UP/I 034-03/17-01/005 437-10/65-2020-062

L..-

rU TRŽIŠNOG NATJECANJA

n

REPUBLIKA HRVATSKA VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB Frankopanska 16

Poslovni broj: UsII-294/19-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaea toga suda mr. se. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LMK International d.o.o., Zagreb, Hribarov prilaz 3, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Zagreb, Savska cesta 41/14, radi tržišnog natjecanja, na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2020.

presudio je

Tužbeni zahtjev se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-03/17-01/005, URBROJ: 580- 10/65-2018-057 od 14. studenoga 2018. godine utvrđuje se da Hrvatski taekvvondo savez, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Krešimira Ćosića 11, slanjem dopisa od 24. veljače 2017. svojim članicama kojim ih obavještava i obvezuje da ne ulaze u poslovni odnos s poduzetnikom LMK International d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Hribarov prilaz 3, nije spriječio, ograničio ili narušio tržišno natjecanje zlouporabom vladajućeg položaja na mjerodavnom tržištu organizacije taekwondo natjecanja u smislu članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Osporeno rješenje tuženika tužitelj pobija u cijelosti jer smatra da nije na zakonu utemeljeno zbog povrede propisa materijalnog prava o tržišnom natjecanju, bitne povrede postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na povredu materijalnog prava navodi da je, protivno odredbi članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i protivno svojim utvrđenjima u obrazloženju osporenog rješenja, tuženik donio osporenu odluku uz obrazloženje daje HTS slanjem predmetnog dopisa tužitelju potencijalno zatvorio pristup jednom manjem segmentu mjerodavnog tržišta i to kriterijskim natjecanjima u organizaciji klubova, ali budući da je prije slanja predmetnog dopisa tužitelj iznajmljivao svoju elektronsku zaštitnu opremu tek na jednom natjecanju koje je obuhvaćeno predmetnim dopisom, nije moguće zaključiti kako je upravo taj dopis doveo do zatvaranja pristupa tužitelju na taj manji segment mjerodavnog tržišta uzevši u obzir činjenicu da je i prije tog

2- Poslovni broj: UsII-294/19-6

tužitelj bio na njemu marginalno prisutan. Tužitelj smatra da je tuženik u ovom slučaju povrijedio propise materijalnog prava o tržišnom natjecanju na način da je postojanje zlouporabe vladajućeg položaja uvjetovao ispunjenjem drugih uvjeta koji nisu propisani zakonom. Tako je, prije svega, utvrđivao koji je bio udio tužitelja na mjerodavnom tržištu prije predmetnog dopisa pa je utvrdio daje bio marginalan i zbog toga nije moguće zaključiti kako je upravo dopis HTS-a od 24. veljače 2017. doveo do zatvaranja pristupa tužitelju mjerodavnom tržištu. Tužitelj smatra da koliko je bio udio tužitelja na mjerodavnom tržištu prije predmetnog dopisa je irelevantno jer odredbom članka 13. ZZTN-a nije propisano da postojanje zlouporabe vladajućeg položaja ovisi o udjelu drugih poduzetnika na mjerodavnom tržištu. U ovom slučaju tuženik je utvrdio da se HTS nalazi u vladajućem položaju na mjerodavnom tržištu organizacije taekwondo natjecanja u Republici Hrvatskoj, a čak je utvrdio i da HTS slanjem predmetnog dopisa tužitelju potencijalno je zatvorio pristup jednom dijelu mjerodavnog tržišta. Međutim, zbog povrede materijalnog prava o tržišnom natjecanju i uvjetovanja postojanja zlouporabe vladajućeg položaja ispunjenjem drugih uvjeta koji nisu propisani zakonom, tuženik je donio pobijano rješenje koje nije utemeljeno na zakonu. Smatra daje tuženik povrijedio odredbu članka 37. stavka 4. ZZTN-a jer je tužitelj zatražio više puta da bude saslušan u postupku, međutim, tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ističe daje tuženik utvrđivao na koliko je taekwondo natjecanja prije predmetnog dopisa HTS-a tužitelj iznajmljivao svoju elektronsku zaštitnu opremu i tatami ploče, međutim, ako je već smatrao da je to bitno, tuženik je trebao utvrditi na koliko je natječaja tužitelj sudjelovao, a ne na koliko je natječaja njegova ponuda bila odabrana.

Slijedom navedenog, predlaže Sudu da usvoji tužbu te osporeno rješenja kao nezakonito poništi.

U odgovoru na tužbu tuženik smatra da je na temelju detaljno provedene analize postupanja HTS-a zaključio kako se predmetni dopis HTS-a ne može dovesti u vezi s potencijalnim zatvaranjem manjeg segmenta mjerodavnog tržišta, a što je detaljno obrazložio u točki 8. pobijanog rješenja. Nadalje, vezano uz navod da je tuženik počinio bitne povrede odredbi u postupku jer je tužitelj tražio da bude saslušan, no da tuženik tome zahtjevu nije udovoljio, iako je bio u obvezi to učiniti temeljem odredbe članka 37. stavka 4. ZZTN-a, nije točan. Tuženik ističe kako odredbu članka 37. stavka 4. ZZTN-a valja tumačiti u kontekstu specifičnosti upravnog postupka koji vodi tuženik sukladno odredbama ZZTN-a. Prvenstv^eno naglašava da podnositelj inicijative sukladno članku 36. stavku 2. ZZTN-a nema položaj stranke u postupku. Također, sukladno odredbi članka 48. stavka 1. ZZTN-a, kako bi strankama u postupku iz članka 36. stavka 1. Zakona osigurala mogućnost da se izjasne o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, agencija će im prije zakazivanja usmene rasprave dostaviti pisanu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Na usmenu raspravu, sukladno članku 50. stavku 2. Zakona, u svojstvu svjedoka agencija može pozvati i podnositelja inicijative iz članka 37. Zakona, a obvezna gaje pozvati ako je pisanim zahtjevom to tražio od agencije. Slijedom navedenog, tuženik je obvezan saslušati podnositelja inicijative koji je pisanim zahtjevom to zatražio od agencije, a što je u konkretnom slučaju bio tužitelj te i samo ako održi usmenu raspravu, ali ne uvijek kada to podnositelj inicijative zatraži, kako to pogrešno tumači tužitelj. Budući daje u konkretnom upravnom postupku tuženik utvrdio kako stranka protiv koje je pokrenut postupak nije zlouporabila vladajući položaj pa se tako postupak okončava u njezinu korist, nije bilo potrebe da se donosi obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku niti je bilo potrebno održavati usmenu raspravu. To bi bilo potrebno učiniti kada bi tuženik u tijeku postupka i dalje smatrao da postoje indicije za postojanje moguće povrede, što u konkretnom

3 - Poslovni broj; UsII-294/19-6

slučaju nije bila riječ. Stoga je tuženik u konkretnom slučaju u potpunosti poštivao zakonske odredbe i nije ni na koji način učinio povredu koju mu imputira tužitelj. Navod tužitelja daje tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je u postupku tuženik utvrđivao na koliko je taekvvondo natjecanja prije predmetnog dopisa HTS-a tužitelj iznajmljivao svoju elektronsku zaštitnu opremu i tatami ploče umjesto da je utvrđivao na koliko je natječaja tužitelj sudjelovao, a ne na koliko je natječaja njegova ponuda odabrana, nije točan. Vezano uz taj navod tužitelja, tuženik je u postupku trebao utvrditi na koliko je natječaja tužitelj sudjelovao prije slanja dopisa HTS-u od 24. veljače 2017. te nakon slanja predmetnog dopisa, a ne na koliko je odabran. Tuženik ističe da tužitelj uopće nije pojasnio na koji bi način ti podaci bili relevantni za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku. Tuženik smatra kako navedeni podaci ne mogu doprinijeti utvrđenju bilo kakvih relevantnih činjenica o konkretnom postupku jer je sudjelovanje u pojedinom natječaju tužiteljeva vlastita dispozicija na koju dopis HTS-a ne može utjecati, te je taj dopis mogao imati utjecaja jedino na nečiji odabir tužitelja kao poslovnog partnera.

Tuženik u odgovoru naglašava kako su u svrhu detaljnog ocjenjivanja postupanja HTS-a u konkretnom predmetu jedino relevantni podaci o natjecanjima na kojima je tužitelje odabran, a što je detaljno obrazloženo u točki 8. rješenja tuženika. Zaključno, tuženik ističe kako je pobijano rješenje doneseno na temelju pravilne i zakonite ocjene dokumentacije, pravilne primjene zakonskih i podzakonskih propisa, stoga ocjenjuje sve navode tužitelja iz tužbe kao i samu tužbu neosnovanom u cijelosti.

Zainteresirana osoba Hrvatski taekwondo savez u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga i navoda danih u očitovanju tuženiku u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, smatra navode tužbe tužitelja u cijelosti neosnovanim te predlaže Sudu da tužbu odbije.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je

postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi utvrđivanja predstavlja li slanje dopisa od strane Hrvatskog taekwondo saveza (HTS) od 24. veljače 2017. godine svojim članicama putem kojih ih obavještava i sugerira da ne ulaze u poslovni odnos s poduzetnikom LMK Intemacional, zlouporabu vladajućeg položaja u smislu članka 38. stavka 1. i 3. te članka 39. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, 79/09. i 80/13.). Naime, prema navodima podnositelja inicijative, ovdje tužitelja, HTS je internacionalni sportski savez u taekvvondo sportu u koji se udružuju taekwondo udruge i taekwondo sportski savezi županije i Grada Zagreba u Republici Hrvatskoj. Tužitelj - LMK je jedan od distributera sportske opreme i odjeće na tržištu Republike Hrvatske, a u to je uključena i sportska oprema i odjeća za taekvvondo. Dakle, povod inicijative je dopis HTS-a od 24. veljače 2017. godine upućen članicama HTS-a u kojem ih obavještava i sugerira da ne smiju ulaziti u poslovne odnose s tužiteljem zbog navodnog postojanja nepodmirenih obveza tužitelja prema HTS-u, a koji je dopis objavljen na mrežnim stranicama HTS-a.

Prema odredbi članka 13. ZZTN-a (..Narodne novine'” 79/09. i 80/13.) zabranjena je svaka zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na mjerodavnom tržištu, a osobito: 1) izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih nepravednih trgovinskih uvjeta. 2) ograničavanje proizvodnje tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača, 3) primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju i 4) uvjetovanje sklapanja ugovora pristankom drugih ugovornih strana na dodatne obveze koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u izravnoj vezi s predmetom tih ugovora.

4- Poslovni broj: UsII-294/19-6

Postupajući po navedenoj inicijativi tuženik je zatražio očitovanje i podatke o tome koliko je ukupno taekwondo natjecanja održano u 2017. godini u Republici Hrvatskoj, s naznakom datuma, naziva i organizatora natjecanja, kao i poduzetnika koji je iznajmio elektronsku zaštitnu opremu za ta natjecanja, podatke o tome koliko se još natjecanja planira održati u 2017. godini sukladno kalendaru HTS-a te druge podatke i dokumentaciju koji mogu pridonijeti utvrđivanju činjeničnog stanja u postupku. Tuženik je zatražio očitovanje i od podnositelja inicijative i zainteresirane osobe - HTS-a, ali i od taekwondo klubova. Od dvanaest taekwondo klubova, koji su se očitovali, pet se pridržavalo dopisa HTS-a, s tim daje jedan od tih angažirao tužitelja za prijateljski turnir 2017. godine. Ostali, njih sedam, se nisu pridržavali predmetnog dopisa smatrajući da se on na njih ne odnosi iz različitih razloga. Dakle, većina klubova se nije pridržavala dopisa HTS-a. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelj nastavio poslovati na mjerodavnom tržištu i nakon dopisa HTS-a od 24. veljače 2017. te da je u 2017. godini iznajmljivao elektronsku zaštitnu opremu na ukupno osam natjecanja, a do 11. lipnja 2018. na ukupno tri natjecanja. Prema ocjeni tuženika, iako se radi o manjem broju natjecanja u odnosu na 2015. godinu (petnaest natjecanja) i 2016. (osamnaest natjecanja), razlozi za smanjenje broja natjecanja na kojima je tužitelj iznajmljivao opremu mogu biti raznoliki (cijena, kvaliteta usluge, opremljenost i slično) te ih nije bilo moguće izravno povezati isključivo s predmetnim dopisom.

Slijedom navedenog zaključeno je daje dopisom HTS-a od 24. veljače 2017. godine potencijalno zatvoren jedan manji segment mjerodavnog tržišta za podnositelja inicijative i to turniri koji se boduju za nacionalnu listu te kriterijski turniri, a riječ je o segmentu mjerodavnog tržišta na kojem je podnositelj inicijative i u 2015. i u 2016. marginalno poslovao. Također je utvrđeno daje zainteresirana osoba HTS na svojim službenim mrežnim stranicama 11. svibnja 2018. godine obavijestila sve svoje članice da je tužitelj podmirio svoja dugovanja prema Savezu te u interesu zaštite potencijalnih budućih poslovnih rizika ostaje na članicama da iste samostalno procjenjuju i ugovaraju, a sve vezano za obavijest od 24. veljače 2017. godine.

Slijedom navedenog, tuženik je zaključio kako Hrvatski taekwondo savez nije narušio natjecanje na predmetnom mjerodavnom tržištu u smislu članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Prema ocjeni ovog Suda osporeno rješenje tuženika temelji se na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju u provedenom postupku na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede postupka jer je tuženik svoje rješenje valjano i razložno obrazložio pa stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Trebalo je stoga temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (..Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) odlučiti kao u dispozitivu.

U Zagrebu, 22. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća: Juričić, v.r.

Za točnost oti