Upravljanje Znanjem u Poduzecu

  • View
    62

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Upravljanje znanjem

Text of Upravljanje Znanjem u Poduzecu

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuEkonomski fakultet u Osijeku

ZAVRNI RADiz kolegijaMENADMENT LJUDSKIH RESURSA

Upravljanje znanjem u poduzeu

Osijek, listopad 2013.

SadrajContents1.Uvod32. Znanje kao presudan resurs32.1. Povijest32.2. Definiranje znanja42.3.Dimenzije znanja52.4. Znanje kao konkurentska prednost poduzea82.5 Trite znanja83. Upravljanje znanjem103.1. Povijest upravljanja znanjem103.2. Definiranje upravljanja znanjem113.3. ivotni ciklus znanja123.4. Aktivnosti upravljanja znanjem153.4.1 Kreiranje znanja163.4.2. Prenoenje znanja173.4.3. Koritenje znanja173.5. Vanost upravljanja znanjem183.6. Oblikovanje organizacije oko znanja193.7. Idealtipski oblici organizacije203.7.1. Beskrajno ravna organizacija213.7.2. Invertirana organizacija213.7.3. Eksplozija zvijezde233.7.4. Paukova mrea (idealtipska mrea)243.7.5. Poduzetniko poduzee253.7.6. Alijanse znanja263.8. Podrka upravljanju znanjem274. Zakljuak29Literatura30Saetak31

1.Uvod

Tradicionalna podjela resursa koja ih dijeli na rad, zemlju i kapital u posljednjia dva desetljea je korijenito promijenjena: jedan nematerijalni resurs se naao u sreditu pozornosti, a to je znanje. Razvojem tehnologije, posebice IT tehnologije i komunikacije, progresivnom globalizacijom te cjelokupnom dostupnou resursa, znanje postaje kljuni faktor konkurentske prednosti. U skladu s trendom, organizacije koje su eljele (i jo uvijek ele) napredovati , morale su uloiti velike napore kako bi ovladali umijeem upravljanja znanjem. Nakon pojave ideje da znanje, koje je samo po sebi vrlo apstraktna pojava, moe u tolikoj mjeri utjecati na organizacije, dolo je do objavljivanja velikog broja radova. Prvi radovi tj. Prva faza se fokusirala na intelektualni kapital i informacijsku tehnologiju; sljedea faza je fokus pridavala ljudskoj i kulturolokoj dimenziji, sve do dananjeg oblika u kojem je integrirano vie aspekata procesa upravljanja znanjem. Rad se sastoji od 4 cjeline, tj. Poglavlja. Prvo poglavlje sadrava uvodni dio i objanjava strukturu rada. Drugo poglavlje sadri definiciju znanja samog po sebi, vrste znanja, te obrauje tematiku konkurentske prednosto. Tree poglavlje obrauje temu upravljanje znanjem. Ono sadri definicije i aktivnosti upravljanja znanjem, obrauje pitanja organizacijske strukture i kulture te alata kojima se slue menaderi ljudskih potencijala. etvrto poglavlje donosi zakljunu rije te saeti prikaz napisanog

2. Znanje kao presudan resurs2.1. Povijest

U predindustrijskoj (agrarnoj) epohi ovjeanstva, najvaniji faktor bogatstva i blagostanja bila je zemlja. Ona drava (ili jo prije pleme) koja je posjedovala zemlju bila je bogata i nadmona jer je mogla prehranjivati brojne vojnike i trgovati s ostalim zemljama. Pojavom parnog stroja u 18. Stoljeu zemlja i dalje ostaje vaan resurs, ali se vanost poinje pridavati kapitalu i radu. Promjene koje su uslijedile nakon izuma parnog stroja nazivaju se Prva industrijska revolucija. To razdoblje karakterizira razvoj tvornike proizvodnje iz manufaktura te poveana produktivnost i razmjena. Slijedei val promjene dunio je promjenu cjelokupne infrastrukture i naina ivota izgradnjom eljeznica i parobroda te razvojem proizvoda koji koriste elektrinu energiju. Sadanja, postindustrijska, epoha ima bitno razliit pristup od masovne proizvodnje ili manufaktura koje su proizvodile manji broj proizvoda na temelju specifinog znanja. Naprotiv, dananje tvrtke uspjevaju proizvoditi i prodavati znanje te se smatra da je ba znanje kljuan faktor kako u sadanjem, tako i u buduem razvoju. Vrlo je bitna razlika izmeu prijanjeg i sadanjeg naina koritenja znanja: u prolosti su takoer postojala odreena znanja oko kojih su se formirale odreene proizvodnje (primjer: parni stroj je omoguio razvoj eljeznice te su se poduzea bazirala na masovnoj proizvodnji) dok u dananje vrijeme poduzea proizvode, uvaju i prenose znanje te nisu odreena odreenom inovacijom te mogu mnogo bre plasirati nove, efikasnije tehnologije.Ove injenice se mogu objasniti i putem teorije ciklusa ruskog ekonomista Kondratjeva: on je utvrdio da se gospodarski razvitak industrijskih nacija moe opisati u 40 do 60- godinjim cikusima iji su pokretai kljune inovacije. (Slika 1.)

Slika 1. Kondratjevljevi ciklusi (North, 2002., str. 19.)

Svaki val predstavlja jedan poslovni cikus (vrh, dno, ekspanzija, recesija). Prvi val je poivao na znanju o koritenju pare i time pokrenuo industrijsku revoluciju. Drugi val koji je uslijedio izgradio je eljeznice i ostvario brzu plovidbu. Trei val, koji se pojavio poetkom 20. Soljea, je obiljeilo znanje o kemiji i elektricitetu. etvrti val koji je poeo s krajem Drugog svjetskog rata i donio je masovno prometovanje po zemlji, zraku i vodi. Mnogi indikatori ukazuju na to da su 90-e godine prolog stoljea poetak novog ciklusa koji kao glavni faktor ekspanzije podrazumijeva znanje kao proizvodni imbenik.

2.2. Definiranje znanja

Poduzea esto ne razlikuju pojmove podatak, informacija i znanje. Navedeni pojmovi su razliiti i svaki zahtijeva posebne alate za prenoenje i koritenje. Podatak se moe definirati kao skup objektivnih injenica o nekom dogaaju. Kada se pojam podatak smjesti u kontekst poslovanja, on najee obuhvaa arhivirane transakcije itd. Slube koje arhiviraju te podatke mogu bit raunovodstvo, odjel za financije te odjel za marketing. Nedostatak podataka, kao sredstva za odluivanje, je u nemogunosti pronalaenja odgovora zato se neto dogodilo i hoe li se to opet dogoditi. Podaci ne daju kvalitetan okvir za odluivanje ali slue kao input u izradi informacija. Informacija je definirana kao podatak koji nosi neko znaenje i smjeten je u kontekst. Mogui oblici informacije su dokumenti i osobna komunikacija. Primatelj odluuje o vanosti informacije tj. da li primljena poruka nosi neko znaenje (informacija) ili ne (podatak). Ne postoji opeprihvaena definicija znanja koja vrijedi za sva polja znanosti. Kao opi termin, znanje bi mogli definirati kao ukupnost svega poznatoga u nekoj znanstvenoj grani. Meutim, znanje poduzea (sadraj znanja) je mnogo lake definirati te su to ve uinili mnogi autori. Klaus North navodi kako Znanje, izmeu ostalog, sadri patente, procese, tehnologije,sposobnosti, vjetine i iskustva suradnika, informacije o strankama,tritima i dobavljaima. (2002., str 2.). Razlika izmeu podatka, informacije i znanja je kontekst te stoga ono to je za jednu osobu znanje za drugu moe biti informacija.

2.3.Dimenzije znanja

Postoji vie vrsta znanja, a ona mogu biti podijeljena u 3 dimenzije (North, 2002., str. 45.) Dimenzija priroda znanja Dimenzija dostupnost znanja Dimenzija vrijednost znanja

Dimenzija priroda znanjaVrste znanja se mogu podijeliti prema poimanju (epistemologiji) znanja u poduzeu. Epistemologija obrade informacija polazi od pretpostavke da su znanje i informacije istovjetni pojmovi te je s tog motrita opravdano ulagati u poveanje kapaciteta obrade informacija jer direktno utjeemo na poveanje razvitka znanja u poduzeu. Drugo motrite polazi od pretpostavke da je znanje u poduzeu rezultat interakcije ljudi u mreama te se stoga naziva epistemologija mree. Ukoliko je znanje rezultat interakcije ljudi u poduzeu, onda se isplati ulagati u povezivanje suradnika u organizaciji te primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Autoreferencijalna epistemologija polazi od pretpostavke da je znanje privatan, o iskustvu ovisan proces. Ono to znanje znai za jednu osobu, za drugu osobu moe znaiti samo informaciju ili podatak. Stoga je potrebno stvoriti neprekidan dijalog u organizaciji koji e sluiti kao inkubator znanja. Ekstremne pozicije znanje je jednako objektu i znanje je jednako procesu moda se najjasnije shvaaju ako novu rije kapital znanja razloimo u njezine dvije sastavnice: znanje i kapital, te razradimo razlike izmeu obaju pojmova. Sveiby argumentira da analogija izmeu znanja i kapitala nije korisna za izgradnju i transfer znanja, budui da vodi pogrenom razumijevanju znanja (North, 2002., str. 47). Sljedea tablica prikazuje razlike izmeu znanja i kapitala (Slika 2.): Slika 2. Razlike izmeu znanja i kapitala (North, 2002., str.46.)

Dimenzija dostupnost znanjaDa bi se opisao proces prevoenja individualnog znanja u kolektivno potrebno je razgraniiti eksplicitno znanje od implicitnog (tacitnog) znanja. Implicitno znanje predstavlja osobno znanje pojedinca koje poiva na idealima, vrijednostima i osjeajima. Vrlo ga je teko prenositi, budui da je pohranjeno u glavama pojedinih osoba. Eksplicitno znanje je metodino i sustavno te ga je mogue pohraniti putem medija (ne nalazi se u glavama osoba). Odnosi se na detaljne opise procesa, tehnologiju, patente, ... Kao kljuan problem upravljanja znanjem navodi se upravo problem prijenosa implicitnog znanja u eksplicitno. Kada je znanje eksplicitno, dostupno je cijeloj organizaciji i ostvaruju se viestruke koristi. Ukoliko prevladava implicitno znanje onda je razina djelovanja individualna te je smanjena interakcija izmeu djelatnika. Pod organizacijskom proizvodnjom znanja podrazumijevamo sposobnost poduzea kao cijeline da proizvede novo znanje, raspodjeli ga unutar organizacije i inkorporira u proizvode, usluge i sustave (North, 2002.,str. 49). Stoga je od velike vanosti prevesti implicitno u eksplicitno znanje koje je dostupno svima.

Dimenzija vrijednost znanjaO intelektualnom kapitalu se poelo raspravljati kada se primjetilo da je knjigovodstvena vrijednost odreenih kompanija manja od njihove trine vrijednosti. vedsko osiguravajue drutvo Skandia i Canadian Imperial Bank of Commerce prvi su razvili novu strukturu kapitala u kojoj se financijski kapital nadoponjuje intelektualnim. (Slika 4.)Organizacijski Organizacijski kapitalKapital stranakaLjudski kapitalFinancijski kapitalIntelektualni kapitalTrina vrijednost

Slika 3. Skandijino strukturiranje kapitala poduzea (prilagoeno; North,2002