IzvorničlanakUDK378:17.036.1165.5:17.036.1(38)

Primljeno31.1.2013.

Zoran DimićUniverzitetuNišu,Filozofskifakultet,ĆirilaiMetodija2,RS–18500Niš

zoran.dimic@filfak.ni.ac.rs

Univerzitet i uživanje

SažetakBudući da se danas, u pokušaju jednog novog promišljanja ideje univerziteta, ne možemo više skrivati iza nacije, države ili same institucije (Fichte, Humboldt, Schleiermacher), te­žište i oslonac takvog jednog procesa moramo tražiti izvan njih. Gdje nam onda preosta­je ovoj ideji otvoriti nove horizonte? Dok su antičke visokoškolske institucije (Akademija, Lykei) djelovale u atmosferi aphetéos-ēdone, univerzitet i njegovi akteri u Srednjem vijeku i modernom dobu žive u atmosferi represija-entuzijazam. Stoga ovaj tekst promatra odnos uživanja i znanja u kontekstu antičkog poimanja obrazovanja. Tekst pokazuje na koji se na­čin Platonova Akademija, kao arhetip modernog univerziteta, uspostavlja kao način života za koji je odredben methodos. Premda stjecanje znanja ovisi o učitelju, ključno je da uče­nici budu prepušteni sebi samima, odnosno da budu u mogućnosti sami u sebi razotkrivati znanje koje je u skladu s vrlinom. Takvo istraživanje u Akademiji je bilo praćeno uživanjem. Autorova je teza da je biostheoretikos neodvojiv od uživanja te da uživanje u tome konteks-tu nadilazi pojednostavljeno suprotstavljanje čulnih i duševnih uživanja. Autor u drugome dijelu rada pokazuje da je prema Aristotelu uživanje sadržaj najboljega života pri čemu, u otklonu spram ustaljenog tumačenja Aristotela, pokazuje da se najbolji život kod Aristotela ne smije pojednostavljeno shvaćati kao biostheoretikos, već kao svaka djelatnost združena s uživanjem kojom čovjek razvija svoju vrlinu te tako nasljeđuje ono božansko. Možemo li danas obnoviti uvid koji su antičke visokoškolske institucije duboko iskusile: da su uživanje i sreća prirodni pratitelji znanja i studiranja? Može li se takva mogućnost danas misliti?

Ključne riječiuniverzitet, uživanje, komunikacija, sreća, znanost, obrazovanje,bios theoretikos, znan­stvenazajednica

Kakodanaspostavitipitanjeoidejiuniverziteta?Jelijošuvijekmogućedaovaidejalegitimirasamuinstitucijukaoštojetobioslučajnapočetkuna­stankamodernoguniverziteta?Jeliikakomogućedanaspredovomidejominjenom institucijomotvoritinovehorizonte? Ima liunjenojprošlosti, tj.prošlostivisokoškolskihinstitucijaodantikedodanas,nečegaštonammožeotvoritinoveperspektive?Ovdje ćemo pokušati pratiti jedan trag koji na neobičan način povezujeSchleiermacheraiHabermasa.Naime,inspirirannekimSchleiermacherovimuvidima,Habermasnapitanjenačemudanaszasnovati integrativnosamo­razumijevanjekorporativnogtijelauniverziteta,odgovoradatojedinomožebiti»komunikacija«.1Integrativnifaktornauniverzitetu,tj.»onoštouniver­

1

Habermas, Jürgen,»BeiträgenzukulturellerSelbsverstaendigungundintellektuellerAuf­klärung«, u: Eine Art Schadensabwicklung,

SuhrkampVerlag,FrankfurtamMain1987.,str.95.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje396

zitetskeproceseučenjaunjihovimrazličitimfunkcijamadržinaokupu«,mo­ramotražitiu»komunikacijskimoblicimaznanstveneargumentacije«(»diekommunikativenFormenderwissenschaftlichenArgumentation«).TakoHa­bermas ponovno aktualizira ono što su jošGrci afirmirali u svojim prvimškolama – da, naime, potraga za istinom i učenjemuvijek implicira jedanorganiziran,zajedničkirad,odnosno»javnokomunicirajućuzajednicuistra­živača«ili,drugimriječima,»kooperativnupotraguzaistinom«.2Odbijajućiproglasiti»komunikacijsku,univerzitetskuzajednicu«,pouzorunanjemačkeidealiste,zauzorčitavomedruštvu,Habermasnakrajudolazidotogadajezaradbudućnostiuniverzitetaipaknužnodaživotiradnanjemuzadrženekuformuzajedničkogaživota i radaposvećenogznanju,učenju i istraživanju,atojeupravoonoštosustariGrcizvalibios theoretikos, aštojeukasnijojkršćanskoj tradiciji i raduprvih srednjovjekovnihuniverzitetaosnovanihuXII.stoljećuoznačavanosvita contemplativa,aliovdje,naravno,ujednomteološkomsmislu.Sveobuhvatnorazumijevanjeidejeuniverzitetanijemogu­ćebezpotpunoguzimanjauobzirsvihaspekatakojejošodGrkausebinosiidejateorijskoganačinaživota.Međutim,tajprvitrag,prviimpuls,vodinasdaljeu jednosasvimdrugačijepodručje.Zakonačnerezultatenašeanalizepokazatćeseiznimnovažnimodnosizmeđupojmovaaphetéos i ēdone, kojizapravostojeuneposrednomodnosusbios theoretikos.Međutim,vezuuži­vanjasuniverzitetom,odnosnoznanjem,nećemomoćijasnouočitiukolikonesmognemosnagesagledatiovajpojamsonustranuuobičajenihsuvreme­nihpodjelanačulnoiduhovnouživanje.Uskladustime,takođerželimobranitiitezudafilozofskiputoviunovolegi­timiranjesameinstitucijeuniverzitetamorajubitivan-institucionalni,tj.dauosnovijednogtakvogpregnućamorastajatirevidiranjestavapremainstitucijiuniverziteta.Utakvimpromišljanjimaidejeuniverzitetasamainstitucija,na­cijaidržavamorajupastiudrugiplankakobiseponovnodaoprostorafirma­cijionogvan-institucionalnog–idejiznanstvenogudruživanja,značajubios theoretikos,neophodnostijedneistinskeodlukezaznanosttenaglašenojvezipojmateorijskoganačinaživotaspojmomuživanja,očemunavišerazinasvjedočiantičko filozofsko iskustvo,aliposrednimputem i srednjovjekov­no (Golijardskopjesništvo).U tomekontekstuželimo istaknutida sudbinanašegukupnogdaljnjegodnošenjapremaidejiuniverzitetaležiuspremnostidaovaidejadobije»ljudskilik«što,sdrugestrane,neposrednoovisionašojspremnostidasepremanjojneodnosimovišesamosentuzijazmom,kakojetobioslučajnapočetkumodernogadoba,negodaodznanosti,kojastojiudirektnomodnosusnjom,ponovnozatražimodanasučinisretnima.Topaknijemogućeakoneobnovimosvijestovažnostiuživanjaustjecanjuznanjaiuopćestudiranjuiučenju.Samaprirodateorijskoganačinaživotaneposrednojeodredilaiizbormjestaprvepravefilozofskeškole.Kadaantičkiizvorispominjufilozofskeškoleiliškoleuopće,oniuglavnomkoristedvatermina,sholé3idiatribé.Prijenegoštosuobaovaterminapočelazadobivatismisaokojidanaspridajemotermi­nu‘škola’,dakle,smisaonizaobrazovno-nastavnihdjelatnostiuspecifičnojškolskojzgradi,tj.školskomokruženju,onisuprvooznačavalinekuvrstudo­količarskeaktivnosti.Dakle,obaovaterminausvojojuobičajenojsvakodnev-nojupotrebiobičnomsuGrkualudiralinaslobodnoraspolaganjevremenom,tj.trenutkekadasečovjekprepuštauživanjuiodmoru.Tekjeznatnokasnijesholébiloshvaćenoikaopredavanje,nauk,dakle,posaokojiseraditijekomdokolice,inakrajukaosâmomjestozanjih,tj.kaofilozofskaškolaiškol­skaustanovauopće.Iakomidanasgotovouopćevišenismosvjesnitoga,odsamogapočetkarazvojafilozofije,znanostiipojaveprvihškolapostojalaje

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje397

vrlojasnavezaizmeđufilozofije,tj.teoretskeznanosti,iuživanja(ēdoné).Uovomekontekstuje,međutim,važnonaglasitidazaobičnogGrkanijebiloničegprirodnijegnegodasekaomjestozauživanjeumiruiodmoruodabe­re sjenovita lokacija izvangradskevreve, tj. poslovno-trgovačkihkvartovagradaiuobičajenihatenskihvrućina.4DoAkademijese,odDipilonskihvratakojasukrozsjeverozapadnidioAtenevodilapremaEleusini,stizalozanekihpolasatalaganogahoda.SamoimejePlatonovaškolanaslijedilaodmistič­nogherojaAkadema,premakojemujemjestodobilonaziv.Tusenalaziloinjegovosvetište.Hiparh,Pizistratovsin,kasnijejeokogajasagradiozidine,a u parku statue i hramove.Mnogi su bogovi s vremenom tu dobili svoježrtvenike:Atena,Hermes,Erositd.PremaPlutarhovomsvjedočenju(Atenski državnici,Kimon,13),KimonjeizmjestiotokrijekeKifisos,zasadioplataneimasline,tetimeodjednogsuhogibezvodnogmjestaAkademovgajpretvo­riouugodanvrtsdovoljnovode,punozelenilaimnogosjenovitihstazazafizičkeaktivnostiišetanje.OnjeujednotunapraviojednuodtrinajpoznatijegimnazijeuAteni,gdjesuseatenskigrađaniokupljali radi tjelesnogvjež­banja.Budućidautovrijemenijepostojalonikakvodrugostalnomjestozaokupljanjefilozofa,ovagimnazijajezbogsvogaizgledabilaidealnimmje­stomzaredovnasastajanjaljudiizatenskihintelektualnihkrugova.Takoje iPlaton,nakonsvogaprvograzočaravajućegpovratkaizSirakuze,počeotupredavatinegdjeoko387.godinep.n.e.Izvještajikažudajeprvonaučavaousamojgimnaziji,alikadajebrojučenikapostaovećiikadajetre­balonapravitiozbiljnijuorganizaciju,onjeunutarsamogtogaprostorakupiojedanvrtzaiznosod2000–3000drahmi.5Tujenajvjerojatnijebioinjegovdom,dakleunutarzidinasameškole,atujeisahranjen.KaoosnivačAkademije,Platonjedokrajaživotaimaouzvišenupozicijudo­životnogupravnika(sholarh),doksusvekasniječelnikebiraliostaličlanovi.Uškolisupostojalenekemanjeslužbe,kaonpr.vratarhrama(kojisebavioorganiziranjemžrtvovanja),tajnik(popisievidencijačlanova),cenzor(pri­premaibrigaoredunagozbama) itd.PremasvimizvještajimakojedanasposjedujemomožemorećidajeuAkademijijednakapažnjabilaposvećivanakakoznanstveno-nastavnimaspektimatakoipitanjimaorganizacijegozbii

2

BrankoDespotsmatradaživotuznanstvenomzajedništvu suštinski određuje bit samogaradanauniverzitetu:»zajednicaznanstvenogmišljenjajeistinskomiznanstvenihradnika«.Despot, Branko, »Predgovor – Univerzitetkaoznanstvenaustanovailičovjekkaoznan­stveno robovanje«, u:Kant, I.;Schelling,F.W. J.; Nietzsche, F., Ideja univerziteta, iza­brao,preveoipredgovornapisaoB.Despot,Globus,Zagreb1991.,str.7–8.

3

Postoje samo dva mjesta u cjelokupnomPlatonovu (Teetet, 172–177) i Aristotelovu(Pol., 1333a16, 1337b5ff) opusu, na kojimajeovomepojmudanosredišnjemjesto.Vididetaljniju analizu tihmjesta u: Stocks, J.L,»Shole«,The Classical Quarterly,Vol.XXX,No. 3–4 (1936), str. 177–187. Objašnjenjeza činjenicu da su Platon iAristotel ovakorijetkogovorilioovometerminuiporednje­govogvelikogznačajazarazumijevanjapoj­ma teorije, Stocks nalazi upravo u njegovoj»popularnosti«, tj. vrlo uobičajenoj i jasnoj

kolokvijalnojupotrebi,štojebilokakvodaljenjegovopreziciranjeitumačenječiniloizliš­nim(str.181).

4

OtomedajelokacijanakojojsenalazilaAka­demijairanijebilaomiljenameđuAtenjani­ma, vidi detaljnije u: Flacelière, Robert,La vie quotidienne en Grèce,LibrairieHachette,Pariz 1959., str. 36–40.Herter, npr. takođertvrdidajeiSokratusvojevrijemeposjećivaoovomjesto,nakojemusetadanalaziosamogimnasyum:Herter,Hans,Platons Akademie,Verlag Bonner Universitats-BuchdruckereiGebr.Scheur,Bonn1944.,str.3–4.Usp.tako­đeri:Wilamowitz-Moellendorff,Ulrichvon,Platon,WeidmannscheVerlagsbuchhandlung,Berlin1959.,str.208–211.

5

Vididetaljnije:Herter,H.,Platons Akademie,str. 5–6. Usp. također i: Usener, Hermann,Vorträge und Aufsätze,B.G.Teubner,Leip­zig–Berlin1907.,str.76.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje398

raznihdrugihsvečanosti.6Uzimajućiuobzirsveštoogozbamaznamo,apo­najvišePlatonovopisudijaloguGozba,onenisubiletekjedanvanjski,manjevažandioteorijskognačinaživota,pukovrijemezarelaksacijuiuživanje,većnaprotivnjegovbitni ineodvojividio.Redoslijeddogađaja istrogapravilauzimanjapića(simpotikoí nómoi)bilasustriktnoutvrđena,aslijeđenasuikasnijepodupravompotonjihsholarha.Budućidase,naravno,Platonnijemogaosâmbavitisvimpodručjimazna­nja,tj.svimznanostima,trebalojenovimpotrebamaprilagoditiorganizacijuradauškoli.Takojesvremenommnogoučenikaiučiteljapočelosudjelova­tiuistraživanju,odnosnoprovoditisvojavlastita.Postepenojeraslasvijesto tomeda jeméthodos, tj. istraživanje, jednazajednička,općastvar,prekokoječlanoviAkademijestječusvojidentitet.ČlanAkademijeje,dakle,netkotkoprinosižrtvemuzamainetkotkoobavljaostaleorganizacijskefunkcijeuokviruškole,aliprijesvegaiiznadsvegatojenetkotkoistražujeodređeniproblem.ČlanAkademije,svejednojelionmathetés ili sholarh,iznadsvegajeistraživač.7Dakle,učenici,»studenti«Akademije,nisubilipasivniprima­teljiznanjanitijeznanjebilopredmetomjednosmjernogtransferaodučiteljakanjima,većihjemetodaradastavljalaujednuvrloaktivnusituaciju.Natajbinačinsamiučenicisvremenomdolaziliupotpunoravnopravanpoložajsasvojimučiteljima,upravotimeštobisepretvaraliunekuvrstusu-istraživača.Ovaistraživanjasupoprviputauhistorijiobrazovanja inastave,uokvirujedneinstitucije,dovelauvezurazličitevrsteznanosti,tj.znanjaizrazličitihpodručja.Prematome,ovaspecifičnaméthodos,kojasesastojiuistraživač­komnalaženjuvlastitogaputauznanje,naravnouzpomoćučitelja,činibitnačinaradauAkademiji,tj.bitnačinaživotakojimseživjelouškoli.Istinskaodgojno-obrazovnasvrha togarada ispunjavaseondakada jedanmathetés vlastitimradomizgradiioblikujesvojméthodos, čimepostajeistinskimčla­nomAkademijskeznanstvenezajednice.Méthodos,dakle istraživanje,tj.istraživački,teorijskinačinživota,jestonopočemususviuPlatonovojškolijednaki,tojeonoštoihsvezajednodo­vodinaisturavaniujednoobjedinjuje.Ovakoshvaćenbios theoretikosčinitemeljAkademije kao znanstveno-nastavne ustanove. U tome smislu bios theoretikos,anenastavniplanoviiprograminitinastavnoosobljeiliškolskezgrade,činisamosredištenajvećeinajpoznatiješkoleuantičkomesvijetu.OvakoshvaćenaAkademijastoljećimajebilauzornimodel,obrazaczasveostaleškoleširomMediterana,kakozaoneklasične,AristotelovLykei,sto­ičku,epikurejskuškolu,itd.,takoizaonepotonje,čuveniMuzeion,odnosnokasno-helenističke škole koje predstavljaju neku vrstu institucionalnog za­metkabudućihsrednjovjekovnihuniverziteta.Možemo,premasvemugorerečenom,zaključitidajeméthodostemeljnisadržajbios theoretikosuAka­demiji.Méthodos jenačinkojimčlanAkademiježivisvojteorijskiživot.On,dakle,živinanačinistraživanja.Takavjedanobrazacpostaojeobvezujućizasvepotonje»akademce«, tj.svekasnijeučenike,studente inastavnikekojisuupotonjimvremenimaželjelisebeobrazovati i izgrađivativlastitiputufilozofijuiznanost.NajboljećemoilustrirationoštočinisuštinuteorijskoganačinaživotauAka­demijiuzpomoćjednogstavaizPlatonovadijalogaProtagora(320a).Veli­čajući,ukontekstukritikesofističkogodnosapremaučenjuvrline,Perikloveodgojno-obrazovnesposobnosti,Platonnavodidajeonmladeljude

»…lijepoidobroodgajaoiobrazovao8usvemuštojeovisilooučitelju,aučemujeonmudar,toihnisamnemožeodgajatiiobrazovatinitiihondajedrugimanaodgajanjeiobrazovanje,negosamitumarajukaopuštenostadonebilisenegdjesamiodsebenavrlinunamjerili.«

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje399

Unastavku,iporedsvesvojevjereusnagupaideie,Platonpomirljivopri­znajenjenunemoćpredključnimpitanjemzadobivanjavrline.Mnogojepri­mjeraukojimadobarčovjek,punvrlina,nijemogaoučinitiboljimanitisvojebližnjenitisvojeučenike.9Ovaslikaodnosaučiteljapremaučenicima,odno­snoodgajateljapremaodgajanicima,moženamposlužitikaoparadigmazaopćiodnosučiteljapremaučenicimauAkademiji.Iakonamatodanasdjelujevrlogruboimoglobiserećičakneodgovorno,uPlatonovushvaćanjuodgoja,obrazovanjainastavenijebilomjestazapreveliku»brigu«premaučenicimaiuopćeodgajanicima.Naime,Grcisu,štojekrajnjeindikativno,generalnoizražavaligotovopotpununezainteresiranostzadječju,odnosnoadolescent­skupsihologiju.Svefazeodrastanja,ranodjetinjstvo,dječaštvoimladićkodoba, shvaćane su isključivo kao faze razvoja čovjeka, dakle oblikovanjajednezreleosobe.Natajnačinpostajemalojasnijasurovostskojomsuseodnosilipremadjeci,odnosnojakadisciplinaukojojsuonaodgajana.Djecasu bila predmetom interesa samokaopotencijalni »mali ljudi« te je otudarazumljivozaštoučitavojantičkojkulturinemanitijednestudije,nitijednogtekstaonečemuštobipodsjećalonapsihologijudjeceiadolescenata.10Tako­đer,imajućiuvidusuvremenaučenjaizovogapodručja,pretpostavljamodamodernipsiholoziipedagozivjerojatnoostajuzapanjeniPlatonovomkom­paracijomučenikaspuštenim stadom.Zagovornicidanašnjih,takopopular­nih,progresivnih,interaktivnihdidaktičkihmetoda,vjerojatnobibilizgranutikadabikojimslučajemtrebalisuperviziratiantičkupedagoškupraksu.Kaoštojeciljdjetetadaštoprijetranscendirasebeirazvijeseuzrelogčovjeka,takojeiciljmathetés daštoprijezapočneputusvojméthodos. Suprotnodječ­jeminstinktudaseprivijauzstarije,odnosnoinstinktumathetés dabudeuz

6

Vidi detaljnije o tome: Usener, H., »Orga­nisation der Wissenschaftlichen Arbeit«, u:Vorträge und Aufsätze, str. 75–80; Herter,H., Platons Akademie, str. 5–11; Marrou,Henri-Irénée, Histoire de l’éducation dans l’Antiquité I,ÉditionsduSeuil,Pariz1948.,str.110–112.

7

Za razliku od Hertera i Usenera koji sma­trajuda jeuAkademiji,bez ikakvihdilema,na djelu bio znanstveno-istraživački rad,npr.Howald to negira, povezujući Platona iAkademiju više smistikom.Vidi detaljnije:Howald, Ernst, Die platonische Akademie und die moderne Universitas litterarum,Füssli, Zürich 1921., str. 16ff.Usp.:Herter,H.,Platons Akademie,str.25.

8

Termin koji ovdje Platon koristi, paideúo,prevodimo s odgajati i obrazovati. Smatra­moda jenetočnoprevestiovajglagol samos odgajati, kako to npr. stoji u nekim prije­vodima. Usp.: Platon, Progatora, Kultura,Beograd1968.,str.18.Njemačkiprevoditelj,Klaus Schöpsdau, također se opredjeljujesamozaglagogerziehen:Heitsch,Ernst(ur.),Platon, Werke, Übersetzung und Kommen­tar, Band VI/2, im Auftr. der KommissionfürKlassische Philologie derAkademie derWissenschaften und derLiteratur zuMainz,Göttingen2003.,str.25.Engleskiprevoditelj,

Benjamin Jowet, potpuno mijenja suštinugrčkogglagolaisvojimprijevodomnudisa­svim drugačiji smisao treninga, instrukcije:»gave them excellent instruction« (Bucha­nan,Scott(ur.),The Portable Plato,PenguinBooks,NewYork1977.), dokdrugi engles-kiprevoditelj,W.R.M.Lamb,koristi frazu»gavethemafirst-ratetraining«(Plato. Plato in Twelve Volumes,Vol.3,HarvardUniversityPress,WilliamHeinemannLtd.,Cambridge–London 1967.) što je, naravno, još dalje odsmislakoji jePlatonhtiodatiovoj rečenici.Kao što je ranije već nagovješteno, smisaoovoga grčkog glagola obuhvaća u sebi onoštomidanasmislimopododgojem,usmis-lu fizičkog imoralnog odgoja, ali i ono štomislimo pod obrazovanjem, dakle duhovnooblikovanječovjeka.Imenicapaideiadijelomobuhvaćačakismisaoterminakultura,kakogamidanasrazumijemo.

9

Ovonije jedinomjestouPlatonovimdijalo­zimagdjeongovoriotomekakodobriočevinisuuspjelisvojudjecuučinititakvom.Usp.:Menon,93d.

10

Toposrednobiva jasnije i iz načina na kojisuLatiniprevelipaideia.Naime,latinskipri­jevod jehumanitas.Vidi detaljnije:Marrou,H.-I., Histoire de l’éducation dans l’AntiquitéI,str.325.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje400

učitelja,Platonočiglednosmatradajezanjihkorisnijedabudupušteni kao stado na pašnjaku (Prot.320a).PogledajmomalooriginalnitekstdabismorazumjelištoPlatonželireći.Re­čenica»ὥσπερ ἂφετοι ἐάς που αὐτόµατοι περιτύχωσιν τη ἀρετη«,zaistasesasvimlegitimnomožeprevestis»negosamitumarajukaopuštenostadonebi lisenegdjesamiodsebenavrlinunamjerili«. Pridjevskioblikaphetéos(3.adj.verbodafíemi)doistaseuglavnomkoristiukontekstuopisastadakojejepuštenonapašu.11Međutim,smisaoglagolaafíemiuvodinasteknapravinačinuonoštoPlatonželireći.Njegovoosnovnoznačenjetrebatražitiuglagolimapustiti,otpustiti,alisetakođerkoristiiukontekstulađekoja seotisnulanapučinu,12odnosnopopuštanjakonjskihuzdi, dakle šireshvaćenogoslobađanja.Netkotkojeaphetéosprematome jest netkotkosenalazinalivadi,čistini,širini,otvorenomemoru,otpušten,slobodan,netkotkoje,također,herrenlose,bezgospodara,daklekoganitkoneometasvojimvodstvom,odnosno svojomvoljom.To jenetko tko jena tojvelikoj širiniprepuštensamsebiisvojojvolji.Taširina,čistina,pokojojučeniciiduamo-tamo,tumaraju,lutaju,toje,dakle,kontekstukojemujedinomogustećivrli­nu.Natojširininemaputovaistaza.Učenicisekreću,kaoiživotinjenapaši,samiodsebe,automatoi, iupravotonaizgledbesmislenokretanjeukojemuonislijedesvojuvolju,anevoljusvogagospodara-učitelja,jedinogarantirauspjeh,jersamotakomogudoćidoistinskogaznanja.Prematome,učenicimorajubitiaphetoiodučitelja,dakle,oslobođeni,»pu­šteninapučinu«,prepušteni sami sebi,nebi li takozadobilipraviodgoj iobrazovanje.Stogaučiteljnemapunorazlogaprevišeseupuštatiudušusvo­gaodgajanika,djetetailimladića.Njegovjezadatakupravodapomogneuče­nikudaštoprijetranscendirastanjesvojeropskeprirode,tj.svojevezanostizaučitelja.Zadataksvihzadatakasamogučiteljaje,paradoksalno,dabudeostavljen,tj.dagaučeniknapusti.Tektadajeovajpostigaosvojusvrhukaoučitelj.Takoje,dakle,ovo aphetéos ujednostanjekojejepoželjnoizasamogučitelja.Iutomesuučiteljiučenikslični–naime,obojicapostajuonoštojesutimeštobivajuostavljeni,tj.timeštoseponovnovraćajunaotvoreno.Takoseiučiteljstalnokrećeizmeđustanjasvojevezanostizaučenikaistanjanapuštenostiodnjega.Suvremenisuficit interesazadječju iadolescentskupsihologijumogaobiseondashvatitikaoželjadaseodgajanicisofisticiranodržepodkontrolom,poredsebe,tj.u»mirnojisigurnojluci«.To,međutim,unedogledodlaženjihovosazrijevanje,aujednoučvršćujei»ropsku«stranuučitelja, tj. njegovuovisnostoučenikovusljedbeništvu.Sve su to različitestranejednesuvremenestrategijepseudo-znanstvenelegitimizacijemoći,tj.posesivnepotrebezavladavinomnadmladimnaraštajimaiistovremenona­gonskeinesvjesneželjemladihzaštodužomjuvelinizacijom.Nasuprotučenicimasofistakojisustalnookosvojihučitelja,mathetés Aka­demije trebabitiaphetéos.Ondoistapunovremenaprovodiu školiporedsvogaučitelja,alijenasvomeméthodosipaksuštinskisâm.Stogaje,zapra­vo,čistina,širina,otvorenostgajevaiparkova,prostorikontekstukojemuseonprirodnonajboljeosjeća.NatemeljusvegatogastojigoreiznesenatvrdnjadajeAkademijaprvaškolakoja,unaglašenomsmislu,imasvojemjesto(tó­pos).OvdjesadapostajejasnimPlatonovizborlokacijenakojojćeosnovatiškolu.Dakle,neurbanidiouzavreleAtene,netrgovinakojimaseokupljajusofisti,neprepuneposlovne,gradskeulice,većširokizelenigajevi,hladovinamaslinjaka,miritišina.Otvorenostiširinaokvirsuzabios theoretikos,odnos-norealizacijuméthodos. Iakodanasvišenismosasvimsigurničemutočnosluže suvremeniuniverziteti i visoke škole, parkovi i zelenepovršinekoje

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje401

senalazeunjihovimcampusima nijemo svjedočeopočetku razvoja školeiuniverziteta,čijajearhitektonskacjelinaondajošuvijekstajalaučvrstomjedinstvusposljednjimsvrhamaobrazovanjainastave.StoganamsečinipogrešnimdaodabirmjestazaAkademijushvatimosamokao osobnu Platonovu sklonost, odnosno kao posljedicu njegova osobna»unutrašnjegodnosapremaprirodi«.13Teškodabismo,bezvelikihrizikauzaključivanju, ključne tvrdnje o jednoj od najvažnijih škola u historiji za­padnoeuropskecivilizacijeikulturemogliizvoditinaosnovuosobnedubokeodvratnostikoju jePlaton, joškaodijete,osjećaopremagalami igužvinaatenskimulicama iPirejskoj luci.Širina iotvorenostprostora,mir i tišina,nisu,dakle,samoosobniPlatonovizbornegozapravoležeu temeljusameAkademije,odnosnoizboraméthodoskaoosnovnogsadržaja bios theoreti­kos.Najboljuilustracijuvažnostiizboramjestazabios theoretikosnalazimoudi­jaloguFedar(230b–e).14Istinizavolju,Platonnatomemjestunegovorine­posrednooAkademiji.Međutim,tražećiposebnomjestonakojemućesjestiizapočetirazgovoroljepoti,FedariSokratpolakonapuštajugrad.Krajnježi­vopisanopishladovineplatana,izvorastudenevode,mirisnog,blagogvjetra,zborskepjesmezrikavca,umilneimeketrave,nemajuravnaucjelokupnomPlatonovuopusu.Iakoističedagaovakvi»predjeliiovadrvećanećeničemunaučiti,negoljudiugradu«,Sokratipaknepropuštauživatiučitavompri­zoru:

»Asada,kadasmobašovamodospjeli,jasamnaumioleći,atisenamjestionakokakomislišdajenajzgodnijezačitanje,pačitaj.«

Iakoje,kakosmogorevidjeli,bios theoretikospodrazumijevaojedanmukotr­panineizvjestannačinživota,onjebezikakvesumnjezasamečlanoveAka­demijeujednopredstavljaoivelikiizvoruživanja.Zavećinuljudivećsamboravakuovakvomokruženju,naotvorenomičistomprostoru,predstavljaugodnoiskustvo.Dokolicaivrijemekojeunjojuglavnomposvećujemostva­rimakojeradimozboguživanja,upraviluizazivajuunamalijepeosjećaje.Iakosemidanastogajedvasjećamo,grčkiterminzaškolu,sholē, usvojemuizvornomeznačenjudokolice,ljudeasociranavrijemekoječovjekposvećujesamsebi,slobodnovrijeme,daklediodnevnihaktivnostikadaseprepuštamo

11

Tu logiku slijedi i već spomenuti njemačkiprevoditelj, Klaus Schöpsdau.On tomjestoprevodisa»sondernsiegehenaufsichgestellthierhinunddorthin,wieherrenloseTiereaufderWeide…«,isto,str.25.

12

PremalegendioArgonautima,onisuseupo­traguzazlatnimrunomuputiliizjednemaleluke u Magneziji (područje planine Pilio),kojajeodondadobilanazivAfetaí(Afétai).

13

»Ein inneres Verhältnis zur Natur«. TakavstavgradiHansHerter.Onjošdodaje:»Pla­tonhingegenhegteinetiefeAbneigunggegendenLärmunddieGeschäftigkeitderGassenundgardesHafensundistvonKindaufmitder Stille des Landes vertaut« (Herter, H.,Platons Akademie,str.6).

14

»TakomiHere:bašjemjestolijepozaodma­ranje!Taovajeplatanaiveomaširokihgranaivisoka,pakakojeprelijepavisinaihladovi­nakonopljikekojasenajraskošnijerascvjeta­ladacijelikraj ispuninajslađimmirisom;apodplatanomopetumilnoizvireizvorveomastudenevode, tada senogommožeosjetiti.Po slikama i zavjetnim poklonima čini mise da je to sveto mjesto, posvećeno nekimNimfamaiAheloju.Pa,ondamolimte,kakoovdjevjetrićljupkočarlija,kakojeprijatanipunmirisa!Isvojimljetnimšumoromzvon­koprihvaćazborskupjesmuzrikavaca.Aliodsvega je najumilnija trava, koja je na blagupristanku bujno izrasla, tako damožeš, kadlegneš,glavunaslonitikaonamekouzglav­lje…«;Platon,Fedar,BIGZ,Beograd1979.,str.111.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje402

odmoru i uživanjima. Iako takonešto namadanas izgleda potpuno strano,školaje,izmeđuostaloga,usvomeizvornomeznačenjumjestogdjeseuživa.Međutim,uživanjenijezateorijskinačinživotavezanosamoprekomjestanakojemuseovajživotodvijaonegotakođerinajedanjošneposrednijinačin.Usvrhutakveanalizesadaćemoseokrenutidrugomnajvećemmisliteljuantike,Aristotelu.Za toda jebavljenjeznanošću i filozofijomuanticineposrednodovođenouodnossuživanjemisrećom,nemaboljepotvrdeodsljedećegmjesta.Na­ime,kontekstukojemunalazimonajkompletnijuAristotelovuanalizupojmabios theoretikos učitavomnjegovomopusuzapravojeraspravaouživanju(ēdoné)koja,uzraspravuopojmusreće,činisredišnjisadržajX.knjigeNiko-mahove etike (EN).15Aristotel,međutim,ouživanjugovori jošna jednommjestuuEN(VII,11–14),štojevrloneobičnojernijedandrugiproblemuovomedijelunedobivapažnjuudvanavrata.Dakle,neposredniokvirukojemuAristotelgradisvojuraspravuoteorijsko­meživotukaonajboljemmogućemnačinuživotauopćejestgovoronečemuštojenajbližesraslosnamasamima.Nasamomepočetkuoveanalizeontoizražavajednostavnimriječima:»našemroduništanijesvojstvenijeoduži­vanja«(EN,1172a15).Pojašnjavajućinadalještomisliovimstavom,onnamukazujenaneposrednuživotnupraksukojaseodnosinanačinkakoodgajamoiobrazujemomladeljude.Prematakvomrazumijevanjuuživanja,čovjeknijeustanjuneštoprihvatitikaosvojuživotnudjelatnost(ēnérgeia),tj.kaosvojposao (ērgon), ako oni istovremenone donose suštinsko životno uživanje.Premaopćemodređenjusreće,kojeAristotelvariraurazličitimoblicima(npr.EN,1098a17;1177a12),odnosnopremačitavojX.knjiziNikomahove etike,sreća(eūdaimonía)uvijekuključujevrlinuiuživanje,anikakosamojednoodovodvoje.OpćapostavkaNikomahove etike,teondaipostavkaposljednje,deseteknjige,izgledavrlojednostavno,gotovotrivijalno.Aristotelnepokušavateorijsko-metafizičkiutemeljitisvojuetiku.ZarazlikuodPlatonakodkojegaDobroposebivodičovjekovodjelovanje,kodAristotelaonotekmorabitiotkrivenounazočnomdjelovanjunaročitoonihkojisumeđuljudimanajbolji.Aristotelstalno tragazakompromisomoko toga što je ljudska sreća, što jenajboljiživot,kojajenajboljaljudskadjelatnost.16Takoseiovdje,kaoisvudausvo­jojfilozofiji,onispostavljakaonetkotkoneželiotkrivatineštonovo,držatiprodikeinalagatikakobineštotrebalo,većjednostavnokaonetkotkoželira­zumjetistvariunjihovojnužnosti,odnosnootkritizaštosutakvekakvejesu.Govorećinjegovimautentičnimjezikom,Aristotelželiotkritinjihovanačelaiuzroke.Budućidanjegovaznanostnijeznanostotkrićanečeganovoga,negorazumijevanjaonogapostojećega,onneizlazinisakakvomsnažnomambi­cijomautoritativneuspostavekontrolenadodređenimznanjem,tj.ambicijomopćegunaprjeđenjačovječanstva.OtudatačudesnalakoćanjegovihizričajaikonstantniosjećajčitateljadaAristotelnetvrdiništaštomivećneznamo.Aristotel,dakle,ništaneotkriva,većjednostavnokonstatiraonoštosvivećvidimo–»našemroduništanijesvojstvenijeoduživanja«.Djelatnostiipo­sloveprihvaćamoilineprihvaćamoovisnootomedonoselinamuživanje.Takoradočinimoonoštojepraćenouživanjem,aonosuprotnoodbacujemo.Uskladusgorenavedenimopćimodređenjemsreće,premakojemuseonasastojiudjelatnosti u skladu s vrlinom,Aristotelovaosnovnaidejajedasvakičovjekmoraimatiodređeniposao(ērgon)idaondostižesvojusreću,tj.pro­nalazisvojeispunjenjeobavljanjemdjelatnostikojačinisadržajtogaposla,tj.izvršenjemtogazadatka(EN,1097b22ff,Pol.1253a23,Met.1035b16).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje403

Stogamu je jako stalo pokazati da uživanje nije kretanje, tj. proces, negodjelatnost(EN,1174b10ff).17Budućidaovdjenijemjestodadetaljnijeraz­matramopojamuživanjauopćemsmislu,rećićemosamoonoštojepresudnozarazvijanjeproblemabios theoretikos.Naime,premakonačnomodređenjuuživanjaovojedjelatnost(ēnérgeia)kojapratidrugedjelatnostiinanekina­činihdovršava,odnosnodovodidoostvarenja.Čovjekočiglednoimastalnupotrebudase ispunjava,dovršava,kakona raziničitavogaživotnoga toka,usmislunpr.dajeciljdjetetadapostanezreočovjek,takoinarazinisvako-dnevnogživota.Uživanjesezbivatakoštoseonoštojeunamadovedenodonekakvogvrhunskog,dobrogstanja,aktivirauodnosunavanjskipredmet,kojisetakođernalaziudobromstanju.Npr.uživanjeufotografiranjuistovre­menozahtjevarazvijanjesposobnostifotografiranjaijedanobjektkojijevri­jedandasenađenafotografiji.Uživanjeje,dakle,posvojojprirodineštoštopratineštodrugoičinigakompletnim.Onodovršavadjelatnostkojupratikaošto»vrhunacsnageideuznajljepšedobamladosti«(EN,1174b33).Timeštodovršava(télein) jednudjelatnost,uživanje jeujednočinisavršenom.Takoonomožebitishvaćenoikaonagradakojudobivamozauspješnoobavlja­njevlastitogaposla (ērgon), a koja timepredstavljakrununaše aktivnosti.Djelatnostkojučovjekobavlja,aukojojsenijedogodilouživanje,odnosnokojanijezavršilauživanjem,nijesavršenate,dakle,čovjekunedonosisreću.Uživanje tako čini naš život kompletnim.Međutim, to nije sve.Ono namtakođerpomažedapostanemoboljiuobavljanjuodređenedjelatnostičimeunapređujemoinjusamu.Tobi trebaloznačitidauživanjeunekomposlupovećavaučinkesameteaktivnosti(EN,1175b1ff).KaoštosâmAristotelkaže,matematičarkojiuživaumatematicipostajeboljimmatematičarom,jeruživanječinidaon»u sveproblemematematikedubljezalazi«.Zarazlikuodzabave(paidiá)iodmora(ānápausis),uživanjejeozbiljankandidatzasadržaj

15

Pitanje smisla i ukupne uloge pojma uživa­nja unutar Aristotelove Nikomahove etikeizazivalo je u drugoj polovini XX. stoljećapriličnu pažnju istraživača: Urmson, J. O.,»Aristotle on Pleasure«, u: Moravcsik, J.M. E. (ur.),Aristotle.A Collection of Criti­cal Essays,AncherBooks,NewYork1967.;Owen,G.E.L.,»AristotelianPleasures«,u:Proceedings of the Aristotelian Society,Vol.LXXIII (1972), str. 135–152; Rorty,A. O.,»ThePlaceofPleasureinAristotle’sEthics«,u:Mind,Vol.LXXXIII(1974),str.481–497;Annas,J.,»AristotleonPleasureandGoodne­ss«,u:Rorty,A.O.(ur.),Essays on Aristotle’s Ethics,UniversityofCaliforniaPress,Berke­ley1980.,str.285–299.Intenzitettogaintere­sa nije oslabioniti posljednjih godina:Riel,G.,Pleasure and the Good Life,Brill,Leiden2000.;Weinman,M.,Pleasure in Aristotle’s Ethics,Continuum,London–NewYork2007.Dok je diskusija koja je vođena šezdesetihi sedamdesetih godina bila fokusirana naAristotelovo određenje prirode uživanja, tj.napitanjejelionoproces(kínesis)ilidjelat­nost(energeia),tj.naodređenedvosmisleno­stikojese javljajuuvezisintagme‘tjelesnouživanje’, novije rasprave Riela iWeinmanvišeidunahistorijskiprikazpojmauživanjaunutar cjelokupne antičke filozofije, odnos-

no vezu uživanja s »dobrim životom«. Iakoćemoseunašemizlaganjupovremenopozi­vati na nekamjesta iz spomenutih tekstova,našnaglasakubavljenjuovimpojmomideujednomdrugompravcu.

16

Više detalja oAristotelu kao čovjeku kom­promisa vidi u: Erisken, Trond Berg, Bios Theoretikos,Universitetsforlaget,Oslo1976.,str.26ff.

17

Ovopitanjebilo je jednoodključnihuspo­menutojfilozofskojdiskusijivođenoj60-ihi70-ihgodina.Vidinpr.Urmson,J.O.,»Aris-totleonPlesure«,str.323ff.Moramo,među­tim,primijetitidasuseUrmson,OweniRortyčesto iscrpljivali u kognitivno-psihološkojanaliziAristotelovateksta,bezjasnoguvidaunjegovu širu filozofskupozadinu.Pokrećućipitanja,kojavrlo čestonisu aristotelijanska,spomenutiautorineuviđajunapetostitemelj­neAristotelovedilemekojestojeizasamogateksta.Nasuprot tome,aucilju razumijeva­njaAristotelovihstrateškihmotiva,mićemoovdje pokušati analizirati pitanja koja onočiglednopokreće, na njih odgovara ili imanamjereodgovoriti.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje404

najboljegaživota.18Životprovedenustalnomodmoruirazonodinijetemeljza ljudsku sreću,međutim,uživanje to jest.Ono je, naime,kažeAristotel,»najtješnjepovezanosdjelovanjemidotemjerenerazdvojivo,dasegotovomožepitatidanisudjelatnostiuživanjejednoteisto«.Timedolazimodoosnovnestvarikojuuveziuživanjaželimonaglasiti.Ovimizjednačavanjemuživanjasdjelatnošću,odnosno,preciznijerečeno,iskazi­vanjemutiskadasuonitolikosraslidaihjenemogućeodvojiti,pokazujeseukojojmjeriAristotelovajpojamrazumijeizvanuobičajenihstrogihpodjelanačulnoiduhovnouživanje.Uživanjeje,prematome,neštomnogotemelji­tijezaživotnegoštoseuobičajenomislitestogaufokusuAristotelovepažnjenijerazlikovanjeuživanjananižeiviševrste,negonjegovanajneposrednijavezasljudskimdjelovanjemkoje,determiniranočovjekovomvrlinom,činiosnovunašesreće.Zauživanje,dakle,nijebitnoje lionočulnoiliduhov­no,negoprati li,dovršava iusavršava ljudskudjelatnost iline.Stogamo­žemorećidaAristotelpojamuživanjamislisonestraneuobičajene,gotovozdravorazumske,dihotomiječulno–duhovno.Tosedodatnopojačavačuve­nimAristotelovimstavom,izrečenimuIII.knjiziEN:»Izgledadairacionalnestrastinisumanjehumaneodrazuma«(1111b1).Teksadapostojeuvjetidauvidimokolikojeuživanjesuštinskozaživot.Usvomenonšalantnomestilu,onkaže:»Svakombićuje,možesereći,svojstvenonekouživanje,kaoštosvakoimaisvojuodređenudjelatnost«(EN,1176a5).Ovonaglašavanjevaž­nostiuživanja,poreddjelatnostiuskladusvrlinom,pomaženamdadokrajashvatimoslikukojuAristotelgradiočovjeku.ZarazlikuodranogaPlatona(npr.udijaloguFedon),kodkogasečovjekvišeshvaćakaoduša,odnosnokao zatočeniku ovome svijetu i gost u vlastitome tijelu,Aristotel čovjekavidikaojednoprirodno,živobiće,poputsvihostalihvrsta,dakle,vrlokrhkoirelativno,ovisnoovanjskomesvijetu,kojepritomeupolisuimasvojespe­cifičnomjesto.Aristotelupornoopisujemnogeljudskesposobnostiirazličitevrsteživotanebilitakonaglasionesamoonoštojeučovjekuopće,daklelogos,većičinjenicudajezasrećuneophodnodačovjekneposrednouzmeuobzirsvojosobniživot.Onosubjektivno,osobno,pačakiiracionalno,ispo­stavljasenesamokakojegorerečenokaone manje humano od razuma (lo­gosa)negokaosuštinskozasretanživot.Začovjekaje,prematome,jednakovažnodaodrživrstu,daradinaopćemdobrusvogapolisa,daunaprjeđuježivotsvojezajedniceucjelini,kaoidaosobnobudezadovoljanobavljanjemsvogaposla,tj.daunjemuuživa.ZarazlikuodPlatona,kojičovjekadržiustalnojtenzijipremabogu,Aristotelrealističkiprihvaćačovjekovživotona­kokakogaživenesavršenaljudskabića.Shvaćajućivažnostsvakepojedinevrstedjelatnostiinjojpripadnoguživanja,onstogapokušavaštojemogućevišezahvatitisavpluralitetsvijetaukojemučovjekživi.OtudatajbeskrajniAristotelovnizkaraktera,djelatnosti,vrlina, sposobnosti i različitihnačinaživota.Ovimsubjektivnimaspektimauživanjaubrzoćemosevratiti,nakonštopojasnimonekeprethodneprobleme.NajvećediskusijeuinterpretacijiAristoteloveetikeuXX.stoljećuvođenesuupravooovimproblemima.Naime,uX.knjiziNikomahove etikeuodjelj­cima6–8onje,činise,jakouzdigaosamojedannačinživota,bios theoreti­kos.19Nakonvrlodetaljnogopisapraktičnihvrlinakojimajeposvećennajve­ćidioknjige,Aristotelzaključujesvojuraspravutezomdanajboljadjelatnostnajboljegmogućegživotanijepraktičko-etičkeprirode,negoteorijske.Takosumnogiistraživači,ugorespomenutojdiskusiji60-ihi70-ihgodinaXX.stoljeća, izašli s tezomda je samkrajNikomahove etike ukontradikciji sasvimeštojeuovojknjiziprethodnorečeno.BudućidaovdjenemamjestazajednuozbiljnuanalizutrivrsteživotaokojimaAristotelgovori,odnosnoza

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje405

istraživanjenjihovemeđusobneveze,ovimopćimproblemimakoji se tičuuobičajenihdilemautumačenjuoveknjigebavitćemosesamotolikokolikosuonepovezanesastatusomkojibios theoretikosimaučitavojAristotelovojfilozofiji.ŽelimoliproblemeizložitikorektnoiistovremenobitipravednipremaAristo-telu,moramoutumačenjuuzetiuobzirčitavtekstNikomahove etike.Izolira­nainterpretacijaproblemastatusabios theoretikosukontekstutrivrsteživotaiopćegmiljeaAristotelovefilozofijekojabiuzelauobzirsamoodjeljke6–8uX.knjizi,nužnobivodilaukrivoshvaćanjeopćekulturalne i filozofskeatmosfereukojojAristoteldjelujeteotudaiupogrešnuinterpretacijusameoveteme.VećuknjiziI(1095b17–19),daklenapočetkuEN,Aristotelnabra­jatrivrsteživota:jedanposvećenuživanju(tjelesnom),drugipoliticiitrećiznanjuirazumijevanju.Budućidačistotjelesnouživanjenosiusebiodređenuvulgarnost,Aristotelgaodmahodbacujeizkonkurencijezaodabirnajboljegaživota.PremdajenjegovciljdauknjiziX(6–8)pokažesuperiornostfilozo­fijenadpolitikom,onnenegiradapolitičkinačinživotazapravoomogućujeuvjetezasretanživot.Savršenasreća,kojudonosibavljenjeteorijom,sastojiseupromatranju i istraživanju,međutim,Aristotel istovremeno indiciradaje život posvećen praktičnommišljenju i etičkim vrlinama također sretan,ali ipakna jedan sekundarannačin.Premaukupnom razumijevanju sva trioblikaživotainjihovihmeđusobnihodnosa,političkiživotonsmatradrugimnajboljimživotomupolisu.UknjiziVI,odjeljak13,Aristotelobjašnjavadapolitičari,vođeni razboritošću, zapravo stvarajuuvjete za sretanživot svihgrađanatesustogaoniistovremenoipotrebafilozofije.Tonaravnonezna­či da filozofi najprijemorajubiti političari, negoda jednostavnopolitičarijesuneštoštojeneophodnopolisuigrađanimauciljuostvarivanjanjihovihposljednjih svrha.Razboritost (fronesis), vrlinakoja činiosnovupolitičko­ganačinaživota,omogućavadarazličiteljudskesposobnostizajednodjelujuuokvirudobrouređenecjelinekakav jepolis.Stoga jepolitičko-praktičkamudrostvisokocijenjenavrlina,jerčinitemeljzaostvarivanjeblagostanjauljudskojzajednici,tj.temeljosobnesrećenaplanuindividualnogživota.Iakoje politički način života lišen dokolice, što čini njegov najveći nedostatak(1177b4–15),dobrobitčitavezajedniceovisiodobrojvoljiodređenogbrojagrađanadavodedrugi-najboljiživotupolisu.Istovremeno,na istomeovomemjestuNikomahove etikeAristotel ističedaje filozofski život, tj. život posvećen teoriji, najboljimogući život.Među­tim,čakiuovomeodjeljkuonnitinajednomemjestunijetočnodefiniraoštozapravomislipodbios theoretikos.20Iakoizričenizpohvalaonjegovojvrijednosti i superiornosti nad drugimvrstama života,Aristotel ostaje vrlooprezanisuzdržljivkadasepostavipitanjeodčegasezaistasastojiteorijskinačinživljenja.Navodiosuštinitheorije,izrečeniuEN,takođersuoskudnii

18

Vididetaljnije:EN,1176b27–1177a1.

19

Detaljnijeotijekuisadržajutediskusijevidiu:Erisken,T.B.,Bios Theoretikos,str.9–14,22–30.

20

OunutrašnjemevoluiranjuAristotelovarazu-mijevanja bios theoretikos od ProtreptikosdoNikomahove etike,vididetaljnije:Jaeger,Werner, »Die Griechen und das philosophi-sche Lebensideal«, u: Jeager, W., Huma­

nistische Reden und Vorträge,Berlin 1960.,str. 222–239. Naime, Jaeger smatra da je umladosti, u vrijeme pisanja Protreptikosa,Aristotelfilozofskinačinživotasmatraojedi­nomistinskomformomživljenja,dokjeuX.knjiziNikomahove etike postao punomanjeisključiv te da je jednaku pažnju posvetio idrugim vrstama života, vezujući ideju naj­boljegmogućegživotavišezamoralnodje­lovanjeizvlastitevolje,anetolikozajedanspecifičannačinživota.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje406

upućujunasurazličitepravce.21UsprkosrazličitimtumačenjimaAristotelovashvaćanja teorije,npr. Jaegerovakoji teži tomedaAristotelapredstavikaoreligioznogentuzijasta22 iliBollovakoji tvrdidabios theoretikosnijeništadrugodo»promatranjeirazmišljanjemisliteljaiistraživača«(»dasSchauenundSinnendesDenkersundForschers«),23činisedajeAristotelujednakostalodosvihaspekatateorijskoganačinaživota.Iakosučetirispomenuteli­nijeunjegovomprikazupojmateorijeočiglednorazličite,moramoprimijetitidaonnebirajednostavnosamojednuodnjih,većprimjetnoulaževelikitrudkakobiihizložiounjihovommeđusobnomjedinstvu.Aristotelnemakratkoijasnoobjašnjenjepojmateorijepastoganemožemopreciznoinedvosmisle­noopisatidjelatnostkojastojiuosnovinjegovashvaćanjateorijskoganačinaživota.On jednostavno na temelju onoga što su njegovi prethodnicimeđufilozofimauantičkojtradicijimislilioovojtemi,gradijedanidealotomeštobibios theoretikostrebaobiti.Nebi,međutim,biloistinitorećidajeAristo­telovopisteorijskoganačinaživotausebipotpunokonzistentanikoherentan.Razlogtomenajvećimdijelomležiučinjenicidajevećonusvojevrijemejasnoiskušavaorastapanjefilozofijeurazličiteznanstvenediscipline,premakojimajevećuPlatonovojAkademiji,aiunjegovomLykeju,vršenajasnapodjelanastaveiistraživanja.Istotakokaoštonedajejasaninedvosmislenodgovornapitanještopodrazu­mijevabios theoretikosiučemuseontočnosastoji,Aristotelnenudinijasani nedvosmislen odgovor na pitanje koji je život najbolji. Iako na nekolikomjestakažedajebios theoretikosnajboljimogućiživot(npr.EN,1177a12ff),onistovremenozaključujedasusvatrioblikaživotaokojimagovoriujednoilošiidobri(EN,1095b13).ZarazlikuodProtreptikosaukojemudecidiranoinedvosmislenokažedajebios theoretikosnajboljimogućiživot,uENAristo-telostavljaprostorsvakomeodnasdasezanajboljimogućiživotizboriizvlastitogaslobodnogadjelovanja.Premdapovremenoželiustanovitifilozof­skukontemplacijukaonajvišumogućudjelatnost,Aristotelsvevrijemeimanaumuinterespolisaucjelinitestoganepropuštaistaknutivažnostsvakogapojedinogazanimanja,tj.svakepojedinačnedjelatnosti.Kakotoinačestojiiujednomodnjegovadvaodređenjačovjeka,onopolitikosnakrajuseipakispostavljakaočovjekovasudbina.TakoikodAristotelaiunjegovojškolinalazimoistuonunapetostizmeđuteorijskogaipolitičkogakojusmoranijeimalikodpitagorejacaiPlatona.Beznamjeredaseovdjeupuštamourazrješavanjepoznatihteškoćaproistek-lih iz načelnogaAristotelovadualizma,24 čini nam semnogouputnijimdatumačenjesmislabios theoretikos, odnosnodilemevezaneuznajboljimogućiživot,potražimonadrugomemjestu.Naime,iakotoneizgledatakonaprvipogled,činiseda,premanačelnomduhuNikomahove etike,Aristotelnestav­ljanaglasaknajedanposebannačinživota,negonačovjekovodnospremanjemu,odnosno,preciznijerečeno,načovjekovotraženjenajboljeganačinaživota.Najboljiživotje,dakle,neštonačemutrebaraditi.StogaključnipojamčitaveAristoteloveetikenijenitisreća,nitivrlina,nitibios theoretikos,negodjelatnost (ēnérgeia).Djelovanje je ono štopovezuje sveključnepojmoveNikomahove etikečinećitakoosnovnunitčitavenjenestrukture.Djelovanjenesamodačiniosnovnisastojakključnedefinicijeučitavomeovomedjelu,definicije sreće, nego seprekonjegaostvaruju sve čovjekove sposobnosti.Djelatnost,izvlačećiizsamogačovjekaononajbolje,oblikujenjegovouku­pnodjeloiomogućavadaseunjemuformiraonoštojeosnovniuvjetnjegovesreće–vrlina.Stogazačovjekanijeključnokojićenačinživotaživjeti,negodaprekodjelovanjarazvijeupravoonesvojesposobnostikojimagajepriroda

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje407

obdarila.Djelatnost,uskladusčovjekovomsposobnošćuitalentima,omogu­ćujedaseunjemuoblikujevrlina,aonapredstavljaprviuvjetnjegovesreće.Bez djelovanja, ni njegove sposobnosti ni njegovi afiniteti nemaju smisla.Najkraćerečeno–djelatnostčinidačovjekpostanečovjekom,djelovanjega,unaglašenomsmisluteriječi,dovodidohumaniteta.Stogajevišeodbiločegadrugogavažnodačovjekdjeluje,tj.datraži,gradiioblikujesvojživot,odnosnosvojnačinživota.Utomesesmislučinidajedo­barčovjek,okojemuAristotelčestogovoriuNikomahovoj etici (1104b32ff,1176a15–19),zanjegavećemjerilonegobios theoretikos.Naime,usprkosfavoriziranjubios theoretikoskaonajboljegamogućegaživotanavećspome­nutimmjestimauEN,Aristoteločiglednouviđadajesvakomečovjekupri­mjereno,iutomesmislunajbolje,onouživanjekojejevezanozadjelatnostkojuonobavljaizvlastitevolje(1176a1–6).Postojerazličitevrsteuživanja,čulnaiintelektualna,testogairaznipojedinačniobliciunutarsvakeodovedvijerazličitevrste.Budućidajesvakomčovjekusvojstvenonekouživanje,kaoštosvatkoimanekusvojudjelatnost,asobziromdasvakaodtihdjelat­nostiiposlovaimasvojemjestoupolisu,Aristotel,imajućiuviduprijesvegainterespolisaucjelini,nijeustanjufavoriziratijednuvrstuuživanjanaračundruge,kaoni jednuvrstudjelatnostina račun svihdrugih.Stogaon radijeukazujena»živeprimjere«unašemokruženju.Zajedničkumjerusvihstvaripremakojojseodređuještojestpoželjnouživanjeaštonije,onneodređujepremabios theoretikos,većpremaonomeštojeuživanjezadobrogačovjeka.Toneznačida,akoželimodobrovoditinašeživote,moramostalnotražitiusvojemuokruženjudobrogačovjekaioslanjatisenanjegovesudoveotomeučemutrebamouživatiaučemune,negoda,upravopoputdobrogačovjeka,steknemopravilanstav, tj.daizgradimoodređenisustavvrijednosti.Dobarčovjekseupravoodlikujeosobinomdaznaosjetitiuživanjeupravometre­nutku.Zarazlikuodostalihljudikojičestotežeuživanjimakojanedovodedosreće,kodnjegauživanjeisrećagotovonikadanisuukonfliktu.Onuživanjeuvijeknalaziudjelatnostimakojegačinesretnim,tj.onimdjelatnostimakojerazvijajunjegovuvrlinu.Aristotelnas,prematome,ponovnovraćanaonoštojeosnovnaporukačitavenjegoveetike–živjetidobarživotnužnoznačidjelovati,tj.obavljatiodređe­nudjelatnostuskladusvrlinom.Višeodonogabožanskoga,kojesvakakočinisastavnidiobios theoretikos,ovdjeupravoželimonaglasakpomaknutinaonoštojenesavršeno,relativno,prolazno,dakle,onoštojeljudsko.Budućidaseetikanemožeteorijskiimetafizičkiutemeljiti,tj.budućidanepostojinekoekskluzivnoznanjekojemoževoditiljudskodjelovanje,onakokakobiDobro po sebitrebalotočinitiunutarPlatonovafilozofskogasustava,svatkood nasmora stalno iznova odlučivati o tome što je dobro a što zlo.Ništanam,prematome,nepreostajenegodaneprestanoispitujemovlastitiživoti

21

Eriksennpr.navodibaremčetiriznačenjate­orije: 1. studij astronomije, 2. studijmetafi­zičkihnačela,3. životna temelju logosa, 4.život posvećen božanskom. Vidi detaljnije:Erisken,T.B.,Bios Theoretikos,str.82–89.

22

Jaeger,Werner,Aristotle,Oxford UniversityPress,Oxford1967.,str.243.

23

Boll, Franz, Vita contemplativa, C. Winter,Heidelberg1920.,str.5.

24

KaoštojeopćepoznatoizliteratureoAristo-telu, Jaeger je npr. uzroke toga dualizmatražio u njegovoj platonističkoj mladosti.Eriksennemislitako,negorazlogeovogadu­alizmaiteškoćakojeiznjegaproizlaze,tražiuopćemAristotelovomshvaćanjufilozofije.Vididetaljnije:Erisken,T.B.,Bios Theoreti­kos,str.208–209.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje408

vlastitestavove.TakoserečenicakojuSokratizgovorausvojojobranipredsudom,»životkojinijeistražennijevrijedanživljenja«(Platon,Apol.,38a),činisuštinskomzaAristotelovoshvaćanjeteorijeiteorijskoganačinaživota.JošnaprimjeruAkademijeuvjerilismosedanekakviopći,apstraktno-ideo­loškirazlozi,nisuGrcimabilidovoljnizabavljenjebilokakvomdjelatnošću,paondaniznanošćuni filozofijom.Onošto ih jepokretalonaodabirbios theoretikoskaovlastitoganačinaživotabiloje,izmeđuostalog,dubokoosob­noisubjektivno,iticaloseopćevažnostiuživanjaisrećezaživotčovjeka.Specifičnostuživanjakoje jepratitelj teorijskoganačinaživotaproizlazi iznjegovebliskostinačinunakojiuživajubogovi.Najvećečovjekovouživanje,kakogaponekadAristotel označava, izgledada stoji uneposrednojvezi snjegovombeskonačnomrealizacijomuživotuboga.Svaživabićanaovajilionajnačinoponašajukontemplativnuaktivnostboga(EN,1153b31ff).Sviostali,nemajućidrugačijinačin,bližibogupostajufizičkomreprodukcijom,upražnjavanjeteoretskihaktivnostipredstavljanajneposrednijioblikpribliža­vanjaonomebožanskome(EN,1154b26).Uživanjekojedolaziodbavljenjateorijom iz toga razloga u sebi nosi blagodat i zadovoljstvo onoga koji seizvlastitevoljepribližiobožanskome.Uživanjeuteorijistogaimaobilježjedobrovoljnosti,samodovoljnosti,samoaktualizacije.Netkotkouživauteorijizapravojenetkotkose»oslobođen«našaona»pučini«,dakle,netkotkouži­vautomeštoje aphetéos.Nasuprot našemu današnjemu odnosu prema teorijskome znanju i znanjuuopće,premakojemujejedinovažnokakvekoristiodnjegamožemoimati,tj. kakogamožemoupotrijebiti u cilju stjecanjanekakveopipljivekoristi,Grcisuseodlikovalijednimsuštinskidrugačijimodnosom.Tajnamodnosujednootkrivadubljuvezuznanjaičovjeka,tj.činjenicudaseodsvakedje­latnostikojučovjekobavljaočekujedaosmisli i ispuninjegovživot tegatako konačno učini sretnim, što je i zaAristotela i za Platona nesumnjivonajviši čovjekov cilj.OpćiAristotelov uvid u vezu djelatnosti (ēnérgeia) iuživanja(ēdone)otkrivanamfundamentalniznačajosobnogaodnosačovjekapremateorijiiteorijskomenačinuživota.Aristoteločiglednomislidapravo,valjanodjelovanjedonosivrlinusamoukolikoujednodovodiidouživanja.Akodovodidouživanja,topovratnoznačidajeonouskladusaslobodnimizborom,tj.sizboromvlastiteslobodnevolje.Uživanjeuvijek»ustopu«prativaljanodjelovanjetegaje,kakosmogorevidjeli,teškoodnjegaodvojiti.Naosnovusvegaovogamoglibismozaključitidapravo,istinskoznanjeuvijekmožemoprepoznatipouživanjukojegaprati.Toujednoznačidanajboljastvarnijesâmbios theoretikos,odnosnoznanjekojestječemotakvimnači­nomživota,negouživanjekojejenjegovpratitelj.Uživanjeje,dakle,znakživota.Aristotel,naime,spunorazumijevanjazaljudskupriroduionoštojepokreće,jasnouviđadaljudiusvomedjelovanjunisupokrenutisamomdje­latnošću,odnosno,modernijimjezikomrečeno,dužnošćudasedjeluje,negočinjenicomdanamdjelatnostdonosiuživanje,kojejenagradazadjelovanjeikojenasiznovamotiviranadaljnjedjelovanje.Spunimrazumijevanjemsverelativnostiislabostiljudskeprirode,odnosnonjenenesklonostidadjelujeizčistedužnostiiliiznekogdrugog»višeg«državnogailiideološkogarazloga,Aristotelnačovjekovojprirodisnažnonaglašavaupravouživanjekaoglav­nogpokretačanašegadjelovanja.Upravotimeštouživanjepratiznanjekojestječemo,ononatajnačinpostajeistinskinaše.Naime,budućidaputuistinskoznanjeuvijekpretpostavljanekinašautentičnimethodoskojimsedonjegaprobijamo,uživanjekojedolazinakrajude factoimasmisaopotvrđivanja,odnosnonašegavlastitogasamopo­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje409

tvrđivanjauznanju.Ujednomiskustvunatajsenačinspajaju,sjednestrane,onokognitivno, teorijsko iopće te, sdrugestrane,onodoživljajno,čulno isubjektivno.Onopojedinačnoiopće,čulno i inteligibilno, relativnoiapso­lutno,takosesjedinjujuučovjekukaojedinstvenomicjelovitombiću.Takobismomoglirećidajeznanstvenoiliteorijskouživanjezapravoradnjakojomseznanjepounutrašnjujeitimepostajeistinskimoje.Stogaseznanjekojenijepraćenouživanjem,odnosnoznanjedokojeganismodošli izboromvlastitevolje,tj.dokojeganismorazvilisvojmethodos,svojeistraživanje,zapravonebimoglonazvatiznanjem,negomnijenjem(dóksa).Mnijenjejeznanjebezuživanja,tj.znanjekojenijepostalomoje.Tojeznanjekoje»posuđujemo«oddrugihkaoštoseposuđujuiprosljeđujustvarikojesupredmetrobneraz­mjene.Sdrugestranebismotakođermoglirećidatimeštopoprimaoblikuži­vanja,znanjepostajesuštinskiljudsko.Znanjekojesekaomnijenjeprenosisjednognadrugomjesto,sjednogudrugo»skladište«,kojedaklenijemoje,tj.kojejezapravoničije,takopostajeopasnimpotencijalomzaraznoraznevrstesuvremenihstrategijamanipulacijeiideologije.Budućidajeriječo»gomila­ma«uskladištenogaznanjakojenijepounutrašnjenoitimenijepostaloljud­sko,onopostajeprikladan»arsenal«zapromocijuraznoraznih»velikihideja«.Takonamsumnjivimpostajesvakionajsvjetonazorilisvakaonaideologijailiučenjekojeizsebeprotjerujeuživanjekaoneštogrešnoitobožeanimalno.Dakle,usredištubios theoretikoskojiseprakticiraouAkademiji iLykeju,stajaojemethodos,odnosnoosobniistraživačkipoduhvatzakojisubilejed­nakovažneiodređujućeobjenjegovegorenaglašeneosobine–uživanjeutomedasebudeaphetéos učistomeiujednosnažnasvijestoznačajuovogmi, tj. zajedništvaunutar jedneznanstveno-nastavnezajednice.Takosuse,s jedne strane, ono duboko subjektivno, osobno, vezano za uživanje u te­orijskome načinu života, kojim se znanje pounutrašnjuje i postaje istinskiljudsko, i ono opće, zajedništvomeđu svim pripadnicima jedne filozofskeškole,odnosnosvimfilozofimakojiživeistimnačinomživotaibaveseistimproblemima,našlinaistomemjestu.Unajvećiminajpoznatijimvisokoškol­skiminstitucijamacjelokupnogantičkogsvijeta,AkademijiiLykeju,timejedostignutvrhunacklasično-antičkogdoprinosautemeljenjuirazradiznanostiifilozofije.Zadivljujućejepritomdasusefilozofijaiznanost,odnosnobios theoretikoskojijedostigaosvojantičkivrhunacuPlatonovojiAristotelovojškoli,utemeljiliirazvijalimimobilokakveoficijelnejavnepodrške.Pitanjerazvojafilozofijeiznanostiuopisanovrijemenikadanijebilastvarodopćegajavnogainteresa.AkademijaiLykejnisubileplodbrigedržavnihinstitucijailibilokakvedržavnepotpore,većisključivorezultatosobneiprivatneini­cijative njihovih osnivača, odnosno nemalog broja rastuće klase filozofa iznanstvenika.Prematome,kadagovorimoo istinskomkarakteruovedvijenajpoznatije antičke škole,moramo imati uviduda su zanjih, upravo su­protnoodnašegadanašnjegaiskustvasvisokoškolskiminstitucijama,mnogomanjevažniformalno-organizacijskiiinstitucionalniaspektiodneformalnogkarakterazajedničkogadruženjairadauistomeživotnomekrugu.Nasuprotnašemudanašnjemuiskustvuuznanstveno-istraživačkiminstitucijama,čla­noviAkademijeiLykejanisubilijednopoprofesiji,negopoživotu.Sklonismotovidjetiupravokaodirektnuposljedicučinjenicedajeosnovnipokretačnjihovateorijskoganačinaživotabilaosobnaželjazavlastitimuživanjemisrećom,anetekuobičajenosocijalnosituiranjeunutarjedneprofesijeiinsti­tucije,odnosnostvaranjematerijalno-financijskeosnovezaživot.Međutim,očiglednaželjaPlatonaiAristoteladaseživotpolisauredipremaznanstveno­meuvidu,odnosnodapolisvodibriguoodgojuiobrazovanju,ostatćesamoizraznjihovihnajvećihnadanjainištavišeodtoga.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(395–410)

Z.Dimić,Univerzitetiuživanje410

Zoran Dimić

Universität und Lust

ZusammenfassungDa wir uns heute, in einem neuen Versuch die Idee der Universität zu denken, nicht mehr hinter der Nation, Staat oder der Institution selbst verstecken könnten (Fichte, Humblodt, Schleierma­cher), müssen wir den Fokus und die Unterstützung eines solchen Prozesses außerhalb suchen. Wo ist dann möglich der Idee der neuen Horizonten zu öffnen? Während die alte Hochschuls­institutionen (Akademie, Lykei) in der Atmosphäre aphetéos-ēdone funktioniert haben, lebten soweit die Universität und ihre Akteuren im Mittelalter und Neuzeit in einer Atmosphäre der Repressions-Begeisterung. Daher beobachtet dieser Artikel Lust und Wissen im Kontext des antiken Begriffs der Bildung. Der Text zeigt in welcher Weise Platons Akademie, als Archetyp der modernen Universität, als ein Weg des Lebens, durch die Methodos bereitgestellt, wird gegründet. Obwohl der Erwerb von Wissen ist abhängig von der Lehrer, wird es wichtig daß die Schüller sich selbst überlassen werden, und in der Lage sein in sich selbst das Wissen zu entde­cken, das in der Übereinstimmung mit der Tugend ist. Solche Forschung wurde in der Akademie mit der Lust begleitet. Autor argumentiert daß bios theoretikos untrennbar von dem Lust ist. Daher geht die Lust über die vereinfachende Opposition der körperlichen und geistigen Lust. Im zweiten Teil des Texts zeigt er daß nach Aristoteles die Lust der Inhalt des besten Lebens ist. Im Gegensatz zu den etablierten Interpretation von Aristoteles, zeigt der Autor daß das beste Leben in Aristoteles nicht als vereinfachtes bios theoretikos verstanden werden, sondern als jede Handlung die mit der Lust verbunden ist, mit der der Mensch seine Tugend entwickelt und so erbte das Göttliche. Ob wir heute die Einsicht wieder aufbauen, das die alte Hochschulsins­titutionen tief erlebten, daß die Lust und das Glück natürliche Begleiter des Wissens und der Studie sind? Können wie heute eine solche Möglichkeit denken?

SchlüsselwörterUniversität,Lust,Kommunikation,Glück,Wissenschaft,Bildung, bios theoretikos,wissenschaftlicheGemeinschaft