i posljednji dan gotovo od sata do sata. Zato je to veliki tjedan, velika no i veliki dan, a dogaaji su slijedili otprilike ovako. Ulazak u Jeruzalem. Prvoga dana svoga posljednjeg tjedna Isus sveano ulazi u Jeruzalem. Do tada je djelovao u Galileji. S dvanaestoricom svojih poimence izabranih uenika obilazio je selima i gradovima. Propovijedao je Boje kraljevstvo i pozivao ljude da se obrate i vjeruju evanelju. Subotom je odlazio u sinagogu i ondje nauavao. Ozdravljao je bolesnike, izgonio zloduhe, oivljavao mrtvace, ali i bjeao u osamu. ak je vie puta onima koje je izlijeio zabranjivao

ok je za najvei dio Isusova ivota kronologija nesigurna i tek se kombinirajui razliite podatke moe doi do pribline rekonstrukcije slijeda dogaaja, njegov posljednji tjedan

D

Ivo DULI, Isusa polau u grob

travanj 2010.

Svjetlo rijei

45

da ikome ita kazuju. Moda zato jer je u svemu tome postojala opasnost da ga ljudi pogreno shvate, i da sliku o njemu zatvore u okvir povrnog zadovoljenja svojih prolaznih potreba. Ipak, u Jeruzalem ulazi otvoreno i sveano kao kralj mira koji na magaretu jai prostrtim putom, a narod mu oduevljeno klie i mae cvijeem i zelenim granama. Izgleda kao da je sav svijet za Isusa. No, jo dok je djelovao u Galileji, identificirali su se i njegovi protivnici. Bili su to listom pismoznanci, farizeji, sveeniki glavari i starjeine. Zamjerali su Isusu to kri subotu jer je i na taj dan ozdravljao bolesnike i izgonio zloduhe. Nije se drao svih predaja koje su nalagale razna obredna pranja i tomu slino, a usto nije pokazivao nimalo sklonosti da se tuinskoj rimskoj vlasti odupre silom. Tek pojedinci meu tim narodnim voama istiu se kao oni koji su u Isusu prepoznali kraljevstvo koje su iekivali. Ostali su traili kako da ga uklone. Na putu prema Jeruzalemu Isus je svojim uenicima o tome vie puta otvoreno progovorio. Nauavanje u hramu. Sljedeih nekoliko dana nakon svoga sveanog ulaska u Jeruzalem Isus u pratnji svojih uenika svakodnevno nauava u hramu. Odsjeli su u oblinjem mjestu Betaniji (vjerojatno kod Isusova prijatelja Lazara) i svako jutro odlaze u jeruzalemski hram. Ovdje je Isus prvoga dana napravio i jedan pravi incident. Prije nego je poeo nauavati, hram je oistio. Rastjerao je trgovce i mjenjae novca, koji su od Doma molitve napravili pilju razbojniku. No, glavari su u toj prorokoj gesti vidjeli opasnost i pomalo se poinje ostvarivati ono to je Isus ponavljao svojim uenicima na putu iz Galileje: Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin ovjeji bit e predan glavarima sveenikim i pismoznancima. Osudit e ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbievat e ga, ubit e ga, ali on e nakon tri dana ustati (Mk 10,33-34). Tako, dok Isus nauava u hramu, pismoznanci i sveeniki glavari trae zgodu kako da ga uhvate i pogube. Bilo bi najlake kad bi Isus izustio neto to zasluuje smrt. Postavljaju pitanja: odakle mu vlast?; treba li plaati caru porez?; ima li uskrsnua mrtvih?; koja je najvea zapovijed u zakonu? itd. No, ne uspijevaju nai nita to bi im olakalo posao. Na koncu, nalaze saveznika u jednome od Dvanaestorice, Judi Ikariotskom, iz ijega ivota s Isusom i ostalim uenicima do ovoga trenutka nije zabiljeen ni jedan znaajan detalj. Ne znamo nita o tome kako je on46Svjetlo rijei travanj 2010.

elimir JANE, Oplakivanje Krista

doivljavao i shvaao sve ono to je Isus inio i govorio u Galileji i u Jeruzalemu. Moda Isus nije ispunio njegova oekivanja? U kojem se trenutku razoarao? Mnoga pitanja ostaju otvorena, ali znamo da se u jednom trenutku Juda pokazao voljnim da za trideset srebrnjaka pomogne glavarima Isusa uhvatiti. No, prije nego bude izdan i uhien, Isus e sa svojim uenicima blagovati posljednju veeru. Posljednja veera. Svoje posljednje sate prije uhienja i odvoenja na suenje Isus provodi sa svojih dvanaest uenika. Zajedno blaguju pashalnu veeru u sveano pripremljenoj blagovaonici. Nakon svega to e se ubrzo dogoditi ta e veera i ubudue ostati model njihova sastajanja. Sada, dok jo sjede za stolom, Isus im unaprijed govori kako e se svi oni te iste noi ponijeti prema njemu. Juda e ga izdati, Petar zatajiti, svi se razbjeati. Ali, kad uskrsne, on e opet ii pred njima u Galileju i bit e ponovno zajedno. Uenici na sve to reagiraju s nevjericom i uenjem. K tomu, na samoj veeri dogaa se jo neto udesno. Zajedno s navjetajem izdaje, zataje, muke, smrti i uskrsnua dogaa se in u kojemu Isus uenicima ve tada dariva svoju stalnu prisutnost. Isus

uzima kruh i kae ovo je moje tijelo, a onda vino i kae ovo je moja krv, te daje svojim uenicima da jedu i piju. Nadalje tako trebaju initi sami uenici, njemu na spomen. Premda uenici jo sve ne razumiju, u tome kruhu i vinu Isus ih povezuje sa sobom i dri ih ujedinjene meusobno. Ali, da bi istinski imali dijela s Isusom, uenici moraju uiniti jo neto: dopustiti Isusu da im opere noge, a onda i oni sami tako initi jedan drugomu. Zapovijed vam novu dajem, kae im Isus, Ljubite jedni druge; kao to sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge (Iv 13,34). I prati jedan drugomu noge trebaju initi njemu na spomen. Molitva u Maslinskom vrtu. Ubrzo nakon sveane veere, na kojoj zajednitvo izmeu Isusa i njegovih uenika kao da dosee vrhunac, dolazi do nagloga prekida. Pokazuje se da uenici jo nisu sposobni za potpuno zajednitvo s onim koji se predaje u ruke ljudima (Mk 9,31). Nakon to su otpjevali hvalospjeve i uputili se na Maslinsku goru, Isus sve vie ostaje usamljen i ostavljen. Petar, Jakov i Ivan, trojica uenika koji su Isusu bili posebno bliski, spavaju dok se on moli Ocu da ga mimoie gorka aa koju e uskoro morati popiti. Evanelist Luka biljei da

mu se ukazao aneo s neba, koji ga je ohrabrio, ali je njegov znoj svejedno kapao na zemlju kao kaplje krvi (Lk 22,43-44). Isus se obraa Ocu rijeima tebi je sve mogue, ali u onome to slijedi kao da se pokazuje potpuna Boja nemo. Dolazi Juda sa straarima, izdajniki ga poljubi, a ostali se uenici razbjeae. Isus je predan u ruke neprijateljima i ostaje sam. Poinje namjeteni proces u kojemu Isus na potresan nain doivljava to znai biti predan podlosti, zloi, mrnji i okrutnosti ljudi. Suenje. Pred idovskim velikim vijeem iznesene su optube vjerske naravi: Mi smo ga uli govoriti: Ja u razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni! (Mk 14,58; usp. Iv 2,19), a pred rimskim namjesnikom Pilatom politike: Ovoga naosmo kako zavodi na narod i zabranjuje davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj (Lk 23,2). Pilat zna da su optube lane, ali se na kraju ipak ne ponaa dosljedno svome uvjerenju. Podlijee ucjeni i predaje nevina ovjeka da se razapne. Onaj isti narod koji je pred koji dan Isusu oduevljeno klicao, sada je izmanipuliran i opredjeljuje se za junaka ubojicu imenom Baraba. Isusa pak preputaju rimskim vojnicima i oni se okrutno zabavljaju sa svojom rtvom. Ismijavaju ga, biuju, na glavu mu stavljaju trnovu krunu, a na lea tovare kri i vode do mjesta gdje e biti razapet.

U meuvremenu Juda se u oaju objesio, a Petar u strahu Isusa triput zanijekao. Raspee i smrt. Kad je Isus nosei kri s drugom dvojicom nepoznatih osuenika stigao na mjesto zvano Golgota, vojnici su mu svukli odjeu i podijelili je meu sobom. Zatim su ga pribili na kri. Nakon njihova okrutnog ismijavanja goloruka ovjeka, rije opet preuzimaju otprije poznati Isusovi protivnici: pismoznanci, starjeine i sveeniki glavari. Pozivaju ga da sie s kria i tako pokae svoju mo. Ako to uini, spremni su mu povjerovati. Ako je od Boga, neka ga Bog sad izbavi. Rugaju mu se i sluajni prolaznici. ini to ak i jedan od razbojnika koji su s njime razapeti, dok drugi pokazuje gotovo nevjerojatno pouzdanje u nepravedno osuenog Isusa i njegovo kraljevstvo. Za nagradu Isus mu jo istoga dana obeava mjesto sa sobom u raju. No, dok jo visi na kriu, izgleda da trijumfiraju razorne sile. Isusovo propovijedanje kraljevstva Bojeg izgleda promaeno, a prepustiti se Bojemu vodstvu besmisleno. Raspeti Isus na kriu kao da bolno dokazuje koliko je zlo jae od dobra i smrt od ivota. U Isusovu se kriu pokazuje kako je ovjekova destruktivna mo gotovo neograniena. ovjek moe sve razoriti, sve unititi, sve ubiti. To je ono u emu je ovjek najmoniji. A Bog kao da je pred tim zlom nemoan. Ili ga se moda to nita ne tie? Ili ga moda uope nema? Sam Isus na kriu vapi: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? (Mk 15,34). No, upravo taj krik naputenosti otkriva nam gdje je Bog u svemu tome to se dogaa. Ondje gdje se ini nepravda i nasilje, gdje se ubija, rui i unitava, Bog nema nita s onima koji takvo to ine. Ondje je on prisutan samo u vapaju nevinih patnika i njihovu potpunu predanju u Boje ruke. Stoga Isus na kriu izgovara i ove rijei: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine (Lk 23,34) i na kraju: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23,46). Izdahnuo je i od toga trenutka iz ljudskih je ruku predan u ruke Boje. Ljudi su ga mogli jo samo skinuti s kria i poloiti u grob. I tu mo ljudskih ruku prestaje. Pod kriem. Kako se opis Isusove muke i smrti pribliava kraju, sve vie u prvi plan izbija grupa ena za koje odjednom saznajemo da su ga pratile cijelim putom iz Galileje. U Isusovoj muci u kojoj trijumfira ljudska destruktivna mo, one su slika jedne druge ljudskosti. Nemone

da ita uine kako bi zaustavile zaigrano kolo zla, ine ono najvie to mogu. Prate Isusa do kraja i plau. Meu enama je i Isusova majka Marija. Ona stoji pod kriem i ne progovara ni rijei. Uz nju je Isusov ljubljeni uenik, jedini od Dvanaestorice koji ga je dopratio do kria, i Isus ih povjerava jedno drugome. Pogreb. Nakon to je umro, Isusa s kria skida do ovoga trenutka nepoznati Josip iz Arimateje, idovski vijenik, ovjek estit i pravedan. Dosada je u strahu pratio Isusa kriomice, a sada se odvaio pred svima uiniti Isusu posljednje djelo milosra. Poloio je Isusa u novi grob u vrtu blizu mjesta gdje je bio razapet. A ene su stajale i gledale u grob. Izlazak iz groba. Treega dana poslije Isusove smrti, a prvoga u tjednu, nakon to su obdrale subotu, ene koje su bile pod Isusovim kriem dolaze na grob da bi pomazale njegovo mrtvo tijelo. I nakon njegove smrti one ele biti zajedno s njime. No, u tome im je potrebna pomo. Putem se pitaju tko e im odvaliti teki kamen s grobnih vrata. Odgovor ih eka. Kamen je odvaljen, a iz groba uju poruku: to traite ivoga meu mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je jo bio u Galileji: Treba da Sin ovjeji bude predan u ruke grenika, i raspet, i trei dan da ustane (Lk 24,5-9). Isus nije siao s kria, ali je iziao iz groba. Smrt na kriu izgledala je kao dokaz da su sve njegove rijei i djela samo iluzija. A sad se pokazalo da je iza svega to je inio i govorio stajao Bog. U Isusovoj muci i smrti Bog se inio potpuno nemonim pred zlom koje moe uiniti ovjek, a sada se pokazao jaim i od smrti. Bog, za kojega se za vrijeme Isusove muke i smrti inilo da ga nema, pokazao se kao besmrtni ivot. Vjerno ii za Isusom sve do njegove smrti na kriu izgledalo je kao posljednje oplakivanje propalih nada, a sada biti s Isusom znai biti u zajednitvu s onim koji je pobijedio smrt. ene i uenici duboko su potreseni.travanj 2010. Svjetlo rijei

Vladimir BLAANOVI, ene na grobu

47

Exultet: hvalospjev uskrsnoj svijeciTekstovi hvalospjeva naglaavaju da je Bog stvoritelj prve svjetlosti, te da je svjetlost uskrsne noi novo stvorenje (svjetlost)Pie: Anto KOVAI cijeloj liturgijskoj godini po bogatstvu simbolike, teini sadraja i ljepoti obreda posebno se izdvaja Veliki tjedan s proslavom Uskrsa. U Velikom tjednu glavnina vjernikog sadraja zgusnuta je u tri posljednja dana, u Svetom trodnevlju, a u njima pak vrhunac predstavlja veer Velike subote, uskrsno bdijenje. Obredi uskrsnog bdijenja sastoje se od etiri dijela: slube svjetla, slube rijei, krsne slube i euharistijske slube. Sluba svjetla ima svoje podrijetlo u obredu veernjeg paljenja svjetiljke (ritus lucernalis) uobiajenom jo u davnim vremenima. Taj obred, koji svoj uzor ima u idovskoj i antikoj kulturi, zbog svoje simbolike povezane s teologijom Uskrsa, upravo je u obredima uskrsnog bdijenja doivio svoj najsveaniji oblik. Poeci obreda slube svjetla su vjerojatno u Jeruzalemu krajem V. stoljea, kada se ustalio obiaj da uskrsno bdijenje zapone procesijom u kojoj je biskup nosio zapaljenu svijeu, a od nje su se poslije palile sve ostale svijee. Liturgijski obred paljenja svijee zasigurno je istonog podrijetla, odakle je doao i u Galiju i panjolsku, ije su negdanje galikanska i mozarapska liturgija po strukturi vrlo bliske istonoj. Sluba svjetla danas zapoinje blagoslovom vatre zapaljene izvan crkve (ra48Svjetlo rijei travanj 2010.

U

zlozi smjetaja izvan crkve su praktini, izbjegavanje dima i poara). Uskrsna svijea se uie tom vatrom i u procesiji nosi kroz crkvu u kojoj su ugaena svjetla, pri emu sveenik ili akon triput zapjevaju Svjetlo Kristovo, na to narod odgovara Bogu hvala. Nakon toga se pale svjetla i slijedi pjevanje hvalospjeva uskrsnoj svijei, koji se po njegovoj poetnoj latinskoj rijei naziva Exultet. Autor ovoga hvalospjeva je nepoznat. Ve svjedoanstva iz IV. stoljea govore nam da je akon u to vrijeme na Veliku subotu pjevao hvalospjev svijei. Sigurno je da je ta pjesma obogaena obiljem teolokih misli dvojice najveih zapadnih Otaca, sv. Ambrozija i sv. Augustina, a djelomino je nadahnuta na jo starijim hvalbenim tekstovima, u kojima se zamjeuje utjecaj idovske teologije i liturgije Pashe. Tekst pohvale svijei imao je svoj razvojni put. U prvom razdoblju razvoja akoni su bili zadueni za to da se pobrinu za tekst pohvale, ravnajui se prema shemi ustaljenoj predajom. Ti tekstovi su u razliitim improvizacijama znali biti odve kieni te bi ponekad imali i dijelove koji su s liturgijom nespojivi. Dananji oblik hvalospjeva Exultet nastao je vjerojatno poetkom VII. stoljea u galskom liturgijskom podruju. Prvi put se spominje u sakramentaru iz Bobbija, a potom u dva galska misala. Odande je preao u Hadrijanov sakramentar, a zatim odande u rimske misale od XII. stoljea do danas. Razliite verzije hvalospjeva Exultet imaju nekoliko zajednikih osobina. Sve one u svom pjesnikom obliku sadre otaku teologiju Pashe i svi ti tekstovi sadre pet glavnih tema. - Tekstovi hvalospjeva naglaavaju da je Bog stvoritelj prve svjetlosti, te da je svjetlost uskrsne noi novo stvorenje (svjetlost). Ta nova svjetlost rastjeruje no grijeha. Kristovo se uskrsnue us-

poreuje sa stvaranjem svjetla u prvom stvaranju. Ono je, dakle, svjetlo drugoga, novoga stvaranja. Zato su mu kozmike pojave svjetla simbol. S tim u vezi je i simbolika proljea u teologiji Otaca: uskrsnue u proljee znai i novo stvaranje proljee je ponovljeno djetinjstvo godine, a ovjeanstvo ima novo djetinjstvo po Kristovu uskrsnuu. Prvo stvaranje je usmjereno prema drugom i zajedno tvore jedno Boje djelo. - Kristova Pasha usporeuje se s dogaajem izlaska izraelskog naroda iz egipat-

skog ropstva u Starom zavjetu. Ona znai novi, definitivni izlazak naroda Bojega iz ropstva grijeha u slobodu djece Boje. Kao to je u Starome zavjetu Boji narod u Izlasku vodio stup od ognja, tako u Novom zavjetu Kristov narod vodi stup to je uskrsna svijea. - Simbolika svjetla izraena uskrsnom svijeom ima i oit eshatoloki smisao, koji je izraen u slici djevica to sa svjetiljkama ekaju zarunika. Uskrsna svijea je, dakle, svjetiljka Crkve to bdije i oekuje Kristov dolazak. - U svim pohvalama izgaranje svijee shvaa se kao rtva, kao prinos. Prinos svjetla za koje je reeno da je simbol Krista Uskrsnuloga. U svjetlu svijee simboliziran je Krist, a u prinosu toga svjetla njegova rtvena smrt. - Daljnja znaajna tema svih pohvala je simbolizam pela. Glavna, svima zajednika ideja, jest djevianstvo pela: svijea je djevianski plod pela, zato je prikladna da bude simbol Krista, nevinog i istog. No, istiu se i ostale vrline pela: one su u gradnji saa umijeem nadvisile ovjeka, one se istiu velikom marljivou od samog proljea. U hvalospjevu uskrsnoj svijei sadrana je, dakle, na pjesniki nain izraena, otaka teologija Pashe. Kao to su oci, na

stvaranju novog svjetla, toliko je sveobuhvatan i tajnovit, da u njemu i Adamov grijeh ima svoj smisao: O, zaista potrebna Adamova grijeha, to ga smrt Kristova uniti. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja. Na kraju bi trebalo rei neto i o melodiji ovoga hvalospjeva. O tome ne moemo mnogo kazati iz dva razloga: s jedne strane, nemamo gotovo nikakvih podataka o nastanku i razvoju ove melodije, s druge strane, glazba nije kao tekst: budui da je apstraktna, njezino ralanjivanje i analiza najveoj veini ljudi je suhoparna i dosadna. Ali zato neposredni doivljaj ove melodije (ukoliko je izvodi dobar pjeva), jest neto nezamjenjivo, i u spoju sa simbolikom teksta ini ovaj hvalospjev uistinu jedinstvenim. Openito se smatra da je Exultet jedna od najljepih gregorijanskih melodija, i jedna od najljepih melodija uope. Znamo da je veoma stara i da je nastala na osnovi melodije prefacije, njezinom doradom, ukraavanjem i improvizacijom. Nekada je postojao obiaj da se Exultet pjeva s posebno ukraenog svitka koji se pjevajui postepeno odmotavao i sputao preko ambona. Exultet pjeva akon ili sveenik, a u sluaju potrebe moe i civil. Budui da

Uz Veliki petakPOSTOJI NETO SVEPRISUTNO, O emu svaki ovjek ima osobno iskustvo i iz tog iskustva se stvara njegov odnos prema samom sebi i drugima. Mada tako blisko, ovjeka unaprijed ispunjava tjeskobom i neizostavnim pitanjem: Zato se sve to dogaa upravo meni?, bez obzira radilo se o sasvim sitnim, za druge moda beznaajnim, ili patnjama itavih naroda, koje se po veliini gotovo mogu mjeriti s Kristovom patnjom. Svi smo svjedoci da dan-danas postoje ljudi-neljudi koji gaze gvozdenim cokulama iza ijih tragova ostaju prazna prostranstva. Oni mirne due (a imaju li je?) pljuju, kamenuju i propinju sve koji od kamena, ili ludosti, nisu sazdani poput njih. I danas Krist suzu pustiti moe zbog svjetine koja uzdie i u kal baca, jer u kalu je ponikla i obikla. I danas Krist suzu ima pustiti zbog nas, nevrijednih i nevjernih. Ljudska zloba moe biti pregolema. I patnja pravednika. Kristalno otre iskrice zabadaju se poput legionarova koplja i seu sve do srca i stvaraju potmulu bol. Ta je patnja zbog ostavljenosti od svijeta, od ideala. A ima pravednika koji bol svijeta nose u sebi golemu. Ima majki koje krotkou i poniznou svojom nebu streme, majki ije blage due lomi teka bol za svojim roenim, za svojim domom i svojom domovinom. Majke su te, poput Marije, u svome bolu toliko bliske Kristu, Kristu ija patnja izbavlja cio svijet. Svaki ovjek moe birati i izabrati. Sam Bog mu je dao to pravo, za njega je izdahnuo. ovjeku ostaje izbor: u zlo, moda ak najgori zloin, ili na put spasenja. Stvarnost i svakodnevnica nas potiu pa razmiljamo vrijede li uope poniznost i patnja kada se ini da pobjeuje zlo, i u ovjeku i u svijetu. Da nije Krista, moda bi se moglo i sumnjati. Ovako znamo pravednom srcu mora doi izbavljenje. I zato se na Veliki petak podsjetimo kria, jer on je simbol svekolike patnje, patnje i ovjeka i Boga. Ali i nade u konanu pobjedu, u uskrsnue.Leona SABOLEKtravanj 2010. Svjetlo rijei

U hvalospjevu uskrsnoj svijei sadrana je, dakle, na pjesniki nain izraena, otaka teologija Pashe. Kao to su oci, na primjer u opisivanju proljea, posezali za latinskim klasicima, tako su i sastavljai pohvala uzimali sve ono to im je moglo sluiti u slaganju to skladnijeg teksta pohvale svijei, koji je tematski tradicijom ve bio odreenprimjer u opisivanju proljea, posezali za latinskim klasicima, tako su i sastavljai pohvala uzimali sve ono to im je moglo sluiti u slaganju to skladnijeg teksta pohvale svijei, koji je tematski tradicijom ve bio odreen. Nije zato udno to se u opisu i pohvalama pela nalazi poneka itava Vergilijeva reenica. U izlaganju smisla hvalospjeva Exultet ne treba zaboraviti jo jedan detalj. U tekstu hvalospjeva ima i odreenog misticizma. Naime, misterij Bojeg spasenja, izraen u simbolici svijee, to jest u se radi o zaista vanom liturgijskom trenutku, simbolinom i dubokom tekstu, te osobito lijepoj (ali dugoj i za izvoenje zahtjevnoj) melodiji, Exultet se mora (kao i organizacija cijelog obreda Velike subote) posebno brino pripremiti. Exultet treba povjeriti to boljem pjevau. I pored eventualne dobre organizacije i dobrog pjevanja, zbog same duine obreda postoji opasnost loeg doivljaja. Zato liturgija uskrsnog bdijenja zahtijeva od svih pojedinaca koji sudjeluju veu unutarnju raspoloivost.

49

Zvonko BENKOVI PUT

Kad umrem Spalite me u srcu I prospite moj pepeo Vjetrovima monim Kroz ume Kiama plavim po poljima Tako u pepelom Kad rukama ne mogu Svijet da zagrlimBranko SBUTEGA (1970)

O, zaista blaeneUskrsna liturgija poziva nas da zaronimo u more njezinih simbola i obreda, koji viu glasnije i ljepe od bilo koje rijeiPie: Danimir PEZER pripovijetci Mali princ lisica kae malom princu: Trebaju nam obredi. A onda mali princ nju pita: to je to obred? To je ono to ini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan sat od drugih sati. Kod mojih lovaca, na primjer, postoji jedan obred. Oni etvrtkom pleu sa seoskim djevojkama. etvrtak, je dakle, divan dan! Idem u etnju ak do vinograda. Kad bi lovci plesali kad im padne na pamet, svi bi dani sliili jedan drugome i ja ne bih uope imala odmora, odgovori lisica. U ovom kratkom dijalogu lisica je izrekla veliku istinu, istinu o ovjekovoj potrebi za obredima. Da bi ivjeli zajedno, ljudi imaju potrebu za vrijednostima i obredima koji ih povezuju i uvruju njihove veze. Obredi diraju nau osjeajnost i razum. A da bi u nama izazvali osjeaje, nuno moraju imati estetski ton, koji je razliit u razliitim vremenima i kulturama. Osim to ugodno djeluju na nae osjeaje simboli kojima se sluimo u obredima tjeraju nas i da mislimo (Paul Ricoeur). Ova osobina obrednog, simbolikog govora je vrlo vana danas, kad se gotovo zaboravilo da je ovjek i mislee bie (animal rationale), a ne samo osjeajno. Antropolozi kau da je itav ljudski ivot proet obredima i svrstavaju ih u nekoliko skupina. Tako govore o profanim obredima (dan dravnosti, sportska slavlja), religioznim (sakramenti, hodoaa, svetkovine, post), svagdanjim (obred ispijanja kave, udvaranja), neurotinim, magijskim. Francuski filozof Masson Oursel kae da su ljudskom ivotu obredi vani kao to su u ivotinj52Svjetlo rijei travanj 2010.

U

skom instinkti. I kvaliteta ivota ogleda se u ljepoti njegovih obreda. Rije obred dolazi od indoeuropske rijei rtam, to znai kozmiki poredak. Od kozmikog znaenja obreda dolazi i religiozno znaenje. Tako obred oznaava radnju koja se ponavlja po ustaljenom pravilu, kao to je protok rijeke ili izlazak sunca. Od istog korijena rtam dolaze i rijei ars (umjetnost), rivus (rijeka), veritas (istina), aritmetika. Spremamo se za godinju proslavu svetkovine Uskrsnua. U svom govoru na Duhove (Sermo 267) sveti Augustin kae da rije svetkovina (lat. solemnitas) dolazi od rijei solet in anno, to bi znailo dogaaj koji se ponavlja svake godine po obiaju. Jednom je, davno, netko pogreno rekao da je kranstvo religija knjige. I to se ponavlja do danas. Meutim, kranstvo je prije svega religija tijela. Mi vjerujemo da je Rije Boja postala tijelom u Isusu Kristu. I vjerujemo u uskrsnue tijela. I to je temelj nae kranske vjere. Tjelesna je i naa kranska umjetnost i na govor i nai obredi. I nau zajednicu, Crk-

noci!vu, nazivamo Kristovim tijelom. Jo je u ranom kranstvu Tertulijan (160-240) u svom djelu De resurrectione mortuorum zapisao: Caro salutis cardo Tijelo je osovina spasenja. U istom djelu on ovako opisuje povezanost tijela i sakramenata kranske inicijacije: Tijelo se pere da se dua oisti od ljage; tijelo se pomazuje da se dua posveti; tijelo se znamenuje da se tako dua zatiti; tijelo se polaganjem ruku osvjeava da se i dua Duhom osvijetli; tijelo se hrani Kristovim Tijelom i njegovom Krvlju da se i dua Bogom nahrani. Naa vjera u Krista Spasitelja prenosi se i izraava po obredima (sakramentima). Rijei i geste koje se upotrebljavaju u obredu doputaju nevidljivosti vjere i milosti da bude objavljena. Jer otajstvo se moe vidjeti, nije nevidljivo. U ljepoti i jednostavnosti obreda od kojih je sastavljeno

liturgijsko slavlje, Boga moemo naslutiti, kontemplirati, dotaknuti. Stoga je u svakom obredu potrebno voditi rauna o sljedeem: a) to okupljena zajednica moe vidjeti? b) to moe sluati? c) to moe mirisati? d) to moe dodirnuti? e) to u slavlju moe kuati? Zato u pripravi za uskrsno bdijenje ne treba staviti naglasak samo na homiliju (propovijed). Istina je da je u liturgijskom slavlju osjetilo sluha vano, ali svakako ne bi smjelo biti i jedino.

Ni na jedan drugi dan u liturgijskoj godini obredi nisu tako bogati i sveani kao u uskrsnom bdijenju. Kristovo uskrsnue je jedincat dogaaj u povijesti, teko ga je opisati samo rijeima. Zato se Crkva slui svjetlom, pjesmom, vodom, vatrom i drugim simbolima da bi izrazila uskrsnu radost. Obredi uskrsnog bdijenja izranjaju iz tiine i tame. Zapoinju liturgijom svjetla. Prvi simbol koji susreemo u uskrsnoj noi jest oganj, koji e sveenik blagosloviti i na njemu zapaliti uskrsnu svijeu. Karl Rahner kae: Kristovo uskrsnue je kao prva vulkanska erupcija, ona pokazuje da u svijetu ve bukti Boji plamen, koji e svaku stvar nanovo obasjati svojom svjetlou. Ne znam je li ovu usporedbu Rahner uzeo iz liturgije uskrsne noi, ali znam da uskrsni oganj predstavlja prapoelo, oznaava snagu sunca i uarenu nutrinu zemlje. Oganj svijetli, grije, isti. Uskrsna je, pak, svijea simbol uskrslog Krista, koji svijetli u svojoj Crkvi i raspruje tamu grijeha. akon je sveano nosi kroz Crkvu i triput intonira (svaki put za jedan ton vii) poklik Svjetlo Kristovo. Zatim je stavi pokraj ambona. To je njezino prirodno mjesto, jer se i Exultet (hvalospjev) pjeva s ambona. Svijea svijetli dok izgara. Troi se da bismo u njezinu svjetlu bili sposobni gledati. Tako i istinski ivot moe cvjetati samo u darivanju (Mt 10,39). Ako ivimo samo za sebe, nita posebno ne inimo. Na uskrsnoj svijei vjernici e zapaliti svoje svijee. Poslije toga akon e pokaditi svijeu i otpjevati Hvalospjev. Pjevajui hvalospjev, podsjetit e nas na najvanije dogaaje iz povijesti spasenja. Dok akon bude pjevao: Ovo je no kad si neko nae oce sinove Izraelove, izveo iz Egipta i kroz more Crveno po suhu proveo Ovo je no kad je Krist raskinuo okove smrti. Ova uskrsna sveta no niti grijehe, pere krivice, i nevinost palima, a radost tunima, moda e se netko upitati koji smisao ima prisjeati se izlaska iz Egipta u uskrsnoj noi i kako to da je u ovoj noi Krist raskinuo okove smrti? Zar to nije uinio u nekoj davnoj? Liturgijsko slavlje ne zanima se za prolost. Naprotiv, onotravanj 2010. Svjetlo rijei

53

nas trajno pouava da je Bog na djelu danas. Primjer za to jesu spomenuti citati iz velianstvenog hvalospjeva. Ideja koja stoji u pozadini jest da je Bog uvijek isti. Bog koji je uo vapaje idovskog naroda i izveo ga iz egipatskog ropstva i nas danas oslobaa od raznih robovanja. Zato i ima smisla u obredima uskrsne noi prisjeati se tih davnih prolih dogaaja. Jer, obred saima i posadanjuje povijest. Po obredu postajemo suvremenici izlaska iz Egipta i Kristova uskrsnua. Nakon hvalospjeva slijede itanja iz Svetog pisma. Poslije svakog itanja predsjedatelj recitira molitvu. Klju za razumijevanje ovih molitava jest kristoloki, eklezioloki i sakramentalni. Molitve su zabiljeene jo u Gelazijevom sakramentaru i sastavio ih je najvjerojatnije papa Leon Veliki u petom stoljeu. itanja se navjetaju s ambona, koji simbolizira prazni Kristov grob. itanja se navjetaju stojei, jer stojei je stav uskrsni. Evanelist Ivan kae da je Isusov grob bio u vrtu. Zato ako ikad i igdje treba staviti cvijee u crkvi, treba ga staviti pokraj ambona u uskrsnoj noi. Naravno da cvijee treba biti prirodno i svjee, jer je ono simbol Boje rijei koja se sije da bi urodila obilatim plodom. Poslije liturgije rijei slijede krsni obredi. Od ambona se premjetamo do krsnog zdenca, koji upne crkve moraju imati (tako kae Red krtenja). Zato obred krtenja slavimo u uskrsnoj noi? Odgovor na ovo pitanje dao nam je sv. Pavao u svom pismu Rimljanima, koje se uvijek ita u uskrsnoj noi. On kae da smo po krtenju zajedno s Kristom ukopani u smrt i uskrsli na novi ivot. Krtenje nas oslobaa od grijeha i trai da ivimo novim ivotom. Ta novost ivota u Kristu izraava se bijelom haljinom koju krtenik dobiva na krtenju. Krtenje se podjeljuje uranjanjem u vodu ili polijevanjem. Zajedno s vatrom voda je jedan od glavnih simbola uskrsne noi. Ona je izvor ivota, ali ga moe i unititi. U treem itanju u uskrsnoj noi koje je uzeto iz knjige Izlaska, voda Crvenog mora za Izraelce je znaila spas, a za Egipane propast. Voda kao i vatra ima i mo ienja. Dok nas u uskrsnoj noi sveenik bude kropio blagoslovljenom vodom, prisjetit emo se svoga krtenja po kojemu je u nama zapoeo vjeni ivot. U obredu krtenja krtenici e dobiti i svijeu pripaljenu na uskrsnoj svijei. to ima ljepe od mirisa, svjetlosti, toplote i dodira votane svijee? Kad se krste odrasli odmah poslije krtenja54Svjetlo rijei travanj 2010.

podjeljuje im se i sakrament krizme, u kojem primamo darove Duha Svetoga. Sv. Grgur Niki kae kao to je Isusovo utjelovljenje djelo Duha Svetoga tako je i njegovo uskrsnue djelo Duha Svetoga. A Ivan Evanelist nas izvjeuje o posebnom izlijevanju Duha Svetoga na sam dan Isusova uskrsnua (usp. Iv 20,19-23). Stoga, podjeljivanje krizme u uskrsnoj noi i ima svoj duboki smisao. Krizma se podjeljuje polaganjem ruku i mazanjem svetim uljem. Nekada je postojao

i poseban prostor u koje se pomazivalo krizmom. Obino su to bile zasebne kapele blizu krstionice, koje su se nazivale consignatorium ili locus chrismalis. Dakle, u uskrsnoj noi mirisu tamjana, votane svijee pridruuje se i miris svetog ulja. Nekad se novokrtenicima u uskrsnoj noi davalo mlijeko i hrana obeane zemlje. Obredi uskrsne noi zavravaju euharistijskom slubom koja je vrhunac uskrsnih obreda. Euharistiju i moemo slaviti zahvaljujui Kristovu uskrsnuu, jer bez uskrsnua Krist ne bi mogao biti prisutan u sakramentima Crkve. Papa Leon Veliki govorei o povezanosti sakramenata i uskrsnua rekao je: Quod conspicuum erat in Christo transivit in Ecclesiae sacramenta Ono to je bilo vidljivo na Kristu prelo je u sakramente Crkve (Sermo LXXIV, 2). Dakle, u uskrsnoj noi Krista emo susresti u svetim sakramentima. U njima emo ga sluati, gledati, mirisati, dodirnuti, kuati. I po njima emo s Kristom suuskrsnuti. Kao to svakom poslu moemo pristupiti sa simpatijom i antipatijom, tako moemo i liturgiji i njezinim obredima. Uskrsna liturgija poziva nas da zaronimo u more njezinih simbola i obreda, koji viu glasnije i ljepe od bilo koje rijei. I ako ikada moemo osjetiti ljepotu kranstva i kranskih obreda, onda to sigurno moemo osjetiti u uskrsnoj noi.

Uskrsni obicaji katolika u BiHUskrsni obiaji u Bosni i Hercegovini pokazuju osobitosti svojstvene ostalim obiajima vezanim uz crkveni godPie: Zvonko MARTI ajednika osobina svake religije, i bilo kakvoga oblika religioznosti, jest da se unutarnji doivljaj vjere, zajednice i/ili pojedinca, izraava pobonim praksama uz koritenje materijalnih predmeta iz svakodnevnice kome se poslije obavljenog obreda pripisuje boanska mo. Najee ih nazivamo blagoslovljenim predmetima. Osobito su vana znaenja blagoslovljenih predmeta koja im se pridaju kada su u odnosu s temeljnim istinama odreenog vjerskog sustava. Temeljno je uporite kranske objave uskrsnue raspetog, umrlog i pokopanog Isusa. Obiajima povezanim s proslavom Uskrsa poklanja se osobita pozornost jer se vjerski doivljaj temelja kranske vjere konkretizira predmetima i radnjama koje im daju znaenje i povezanost s vjerovanjem u uskrsnue. Naravno, radnje ne moraju uvijek imati svjesno religijski smisao, ali ono to ih odreuje jeste predmnijevana svetost vremena i predmeta koji u tom vremenu iskazuju simboliku povezanost s tajnom vjere. Tako e svi predmeti obojena jaja, blagoslovljeno jelo, ar blagoslovljenog ognja ili neki drugi imati simboliku povezanost s uskrsnuem Isusovim, pa i onda kada je veze veoma teko usposta-

Z

viti. Osobito se to odnosi na vezu Uskrsa s obiajem bojenja jaja. Obiaji o Uskrsu ne mogu se promatrati izolirano od cjelokupnog znaenja korizmeno-uskrsnog vremena osobito izraenog u vrhuncu proslave Vazmenom trodnevlju, od Velikog etvrtka do mise bdijenja na Veliku subotu. Vrijeme priprave kroz cijelu korizmu ima oznaku prolaska kroz ienje duha, due i tijela raznim djelima posta i pokore kako bi se o Uskrsu potpuno razbuktala radost iz oienih srdaca. Zato se stvarno i simboliko ienje kue i okunice, slino onome na istu srijedu, ponavlja i pred Uskrs. Podaci o uskrnjim obiajima Hrvata u BiH razbacani su po raznim etnografskim zapisima. U ovom radu e biti

izneseni parcijalno na osnovu prikupljene grae iz raznih krajeva u Bosni i Hercegovini i koritenja oskudne literature. Poet emo obiajima oko aranja i bojenja jaja. Uglavnom, to je bio enski posao. U krajeve u kojima su ene vjeto obavljale ovaj posao spada Vare i njegova okolica. Po zapisima Mije uljevia iz 1908. navodi se da jaja ara svako sebi, a opet ima ena koje su ba za taj posao odabrane, koje umiju osobito lijepo arati jaja. Jaja ara(ju) enskinje starije i mlae. Napose ara svaka cura sama sobom jaje svome dragom. U nekim je krajevima bio tono odreen dan kada su se morala bojiti jaja, ali nikada prije Velikog etvrtka. Prije upotrebe industrijski proizvedenih boja jaja su se kuhala u ai,travanj 2010. Svjetlo rijei

55

ljuskama od crvenoga luka, cvjetova maslaka ili korijenja nekih biljaka koje su davale razliite tonove ute, crvene, smee i rjee crne boje. Zanimljivost je u nekih krajevima Hercegovine gdje se za dobivanje crvene boje koristila biljka bro (Rubia tinctorum). Ornamenti na jajima dobivani su razliitim tehnikama s voskom gdje se prije bojenja rastopljeni vosak nanosi na jaje posebnim pomagalom koje se u Bosni naziva pisaljka. Bilo je mnogo bezuspjenih pokuaja da se napravi podjela aranih jaja tuaka prema motivima na njima. Spomenuta injenica iz Varea da je djevojka za svoga dragoga bojila jaja o Uskrsu pokazuje i imanentno znaenje jaja u iskazivanja ljubavi. Jaja su se redovito poklanjala djeci. Bilo je i drugaijih obiaja darivanja aranim jajima na Uskrs. Tako je u okolici Kraljeve Sutjeske novi zet prvi puta dolazio u dom svoje supruge i to na sam dan Uskrsa. Kod toga dolaska on bi ostao prenoiti pa se njegov posjet u narodu nazivao dolazak na dva sveca. Zet donosi puncu i punici rakiju zetovau, a punica njemu posebno ara i boji kokoja jaja. Ovaj se posjet obavljao poslije vjenanja o Svijenici Marini (2. veljae). arana jaja su na uskrsno jutro noena i u crkvu gdje su se muki, mlai i stariji, natjecali ije je obojeno jaje tvre. O gotovo turnirskim obiajima svjedoi i danas iva tradicija na Uskrs u upi emerno. Na Veliku se subotu obavljao blagoslov jela i darivanje djece obojenim jajima. U koarici se nosila hrana koja se jela za doruak na uskrsno jutro. Koliina hrane i njezina vrsta razlikovale su se od mjesta do mjesta. U nekim selima u okolici Dervente se u jednu zdjelu stavljao mali okrugli kruh po vrhu premazan umanjkom, zatim sir i kuhana jaja za svakog lana po jedno ili dvoje. Ono to se u ovom kraju obvezno blagoslivljalo bila je sol, ibica, komad suhoga mesa i klip kukuruza. Uglavnom, sva blagoslovljena hrana morala se pojesti, a ostatke hrane davalo se stoci. Lokalni nazivi za hranu koja se blagoslivljala za Uskrs su posveenje, svetenje, posvetilie i slino. Velianstven je doivljaj na Veliku subotu u Boku i Otroj Luci, u okolici Oraja, kada se poslije obreda u liturgiji Vazmenog bdijenja stvori kolona iskrica. Naime, vjernici se po zavretku obreda vraaju kui nosei dio zapaljenog drveta vrbe sa ara blagoslovljenog ognja. To je izraslina na drvetu vrbe i tim arom palila bi se vatra na ognjitu ili kasnije u peima.56Svjetlo rijei travanj 2010.

Blagoslovljena se hrana jela za doruak na uskrsno jutro. U okolici Dervente nije se zapoinjalo jesti dok svi lanovi obitelji ne uzmu malo blagoslovljene soli jer nema jesti dok se svi ne osole. Molitva za blagoslov se obavlja kao i u druge dane. Kod odlaska u crkvu oblaila se nova roba tazetno odijelo. Isti su obiaji poznati i u drugim krajevima, gdje se za istu pojavu koriste razliiti lokalni nazivi, u Rami se kae bureilo se. Naime, smatra se da je dobro obnoviti se i robom na Uskrs, ko i na Boi. Poslije misnog slavlja na Uskrs u crkvenim dvoritima igralo se kolo i muki su pjevali. enama je, kao i inae, bilo zabranjeno pjevati javno sramota je da enskinje pjeva prid crkvom. Nije mi poznato da su Hrvati u BiH igdje imali neko posebno, obredno kolo koje su plesali na Uskrs. Ima obiaja koji nisu iroko rasprostranjeni ni u blioj okolici, ali postoje u nekoliko obitelji u selu Vijaka, u okolici Varea. Radi se o obiaju darivanja djece kojoj zec donese gnijezdo. Roditelji spreme poklone u koaru gnijezdo i sakriju je u oblinji grm ili negdje u okolici kue ili gospodarskih objekata. Djeca na uskrsno jutro odlaze traiti koaru gnijezdo u kojoj su arena jaja, slatkii ili dijelovi odjee. Imajui na umu da su djevojke iz Vijake veoma rano poele raditi kao slukinje kod doseljenih

austrijskih obitelji u 19. stoljeu, one su preuzimale obiaje svojih poslodavaca tako da je ovaj obiaj poznat u obiteljima Leki i Matievi. Do sada mi je poznato da samo u selu Alibegovcima, u Usori, ima uskrsni obiaj ljuljanja. Na Uskrs poslije puke mise na vee pripremljenu ljuljaku sjedaju mukarci i ene, stari i mladi na uskrsnu lilajku. Etnolozi su ovom obiaju pridavali proljetnoagrarni karakter koji bi po analogiji s visokim ljuljanjem bio i zazivanje za vei i bolji rast usjeva i razliitih plodova uz njegovu zabavnu funkciju. Uskrsni obiaji u Bosni i Hercegovini pokazuju osobitosti svojstvene ostalim obiajima vezanim uz crkveni god. Naime, nekada su to bili crkveni blagdani i blagdani cijele zajednice, a manje privatni obiteljski blagdani slavljeni na otvorenom i pokazuju tip drutva i zajednice u kojemu pojedinac i obitelj ive unutar ire lokalne zajednice. Javna okupljanja pred crkvom i u predveerje o akamu negdje u selu bili su nastavak uskrsne svetkovine jednoga mjesta i njegovih stanovnika. Danas se, unato razvoju svih oblika komunikacijskih sredstava, obiajnost povlai u zatvoreni obiteljski i uski prijateljski krug pokazujui promjene u shvaanju zajednikog slavlja, novog poimanja prostora i drutva.