UPRAVO PROCESNO PRAVO (I dio)

1. POJAM I PREDMET UPRAVNOG PROCESNOG PRAVA

Pravni poredak ine:

a) materijalno pravne norme odreuju prava i obaveze subjekata prava, ine materijalno pravo i nalaze se u materijalnim zakonima.Materijalno pravo: ustavno, graansko, krivino, obligaciono, radno, trgovinsko, porodino, nasljedno , upravno pravo;

b) procesno pravne norme ureuju postupak i nain ostvarivanja prava i obaveza, ine procesno pravo i nalaze se u procesnim zakonima.Procesno pravo: graansko procesno, krivino procesno i upravnoprocesno;

Procesno pravo ureuje:

a) pitanje aktivne legitimacije (ko i kada moe pokrenuti postupak)

b) pitanje da li je dravni organ koji pokree postupak duan postupati po slubenoj dunosti (ex officio) ili samo kada se to od njega zahtijeva (ex privato)

Odnos materijalnog i procesnog prava se ogleda u uticaju materijalnog na primjenu procesnog, svrha procesnog prava je ostvarenje materijalnog prava a djelotvornost materijalnog prava uslovljena je procesnim pravom.

Upravno procesno pravo ine: upravni postupak, norme upravnog postupka i upravnog spora, upravni spor (upravno sudski postupak).

Upravni postupak nije sudski postupak (postupak rjeavanja spora), ve postupak priznavanja prava i utvrivanja obaveza.

Upravni spor posebna vrsta sudskog postupka koji se provodi radi utvrivanja zakonitosti upravnog akta izdanog od strane organa uprave ili institucije sa javnim ovlatenjima, reguliran je Zakonom o upravnim sporovima (ZUS)Vrijedi privatna maksima (ex privato), tuitelj je graanin ili pravna osoba koja smatra da joj je upravnim aktom povrijeeno neko pravo, a tueni je organ uprave ili institucija koja je akt donijela.

Upravno procesno pravo je:

a) skup pravnih akata po kojima postupaju organi dravne uprave i pravne osobe s javnim ovlatenjima kada rjeavajui o pojedinanim pravima i obavezama stranaka neposredno primjenjuju zakon (ZUP) u nekoj upravnoj stvari.b) skup pravnih pravila po kojima postupaju sudovi prilikom odluivanja o zakonitosti upravnog akta.

UPP u uem smislu procesnopravne norme koje reguliu postupak odluivanja o upravnoj stvari.Predmet norme koje reguliu upravni postupak (ope ili posebne)

UPP u irem smislu procesnopravne norme koje reguliu postupak upravnog odluivanja.Predmet: postupak odluivanja u upravnim stvarima postupak donoenja podzakonskih akata postupak ocjenjivanja zakonitosti upravnog akta postupak zakljuenja upravnih ugovora postupak vrenja prinudnih upravnih radnji

2. IZVORI UPRAVNOG PROCESNOG PRAVA Ustav BiH nije posvetio neku posebnu panju dravnoj upravi, osim samo naelno Entitetski ustavi sadre odredbe o nadlenosti dravnih organa uprave na osnovu kojih se osigurava njihova organizacija i nain funkcionisanja kao i nain postupanja u svim fazama upravnog postupka.

Slube za upravu svoju djelatnost u upravnom postupku ostvaruju kroz osnovni i najpotpuniji izvor, a to je Zakon o upravnom (ZUP) ili Zakon o opem upravnom postupku.

Upravno procesne norme na nivou BiH sadrane su u Zakonu o opem upravnom postupku

Upravno procesne norme na nivou entiteta sadrane su u:a) FBiH Zakon o upravnom postupku i Zakon o upravnim sporovimab) RS Zakon o optem upravnom postupku i Zakon o upravnim sporovima

c) Upravno procesne norme na nivou BD a BiH sadrane su u Zakonu o upravnom postupku BD a BiH i Zakon o upravnim sporovima BD a BiH

Kompleksna pravna struktura koja se sastoji od 13 ustava na tri razine vlasti odluivanja i esnaest meunarodnih pravnih dokumenata koji se direktno primjenjuju u BiH ne osiguravaju uinkovitost upravnih organa i institucija u ostvarivanju osnovnih i jednakih prava graana na cijelom prostoru BiH

3. NASTANAK I RAZVOJ UPRAVNOG PROCESNOG PRAVA(Ne znam nita o ovome....)

4. POJAM I VRSTE UPRAVNOG POSTUPKA

Upravni postupak skup proceduralnih pravnih pravila koja se primjenjuju u vezi sa rjeavanjem upravnih stvari (odluivanje o pravima i obavezama u pojedinanom sluaju), postupak donoenja rjeenja i upravnih akata.

Vrste upravnog postupka: opti upravni postupak posebni upravni postupci

5. OPI UPRAVNI POSTUPAK

Opti upravni postupak jedinstvena opta pravila upravnog postupanja u procesu donoenja upravnih akata.

Pravila opteg upravnog postupka sadrana su u jednom optem procesnom zakonu Zakonu o upravnom postupku (ZUP)Zajednika su za upravno rjeavanje veine upravnih stvari i podjednako su primjenjiva u svim ili veini upravnih oblasti.

6. POSEBNI UPRAVNI POSTUPCI

Posebni upravni postupci posebna pravila upravnog postupanja u procesu donoenja upravnih akata.

Posebni upravni postupak predstavlja odstupanje od opteg upravnog postupka i regulisan je posebnim zakonima kojima se pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast mogu urediti drugaije nego to su ureena pravilima opteg upravnog postupka (ZUP om)NPR: ZUP propisuje opti rok za albu od 15 dana (od dostavljanja rjeenja), stim da se posebnim zakonom moe propisati da taj rok iznosi 8 dana.

Kada je odreeno pitanje upravnog postupka posebnim zakonom ureeno drugaije u odnosu na opti propis (ZUP) vrijedi pravilo lex specialis derogat legi generali, u tom sluaju se primjenjuje onaj propis koji tu situaciju ureuje na poseban nain, u svim ostalim pitanjima koja nisu ureena posebnim propisom primjenjuju se opta pravila ZUP a, takozvani PRINCIP SUPSIDIJARITETA!

lan 2. ZUP a FBiH Pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom drugaije urediti nego to su ureena optim, ako je to nuno za drugaije postupanje u tim pitanjima, stim da ne mogu biti protivna naelima ovog zakona.

lan 3. ZUP a FBiH U upravnim stvarima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom.

PRINCIP SUPSIDIJARITETA

Za razliku od optih pravila upravnog postupka koja su sadrana u ZUP u, posebna pravila upravnog postupka propisuju se u sklopu materijalnih zakona kojima se ureuje odreena upravna materija, NPR: u carinskom zakonu, poreskom zakonu, zakonu o imovinskom osiguranju, zakonu o trgovini, zakonu o graenju itd.

Odredbe postupka u zakonu o penzijskom osiguranju su odredbe posebnog upravnog postupka u odnosu na odredbe ZUP a. Nije suprotno ZUP u da se za odreenu upravnu oblast posebnim zakonom drugaije urede pojedina pitanja upravnog postupka. Poto je postupak za naplatu poreza propisan posebnim zakonom, to se naplata poreza obavlja po odredbama tog zakona. U postupku provoenja komasacije (okrupnjivanje pulveriziranih (usitnjenih) posjeda u svrhu veih poljoprivrednih prihoda) primjenjuju se pravila ZUP a za sve radnje postupka za koje nisu propisana odstupanja Zakonom o korienju poljoprivrednog zemljita.

7. OSNOVNA NAELA UPRAVNOG POSTUPKA

Naela slue da izraze principijelan stav drave kao najire politiko teritorijalne zajednice o vrijednostima njenog dravno pravnog i drutveno politikog ureenja u kojem njegovi subjekti ostvaruju svoja prava i izvravaju obaveze.

Osnovna naela UP:

1. Naelo zakonitosti2. Naelo zatite prava graana i zatite javnog interesa3. Naelo uinkovitosti4. Naelo materijalne istine5. Naelo sasluanja stranke6. Naelo samostalne ocjene dokaza7. Naelo samostalnosti u rjeavanju8. Naelo dvostepenosti postupka ili pravo albe9. Naelo pravosnanosti10. Naelo ekonominosti postupka11. Naelo dunosti pomaganja neuke stranke12. Naelo upotrebe jezika

8. NAELO ZAKONITOSTI UPRAVNOG POSTUPKA

Naelo zakonitosti znai da upravni organi kada postupaju u upravnim stvarima imaju dunost svoje odluke donositi na osnovu zakona i drugih propisa u skladu sa zakonom.

Zakonitost u materijalnom smislu podrazumijeva obavezu organa dravne uprave i institucija koje raspolau javnim ovlatenjima da rjeavaju u upravnim stvarima na osnovu zakona i drugih propisa u skladu sa zakonom. Materijalnim propisima odreena su prava ili obaveze subjekata kao uesnika upravnog postupka pod tano odreenim uvjetima.

Zakonitost u formalnom smislu podrazumijeva da se organi dravne uprave i institucije sa javnim ovlatenjima moraju pridravati pravila upravnog postupka koji su u tom smislu vaei. Ovo naelo dolazi do punog izraaja u potovanju propisa o nadlenosti pravila o postupku, tako da se nezakonito postupanje ispoljava kao krenje naela zakonitosti u situacijama u kojima organ nenadleno postupa ili postupa supretno cilju u kojem je materijalni propis donesen.

9. NAELO ZATITE PRAVA GRAANA I ZATITE JAVNOG INTERES

Ovim naelom titi se stranka kao uesnik u upravnom postupku na nain to joj se omoguava laka zatita i ostvarivanje svojih prava, s tim da ta zatita ne bude na tetu javnog interesa. Ostvarivanje prava graana i zatita javnog interesa podrazumijeva da je uprava duna svojom ukupnom aktivnou i organizacijom svoga rada subjektima kao uesnicima u postupku u najveoj mjeri olakati ostvarivanje svojih prava i pravom zatienih interesa, a da pri tome ne dovede u pitanje opi javni interes.Neovisno o ijim se subjektivnim pravima radi, ona ne mogu imati veu teinu od opeg ili javnog interesa. Javni interes je neodreen pojam koji podrazumijeva interes svih te je kao opi pojam komplementaran dravi.

10. NAELO UINKOVITOSTI

Naelo uinkovitosti jeste naelo koje implicitno proizlazi iz naela zakonitosti i predstavlja puni kvalitet rada i postupanja dravnih upravnih organa i institucija koje raspolau javnim ovlatenjima u to kraem vremenu, a koje je potrebno za rjeavanje upravnih predmeta.

Uinkovitost = hitnost i efikasnost provoenja postupka radi postizanja blagovremenosti.

Naelo uinkovitosti sadri u sebi vremensko odreenje koje ne smije biti na utrb kvalitete upravnog postupanja.Slaba uinkovitost u rjeavanju upravnih predmeta proizlazi iz nepravovremenog preduzimanja pojedinih radnji te naelu uinkovitosti podrazumijeva da se radnje preduzimaju to prije odnosno prije isteka propisanog roka.

Propisani su rokovi po kojima se moe postupati:

30 dana skraeni postupak 60 dana redovni postupak Ako upravni organ ne donese meritornu odluku blagovremeno zbog nepostupanja moe se uloiti alba zbog utnje administracije .Uinkovitost se vee i za kvalitetu upravnog rjeavanja u rokovima i na nain kao to je to postupkom predvieno i uvijek se mora voditi rauna o tome da donesena meritorna odluka bude zakonita.

11. NAELO MATERIJALNE (OBJEKTIVNE) ISTINE

Predstavlja obavezu organa dravne uprave ili institucije koja raspolae javnim ovlatenjima na utvrivanju pravog stanja stvari odnosno saznavanje pune i prave ili materijalne istine, te na okonanju upravnog postupka utvrivanjem injeninog stanja onakvog kakvo ono postoji u stvarnosti.

Upravni postupak je predvidio olakano utvrivanje injenica na osnovu izdavanja uvjerenja o podacima o kojima se vodi slubena evidencija. U vezi sa njima postoji presumpcio iuris da su te evidencije tane pa je utvrivanje injeninog stanja na osnovu njih vrlo jednostavno.

Naelo materijalne istine sadri u sebi istraivaki pristup saznavanja istine s kojim je povezano naelo slobodne ocjene dokaza, npr. neke se injenice utvruju samo na osnovu javnih isprava (dravljanstvo, kolska sprema, prebivalite), a neke na osnovu vjetaenja (zdravstveno stanje, radna sposobnost).Slubeno lice ocjenjuje odluujue dokaze a ovlateno lice uvijek ima pravo izvesti novi dokaz ili dopunsko izvoene izvedenih dokaza.

Odstupanja od materijalne istine odnosno skraeni postupak se provodi samo u zakonom navedenim sluajevima (zahtjevi pravne sigurnosti, potreba zatite javnog interesa isl.)

Pogreno ili nepotpuno utvreno injenino staje dovodi do nezakonitog rjeenja upravnog postupka, takvo rjeenje se moe pobijati albom.Ukoliko je alba osnovana drugostepeni organ je duan upotpuniti postupak i utvrditi pravo stanje stvari ili ako je za stranku povoljnije, ponitit e prvostepeno rjeenje i predmet vratiti prvostepenom organu na ponovni postupak i zakonitu odluku.

Vanredna pravna sredstva protiv nezakonitog rjeenja su mogua: (Ovo nije priao na predavanju)

Ako se sazna za nove injenice i dokaze koji su postojali u vrijeme donoenja konanog rjeenja ako se za njih nije znalo ili se dokazi nisu mogli upotrijebiti a da se za njih znalo, to bi dovelo do drugaijeg rjeenja upravne stvari. Ako je pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje uzrokovano krivinim djelom bilo kojeg uesnika upravnog postupka, upravni postupak se moe ponoviti bez objektivnog roka.

12. NAELO SASLUANJA STRANKE Podrazumijeva da se u upravnom postupku prije donoenja upravnog rjeenja stranci mora dati mogunost da se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su vane za ishod upravnog postupka. Osim u sluaju voenja skraenog postupka stranci se mora pruiti mogunost da se ve u ispitnom postupku izjasni o injenicama koje smatra bitnim.

Stranci se uvijek mora dozvoliti da uestvuje u postupku, utvruje injenice i da izvodi dokaze, stranka se mora oitovati o injenicama i ova obaveza se moe samo zakonom iskljuiti.

Stranka je lice na iji zahtjev se postupak vodi odnosno lice koje radi zatite svojih prava i pravnih interesa uestvuje u postupku pred dravnim organom uprave odnosno slubom za upravu ili institucijom koja raspolae javnim ovlatenjima.

Upravni postupak uvijek pokree organ uprave ili institucija sa javnim ovlatenjima a nikada stranka, stranka samo daje inicijativu organu uprave za pokretanje upravnog postupka.

Stranka ima pravo: ostvariti slobodan pristup svim dokumentima uprave i podacima koje uprava smatra relevantnim razgledati spise i fotokopirat dokumente koje smatra vanim za ostvarivanje svog prava

Unaprijed odricanje od ovog prava nema pravnog uinka, pogotovo u vezi sa odricanjem prava na albu.

13. NAELO SAMOSTALNE OCJENE DOKAZA

Podrazumijeva ovlatenje slubenog lica odnosno rukovodioca da odluuju u upravnom postupku po svom slobodnom uvjerenju. To lice svoju odluku mora zasnovati na savjesnom postupanju u radu na upravnom rjeavanju i briljivom ispitivanju svakih dokaza, kako pojedinano tako i u njihovoj meusobnoj vezi.

Potpuna sloboda ocjene dokaza obavezuje slubeno lica da obrazloi svoju odluku u pogledu vrijednosti njihove dokazne snage, to onemoguava bilo kakvu samovolju koja izlazi iz okvira logikog i objektivnog razmiljanja slubenog lica.

Ocjena dokaza se mora podrobno i temeljito obrazloiti ( zato koje injenice, vezu izmeu dokaza pa tek onda donijeti odluku)

14. NAELO SAMOSTALNOSTI U RJEAVANJU

Ovim naelom osigurava se samostalnost u radu i odluivanju organa javne uprave, bez uplitanja ili bilo kakvih pritisaka sa strane.Organ koji vodi postupak i donosi rjeenje ima potpunu samostalnost, to znai da mu drugi organ ili drugo lice ne moe narediti kako da vodi postupak u konkretnoj urpavnoj stvari odnosno nametne rjeenje koje treba donijeti u tom postupku, suprotno od navedenih dokaza i utvrenih injenica.

Jedino ega se organ treba pridravati jesu pravila postupka i primjenjivanja materijalnog propisa iz razloga koje je duan navesti u rjeenju.

Upravni organ koji vodi postupak ima pravo traiti upute od vieg organa i dobijati PRIJEDLOGE.

15. NAELO DVOSTEPENOSTI POSTUPKA

Pravilo je da je protiv prvostepenih rjeenja alba uvijek dozvoljena osim kada zakon takvu mogunost iskljuuje. Razlozi mogu biti razliiti, bilo da ne postoji vii organ od organa koji je rjeavao u prvostepenom postupku odnosno kada je radi zatite javnog interesa alba iskljuena ili s radi o aktima protiv kojih alba nije doputena kao i iz drugih razloga kada je zakonom propisano da alba nije doputena. U tom sluaju moraju se omoguiti druga sredstva odnosno pokretanje sudskog spora.

Nedoputenost albe predstavlja automatsku izvrnost i u upravnom postupku nema uvijek dvostepenosti.

Naelo dvostepenosti postupka predstavlja vid upravne kontrole upravnih akata (institucionalna kontrola), nakon ega se postupak okonava i iskljuuje mogunost daljnjeg rjeavanja u upravnom postupku. Tada su rjeenja po albi stekla svojstvo konanosti.Protiv drugostepenih rijeenja nije mogue ulagati dalje albu ve samo pokretanje sudskog spora

Odricanje prava na albu unaprijed nije pravno relevantno.

16. NAELO PRAVOSNANOSTI

Naelo pravosnanosti rjeenja jeste procesnopravni institut upravnog prava koji predstavlja pravno svojstvo upravnog akta da se on ne moe mijenjati, niti u upravnom postupku kroz vrenje upravnopravne kontrole (institucionalni nadzor) niti u upravno sudskom postupku (upravni spor). O tom aktu se vie ne moe odluivati, to je imanentno pravnom pravilu ne bis in idem (ne dva puta o istom).

Pravosnano rjeenje znai da se ono ne moe pobijati albom niti se moe tubom pokretati upravni spor, pod uslovom da je stranka stekla neko pravo ili obavezu.

Razlikuje se od konanosti kod koje se samo ne moe izjaviti alba.

Konano rjeenje e postati pravosnano ako se ne pokrene alba u prekluzivnom roku ili ako se okona upravni spor.

Ako pravo na albu nije iskoriteno ne moe se pokrenuti upravni spor.

Pravosnanost moe biti:

Formalna kada nije uloeno pravno sredstvo - protekom roka, zatim kad je uloeno pravno sredstvo pa alba bude odbijena. Materijalna pravosnanost nastupa kada je jednom odlueno u upravnom postupku o upravnoj stvari i o njoj se ne moe opet raspravljati.

Iz ovog proizilazi da ako je stranka rjeenjem stekla odreeno pravo ili joj je nametnuta odreena obaveza i ako je to rjeenje postalo formalno pravosnano ono je i materijalno pravosnano jer se ne moze ponovo o istoj stvari raspravljati.

Svrha pravosnanosti je postizanje pravne sigurnosti i predstavlja osnovu za izvrnost.

17. NAELO EKONOMINOSTI

Naelo ekonominosti postupka podrazumijeva da se upravni postupak od organa javne vlasti mora voditi ekspeditivno bez nepotrebnog odugovlaenja ali ne na utrb drugih pravnih naela, pogotovo ne na utrb materijalne istine.

Ekspeditivno voenje postupka znai sa to manje trokova i gubitka vremena za stranku i druge uesnike postupka.

18. NAELO DUNOSTI POMAGANJA NEUKOJ STRANCI

Znaaj ovog naela sadran je u tome da otkloni mogunost nastanka tete kod stranke zbog nepoznavanja prava koja su joj dana zakonom. Organ koji vodi postupak mora uzeti u obzir neznanje i neukost stranke i drugih lica koja uestvuju u postupku. Slubeno lice u bilo kojoj fazi voenja postupka mora pruiti pomo onim strankama koje oigledno prema ponaanju u postupku, nemaju elementarna znanja, zbog ega bi u odnosu na njih nastupila otklonjiva, a posebno neotklonjiva teta po njihova prava koja imaju u postupku.

Organ ne smije dopustiti da pravo stranke u postupku odnosno pravno sredstvo kojim je to pravo zatieno doe u pitanje zbog neznanja i neukosti stranke.

Istu pomo organ je duan pruiti i drugim strankama (svjedoci, vjetaci, pomagai, zastupnici).

19. NAELO UPOTREBE JEZIKA U UPRAVNOM POSTUPKU

Podrazumijeva omoguavanje ravnopravne upotrebe jezika svih konstitutivnih naroda BiH.

U sluaju kada u postupku uestvuje stranka koja ne poznaje nijedan od slubenih jezika koji su u slubenoj upotrebi na podruju BiH, organ joj je duan omoguiti komunikaciju na jeziku koji ona poznaje angairanjem tumaa.

20. DOPUNSKA NAELA UPRAVNOG POSTUPKA

Ova naela su dopunskog obavezujueg karaktera i u njih spadaju :

1. Naelo oficijelnosti2. Istrano naelo (inkvizicijsko i dispoziciono naelo)3. Naelo pismenosti i usmenosti4. Naelo posrednosti i neposrednosti5. Naelo javnosti6 Naelo koncentracije

21. OFICIJELNO NAELO

Oficijelno naelo znai da organ sam pokree upravi postupak ne ekajui bilo kakvu inicijativu ili bilo iji zahtjev za pokretanje upravnog postupka. Postupak se dakle pokree po slubenoj dunosti ex officio.

Do upravnog postupanja moe doi na osnovu saznanja organa, prikupljenih ili dostavljenih obavjetenja ili informacija, bilo graana ili drugih subjekata.

Znai upravni postupak se uvijek pokree po slubenoj dunosti.

Prema naelu oficijelnosti uvijek organ koji je voditelj postupka pokree upravni postupak, i kad je stranka dala inicijativu opet po naelu oficijelnosti dravni organ pokree postupak, a kad nije stranka dala inicijativu onda svakako po naelu oficijelnosti dravni organ pokree upravni postupak (porezna uprava kad vrsi razrez poreza)

22. PRIVATNO NAELO

Prema naelu privatnosti koje se kombinira sa naelom oficijelnosti, stranka odnosno graanin ili pravno lice daje inicijativu za pokretanje upravnog postupka.

Npr:

Kad se podnese zahtjev za izdavanje graevinske dozvole, taj zahtjev se smatra inicijativom a onda na temelju tog zahtjeva, ovlateno slubeno lice koje vodi upravni postupak donosi rjeenje o pokretanju upravnog postupka ili zakljukom odbacuje taj zahtjev.

Znai naelo privatnosti se sastoji samo od toga da stranka u upravnom postupku (fizika i pravna) lica, samo pokree inicijativu svojim zahtjevom, inicijalnim aktom, a opet ovlateno slubeno lice je to koje donosi rjeenje o pokretanju postupka a onda pokree postupak i donosi posebno rjeenje kada meritorno odluuje o stvari.

23. ISTRANO NAELO

Inkviziciono naelo znai da slubeno lice koje vodi upravni postupak moe u toku cijelog postupka utvrivati injenino stanje i izvoditi dokaze o onim injenicama koje ranije u postupku nisu bile poznate ili nisu bile iznesene odnosno nisu bile utvrene.

Slubeno lice, ako smatra da je to potrebno radi razjanjenja upravne stvari, moe u svakom trenutku za vrijeme trajanja upravnog postupka narediti izvoenje bilo kojeg dokaza, bez obzira je li taj dokaz bio predloen od stranke koja uestvuje u postupku ili nije.

Svrha istranog naela je da se do kraja, pravilno i potpuno utvrde sve injenice.

24. DISPOZICIONO NAELO

Ovo naelo omoguava strankama u upravnom postupku da samostalno odnosno vlastitom inicijativom prikupljaju i upotrebaljavaju dokazni materijal, za koji smatraju da su od utjecaja za rjeenje upravne stvari.

25. NAELO USMENOSTI I PISANOSTI

Ovim naelom omoguava se kontradiktornost, neposrednost i javnost upravnog postupka kao i da se upravni postupak ubrza i pojeftini.

Usmenost dolazi u fazi upravnog postupka za vrijeme odravanja usmene rasprave. Ona ima svrhu da omogui kontradiktornost neposrednim raspravljanjem pred organom koji vodi upravni postupak (postavljanje pitanja od slubenog lica i davanje odgovora od stranke ili drugog uesnika u postupku)

Pisanost se ispoljava prilikom posrednog izvoenja dokaza, pozivanja stranaka, prilikom sainjavanja zapisnika, odluka itd.

26. NAELO NEPOSREDNOSTI I POSREDNOSTI

Naelo neposrednosti znai da isti organ odnosno slubeno lice koje rukovodi postupak a posebno usmenu raspravu, donosi rjeenje na osnovu neposrednog opaanja i utvrivanja injenica.

Naelo posrednosti podrazumijeva da se izvjesne radnje u upravnom postupku obavljaju pred drugim organima odnosno drugim slubenim licima ( izvoenje dokaza itanjem zapisnika, isprava itd.).

27. NAELO JAVNOSTI

Naelo javnosti sastoji se u tome da usmenoj raspravi u postupku mogu prisustvovati lica koja u njemu ne uestvuju odnosno koja nisu vezana za ishod postupka, nezainteresirana lica.

Javnost je ustavna obaveza zbog omoguavanja to ire drutvene kontrole. Uee javnosti predstavlja garanciju za zakonito i nepristrasno odluivanje. Javnou se vri pritisak na dravne organe i ona moe biti iskljuena samo u zakonom odreenim sluajevima.

28. NAELO KONCENTRACIJE

Ovo je naelo zastupljeno u parninom postupku i po njemu stranke su dune izloiti to bre svoj parnini materijal (dokaze, injenice itd.), osim ako nisu bili poznati.

U upravnom postupku ovo naelo nema znaajnu ulogu jer se materijal uvijek moe dopunjavati u toku upravnog postupka.

29. POJAM I ZNAAJ NADLENOSTI U UPRAVNOM POSTUPKU

Nadlenost je ovlatenje (pravo) ali i dunost (obaveza) odreenog organa uprave ili slube za upravu odnosno drugog organa ili organizacije koja ima javna ovlatenja da rijei odreenu upravnu stvar.

Razlikuje se od djelokruga

Djelokrug je pojam iri od nadlenosti, njime se na uopten nain utvruju svi poslovi i zadatci koji predstavljaju djelatnost pojedinih organa u svrhu njihovog razgranienja od poslova i zadataka drugog organa uprave koji se nalazi na istom teritorijalnom nivou.

Znaaj nadlenosti ogleda se u tome:

Nadlenost uvijek mora biti unaprijed odreena i odreuje se materijalnim propisima Organi uprave moraju znati na ta su nadleni kao i slube sa javnim ovlatenjima Osigurava pravnu sigurnost i efikasnost Stranke moraju znati kome e se obratiti za izvravanje svojih prava i obaveza Organi moraju uvijek paziti po slubenoj dunosti na nadlenost u upravnom postupku (tokom cijelog postupka) Organ se ne moe odrei svoje nadlenosti, niti se moe o nadlenosti sporazumijevati sa drugim organima i strankama osim ako je to zakonom drugaije odreeno Norme o nadlenosti su ius cogens odnosno imperativne norme Rjeenje e biti nitavo ako ga je donio stvarno i mjesno nenadlean organ ZUP sadri dopunske odredbe o nadlenosti koje su supsidijarnog karaktera, na njih e se ZUP primjenjivati ako nisu odreene posebnim propisima.

30. VRSTE NADLENOSTI

Nadlenost dijelimo na:

stvarnu mjesnu funkcionalnu

Stvarna nadlenost

Stvarna nadlenost podrazumijeva pravo i dunost jednog organa da iz odreene upravne oblasti ili urpavne materije rjeava upravnu stvar.

Stvarna nadlenost za rjeavanje u upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje odreena upravna oblast ili po propisima kojima se odreuje nadlenost pojedinih organa.

Prema ZUP u:

Federalni organi uprave rjeavaju u prvom stepenu:

u upravnim stvarima iskljuive nadlenosti Federacije zajednike nadlenosti Federacije i kantona koje su federalnim zakonom stavljene u nadlenost tih organa u upravnim stvarima iz nadleznosti kantona koje su zakonom kantona prenesene na federalne organe uprave.

Kantonalni organi uprave rjeavaju u prvom stepenu:

u upravnim stvarima koje su kantonalnim zakonom stavljene u nadlenost kantonalnih organa uprave u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom prenesene na kantonalne organe uprave

Gradske odnosno opinske slube za upravu rjeavaju u prvom stepenu:

u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samouprave koje su statutom grada odnosno opine i propisom gradskog, odnosno opinskog vijea stavljene u nadlenost gradskih odnosno opinskih slubi za upravu u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim zakonom prenesene u nadlenost tih slubi.

Ako propisima nije odreeno koji je organ uprave stvarno nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari, a to se ne moe utvrditi ni po prirodistvari, takva stvar spada u nadlenost organa uprave koji je nadlean za poslove uprave u Federaciji odnosno kantonu, a u gradu i opini sluba koja se odredi propisom gradskog,odnosno opinskog vijea.

Nijedan organ ne moe preuzeti odreenu upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa i sam je rijeiti, osim ako je to zakonom predvieno i pod uvjetima propisanim tim zakonom.

Organ nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari moe samo na osnovu izriitog zakonskog ovlatenja prenijeti rjeavanje u toj stvari na drugi organ.

Stvarna i mjesna nadlenost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa, osim ako je to zakonom drukije odreeno.

Mjesna nadlenost

Predstavlja podruje djelovanja organa za rjeavanje upravne stvari.

Mjesna nadlenost se odreuje po:

Federalnim propisima kojima su ureene federalne jedinice (kantoni) Federacije. Propisima o teritorijalnoj podjeli opina. Propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno po gradskim i opinskim propisima o organizaciji gradskih i opinskih slubi za upravu.

U okviru ovih propisa mjesna nadlenost se odreuje:

1. u stvarima koje se odnose na nepokretnost prema mjestu gdje se nepokretnostnalazi;

2. u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea (drutva),ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedista;

3. u stvarima kojese odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih lica, nadlenost se odreujeprema sjeditu poslovne jedinice;

4. u stvarima koje se odnose na voenje radnje ili na profesionalnu djelatnostpojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odreenom mjestu - premasjeditu radnje, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja;

5. u ostalim stvarima prema prebivalistu stranke. Kad ima vie stranaka, nadlenost se odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalite u Federaciji, nadlenost se odreuje prema mjestu njenog boravita, a ako nema ni boravita prema mjestu njenog posljednjeg prebivalita, odnosnoboravita u Federaciji.

Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po odredbama prema nepokretnostima odnosno prema djelatnosti ona se odreuje prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka.

U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod za voenje postupka nastao na brodu ili u zrakoplovu, mjesna se nadlenost odreuje prema matinoj luci broda, odnosno matinom pristanitu zrakoplova.

Ove odredbe primjenjuju se ako posebnim propisima nije drugaije odreeno.

Ako bi istovremeno bila mjesno nadlena dva ili vie organa, nadlean je onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno nadleni organi mogu sporazumjeti koji e od njih voditi postupak.

Svaki mjesno nadleni organ izvrit e na svom podruju one radnje postupka koje ne trpe odlaganje.

Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadlean zadrava nadlenost i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bio mjesno nadlean drugi organ. Organ koji je pokrenuo postupak moe ustupiti predmet organu koji je prema novim okolnostima postao mjesno nadlean, ako se time znatno olakava postupak, naroito za stranku.

Svaki organ pazi po slubenoj dunosti u toku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadlenost.

Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad po odrenoj upravnoj stvari, postupit e na nain:

Ako organ nije nadlezan za prijem pismenog podneska, odnosno priopenja na zapisnik, slubena osoba ovog organa e upozoriti na to podnosioca i uputiti ga organu nadlenom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak odnosno priopenje na zapisnik primi, slubena osoba je duna primiti takav podnesak, odnosno usmeno priopenje. Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad po takvom podnesku, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci. Kad organ potom dobije podnesak za iji prijem nije nadlean, a poznato mu je koji je organ nadlean za prijem, poslat e podnesak bez odgaanja nadlenom organu, odnosno sudu i o tome e obavijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne moe da utvrdi koji je organ nadlean za rad po podnesku, donijet e bez odlaganja zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci.

Ako je nenadleni organ izvrio neku radnju postupka, nadleni organ kome je stvar ustupljena cijenit e da li e koju od tih radnji ponoviti.

Funkcionalna nadlenost

To je nadlenost pojedinog organa prema funkcijama koje mu se dodjeljuju. Naime jedna upravna stvar se moe s obzirom na razliite faze postupka predavati razliitim organima , tako da dio postupka obavi jedan, a dio drugi organ.

Npr. Kada je jedan organ pozvan za voenje upravnog postupka, drugi za donoenje prvostepenog rjeenja, a trei za rjeavanje po albama.

31. DELEGACIJA I AVOKACIJA NADLENOSTI

Promjena nadlenosti se prema naem zakonodavstvu u BiH mogu vriti samo i iskljuvo na temelju zakona i to u izuzentim situacijama koje zakon kao takve propisuje.

Znai polazei od konstatacije da su stvarna i mjesna nadlenost ureena zakonom i da se njeni organi koji vode upravni postupak odnosno slubena lica ne mogu odrei, ne mogu postupiti po tom principu i ne moe dolaziti do promjene nadlenosti osim kada je to iskljuivo materijalnim propisima uredjeno zakonom kojim se ureuje odreena oblast drutvenih odnosa i kada je to ureeno formalnim propisima odnosno zakonom o upravnom postupku.

U skladu sa ovakvim zakonskim odreenjem samo moze u izuzetnim sutuacijama doi do promjene nadlenosti a ta promjena nadleznosti se vrsi u 3 oblika a to su:

1. Avokacija (supstitucija ili preuzimanje) nadlenosti2. Delegacija (prenoenje) nadlenosti

Avokacija nadlenosti postoji u onim situacijama kada jedan organ nadlean da vodi upravni postupak preuzima od drugog organa odreenu konkretnu upravnu stvar i umjesto njega stupa u taj odnos i meritorno rijeava odreenu konkretnu upravnu stvar.

Substitucija najee postoji i u praksi se deava u hijerarhijskom odnosu organa uprave, odnosu podreenosti i nadreenosti odreenih organa. Ovi organi po pravilu nadzora uvijek mogu preuzeti od nieg organa odreeni predmet i sam ga rijeiti u onim situacijama kada:

nii organ odbija da bezrazlono rijei upravnu stvar odnosno kada bespotrebno odugovlai. kada ne postupa po uputama nadlenog vieg organa uprave koji je po pravu nadzora ili po albenom postupku naloio rijeavanje odreene upravne stvari svojim rijeenjem.

Ovdje su uvjeti za preduzimanje nadlenosti vieg organa od nieg kada nii nepotrebno odugovlai ili nee da rijei upravnu stvar ili kada ne postupa po nalogu vieg organa.

Za razliku od drugih organa u organima uprave postoji strogi hijerarhijski odnos, nii organi su obavezni postupati po uputama viih organa sto znai da vii organi imaju pravo nadzora, kontrole i davanje uputa u skladu sa zakonom kako e se odreene upravne stvari rijeavati.

Znai ovdje imamo situaciju nadreenosti i podreenosti ali ona ne smije zadirati niti u stvarnu niti u mjesnu nadlenost ve za njeno nastupanje moraju se ispuniti odreene pretpostavke koje moraju unaprijed biti ureene u samom zakonu.

Delegacija (delegirati ili ovlastit da u njegovo ime odluuje)

Delegacija je takva promjena nadlenosti kada jedan organ prenosi svoju nadlenost na drugi organ, ona je kao i substitucija dozvoljena samo ako je iskljuivo utvrena u ZUP u.

Najei primjer je za fizika lica kada se odluuje o njihovim pravima i obavezama kada ona promjene prebivalite i boravite i kada vie nisu dostupni organu koji je zapoeo voenje upravnog postupka, bilo po samoj inicijativi tog lica bilo po slubenoj dunosti, zbog njegove nedostupnosti se nalazi na podruju mjesne nadlenosti drugog organa, tada taj organ ustupa odnosno prenosi svoju nadlenost na drugi organ stim to organ kojim se prenosi pravo odluivanja mora biti stvarno nadlezan.

Ne moze se prenijeti rjeavanje odreene upravne stvari, bez obzira na okolnosti koje postoje ako taj organ nije stvarno nadlean, jer se ovdje radi uvijek o prenosu mjesne nadlenosti zbog odreenih okolnosti koje su nastupile tokom samog postupka ili prije pokretanja upravnog postuka odnosno davanja inicijative za pokretanje upravnog postupka.

Sporazumna promjena nadlenosti(Sporazumna promjena nadlenosti nije navedena kao ispitno pitanje, ali ju je profesor na predavanju spomenuo i spominje se u pitanju mjesne nadlenosti i mogue je da ovo gradivo bude na usmenom ispitu u formi podpitanja)

Ona se prema ZUP - u moe izvriti samo izuzetno i to u situacijama kada je jedan organ ve pokrenuo upravni postupak povodom konkretne upravne stvari a i drugi organ je i mjesno i stvarno nadlean za rijeavanje te upravne stvari onda se oni mogu sporazumijeti koji e organ rijeiti tu upravnu stvar svakako vodei rauna o temeljnim naelim kao to su ekonominost efikasnost itd.

Ovdje imamo kod sporazumnog prenosa nadlenosti pozitivnu konkurenciju, oba organa su nadlena za rijeavanje upravne stvari ali u takvim situacijama nadlean je organ koji je prvi pokrenuo postupak stim to se u tim situacijama organi mogu dogovoriti ko e dalje voditi postupak u cilju ekonominosti efikasnosti itd.

32. SUKOB NADLENOSTI

Karakteristika koja proizilazi iz stvarne i mjesne nadlenosti jeste SUKOB NADLENOSTI

Do sukoba nadlenosti izmeu organa koji su nadleni da vode upravni postupak moze doi u dvije situacije: kada dva ili vie organa smatraju da se nadleni da rijeavaju odreenu konkretnu upravnu stvar takozvani pozitivni sukob kada nijedan organ organ ne eli da rijeava odreenu upravnu stvar oglaavajui se nenadlenim odnosno negativni sukob nadlenosti

Dva temeljna sukoba nadlenosti:

POZITIVNI NEGATIVNI

Pozitivni, kada se dva ili vie organa natjeu da rijee konk upravnu stvar.Negativni, kada nijedan organ ne eli da rijeava upravnu stvar odnosno smatra da nije nadlean za nastupanjem u konkretnoj upravnoj stvari.

Kada doe u praksi do sukoba nadlenosti on se moze rijeiti na dva naina:

1.Sam organ ima i pravo i obavezu tj. dunost da kad god posumnja da nije nadlean pokrene postupak za ocijenu te nadlenosti.

Ocjenu nadlenosti uvijek donosi hijerarhijski vii organ uprave.

Ukoliko zakonom nije odreeno koji je to hijerarhijski nadreen organ uprave onda o sukobu nadlenosti odluuje ministarstvo pravde odnosno pravosua i uprave zavisnosti kako se gdje naziva.

2. Isto tako kad se radi o sukobu nadlenosti bilo pozitivne bilo negativne sama stranka kao inicijator postupka uvijek moe podnijeti zahtjev i traiti da se ocijeni da li je odreeni organ nadlean za voenje postupka i odluivanju o zahtjevu stranke.

U praksi su daleko esi negativni sukobi nadlenosti.

Kod pozitivnih sukoba nadlenosti organi se vrlo esto sporazumijevaju i preutno pristaju da onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak da ga on i okona ili se dolazi u takvu situaciju da ti organi ako je potrebno uee od dva ili vie organa u tom postupku donose zajedniko rijeenje ili odreuju organ koji e donijeti rijesenje a zajedniki uestvuju u provoenju upravnog postupka.

Ono to je karakteristino je to da ono to najvie pogaa subjekte upravnog postupka jeste negativni sukob nadlenosti.

Kod pozitivnog sukoba organi su spremni rijeiti upravnu stvar dok je problem tamo gdje je negativni sukob nadlenosti kada nijedan organ ne eli da rijeava meritorno odreenu upravnu stvar i u tim situacijama najese dolazi ili do prebacivanja odgovornosti sa jednog organa na drugi ili do utnje administracije odnosno do nerjeavanja konkretne upravne stvari.

Polazei od sloenog ustrojstva same Federacije i naina rijeavanja upravnih stvari u Federaciji sukobe nadlenosti rijeavaju razliiti organi u zavisnosti od tog ko vodi upravni postupak odnosno kome pripada i stvarna i mjesna nadlenosti da li federalnim ili kantonalnim organima ili opinski slubama odnosno gradskim ili opinskim.

Na nivou FEDERACIJE o sukobu nadlenosti u upravnom postupku odluuju:

Vlada Federacije u sluajevima sukoba nadlenosti:

izmeu federalnih organa uprave, izmeu federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i izmeu federalnih ustanova

Vrhovni sud Federacije u sluajevima sukoba nadlenosti:

izmeu organa uprave dva ili vie kantona izmeu institucija koje imaju javne ovlasti s podruja dva ili vie kantona, kao i sukobe nadlenosti izmeu tih institucija i federalnih organa uprave izmeu federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i federalnih i kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti sukobe nadlenosti u upravnom postupku izmeu vlada dva ili vie kantona, odnosno izmeu Vlade Federacije i vlade kantona

Na nivou KANTONA o sukobu nadlenosti u upravnom postupku odluuju:

Vlada kantona u sluajevima sukoba nadlenosti:

izmeu kantonalnih organa uprave, izmeu kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i izmeu kantonalnih ustanova

Kantonalni sud najvii sud kantona u sluajevima sukoba nadlenosti:

izmeu kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova izmeu opinskih slubi za upravu dvije ili vie opina izmeu institucija koje imaju javne ovlasti s podruja dvije ili vie opina, kao i sukobe nadlenosti izmeu tih institucija i opinskih slubi za upravu izmeu opinskih naelnika dvije ili vie opina, odnosno izmeu opinskog naelnika i vlade kantona

Opinski naelnik u sluajevima sukoba nadlenosti:

izmeu opinskih slubi za upravu, izmeu opinskih slubi za upravu i opinskih ustanova, kao i izmeu opinskih ustanova

Nadlenosti u rijeavanju sukoba nadlenosti imaju i organi izvrne vlasti to su gradonaelnik odnosno opinski naelnik.Ovdje treba znati sljedee da kada je u pitanju grad i sama opina. ne pravi se nikakva razlika izmeu te dvije lokalne jedinice samouprave znai iste su nadlenosti grada kao i opine samo to je grad posebna lokalna jedinica lokalne samouprave po drugim kriterijima.

Znai opinski naelnik rijeava sukobe nadlenosti izmeu gradskih odnosno opinskih slubi za upravu jer ovdje nemamo organe uprave nego slube za uprave a organe uprave imamo tamo gdje postoji ustav kojim se ureuju nadlenosti politiko teritorijalnih jedinica a to znai da postoje na tri nivoa: drava, entiteti, kantoni.

Ono sto se karakterizira kod rijeavanja sukoba nadlenosti odnosi se na Brko distrikt. Inae u Brko distriktu postoji niz specifinosti koje se odnose na organizaciju i ustroj javne vlasti. U Brko ditriktu pa tako i ovdje, sa obzirom da Brko distrikt ima zaokruen sistem vlasti, od zakonodavne, sudske, upravne sa odreenim modifikacijama moe se tvrditi da i on predstvalja jedan entitet odnosno u skladu sa svojim ovlastima skoro ima sva obiljeija entiteta sa tim da nema izvrne vlasti, entiteti imaju predsjednike i zamjenike predsjednika dok to Brko distrikt nema, kao ni kantoni.

U Brko distriktu sukobe nadlenosti rjeava APELACIONA komisija kao poseban organ vlade Brko distrikta. Iz ovoga se odma mogu vidjeti odreeni nedostaci ovakvog ureenja jer ako je vlada ta koja imenuje apelacionu komisiju onda ona uvijek moe vriti snaan uticaj na rad te vlade. Nije problem u tome kada se odluuje o sukobu nadlenosti nego je problem kada se odluuje u drugostepenom upravnom postupku.

Kada rjeava o sukobu nadlenosti organ koji rjeava istovremeno e ponititi rjeenje koje je o upravnoj stvari donio nenadlean organ odnosno ponitit e zakljuak kojim se taj organ proglasio nenadlenim i sa takvom svojom odlukom dostavit e nadlenom organu na rijeavanje. Protiv rijeenja kojim se odluuje o sukobu nadlenosti ne moe se uloiti redovno pravno sredstvo odnosno alba ve se isto moe pobijati samo protiv rijeenja kojim je meritorno odluena konkretna upravna stvar.

Takoer ovdje postoji jedna karakteristika koja se odnosi na to da organ kojem je uskraena nadlenost od strane vieg ima pravo uloiti albu na takvo rijeenje ali samo ako su takvim rijeenjem povrijeena njegova prava, znai ako je tim rijeenjem povrijeeno pravo njegove nadlenosti ili drugo pravo da uestvuje u postupku kao sauesnik ili na drugi nain u zajednikoj nadlenosti itd.

U tim situacijama znai organ kojem je uskraeno pravo da odluuje u odreenoj upravnoj stvari moe uloiti albu na takvo rijeenje. Iz ovoga se vidi da stranke ako se radi o graanima, pravnim licima takva rijeenja ne mogu pobijati osim rijeenjem kojim se rijeava meritorno njihov zahtjev ukoliko je upravni postupak pokrenut na njihovu inicijativu.

PRUANJE PRAVNE POMOI (U nije obuhvaeno pitanjima ali je mogue da bude u podpitanju)

U upravnom postupku organi koji vode upravni postupak odnosno ovlatena slubena lica koja u ime organa vode upravni postupak prema navedenim naelima uvijek dolaze u situaciju da moraju preduzimati niz radnji koje su izvan njihove mjesne nadlenosti.

Npr: Ako posmatramo jedno kantonalno ministarstvo, ono u rjeavanju odreene upravne stvari moda mora preduzimati odreene radnje prema subjektima koji se nalaze u Mostaru itd. a kako nisu mjesno nadleni oni te radnje ne mogu poduzimati na teritoriji drugog mjesno nadlenog organa, u ovakvim situacijama ovi organi u skladu sa ZUP mogu zatraiti pruanje pravne pomoi drugog organa ako odreenu radnju (npr. sasluanje svjedoka, pribavljanje materijalnih dokaza) neophodno izvoenje na podruju drugog organa oni mogu zatraiti pruanje pravne pomoi od strane drugog organa a ta pravna pomo se sastoji samo u vrenju one radnje koja se mora izvesti na podruju mjesne nadlenosti drugog organa.

Organi kojima se upuuje zahtjev za pruanje pravne pomoi nazivaju se ZAMOLJENI ORGANI. Oni su obavezni hitno postupati po zahtjevima organa za pruanje pravne pomoi, sa obzirom na mjesto nadlenosti i teritorijalno ogranienje na kojem jedan organ moe preduzimati radnje zakonom je utvreno ukoliko se radnje preduzimaju na podruju mjesne nadlenosti drugog organa da su drugi organi prema svojoj stvarnoj nadlenosti obavezni pruati pravnu pomo tim organima i to prioritetno i hitno u roku od 10 dana od dana prijema zahtjeva za pruanje pravne pomoi a ako to nisu u stanju uiniti obavezni su obavijestiti organ koji je traio pruanje pravne pomoi kako bi ovaj organ mogao dalje preduzimati mjere aktivnosti itd itd.

Svrha pruanja pravne pomoi jeste potivanje mjesne nadlenosti sa jedne strane a sa druge ona se isljuivo sprovodi u cilju ekonominosti i efikasnosti provoenja upravnog postupka. Organ koji vodi upravni postupak kao i sud ima pravo da poziva lica ije je prebivalite i boravite na podruju drugog stvarnog nadlenog organa ime ta lica mogu biti izloena dodatnim trokovima i drugim nemogunostima zbog ega se u takvim situacijama izbjegava traenje pruanja pravne pomoi koja je obavezna za sve organe koji postupaju o odreenom konkretnom upravnom postupku.

33. IZUZEE SLUBENOG LICA IZ POSTUPKA

Lice koje vodi upravni postupak moe biti izuzeto od voenja tog postupka u odreenim situacijama koje je zakon utvrdio a koje mogu uticati na njegovu nepristrasnost objektivnost i zakonitost.

Znai lice koje bi moglo imati vlastiti interes ili neke druge okolnosti koje utiu na injenicu da je zainteresiran za ishod upravnog postupka izuzima se iz voenja upravnog postupka, o tome odluku donosi rukovodilac organa odnosno drugo ovlateno lice bilo na zahtjev:

tog lica bilo na zahtjev inicijatora pokretanja upravnog postupka ili po slubenoj dunosti

Znai lice koji vodi upravni postupak obavezno je da im sazna da postoje neki od osnova za njegovo izuzee o tome obavijestiti neposrednog rukovodioca a isto tako je obavezan postupiti i neposredni rukovodilac ako sazna da postoje okolnosti koje bi mogle dovesti u pitanje zakonito rijeavanje konkretne upravne stvari.

Osnov za izuzee iz voenja postupka postoji ako je:

u tom postupku sam stranka, svjedok, vjetak, punomonik, zakonski zastupnik, povjerilac ili dunik u tom postupku ako je voditelj postupka sa strankom, punomonikom ili sa zakonskim zastupnikom srodnik u pravoj liniji neogranieno ili ako je u pobonoj liniji do 4 stepena (braa sestre njihova djeca itd) ili ako je u tazbinskom srodstvu do 2 stepena (svastika, ura) ako je sa strankom, punomonikom ili zakonskim zastupnikom u odnosu staratelja usvojitelja ili hranitelja ako je slubeno lice u prvostepenom postupku uestvovalo u voenju postupka ili donoenje rijeenja ovo se prije sve ga odnosi na rijeavanje u drugostepenom postupku, ako je neko u meuvremenu promijenio posao pa preao u vii organ pa mu doe predmet kojeg je on rijeavao u prvom stepenu on mora biti izuzet, ako je lan apelacione komisije u Brko distriktu itd.

U cilju zatite naela zakonitosti odnosno donoenja zakonite odluke prema onim principima nepristrasnosti, objektivnosti, zakonitosti na tim principima dravni slubenici vre slubu u organima uprave i drugim dravnim organima i po tim osnovima oni su obavezni odmah izvjestiti rukovodioca ako saznaju da postoji neki od osnova za izuzee, isto tako stranka koja je inicirala pokretanje postupka ima pravo traiti izuzee kada sazna za neki od ovih razloga bez obzira da li je to jednostranki upravni postupak dvostranaki ili vietranaki upravni postupak.

U svim situacijama stranka ima pravo da titi svoja prava i svoje pravne interese i da trai izuzee ovlatenog slubenog lica. O izuzeu slubenog lica zakljukom utvruje funkcionera koji rukovodi organom uprave i ujedno tim zakljukom odreuje drugo lice koje e provesti upravni postupak.

34. POJAM I VRSTE UESNIKA U UPRAVNOM POSTUPKU

Treba naglasiti, da se uesnici u postupku oznaavaju kao stranke meutim u upravnom postupku pored stranaka ima i drugih uesnika u postupku, to je jedan iri pojam od samog pojma stranke.

Uesnici u upravnom postupku se mogu podijeliti na glavne i ostale.

Glavni uesnici u upravnom postupku su na jednoj strani: organi uprave i ustanove sa javnim ovlastima odnosno ovlatena slubena lica koja u ime tih organa provode upravni postupak i sa druge strane stranke (graanin, pravno lice i drugi pravni subjekti) kao inicijatori za pokretanje upravnog postupka.

Upravni postupak se uvijek i iskljuivo pokree po slubenoj dunosti, stranke samo daju inicijativu slubenom organu da na temelju nje pokrenu upravni postupak i da o tome meritorno odluuje.

Ostali uesnici koji se u bilo kojem svojstvu mogu pojaviti u upravnom postupku su graani, pravna lica, preduzea, politike partije, svjedoci, vjetaci i drugi uesnici koji u bilo kom svojstvu imaju opravdan pravni interes da uestvuju u tom postupku.

Vrlo esto se u upravnom postupku deava da je inicijator za pokretanje upravnog postupka fiziko lice, graanin ali ako se njegovom inicijativom zadire u prava drugih pravnih subjekata graana ili drugih pravnih lica organ odnosno ovlateno slubeno lice je obavezno ukljuiti i te subjekte radi zatite njihovih prava odnosno pravnih interesa.

Svjedoci i vjetaci slue za izvoenje dokaza i utvrivanje injenica i njihova uloga je jasna, oni su samo dio tog procesa koji u odreenim fazama upravnog postupka se pojavljuju radi provoenja dokaza i utvrivanja odreenih injenica.

Polazei od ovakve podjele na glavne i ostale uesnike u upravnom postupku u ime organa uprave ili ustanove sa javnim ovlastima kao glavna stranka uvijek se pojavljuje ovlateno slubeno lice koje vodi upravni postupak (rukovodioci kao takvi odreeni zakonom, njihovi zamjenici i pomonici koje odreuje rukovodilac organa i odgovarajua struna lica koja prethodna 2 lica ovlasuju da provode upravni postupak ili da preduzimaju samo odreene radnje u upravnom postupku a da su ovi i dalje donosioci rjeenja u upravnom postupku)

NPR:Pokretanje disciplinskog postupka, tu inicijativu moe pokrenuti bilo koji zaposlenik odgovarajueg poslodavca ali o pokretanju postupka odluuje lice koje odluuje o pravima i obavezama a to je direktor ili drugo ovlateno lice ili lice koje je on ovlastio u skladu sa svojim ovlatenjima. Tako i ovdje imamo lica koja su po zakonu ili na osnovu ovlatenja ovlatena da provode upravni postupak ili druga struna lica koja na temelju prijenosa njihovih ovlatenja ili vode kompletan upravni postupak ili provode procesne radnje i i vre izradu prijedloga rjeenja kojeg donose rukovodilac odnosno njegov zamjenik.

35. STRANKA U UPRAVNOM POSTUPKU, POJAM, SVOJSTVO STRANKE

Stranke u upravnom postupku mogu biti: organ uprave ili ustanova sa javnim ovlastima graani, pravno lice i drugi pravni subjekti

Stranka u upravnom postupku se moe porediti sa institucijom pravne sposobnosti svakog fizikog lica, znai svaki onaj koji moe biti nosilac prava i obaveza moe se pojaviti kao stranka u upravnom psotupku.

Stranka je svaki onaj subjekt koji moe biti nosilac prava i obaveza.Razlikuju se aktivne i pasivne stranke.

Aktivna stranka je ona koja je dala inicijativu za pokretanje postupka, znai na iju inicijativu e se pokrenuti i provesti upravni postupak. Pasivna je ona protiv koje se vodi upravni postupak.

Ovdje se mora praviti jasna razlika, u ovom sluaju imamo dvostranaku aktivnost a organ uprave provodi postupak u kojem su stranke: jedna aktivna i jedna pasivna.Sa druge strane kada imamo na jednoj strani graane ili druge pravne subjekte a na drugoj dravni organ, onda ne moemo govorit da je dravni organ pasivna strana jer se ne vodi upravni postupak protiv njega nego on provodi upravni postupak bilo na inicijativu bilo po slubenoj dunosti.

Pored aktivne i pasivne stranke u upravnom postupku postoji i takozvana uzgredna stranka u upravnom postupku koja se naziva i pravni intervenijent.To je ona stranka u ija se prava ili obaveze zadire tim postupkom, znaci ta stranka se pojavljuje kao umjea koji ovdje ima pravo da uestvuje u postupku i titi vlastita prava i pravne interese.

Znai stranke se dijele na: aktivne pasivne uzgredene

36. DVOSTRANAKE STVARI U UPRAVNOM POSTUPKU

U upravnom postupku se rjeavaju odreene upravne stvari a te upravne stvari mogu biti: jednostranake dvostranake viestranake

Jednostranake upravne stvari imamo kada se postupak vodi na zahtjev jednog fizikog ili pravnog lica koje trai ostvarivanje svojih prava ili njihovu zatitu. Ovdje treba voditi rauna o tome da na strani jednog lica moe biti vie lica ali ako im je zahtjev jedinstven, i injenino i pravno onda se oni pojavljuju kao jedna stranka.

Dvostranake upravne stvari, kada imamo aktivnu i pasivnu stranu koje ostvarivanje svojih prava i svojih obaveza trae kod organa uprave ili druge ustanove da provede odreeni postupak i utvrdi odreeno pravo ili obavezu tih subjekata.

37. VIESTRANAKE STVARI U UPRAVNOM POSTUPKU

Viestranake upravne stvari imamo kada se pojavljuje vie od dvije stranke koje trae da se o njihovim pravima rjeava u upravnom postupku.

Ukoliko u upravnom postupku uestvuju dvije stranke ili vie njih sa suprotnim odnosno protivnim interesima, onda je u pitanju viestranaka upravna stvar, odnosno kontradiktorni upravni predmet.

38/39. PRETPOSTAVKE ZA UEE STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKU I POJAM I VRSTE ZASTUPANJA U UPRAVNOM POSTUPKU

Ostvarivanje prava graana i obaveza se moe traiti samo u dva postupka: sudskom i upravnom

Da bi oni bili uesnici u postupku oni moraju imati:

stranaku sposobnost procesnu sposobnost stranaku legitimaciju

Stranaka sposobnost, sposobnost biti nosilac prava i obaveza i ona se izjednaava sa pravnom sposobnosu graanskog i drugih grana prava.

Procesna sposobnost se izjednaava sa poslovnom sposobnou, ona znai sposobnost svakog lica da vlastitom izjavom volja preduzima odreene procesne radnje u odreenom upravnom postupku.

Stranaka legitimacija, ona nije nuna za postojanje stranake sposobnosti, ona ide uz stranaku sposobnost ali i ne mora biti tako jer svaka stranka u bilo kojem postupku (parninom, krivinom, upravnom) ima pravo da sama sebe zastupa ako je sposobna da na taj nain titi svoja prava i pravne interese, stranaka legitimacija moe se pripisati samoj stranci ali i drugim licima koja u ime stranke uestvuju u tom postupku (njihovi zastupnici punomonici predstavnici itd).

Ova lica koja se pojavljuju u ulozi stranake legitimacije imaju pravo i obaveze da u ime lica odnosno stranke u ije ime se pojavljuju preduzimaju odreene radnje u skladu sa ovlatenjima koja im proizilaze bilo iz punomoi ili drugih pravnih propisa u zavisnosti od tog u kojem svojstvu se javljaju.

Zakonski zastupnici:

zastupnici pravnih lica: direktori itd, fizika lica: roditelji staratelji usvojitelji itd

Zakonski zastupnici su odreeni samim materijalnim propisom, na osnovu toga zastupnik moe prenijeti svoja ovlatenja na druga lica u skladu sa opim autonomnim aktima tog pravnog lica pod uvijetom da budu upisana u sudski registar (prokuristi itd).

Za fizika lica (roditelji, staratelji, hranitelji, usvojitelji) po sili zakona ih zastupaju, ovi zastupnici imaju ovlatenja i mogunosti da opet u skladu sa svojim statusom u upravnom postupku angairaju druga struna lica, u vidu punomoi da za njih postupaju.

Stranaku legitimaciju dalje imaju punomonici, to su ona lica koja su od strane fizikih ili pravih lica sa stranakom sposobnosu i stranakom legitimacijom ovlatena da u njihovo ime preduzimaju odreene radnje.

Takoer imamo zajednike predstavnike koji se u upravnom postupku imenuju da zastupaju interese irih grupa subjekata (poduzimaju odreene radnje u ime mjesne zajendice).

Mogu se pojaviti i struni pomagai lica koja nisu punomonici ali struno pomau licima u ostvarivanju njihovih prava i utvrivanju njihovih obaveza.

Na kraju jo jedna kategorija a to je privremeni zastupnik, koji se postavlja onoj stranci koja nije u mogunosti ili nije fiziki prisutna da titi svoja prava i interese u upravnom postupku. To su najee odsutna lica kada se rjeava o njihovim pravima i obavezama koja iz bilo kojih razloga nisu u mogunosti da tite svoja prava i interese, njima se postavlja privremeni zastupnik samo za rjeavanje te konkretne upravne stvari.

NPR: Prologodinje poplave, kua zakljuana u opasnosti, radi zatite imovine ulazi se u kuu spaava se imovina, iva stoka itd.Ako graanin nije tu, postavlja se i za prijem poziva rjeenja itd.

Ovi privremeni zastupnici se postavljaju uvijek u tano odreenim situacijama i iz opravdanih razloga :

sprijeavanje nastajanja tetnih posljedica za tog subjekta u korist javnog interesa omoguavanje da ostvaruje svoja prava na taj nain to e drugo lice postupati u njegovo ime

Bitno je naglasiti da u upravnim stvarima u kojima umjesto stranke u upravnom postupku uestvuje njen punomonik, stranka ne gubi svoja procesna svojstva niti svoju stranaku individualnost da u postupku neposredno uestvuje uz punomonika.

40. POJAM I SADRAJ PODNESKA

Komunikacija izmeu organa i sranaka odnosno stranke

Komuniciranje izmeu organa uprave ili slubi za upravu (uvijek se podrazumijeva dr avni organ), komuniciranje se vri na temelju podnesaka.

Podnesci su inicijalni akti kojima se stranke (graani, fizika, pravna lica i drugi subjekti) obraaju dravnom organu za rjeavanje odreene upravne stvari.Podnesci su akti stranaka na temelju kojih se daje inicijativa za pokretanje upravnog postupka.

Podnesak se moe oznaiti kao: zahtjev, akt, molba, alba itd. To je svaki pisani akt kojim se stranke obraaju organima radi rjeavanja odreene upravne stvari odnosno za ostvarivanje prava ili pravnog interesa itd.

Upravni postupak odnosno inicijativa za pokretanje upravnog postupka moe se dati kod organa uprave ili slubenog lica i usmeno na zapisnik, toga kod suda nema i prema naelu pouke stranka uvijek moe u upravnom postupku podnijeti zahtjev tako to e kod ovlatenog slubenog lica usmeno iznijeti, a slubeno lice ce zabiljeiti to usmeno izlaganje i onda takav akt dalje evidentirati. Na temelju toga smatra se da je dat inicijalni akt, i stranka isto ima pravo izjaviti albu na zapisnik kod ovlatenog slubenog lica.

Da bi ovlateno slubeno lice postupalo po postupku podnesak mora da bude uredan, a to podrazumijeva da bude razumljiv i da sadri odreene podatke koji su neophodni da bi se o njemu moglo postupati, to znai da mora sadravati: ime i prezime, adresu i druge line podatke, organ kojem se stranka obraa mora sadravati injenini opis zahtjeva (ono to se trai i da se obrazloi zbog ega se trai)

Vro esto ti podnesci se odnose na unificirane obrasce i radi lakeg komuniciranja ti obrasci se mogu nai na alterima itd.

Ukoliko je zahtjev koji je podnijet u formi podneska nerazumljiv, organ koji vodi upravni postupak je obavezan da pozove stranku i da se otklone ti nedostatci.

Stranci mora saoptiti da se po njenom podnesku ne moe postupati i ostavlja joj odreeni rok za otklanjanje nedostataka i da mu prui pomo u otklanjanju tih nedostataka ukoliko se radi o neukoj stranci, a ako stranka razumije u emu se sastoji nedostatak onda e ona sama ispraviti nedostatak, a ako je stranka neuka moe samo ovlateno lice sainiti slubenu zabiljeku i tako otkloniti nedostatke da bi se dalje moglo postupati po zahtjevu.

Inicijativa uvijek mora biti jasno upuena, mora sadravati naznaku onog organa kojem sa zahtjev upuuje, ukoliko je zahtjev upuen stvarno nenadlenom organu, taj organ e postupiti tako to e bez pozivanja stranke uputiti, dostaviti zahtjev organu koji je nadlean, stvarno i mjesno.

Podnesak obavezno sadri ope ili formalne i unjutranje odnosno materijalne oznake

Formalne oznake:

naziv organa kome se zahtjev upuuje ime odnosno naziv podnositelja zahtjeva zahtjev predmet zahtjeva (utvrivanje minimalnih tehnikih uvjeta, npr: zahtjev za priznavanje prava na boracku invalidninu itd) potpis stranke koja podnosi zahtjev

Materijalne oznake:

da zahtjev sadri sve ono to se tim zahtjevom trai obrazloene injenice zbog ega se takav zahtjev podnosi prijedlog dokaza koje je potrebno izvesti ukoliko je potrebno provoditi te dokaze da bi se moglo odluiti o zahtjevu

Ukoliko postoji vie zahtjeva predmeta podneska, mora se svaki zahtjev naznaiti, stranka moe traiti da se vie zahtjeva rjei jednim rjeenjem pod uvjetom da je taj organ nadlean za sve zahtjeve, ukoliko nije nadlean za sve zahtjeve onda e ih razdvojiti i odluiti o onim za koje jest nadlean a za koje nije ustupit e nadlenom organu.

Podnesci se predaju neposredno organu ili zajednikoj slubi pisarnica koja radi za sve slube u odreenoj politikoj zajednici (kancelarije, pisarnice, alter sale) a isto tako zahtjev se moe poslati potom. Ukoliko se alje potom uvijek se mora slati preporuenom potom odnosno mora se imati dokaz da je takav zahtjev predat a ako se predaje neposredno uvijek se predaje u dva primjerka radi dokaza da je zahtjev predat. Osoblje prima te zahtjeve i obavezno je izdati potvrdu prijema podneska, sa datumom prijema i potpis osobe koja je primila zahtjev.

Nakon prijema zahtjeva (ti zahtjevi se od strane slube rasporeuju onim organima na koje je upueno) organi ispituju njegovu formalnu i materijalnu ispravnost (formalne i materijalne uslove).

Ukoliko se radi o zahtjevu koji se moe rijeiti i bez provoenja redovnog postupka to jeste skraenim ispitnim postupkom, onda e slubeno lice donijeti rjeenje ako su priloeni dokazi u zahtjev ili ako organ sam raspolae potrebnim dokazima ili ako se radi o opepoznatim injenicama, u takvom sluaju donosi se rjeenje i bez pozivanje stranke, u svim ostalim sluajevima vri se pozivanje stranke nakon pokretanja upravnog postupka.

Znai upravni postupak e se pokrenuti tek kada se utvrdi da zahtjev odnoso podnesak sadri sve to mora sadravati i tada se donosi rjeenje o pokretanju postupka, a ukoliko postoje nedostatci onda se stranka poziva da u odreenom roku otkloni te nedostatke a ukoliko ne otkloni u roku tada se zahtjev odbacuje kao neuredan i po njemu se dalje ne postupa.

Odbacivanje zahtjeva ne spreava stranku da podnese novi zahtjev (isti dan ako treba) jer odbaen zahtjev se smatra kao nepodnesen.

41. SLUBENA RADNJA POZIVANJA U UPRAVNOM POSTUPKU

Sljedea radnja u upravnom postupku odnosno nakon prijema podneska jeste pozivanje stranaka radi njihovog uea u postupku.

Pozivanje je slubena radnja koju sprovodi ovlateno slubeno lice, a pozivanje se vri radi osiguranja prisustva stranke da uestvuje u postupku i da u tom postupku iznosi svoje prijedloge zahtjeve miljenja predlae injenice dokaze itd. ako je to nepotrebno za meritorno odluivanje upravne stvari.

Pozivanje se vri dostavljanjem poziva stranci i to dostavljanje se moe vriti putem:

odreene slube dostavne ako je organizirano u organu uprave, odnosno putem dostavljaa a ako nije organizirano u organu uprave putem pote na drugi nacin (agencije koje se bave time)

Ako je stranka pozvana da uestvuje u postupku ona je obavezna da se odazove tom pozivu a ako stranka svoju sprijeenost da se odazove pozivu niim ne opravda ovlateno lice e zahtjev stranke odbiti odnosno odbaciti.Poziv uvijek mora sadravati upozorenje da stranka ukoliko se ne odazove pozivu da e njen zahtjev biti odbijen i zbog toga se neprisustvo mora opravdati.

42. POJAM I SADRAJ ZAPISNIKA

Dalje komuniciranje izmeu organa i stranaka vri se sainjavanjem zapisnika. Zapisnik se sainjava uvijek kada se vodi redovni upravni postupak, odnosno kada se preduzimaju odreene radnje sasluanjem stranaka, svjedoka, vjestaka ili se vri uviaj ili vjetaenje, mora se sainiti zapisnik.

Zapisnik uvijek mora sadravati opi i posebni dio.

Opi mora sadravati:

naziv organa koji odluuje ovlateno lice koje vodi postupak a ukoliko postupak vodi tijelo (komisija odbor itd.) mora sadravati naziv tog tijela tijelo se pojavljuje kada se odluuje po prigovorima i albama mjesto i vrijeme preduzimanja radnje lice koje vodi postupak oznake stranaka imena svjedoka koji se sasluavaju, vjestake itd

Opi dio je uvijek onaj dio koji moe pripremiti slubeno lice prije nego to se pristupi izvoenju dokaza itd.

Posebni dio: uvijek sadri opis sadraja radnji koje su preduzete (npr: sasluanje svjedoka: navode se njegovi podaci, njegova izjava na sve okolnosti koje se utvruju u tom postupku, ako se vri uvid na licu mjesta to lice daje svoje miljenje na zapisnik itd.)

Postoje najmanje dvije vrste zapisnika u upravnom postupku: zapisnici koji se vode u utvrivanju injenica zapisnik o vijeanju odnosno glasanju (npr: vijeanje o utrivanju dokaza i navodi se ko je glasao za, protiv i otvara se samo ukoliko se rijeava po albenom postupku)

Ostali zapisnici su slini gornjim

43. RAZGLEDANJE SPISA

Slijedea radnja koja se odvija u komuniciranju izmeu organa i stranke jeste razgledanje spisa i obavjetenje o toku upravnog postupka.

Stranka ima pravo a slubeno lice ima obavezu da stavi toj stranci cjelokupan spis na razgledanje, znai stranka uvijek moe traiti da joj se omogui razgledanje spisa, da vidi dokle se dolo sa upravnim postupkom, koji su dokazi izvedeni, ta je ko izjavio u upravnom postupku itd. radi njenog daljeg izvoenja radnji.

Treba znati da svaku radnju koju moe preduzeti stranka moe preduzeti i njen punomonik zakonski i privremeni zastupnik.

Stranka u upravnom postupku uvijek ima pravo da bude obavjetena o samom toku upravnog postupka (zato se nisu preduzele odreene upravne radnje itd.) Znai obaveza je ovlatenog slubenog lica da obavjetava stranke o toku postupka prije svega iz razloga to slubeno lice ima obavezu da rijei upravnu stvar u roku od 30 dana a najvie 90 dana u zavisnosti od tog da li sprovodi skraeni ili redovni postupak. Pravilo je da se upravni postupak okona i donese rjeenje(odluka) i dostavi stranci u roku od 60 dana, a u najsloenijim stvarima gdje je potrebno preduzeti dodatne radnje, provjeriti osnovanost zahtjeva itd. taj rok iznosi 90 dana. Na temelju toga stranka ima pravo da uvijek bude obavijetena o svom zahtjevu.

Naa realnost je da ovlatena slubena lica ne potuju ovu obavezu obavjetavanja ime kre radne obaveze, osnovna naela nepristranost, pravednost, zakonitost.

44. POJAM I NAINI DOSTAVLJANJA PISMENA U UPRAVNOM POSTUPKU.

Slijedea radnja komuniciranja je dostavljanje.

Dostavaljanje je bitna radnja, jer donesena odluka ako nije dostavljena strankama nema pravno dejstvo.

Dostavljanje se u pravilu vri linom dostavom (dostava tano onom licu koja je stranka u postupku, njegovom punomoniku, zakonskom i privremenom zastupniku), lino dostavljanje je obavezno:

ako je kao takvo odreeno zakonom, a svaka upravna stvar kojom se rijeava o pravima i obavezama takva odluka se mora lino dostaviti

obavezno je kada od dana dostavljanja poinju tei rokovi koji se ne mogu produavati (prekluzivni rokovi, ijim protekom se gubi odreeno pravo pravo ulaganja pravnih sredstava)

kada to odredi sam organ ije se dostavljanje vri, zakonsko odreenje kada organ ocijeni da je odreenu odluku (meritorno odluuje u formi rjeenja) on to moe odrediti na taj nain da je obavezno lino dostaviti akt, jer ocjena organa se uvijek zasniva na znaaju odluke koja se dostavlja, posebno kada se stranci namee neka obaveza, kako bi iskoristila pravo albe)

Izuzeci od linog dostavljanja odnose se na sljedece:

ako se primalac rjeenja ne zatekne na adresi onda se takva odluka moe dati lanu porodice ali ne odma nego se prvo mora obavijestiti lan porodice da to i to pismeno treba da se urui lino i da se onda evidentira kada e to lice biti dostupno dostavljau radi line dostave tek poslije ako to lice nije dostupno moe se dostaviti lanu porodice ali pod uvijetom da lan porodice moe sa njim ostvariti kontakt, ako ne moe ostvariti kontakt pismeno e se vratiti licu koje vodi upravni postupak sa tom naznakom i onda e ono dalje odluiti da li e i na koji nain dalje dostavljati to pismeno ukoliko se lice ne zatekne na mjestu na kojem se treba izvriti dostava moe se ostaviti susjedu pod uvjetom da taj susjed nije sa njim u sukobu i eli da primi pismeno i da mu ga urui da se na vratima ostavi saopenje da postoji odreena odluka koju treba da se zaplijeni i da se nalazi tu i tu i da se moe podii u to i to vrijeme ili da se javi odreenom licu itd. Ovaj nain se esto zloupotrebljava. dalje izuzetak postoji u situacijama ako u postupku uestvuje jedna ili vie osoba a one nisu poznate slubenom licu koje vodi postupak, onda se takva odluka moe dostavljati javnim saopenjima, putem medija novinama i putem radija, televizije itd.

Postoje posebne situacije odnosno posebni sluajevi dostavljanja a to su da se odreenom licu moe dostaviti privremeni zastupnik samo za prijem pismena. U onim situacijama kada je nepoznata adresa boravista ili prebivalista ili ako je neophodno preduzeti hitne radnje radi zatite opeg ili linog interesa stranke, njemu se moe postaviti privremeni zastupnik uz obavezu da taj zastupnik postupa radi zatite same stranke.

Dostavljanje se u pravilu vri radnim danom i u radno vrijeme, izuzetno moe se vriti u svako doba u zavisnosti od ocjene organa.

Sva prava i obaveze poinju tei od prvog narednog dana od dana dostavljanja ukoliko zakonom nije drugaije odreeno (tamo gdje kae da izjavljeana alba ne zadrava rjeenje izvrenja itd).

Mjesto, kuna adresa, radno mjesto (ne moe se zaustavljati po ulici)Dostavljanje se vri u preduzeima i onim licima koja obavljaju redovnu djelatnost na njihovom radnom mjestu.

Ako se dostavljanje vri u inostranstvu onda je pravilo da se dostavljanje vri putem diplomatskih, konzularnih predstavnitava.Komuniciranje izmeu drava u regionu ide neposredno jer za to postoje meudravni sporazumi da se omogui laka komunikacija i efikasnost u sprovoenju odreenih postupaka.

O izvrenom dostavljanju vodi se dostavnica, to je najvaniji akt u ovom inu dostavljanja, dostavnica obavezno sadri sljedee podatke:

naziv organa koji vri dostavljanje naziv akta koji se dostavlja i broj dostavnica obavezno sadri datum izvrenog dostavljanja, vrlo bitno jer od tog datuma poinju tei prava i obaveze koje se utvruju aktom koji se dostavlja potpis onog kome se dostavlja odreeno pismeno oznaka subjekta kojem se dostavlja, ime prezime, naziv pravnog lica

bez tih elemenata dostavnica nije ispravna i dostavljeno pismeno nije u skladu sa zakonom i ne proizvodi pravne uinke. Pravilo je da se datum prijema uvijek pie slovima iz razloga da se sprijei zloupotreba, zato sto se taj datum vrlo esto zloupotrebljava.Toliki znaaj dostavncice je da se dobro mora uvati, bez dostavnice, akt rjeenje, presuda nema pravnog uinka, ne moe postati pravosnano.

Ona mora sadravati osnovne elemente, u pravilu se datum prijema pie slovima i mora sadravati potpis primaoca.

45. POVRAT U PRIJANJE STANJE, RAZLOZI, ROKOVI.

To je vanredno pravno sredstvo u redovnom upravnom postupku, svrha ovog pravnog sredstva jeste da se preduzme odreena radnja koju je stranka propustila u tom postupku znai da se otklone negativne posljedice proputanja preduzimanja odreene radnje u upravnom postupku.

NPR: dostavlja se rjeenje o prodaji pokrentih i nepokretnih stvari a stranka nije uloila albu jer je bila bolesna isl.

Da bi iskoristila svoja pravna sredstva stranka mora podnijeti prijedlog za povrat u prijanje stanje Ako je stranka prospustila da podnese albu na vrijeme (iz opravndanih razloga) onda ona mora podnijeti prijedlog za povrat u prijanje stanje i uz taj prijedlog mora istovremeno preduzeti onu radnju koju je propustila da uinji (najee da se izjavi odreeno pravno sredstvo), stim to se uz prijedlog mora dostaviti dokaz o opravdanosti proputanja radnje koju je trebala da preuzme, povrat u prijanje stanje se nikad ne radi po slubenoj dunosti nego samo na prijedlog stranke.

Pretpostavke za podnoenje prijedloga za povrat u prijanje stanje:

Postojanje opravdanog razloga (bolest,odsustvo, elementarne nepogode i nemogunost komuniciranja sa organom itd) . Znai uvijek se mora imati opravdan razlog da bi se podnio prijedlog za povrat u prijanje stanje.

Prijedlog se podnosi u subjektivnom i objektivnom roku.

Prijedlog za povrat se podnosi u roku od 8 dana raunajui od dana prestanka razloga zbog kojeg je proputeno preduzimanje odreene radnje. Ako je neko bio sprijeen usred bolesti onda po prestanku te bolesti rok je 8 dana za podnoenje prijedloga za povrat u prijanje stanje, a isto tako se rauna od dana saznanja za proputanje odreene radnje ali ovo saznanje je vezano za postojanje objektivnog roka jer on kad protekne prijedlog se ne moe podnijeti bez obzira kada je poeo da tee subjektivni rok. Objektivni rok je 3 mjeseca.

Subjektivni rok je uvijek rok koji je vezan za samu stranku a objektivni je vezan za druge okolnosti.Ako stranka propusti da pondnese u subjektivnom roku onda ga moe podnijeti u objektivnom roku i takav zahtjev se mora prihvatiti kao blagovremen ali ako je protekao objektivni onda nema povrata u prijanje stanje.Povrat u prijanje stanje je vanredno pravno sredstvo u redovnom postupku, prijedlog se iskljuivo podnosi samo od strane stranke, nikad se ne podnosi po slubenoj dunosti a mora postojati opravdan razlog koji je doveo do spreavanja da se preduzme radnja i taj predlog se mora podnijeti u subjektivnom a najkasnije u objektivnom roku.

46. POJAM I VRSTE ROKOVA U UPRAVNOM PSOTUPKU.

Upravni postupak se moe sprovesti u odreenim rokovima (po naelima ekonominosti, efikasnosti, uinkovitosti i naelo zakonitosti koji zahtijevaju hitno i neodlono postupanje organa, ili po inicijativi stranaka za rjeavanje upravne stvari).

Rokovi su 30, 60 a najdalje 90 dana u zavisnosti od sloenosti postupka i konkretne upravne svtari koja se rjeava. Ukoliko se rokovi ne potuju, stranka ima pravo da podnese albu zbog utnje administracije kao da je njen zahtjev odbijen.Svrha toga jeste da se natjera organ uprave da rjeava konkretnu, odreenu upravnu stvar.

Vii organi u pravu nadzora mogu preuzeti nadlenost da oni sami rijee upravnu stvar ukoliko se ba ne potuju rokovi ili ukoliko nii organ ne postupi po nalozima drugostepenog organa kako e odreenu upravnu stvar rijeiti.

Rokovi se odreuju zakonom zakonski rokovi i od strane slubenog lica slubeni rokoviPravilo je radi pravne sigurnosti i samih organa i stranaka je da se rokovi odreuju zakonom, meutim odreene situacije u koje dolaze slubena lica koja vode upravni postupak, u upravnom postupku se uvijek mora voditi rauna o zatiti opih javnih interesa i u tim interesima ovlatena slubena lica imaju pravo da odredei rokove za preduzimanje odreenih mjera a ti rokovi se donose radi efikasnijeg rijeavanja upravne stvari (npr: naloiti stranci da u nekom roku dostavi odreeni dokaz ili da preuzme odreenu radnju) to su znai najee procesne radnje i ti slubeni rokovi najvie slue tom da se izvode odreeni dokazi vjetaenja, uviaja, uplata odreenih taksa naknada itd.

Znai slubeni rokovi u pravilu slue za efikasnost samog procesa dok su zakonski utvreni za upravno postupanje, za upotrebu pravnih sredstava itd. Ti zakonski rokovi se ne mogu mijenjati.

Prema posljedicama koje izaziva proputanje roka, rokovi se mogu podijeliti na:

stroge prekluzivne instruktivne dilatorne

Prekluzivni su oni koji su tano odreeni zakonom i njihovim protekom stranka gubi odreeno pravo.

NPR: Za podsticaj u poljoprivrednoj proizvodnji, prijave se podnose do tog i tog datuma ijim protekom stranka gubi pravo da podnese zahtjev i to pravo se ne moe ostvariti. (koristiti ovaj primjer samo ako se mora, na usmenom/pismenom ispitu)

Pravo na albu je prekluzivno, pravo na pokretanje upravnog spora je prekluzivno itd.

to znai da ogan koji vodi postupak mora u svojoj odluci naznaiti da se alba mora izjaviti u tom i tom roku i vezano je za formalnu pravosnanost.

Instruktivni rokovi su rokovi opomene ili upozorenja, da se protekom odreenog roka gubi odreeno pravo ili mogunost koritenja odreenog prava, obavjetajnog i upozoravajuceg je karaktera.

Dilatorni rokovi su rokovi kojima se ne mogu preduzimati nikakve radnje (NPR: prekid postupka, kada je odreen ne moe se preduzeti nijedna radnja dok se ne ispune pretpostavke za nastavak postupka).

Rokovi se takoer mogu podijeliti na apsolutne i relativne.

Relativni rokovi su vezani za subjektivne a apsolutni za objektivne, treba praviti razliku da su ovi rokovi daleko krai u upravnom postupku zbog toga to se uvijek mora voditi rauna o zatiti opeg odnosno javnog interesa i u ovim situacijama slubeno lice mora voditi rauna o javnom interesu, kada rijeava po zahtjevu stranke mora paziti da li se vodi rauna o opem odnosno javnom interesu.NPR: izdavanje graevinske dozvole, treba se voditi rauna o tome da li se zaklanjaju vidici drugim graanima zgradom, da li se ugroava vodotok saobraaj itd).

47. RAUNANJE ROKOVA U UPRAVNOM POSTUPKU.

Rokovi se raunaju u danima, satima, minutama, godinama itd.

Rokovi se mogu raunati po mjesecima i godinama i tada rok istie onog dana koji po svom broju odgovara danu kada je dostavljanje izvreno.

Treba razumjeti da ako kae: alba se moe podnijeti u roku od mjesec dana to je nepravilna formulacija jer je broj dana u mjesecu relativan, jer ako se kae u roku od 30 dana a rauna se od prvog narednog dana onda se izbroji rok.

Isto tako rok se rauna u godinama, godina se rauna istekom onog dana koji po broju odgovara godini dana.

Samo u izuzetnim situacijama se vodi rauna o satima i minutama a to je znaajno kod npr. stvarnih prava (uknjiba prava vlasnitva- po naelu stariji u vremenu jai u pravu)Provoene ugovora za upis prava na nekretninama tada se mora naznaiti i sat i minuta prijema. Isto tako u katastaru nekretnina se po istom prinipu vodi upis.

48. TROKOVI U UPRAVNOM POSTUPKU.

Dijele se na ope i posebne.

Opti: su oni koji se planiraju u budetu drutveno politike zajednice: nabavka sredstava za rad, inventara, raunara papira i svog potrebnog materijala za normalan rad organa i ti trokovi sa aspekta voenja upravnog postupka se ne tiu samih stranaka , to su trokovi obavljanja redovne djelatnosti.

Posebni: nastali pokretanjem i voenjem upravnog postupka, to su trokovi svjedoka, vjetaka, uviaja, razne takse naknade itd.

Trokove upravnog postupka odnosno njihovo odreivanje ko snosi trokove upravnog postupka vri se u pravilu da trokove snosi stranka koja je pokrenula upravni postupak.Ako je to jedna stranka znai ti trokovi spadaju na tu stranku i prema svim kriterijima, i prema uspjehu u voenju postupka, prema inicijativi ili prema krivici, ako je vie stranaka, trokovi se odreuju prema kriteriju uspjenosti u upravnom postupku.

U upravnom postupku vrlo esto imamo vie stranaka sa oprenim interesima, u tom sluaju stranka koja je izgubila spor snosi trokove.

Snoenje trokova prema krivici: ako je stranka svojim radnjama prouzrokovala voenje postupka ona je obavezna da snosi trokove postupka ( to se jo naziva voenje postupka iz obijesti).

Ako je stranka podnijela zahtjev, ona prema koristi od tog postupka snosi trokove.

Moraju se razlikovati trokovi upravnog postupka od taksi.

Taksa se plaa na zahtjev, albu, odluku ali trokove upravnog postupka: uviaj i vjetaenje, uvijek e taj troak (misli se na troak uviaja u vjetaenja) platiti stranka koja je pokrenula postupak, ako je odlueno u njenu korist i ako je odbijena i ako se radi o jedoj stranci, a ako ima vie stranaka trokove e snositi stranka koja izgubit spor.

Znai osnovni kriterij za odreivanje trokova su prema uspjehu prema krivici i prema podnosiocu.

Trokove upravnog postupka snosi dravni organ kada pokree postupak po slubenoj dunosti (eksproprijacija, uzurpacija, arondacija rekvizicija itd).

UPRAVNO PROCESNO PRAVO (II - dio)

49. POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA

Upravni postupak se pokree u skladu sa oficijelnim i privatnim naelom.

Oficijelno naelo znai da se upravni postupak pokree po samom postupanju organa uprave odnosno slube za upravu, bez bilo ije inicijative, kada organ uprave osjeti da treba u zatiti opeg javnog interesa pokrenuti upravni postupak. Prema privatnom naelu upravni postupak se pokree inicijativom stranke ( fiziko lice, graanin pravno lice i drugi dravni organ). Znai prema privatnom naelu stranka koja nije organ uprave koja vodi upravni postupak, daje svojim podneskom inicijativu za pokretanje upravnog postupka a organ uprave odnosno sluba za upravu opet po slubenoj dunosti pokree upravni postupak.

Uvijek treba praviti jasnu razliku od incijijative za pokretanje upravnog postupka od zvaninog slubenog pokretanja.

Uvijek upravni postupak pokree stvarno, mjesno nadlean organ uprave odnosno slube za upravu. Inicijativa moe potei od graanina odnosno fizikih lica ili pravnih lica, privrednih drutava, politikih partija osiguravajuih drutava itd, ali i samih organa uprave odnosno institucija koje raspolau javnim ovlastima.Stranka znai moe biti i sam drugi dravni organ uprave kada je potrebno da rijei odreena pitanja ali mora provesti postupak jer to nije u njegovoj stvarnoj niti mjesnoj nadlenosti.

U pravilu upravni postupak se pokree poduzimanjem bilo koje radnje od ovlatenog slubenog lica ili organa koji je nadlean za voenje odreenog upravnog postupka. Isto tako moe se donijeti i posebno rjeenje kojim se pokree upravni postupak ali u praksi se najee upravni postupak pokree poduzimanjem radnji od ovlatenog slubenog lica organa koji vodi postupak.

I u jednom i drugom sluaju ako se donosi posebno rjeenje o pokretanju upravnog postupka na njega se nema pravo ulaganja pravnih sredstava a ako se zahtjev odbacuje zakljukom mogu se koristiti pravna sredstva.

Kod pokretanja upravnog postupka po slubenoj dunosti to jeste bez inicijative stranke razlikuju se dvije situacije, odnosno postoje dva osnova za pokretanje upravnog postupka:

Prvi osnov je sadran u samom zakonu ili propisu nie pravne snage u kojima je izriito odreeno da nadleni organ pokree upravni postupak po slubenoj dunosti.

Npr: Inspekcijska kontrola bilo kojeg inspektora, znai oni pokreu upravni postupak samim inom vrenja kontrole, odnosno nadzora poslovanja privrednih i drugih pravnih subjekata.

Znai ustanovljavanjem inspekcije ali i drugim propisima kojima se ureuju odreene upravne ovlasti utvruje se i sam nadzor za sprovoenje tog zakona a taj nadzor se daje ili organima uprave koji vre nadzor na radom i primjenom zakona svih pravnih subjekata sa jedne strane a drugi vid kontrole je putem inspekcija.

Drugi sluaj, kad je pokretanje upravnog postupka uvjetovano saznanjima o postojanju injeninog stanja koje upuuje na zatitu javnog odnosno opeg interesa.

U prvom sluaju imamo izriitu zakonsku ili podzakonsku odredbu koja nalae pokretanje upravnog postupka u vrenju djelatnosti odreenih dravnih organa organa. U drugom sluaju imamo situacije kada postoje saznanja da postoje injenice koje upuuju na potrebu zatite opeg odnosno javnog itneresa. Npr: Ukoliko je izvreno usvojenje pa usvojitelj kri prava usvojenika a usvojenje je izvreno u javnom interesu tada se mora pokrenuti upravni postupak radi zatite prava onog ija su prava ugroena.

Ukoliko ne postoje uvjeti za pokretanje upravnog postupka organ nadlean za voenje upravnog postupka uvijek donosi zakljuak o odbacivanju zahtjeva stranke u situacijama:

Ako se radi o zahtjevu o kojem se ne moe odluivati u upravnom postupku, nije upravna stvar. Ako je o toj upravnoj stvari ranije pravosnano odlueno, po pravilu ne dva puta o istom. Ako organ nije nadlean za postupanje i ako je zahtjev podnesen od osobe koja ne moe biti stranka u postupku.

Kada se raspravlja o zahtjevu uvijek se gleda blagovremenost, doputenost, i izjavljenost od ovlastenog lica.

50. RAZLOZI ZA SPAJANJE UPRAVNIH STVARI U JEDAN POSTUPAK

Organ koji vodi upravni postupak ovlaten je da izvri spajanje upravnih stvari ako se zahtjevom trai rjeavanje vie taaka, vie upravnih stvari koje se baziraju na istom injeninom stanju ali ne moraju imati isti pravni osnov.

Spajanje stvari je institut procesnog upravnog prava u kojem se ostvaruje naelo ekonominosti, znai uvijek se mora voditi rauna da naelo ekonominosti nema prioritet nad naelom zakonitosti i materijalne istinitosti.

Spajanje vie upravnih stvari u jedan postupak radi se u onim situacijama kada postoji vie posebnih upravnih stvari kod kojih se u svakoj od njih moe voditi odvojen postupak.

Kada govorimo o spajanju istih upravnih stvari u jedan postupak uvijek treba znati to da se radi o dvije ili vie upravnih stvari koje se tiu vie stranaka a da se one spajaju u jedan postupak. Ako se radi o zahtjevu jedne stranke tu se nema ta spajati jer se radi o jednom zahtjevu, ali ako se radi o zahtjevima dvije ili vie stranaka koje imaju isto injenino stanje, onda se ti predmeti mogu spojiti u jedan postupak.

Uvjeti koji su nuni da bi dolo do spajanja upravnih stvari u jedan postupak su:

Prava ili obaveze stranaka moraju se zasnivati na istom ili slinom injeninom stanju ali ne moraju biti na istom pravnom osnovu. Mora biti organ koji vodi postupak stvarno nadlean za rjeavanje svih tih stvari koje se spajaju u jedan predmet. Mora se raditi o pravima i obavezama vie stranaka. Npr: eksproprijacija.

Iskljuivo je pravo ovlatenog slubenog lica koje vodi upravni postupak da odlui da li e ili nee izvriti spajanje vie upravnih stvari u jedan postupak. Znai ne postoji pravo stranke ili zakonska obaveza da se izvri spajanje ve je to ovlatenje dato ovlatenom slubenom licu koje vodi upravni postupak da cijeni okolnosti i da o tome odluuje.

O spajanju vie upravnih stvari u jedan postupak uvijek se donosi zakljuak. Ovaj zakljuak i ova radnja ima karakter procesne radnje i na ovaj zakljuak se ne moe ulagati pravno sredstvo ali se moe kao i u parnici pobijati kada se ulae pravno sredstvo na odluku o kojoj je meritorno rijeeno, na rjeenje kojim se odluuje, rjeava upravna stvar.Spajanje vie upravnih stvari u jedan postupak se obino sprovodi u prvostepenom upravnom postupku ali sa napomenom da se spajanje moe izvriti i kod drugostepenog organa, ukoliko je uloeno vie albi u istom injeninom stanju i istom pravnom osnovu (ne mora biti isti pravni osnov), a taj drugostepeni organ je nadlean sve te predmete spojiti u jedan postupak i odluiti o albi po svim upravnim stvarima.

51. IZMJENA ZAHTJEVA U UPRAVNOM POSTUPKU

Kada se radi o upravnom postupku koji je pokrenut na inicijativu stranke treba rei da stranka uvijek moe da slobodno raspolae svojim zahtjevom to znai da stranka nije strogo vezana za postavljeni zahtjev odnosno taj zahtjev uvijek moe izmjeniti, proiriti, odustati od zahtjeva, ak i u drugostepenom postupku moe od njega odustati a u krajnjoj instanci moe odustati i u samom izvrnom postupku.

Kada se radi o zahtjevima stranaka, stranke mogu slobodno disponirati svojim zahtjevima, postoji jedno ogranienje, ukoliko bi se takvim disponiranjem povrijedio ili ugrozio javni ili opi interes organ koji vodi upravni postupak moe nastaviti voenje takvog upravnog postupka. Npr: Ukoliko je netko pokrenuo zahtjev za oduzimanje starateljstva a onda se predomisli a u postupku se utvrdi da staratelj ne vri svoju dunost kako treba, organ e nastaviti postupak.

Ukoliko doe do promjene zahtjeva u toku upravnog postupka, organ koji vodi postupak odnosno ovlateno slubeno lice uvijek rjeava po tom izmjenjenom zahtjevu.Ovdje ne postoji obaveza ovlatenog slubenog lica da donosi poseban zakljuak o odbacivanju ranijeg zahtjeva nego e u obrazloenju konstatovati da je tako i tako stranka raspolagala svojim zahtjevom.

Izmjena zahtjeva stranke odnosno disponiranje je dozvoljeno samo u prvostepenom upravnom postupku, iz razloga da kada bi to bilo upotrijebljeno u drugostepenom postupku postojala bi takva situacija da bi imali novi postupak, i ovdje treba jasno razlikovati iznoenje novih injenica od izmjene zahtjeva, i takvu e inicijativu odbaciti sa poukom da stranka po tom osnovu moe traiti pokretanje drugog postupka a prvostepeni organ e cijeniti osnovanost takvog postupka.

52. ODUSTANAK OD ZAHTJEVA

Isto tako stranka u pravu disponiranja svojim zahtjevom uvijek moe odustati od svog zahtjeva.Odustajanje nema ogranienja u prvostepenom, drugostepenom postupku. Ukoliko je donesena drugostepena odluka moe se odustati i od izvrenja.

Odustajanje od zahtjeva moe biti u cijelosti ili djelomino, kao i u parninom postupku odustajanje ne trai obavezu podnositelja zahtjeva da obrazlae svoje razloge. To je njegovo pravo da pokree upravni postupak i da odustaje u svakoj fazi ili u cjelosti ili djelomino.

Ovdje ovlateno slubeno lice pazi na zatitu javnog interesa da li e voditi dalje postupak.

Ovlateno slubeno lice organa koji vodi postupak donosi zakljuak kojim se obustavlja postupak, na ovaj zakljuak se uvijek moe uloiti pravno sredstvo jer se tu smatra da se pod istim uvjetima moe uloiti pravno sredstvo kao i kad je zahtjev odbaen iz nekih drugih razloga