UNIVERZITET U BANJOJ LUCIPRIRODNO MATEMATIKI FAKULTETSTUDIJSKI PROGRAM BIOLOGIJE, NASTAVNI SMJER

SEMINARSKI RAD IZ PEDAGOGIJE SA PSIHOLOGIJOMTEMA: DJECA SA POSEBNIM POTREBAMA

STUDENTI MENTORIvana Tei prof. dr Lejla VasiVanja Relji

Banja Luka, 2013 godine

SADRAJ

1. Inkluzija............................................................................................................................. 31.1 Uenici s posebnim potrebama u redovnom odgojno-obrazovnom procesu.... 3, 51.2 Uenici s posebnim potrebama u redovnom odgojno-obrazovnom procesu.... 5, 81.3 Izrada prilagoenog programa....... 8, 91.4 Inicijalna procjena uenika... 9, 101.5 Prilagoavanje obrazovnog procesa............ 111.6 Praenje i ocjenjivanje uenika-finalna procjena........... 12

2.Mentalno zaostala djeca........ 132.1 Intelektualne karakteristike.......... 142.2 Socijalno-emocionalni ivot.. 14, 152.3 Poremeaj pamenja.... 162.4 Tekoe u uenju i potreba za individualizacijom procesa vaspitanja ... 16, 172.5 Autizam i ukljuivanje djece sa autizmom u redovnu nastavu. 18, 192.6 Zakljuak.... 19

3. Nadarena djeca.... 203.1 Koncepcije nadarenosti....... 203.2 Vanost roditelja u razvoju nadarene dece...... 21, 223.3 Kako prepoznati nadareno dijete u najranijem uzrastu (od 12 mjeseci do 4 godine)........ 233.4 Potrebe nadarene djece..... 24, 253.5 Problemi nadarene djece......... 263.6 Programi za rad sa nadarenom djecom...... 27, 283.7 Zakljuak............. 29

1. INKLUZIJA

Inkluzija predstavlja nain miljenja koji je utemeljen na odreenim uvjerenjima i stavovima koji pomau u stvaranju inkluzivne kole i inkluzivnog drutva. O inkluziji se moe razmiljati kao o pogledu na svijet, kao o cilju aktivnosti, kao o neprestanom nikad zavrenom procesu, kao o strategiji, kao o planu aktivnosti.

Osnovna navedena uvjerenja i stavovi su:Sva djeca imaju pravo na obrazovanje u heterogenim razrednim odjeljenjima sa svojim vrnjacima u njima prostorno najblioj koli; kolski sistem je odgovoran uvaiti obrazovne i psiholoke potrebe svih uenika i osigurati im neophodnu potporu i pomo.

Inkluzija je trajni proces, proces u kome se sva djeca izjednaavaju meusobno. To je proces meusobnog uvaavanja razliitosti svakog djeteta i njegovih potreba. Prema tome, drutvena i socijalna okolina, posebno kola kao osnovni initelj razvoja svakog svjesnog drutva, a koja eli postati i ostati savremena, treba poticati razvoj potencijala svakog pojedinog djeteta. Rad na individualnim potencijalima svakog djeteta podrazumijeva svestrano upoznavanje osobitosti uenika, te otkrivanje one pozitivne energije i sposobnosti koje posjeduje svaki pojedinac na sebi svojstven nain. 1.1 Uenici s posebnim potrebama u redovnom odgojno-obrazovnom procesu

U populaciji djece u osnovnoj koli je 10 do 15% djece sa posebnim odgojnim i obrazovnim potrebama. Njihove posebne odgojno-obrazovne potrebe su rasporeene od lakih do jako izraenih, te od kratkotrajnih do doivotnih. Meu djecu sa posebnim odgojno-obrazovnim potrebama ubrajamo: djecu sa poremeajima u mentalnom razvoju, slijepu i kratkovidnu djecu,gluhu i nagluhu djecu, djecu sa poremeajima u govoru, djecu sa poremeajima u kretanju, djecu sa smetnjama u ponaanju,djecu sa problemima u uenju i nadarenu djecu.

U prijanjim sistemima obrazovanja, mjesto u procesu za djecu s tekoama u razvoju striktno je bilo odreeno postavljenom dijagnozom i kategorizacijom. Pretpostavljalo se da djeca sa slinim dijagnozama (tekoama) imaju iste obrazovne potrebe te su slijedom toga poduavana na potpuno isti nain, odnosno bila su svrstana u ve prije tipizirane programe prilagoene za odreene vrste oteenja. Jednako vani faktori su zavisni o samom djetetu, a to su: znatielja, motivacija, inicijativa, interakcija, komunikacija, kreativnost, temperament, elja za uenjem, stil uenja, sposobnosti, priroda i stepen oteenja. Klasifikovanje uenika u prijanjim oblicima obrazovnih zakona prema vrstama oteenja stavljalo je u fokus samo oteenje kod uenika i potecijalne probleme koji nastaju iz ograniavajueg faktora kod djece. Pri tome se u drugi plan nesvjesno potiskivao mogui potencijal uenika s tekoama u razvoju. Kada se uitelji usmjere na sposobnosti uenika za uenjem i stvaranjem, umjesto na njegove prepreke u uenju, oni ne ele dijete klasifikovati nego procijeniti njegove sposobnosti i daljnje mogunosti u obrazovanju. Samo je na ovaj nain mogue ostvarenje punog potecijala svakog uenika unutar njegovih individualnih sposobnosti. Poetno stajalite procesa inkluzije uenika s posebnim potrebama u redovno kolovanje jeste holistiki pristup koji uvaava sve, a ne samo obrazovne potrebe pojedinog uenika. Na ovaj nain dijete se posmatra kao cjelovitu osobu sa svim svojim potrebama, a u obrazovnom dijelu razvoja uenika jednako se pridodaje vanost, kako socijalnom, tako i emocionalnom razvoju, kao i razvoju pojedinane i kolektivne odgovornosti svih osoba ukljuenih u ovaj proces. Kako bi se taj pristup kolstvu uspjeno primijenio, vano je osvrnuti se na sam odgojno-obrazovni sistem i probleme koji se javljaju u njemu, kako bi se sam proces unaprijedio, a time se unaprijeuje i za uenike s tekoama (posebnim potrebama).

Pojam obrazovanja moemo podijeliti na dva dijela, a to su:usvajanje znanja isticanje sposobnosti. Sam proces usvajanja znanja svodi se na usvajanje injenica i informacija, dok se sticanje sposobnosti razvija putem tano odreenih i planiranih aktivnosti. Kada se u redovnom nastavnom procesu ukljue i uenici s posebnim potrebama (tekoama) dolazi do odreenog nesklada izmeu njihovih razvojnih sposobnosti, sadraja rada, didakatiko-nastavnih metoda jer su one planirane u skladu sa prosjenim sposobnostima uenika. Neuspjeh u savladavanju gradiva (usvajanju znanja) i sticanju sposobnosti (savladavanju aktivnosti) uz dozu odreene nepovoljne odgojne klime i loe komunikacije u razrednom odjeljenju sigurno e negativno uticati na razvoj uenika s posebnim potrebama i dovesti do nezadovoljstva usled neispunjenja osnovnih potreba uenika kao osobe.

1.2 Didaktiko-nastavne metode u radu s uenicima s tekoama u razvoju

Didaktiko nastavni oblici rada odnose se na metodiki odabir prikladnih nastavnih metoda, strategija rada i prilagoavanja nastavnog sadraja ueniku sa tekoama u uenju i njegovim sopstvenim potrebama. Kako bi bili u mogunosti adekvatno prilagoditi nastavni sadraj (individualizirati), potrebno je, da je uitelj to bolje upoznat sa tekoama (potrebama) uenika za kojeg se prilagoava sadraj. Imajui na umu njegove mogunosti, a ne prepreke usled oteenja, imajui u vidu da su kod uenika s tekoma u uenju najvie zastupljeni oni usporenog kognitivnog razvoja. Nabrojaemo one karakteristike koje se javljaju na pojedinim podrujima njihovog razvoja, dok se neke javljaju i kod drugih grupa tekoa. Svaka od ovih karakteristika u razvojnom podruju odraava se na obrazovni proces i sama zahtijeva primjenu tano odreenih didaktiko-nastavnih metoda u cilju postizanja to boljeg uspjeha.

Percepcija

Podruje koje obuhvata percepcija ukljuuje niz komponeneti koje su odgovorne za auditivnu, vizuelnu, taktilnu, olfaktornu, gustativnu, vestibularnu i kinestetsku percepciju. Kod uenika usporenog kognitivnog razvoja uglavnom se ne radi o oteenju ulnih organa, ve tekoe mogu biti prisutne u prijemu, obradi i interpretaciji perceptilnih podataka. Imajui u vidu da se obrazovni proces zasniva na nastavi koja se odvija na ulnom i vidnom preceptivnom podruju, tekoe koje se ovdje javljaju uenicima najvie oteavaju samo praenje nastavnog procesa.Sluna precepcija

Karakteristike slune percepcije mogue smetnje koncetriranog sluanja, razlikovanje i pamenje glasova, rijei i govornih cjelina.Pojave u obrazovnom procesu tekoe u tanom praenju i pamenju ulne informacije, nejasnoe i nepotpuna razumljivost slunog, netana govorna reprodukcija, izostavljanje slova pri pisanju, tekoe u uenju teksta napamet.Didaktiko-metodiiki postupci upotreba jasnih, razgovjetnih, kraih reenica s poznatim rijeima, ponavljanje izreenog, provjera razumijevanja.

Vidna percepcija

Osobine vidne percepcije mogue su tekoe vidno-prostorne orjentacije, diskriminacije oblika prema izgledu, poloaju i smjeru, tekoe u percipiranju prvog plana i pozadine, vidno-motorike integracije i koordinacije i brzine uenja.Pojave u obrazovnom procesu tekoe u uoavanju i izdvajanju bitnog u promatranju pojava, predmeta, procesa, tekoe u praenju slijeda rijei pri itanju i pisanju, teko snalaenje u redovima teksta, zamjenjivanje slova u horizontalnom i vertikalnom smijeru, loa tehnika pisanja.Didaktiko-metodiki postupci jednostavna i pregledna nastavna sredstva bez suvinih detalja, usmjerena na zadatak, prilagoavanje teksta (vei razmaci izmeu rijei, reenica, isticanje podcrtavanjem, oznaavanje prostora za itanje i pisanje), primjereno ukljuivanje u zajedniko itanje (na poetku teksta ili odlomka), upuivanje na koritenje orijentira u itanju (praenje slijeda itanja, koritenje prsta, podvlaenje), usmjeravanje na itkost i preglednost napisanog.

Zapamivanje i pamenje

Osobine zapamivanja i pamenja problemi memoririsanje slunih, itanih, gledanih kao i ostalih podataka u odnosu na njihovu povezanost.Pojave u obrazovnom procesu djelimino i nepovezano zahvaenje podataka to dovodi do tekoa u izlaganju, ponavljanju, prepriavanju, odgovaranju na pitanja,itd.Didaktiko-metodiki postupci dugotrajnije vjebanje i ponavljanje bitnih dijelova sadraja uz usmenu provjeru njihovih razumijevanja, upotreba adekvatnih sadraja, primjena individualiziranih nastavnih listia.

Miljenje

Ovo je podruje razvoja u kojem su najvie i najjasnije izraene tekoe u uenika s potekoama u razvoju u kognitivnom dijelu. To se manifestuje u obrazovnom procesu, ali i u svakodnevnom ivotu.Osobine miljenja postoje tekoe u izvoenju razliitih misaonih operacija kao to su: konkretiziranje, povezivanje, zakljuivanje, generalizacija, induciranje, deduciranje, isticanje bitnog, planiranje, odvajanje, osmiljavanje, mijenjanje, procjenjivanje, saimanje, sistematiziranje, primjenjivanje. (Ivani, 1991.).Pojave u obrazovnom smislu tekoe se najee iskazuju u nastavnim aktivnostima usvajanja apstraktnih sadraja i oteano opte shvatanje, razumijevanje i poimanje onog to se izraava, nepoznavanje sadraja pojmova, zbrkanost i nepovezanost injenica i sadraja, donoenje neloginih i pogrenih zakljuaka, neprimjerena odgovaranja na pitanja, tekoe u rjeavanju problema, tekoe zamiljanja, itd.Didaktiko-metodiki postupci organizovano, osmiljeno, ciljano i rukovoeno posmatranje u funkciji spoznavanja injenica (neposredno spoznavanje), perceptivno potkrepljenje istog sadraja rada (neposredna stvarnost, slika, simbol), u cilju pristupnog uvoenja u apstraktni svijet miljenja, isticanje bitnog, slikovito predoavanje, saimanje teksta izdvajanjem bitnih odrednica sadraja, smanjivanje broja injenica radi bolje preglednosti, povezanosti i razumijevanja, planiranje teksta uz pomo razliitih dispozicija (slike, reenice, pitanja, rijei) primjena ematskih prikaza, analitiki plan rada zbog preglednosti i jasnoe.

Adaptivno ponaanje

Osobine adaptivnog ponaanja mogue je uoiti razliite oblike pojavnosti koji se proteu na kontinuumu od nemirnog, agresivnog, destruktivnog do izrazito povuenog ponaanja pri emu je najzahtjevniji rad s hiperaktivnim uenicima.Pojave hiperaktivnosti u obrazovnom procesu pretjerana osjetljivost uenika na bilo kakav pokret, zvuk, boju, miris, nepanja, povrnost u radu, usporenost u rjeavanju pismenih zadataka, tekoe zapamivanja sadraja rada, niska tolerancija na frustraciju, este promjene radnog mjesta i aktivnosti, esto pretjerano prianje, esto prekidanje i ometanje drugih, pretjerana osjetljivost na kritiku, itd. Didaktiko-metodiki postupci uspostavljanje pozitivnog i dobronamjernog odnosa, pohvala truda koji uenik ulae, sjedenje u klupi ispred uitelja, fiziko pribliavanje ueniku kod zadavanja zadataka, pribliavanje uenika izvoru posmatranja, upoznavanje s planom redoslijedom i trajanjem pojedinih aktivnosti, odmori u radu, potovanje zajednikih dogovora u odnosu na provoenje aktivnosti, jasno davanje uputa, usmeno provjeravanje nauenog, pomo u pismenim zadacima i produeno vrijeme rada, motivacijski plan, po potrebi omoguavanje promjene aktivnosti i prostora sa zadatkom vezanim uz sadraj rada te ukljuivanje u praktine aktivnosti.

1.3 Izrada prilagoenog programa Prilagoeni program se izrauje za svakog uenika s posebnim potrebama pojedinano. Program se treba prije svega treba bazirati na sposobnostima ili jakim stranama uenika, a tek potom na ogranienjima, odnosno slabim stranama uenika.Smisao izrade prilagoenog programa nalazi se u:potrebi unapreivanja potencijala uenika s ciljem poveanja uspjenosti njihove edukacije, a time i socijalne integracije;mijenjaju oekivanja socijalne sredine (uitelja, roditelja, uenika u razredu).

Pri izradi prilagoenog programa potrebni koraci su:inicijalna procjena;prilagoavanje u obrazovnom procesu;praenje i ocjenjivanje uenika;finalna procjena.

1.4 Inicijalna procjena uenika

Procjena uenika s tekoama u uenju provodi se najkrae tri sedmice i vrjednuje se opisno s obzirom na uspjenost i tekoe uenika. Pri tome se utvruju sposobnosti, stepen steenog znanja, potreba i interesa u sledeim podrujima:

Utvrivanje sposobnosti

a)itanju (tehnika itanja, pamenje i razumijevanje proitanog, upute zadataka i slino.),b)sluanje usmeno / pismeno izraavanje (koncetrirano sluanje, razlikovanje, pamenje i razumijevanje usmenih uputa, vjetina razgovaranja, uspjenost prepisivanja s ploe, knjige i samostalnog pisanja,c)raunanje i geometrijsko predoavanje (pojam broja, relacije meu brojevima, osnovne raunske operacije, poznavanje geometrijskih tijela, likova, mjera, mjernih jedinica,...),d)prostorno i vremensko snalaenje,e)rukovanje sredstvima za rad (pribora, alata, instrumenata, aparata),f)sticanje radnih navika (radne vjetine, navika, urednosti, preciznosti, odgovornosti).

Utvrivanje nivoa znanja

a)znanje prisjeanja,b)znanje prepoznavanja tano prepoznavanje nekih sadraja bez dodatnih objanjenja,c)znanje reprodukcije sigurno i tano znanje sadraja temeljeno na izvoru uenja,d)znanje operativnosti dobro poznavanje sadraja i primjena nauenog,e)stvaralako znanje.

Utvrivanje interesa

Odnosi se na otkrivanje aktivnosti koje uenik voli i eli raditi, odnosno stepena motivacije za nastavni predmet i sadraje. Interesi se utvruju putem razgovora s uenikom, roditeljem, ostalim uenicima i uiteljima, te posmatranjem reakcije uenika na podsticaje za razne nastavne i kolske aktivnosti.

Utvrivanje potreba

Podrazumijeva sagledavanje uenikova ponaanja u nastavi, u druenju s vrnjacima, odnosu prema odraslima, informisanje o porodinoj situaciji, a s ciljem otkrivanja motivacijskih razloga ponaanja. Procjena sposobnosti, znanja interesa i potreba uenika s posebnim potrebama osnova je za odreivanje daljnjeg rada uitelja u odnosu na planiranje i provoenje obrazovnog procesa.

1.5 Prilagoavanje obrazovnog procesa

Odnosi se na odabir metodiki prikladnih metoda rada, tj. prilagoavanja programa, na planiranje i primjenjivanje prikladnih postupaka za uenike s tekoama u uenju skladno njihovim osobinama i posebnim potrebama. Odrednice prilagoavanja nastavnog procesa odnose se na posebno odreenje nastavnih sadraja, odreenje vremenskih dimenzija za nastavne sadraje, odreenje razine usvajanja, odreivanje nastavnih metoda, oblika i sredstava rada. Uenici usporenog kognitivnog razvoja, tekoe uglavnom pokazuju u savladavanju obrazovnih nastavnih premeta, pa je potrebno prilagoavanje skoro svih nastavnih predemta. Kako se vri kvantitativno prilagoavanje nastavnog sadraja tako se vri i kvalitativno prilagoavanje (primjeren sadraj, sistematizacija i proimanje). Uenici sa senzomotorikim i motorikim oteenjima (vida, sluha, tjelesna oteenja) potrebno je prilagoavanje druge grupe nastavnih predmeta (muzika, tehnika, likovna i fiziko zdravstvena kultura). Postupci prilagoavanja primjenjuju se skladno utvrenim sposobnostima i tekoama uenju.

Postupci prilagoavanja su:a)Perceptivno prilagoavanje prilagoavanje sredstva za predoavanje, prilagoavanje prostora za itanje/pisanje, razni oblici isticanja u tekstu.b)Spoznajno prilagoavanje uvoenje u postupak, planiranje teksta, saimanje teksta, semantiko pojednostavljanje sadraja, primjena ematskih prikaza.c)Govorno prilagoavanje prilagoavanje izraajnosti, razgovijetnosti, razumljivosti, govorno usmjeravanje panje.d)Prilagoavanje zahtjeva zahtjevi u odnosu na samostalnost, u odnosu na radno vrijeme, na nain rada, u odnosu na provjeravanje, u odnosu na aktivnost.

1.6 Praenje i ocjenjivanje uenika - finalna procjena

Praenje, ocjenjivanje i utvrivanje napretka uenika u obrazovnom procesu, vani su sastav evaluacije uspjenosti prilagoenog programa rada. Pri tome je korisno slijediti navedene preporuke: Praenje je pojedinano i grupno odnosi se na sve korake odgojno - obrazovnog rada: obrada novog gradiva, uvjebavanje, ponavljanje i provjeravanje.Provjeravanje nauenog provodi se usmeno ili pismeno, individualno ili grupno, uz prilagoavanje zahtjeva osobinama uenika.Naini i oblici provjeravanja trebaju djelovati podsticajno na uenike.

Svako dijete ima pravo na jednake uslove kako u socijalnom okruenju tako i odgojno-obrazovnom sistemu. Djeca s posebnim potrebama uz odgovarajuu podrku, metodiki dobro osmiljeni i paljivo individualizirani nastavni sadraj zasigurno e postii svoje pune potencijale prema individualnim sposobnostima. U okruenju svojih vrnjaka razvie socijalne vjetine i poboljati komunikaciju kroz druenje, igru i zajedniki rad. Inkluzija je proces koji zahtjeva prije svega dobru strunu logistiku (dijete, roditelji, uitelji, defektolozi, kola, okolina), koja je u stanju zajedniki izvriti procjenu mogunosti uenika s posebnim potrebama, njegovu stvarnu priliku i mogunost za provedbu inkluzivnog obrazovanja u cilju poboljavanja njegovih znanja i sposobnosti. Potrebno je voditi rauna i o uenicima u redovnom kolstvu koji isto tako imaju pravo na najbolje mogue obrazovanje koje im kola i njihov uitelj moe pruiti. Budimo svjesni kako uenik sa posebnim potrebama u inkluzivnom kolstvu zahtijeva svoje vrijeme u vremenu nastavnika koji je on duan pruiti ali ne na tetu ostalih uenika i obrnuto. Zato je dobro inkluzivno obrazovanje, samo ono obrazovanje u kojem postoji stvarna mogunost inkluzije takvog dijeteta u redovnom razrednom okruenju u smislu jedne simbioze svih uenika, to naravno nije mogue u svim sluajevima uenika sa raznim oteenjima jer njihove potrebe se razlikuju od djeteta do djeteta te ih nije mogue generalizirati kako se to danas krivo shvaa. Uitelji su vaan faktor inkluzivnog kolstva i stoga mu je potrebno osigurati strunu pomo saradnika defektologa (prof. rehabilitatora), psihologa, pedagoga. Isto tako je potrebna stalna edukacija i struno usavravanje, kroz prikaz ne samo dobre prakse nego i loih situacija iz nastavnog procesa loih primjera.2. MENTALNO ZAOSTALA DJECA

Djeca iji tjelesni, mentalni emocionalni razvoj, rast i sazrijevanje zaostaju za standardima i nivoima razvijenosti djece odgovarajueg uzrasta smatraju se ometenim u psihofizikom razvoju. Ometenost u psihofizikom razvoju obuhvata iroku skalu tekoa kako u mentalnom tako i u fizikom razvoju i sazrijevanju. Mentalno zaostala djeca su u znatnoj mjeri usporena u svom optem razvoju i ograniena u sposobnostima uenja i prilagoavanja zahtjevima drutvene sredine. Oni zaostaju za svojim vrnjacima, ne samo u pogledu intelektualnih sposobnosti, ve i u odnosu na razvoj motorike i razvoj govora.Na osnovu intelektualnog oteenja, mentalno zaostale osobe moemo podijeliti u sledee kategorije:Lako,Umjereno,Tee iTeko mentalno zaostale osobe.

Kod lake mentalne retardacije kolinik inteligencije je izmeu 50 - 70. Rijetko se dijagnostifikuju u ranom djetinjstvu i obino se prepoznaju kada nastaju tekoe u toku kolovanja. Ova djeca imaju sporije faze kognitivnog razvoja, zadravaju se na stadijumima konkretnih operacija, ali ne dostiu nivo formalnog miljenja. Mogu se obrazovati i profesionalno osposobljavati za odreene poslove. Umjereno mentalno zaostala djeca imaju kolinik inteligencije izmeu 35 - 50. Mogu da naue jednostavan govor i komunikaciju, kao i da se brinu o svojim osnovnim potrebama. Osposobljavaju se za obavljanje jednostavnijih poslova. Ova kategorija zaostalosti se obino otkriva u ranom djetinstvu. Tea i teka mentalna zaostalost se uglavnom otkrivaju odmah nakon poroaja. Govor, komunikacija i motorika se razvijaju sporo ili samo djelimino. Ova djeca se ne mogu kolovati, ali se mogu osposobiti da savladaju elementarne higijenske navike. Tea mentalna zaostalost je esto zdruena sa epilepsijom, senzornim oteenjima i psihozom. Kod teke mentalne zaostalosti kolinik inteligencije je ispod 20. Ovo je najtei stepen mentalne ometenosti, jer ne postoji mogunost razvoja sposobnosti, higijenskih i drugih navika. Ova djeca su potpuno zavisna od pomoi i njege drugih lica.2.1 Intelektualne karakteristike U veini istraivanja naeno je da mentalno zaostala djeca imaju drugaije karakteristike kognitivnih procesa u odnosu na svoje prosjene vrnjake u populaciji. Opaanje je kod ove kategorije djece slabije razvijeno. Ovo se naroito odnosi na opaanje boja, oblika i veliine predmeta. Predstave su im, takoe, slabije razvijene u poreenju sa prosjenom djecom. Da su njihove predstave slabije razvijene vidi se i iz njihovih crtea, gdje su nacrtani predmeti i pojave esto prikazani u obrnutom poloaju u odnosu na poloaj koji je stvaran. I pamenje ove kategorije djece slabije je razvijeno u odnosu na djecu sa prosjenom inteligencijom, kako u pogledu obima, tako i u pogledu trajanja. Takoe njihovi procesi miljenja su preteno na konkretnom nivou. Ona ue nesistematino i bez ikakvog plana. Neto bolji rezultati u uenju kod ove djece dobiju se ako se uenje odvija u vidu praktinih aktivnosti. Za njih je uenje isto verbalnog materijala, uenje apstraktnih pojmova i generalizacija znatno oteano. Zbog tee pokretljivosti miljenja, kod ove kategorije djece uoava se stereotipnost u odgovorima na postavljena pitanja. Mentalno zaostala djeca rijetko misle o posledicama svojih postupaka. Ona, takoe, ne mogu da prilagode svoje miljenje i aktivnosti uslovima sredine. Lake uviaju razlike meu predmetima nego slinosti. Za ovu kategoriju djece karakteristina je nemogunost zauzimanja stajalita druge osobe. Govor djece sa zaostajanjem u intelektualnom razvoju se znatno usporenije razvija u odnosu na prosjenu populaciju. U njihovom govoru se ee se javlja mucanje, otegnutost i isprekidanost u govoru, umetanje nepotrebnih reenica. Njihov rjenik je veoma oskudan.

2.2 Socijalno-emocionalni ivot

Istraivanja pokazuju da su emocije i osjeanja ove kategorije djece manje razliita. Uoena je povrnost u doivljavanju ozbiljnih ivotnih situacija. Zbog svoje egocentrinosti, ona ne mogu da analiziraju i razumiju osjeanja drugih osoba. Najvie cijene svoje bliske prijatelje i osobe koje o njima brinu, tako da ne procjenjuju ljude po njihovim vrijednostima. Kod ove kategorije djece je onemoguen ili usporen razvoj viih oblika osjeanja zbog usporenosti razvoja miljenja ili opteg intelektualnog razvoja. Zadatak nastavnika je da potpomau, ne samo intelektualni, ve i emocionalni razvoj ove djece. Ova kategorija djece pokazuje ee emocionalnu nestabilnost i razdraljivost kao i bezrazlone promjene raspoloenja. Ponekad se kod njih moe primjetiti i potpuno rastrojstvo osjeanja. A nekad su toliko apatini da ih mrzi i pokrenuti se s mjesta. Oni se tee socijalizuju u odnosu na svoje prosjene vrnjake u populaciji. Njihove socijalne kao i intelektualne kompeticije su veoma niske. Tekoe u vaspitanju ove djece nisu toliko uzrokovane nerazvijenou miljenja koliko disharmoninou i asimetrinou njihovih potreba. Kod njihovih prosjenih vrnjaka razvoj je vie sinhronizovan, postoji vie slaganja izmeu potreba i mogunosti njihovog zadovoljenja. Djeca sa potekoama u mentalnom razvoju su manje sposobna da kontroliu svoje ponaanje , pa otuda i imaju vie problema. Rad sa mentalno zaostalom djecom zahtijeva uvaavanje principa mentalne higijene. Prema D. oreviu, to podrazumjeva sledee:Dobro planiranje aktivnosti djece iskljuuje disciplinske probleme u razredu;Njihovo uestvovanje u planiranju svog programa obrazovanja;Materjial za obuavanje treba da je dostupan djeijim sposobnostima;Svaka aktivnost u kolskom radu treba da traje kratko;Preporuuje se to vie oiglednih sredstava u nastavi;Moraju se potovati pedagoki principi;Stalno se mora vriti promjena materijala, metoda, ideja i aktivnosti u radu;Aktivnosti izvan razreda treba da su povezane sa aktivnostima u razredu;Potrebno je da se poznaje svako dijete ponaosob i da se instrukcije prilagode svakom djetetu;Djetetu treba davati aktivnosti koje ono moe da savlada;Kod ovih uenika vie uspjeha ima nagrada i hrabrenje nego kanjavanje;Treba koristiti vie konkretne postavke;Treba izbjegavati svae i ismijavanje mentalno zaostale djece;Treba stimulisati stidljivu i zatvorenu djecu;Treba koristiti stalne forme grupnog rada i potovati linost mentalno zaostalog djeteta;

Nastavnik treba da zna psiholoke karakteristike ovakvog djeteta, tj. kakve su mu intelektualne i specijalne sposobnosti, pamenje, crte linosti, kako mu tee proces razumjevanja itd.

2.3 Poremeaj pamenja

Neprilagoeno ponaanje najee se javlja kad pojedinac nema uspjeha u zadovoljenju svojih potreba u skladu sa zahtjevima sredine. Neuspjesi u zadovoljenju odreenih motiva mogu da imaju negativne posledice na ponaanje pojedinca. Najee posledice neuspjeha su pojava agresivnog ponaanja koje se manifestuje u formi ljutnje i bijesa, nastoji se nai krivac za vlastite neuspjehe, kada se takav krivac pronae, onda se na njemu iskaljuje sva ljutnja i bijes. esti neuspjesi mogu i da dovedu do osjeaja nesigurnosti i gubitka samopouzdanja . Tako se najee stie osjeaj manje vrijednosti. est mehanizam zatite od takvog osjeanja o sebi je bjekstvo iz situacije u kojoj se doivljava neuspjeh i stalna strepnja. Stalni neuspjesi i osjeaji strepnje dovode do osamljenosti i izdvajanja iz drutva. Najei i najizrazitiji oblici neprilagoenog ponaanja su delikvencija, alkoholizam i narkomanija.

2.4 Tekoe u uenju i potreba za individualizacijom procesa vaspitanja Odavno se dolo do saznanja da kalendarski uzrast nije precizan, niti pouzdan pokazatelj sposobnosti za uenje kod djece. Svrstavanje uenika po razredima i formiranje odjeljenja, temelji se na pogrenoj pretpostavci da su uenici, roeni iste kalendarske godine, jednake psihike i fizike aktivnosti i da mogu sa priblino istim uspjehom pratiti istu nastavu. Razlike u mentalnoj razvijenosti i razvijenosti sposobnosti za uenje poveavaju se sa uzrastom. Jasno je, dakle, da uenici jednog odjeljenja, a ije se sposobnosti za uenje dosta razlikuju, nee moi pod jednakim uslovima postii odgovarajui uspjeh u znanju i razvoj svojih sposobnosti uenja do optimalne granice. Pomenute razlike meu uenicima iste kalendarske dobi nalau neophodnost diferencijacije nastave i individualizacije vaspitno-obrazovnog rada kako bi kola mogla realizovati ciljeve koje joj drutvo postavlja. U realizaciji te ideje posebnu ulogu imaju dopunska, dodatna i produena nastava kao i razliiti vidovi slobodnih aktivnosti i individualizacija vaspitno obrazovnog rada u okviru redovne nastave. Dopunska i dodatna nastava namjenjene su uenicima koji imaju tekoe u praenju nastave. S obzirom da su u naim kolama, program i naini rada, u dopunskoj i produenoj nastavi, isti za sve uenike, ne moe se govoriti o istinskoj individualizaciji. Ako tu vrstu nastave elimo uiniti efikasnom onda nju treba individualizirati do optimalne granice vodei rauna o: predznanju uenika, vrsti uinjenih greaka u procesu uenja, osobenostima naina uenja, stepenu motivisanosti za uenje, nivou razvijenosti radnih navika. Individualizacija procesa uenja putem dopunske nastave moe se izvriti na razliite naine. Jedan od njih je individualizacija putem nastavnih listia. Individualizacija procesa uenja moe se uspjeno realizovati i putem programirane i poluprogramirane nastave, gdje uenici napreduju korak po korak, ali to je takoe mogue uspjeno provesti putem tzv. individualno-planirane nastave koja se sastoji u izradi, planiranju i realizaciji programa rada sa svakim uenikom koji pohaa tu nastavu. Individualizacija nastavnog procesa se moe uspjeno izvesti i izvoenjem nastave na tri ili vie nivoa. Praksa je pokazala da ako nastava nije individualizirana, tj. ako se isti zadaci i isti uslovi rada postavljaju pred sve uenike u razredu, onda takav nain rada moe imati i suprotan efekat. Takva jednakost uslova jo vie zaotrava nejednakost meu uenicima. Isti program i naini rada tee padaju i djeci koja neto bre napreduju i djeci koja zaostaju. Takva djeca zbog stalnog doivljavanja neuspjeha zauzimaju negativne stavove prema kolskom uenju i radu uopte. Uenik koji stalno doivljava neuspjehe je ujedno i nesrean uenik i u stalnom je konfliktu sa samim sobom, pa otuda proistie i sukob sa okolinom koja ga ne prihvati. Radi osavremenjavanja nastave potrebno je ee primjenjivati timski rad, mikronastavu, fleksibilan raspored asova, elastinije planove i programe, a ne samo iskljuivo primjenjivati klasino izlaganje i frontalni oblik rada. Tradicionalno-redovno asovni i predmetni sistem nastave ne samo da je neadekvatan za one koji imaju potekoe u uenju, nego je nepodesan za one koji su darovitiji i koji imaju neto razvijenije sposobnosti za uenje u odnosu na prosjene vrnjake. Nastava i kola treba da tee, da u prvim godinama kolovanja poboljaju navike i tehnike uenja i intelektualnog rada djece sa posebnim potrebama. Neadekvatan i nediferenciran nain rada u ranijim godinama kolovanja moe da uzrokuje negativne posledice u kasnijim godinama kolovanja.

2.5 Autizam i ukljuivanje djece sa autizmom u redovnu nastavu

Kako se moe zakljuiti iz veine istraivanja do sada, moe se pouzdano govoriti da su uzroci autizma u najveem broju sluajeva organske prirode. Djeca sa autizmom najee imaju potekoe u komunikaciji i odnosima sa drugima. Njihovo ponaanje je neobino jer ona nemaju sposobnost da doivljavaju i razumiju osjeanja drugih, kao to ne trae razumjevanje i utjehu od drugih ako se nalaze u situaciji koja izaziva bol i patnju. Nemaju mogunost empatije i sposobnost razumjevanja bola, patnje ili radosti drugih osoba. U svom ponaanju takva djeca ne pokazuju nikakve znake na osnovu kojih bi se moglo zakljuiti da ona razumiju namjere, miljenje i osjeanja drugih. Za djecu sa autizmom je karakteristian nedostatak sposobnosti za simboline igre, kao to je koritenje stolice ili tapa kao konja ili kartonskih kutija kao kuica za igru. Svijet oko nas se ne sastoji samo od vidljivih stvari i dogaaja, koje predstavljaju prvi nivo reprezentacije nego i od nevidljivih misli i mentalnih stanja to zahtjeva vii nivo reprezentacije, to jest uee simbolikih procesa pojmovnog i apstraktnog miljenja. Kod njih se javljaju oteenja u oblasti govora, koja mogu da budu ak i tea nego u oblasti socijalnog ponaanja. Djeca sa autizmom preferiraju solo igre jer im nedostaje sposobnost razumjevanja socijalne komunikacije i smisao za socijalno druenje. Ona imaju veoma mali broj interesovanja i aktivnosti kojima se bave, ali zato mogu da provedu dugo vremena bavljenjem nekom monotonom i jednolinom aktivnosti kao to je, na primjer, ljuljanje u stolici. Rutinske radnje su veoma vane za njih, te ako se unesu i najmanje promjene u njihov svakodnevni ivot, to moe kod njih da izazove napade plaa, ljutnje, uznemirenosti i nezadovoljstva. Ova djeca su sklona naroito pamenju nekih vremenskih tabela i zato mogu da provedu dosta vremena u njihovom prouavanju i pamenju. Karakteristike ponaanja su dosta razliite, neka od djece sa autizmom su agresivna prema drugima, dok su druga sklonija samopovredama i neposlunosti. Ipak veliki broj ove djece ne pokazuje agresivnost, ve sklonost ka povuenosti i usamljenosti. Kognitivni razvoj ove djece je usporen i to se naroto izraava u uenju generalizacija i shvatanju pojmova. U poslednje vrijeme, primjenom programa intenzivnog tretmana, postiu se znaajni rezulatati u pogledu mogunosti lijeenja i tretmana, naroito na najniim uzrastima. Pokazalo se da takvi programi mogu pomoi takvoj djeci da unaprede svoj kognitivni razvoj i poboljaju svoje sposobnosti za uenje do tog nivoa da se ak mogu ukljuivati u redovnu nastavu. Pored svih tekoa u emocionalnom, socijalnom i intelektualnom razvoju djeteta sa autizmom istraivanja su ukazala na one vrste aktivnosti za koje je ovakvo dijete sposobno i to slui kao osnova za dalji rad sa tom djecom. Sve donedavno su prognoze za uspjeniji tretman i povoljniji razvoj djece sa autizmom bile veoma pesimistine. Ali to je vei nivo kognitivnog razvoja i to je vea razvijenost govora time se poveavaju i anse za pozitivan ishod tretmana. Takoe je uoena i sledea pravilnost: to se ranije pone sa tretmanom poveavaju se anse za uspjean oporavak. U programima pomoi se najvie koriste tehnike operativnog uenja, gdje se prvo nastoje postii poboljanja u ponaanju. Nakon toga se sve vea panja posveuje razvoju govora. Trei korak ili trei nivo takvog tretmana se odnosi na adekvatno emocionalno izraavanje i razvoj sposobnosti za uenje osnovnih pojmova i pripreme za kolu. Takoe je za uspjene rezultate veoma bitno da roditelji, vaspitai i nastavnici rade zajedno. Prilikom uenja govora se poinje sa najjednostavnijom vokalizacijom, a potom se uvode prve rijei, a kasnije jednostavnije reenice i fraze. Na taj nain dijete postepeno ui govor. Naravno potrebni su ogromni napori i strpljenje da bi se postigli rezultati. Danas se sve vei broj djece sa autizmom ukljuuje u redovnu nastavu. Sve to predstavlja izazov za nastavnike, ali i za roditelje.

2.6 ZAKLJUAK

U toku izrade seminarskog rada prikupile smo veliki broj informacija o osobinama linosti djece sa tekoama u mentalnom razvoju i njihovoj socijalno-emocionalnoj prihvaenosti u drutvu. U toku praktinog rada vei broj tih informacija smo i potvrdile, prije svega informacije o djeci sa autizmom. Bazirale smo se na naine prepoznavanja djece sa tekoama u mentalnom razvoju, njihovu socijalnu prihvaenost u koli i drutvu uopte, na strategije koje se primjenjuju radu sa njima i integraciji te djece u mjeovite kole. Na osnovu prikupljenog materijala, zakljuujemo da je uloga kole u razvoju djece velika, ali kako bi se postigli uspjeni rezultati potrebna je svakodnevna saradnja strunog tima kole i roditelja. Neophodno je da se roditelji edukuju o aktivnostima koje dijete sa tekoama u mentalnom razvoju treba da obavlja kod kue. Roditelji provode najvie vremena sa djetetom i najvie mogu uticati na razvoj ovakvog djeteta. Jedna od strategija u uenju djece sa autizmom je ukljuivanje asistenta za nastavu. Asistent za nastavu je osoba koja prua pomo i podrku u realizaciji nastavnog i vaspitnog procesa u obrazovnoj ustanovi. Jedan od kriterijuma za ukljuivanje asistenta u nastavi je inkluzivno odjeljenje. Inkljuzija, odnosno ukljuivanje djece sa posebnim potrebama u njegovu uu i iru okolinu, u skladu sa njegovim sposobnostima je neophodna. Ali kako bi do toga dolo potrebna je podrka drutva, odnosno saradnja sa lokalnom upravom u smislu nabavljanja opreme i pomonog materijala, zatim zakonska regulacija asistenata u nastavi. Integracija djece sa posebnim potrebama zahtjeva i struno usavravanje nastavnika, uitelja i asistenata u nastavi. Kako bi bili kompetentni za rad sa djecom oni moraju da kontinuirano unapreuju svoje struno usavravanje. Treba da pohaaju seminare i struna usavravanja koja podiu kvalitet nastave i rad djecom sa posebnim potrebama.3. NADARENA DJECA

3.1 Koncepcije nadarenosti

Prema starijim pristupima intelektualna nadarenost se definie kao visoka opta inteligencija, a kriterijum za identifikaciju nadarenih je izuzetno visok rezultat koji osoba postie na testovima inteligencije (IQ 140 i iznad toga). Meutim, prema novijim pristupima je ovo stanovite naputeno. Gledajui unazad od starijih definicija prema novijim, sutinske promjene u tumaenju su se desile u pogledu stanovita gde se: Intelektualna nadarenost poistovjeuje sa visokom optom inteligencijom za koju se vjeruje da je jedinstvena preko fleksibilnijeg stava;Da je intelektualna nadarenost kombinacija opte inteligencije i veeg broja specifinih faktora pa do potpunog negiranja postojanja jedinstvene, opte inteligencije i tvrdnje;Da je kod nadarenost visoko razvijena neka od (7) nezavisnih sposobnosti, a to su:a) vizuelno - prostornab) verbalno - lingvistikac) logiko - matematikad) tjelesno - kinestetikae) muziko - ritmikaf) interpersonalnad) intrapersonalna

Od definicije, odnosno razumIjevanja nadarenosti zavise svi ostali koraci koji e se preduzeti, kao to su: prepoznavanje, identifikacija, vaspitno-obrazovni rad i slino.

3.2 Vanost roditelja u razvoju nadarene djece

U vezi sa ulogom roditelja u razvoju nadarenog djeteta spominje se nekoliko pretpostavki: pretpostavlja se da nadarena djeca imaju nadarene, dobro obrazovane roditelje i da potiu iz bogatijih porodica. Meutim, statistikim analizama to nije potvreno. Nadarena djeca se mogu nai u porodicama svih obrazovnih nivoa, a najvei broj ove djece dolazi iz porodica srednjeg ekonomskog statusa. injenica je, meutim, da e roditelji koji su i sami nadareni biti osjetljiviji na znake nadarenosti svoje dece i spremniji da im prue podrku. Vanost roditelja je, prije svega, u uoavanju izuzetnosti djeteta, a zatim u usmjeravanju i pruanju podrke da bi ono razvilo u potpunosti svoje potencijale, ali pri tome treba biti oprezan. Neki roditelji bi mogli da pomijeaju potrebe deteta sa svojom linom ambicijom, koja moe da se pojavi kod pojedinih kada shvate da im je dijete nadareno. To je naroito est sluaj kod roditelja kojima je uspijeh, po njihovoj vlastitoj prirodi, veoma vaan, ali ga sami nisu mogli postii, pa onda svu svoju energiju usmjeravaju u uspijeh svoga djeteta, vre onda pritisak na dijete kako bi se mogli kroz njega pokazivati i veliati. Roditelji treba da budu stimulativni, ali nikako ne bi smjeli prei granicu pozitivne stimulacije, podrke i pomoi. Nijednog trenutka ne bi trebali zaboraviti da se ipak, radi o djetetu, bez obzira koliko nadareno bilo. ,,Dobitna kombinacija u razvoju nadarenog djeteta je kombinacija visokih oekivanja i podsticaja, s jedne strane, i tople emocionalne podrke s druge. Ovo je optimalno okruenje za nadarenu djecu, ali da bi se njemu pribliilo trebalo bi roditelje pouavati u koli za roditelje, na seminarima, radionicama. Roditeljima se mogu, takoe, preporuiti i odreeni postupci koje oni mogu organizovati i realizovati sa djecom kako bi se oni razvili do mogueg maksimuma. Meutim nadarenu djecu treba, pre svega, otkriti i identifikovati, a u tom procesu treba da uestvuju, pored roditelja, vaspitai, uitelji, predmetni nastavnici, odjeljenske starjeine, pedagozi i psiholozi kole. Nadarenost, odnosno nadareno dijete je sloen fenomen i potrebni su strunjaci razliitih profila da bi ga prepoznali, identifikovali, pratili i pruili podrku.

Osobine nadarene djece

Roditelji su najee prvi koji primijete da je njihovo dijete bistro za svoje godine, da ui brzo i ponekad iznenauje ljude svojim naprednim razmiljanjem. Meutim, deava se da roditelji ne mogu da razumiju, da neki drugi dijelovi linosti njihove djece, mogu biti ispod ovih sposobnosti. Sva su djeca razliita, ali mogue je uoiti da mnoga nadarena djeca dijele neke zajednike karakteristike, jer su te karakteristike odraz napredne inteligencije i sposobnosti. Ovdje se nalazi lista zajednikih karakteristika koje su se ee uoavale kod veeg broja nadarene djece tokom raznih istraivanja.

Nadarena djeca:- sposobna su da ue brzo- imaju bogat rjenik- veoma su radoznali- poinju rano da itaju ili itaju veoma rado- vjeti su s brojevima- otroumno posmatraju i primjeuju stvari- dobro razmiljaju (rasuuju, zakljuuju)- imaju odlinu memoriju- imaju dugu koncentraciju- imaju irok raspon interesovanja- emocionalno su veoma osetljivi (emocije se javljaju brzo i snane su)- jake su linosti- zreliji su od svojih vrnjaka- perfekcionisti su- veoma su kreativni- imaju snanu, ivopisnu matu- imaju visok nivo energije.3.3 Kako prepoznati nadareno dijete u najranijem uzrastu (od 12 mjeseci do 4 godine)

Roditelji su obino prvi koji primijete da je njihovo dijete intelektualno naprednije od druge djece istog uzrasta. Postoji svojevrstan vodi za roditelje koji im moe pomoi da ve veoma rano (u uzrastu od 12 meseci do 4 godine) primijete odreene osobine i sposobnosti kod svoje djece koje im mogu biti znak da je njihovo dijete nadareno. Starosne granice su ovom prilikom grubo odreene, jer svako je dijete razliito i napreduje u razliitim oblastima svojim tempom. Ipak je ovo korisna lista i moe roditeljima pomoi u rjeenju nekih dilema.

Karakteristika mladih talenata

- Neobina budnost kod beba (mogu zahtijevati manje spavanja, a da pri tom nisu pospani niti razdraljivi)- interesovanje za knjige- interesovanje za raunare- neobina aktivnost i visok nivo energije (ali ne i hiperaktivnost)- rani i obiman razvoj rjenika, gramatiki ispravne reenice u odnosu na vrnjake- iva mata (ukljuujui i izmiljenog prijatelja)- izuzetno dobra memorija, sposobnost da se zapamti i sjea injenica lako- ekstremna radoznalost i postavljanje mnogo pitanja- sposobnost da vide rjeenja koja drugi ne vide- interesovanja za apstraktne pojmove kao na primer: prostor, vrijeme- snana motivacija da se bavi stvarima koje ga interesuju

3.4 Potrebe nadarene dijece

Nadarenom djetetu je esto potrebno vie podrke kod kue i u koli, ali to ne znai da mu je potrebno vie sloenih obaveza. Naprotiv, to znai da mu treba vie slobode i samo malo vie usmjeravanja. Postoje neke opte potrebe nadarene dijece koje su ispitane, a to su:

Razumijevanje i prihvatanje

Iako sva nadarena djeca dijele neke iste osobine ipak je svako od njih razliito. Ljudi iz njihovog okruenja primjeuju da ue drugaije, rade drugaije i reaguju drugaije od ostale djece u vrnjakoj grupi. Vrlo esto su nadarena djeca pogreno shvaena. Ljudi esto primjeuju da nisu prilagoena, pa dolaze na ideju da ih mijenjaju pokuavajui ih uiniti prilagoenijim. Meutim, veoma je vano da budu prihvaeni ba onakvi kakvi jesu. Potrebno je razgovarati o kvalitetima i karakteristikama nadarenog djeteta meu roditeljima, lanovima porodice, uiteljima ili nastavnicima ili sa razrednim starjeinom. Ovakav pristup e poveati razumijevanje i umanjiti njegov osjeaj izolovanosti. Jedna od najvanijih injenica, koju ljudi koji okruuju nadareno dijete treba da shvate i prihvate, je da su njihov emotivni i socijalni razvoj esto u suprotnosti sa intelektualnim razvojem to se zove ,,asinhroni razvoj. Asinhroni ili neravnomijeran razvoj javlja se kod nadarene djece, jer napreduju intelektualno mnogo veim koracima nego to napreduju fiziki ,emocionalno i socijalno, to dovodi do nekih vrlo zanimljivih problema. Ovaj neravnomijerni (asinhroni) razvoj poveava se sa visinom intelektualnog kapaciteta.

Obogaenje

Nadarena djeca esto postavljaju mnogo pitanja. Njihova glad za znanjem je velika i njihova pitanja nikako ne bi smela biti zanemarena. Ukoliko nismo u prilici da im trenutno odgovorimo moemo to odloiti za kasnije ili se konsultovati sa nekim ko je u mogunosti. Moemo ih, takoe, savjetovati i uputiti na osobe ili izvore (literatura, internet) gdje bi mogli da saznaju ono to ih interesuje.Sticanje vjetine

Da bi dugorono bilo sposobno za rad na visokom nivou, nadareno dijete treba da ovlada odreenim intelektualnim vjetinama, kao to su: analiza, sinteza (rad sa nekoliko izvora informacija da bi se stvorilo neto novo), evaluacija, kreativno razmiljanje, kritiko miljenje i rjeavanje problema. Vano je da se intelektualne vjetine primenjuju to ee. To e doprinijeti da dijete esto osjea zadovoljstvo zbog uspijeha pri rjeavanju zadataka, jaae njegovo samopouzdanje, pa e eljeti to iskustvo da ponavlja.

Mogunost neuspjeha

Nadarena djeca treba da osjete i neuspjeh. Kada im dugo vremena sve lako polazi za rukom onda uspjeh, kao jedina prihvatljiva opcija, poinje da bude prevelik pritisak za njih. Mogli bi da postanu skloni izbjegavanju situacija u kojima je njihova intelektualna sposobnost na probi, pa bi mogli da dou u stanje intelektualnog mirovanja te da ne razviju dobre strategije uenja. Preuzimanje rizika u bezbijednom okruenju je bitno za njihov kontinuiran razvoj. Neka nadarena djeca su sklona perfekcionizmu i za njih je naroito vano da shvate da nije svaki neuspijeh lo. Neuspjeh kao rezultat avanturistikog razmiljanja je sastavni dio uspeha na najviem nivou.

Kontakti sa drugima poput njih

Nadarena djeca treba da budu s drugom djecom koja su poput njih kako bi se osjeali normalno i kako bi se izbjegao njihov osjeaj izolovanosti. To e im pomoi da podignu samopouzdanje i da razvijaju svoju nadarenost u njima prijatnom okruenju. Kontakt sa drugom nadarenom djecom e, takoe, ponuditi intelektualni izazov kroz diskusiju, igru i aktivnosti.

3.5 Problemi nadarene djece

Veina e za nadarenu djecu misliti da su sretni, budui da su blagosloveni sposobnostima iznad prosjeka i nee moi da shvate zato bi se uopte pravio problem oko toga kako da se obrazuju i vaspitavaju. Treba pokuati razmiljati o ovome iz perspektive nadarenog djeteta. On ili ona ima intelekt koji je razvojno daleko napredniji od njihove drutvene i emotivne potrebe. U vrnjakoj grupi im zbog toga moe biti vrlo teko. Rad u uionici moe im biti mukotrpno spor i dosadan, ali oni se ipak moraju pokoravati da ne bi bili vieni kao arogantni. Ukoliko nastavnik ne shvata kako nadareno dijete misli i funkcionie, dosada ubrzo pobjeuje, a dijete pribjegava esto loem ponaanju za koje biva kanjavano. Dakle, maltretiranje nije neuobiajeno. Nije ni udo da mu onda svijet, s vremena na vrijeme, izgleda veoma zbunjujue. Osim toga, napredno razmiljanje esto ini darovitu djecu svjesnim informacija koje emotivno jo uvijek nisu spremni da prime, niti da se suoe sa pojedinim pitanjima, posebno moralnim i etikim. Oni imaju tendenciju da sve u ivotu iskuse sa velikim intenzitetom, to ih ini emotivno sloenim i veoma osjetljivim na nedoumice koje im se javljaju tokom odrastanja. Ne postoje razvojne norme za darovitu djecu i poreenja sa drugom djecom istog uzrasta su besmislena. Oni imaju vie naprednih interesa i esto su akademski daleko ispred svojih vrnjaka. U veini sluajeva, to je dijete nadarenije to je njegov razvoj neujednaeniji i potencijalno ugroeniji. S ovim, razliito izlaze na kraj razliita djeca jedni pribjegavaju aroganciji, drugi, koji manje oseaju tu razliitost od drugih, pokuavaju to vie da se uklope, da ne odudaraju, ali na taj nain suzbijaju svoj potencijal, a trei, hvatajui ono to drugi ne mogu da vide, doivljavaju frustraciju i dosadu te pribjegavaju neprikladnom ponaanju. Da bismo razumjeli nadarenu djecu, neophodno je da shvatimo da ona, iako imaju potrebe kao sva ostala djeca, ipak su veoma razliita. Ako smatramo da je jedina razlika izmeu njih i njihovih vrnjaka u intelektualnoj sposobnosti, veoma emo pogrijeiti. Njihova intelektualna superiornost utie na skoro sve aspekte njihovog ivota. Mikroskopska analogija moe biti koristan nain za razumijevanje visoke inteligencije. Ako kaemo da svi ljudi gledaju svijet kroz objektiv, onda, u zavisnosti od toga kakav je objektiv, vidimo razliito neko e vidjeti jasno, neko iskrivljeno, neko uveano. Pravei ovakva poreenja moemo rei da nadarene osobe gledaju svijet kroz mikroskop, a visoko nadarene kroz najmoderniji i najmoniji. Oni obine stvari vide na drugaiji nain i veoma esto vide ono to drugi ne mogu da vide.

3.6 Programi za rad sa nadarenom djecom

Ukoliko nismo u dovoljnoj mjeri shvatili koliko je vano da uvaimo injenicu da su sva djeca meusobno razliita pogotovo kada je uenje u pitanju, ne moemo dobro osmisliti efikasan koncept nastave koja bi zadovoljila potrebe darovite djece.U kolama djeca su grupisana prema uzrastu, dakle pretpostavlja se da su sva koja su roena u istoj kalendarskoj godini psihofiziki i intelektualno jednaka i da mogu sa priblino istim uspijehom pratiti iste nastavne sadraje. To, naravno, nije tano.Uenici jednog odjeljenja, ije se sposobnosti za uenje dosta razlikuju, nee moi pod istim uslovima uspijeno da prate jedan nastavni program. Zbog toga je neophodno primjeniti neki drugaiji koncept nastave koji bi vie odgovarao nadarenim uenicima i omoguio im da unaprijede i obogate svoje znanje.Postoji nekoliko pristupa vezanih za ovaj problem:

Dodatna nastava

Prema ovom pristupu djeca su i dalje grupisana prema starosti, ali daroviti uenici dobijaju, s vremena na vrijeme, obogaenje u vidu dodatnih asova. Ovaj princip je dosta popularan, ali ima tendenciju da optereuje nastavnike i zbog toga se nedosledno provodi. Zahtijeva stalno planiranje i vrlo esto izostaje iz rasporeda. Osim toga, ovaj metod ne ubrzava nastavu i uenje, nema posebnog programa, nego samo daje obogaenje standardnog nastavnog plana i programa.

Odjeljenja za nadarenu djecu

Prema ovom pristupu postoji poseban program i on se primjenjuje u odjeljenjima koja su sastavljena od djece ije su sposobnosti natprosjene. Meutim ovaj program je jednak za svu nadarenu djecu kao da ona sva imaju sline ili iste sposobnosti.

Ameriki princip

Jedan popularan tip programa koji se provodi u SAD, povlai darovitu djecu iz njihovih redovnih razreda na par asova nedeljno da bi im se pruile proirene i obogaene instrukcije. Problem s ovim pristupom je taj to to, obino, nije dovoljno.

Engleski model

Nastavnik svojom vjetinom pravi poseban program za sposobniju djecu u okviru mjeovitog odjeljenja. Znai, nastoji se da se dijete, koliko je god to mogue, zadri u vrnjakoj grupi (bar do jedanaeste godina starosti), a da mu se ipak omogui maksimalan napredak u skladu s njegovim sposobnostima. Od kole se oekuje da identifikuje svoje nadarene uenike i da odredi nain kako e zadovoljiti njihove potrebe, a tu kljunu ulogu ima nastavnik. Prednost ovog integriueg modela, pored toga to dijete ostaje sa svojim vrnjacima, je i taj to na ovaj nain druga djeca mogu da dobiju vei podstrek za napredak, imajui kao uzor nadarenog uenika. Nedostatak uglavnom svih pristupa je taj da nisu sva nadarena djeca ista. Neki su u pojedinim oblastima na visokom nivou, ali u nekim drugim nisu. Malobrojni su, opet, natprosjeni u svim oblastima. I opseg u okviru grupe djece pod nazivom ,,nadareni je prilino veliki. Od poetnog nivoa darovitih osobina, gdje je dijete negde ispred drugih, do situacije u kojoj se dijete nalazi vie od pet ili est godina ispred druge djece u onom to ona mogu da ue i rade.

3.7 ZAKLJUAK

Nikad nije rano zapoeti razvijati sposobnosti djeteta. U tom smislu zakljuujemo da su roditelji posebno bitni u razvoju nadarenog djeteta, jer su primarni faktori u ivotu djeteta i dijete, posebno u djetinjstvu, s njima provodi najvie vremena. Istraivanja su pokazala da roditelji vrlo rano mogu primijetiti da je njihovo dijete drugaije u odnosu na prosjenu djecu. Ovu snagu treba iskoristiti i pruiti roditeljima drutvenu podrku organizovanjem pedagoko-andragoke ustanove u kojoj bi mogli potraiti odgovarajui savjet i dobiti potrebnu podrku, pomo, informacije, iskustvo. U sklopu ove ustanove bi se mogla organizirati kola za roditelje unutar koje bi se organizovale i realizovale razliite teme koje su u vezi sa rastom, razvojem, odgojem djece i neka specifina pitanja u vezi sa nadarenom djecom. Mnogo toga mogu napraviti i sami roditelji. Najznaajnije od svega jeste osigurati kvalitet rane emocionalne veze, jer sretne i sigurne bebe su mnogo upornije u pokuajima kad zadae postaju sve sloenije. Osim toga, dobra emocionalna veza s nekom bliskom osobom utie na cjelokupni razvoj djeteta, kako na intelektualno, tako i na socijalno, emocionalno, fiziko podruje. S obzirom na to da nadarena djeca ue bre i lake od prosjenog djeteta, potreban im je iri raspon aktivnosti od uobiajenog. Zbog toga je potrebno osigurati prave podsticaje, koji e biti raznoliki, ali koji e i ohrabrivati uenje, osigurati adekvatne materijale za igru i uenje, pruiti djetetu mogunost da ui po modelu, te osigurati to vie iskustava, vjebi, jer je kvalitetno rano iskustvo presudno za kasniji razvoj visokih sposobnosti.

LITERATURA

Stojakovi P. (2002): Pedagoka psihologija II, Filozofski fakultet u Banjoj LuciAdila Paali Kreso, Mladen Bevanda, Edina Dmitrovi, Matti Kuorelahti, Haim Muminovi, Mujo Slatina (2003): Inkluzija u kolstvu Bosne I Hercegovine, Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogijuhttp://www.wikipedia.com

30