Ukratko Suvremena Soc Teorija Ritzer

Sociologija 4. godina – Suvremene sociološke teorije (kod prof. O. Čaldarović)

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected] 1

SUVREMENA SOCIOLOGIJSKA TEORIJA George Ritzer

I. POGLAVLJE: Historijska skica sociologijske teori je: rane godine

DR

UŠ

TV

EN

E

SN

AG

E

FRANCUSKA prosvjetiteljstvo

Montesquieu (1689-1755)

Rousseau (1712-1778)

konzervativna

reakcija de Bonald

(1754-1850) de Maistre

(1753-1821)

Saint-Simon (1760-1825)

Comte (1798-1825)

Durkheim (1858-1917)

po

litič

ke

revo

luci

je

NJEMAČKA

Hegel (1724-1831)

mladohege-lijanci

Feuerbach (1804-1872)

Marx (1881-1881)

ekonomski deterministi

Kautsky (1854-1938)

hegelijanski marksisti

Lukács (1885-1971)

ind

. re

volu

cija

i ra

st k

apita

lizm

a Kant

(1724-1804)

njemački historicizam

Dilthey (1833-1911)

Weber

(1864-1971)

Nietzsche (1844-1900)

Simmel (1858-1918)

rast

so

cija

lizm

a

ITALIJA

urb

ani-

zaci

ja

Pareto (1848-1923)

Mosca (1858-1941)

relig

ijska

p

rom

jen

a

rast

zn

ano

sti

VELIKA BRITANIJA

politička ekonomija

Smith (1723-1790)

Ricardo

(1772-1823)

evolucionistička teorija Spencer

(1820-1903)

DRUŠTVENE SNAGE U RAZVOJU SOCIOLOGIJSKE TEORIJE Političke revolucije - niz revolucija započet Franc. 1789. koji se nastavio i kroz 19.st. – osnovni činilac u razvoju soc. teoritiziranja - pažnju teoretičara nisu privukle pozitivne posljedice, nego negativni učnici promjena izazvanih revolucijama - teoretičari su bili ujedinjeni u želji da ponovno uspostave red u društvu - neki su shvatili da je povratak na staro nemoguć, pa su osmišljavali novi društveni poredak



Industrijska revolucija i rast kapitalizma - 19. i rano 20. st. u zapadnim društvima – isto važan činitelj soc. teorija - ind. rev. nije bila jednostavan dogañaj, već je mnoštvo dogañaja koji su kulminirali u transformiranju zap. svijeta od uglavnom poljoprivrednog k pretežno industrijaliziranom sistemu - porast ekonomske birokracije – osiguravala rastući ekonomski sistem - reakcija protiv ind. sistema i općenito protiv kapitalizma dovela je do radničkog pokreta kao i do razl. radikalnih pokreta usmjerenih rušenju kapitalizma - ind. rev. i kapitalizam, kao i reakcije na njih doveli su do ogromnih preokreta u zap. druš. koji su utjecali u velikoj mjeri i na sociologe; 4 najznačajnija: Marx, Weber, Durkheim i Simmel Rast socijalizma - velika cjelina promjena koje su bile usmjerene borbi s problemima izazvanih kapitalizmom i ind. rev., može biti nazvana socijalizmom - s jedne strane, Marx je bio aktivni pristalica, dok se većina opirala socijalizmu - Marx sam do kraja nije razvio teoriju socijalizma, ali je proveo puno vremena kritizirajući brojne aspekte kapitalističkog društva - on je bio atipičan primjer za rane godine soc. teorije; mnogi rani teoretičari bili su protivnici socijalizma (Weber i Durkheim) iako su i oni shvaćali probleme kapitalističkog društva – težili su druš. reformi unutar kapitalizma, a ne socijalnim revolucijama kao Marx Urbanizacija - djelomično kao rezultat ind. rev. velike mase stanovništva u 19. i 20.st. iskorjenjene su iz ruralnih krajeva i preseljene u urbanizirana područja – ta migracija uvjetovana novim poslovima industrijalizacije - urbani problemi – prenapučenost, zagañenost, buka, promet... – privukli pozornost ranih sociologa (Weber i Simmel) → Čikaška škola (1. gl. am. škola) velikim dijelom definirana svojim interesom za grad Religijska promjena - soc. promjene uzrokovane pol. revolucijama, ind. rev. i urbanizacijom imale su dubok utjecaj na religioznost - za Comtea sociologija se transformirala u religiju; soc. teorije drugih autora nose nepogrešiv religiozni pečat - Durkheim je o religiji napisao svoje glavno djelo; moralnost igra ulogu ne samo u Durkheimovoj sociologiji, nego i u kasnijoj soc. teoriji (npr. Parsons) - veliki dio Weberove aktivnosti isto je posvećen religijama svijeta; Marx se interesirao za religiju, ali je njegova orijentacija bila daleko kritičnija Rast znanosti - u doba razvoja soc. teorija, interes za znanost (ne samo na sveučilištu nego i u društvu) značajno je narastao - sociolozi (posebno Comte i Durkheim) su od početka bili zaokupljeni znanošću, a mnogi su željeli oblikovati sociologiju prema uzoru uspješnih bio. i fizikalnih znanosti - ta rasprava pretvorila se u sukob izmeñu onih koji su se s time slagali i protivnika (npr. Weber) - danas: predominantnost onih koji se zalažu za sociologiju kao znanost - mnogostrukost ostalih činjenica (osim ovih podnaslova) takoñer je bitna u historiji sociologijskih teorija, iako se njihov utjecaj ne može točno odrediti (npr. radikalni pokret u SAD-u 1960-ih) INTELEKTUALNE SNAGE I RAST SOCIOLOGIJSKE TEORIJE Prosvjetiteljstvo i osnivanje sociologije u Francuskoj - prosvjetiteljstvo je bilo period izvanrednog intelektualnog razvoja i promjena u filozofskom mišljenju - najznačajniji mislioci: C. Montesquieu i J. J. Rousseau - utjecaj prosjetiteljstva na sociologiju je bio indirektan i negativan više nego direktan i pozitivan - mislioci ere prosvjetiteljstva bili su pod utjecajem dviju intelektualnih struja: filozofije 17.st. i znanosti - fil. 17.st.: Locke, Hobbes, Decartes; naglasak na stvaranje velikog, općeg i apstraktnog sistema ideja koje čine racionalno prosuñivanje; željeli su kombinirati emp. istraživanje s razumom - period prosvjetiteljstva se odlikovao vjerom da ljudi mogu razumjeti i kontrolirati univerzum stvarnosti sredstvima razuma i emp. istraživanja; takvo se stajalište zasnivalo na činjenici da je prirodni svijet odreñen prema prodnim zakonima pa se činilo da takav svijet mora biti i socijalni svijet - kad su jednom shvatili kako funkcionira druš. svijet, mislioci prosvjetiteljstva imali su i praktičan cilj: stvaranje „boljeg“, racionalnijeg svijeta Konzervativna reakcija na prosvjetiteljstvo - sociologija uopće, a posebno franc. sociologija, od samog svog početka predstavljala je nezgodnu mješavinu ideja prosvjetiteljstva i ideja suprostavljenih prosvjetiteljstvu - najekstremniji oblik opozicije idejama prosvjetiteljstva bila je fr. katolička kontrarevolucionarna filozofija, prezentirana u idejama de Bonalda i de Maistrea



- de Bonald je npr. bio uznemiren rev. promjenama i zahtijevao je povratak u mir i harmoniju srednjeg vijeka; razum inferioran prema tradicionalnim vjerovanjima - iako je bio eksreman oblik konzervativizma, njegov rad sadrži i koristan uvod općim premisama: oni ne samo da su priznavali iracionalne aspekte druš. života, već su im pridavali pozitivnu vrijednost; naglašavali su veliko značenje soc. poretka - Zeitlin navodi 10 konzekvenci koje su proizašle iz konzervativnih reakcija:

1. prosvjetiteljstvo: naglašavanje značenja individualnog, konzervativci: naglašavanje društva i globalnih fenomena; društvo se shvaćalo drugačije od samog skupa individua; smatralo se da ono ima posebnu egzistenciju, svoje osobne zakone razvoja i duboke korijene u prošlosti

2. društvo – najvažnija jedinica analize, važnije od pojedinaca; ono oblikuje pojedinca socijalizacijom 3. pojedinac nije osnovni dio društva; ono se sastojalo od: uloga, statusa, odnosa, struktura i institucija;

pojedinci samo popunjavaju navedene dijelove društva 4. dijelovi društva su meñusobno povezani i meñuzavisni – ta meñupovezanost čini gl. osnovicu društva 5. promjena se ne shvaća samo kao opasnost za društvo i njegove dijelove, nego takoñer i za pojedince;

ukoliko su institucije poremećene, ljudi će najvjerojatnije trpiti, a to vodi do društvenog nemira 6. razni široki dijelovi društva smatraju se korisnima – malo želje za traženjem negativnih posljedica i

učinaka druš. struktura i institucija 7. manje jedinice društva (obitelj, susjedi..) smatrale su se bitnima i za pojedinca i za društvo – one su

osiguravale intimno (licem-u-lice) okuženje koje je ljudima potrebno da prežive u modernom društvu 8. tendencija da se razl. oblici druš. promjena (industrijalizacija, birokracija...) vide kao pojave s razornim

utjecajem na društvo 9. naglašavanje neracionalnih učinaka tih promjena u druš. životu 10. podržavanje hijerarhijskog sistema, smatrajući da mora postojati diferencirani sistem statusa i nagrada

- ovih 10 aspekata treba vidjeti kao neposrednu inteletualnu osnovu razvoja sociologije u Francuskoj - iako postoji diskontinuitet izmeñu prosvjetiteljstva i reakcije na njega, Seidman ističe da postoji i kontinuitet i povezanost: ● protu-prosvjetiteljstvo nastavilo je znanstvenu tradiciju razvijenu u prosvjetiteljstvu ● iz prosvjetiteljstva je preuzeto naglašavanje značenja kolektiviteta ● zanimali su se za probleme suvremenog svijeta, osobito njegove negativne učinke na pojedince Claude Henri Saint-Simon - njegov tajnik i učenik je bio A. Comte; postoji velika sličnost u njihovim idejama, ali je ipak oštra rasprava dovela do konačnog razlaza - najzanimljiviji aspekt Saint-Simonovog djelovanja je njegov značaj i za konzervativne soc. teorije i za marksističku teoriju - slijedeći konzervativnu nit, on je želio očuvati društvo onakvim kakvo je bilo, ali ipak nije želio povratak na oblike iz srednjeg vijeka, kako su to tražili kozervativci - ona je bio i pozitivist – smatrao je da pri proučavanju druš. pojava moraju koristiti znanstvene tehnike kao i u prirodnim znanostima - u radiklanom smislu zalagao se za socijalne reforme, naročito za centralizirano planiranje privrednog sistema - iako je poput Marxa smatrao kapitaliste slojem koji nasljeñuje feudalno plemstvo, bilo mu je neprihvatljivo zamisliti da bi radnička klasa mogla zamijeniti kapitaliste Auguste Comte - on je prvi upotrijebio izraz sociologija; vjerovao je da soc. proučavanje mora biti znanstveno - imao je ogroman utjecaj na rane soc. teoretičare - svoj znanstveni pogled razvio je kao „pozitivizam“ ili „pozitivnu filozofiju“ da bi se borio protiv onoga sto je smatrao negativnom i destruktivnom filozofijom prosvjetiteljstva - bio je u suglasju, ali i pod utjecajem franc. kontrarevolucionarnih katolika - njegov se rad može proučavati u najmanje 2 smisla:

1) nije smatrao mogućim povratak u srednji vijek; napradak znanosti i industrije je to učinio nemogućim 2) razvio je daleko finiji teorijski sustav nego njegovi prethodnici, koji je bio primjeren za oblikovanje dobrog dijela rane sociologije

- razvio je socijalnu fiziku, ono što će kasnije nazvati sociologijom da bi se borio protiv negativnih filozofija i anarhija, koje su se po njemu proširile Francuskom - soc. fizika (kruta znanost) treba proučavati i soc. statiku (postojeće soc. strukture) i soc. dinamiku (socijalnu promjenu) → po njemu, dinamika značajnija



- teorija evolucije ili zakon o 3 stadija: svijet u svojoj povijesti prošao kroz njih:

1. teološki stadij – prije 1300.g – osnovni sistem ideja je naglašavao vjerovanje da se nadnaravne sile nalaze u korijenu svega – soc. i prirodni svijet shvaćao se kao božji poizvod

2. metafizički stadij – 1300-1800 – razne apstraktne sile, a ne personalizirani bogovi objašnjavaju sve 3. pozitivistički stadij – vjera u znanost

- intelektualni poremećaj je uzrok socijalnih poremećaja; poremećaji druš. sustava proistječu iz ranijih sistema ideja o svijetu i nastavljaju postojati i u pozitivističkom stadiju – tek kada pozitivizam postigne potpunu kontrolu, prestat će druš. poremećaji; budući da se radi o evolucionom procesu, nema nikakve potrebe podržavati soc. nemire i revolucije - sociologija može ubrzati dolazak pozitivizma i donijeti red u društvo - Comteova soc. se nije bazirala na pojedince, nego na šire jedinice, poput obitelji - naglašava potrebu da se provode soc. istraživanja, a ne apstraktno teoretiziranje, takoñer se zalaže za korištenje eksperimenta i komparativno-historijske analize - bio je elitist: vjerovao je da će sociologija postati glavna znanstvena sila u svijetu zbog sposobnosti da interpretira druš. zakone i razvija reforme s kojima se problemi mogu rješavati unutar sistema - alternativni pogled koji je posljednjih godina privukao mnogo pozornosti je post-pozitivizam; on općenito odbija ideju postojanja racionalne, objektivne znanosti, i specifično postojanje takve znanosti unutar sociologije Émile Durkheim - 16.STR. II. POGLAVLJE: Historijska skica soc. teorije: novi je godine RANA AMERI ČKA SOCIOLOGIJSKA TEORIJA Politika rane am. soc. - liberalizam koji je označavao ranu am. soc. sastojao se od 2 elemetna:

1. on funkcionira polazeći od uvjerenja o slobodi i blagostanju pojedinca 2. mnogi sociolozi prihvatili evolucionistički pogled na socijalni napredak; došlo do razdora kako taj

napradak ostvariti - neki su smatrali da vlada mora organizirati mjere socijalne reforme, dok su drugi zagovarali ideju doktrine laissez-faire - ukoliko liberalizam uzmemo u njegovom ekstremnom obliku, on postaje vrlo sličan konzervatizmu; vjera u soc. progres (postignut reformama ili primjenom laissez-faire) kao i uvjerenje o važnosti pojedinaca, u oba slučaja vodi k stajalištima koja podržavaju sistem kao cjelinu - nema mnogo kritike sistema kao cjeline, što znaći da se karakter kapitalizma rijetko dovodi u pitanje - umjesto neizbježne klasne borbe, rani su sociolozi sagledavali budućnost kao klasnu harmoniju i klasnu kooperaciju - u krajnjem smislu, to je značilo da je rana am. soc. teorija pomogla opravdanju eksploatacije, domaćeg i internacionalnog kapitalizma, i socijalnih nejednakosti Socijalna promjena, intelektualni tokovi i rana am. soc. - od najveće su važnosti bitne druš. promjene koje su se odvijale u am. društvu poslije grañanskog rata - rani am. sociolozi uvidjeli su pozitivne učinke industrijalizacije, ali i njene opasnosti - A. Vidich i S. Lyman došli do značajnih saznanja o utjecaju protestantizma na osnivanje am. sociologije: am. sociolozi su se u svojim objašnjenjima svijeta oslanjali na protestantski interes za spašavanjem svijeta i uglavnom su zamjenjivali jedan jezik (znanosti) drugim jezikom (religije) - još jedan bitan čimbenik u osnivanju am. soc. je istodobno širenje i akademskih profesija i suvremenog sveučilišnog sistema u kasnim 1880-ima - slj. bitni čimbenik: utjecaj postojeće eu teorije na osnivanje am. (najznačajniji ujtecaj imali: Spencer i Comte) Utjecaj H. Spencera na sociologiju - jedan od razloga zašto je baš Spencer imao utjecaja na am. soc. je što je on pisao na engl. jeziku dok drugi nisu, zatim nije pisao previše stručno - on je ponudio znanstvenu orijentaciju atraktivnu za javnost koju su znanost i njeni tehnički proizvodi očarali - izgradio je razumljivu teoriju za koju se činilo da objašnjava cjelokupnu povijest ljudi - njegova je teorija bila obećavajuća za društvo koje se nalazilo pod negativnim učincima procesa industrijaliz. - njegov najpoznatiji učenik je bio W. G. Sumner koji je prihvatio i porširio mnoge od Spencerovih socijalno-darvinističkih ideja



William Graham Sumner - on je bio prva osoba u SAD-u koja je držala tečaj koji bi se mogao nazvati sociologijom - bio je jedan od glavnih zastupnika socijalnog darvinizma u SAD-u - u biti je prihvatio doktrinu o preživljavanju najprilagoñenijih u druš. svijetu - shvaćao je da se ljudi bore sa svojom okolinom, a najprilagodljiviji su bili ono koji su bili i najuspješniji - na taj način je podržavao ljudsku agresivnost i kompetitivnost; protivio se pomaganju onima koji nisu uspjeli - njegova teorija je danas samo od pukog historijskog interesa jer:

� jednostavno i grubo opravdava kompetitivni kapitalizam i zalaže se za status quo � nije uspio dobro utemeljiti sociološku školu

Lester F. Ward - 1906. izabran za prvog predsjednika Am. soc. društva - prihvatio je ideju da su se ljudi razvili od nižih oblika do današnjeg stanja - zadatak sociologije (čiste sociologije) je da proučava osnovne zakone socijalne promjene i socijalne strukture - nije se zadovoljavao time da se soc. shvati kao pručavanje društvenog života, već je vjerovao da ona mora imati i praktičnu stranu – primjenjena sociologija: takva je sociologija svjesno primjenjivala znanstvena saznanja za ostvarenje boljeg društva - u tom smislu on nije bio ekstremni socijalni darvinist: vjerovao je u potrebu i značaj socijalne reforme Čikaška škola - Odjel za soc. na Sveučilištu u Chicagu osnovao je 1892. Albion Small - imao ključnu ulogu u institucionaliziranju sociologije u SAD-u; sudjelovao u izradi 1. udžbenika sociologije 1894; 1895 utemeljio Am. časopis za soc.; sudjelovao u utemeljivanju Američkog soc. društva, osnovnog profesionalnog udruženja am. sociologa sve do danas (ASS → promjena u ASA, Am. soc. association – udruženje) Rana Čikaška soc. - Odjel za soc. na Sveuč. u Chicagu imao je nekoliko karakterističnih značajki: bio čvrsto povezan s religijom - Small je bio uvjeren da najviši cilj sociologije mora biti kršćanski – to je stanovište vodilo ideji da soc mora biti zaintresirana za socijalne reforme, što je bilo povezano s uvjerenjem da mora biti znanstvena - najraniji članovi Čikaškog soc. odjela: W. I. Thomas – naglašavao potrebu izrade znanstvenih istraživanja o soc. problemima - djelo „Poljski seljak u Eu i Am“ pomaknulo soc. od apstraktne teorije i knjižničarskih istraživanja prema proučavanju empirijskog svijeta inkorporiranog u teorijski okvir; no, prvenstveno predstavlja studiju o društvenim poremećajima meñu poljskim imigrantima – sami podaci su manje značajni, bitna je metodologija (uključivala: proučavanje razl. tipova podataka, autobiografski materijal, plaćene napise, analizu porodičnh pisama, analizu novina, javnih dokumenata i sl.) = markosoc. studija o soc. institucijama - no, Thomas je ipak naginjao mikroskopskim soc-psihologijskim orijentacijama - ta će orijentacija postati značajka čikaškog teorijskog ostvarenja: simboličkog interakcionizma - naglasak na značenju onoga o čemu ljudi razmišljaju te kako to razmišljanje utječe na njihovo ponašanje - slj bitan je R. Park – najviše utjecao na razvoj soc. do 1930.; studirao je u Eu i na taj je način pobudio pažnju sociologa u Chicagu za mislioce s kontinenta (studirao kod Simmela) - imao je ključnu ulogu u rukovoñenju izradama doktorata na Odjelu za soc. te je na taj način razvio kumulativni program doktorskih istraživanja - zajedno s Burgessom publicira prvi stvarni soc. udžbenik Introduction to the Science of Sociology Chareles Horton Cooley - danas je najviše poznat po svojim uvidima u socio-psihološke aspekte druš. života; zanimao se za svijest, ali je (kao i Mead) odbio odvojiti svijest od socijalnog konteksta: ja u zrcalu: ljudi posjeduju svijest koja se oblikuje kroz stalne procese socijelne interakcija - drugi njegov značajni koncept je njegovo odreñenje primarne grupe: one su intimne, licem-u-lice, imaju ključnu ulogu u povezivanju aktera u šire društvo; posebno su značajne za mlade - pojedinac se u takvim grupama razvija u socijalno biće - i on i Mead odbacuju bihevioristički pogled na ljudska bića koji tvrdi da ljudi samo slijepo i nesvjesno odgovaraju na vanjske stimulanse; pozitivno je meñutim što su vjerovali da ljudi posjeduju svijest i osobnost te da i to sociologa mora zanimati



- Cooley je nagovarao sociologe da se osobno pokušaju staviti na mjesta aktera koje proučavaju, da upotrijebe metodu suosjećajne introspekcije kako bi proučavali svijet George Herbert Mead - njegovi studenti su poslije njegove smrti objavili bilješke s njegovih predavanja pod njegovim imenom - danas se ta knjiga čita kao osnovni intelektualni izvor teorije simboličkog interakcionizma - njegove se ideje moraju promatrati u kontekstu psih. biheviorizma; orijentacija na aktera i njegovo ponašanje; nagrade i troškovi uključeni u ponašanje aktera - težio je proširenju principa biheviorizma na analizu „osobe“ - simbolički interakcionizam razvio se velikim dijelom iz Simmelovih interesa za akciju i interakciju i Meadovih interesa za svijest Opadanje značenja Čikaške sociologije - Č. škola doseže svoj vrhunac 20-ih, no u 30-ima odlaskom Parka i smrti Meada počinje gubiti značaj - 2 najvažnija razloga opadanja značaja Č.š.:

1. soc. se kao disciplina ubrzano razvija s izrazitim naglaskom na znanstvenosti, koristeći vrlo složene metode i stat. analize, a Č.š. je bila bliža deskriptivnim etnografskim proučavanjima

2. sve je više i više pojedinaca izvan Chicaga dobivalo značajniji utjecaj SOCIOLOGIJSKA TEORIJA DO POLOVICE 20.ST. Razvoj Sveučilišta Harvard, Ivy lige i strukturalni funkcionali zam - porast značenja soc. na Harvardu možemo pratiti od dolaska P. Sorokina: njegov značaj leži u formiranja Odjela za soc. na Harvardu i zapošljavanje Parsonsa - njabitniji teorijski doprinos Harvarda: strukturani funkcionalizam Pitirim Sorokin - najpoznatija knjiga Socijalna i kulturna dinamika – u njoj je Sorokin prikupio veliku empirijsku grañu pomoću koje je razvio opću teoriju socijane i kulturne promjene - on razvija cikličku teoriju; smatra da društva osciliraju izmeñu 3 razl. tipa mentaliteta – osjećajnog, ideacionog i idealističkog; društva u kojima prevladava osjećajnost naglašavaju ulogu čuvstava u razumijevanju stvarnosti, ona u kojima dominira transcendentalno i krajnje religiozno razumijevanje stvarnosti su ideaciona društva, a idealistička predstavljaju prijelazni tip u kojima podjednak utjecaj imaju osjećajnost i religioznost - osnovni pokretač soc. promjene valja potražiti u unutarnjoj logici svakog od navedenih sistema Talcott Parsons - 1937. objavljenja nj knjiga Struktura socijalne akcije – vrlo značajna zbog:

1. upoznala široku am publiku s eu intelektualnim nasljeñem 2. Parsons nije Marxu posvetio gotovo nikakvu pažnju, iako je naglasio djelovanje Durkheima, Webera i

Pareta – zbog toga je marksistička teorija i dalje bila uglavnom isključena iz legitimne sociologije 3. bila je primjer soc. teoretiziranja kao legitimnog i značajnog oblika soc. aktivnosti 4. Parsons je razvio posebne soc. teorije koje će imati bitan utjecaj na soc.

- Parsons je na prvom mjestu bio mislilac teorije akcije; strukturalno-funkcionalne teorije usredotočene na proučavanje kompleksnih socijalnih i kulturnih sistema - Parsonsova teorijska snaga kao i snaga struk.-funk. teorije leži u razjašnjavanju odnosa koji postoje izmeñu kompleksnih socijalnih struktura i institucija društva - knjiga Socijalni sistem – usredotočuje se na strukture društva i njihove meñusobne veze; strukture su uzajamno ovisne i podržavajuće, usmjerene postizanju dinamičke ravnoteže; primjena u druš. se objašnjava kao normalan proces i Parsons konačno prihvaća neoevolucionistički pogled na socijalnu promjenu - nije proučavao soc. sisteme same za sebe, nego se interesirao i za odnose sistema s drugim sistemima akcije (kulturnim sistemom i sistemom ličnosti); razl. soc. strukture izvode velik br pozitivnih funkcija jedne na drugu - osim Parsonsovog pozitivnog utjecaja, bilo je i negativnog: ponudio je interpretaciju eu teoretičara, koja je više prikazivala njegovo mišljenje nego njihovo, zanemarivao je Marxa, njegova teorija pati od niza slabosti George Homans



- tvrdi da Parsonsova teorija nije zapravo teorija u pravom smislu riječi, nego se radi o širokom sistemu intelektualnih kategorija u koje se uključuje najveći broj aspekata druš. života - vjerovao je da teorija mora biti izgrañena odozdo prema gore, procesom pažljivog opserviranja socijalnog svijeta (Parsonsova je bila obrnuta) - prikupio velik broj emp analiza, no tek 50-ih pronašao pravi teorijski pristup pomoću kojeg bi ih mogao analizirati – teorija psihologijskog biheviorizma (Skinner) – na temelju te teorije razvija svoju teoriju razmjene Opadanje značenja Čikaške soc. škole - 1930. nije nestalo Čikaške škole, ona je nastavila djelovati sve do 50-ih - H. Blumer je u tom razdoblju bio najbitiniji; on je '37 smislio naziv simbolički interakcionizam ; čuvao tradiciju Č.š. i pisao velik broj važnih radova koji su održavali vitalnosti simb. interakcionizma u 50-im - dok su sveučilišta s Istočne obale Am sve više dolazila pod utjecaj strukturalnog funkcionalizma, sveučilišta na Srednjem zapadu ostala su utvrñenja simb. interakcionizma - Blumer je pristalica „mekših“ metoda kao npr. suosjećajna introspekcija, za razliku od Kuhna koji je držao da se mora proučavati mnogo znanstvenije – npr. koristeći se upitnikom - usprkos bogatim aktivnostima, značaj Č.š. bio je u opadanju, naročito kad se Blumer premjestio na Sveučilište u Californiji; Sveučilište u Chicagu je i dalje imalo važan Soc. odjel, ali on je sve manje i manje bio u vezi s čikaškom tradicijom – iako se Č.š. polako gasila, simb. interakcionizam je još uvijek pomalo živio, zahvaljujući svojim glavnim predstavnicima raspršenim po cijeloj zemlji Oblici razvoja u marksističkoj teoriji - od ranih 1900 pa sve do 1930 marksistička teorija razvijala se neovisno o osnovnom razvoju soc. teorije; djelomičan izuzetak bio je nastanak kritičke teorije, tj. Frankfurtske škole, koja je proistekla iz ranijeg hegelijanskog marksizma - Institut za druš. istraživanja službeno je utemeljen u Frankfurtu 1923.; tijekom mnogih godina veliki nroj najznačajnijih teoretičara marksističke teorije bio je povezan s kritičkom školom – Horkheimer, Adorno, Fromm, Marcuse i Habermas - za vrijeme II.svj.rata preselio se Institut s Horkheimerom u New York – tako je centar marskističke teorije prebačen u centar kapitalističkog svijeta; poslije se vraća u Njemačku - pretežno tradcionalni marksisti, koji su veći dio svog rada posvećivali proučavanju problema ekonomske sfere - '30-ih prebačena sfera s ekonomskog na kulturni sistem, koji su počeli smatrati glavnom snagom suvremenog kapitalističkog društva - želeći bolje razumjeti područje kulture, teoretičare kritičke škole privukli su radovi Webera - drugi značajan pomak bila je upotreba rigoroznih znanstvenih tehnika druš. istraživanja koje su razvili am sociolozi, da bi tako istraživali fenomene zanimljive za marksiste - pokušali su integrirati individualno orijentiranu frojdističku teoriju s uvidima Marxa i Webera o soc i kulturnim nivoima SOCIOLOGIJSKA TEORIJA OD POLOVICE STOLJE ĆA DO DANAS Strukturalni funkcionalizam: vrhunac i opadanje - '40 i '50 istovremeno godine najveće dominacije, ali i početka opadanja značenja strukturalnog funkcionalizma - '45 Davis i Moore zastupaju stajalište da je strratifikacija funkcionalno nužna struktura za postojanje društva - '49 Merton objavljuje esej koji postaje programskim izrazom struk-funkcionalizma – jasno istaknuo da se struk-funk mora baviti ne samo s pozitivnim fukcijama, nego i s negativnim posljedicama (disfunkcijama) - struk-funk se mora usredotočiti na proučavanje ravnoteže izmeñu funkcija i disfunkcija - napadi na struk-funk doživljavaju vrhunac u '60-im i '70-im - cijeli niz općenitijih kritika postigao je čak i šire priznanje struke Radikalna soc. u Am.: C. W. Mills - premda je marsksistička teorija bila zanemarivana, postoje izuzeci – Mills je najznačajniji meñu njima - on nije bio marksist i nije čitao Marxa sve do '50-ih; no, i onda je bio ograničen na nekoliko potojećih eng prijevoda jer se nije služio njemačkim - kako je do tada Mills već objavio većinu svojih radova, nije bio pod utjecajem Marxove teorije - dva značajna rada: Bijeli ovratnik (žestoka kritika položaja sve brojnije profesionalne kategorije radnika s bijelim ovratnicima) i Elita moći (koja je trebala pokazati kako Am upravljaju male grupe poslovnih ljudi, političara i vojnih stručnjaka - Millsov interes se usmjerava sve više na marksizam i probleme Trećeg svijeta



- vlastiti radikalizam stavio ga je na periferiju američke sociologije; bio je predmet mnogih kritika, ali je i sam postao oštar kritičar sociologije - kritički stav najviše je kulminirao u knjizi Soc. imaginacija Razvoj konfliktne teorije - razvoj konfl. teorije kao alternative struk-funkc bio je 2.predznak stvarnog ujedinjenja marksizma i soc. teorije - struk-funkc je bio optužen da je politički konzervativan, nesposoban da raspravi o problemu soc. promjene jer je orijentiran na statičke strukture, te da nije u stanju adekvatno analizirati soc. konflikt - jedan o rezultata ovakve kritike bio je pokušaj sociologa da prevladaju problem struk-funkc objedinjavajući interes za strukturu s interesom za konflikt = razvoj konfliktne teorije - prvi značajni napor učinio je L. Coser koji je objavio knjigu o funkcijama druš. konflikta - najznačajniji problem konfliktne teorije je to da joj nedostaje ono što je i najpotrebnije – solidno utemeljenje u marksističkoj teoriji; izuzetak: R. Dahrendorf – trudio se ugraditi svoju konfl. teoriju u marksističku tradiciju - njegov gl rad Klasa i klasni sukob u ind. društvu najznačajnije je djelo ostvareno u okviru konfliktne teorije - on operira na istom nivou analize kao i struk-funkc, proučavajući ih više istodobno – on priznaje da, iako se aspekti soc. sistema mogu doista glatko zajedno uklopiti, meñu njima postoji takoñer značajan konflikt i napetost - konfliktna teorija se na kraju mora gledati samo kao prijelazni stadij u razvoju soc. teorije - potrebno je naglasiti i nešto noviji doprinos konfliktnoj teoriji R. Collinsa ('75) – njegov pokušaj pati od istih slabosti kao i drugi: relativno je siromašan u pojmovima marksističke teorije, ali ipak uspjeva naglastiti jednu drugu slabost trudeći se da ju prevlada: osnovni problem leži u tome što se konfliktna teorija općenito bazira na soc. strukture; ona može vrlo malo ili gotovo ništa reći o akterima, nj mislima i akcijama – Collins je pokušao razviti konfliktnu teoriju u tom smislu Nastajanje teorije razmjene - drugi značajniji teorijski razvoj koji je zaočeo u '50-im bio je razvoj teorije razmjene; osn predstavnik: Homens; Skinnerov biheviorizam je osn izvor Homansove teorije razmjene, ali i teorije razmjene općenito - nezadovoljan Parsonsovom deduktivnom strategijom razvijanja teorije, uspostavlja osnovu za izradu upotrebljive alternative i za korištenje induktivne sociologijske teorije - htjeo se usmjeriti na proučavanje ljudi i njihovog ponašanja - knjiga Društveno ponašanje: njegovi elementarni oblici; osn postavka tvrdi da soc treba proučavati individualno ponašanje i interakciju; nj osn interes bio je više usredotočen na proučavanje obrazaca potkrepljivanja, na povijest nagrada i troškova koje usmjeravaju ljude da rade ono što rade → interes soc ne smije biti poručavanje svijesti, druš. struktura ili institucija, nego analiza obrazaca potkrepljivanja ponašanja - osn. premia teorije razmjene je da će se interakcija nastaviti onda kada dolazi do razmjene nagrada, suprotno, interakcije koje zahtjevaju previše troškova nastavit će se mnogo rjeñe - drugo djelo u kojem su objavljeni neki najznačajniji principi teorije razmjene je knjiga P. Blaua Razmjena i moć u druš. životu - razlika od Homansa: Homans zadovoljan proučavanjem uglavnom elementarnih oblika društvenog ponašanja, a Blau želi integrirati te oblike razmjene s onima na kulturnim i strukturalnim nivoima, započinjući s razmjenama meñu akterima, no brzo se prebacujući na šre strukture; Blau završava proučavajući obliek razmjene meñu globalnim strukturama - u novije vrijeme kao predstavnik ove teorije istaknuo se R. Emerson – posebno je važan njegov trud u razvijanju integriranijeg marko-mirko pristupa teoriji uopće i njene veze s teorijom mreže Dramaturška analiza: rad E. Goffmana - predstavlja posljednjeg predstavnika sociologije koja je povezana sa Č.š. - usprekos opadanja značenja simbol. interakcionizma, Goffman si je uspio izgraditi snažno i prepoznatljivo mjesto u suvremenoj soc. teoriji; objavio je niz knjiga i eseja koji su predstavljali utemeljenje dramaturške analize kao varijante simb. interakcionizma - njegovo najpoznatije djelo o dram. teoriji Predstavljanje osobe u svakodnevnom životu – uviña visok stupanj sličnosti izmeñu glume u kazalištu i raznih oblika „djelovanja“ koji svi ljudi u svojim dnevnim akcijama i ponašanjima poduzimaju - interakcija je vrlo osjetljiva, a podržavaju je druš. izvedbe



- loše izvedbe uloga ili poremećaji u izvedbi tretiraju se kao najveće opasnosti za soc. interakciju, podjednako kao i za loše kazališne izvedbe - u svim druš. interakcijama postoji prednji plan i zadnji plan - dramaturška je analiza sasvim jasno usklañena sa svojim simboličko interalc. porijeklom – usredotočena je na aktere, akciju i interakciju - smatra se da je Goffman bio zainteresiran za ezoterična pitanja, a ne za bitne aspekte druš. života; bio je mirkoteoretičar u vrijeme u kojem su najveća priznanja dodijeljena makroteoretičarima; privukao je mali broj studenata koji su bili kadri učiniti nešto snjegovim nalazima Razvoj „kreativnih“ sociologa - ovaj naziv uključuje fenomenologijsku soc, etnometodologiju i egzist. soc - brzi razvoj kreativnih soc '60-ih i '70-ih (po M. Morris) Fenomenologijska soc. - pokušaj razvijanja fenomenologijske soc. može se povezati s izdavanjem knjige A. Schutza '32. Fenomenologija socijalnog svijeta - Schutzova teorija i fenomenologija općenito su krajnje apstraktne, komplicirane i ponekad interno nekonzistentne - razvio je i teoriju svijesti i teoriju akcije, kao i teoriju koja se usredotočuje na kulturna ograničenja osobnih misli i akcije; problem je što su one povremeno neuskladiva usmjerenja - sredina '60-ih bila je vrlo važna za razvoj fenomenologijske sociologije; tada su i Berger i Luckmann objavili knjigu Socijalna konstrukcija zbilje – ona je predstavljala uvod u ideje Schutza, napisan na način prihvatljiv široj javnosti, te je predstavljala i pokušaj da se Schutzove ideje integriraju u glavni tijek razvoja sociologije Etnometodologija - osnivač ovog usmjerenja je bi Schutzov student H. Garfinkel - geografski, etnometodologija je bila prva distinktivna teorijska disciplina razvijena na Zapadnoj obali, koja je ostala do danas; počela stjecati široku publiku nakon objavljivanja Garfinkelove Etnometodološke studije '67 - u biti, etnometodologija je proučavanje cjeline uobičajenog znanja i dosega procedura i razmatranja uz pomoć kojih obični članovi društva stvaraju smisao i nalaze svoj put, djelujući u uvjetima u kojima se nalaze - usredotočenost na proučavanje svakodnevnog života na individualnoj razini, iako je takoñer pokazivan interes za proučavanje intelektualnih aspekata globalnijih struktura (norme, vrijednosti, kulture...) Egzistencijalistička soc. - s drugim pristupima dijeli interes za proučavanje aktera, nj misli i interesa; usredotočuje se na kompleksnosti individualnog života i načina na koje akteri pokušavaju tretirati te kompleksnosti - posebno se zanima za individualne osejćaje, uspomene i ličnost - predstavnici ove soc smatraju da je ona više uključena u stavrni svijet od ostalih kreativnih soc - podrijetlo egzist. soc. meñu mnogim izvorima treba potrežiti u radovima J.-P. Sartrea - mikroteorije: teorija razmjene, fenomenologijska soc, etnometodologija i egzist. soc; posljednje 3 zajedno dijele interes za proučavanje promišljajućih i kreativnih aktera, a to nije slučaj kod teoretičara razmjene; pa ipak sve teorije prihvaćaju mikro-usredotočenost na aktere i njihove akcije i ponašanja - btw: markoteorije: struk-funkc, konfliktna teorija i neomarksistička Razvoj i pad sistemske teorije - sistemska teorija je buknula na sceni u '60-im, kulminirajući publiciranjem Buckleyove Sociologija i moderna sistemska teorija - on potječe iz tvdih znanosti gdje se i organički i mehanički dijelovi proučavaju u sistemskim pojmovima - sistemska teorija vidi društvo kao ogroman sistem, sastavljen od velikog broja meñupovezanih dijeova; da bi se taj sistem mogao proučavati, važno je studirati odnose izmeñu dijelova, kao i odnose izmeñu tog sistema i drugih soc sistema - pažnja mora biti bazirana na proučavanju razl inputa u soc sistem, načina na koji se oni u društvu razvijaju, kao i na outpute koji su proizvedeni - '60-ih struk-funkc je bio napadnut, pa se sistemska činila kao vjerojatni nasljednik - sistemska teorija bila je privlačna sociolozima koji su bili zainteresirani za promicanje znanstvene sociologije - kako je ova teorija brzo buknula, tako se brzo i ugasila Napredovanje marksističke sociologije



- kasnih '60-ih marksistička teorija napokon počinje značajnije utjecati na am soc teoriju iz slj razloga: � dominantna teorija (struk.funkc) je bila napadnuta zbog nedostataka � Millsova radikalna soc i konfliktna perspektiva ipak su položile temelje za izgradnju am teroije koja će

biti na tragu istinite marskističke tradicije � razni crnački, ženski, studentski pokreti – mladi sociolozi bili privučeni radikalnim idejama

- djelo koje je imalo najviše utjecaja na razvoj marksističke teorije u SAD-u je Lefebvreova Marxova soc - am su teoretičare posebno privukli radovi kritičke škole, naročito zbog fuzije Marxove i Weberove teorije - zajedno s porastom interesa za navedene aspekte, razvila se i institucionalna podrška takvoj orijentaciji Izazov feminističke teorije - najnovijom vrstom druš. mišljenja postaje suvremena feministička teorija - 3 su činioca pomogla formiranju novog vala feminističkog aktivizma: 1. opća klima kritičkog razmišljanja koja oblikuje taj period 2. srdžba ženskih aktivistkinja koje se okupljaju u proturatnom pokretu, pokretu za ostvarivanje grañanskih prava i studentskom pokretu 3. žensko iskustvo o predrasudama i diskriminaciji kada žene počinju intenzivnije kretati u plaćene poslove i više obrazovanje - ženski aktivizam posvećen ženama u tom vremenu postaje internacionalni fenomen - glavna odlika bio je eksplozivan rast nove literature o ženama koji je učinio vidljivim sve aspekte ženskih do tada neosmišljenih života i iskustava - literatura gdje se može naći fem. teorija: izobrazba ginekologa (Scully), analize majčinstva (Rich, Chodorow) - fem teorija promatra svijet s povlaštenog stajališta – do tada nepriznate i nevidljive manjine – žena, otkrivajući važne, no nepriznate načine kojima je aktivnost te manjine pomogla stvoriti naš svijet Strukturalizam i poststrukturalizam - često povezivan s Fr i nazivan fr strukturalizam – danas je postao internacionalni fenomen - problem leži u tome što je on u soc još toliko nerazvijen da je teško potpuno precizno definirati njegovo mjesto u sociologiji; problem se još komplicira činjenicom simultanog razvoja strukturalizma u razl. područjima - neki se sutori koncentriraju na nešto što nazivaju dubokim strukturama svijesti – te nesvjesne struktureusmjeravaju ljude da misle i ponašaju se onako kako se ponašaju (npr. Freud) - zatim postoje i oni koji se usredotočuju na nevidljive, duboke strukture društva, koje vide kao determinante ljudskih akcija, pa i društva uopće - drugi pak vide strukture kao modele koji konstruiraju socijalni svijet - i zadnji, proučavaju dijalektičke odnose meñu pojedincima i socijalnim strukturama - trenutni problem sa struk soc je to da ona predstavlja uglavnom mješavinu ideja koje potječu iz razl. područja; dok se te ideje ne prikupe u koherentnu cjelinu, strukturalizam će u soc zadržati marginalni položaj - dok se strukturalizam unutar soc postupno razvija, izvan soc raste pokret koji nadilazi rane premise strukturalizam: poststrukuralizm (Foucault) Neofunkcionalizam - sredinom '80-ih poduzimaju se napori da se strukturalni funkc ili neofunkcionalizam oživi - dio ovog oživljavanja predstavlja obnavljanje interesa za djelo T. Parsonsa - podloga ovom obnavljanju interesa za Parsonsovu teoriju je snažan politički i intelektualni napor za prevladavanjem nekih slabosti struk funkc i nastojanje da se umejsto njega razvije tip životnijeg neofunkcionalizma Povezivanje marko i mikro teorije - u '80-im makroteorije postaju ili snažnije (neomarksističke) ili pokazuju znakove ponovnog oživljavanja (neofunkcionalizam) kao i da razl mikroteorije (fenomenologija, etnometodologija, teorija razmjene) postaju jače nego ikad - takoñer, svjedoci smo razgranatih napora da se tijekom '80-ih razviju soc teorije koje će raspraviti makro i mikro nivoe soc stvarnosti III. POGLAVLJE: Strukturalni funkcionalizam, neofun kcionalizam i alternativa konfliktne teorije KONSENZUS I KONFLIKT



- konsenzualne teorije: norme i vrijednosti su od fundamentalnog značenja za društvo, usredotočuju se na soc poredakosnovan na prešutnim sporazumima, a druš promjenu objašnjavaju kao postupan i predvidljiv proces - konfliktne teorije naglašavaju dominaciju nekih socijalnih grupa nad drugima, drže da je soc poredak osnovan na dominaciji i kontroli dominantnih grupa, a soc. promjenu tumače kao naglu i neočekivanu, do koje dolazi onda kada subordinirane grupe zbace vladajuće - Bernard razlikuje 4 tipa konsenzualnih i konfliktnih teorija:

1. teorija soc konsenzusa (Parsons, Merton) 2. teorija sociologijskog konflikta (Dahrendorf) 3. radikalna konfliktna teorija 4. konzervativna konsenzualna teorija

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM - u strukturalnom funkcionalizmu pojmovi strukturalnog i funkcionalnog se ne moraju zajedno upotrebljavati, iako se to u najvećem broju slučajeva uprai i radi - M. Abrahamson razlikuje 3 tipa struk funkcionalizma:

1. individualistički funkcionalizam – pažnja je usmjerena potrebama aktera i razl. globalnim strukturama koje proistječu kao funklcionalni odgovori na spomenute potrebe (Malinowski)

2. interpersonalni funkcionalizam – pažnja je usredotočena na druš,. odnose, a posebno na mehanizme akomodacije sukuba koji postoje u tim vezama (Radcliffe-Brown)

3. socijetalni funkcionalizam – dominantan pristup; osn interes usmjeren na globalne društvene strukture i institucije društva, njihove meñusobne odnose i ograničavajuće učinke koje imaju na aktere

Historijski korijeni - 3 su klasična sociologa imala najveći utjecaj na suvremeni struk funkcionalizam: Comte, Spencer i Durkheim - Comte je razvio normativni koncept dobrog društva što je vodilo ispitivanju načina na koje bilo koji soc fenomen doprinosi ostvarenju takvog tipa društva - meñutim, njegova organicistička teorija – tendencija spoznavanja analogija izmeñu soc i bio organizama – bila je njegov najutjecajniji koncept - soc sisteme smatrao je organičkim sistemima koji funkcioniraju na vrlo sličan način kao i biološki organizmi; stoga je soc trebala proučavati soc organizam - Spencer takoñer prihvaća organicizam, ali je on u njegovoj sociologiji slabo koegzistirao s utilitarnom filozofijom; iako nj organicizam usmjerava da soc entitete vidi kao druš cjeline i dijelove koji doprinose cjelini, njegov utilitarizam ga usredotočuje na koristoljubive aktere - on je uočavao sličnosti izmeñu soc i individualnih organizama: i jedni i drugi rastu i razvijaju se, i jedni i drugi rastu povećavajući stupanj svoje kompleksnosti i diferencijacije, progresivna diferencijacija struktura obićno je praćena progresivnom diferencijacijom funkcija, dijelovi organizma meñusobno su zavisni, svaki dio entiteta može biti shvaćen kao organizam za sebe - možda je od najvećeg značenja bila Spencerova upotreba pojmova struktura i funkcija kao i njihovo razlikovanje; najčešće se govorilo o funkcijama koje rezl. strukture imaju za društvo kao cjelinu - Durkheimov interes za druš činjenice reflektira interes za dijelove društvenog organizma i njihove meñuodnose, kao i njihov utjecaj na društvo kao cjelinu - najvažnije je njegovo odvajanje koncepta socijalnog uzroka i soc funkcije; proučavanjem soc uzroka pokušava se dobiti odgovor na pitanje zašto jedna struktura postoji te zbog čega ima odreñen oblik; proučavanje soc funkcije pokušava dati odgovor na pitanje koje potrebe širih sistema mogu biti zadovoljene datom strukturom - moderni strukturalizam djeluje na osnovi nekoliko pretpostavki deriviranih iz ideja ovih 3 klas sociologa; struktur funkcionalisti najčešće prihvaćaju makroskopski pristup u proučavanju soc fenomena; oni se usredotočuju na soc sistem kao cjelinu, kao i na utjeaj razl dijelova sistema na njega - smatra se da dijelovi sistema, kao i sistem u cjelini, nalaze u stanju ravnoteže, te stoga promjene u jednom dijelu vode promjenama u drugim dijelovima sistema; promjene u dijelovima mogu se izbalansirati pa u tom slučaju ne dolazi do promjene sistema kao cjeline; ukoliko se to ne dogodi, najvjerojatnije dolazi do promjene cijelog sistema – prema tome, iako struk funkc prihvaća koncept soc ravnoteže, ne radi se nužno o statičkom pogledu na stvarnost Funkcionalna teorija stratifikacije i njeni kriti čari - Davis i Moore su vrlo jano naveli da soc stratifikaciju proučavaju kao univerzalnu i nužnu; stratifikacija je funkcionalna nužnost - nikada nije postojalo nestratificirano, tj. besklasno društvo po njima



- oni proučavaju stratifikaciju kao posebnu strukturu, naglašavajući da se ona odnosi na sistem uloga unutar sistema, a ne na pojedince unutar stratifikacijskog sistema - njihov je interes usredotočen na proučavanje načina kako pojedini položaji sa sobom nose razl stupnjeve prestiža, a ne kako osobe zauzimaju odgovarajuće položaje - u tom smislu, najvažniji funkcionalniproblem je kako društvo motivira i rasporeñuje osobe u njihove prave uloge u sistemu stratifikacije - problem ispravnog soc postavljanja u društvu porizlazi ie 3 osnovna razloga:

1. neki su položaji mnogo ugodniji od drugih 2. neki su položaji važniji za preživljavanje nego drugi 3. soc položaji zahtijevaju posjedovanje razl. sposobnosti i talenata

- D & M pretpostavljaju da su viši polažaji manje ugodni, ali da su važniji za preživljavanje društva - društvo ne stvara svjesno stratifikaciju, ona je nesvjesno nastalo sredstvo - prigovori: teorija samo perpetuira privilegirane položaje osoba koje zapravo već imaju moć, prestiž i novac; pretpostavlja da je stratificirana soc struktura postojala i u prošlosti, pa stoga mora i u budućnosti; utvrñeno je da je ideju funkcionalnih položaja koji variraju u svojoj važnosti vrlo teško podržati; mnogi ljudi nisu u stanju školovati se za prestižne položaje, čak i kada imaju sposobnosti; ljudima se ne treba ponuditi moć, prestiž i prihod kako bi poželjeli najviše uloge Funkcionalne pretpostavke društva - jedno od glavnih područja struk funkcionalista je analiza strukture, a posebno funkcija koje soc sistem nužno treba da bi preživio - Aberle i njegovi suradnici raspravljaju osnovne uvjete koji bi (prestanu li) doveli do nestajanja društva:

� karakteristike stanovništva u duruštvu (nestajanje stanovništva, apatično stanovništvo, rat svih protiv sviju, prisvajanje/osvajanje)

� mora postojati red; društvo mora imati metodu odnošenja spram svoje okoline (ekologija i soc sistemi) � moraju biti razvijene i adekvatne metode za reguliranje spolnih odnosa � društvo mora raspolagati s dovoljno razlikovanja uloga i načina na koje se ljudi rasporeñuju u ugloge � sistem odgovarajuće komunikacije � zajednički kulturni sistem, zajednički sistem vrijednosti � postojanje zajedničkih i artikuliranih cjelina ciljeva � zahtijeva i odreñenu metodu za reguliranje sredstava kojima se postižu navedeni ciljevi, a čemu služi

normativni sistem � regulacija i čuvstvenog izražavanja, jer nekontrolirane emocije mogu izazvati kaos � zahtijeva socijalizaciju novih članova da bi se društvo održalo � zahtijeva i efektivnu kontrolu nad devijantnim ponašanjem

Strukturalni funkcionalizam T. Parsonsa - 4 funkcionalna imperativa svih sistema akcija: AGIL (adaptacija, postizanje cilja, integracija i latencija) - ova 4 funkcionalna imperativa povezana su s 4 sistema akcije: bihevioralni organizam, sistem ličnosti, socijalni sistem, kulturni sistem - bihevioralni organizam je sistem akcije koji rukovodi funkcijom prilagodbe, prilagoñujući i transformirajući vanjski svijet - sistem ličnosti definira sisteme ciljeva i mobilizira rasurse uz omoć kojih se oni postižu - soc. sistem ima funkciju integracije kontrolirajući njene komponentane dijelove - kulturni sistem opskrbljuje aktere normama i vrijednostima koje ih motiviraju na akciju - Parsons na slj način rješava problem poretka:

1. sistemi imaju svojstav reda i meñuovisnosti dijelova 2. sistemi tendiraju samoodržanju reda ili stanju ravnoteže 3. sistemi mogu biti statični ili uključeni u redovit proces promjene 4. priroda jednog dijela sistema ima utjecaja na oblik koji drugi dijelovi mogu imati 5. sistemi održavaju granice sa svojom okolinom 6. alokacija i integracija su 2 fundamentalna proces nužna za postignutostanje ravnoteže sistema 7. sistemi teže samoodržanju, što ukljčuje održavanje granica i odnosa dijelova i cjeline, kontrolu

promjena u okolini i tendencija izmjene sistema iznutra - Parsons razvija „paradgmu evolucione promjene“:

1) proces diferencijacije – svako društvo se sastoji od serija podsistema koji se razlikuju i po strukturi i po funkcionalnom značenju



2) povećanje sposobnosti prilagodbe 3) proces difrencijacije vodi prema novoj cjelini problema integracije društva 4) vrijednosni sistem kao cjelina mora proći kroz promjene soc strukture i funkcija koje postaju sve

diferenciranije Model strukturalnog funkcionalizma R. Mertona - Merton je autor najvažnijeg djela struk funkcionalizma: Prema kodifikaciji funkcionalne analize u soc - on kritizira 3 osnovna postulata funkcionalne analize:

� postulat o funkcionalnoj cjelovitosti društva – ne možemo poopćavati � univerzalni funkcionalizam – nije istina da svaka norma, vjerovanje, običaj ima pozitivnu vrijednost � postulat nužnosti – ipak postoje i alternativne funkcije

- ističe da navedeni postulati počivaju na neempirijskim prosudbama, osnovanim na apstraktnim teor. sistemima - funkcije su prema Mertonu one uoćene konzekvence koje se dogañaju zbog adapritanja ili usklañivanja datog sistema; važno je uočiti da jedna soc činjenica može imati negativne konzekvence za drugu soc činjenicu - Merton razvija ideju disfunkcije – negativne posljedice; nefunkcija – irelevantna za sistem - neto ravnoteža: prevladavaju li pozitivne funkcije nad negativnim disfunkcijama → proširuje ovu ideju konceptom nivoa funkcionalne analize - on takoñer uvodi koncepte manifestnih (intendirane) i latentnih (neintendirane) funkcija (proširenje gornjeg) - smatra da sve strukture nekog soc sistema nisu podjedanko nezamjenjive za njegovo funkcioniranje – neki dijelovi sistema mogu biti uklonjeni Osnovne kritike Najbitnija kritika - jedan aspekt bitne kritike sadržan je u tvrdnji da struk funkc ne tretira adekvatno povijes, tj da je u svojoj biti ahistorijki – on se makar djelomično razvio kao reakcija na histor-evolucionistički pristup nekih antropologa - struk funkcionalisti su takoñer bili napadnuti zbog nesposobnosti da efektivno razmotre proces socijalne promjene; Cohen smatra da problem leži u tome što u struk funkc svi elementi društva se objašnjavaju tako kao da učvršćuju jedni druge pa i sistem u cjelini - možda najčešće izrečena kritika struk funkc je ona koja tvrdi da ova teorija nije u stanju efektivno raspraviti problem konflikta Metodološka i logička kritika - jedna od vrlo čestih kritika tvrdi da je strukturalni funkcionalizam u biti nejasan, neodreñen i neprecizan; npr – što je uopće sistem? funkcija? – dio ovih nejasnoća moguće je povezati s načinom na koji su strukturalni funkcionalisti izabrali raditi – oni se bave apstraktnim soc sistemima umjesto stvarnim društvima Teleologija i tautologija - Turner i Maryanski tvrde da osnovni problem struk funkcionalizma nije teleologija per se, nego nelegitimna teleologija; u tom smislu, teleologija = stajalište koje smatra da društvo ima vlastite namjere ili ciljeve; da bi dostiglo navedene ciljeve društvo stvara ili uzrokuje stvaranje specifičnih soc struktura i institucija - problem je konkretno u tome što se teleologija širi do neprihvatljivih razmjera - osim ove kritike, postoji i tautologijski argument: u njemu se zaključak izvodi uglavnom eksplicitno na osnovi implicitnog u premisi ili pak samo predstavlja ponavljanje premise – cirkularno razmišljanje NEOFUNKCIONALIZAM - sredinom '80-ih ponovno oživljavanje funkcionalizma pod nazivom neofunkcionalizam - J. Alexander i P. Colomy definiraju neofunkc kao samokritičku orijentaciju u funkcionalnoj teoriji koja teži proširivanju funkcionalističkog intelektualnog dosega, uz istodobno zadržavanje njegove teorijeske jezgre - Alexsander naglašava neke od osnovnih orijentacija neofunkcionalizma:

� preuzima deskriptivni model društva za koji mstra da je sastavljen od elemenata koji, interaktirajući jedni s drugima, oblikuju obrazac; obrazac omogućava sistemu da se diferencira od okoline

� neofunkcionalizam posvećuje približno odjednaku pažnju akciji i poretku; neofunkc posvećuje više pažnje akcijskim obrascima nego mirko nivoima

� neofunkc zadržava struk-funkc. interes ta integraciju, meñutim ne kao postignutu činjenicu, nego kao socijalnu mogućnost; neo priznaje da su devijannost i soc kontrola stvarnosti koje postoje u soc svijetu

� neo prihvaća tradicionalni Parsonsovski naglasak na ličnost, kulturu i socijalni sistem � neo se koncentrira na soc promjenu u procesima diferencijacije unutar socijalni i kulturni sistema te

sistema ličnosti



ALTERNATIVA KONFLIKTNE TEORIJE - '50-ih i '60-ih konfliktna se teorija pokazala alternativom struk funkc, no kasnije je bila zamijenjena razl tipovima neomarksističkih teorija - osnovni je problem s konfliktnom teorijom taj da se nikada nije uspjela dovoljno efikasno odvojiti od svojih struk-fuknc korijena Djelo R. Dahrendorfa - kod njega su elementi konfliktne i fuknc teorije na sasvim suprostavljenim stranama - za funkcionaliste je društvo statično, a za Dahrendorfa i konfliktne teoretičare, svako se društvo u svakom trnutku nalazi u procesu promjene - Dahrendorf je gl predstavnik stanovišta da društvo ima 2 lika (konfliktni i konsenzualni) i da soga soc teorija mora biti podijeljena u 2 dijela: konfliktnu i konsenzualnu teoriju - teoretičari konsenzusa trebali bi se baviti proučavanjem vrijednosne intergacije u društvu, a konfliktni ispitivati skukobe interesa i prisilu koja održava društveni sistem na okupu - Dahrendorf uviña da drutvo ne može opstati bez konsenzusa i konflikta – oni su preduvjet jedan drugom Autoritet - razl položaji unutar društva imaju razl količine autoriteta; autoritet ne boravi u pojedincima nego u položajima - prvi zadatak konfliktne analize je identifikacijarazl. uloga autoriteta u društvu - autoritet povezan sa statusima ključni je element U Dahrendorfovoj analizi; autoritet uvijek implicira i podreñenos i nadreñenost - autoritet za njega nije konstantan – to je vidljivo iz činjenice da on povezuje autoritet uz položaje, a ne osobe - osim autoriteta, za njega su bitni i interesi; grupe na vrhu i dnu definirane su pomoću zajedničkih interesa - konflikt interesa latentno je pristuan uvijek, što znači da je legitimitet sutoriteta uvijek krajnje nesiguran - osnovni zadatak konfliktne teorije po njemu je analiza povezanosti latentnih i manifestnih interesa - razlikuje 3 njašira tipa grupe: quasi grupe (agregati osoba s identičnim interesima uloga), interesne grupe i konfliktne grupe - konačni aspekt njegove konfliktne teorije je ondos konflikta i grupe: konzervativna funkcija konflikta je samo jedan dio soc stvarnosti, konflikt takoñer može voditi i do promjene i razvoja - smatra se da su i funkcionalizam i Dahrendorf neadekvatni jer objašnjavaju samo dio soc života Pokušaji pomirenja strukturalnog funkcionalizma i konfliktne teorije - Pierre van der Berghe se do danas najviše trudio da doñe do pomirenja struk funkc i konfliktne teorije - on anovid nekoliko osn točaka koje ova dva pristupa dijele:

� obadvije perspektive su holističke: proučavaju društva kao sklopove meñusobno povezanih dijelova te meñusobnih odnosa dijelova

� teoretičari koriste samo suprotne varijable koje proistječu iz njihove teorije, ignorirajući varijable suprotne orijentacije

� obadvije teorije prihvačaju evolucionistički pogled na druš. promjenu � obadvije su zapravo teorie ravnoteže

- funkcije soc konflikta; Coser je smatrao da konflikt može poslužiti utvrñivanju slabije integriranih grupa; konflikt kao sredstvo učvršćenja društva; konflikt može dovesti do jačanja stupnja kohezije; može dovesti do aktiviranja običnih, izoliranih pojedinaca; takoñer ima i komunikacijsku funkciju - no, mora se priznati da konflikt ima i disfunkcije - Himes: rasni konflikti imaju strukturalnu i komunikacijsku funkciju, te funkcije solidarnosti i identiteta Prema integriranijoj konfliktnoj teoriji: Rad R. Co llinsa - on konfliktu pristupa s individualističkog stajališta - soc strukture smatra neodvojivima od aktera koji ih konstruiraju i čiji su obrasci interakcije njihova suština; smatra ih interaktivnim obrascima, a ne vanjskim i prinudnim entitetima - usredotočuje se na područje soc stratifikacije jer je to institucija koja dodiruje mnogo strana života - usprkos interesu prema mirkosociologiji stratifikacije, započinje globalnim teorijama Marxa i Webera kao osloncima svog rada – kreće s Marxovim principima smatrajući da su oni osnova za konfl. teoriju stratifikacije - počinje izgrañivati svoj pristup stratifikaciji koji ima puno više zajedničkog s fenomenologijom i etnometodologijom nego s marksizmom ili Weberom; u soc odnosima konflikt se dogaña najvjerojatnije zbog žestoke prisile koju jedna ili više osoba u interakciji uvijek može upotrijebiti – ljudi nastoje uvećati svoj subjektivni položaj – sebični su - cijeli njegov pristup stratifikaciji može se reducirati na 3 bitna principa:



1. ljudi žive u svojim subjektivnim svjetovima koje su sami izgradili 2. razl ljudi mogu imati moć da utječu na osobno iskustvo pojedinca ili da ga čak kontroliraju 3. ljudi često pokušavaju kontrolirati pojedinca koji ima se suprostavlja

- na temelju toga, on razvija 5 principa konfliktne analize koju primjenjuje na soc stratifikaciju: vjeruje da se konfliktna teorija mora usredotočiti na stvarni život, a ne na apstraktne formulacije vjeruje da konfliktna teorija stratifikacije mora ispitivati materijalne uvjete koji utječu na interakciju drži vjerojatnim da će se u situaciji nejednakosti, grupe koje kontroliraju resurse truditi ekploatirati one

koji ih nemaju želio je da konfliktni teoretičari proučavaju sas stajališta interesa, resursa i moći takoñer i kulturne

fenomene vrlo čvrsto se priklanja znanstv. proučavanju sa stratifikacije i svakog drugog apsekta društvenog svijeta

Prema marksističkoj konfliktnoj teoriji - A. G. Frank – konfliktna teorija je tip neadevatne marksističke teorije - odbija sve van den Bergove tvrdnje o pomirenju konfliktne i struk-funkc teorije (gore navedenih 4):

� istinski marksisti proučavaju cjelinu, dok struk funkc većinu vremena troše na proučavanje dijelova soc sistema; marksisti, zbog svoje materijalističke orijentacije, proučavaju stvarne soc cjeline, dok struk funkc proučavaju apstraktne cjeline

� Berger omalovažava obje, a struk funkc kada pokušavaju integrirati marksističku teoriju iskrivljuju je do neprepoznatljivosti

� struk funkc proučavaju promjenu unutar sistema, dok dijalektičari promjenu cijelog sistema; obje škole imaju razl prioritete; za fuknc promjena je astraktan proces, a za marksiste dijalektički proces u okviru stvarnih društva

� Brgova zadnja tvrdnja ignorira marksističko shvaćanje postojanja neravnoteže, negacije u društvu IV. POGLAVLJE: Varijante neomarksisti čke sociologijske teorije EKONOMSKI DETERMINIZAM - Marx je izgleda smatrao da ekonomski sistem izvanredno značajnim i da on determinira sve druge sektore u društvu: religiju, politiku, i sl. - ali, kao dijalektičar nije mogao imati u potpunosti deterministički stav jer je dijalektika shvaćanje koje tvrdi da postoji kontinuirani povratni tijek i uzajamna interakcija izmeñu razl. sektora života - Agger smatra da je ekon. deter. dostigao svoj vrhunac kao interpretacija marskističke teorije za vrijeme Druge komunističke internacionale - marksisti koji su vjerovali u ekonomski determinizam, smatrali su propast kapitalizma neizbježnim - Engels predvodio ovakvo interretiranje marksističke teorije: marksizam je mogao stvotiti znanstvenu teoriju o propasti kapitalizma, s mogućnošću predviñanja kao fizika i prirodne znanosti - čini se da je ekon. determinizam uzrkovao kratki spoj u dijalektici, smatrajući da su individualna akcija i misao beznačajni HEGELIJANSKI MARKSIZAM - jedna grupa marksista u potazi za subjektivnim orijentacijama vraća se hegelijanskim korijenima Marxove teorije, želeći nadopuniti snagu ranih marksista s objektivnim, materijalnim nivoom - rani hegelijanski marksisti težili su obnavljanju dijalektike izmeñu subjektivnih i objektivnih aspekata društenog života György Lukács - u svom glavnom radu naglasio je subjektivnost Marxove teorije - njegov osnovni doprinos marksističkoj teoriji leži u razvijanju dviju osnovnih ideja – ideje reifikacije i ideje o klasnoj svijesti - roba – osnovni strukturalni problem kapitalističkog društva; roba je u osnovi odnosa meñu ljudima koji postupno počinju vjerovati da ona postaje stvar koja ima objektivnu datost - u kapitalizmu ljudi postupno gube spoznaju o tome da oni sam proizvode tu robu pa im zato daju neku vrijednost = fetišizam - Marxov koncept fetišizma postaje osnova Lukácsovog koncepta reifikacije; osnovna razlika u ta 2 koncepta je u njihovoj širini: prvi se ograničava na ekon. institucije, drugi se primjenjuje na sve nivie društva



- drugi bitni doprinos je rad o klasnoj svijsti, koja predstavlja sisteme vjerovanja što ih dijele oni koji zauzimaju iste klasne položaje u društvu - koncept klasne svijesti uključuje (barem u kapitalizmu) postojanje prethodnog stanja lažne svijesti - klase u kapitalizmu obično nemaju jasnu predodžbu o svojim izvornim klasnim interesima - tvrdio je da sitna buržoazija i seljaci ne mogu razviti klasnu svijset zbog nejasnoće njihovih strukturalnih položaja u kapitalizmu; jedino proletarijat može - u sukobu izmeñu buržoazije i proletarijata, buržoazija posjeduje sva intelektualna i organizacijska oružja, dok proletarijat raspolaže sposobnostima da kao prvi uvidi stvarnu stranu društva - kako se sukob produbljava, poletarijat kreće iz položaja „klase po sebi“ (strukturalno kreirana cjelina) u „klasu za sebe“ (klasa svjesna svog položaja i misije) - njegovo djelo je značajan most izmeñu ekonomskog determinizma i modrenijih marksista Antonio Gramasci - kritizira marksiste tvrdeći da su deterministi, fatalisti i mehanisti; napisao je esej Revolucija protiv Kapitala u kojem slavi ponovo buñenje političke volje protiv ek determinizma - odbacio je ideju automstskog historijskog ili neizbježnog razvoja - mase moraju razviti revolucionarnu ideologiju , no one to ne mmogu učiniti same – elitističko stajalište samo intelektualni genijalci će to moći) - osnovni njegov koncept koji reflektira njegov hegelijanizam je koncept hegemonije: najbitniji doprinos najvećeg dijela moderne filozofije praxixa (povezivanje misli i akcije) je hist-fil koncept hegemonije = kulturno vodstvo koje vrši klasa na vlasti - nalizirajući kapitalizam, on želi pokazai kako neki intelektualci, radeći za dobrobit kapitalista, postižu kulturno vodstvo i pristanak masa - u revoluciji nije dovoljno ostvariti kontrolu samo nad ekonomijom i državnim aparatom, potrebno je takoñer ostvariti kulturno vodstvo nad ostatkom društva – u tome on vidi najvažniju ulogu komunističkih intelektualaca i komunističke partije KRITI ČKA TEORIJA - ova teorija je proizvod grupe njem neomarksista nezadovoljnih marksističkom teorijom, posebno njenom naklonošću prema ek determinizmu - škola je službeno osnovana u Frankfurtu, 1923. - danas je proširena izvan granica Frankfurtske škole; uglavnom je eu orijentacija Glavna kritika - kritička teorija se sastoji od kritike razl aspekata soc i intelektualnog života - ona se inspirira Marxovim radom koji je i sam u prvo vrijeme bio oblikovan kritičkom analizom fil ideja Kritika marksističke škole - najviše kritika ek determinizma i mehanicista - većina usredotočuje svoju kritiku prema neomarksistima, prvenstveno zbog toga što su previše mehanički interpretirali Marxov rad - kritički teoreričari ne tvrde da su ek deterministi imali krivo usmjerivši se na proučavanje ek područja, nego zato što nisu bili dovoljno zainteresirani i za ostale aspekte druš života Kritika pozitivizma - pozitivizam prihvaća ideju da jedinstvena znanstvena metoda može biti primjenjena na sva područja istraživanja, smatrajući fiziku standardom sigurnosti i točnosti svih disciplina - pozitivisti vjeruju da je znanje neutralno - kritička škola suprostavlja se pozitivizmu iz razl razloga:

� pozitivizam je nastojao reificirati soc svijet te ga shvatiti kao prirodni proces, gubi iz vida aktere reducirajući ih na pasivne entitete – kritičari se fokusirali na ljudsku aktivnost

� kritičari nisu mogli prihvatiti da se opći zakoni znanosti mogu primjenjivati, a da se ne pita o prirodi ljudske akcije

� pozitivizam prosuñivao samo neadekvatnost sredstava za postizanje ciljeva, a slične prosudbe nije vršio o samim ciljevima

Kritika sociologije - socilogija je napadana zbog njenog scijentizma, tj. zbog toga što je od znanstvene metode učinila cilj sam za sebe – optužuje se da prihvača status quo - nedovoljno ozbiljno kritizira društvo i ne pokušava transcenditrati suvremenu društvenu strukturu - odustala je od obaveze pomaganja ljudima koji su u suvremenom svijetu u podreñenom položaju - kritika tendencije reduciranja svega humanog na socijalne varijable



- ignoriraju interakciju pojedinca i društva – temeljna točka kritike Kritika moderno društva - centar modernog svijeta se pomaknuo s ek na kulturu - kritička škola teži proučavanju kulturne represije nad pojedincem u modernom društvu – represija proizvedena racionalnošću zamijenila je ek eksploataciju kao dominantan soc problem - usprkos prividne racinalnosti modernog života, kritička škola doživljava moderni svijet kao vrlo iracionalan – iracionalnost racionalnog, tj. iracionalnost formalne racionalnosti - iracionalno je da je svijet destruktivan za osobe i njihove potrebe i sposobnosti, da se mir održava strahom od rata, te da su ljudi unatoč postojanju dovoljnih sredstava i dalje siromašni, eksploatirani i sl. - kritička škola primarno se fokusirala na jedan oblik fromalne racionalnosti: modernu tehnologiju (Marcuse – moredna tehnologija vodi totalitarizmu; tehnologija je za njega sredstvo za dominaciju nad ljudima, ona potiskuje osobnost) - unutarnja sloboda aktera napadnuta je i ukinuta modernom tehnologijom – rezlutat toga on naziva jednodimenzionalnim društvom u kojem osobe gube mogućnost da kritički i negativno razmišljaju o društvu Kritika kulture - kulturni kritičari upućuju značajnu kritiku na ono što nazivaju kulturnom industrijom, tj. racionaliziranim, birokratiziranim strukturama koje kontroliraju modernu kulturu - kritičke mislioce zabrinjavaju 2 stvari:

1. lažnost kulture – unaprijed zapakirane ideje koje se (masovno proizvedene) šire pomoću medija 2. pacificirajući, represivni i zaglupljujući učinci koje ima na stanovništvo

- takoñer se kritizira industrija znanja – centri za proizvodnju znanja, npr. sveučilišta, istr. instituti – postali represivni, zainteresirani za širenje svog utjecaja u društvu - jedna od glavnih kritika kritičarima je da su imali više kritika nego doprinosa Glavni doprinosi Subjektivnost - pokušaj preusmjeravanjamarksističke teorije u subjektivnom pravcu: � kritička škola se usredotočila na superstrukturu, a ne samo na ekonomsku bazu � definicija ideologije kao sistemi ideja, često lažni i zbunjjuć, koje stvaraju elite � kritika dominacije nad pojedincima � legitimacija – sistem ideja koje generira pol. sistem da bi podržao postojanje sistema � svijest masa se kontrolira vanjskim utjecajima – nesosobnost razvijanja revolucionarne svijesti

Dijalektika - dijalektički pristup označava fokusiranje na socijalni totalitet – odbacivanje fokusiranja na bilo koji specifičan aspekt druš života - sinkronijski (proučavanja meñusobnih povezanosti komponenata društva u okviru suvremene cjeline) i dijakronijski pogled (proučavanje historijskih korijena današnjeg društva, kao i mogućih trendova razvoja) - jedan od najpoznatijih dijalektičara kritičke škole je Habermas – proučavanje povezanosti znanja i ljudskog innteresa; znanje postoji na objektivnom nivou, a ljud interesi su više subjektivni fenomeni - 3 sistema znanja i njima korespondirajući interesi: analitička znanost/interes: tehnička kontrola, humanističko znanje/interes: razumijevanje svijeta i kritičko znanje/interes: ljudska emancipacija Kritika kriti čke teorije - ahistorična je, bavi se raznolikim dogañajima, bez mnogo pažnje na njihove hist i komparativne kontekste - gotovo je u potpunosti zanemarila ekonomiju - smatrali su da je radnička klasa nestala kao revolucionarna anaga Ideje Jürgena Habermasa - razlikuje instrumentalno i strategijsko djelovanje – oba tipa uključuju kalkulaciju u ostvarivanju samointeresa - instrumentalno se odnosi na jednog aktera koji racionalno kalkulira uporabu najboljih sredstava za postizanje odreñenog cilja - strategijsko uključuje 2 ili više osoba koje koordiniraju svrhovito-racionalnu akciju za postizanje cilja - Habermas se najviše interesira za komunikacijsko djelovanje gdje se djelovanje koordinira pomoću akcije postizanja razumijevanja



- najvažnija točka razlikovanja Habermasa i Marxa: komunikacijsko, a ne svrhovito-racionalno djelovanje predstavlja najdistinktivniji i najprodorniji ljudski fenomen – takvo djelovanje, a ne rad, je temelj cjelokupnog socio-kulturnog života kao i svih humanističkih znanosti - Habermasova polažišna točka je neiskrivljena komunikacija, komunikacija bez prinude - smatra Freudovu psihoanalizu teorijom o iskrivljenoj komunikaciji koja se trudi omogućiti pojedincima kominuciranje na nedeformiran način - za Habermasa temelj idealnog budućeg društva postoji u suvremenom svijetu – elementi neiskrivljene komunikacije mogu se pronaći u vskom činu suvremene komunikacije - za njega je rješnje problema racionalizacije svrhovito-racionalnog djelovanja leži u racionalizaciji komunikacijskog djelovanja, a ona vodi ka komunikaciji osloboñenoj od dominacije, k slobodnom i otvorenom komuniciranju; ovdje racionalizacija uključuje emancipaciju - na razini soc. normi, takva će racionalizacija uključivati smanjivanje normativnog ugnjetavanja i rigidnosti, što će dovesti do porasta fleksibilnosti i refleksivnosti - posljednju točku predstavlja racionalno društvo – uklanjanje barijera koje iskrivljuju komunikaciju; otvorenost kritikama – procesom argumentiranja dolazi se do zajedničkog suglasja - on razlikuje komunikacijsko djelovanje i razgovor – komunikacijsko djelovanje se odvija svakodnevno, razgovor oblik komunikacije izdvojen iz konteksta iskustva i djelovanja - idelna situacija razgovora – u kojoj nikakva snaga ili moć ne odreñuje čiji će argument pobijediti – pobjeñuje bolji; argument koji proistječe iz takvog razgovora je istina - konsenzus se teorijski pojavljuje u razgovoru kada 4 tipa zahtjeva za pravovaljanošću postave i prihvate oni koji interaktiraju: izlaganje mora biti jasno i razumljivo, prijedlozi moraju biti istiniti, govorniku se može vjerovat i govornik ima pravo da iznese prijedloge STRUKTURALNI MARKSIZAM - najčešće se povezuje s grupom fr marksista (Althusser, Poulantzas, Godelier) pa se često naziva fr struktural. - predstavlja spajanje marksizma i strukturalizma – strukturalizam proučava skrivene, dubinske strukture druš. Kritika ostalih marksisti čkih teorija - s. m. kritiziraju tendenciju mnogih marksista koji u svojim analizama preneglašavaju značaj emp. podataka - odbacuju sklonost mnogih marksista prema historijskim istraživanjima, jer historicizam doživljavaju kao pravac previše osnovan na emp. podacima - kritizirau redukcionistički ek. determinizam - kritiziraju tendenciju većeg broja drugih marksistakoji subjektiviziraju i humaniziraju područje - ukratko, odbacujući humanistički marksizam, s.m. jasno su izrazili interes za strukture kapitalističkog društva Principi strukturalnog marksizma - proučavaju dubinske, nevidljive strukture kapitalističkog društva - prihvaćaju značaj ekonomije, no uvažavaju i druge strukture naročito političke i ideologijske jer smatraju da one posjeduju relativnu autonomiju - akteri samo popunjavaju mjesta u navedenim strukturama, tj. njih te strukture ograničavaju - proučavaju suvremeno društvo, vjeruju da prioritet moraju imati proučavanja statičkih struktura Ponovna analiza Marxa: djelo Louisa Althussera - prema Althusseru, Rukopisi iz 1844 bili su napisani kada je Marx još bio pod značajnim utjecajem Hegela, filozofije, humanizma i zainteresiran za devastirajuće učinke alijenirajućih uvjeta kapitalizma na pojedinca – za Althussera je takva orijentacija bila neznanstvena i morala je biti prevladana da bi se razvi znanstveni materijalizam - Althusser smatra da u historiji Marxovog rada postoji jasan epistemološki rez te da se on prilično dramatično prebacio s polja fil subjektivizma na apstraktnu teoriju (znanstvenu poziciju) - do 1845 Marx je bio fil humanist – ideologijski preporod – poslije 1845 znanstvenija orijentacija - 1845: Marx razvija mnoštvo novih koncepata koji su zamijenili ideju otuñenja i sl novom cjelinom znanstvenih strukturalnih koncepata (druš formacija, superstruktura i sl); svoju teorijsku kritiku proširuje na sve oblasti fil humanizma; definira humanizam kao oblik ideologije – elitistički i iskrivljeni sistem ideja - u želji da razvije strukt. interpretaciju Marxovog rada, Althusser pokušava iz njegovog rada izvesti strukt. analizu kapitalističkog društva; prihavća stajalište da je ekonomija determinirana u posljednjoj instanci - Althusser shvaća kapitalističko društvo kao socijalnu formaciju, kao konkretan, kompleksan totalitet u specifičnoj točki historijskog razvoja - socijalna se formacija sastoji od 3 osnovna elementa – ekonomije, politike i ideologije – interakcija tih strukturalnih komponenti predstavlja oscijalnu cjelinu u nekom presjeku vremena



- bio je osjetljiv na kontradikcije izmeñu pojedinih strukturalnih cjelina - naddeterminacija = u soc formaciji bilo koja kontradikcija ne može se sama razrještit jer postoje druge kontradikcije koje vrše utjecaj u društvu - socijalne institucije, kao i ekonomija mogu imati glavni položaj, makar a neko vrijeme Nicos Poulantzas: privreda, politika i ideologija - mnogo se više usredotočuje na analizu stvarnog svijeta i apsekata kakvi su npr druš klase, fašizam i sl - svoju kritiku ne usmjerava samo prema ek determinizmu, nego i prema struktural. Althussera i nj sljedbenika - ne dobacuje samo ekonomistički marksizam, nego i hegelijanski i kritičku školu koja naglašava subjektivne činioce – on je naročito protiv individualnih aktera - takoñer odbacuje usmjerenje na motivacije aktera - bit njegovog rada je stajalište da se suvremeni kapitalizam sastoji od 3 važna elementa: države, ideologije i ek - prihvaća realistički pogled na spomenute strukture i u svojim radovima ih analizira koristeći se velikom empirijskom preciznošću - jedna od ključnih njegovih ideja je ideja relativne autonomije, tj. ideja da razl strukture kapitalisičkog društva posjeduju relativnu neovisnost jedna od drugih - kapitalistička država odreñena je relativnom odvojenošću ek od politike, kao i relativnom autonomijom države od utjecaja dominantnih klasa - strukture nije promatrao kao jedinstvene totalitete, nego kao cjeline sastavljene od mnogih substruktura - frakcija druš klasa = klasa nije jedinstveni totalitet, nego se sastoji od mnogih jedinica; u okviru političkih i ideologijskih struktura postoje jedinice koje naziva kategorijama - takoñer razlikuje razl substrukture u okviru države (aparati) čija se gl funkcija sastoji u pol i ideologijskom održavanju socijalne kohezije - o kontradikcijama razmišlja kao o pluralističkom slikom struktura kapitalističkog društva - njegov osn teorijski interes leži u proučavanju meñuovisnosti triju gl komponenti kapitalističkog društva - inzistirao je da su druš klase strukturalno determinirane – one postoje objektivno, neovisno o volji i svijesti članova klase, ali nisu potpuno determinirane samo ek strukturama, nego i pol i ideologijskim Kriti čke reakcije na strukturalni marksizam - ahistoričan – ne razumiju pov kategorije te stoga nisu u mogućnosti raspravljati o kontradiktornostima - slijepa podrška scijentizmu - strukturalizam vodi elitističkoj orijentaciji - izgubio iz vida aktera i nj svijest

- nisu posvećivali dovoljno pažnje emp istraživanju - determinizam

NEOMARKSISTI ČKA EKONOMSKA SOCIOLOGIJA Monopolistički kapital (Barab i Sweezy) - moderna marksistička teorija mora konstatirati da je kompetitivni kapitalizam u najvećoj mjeri zamijenjen monopolističkim kapitalizmom - osnovni problem kojim se bave je odreñivanje točne prirode monopolnog kapitalizma - u takvom sistemu, jedan ili više kapitalista kontroliraju odreñeni sektor privrede - poduzeća se ne moraju natjecati jer samo jedno regulira tržište - preokret od natjecanja u cijenama prema natjecanju u prodaji dio je drugog procesa koji odlikuje monopolistički kapitalizam – preogresivne racionalizacije - porast ogromnih korporacija - izdvaja se manji br najvećih koje kontroliraju skoro sve privredne sektore - menadžeri – krucijalni element u monopol. kapitalizmu, dok su prije to bili poduzenici - menadžeri su vrlo racionalna grupa, usmjerena maksimiziranju prfitia organizacije - osn aspekt u monop. kapitalizmu je sposobnost sistema da proizvodi ekonomski višak = razlika meñu vrijednosti koje društvo proizvodi i cijene same te proizvodnje; problem s kojim je suočen kapitalist je što učiniti s viškom? – potrošiti ga (dat menagerima, skupi auti, bla), investirati ga u unapreñenje tehnologije - napori da se promovira područje prodaje mogu takoñer do izvjesne mjere apsorbirati višak - no jedino rješenje, po autorima je gubitak – višak mora biti raspršen, a za to postoje 2 načina: civilna potrošnja vlade i vojna potrpšnja - kritike: po njima nema dobrog načina rješavanja viška, prenaglašavaju racionalnost menadžera Rad i monopolistički kapital (Braverman) - Braverman ne kritizira samo znanost i tehnologiju per se, nego samo način na koji ih kapitalizam koristi: kao oruña dominacije u stvaranju, perpetuiranju i produbljivanju jaza meñu klasama



- zastupa ideju da koncept radničke klase ne opisuje samo specifičnu grupu ljudi ili zanimanja, nego je više izraz procesa kupovanja i rpodavanja radne snage - u modrenom kapitalizmu, smatra on, praktički nitko ne posjeduje sredstva za proizvodnju - kapitalistička kontrola i eksploatacija, kao i mehanizacija i racionalizacija, proširuju se na zanimanja bijelih ovratnika i uslužnih zanimanja, iako njihov utjecaj još nije toliko velik koliko je bio plavih ovratnika - svi se oblici života moraju sami održavati u svom prirodnom okolišu: oni moraju prisvajati prirodu za svoje vlastite potrebe - ljudski rad se odlikuje jedinstvom koncepcije (misao) i egzekucije (akcija) – to jedinstvo može biti razbijeno, a najvažniji stadij u destrukciji tog jedinstva je kapitalizam - ključno u toj destrukciji je prodaja i kupovina radne snage Menadžerska kontrola - kako kapitalisti kontroliraju radnu snagu – menadžeri - sredstva kojima se menadžeri služe:

specijalizacija – detaljizirani radnici; korisno jer: lakše je kontrolirati osobu koja izvršava samo jednu aktivnost, produktivnost je povećana, kapitalist plaća najmanju cijenu za potrebnu radnu snagu

znanstvena tehnika, uključujući znanstveno upravljanje – diktiranje radniku preciznih načina na koje rad treba biti izveden; radnicima treba dopustiti što je manje vlastitih odluka

strojevi – umjesto da radnici kontroliraju radni porces, njih kontrolira stroj - kritike: precijenio je stupanj sličnosti izmeñu manualnog i činovničkog rada; njegova zaokupljenost kontrolom usmjerila ga je da posveti relativno malo pažnje dinamici ek eksploatacije u kapitalizmu Suvremeniji primjeri marksisti čke ekonomske sociologije - R. Edwards „Suprostavljeno područje: transformacija radnog mjesta u 20.st“ – on smatra da je kontrola osnovna točka transfomacije radnog mjesta u 20.st. - radno mjesto je područje klasnog konflikta - dramatične promjene radnog mjesta tijekom kojih oni na vrhu kontroliraju one na dnu - u kompetitivnom kapitalizmu (19.st) koristila se jedostavna kontrola; moderni radnik može se kontrolirati pomoću tehnologijerada, računala - kapitalizam se stalno mijenja, a s njime i načini na koje se radnici kontroliraju - M. Burawoy „Prerañivački dogovor: primjene radnog procesa u uvjetima monopolnog kapitala“ – njega zanima zašto radnici rade tako mnogo - on smatra da metode poticanja aktivne kooperacije i zadovoljstva („igre“) efektnije pridobivaju radnike da surañuju u ostvarivanju profita negoli prinuda - D. Clawson „Birokracija i radni proces“ – po njemu degradacija rada nije bila i nije neizbježna – problem ne leži u birokraciji i tehnologiji nego u načinu na koji su primijenjene u kapitalističkom društvu - rad je bio degradiran jer su kapitalisti koristili birokraciju i tehnologiju da bi kontrolirali radni proces HISTORIJSKI USMJEREN MARKSIZAM Moderni svjetski sistem (Wallerstein) - ideja svjetskog sistema; geografska ekspanzija; svjetska podjela rada; razvoj centralnih država; matice/periferije; teoretska repriza: kapializam i jake države (TO SAM ČITALA ☺) Države i socijalne revolucije (Skocpol – ŽENA!!!) - u historijsko-komparativnom proučavanju soc revolucija u Fr, Rusiji i Kini, autorica se usmjerava na sličnost tih revolucija, ali i naglašava razlike - njezin cilj je razviti objašnjenje soc revolucija koje su bile historijski osnovane i činji se značaj može generalizirati - definira rev kao brzu, bitnu transformaciju stanja društva, njegove države i klasnih struktura; te su transofrmacije praćene i dijelom provedene klasno uvjetovanim revoltom odozdo - naglašava važnost meñunarodnog i svjetsko-povijesnog konteksta svakog posebnog ispitivanja - njezin cilj je proučavanje države koja je autonomna cjelina NAJNOVIJI OBLICI RAZVOJA: MARKSISTI ČKA TEORIJA IGARA - neomarksistička teorija je danas vrlo živa: razvoj novih teorijskih perspektiva – teorije igara - ova teorija započinje s pretpostavkom da se akteri ponašaju raciolnalno, težeći maksimizirati svoje dobitke - teorija igara dozvoljava analitičaru da poñe dalje od samo rasionalnih izbora jednog aktera i da raspravlja o meñuuvjetovanostima odluka i akcija većeg broja učesnika - analiza „igara“ pomoći će nam objasniti strategije raznih aktera i ponašanje takvih kolektiviteta (pr. soc klase)



- Elster „Tumačenja Marxa“ - marksistička teorija igara proučava ponašanje racionalnih agenata i njhove meñusobne ondose V. POGLAVLJE: Simboli čki interakcionizam OSNOVNI HISTORIJSKI KORIJENI - dva najznačajnija intelektualna utjecaja na Meadov rad, ali i na njegov simb. inter. općenito, bili su filozofija pragmatizma i psihologijski bihviorizam Pragmatizam - istina, tj, stvarnost ne postoji „negdje tamo“ u stvarnom svijetu, ona se aktivno stavar našim djeovanjem - ljudi pamte i osnivaju svoje znanje o svijetu na onome što se za njih pokazalo korisnim - ljudi definiraju soc i psih predmete s kojima se susreću u odnosu na to kolko su im korisni - 3 najvažnije točke simb. inter.:

� usredotočavanje na interakciju aktera i svijeta � razumijevanje i aktera i svijeta kao dinamičkih procesa, a ne statičkih struktura � pripisivanje velikog značenja sposobnostima aktera da interpretira socijalni svijet

- Dewey – nije shvaćao svijet kao stvar ili strukturu nego kao proces mišljenja koji sadrži niz stadija - Lewis i Smith razlikuju 2 tipa pragmatizma:

1. filozofski realizam (povezan s Meadom) 2. nominalistički pragmatizam (povezan s Deweyem)

- u kasnijem razvoju simb. inter. bitan je Blumer Biheviorizam - Mead je svoje interese nazivao socijalnim biheviorizmom da bi se razlikovao od radikalnog biheviorizma J. B. Watsona - radikalni bih. Watsonovog uvjerenja bavili su se proučavanjem opažljivog ponašanja ljudi; usredotočili su se na stimulans koji djeluje na reakcije ili ponašanja - Mead je takoñer uvažavao značaj opažljivog ponašanja, no takoñer je držao da postoje i prikriveni aspekti ponašanja što su radikalni bih. negirali - Mead i radikalni takošer se razlikuju i u stavovima o vezama izmeñu ljudskog i životinjskog ponašanja – radikalni smatraju da ne postoji veza, Mead da je veza bitna - C. Morris nabraja 3 osn razlike Meada i Watsona:

� Mead smatrao Watsonov interes isključivo samo za ponašanje pretjerano pojednostavljujući � Mead optužuje Watsona zbog nespremnosti da proširi biheviorizam na duhovne procese � Mead smatra Watsona osobom koja ima pasivnu sliku o akteru kao pukoj lutki

Izmeñu redukcionizma i sociologizma - Blumer je stvorio pojam simb. inter. - dok je Mead težio razlikovati simb. inter. od bihev. dotle je Blumer simb. inter. smatrao rasporeñenim na 2 fronte: redukcionistički bih. i struk.funk. - prema Blumeru i bihev. i struk.funk. usredotočuju se na činioce koji uzrokuju ljusko ponašanje - on se protivi svakoj psihologijskoh teoriji koja ignorira proces pomoću kojeg akteri izgrañuju značenje, tj. činjenicu da akteri imaju svoje ja i meñusobne odnose - takoñer se protivi sociologijskim teorijama koje smatraju da je individualno seterminirano vanjskim silama MEAD: MINE, SELF AND SOCIETY (SVIJEST, OSOBA I DRUŠ TVO) - on proširuje bihev. u 2 smjera: u područje svijesti i u društvo → 2 tipa bihev: tradicionalni psihologijski, redukcionistički ili radikalni, adrugi je socijalni Svijest - ne shvaća ju kao stvar, entitet, nego prvenstveno kao soc. proces - razl. ljudi≠životinje: borba ljudi: uzdignuta šaka ne znači samo pokret već i simbol - kako simboli mogu imati mnoštvo značenja potrebne su nam duhovne sposobnosti da interpretiramo značenja - značajni simboli mogu imati oblik fizičkih simbola ili lingvističkih formi - postojanje jezika koji je soc. proizvod omogućava postojanje svijesti = može biti odreñena kao unutarnji razgovor samim sobom uz uporabu značajnih simbola - najvažnija točka za Meada u ovom namjernom procesu je sposobnost preuzimanja uloga drugoga u procesu interakcije – bolje razumijevanje



- za postojanje druš. života vrlo je bitno da se akteri koriste zajedničkim simbolima - smatra da značenja ne nestaju originalno iz svijesti, nego iz soc. situacije – značenje postoji u soc. svijetu i prije pojave svijesti o njemu - proces razmišljanja predstavlja dio soc. svijeta, a ne nešto što se odvija samo u glavi Osoba - osoba, kao i svijset, nije predmet, nego svjestan proces koji uključuje nekoliko dimenzija:

sposobnost da se odgovori samom sebi, kao što mu i drugi odgovaraju sposobnost da se odgovori samom sebi, kao što mu i kolektivitet, tj. generalizirani drugi odgovaraju sposobnost da se uključimo u nečiji razgovor s drugima sposobnost svjesnog praćenja onoga što netko govori i upotreba te sposobnosti da bi se utvrdilo što će

netko učiniti kao svoj sljedeći korak - ovaj proces nije u potpunosti svjestan, a sposobnosti za uključenje u njega socijalno su stečene - stupnjevi socijalizacije: stadij igre (preuzimanje uloga, gledanje sebe kako nas drugi vide), stadij igranja (generalizirani drugi) - osn komponente osobe: ja (dio ličnosti kojeg je akter nesvjestan – svjesni smo ga tekl kad je situacija završena) i mene (dio ličnosti kojeg je akter svjestan i koji predstavlja internalizaciju stavova drugih) Društvo - predstavlja samo soc. organizaciju u kojoj svijest i osoba nastaju, dakle rezidualnu kategoriju - obrazac interakcije - postoji prije osobe, a mentalni odnosi proizlaze iz društva SUVREMENI SIMBOLI ČKI INTERAKCIONIZAM � ljudska bića, za razliku od životinja, obdarena su sposobnošću razmišljanja � sposobnost razmišljanja oblikovana je soc. interakcijom � u soc. interakcijama ljudi upoznaju značenja i simbolešto im omogućuje korištenje samo njima svojstvene

sposobnosti mišljenja � značenja i simboli omogućuju ostvarivanje svojstvene ljudske akcije i interakcije � ljudi mogu izmijeniti ili modificirati značenja i simbole koje koriste u akciji i interakciji na osnovi

njihove interpretacije situacije � ljudi mogu izvesti spomenute modifikacije i promjene djelomično i zbog sposobnosti da interaktiraju

sami sa sobom, što im omogućuje ispitivanje potencijalnih tokova akcije, procjenjivanje prednosti/mana � grupe i društva nastaju pomoću procesa meñuovisnih obrazaca akcija i interakcija

Sposobnost razmišljanja - omogućuje refleksivno djelovanje, a ne samo instinktivno - ljudi moraju izgraditi ili voditi način ponašanja, a ne samo se prepustiti situacijama Mišljenje i interakcija - socijalizacija – specifičan oblik interakcije - socijalizacija nije jednosmjeran proces u kojem akter samo prima informacije, već dinamičan proces - interakcija je proces u kojem se razvija i izražava mišljenje tijekom socijalizacije, pojedinci uče o značenju predmeta – Blumer razlikue 3 vrste: fizičke predmete, socijalne i apstraktne Učenje značenja i simbola - dok na znakove ljudi reagiraju automatsku, na simbole reagiraju razmišljajući - simboli su soc. predmeti koji se koriste da predstavljaju štogod se ljudi dogovorili da predstavljaju - jezik je vrlo širok sistem simbola - funkcije simbola:

� omogućuju ljudima da se ppovežu s materijalnim i socijalnim svijetom, dozvoljavajući im da imenuju, kategoriziraju i zapamte predmete

� unapreñuju ljudsku sposobnost ratzumijevanja okoliša � unapreñuju sposobnost razmišljanja; povećanje sposobnosti rješavanja razl problema � omogućavaju akterima da nadiñu vrijeme, prostor pa čak i vlastite ličnosti � omogućavaju da zamislimo čak i metafizičku stvarnost � omogućavaju ljudima da izbjegnu podvrgavanje svom okolišu

Akcija i interakcija - zatvoreno ponašanje. proces razmišljanja koji uklučuje simbole i značenja - otvoreno ponašanje: aktualno ponašanje koje izvodi neki akter - značenja i simboli omogućuju ljud soc akciji i interakciji distinktivne karakteristike - akcija – ljudi djeluju s drugima u mislima



- interakcija – ljudi simbolički saopćuju značenja drugima Odabiranje - u kojim akcijama želimo sudjelovati, a u kojima ne - ljudi ne moraju prihvatiti značenja i simbole koji su im nametnuti izvana Osoba - Cooley – ja u zrcalu – sposobnost da sami sebe vidimo oanko kako vidimo bilo kakav drugi soc. objekt (1. mislimo kako izgledamo drugima, 2. mislimo kakvo je njihovo mišljenje o nama, 3. razvijamo samoosjećaj) - Mead – koncept osobe - Blumer – osoba je proces, ne predmet - Risenberg – koncept osoba-predmet – dio ukupnog koncepta osobe, čak i manji dio ličnosti, ali ima važnost jer je značajan predmet za svakoga, najčešće najvažniji na svijetu - Goffman – dramaturgija – druš. život je zapravo serija dramskih izvedbi sličnih onima na pozornici; upravljanje impresijama Grupe i društva - nastaju pomoću akcija i meñuovisnih obrazaca interakcije - šire soc. strukture- društvo se ne sastoji od makrostrukture – bit društva: u akterima i akciji (individualnih i kolektivnih; Mead: socijalni čin/Blumer: zajednička akcija) METODOLOGIJSKI PRINCIPI Blumer o metodama - kritičan prema tendenciji da se kompleksnost soc života reducira na znanstvenen varijabel podržava upotrebu „senzitirajućih koncepata“ što jednostavno sugerira gdje da promatramo, što da gledamo, a da time činimo što manje nasilja nad stvarnim svijetom - predlaže korištenje suosjećajne introspekcijeza proučavanje soc života - preferiranje „mekih“ pred „tvrdim“ metodama - Kuhn – jedinstvenost svih znanstvenih metoda: sva znanst podrušja moraju težiti generalizaciji i zakonima - Blumerova interpretacija Meada je postala dominantna orijentacija u simb. inter. KRITIKA - osnovni tijek simb. inter. prebrzo odustao od primjene konvencionalnih znanstvenih tehnika - nejasnoća Meadovih osnovnih koncepata: svijest, osoba, ja i mene - ignorira šire socijalne strukture - nije dovoljni ni mirko usmjeren, ignorira emocije i nesvjesno PREMA ADEKVATNIJEM SIMBOLI ČKOM INTERAKCIONIZMU - Stryker – 8 osnovnih principa – ali čak i oni imaju nedostatke VI. POGLAVLJE: Fenomenologijska sociologija i etnometodologija SLIČNOSTI I RAZLIKE - obje teorije se na sličan način interesiraju za socijalni svijet; usredotočuje se na socijalne definicije – na to kako akteri definiraju soc situacije i kako se ponašaju u odnosu na te definicije - obje su kreativne sociologije što znači da akteri nisu pasivni primaoci, nego aktivni kreatori - obje imaju mirko pogled na sociologiju svakodnevnog života - usprkos ovim, a i drugim sličnostima, postoje i značajne razlike, npr. Head i Roth se slažu da etnometodologija sadrži kombinaciju fenomenologije i elemenata sociologije, što je omogućilo stvaranje jedinstvenog područja proučavanja - ključna razlika leži u metodologiji: oni koji prakticiraju fenomenologijsku soc zadržavaju se u okviru njezinih fil korijena, izrañujući konceptualne radovei izvodeći misaone ekperimente i vrlo malo se bavi emp istraživanjima; etnometodologija je meñutim krajnje empirijski usmjerena i do sada je proizvela mnogo više emp neo teorijskih ili fil raprava - jedna od najpoznatijih metoda su tzv. breaching eksperimenti (eksperimenti prekida) koje je razvio Garfinkel kao načindokazivanja nekih temeljnih metodologijskih principa; osn procedura sadržana je u tome da se



istraživač uključuje u odreñenu soc situaciju, krši ili prekida njena pravila i zatim proučava na koji način se ljudi ponašaju poslije prekida - drugi primjer posebne metodologije razvijene unutar etnometodologije je precizna naliza audio ili video vrpca; konverzacijska analiza i analiza oblika ponašanja - po Freemanu te metodologijske razlike potječu iz mnogo fundamentalnijih razlika u osnovnim usmjerenjima: fenomenolozi se najviše interesiraju za svijest, a etnometodolozi prihvaćaju osn značaj svijesti u druš životu, no više se usmjeravaju na oažljive emp fenomene soc aktivnosti - Freeman nudi i korisno rrazlikovanje dviju teorija, naglašaajući da se one usredotočuju na dva razl i na neki način konfliktna aspekta rada A. Schutza - fenomenologijski sociolozi nastoje naglasiti ograničavajuće učinke kulturnih fenomena na svijest pojedinaca, a etnometodologija se manje usmjerava na kulturna ograničenja, što jednostavno znači da mnogi njeni praktičari drže aktera mnogo kreativnijim FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA - je onaj tip sociologije koji djeluje na osnovama filozofijske fenomenologije - ona pokušava primijeniti principe fil fenomenologije na soc pitanja; oslanja se na Husserla, Bergsona, i sl. - soc fenomenologija kao svoj predmet interesa uzima opis opće strukture subjektivnih orijentacija - može biti smatrana znanošću zbog njene rigoroznog, sistematičnog i kritičkog pristupa Ideje Edmunda Husserla - njaopćenitje se može reći da ljudi doživljavaju svijet kao vrhunski ureñen - akteri su uvijek angažirani u aktivnom i krajnje složenom procesu ureñivanja svijeta - većinom nisu svjesni da sami provode proces ureñivanja svijeta – teza prirodnog stajališta: svijet je ureñen prirodno, a ne ljudima - jedno od ključnih mjesta u Husserlovom radu bilo je znanstveno proučavanje osn struktura svijesti – njegova fenomenologija uključuje prodiranje u razl slojeve koje akteri konstruiraju u stvarnom svijetu da bi se stiglo da osnovne strukture svijesti - da bi se to moglo, fenomenolog mora isključiti prirodnu skolnost te takoñer slučajna iskustva - svijest nije stvar ili mjesto, nego proces – ne treba ju tražiti u glavi, nego u odnosu aktera i svijeta – intencionalnost Teorije Alfreda Schutza - kompleksne i teško ih je razmrsiti Interpretacije Schutzovog rada Tradicionalne interpretacije nj rada mogu se svrstati u nekoliko skupina:

� etnometodolozi i fenomenolozi vide u njemu izvore svog interesa za način na koji akteri kreiraju ili konstruiraju socijalnu stvarnost

� drugi imaju sličan pogled na bit njegovog rada, ali dolaze do razl zaključaka: kritiziranje 1. usmjeravanja na proučavanje načina na koje akteri konstruiraju socijalnu stvarnost, te 2. pomanjkanje interesa za stavrnost širih struktura u društvu

� treću ga vide na dijametralno suprotan način – kao kulturnog deterministu � Thomason zaključuje da Schutz, iako se metodološki usmjerio na proučavanje načina na koji ljudi

konstruiraju soc stvarnost, nije ontološki vjerovao da je takav proces svjesne konstrukcije jedino što se može naći u socijalnom svijetu

Znanost i socijalni svijet - Schutz razlikuje i pokušava povezati one aspekte socijalnog svijeta koji mogu biti fil analizirani, kao i one koji mogu biti podvrgnuti znanstvenoj soc analizi - zato on nastoji zasnovati i fil osnovicu sociologije, kao i osnovne pretpostavke znanosti sociologije - svijest i soc konstrukcija stvarnosti previše su prolazni i svojstveni fenomeni da bi bili predmetom rigoroznih zahtjeva objektivne znanosti – zaključuje da se znanstvena soc mora usmjeriti na asptraktne znanstvene sile Područja socijalnog svijeta - on identificira 4 posebna područja soc stvarnosti:

1. umwelt – područje direktno proživljene stvarnosti 2. mitwelt – područje indirektno proživljene stvarnosti 3. folgewelt – područje nasljednika (budućnost) 4. vorwelt – područje prethodnika (prošlost)

Znanstvene procedure - istraživač prvenstveno mora utvrditi znanstveni stav, a zatim konstruirati idealne tipove soc ponašanja - 3 su bitne razlike koje ostoje izmeñu uobičajenog i znanstvenog stava:



uobičajeni je akter pragmatično orijentiran spram soc svijeta; znanstvenik je nezainteresiran ukupno znanje koje posjeduje uobičajeni akter proistječe iz svakodnevnog života, dok je znans

znanje znanstveno utemeljeno znanstvenik se tijekom istraživanja mora odvojiti od svojih osobnih situacija

- kriteriji konstrukcije idealnih tipova: � postulat relevantnosti � postulat adekvatnosti � postulat logičke konzistentnosti � postulat komaptibilnosti � postulat subjektivne interpretacije

Svijet života - koncept svijet života za Schutza obuhvaća kulturni, svakodnevni i neupitni okvir društvenogživota i njegov učinak na misli i djelovanje aktera - najviše se posvetio kulturnom nivaou - 3 rutinska elementa znanja što predstavljaju dijelove date stvarnosti svakodnevnog života: znanje umijeća (hodanje), korisno znanje (bavljenje filozofijom) i znanje recepata (navike i sl.) Mi i oni odnosi - oni-donosi su odreñeni kulturnim snagama i mogu se znanstveno proučavati - mi-odnosi su odreñeni individualnim svjesnim procesima koji ne mogu biti proučavani na taj način Svijest - vjerovao je da u znanstvenoj sociologiji treba ignorirati individualnu svijest - unatoč tome, nudi mnoštvo filozofskih spoznaja o svijesti - fil osnovica nj slike soc svijeta, je duboka svijest u kojoj pronalazi procese utemeljivanja značenja, razumijevanja, interpretacije i samointerpretacije Značenja i motivi - značenja = načini na koje akteri determiniraju važne aspekte socijalnog svijeta; subjektivno i objektivno - motivi = obuhvaćaju razloge koji stimuliraju aktere da rade upravo ono što rade; 'zbog' motivi i 'jer' motivi Interpretiranje Schutzove teorije - teže ga je interpretirati nego nege druge autore jer:

• najjedinstveniji apstraktni teoretičar • Schutzova teorija je ugrañena u fil tradiciju koja je sociologiji strana • Diskontinuitet u njegovom razmišljanju

Primjeri fenomenologijske sociologije - licem-u-lice interakcija - Psatas i Walker – predstavlja osnovicu mnogih kompleksnijih soc fenomena - socijalna kontrukcija zbilje – Berger i Luckmann ETNOMETODOLOGIJA - pojam etnometodologija doslovno označava metode koji ljudi koriste u dnevnim situacijama - osnovni interes etnometodologije je demonstrirati kako je društvo praktično ostvarenje racionalnih pojedinaca - osnovica etnometodologije leži u specifičnim proučavanjima, a ne u općim teorijskim ili programatskim postavkama - glavna podgrana etnometodologije je konverzacijska analiza – osniva se na pretpostavci da je konverzacija kamen temeljac svih drugih oblika ponašanja osobe Primjeri iz etnometodologije

- hodanje, tj. izvoñenje hodanja – hodanje kao socijalno postignuće - telefonski razgovori: identifikacija i prepoznavanje - izazivanje smijeha - poticanje aplauza - interaktivno pojavljivanje rečenica - formulacije - interakcija govora i neverbalnih aktivnosti - orijentacione karte - postizanje roda - eksprerimenti prekida

Kritika tradicionalne sociologije - jedna od osnovnih kritika je da soc nije dovoljno samokritična



- etnometodolozi kritiziraju tradicionalne sociologe zbog nametanja njihovog osjećaja soc stvarnosti - sociolozi svojim konceptima iskrivljuju socijalni svijet, razbijaju njegovu prirodnu mrežu i tijek Etnometodologija: osnovni program - Mehan i Wood: poet osnovnih pogleda na prirodu socijalne stvarnosti:

1. stvarnost kao refleksivna cjelina 2. stvarnost kao koherentna cjelina znanja 3. stvarnost kao interaktivna djelatnost 4. fragilnost stvarnosti 5. permeabilnost stvarnosti

- neki osnovni koncepti: prikazi, indeksnost, princip 'i tako dalje', dokumentarna metoda, prirodni jezik Prema strukturalnim ograni čenjima - etnometodologija je oduvijrk bila suočena s nemogućom dihotomijom: s jedne strane, njeni pristalice tvrde da je akter osnovni stvaralac soc realnosti, a glavni tijek razvoja sociologije optužuju da aktera uglanom ograničava širim strukturama; s druge strane mnogi etnometodolozi drže da bi se ovo područje sociologije trebalo više usmjeriti na proučavanje mirko nivoa ograničavanja djelovanja aktera VII. POGLAVLJE: Teorija razmjene i bihevioralna soc iologija SKINNER I BIHEVIORIZAM - Skinner smatra sociološke teorijemističnim pothvatima; teorije uobličuju mistične entitete koji odvajaju sociologa od jedinog konkternog predmeta nj proučavanja – ponašanja i konzekvencido kojih će ponašanje najvjerojatnije dovesti - da bismo razumjeli ponašanja, nisu nam potrebni koncepti, kao npr ideje i vrijednosti, nego treba razumjeti takve pojmove kao što su nagrada i cijena - najjaču kritiku upućuje teorijama soc definicije – ideja o autonomnom čovjeku predstavlja integralan dio paradigme socijalne definicije – tog autonomnogčovjeka treba izbaciti iz područja druš znanosti - prema njemu, ideja da ljudi imaju unutarnju, autonomnu jezgru, predstavlja mistično, metafizičko stajalište koje treba biti eliminirano - ponašanje, kao i uvjeti što ga uzrokuju, prije svega druga ponašanja, osnovni su predmet Skinnerovog interesa - on smatra da se ne bismo smjeli usredotočiti na takve koncepte kao što su npr. osjećaji već se usredotočiti na ispitivanje (i kontrolu) ponašanja i uvjeta koji utječu na njega - Skinner ipak prihvaća postojanje misli, osjećaje i percepciju, ali uz dva uvjeta: ne mogu biti u okviru opće bihevioralne sheme nezavisne, nego samo zavisne varijable, te ipak se mogu promatrati – samoizvještajima aktera - Skinner i socijalni bihevioristi žele proučavati odnos pojedinca i njegovog okoliša, a on se sastoji od mnoštva društvenih i nedruštvenih predmeta → funkcionalni odnos aktera i okoline - po soc biheioristima, razmišljanje je ponašanje mozga; veći dio aktivnosti mozga nije svjestan BIHEVIORALNA SOCIOLOGIJA - predstavlja napor da se principi psihologijskog bihviorizma primijene na sociološka pitanja - bih sociolog interesira se za odnos koji posoji izmeñu učinaka ponašanja nekog aktera na okoliš i njegovog ujtecaja na akterovo kasnije ponašanje - to je osnovica djelatnog uvjetovanja ili procesa učenja kroz koji se ponašanje modificira u skladu sa svojim podljedicama - bih sociolog interesira se i za odnos koji postoji izmeñu povijsti reakcija ili posljedica iz okoliša te prirode sadašnjeg ponašanja - bih sociolog tvrdi da prošle posljedice odreñenog ponašanja odreñuju njegov sadašnji oblik Osnovni koncepti - os koncept je koncept potkrepljivanja koji možemo definirati kao nagradu; nešto samo po sebi nije nagrada



- bitna determinanta koja utječe na to oće li nešto poslužiti kao nagrada ili ne, predstavlja razinu deprivacije aktera (npr ako smo gladni, hrana neće biti dovoljan potkrepljivač) - potkrepljivači mogu biti pozitivni ili negativni: potitivno → kada okolišne projene imaju oblik nagrade što povećava mogućnpst ponašanja u budućnosti; negativno → takoñer povećava mogućnost vjerojatnog ponašanja u budućnosti, ali tada uzima oblik uklanjanja nečeg odbojnog iz okoline - u obzir moramo uzeti i kažnjavanje → posljedica koja smanjuje frekvenciju odgovora koji joj prethodi - i kažnjavanja mogu biti pozitivna ili negativna: poz → korištenje neprijatnih stimulansa koji otiskuju ponašanje; neg → ponašanje potisnuto budući da izostavljamo ili zaprijetimo da ćemo izostaviti nagradu - iako su mnogi potkrepljivači specifični samo za neke situacije, neki su generalizirani (npr novac) Modifikacija ponašanja - ako je neki odgovor potkrepljen, cijeli se niz drugih sličnih odgovora gotovo neizbježno istovremeno potkrepljuje → sistematsko oblikovanje ponašanja ili modifikacija ponašanja - sistematsko oblikovanje obuhvaća promjenu ponašanja kroz stupnjeve sukcesivnog priblizavanja k unaprijed uspostavljenoj finalnoj izvedbi (Baldwin i Baldwin) - proces modifikacije primjenjuje se u razl terapeutskim situacijama - to je proces koji se odvija u 6 etapa:

1. identifikacija specifičnih konačnih ponašanja koja terapeut želi potaknuti 2. utvrditi postojeće klase odgovora subjekta, tj. doseg ponašanj akoji se trenutno ispoljava, kao i stupanj

bliskosti tog ponašanja prema željenom obliku ponašanja 3. osigurati povoljno mjesto za izvoñenje terapijemora se potaknuti motivacija subjekta upotrebljavajući

učinkovit potkrepljivač 4. mora se započeti proces oblikovanja ponašanja diferencijalnim potkrepljivanjem odgovora koji se

uspješno približavaju željenom cilju 5. kada do željene modifikacije doñe, terapeuti trebaju nastaviti povremeno upotrebljavati potkrepljivače

TEORIJA RAZMJENE - predstavlja pokušaj da se principi bih, udruženi s drugim idejema, primijene u interesnom području sociologa Homans i Durkheim - Homans se konfrontira sa struk funkc, izravno napadajući rad Durkheima u 3 točke:

1. problem proširivanja soc interakcije – cijeni Durkheimovo stajalište da za vrijeme interakcije nastaju i drugi fenomeni, no Durkheim je mislio da se nastajući oblici soc fenomena mogu sociološki objasniti, a Homans smatra da ih možemo objasniti psihologijskim principima

2. Durkheimovo poimanje psihologije – Homans naglašava da je psih koju Dukrheim poznavao bila nerazvijena, no danas je mnogo profinjenija i kompleksnija i to što je Durkheim uspio prije razdvojiti soc i psih, ne znači da se isto može postići danas

3. njegova metoda objašnjenja – Durkheim tvrdi da je nešto objašnjeno, ako smo uspjeli utvrditi uzroke i posljedice, a po Homansu treba ustvrditi i odnose uzroka i posljedica i smatra da objašnjenje neizbježno mora biti psihološko

Homans i Lévi-Strauss - Homans reagira i protiv neo-durkheimovske teorije razmjene Lévi-Straussa - Homans je uvjeren da vodi bitku s jednom novijom varijantom durkheimovske teorije, s prenaglašavanjem kolektiviteta i tendencijom da se osobu promatra kao nevažnu - Durkheim doživljava aktera kao ograničenog soc činjenicama, dok Lévi-Strauss ide još dalje: vjeruje u kolektivnu nesvjesnost, koja je duboku ugrañena u ljudsku vrstu, a koje ni sami akteri nisu svjesni → Homans ovaj element smatra još više ograničavajući - Lévi-Strauss je svoju teoriju razmjene formulirao oslanjajući se na 2 osnovne pretpostavke: • vjerovao je da soc razmjena predstavlja distinktivan proces koji se odvija isključivo meñu ljudima, a koji ne

mogu izvoditi niže životinje → Homansova reakcija ne to je bila da nema nikakve bitne razlike izmeñu ljudi i nižih životinja

• Lévi-Strauss odbacuje ideju da je ljudsku razmjenu moguće objasniti pojmovima individualnoh samointeresa; vjeruje da se soc razmjena podržava nadindividualnim snagama, kolektivnom i kulturnim silama; smatra bitnim moralni sistem razmjene, a ne individualni samointeres → Homans sve to odbacuje, on proučava razmjenu samo izmeñu 2 elementa, te odbacuje moralni sistem, smatrajući da osnova ljudske razmjene leži u samointeresu osnovanom na kombinaciji ekonomskih i psiholoških potreba

Homans i strukturalni funkcionalizam - Homans napada i struk fuknc objašnjenje institucija, koju definira kao relativno postojan obrazac soc ponašanja čijem održavanju doprinose akcije mnogih ljudi



- smatra da su u analizi institucija korištena 4 osnovna tipa objašnjenja, a 2 (povezana sa struk funkc) odbacuje 1. strukturalno objašnjenje – posebna institucija postoji zbog svog odnosa s drugim institucijama u soc

sistemu; postavka da su odreñene institucije povezane, za Homansa ne predstavlja i njihovo objašnjenje 2. funkcionalno objašnjenje – institucija postoji jer bez nje društvo ne bi moglo preživjeti ili ostati u stanju

ravnoteže; Homans i to napada jer tvrdi da postojanje nekih institucija ne znači opstanak društva, te nepostojanje nekih isto ne znači propast

3. historijsko objašnjenje – institucije su završni proizvodi historijskog procesa 4. psihološko objašnjenje

- ukratko, Homans smatra da institucionalnu promjenu moraju objasniti sociolozi, a da bilo koje objašnjenje mora biti u osnovi psihološko Homansove osnovne postavke - iako je Homans pristalica psiholoških principa, on o osobama ne razmišlja kao o izloliranim entitetima; on priznaje da su ljudi društvena bića, ali socijalno ponašanje pokušava objasniti pomoću psiholoških principa - pokušava razviti teoriju koja se usredotočuje na psihologiju, ljude i elementarne oblike društvenog ponašanja te tu teoriju naziva teorijom razmjene; ta teorija otkriva socijalno ponašanje kao vidljivu ili nevidljivu razmjenu aktivnosti, više ili manje nagrañujuću ili skupu, izmeñu najmanje 2 osobe - osnovicu njegove teorije razmjene soc ponašanja čine neke pretpostavke:

� pretpostavka uspješnosti – u svim akcijama koje poduzima neka osoba, što je češće neka posebna akcija nagreñena, osoba će najvjerojatnije nastaviti tu akciju

� pretpostavka o stimulansu – ako je u prošlosti pojavljivanje posebnog simulansa bilo poticaj za nagrañivanje akcija neke osobe, tada će sadašnji stimulansi, što sličniji prošlima, najvjerojatnije dovoditi do pojave istih ili nekih njima sličnih akcija

� pretpostavka vrijednosti – što je nekoj osobi vredniji rezultat njene akcije, najvjerojatnije će češće izvoditi tu akciju

� pretpostavka deprivacije - zadovoljenje – što je češće u nedavnoj prošlosti neka osoba primala posebnu nagradu, utoliko će joj biti manje vrijedna svaka sljedeća jedinicate nagrade

� pretpostavke o agresiji - odobravanju – ukoliko akcija neke osobe ne bude nagrañena nagradom koju je očekivala ili pak doñe do neočekivanog kažnjavanja, osoba će biti ljuta, vjerojatnost njene agresivnosti će se povećati, a rezultati takvog ponašanja postat će mu sve vredniji; ako akcije budu nagrañene onako kako osba to očekuje, naročito ako nagrada bude veća od očekivane ili kad izostane kazna koja je bila očekivana, osoba će biti zadovoljna i najvjerojatnije će upotrijebiti odobravajuće ponašanje

Kritika Homansove teorije društva i kulture - osnovni Homasovi problemi su njegova nesposobnost da adekvatno raspravi s kulturnom i socijetalnom ravni, kao i neuspjeh da objasni unutarnje mentalne procese - Ekeh kritizira Homansa zbog isključivog fokusiranja na istraživanje polja aktivnosti samo 2 osobe i zbog zanemarivanja mnogo širih obrazaca razmjene Parsons protiv Homansa - Parson izdvaja 2 osn razlike njega i Homansa:

1. zaključuje da Homans teži izgladiti razlike izmeñu ponašanja ljudi i nižih životinja te mu zamjera što principe ljudske razmjene izovdi iz Skinnerovih proučavanja golubova

2. psihologijski principi ne objašnjavaju i ne mogu objasniti socijalne činjenice, te Homans nije bio u stanju pkazati kako se psihologijski principi mogu primijeniti na socijetalnoj razini

- odgovarajući Parsonsu, Homans držio da je osnovni aspekt sadržan u objašnjenju struktura i institucija kompleksnih društava; Homan utvrñuje da soc činjenice proizlaze iz interakcije, no drži da se one mogu objasniti pomoću psih principa - suprotno tome, Parsons misli da jedino soc činjenice mogu objasniti soc činjenice - ukratko, sukob Parsonsa i Homansa se može svesti na seriju napada i protunapada, u kojima svatko tvrdi da deorija drugog malo toga može objasniti Integrirana teorija razmjene P. Blaua - on je razvijajo teoriju razmjene koja kombinira soc biheviorizam i paradigmu soc činjenica - njegova namjera je bila da poñe dalje od Homansovog interesa za elementarne oblike druš života prema analizi kompleksnih struktura - razrañuje 4 stadija procesa koji proizlazi s razine interpersonalne razmjene i razvija se prema socijalnoj strukturi i socijalnoj promjeni:

� lična razmjena meñu ljudima dovodi do porasta socijalnog udruživanja



� razlika u statusima i količini moći dovodi do... � legitimacija i organizacija, koja sije sjeme za... � pojava opozicija i promjene

- soc interakcija prvo se javlja unutar soc grupa – ljudi su privučeni u neku grupu kada osjećaju da im ona nudi više nagrada nego druge – žele biti rpihvaćeni u toj grupi – da bi bili prihvaćeni i sami moraju nudit nagrade - Blau se upućuje k socijetalnoj razini razlikujući 2 tipa soc organizacije:

� prvi tip, u kojem Blau uočava pojavljivanje odlika soc grupa, proistječe iz razmjene i kompeticije � drugi tip se ne pojavljuje nego je izričito osnovan s namjerom da se postignu specifični ciljevi

- polazeći sa socijalno-bihevioralne paradigme, on se pridružuje paradigmi soc činjenica u razmatranju kompleksnijih soc struktura - kompleksne soc strukture i vrijednosti posreduje mehanizam normi i vrijednosti koji postoji u društvu - postoje i drugi mehanizmi koji posreduju meñu soc strukturama, no Blau se fokusira na vrijednosni konsenzus - smatra da postoje 4 osn tipa vrijednosti od kojih svaki uzrokuje razl funkcije:

1. partikularističke vrijednosti, koje su sredstvo integracije i solidarnosti 2. univerzalističke vrijednosti, koje su standardi pomoću kojih se može procijeniti relativna vrijednost razl

stvari šro se mogu razmjenjivati 3. vrijednosti koje legitimira autoritet – vrijednosni sistem koji nekima dodjeljuje više moći, proširuje

granice soc kontrole 4. vrijednosti opozicije – omogućuju širenje osjećaja o potrebi promjene mnogo dalje od mogućnosti

ličnog kontakta meñu onima koji oponiraju soc poretku Kritika Homansove teorije svijesti - ostali kritičari, osim blaua, žele ukazati na njegov neuspjeh da pruži adekvatnu analizu svijesti - Abrahamsson smatra da se Homans koncentrira samo na proučavanje otvorenog ponašanja, a ignorira unutarnja iskustva aktera Integracija teorije razmjne i somboličkog interakcionizma - Singelmann ističe da je za simb interakc koncept svijesti sposobnost ljudi da zamisle ono što organizam percipira; akter je aktivna jedinica i za simb inter i za teoretičare razmjene - on naglašava da su simb inter zaokupljeni proučavanjem ideje osobe u onom smislu u kojem je to radio Mead - tvrdi da na odreñenom stupnju teoretičari razmjene shvaćaju da osoba posjeduje ličnost i ideju o sebi te da su ideje idealno prihvatljive i za teoriju razmjene - smatra da se i simb inter i teoretičari razmjene, analizirajući soc strukturu, usredotočuju na mikro soc razinu - ni Blau ni Singelmann nisu pokušali pomiriti ove dvije teorije TRENUTNI STATUS BIHEVIORALNIH TEORIJA - sasvim je jasno da se radi o jedinstvenom području za koji raste interes u suvrem soc, posebno u teoriji - iako su neki autori i dalje ostali povezani s dogmatističkom varijantom psih biheviorizma kao osnovicom soc rada, drugi pokazuju želju i spremni su poći dalje od njegovih tradicionalnih granica kako bi u područje uključili i svijest, kao i najšire druš strukture - moguće je anticipirati ubrzanje kritike soc biheviorizma kada paradigma postigne pravi zamah - Linde Molm tvrdi da je soc biheviorizam legitimni oblik sociologije i da se ne razlikuje mnogo od drugih sociologijskih pristupa, kao što to mnogi vjeruju VIII. POGLAVLJE: Suvremena feministička teorija OSNOVNA TEORIJSKA PITANJA - suvremena znanstvena zajednica otkrila je da je ono što je trebalo biti jedinstveno iskustvo, bio zapravo poseban izvještaj muških aktera i iskustava - žene su prisutne u većini soc situacija, a tamo gdje ih nema to se ne dogaña zbog neodstatka interesa ili sposobnosti, nego zbog toga što su ih namjerno isključili - uloge žena u sco situacijama bile su različite, manje priznate i podreñene ulogama muškaraca – njihova nevidljivost samo je jedan od pokazatelja te nejednakosti - bitno feminističko pitanje (osim kako i zašto o ženama): zašto je sve tako kako jest? - ta dva pitanja proizvela su teriju soc života koja je univerzalna u svojoj primjenjivosti - ta pitanja takoñer dovode do revolucionarnog preokreta u našem razumijevanju svijeta OSNOVNI HISTORIJSKI KORIJENI



Feminizam: 1600-1960 - čini se da su žene uvijek uviñale svoj položaj i uvijek se protiv toga na neki način borile - u zapadnom svijetu početak feminizma bilježi se publiciranim radovima o takvom protestu - od 1770 feminističko pisanje sve više postaje značajan dio kolektivnog napora koji raste i brojem sljedbenika i dosegom svoje kritike - feminizam se meñutim nije razvijao kao postupan, neprekinut razvoj - mogućnosti za javni feministički protest razvijale su se prateći mijene razvoja društva kroz periode liberalističke promjene i razumijevanja s jedne strane, i perioda većeg konzervativizma i represije s dr strane - najviša točka zabilježene feminističke aktivnosti i pisanja zbivala se u vrijeme liberalističkij pokreta u suvremenoj zapadnoj povijeti - mogu se razabrati 3 vrste osnovnih fem teorija: razlike meñu rodovima, nejedankosti rodova i ugnjetavanje Sociologija i feminizam: 1840-1960 - feministički su se interesi samo marginalno uključili u početak „rada“ sociologije - muškarci koji su stvorili sociologiju nisu bili ni od kakvim utjecajem feminističkih teorija - muškarci smješteni u središte ove profesije, nisu bili bitno zainteresirani za feminizam; ne posvećuju nikakvu pažnju pitanjima roda kao problema socijalnog poretka - primjer konvencionalnosti: Parsons – obitelj je nezamjenjiva pretpostavka soc stabilnosti → muškarci se trebaju baviti širim soc sistemom, a žene treba biti hraniteljiva, vezana uz kuću; ako m i ž postanu previše slični, kompeticija meñu njima razorit će obitelj VARIJANTE SUVREMENE FEMINISTI ČKE TEORIJE - naša tipologija feminizma oslanja se na 2 osnovna pitanja: kako i zašto o ženama te zašto je sve tako kako jest - 3 osn odgovora na pitanje zašto o ženama:

1. položaj žene i žensko iskustvo u većini slučajeva jesu različiti od muškaraca – istraživanje se u tom slučaju fokusira na detaljno proučavanje te razlike

2. ne samo da je položaj žena različit, već je i manje povoljan – proučavanje te nejednakosti 3. situacija žena se mora shvatiti u pojmovima izravnih odnosa moći izmeñu muškaraca i žena – žene su

ograničene, ukalupljene, iskorištavane i sl. – istraživanje raznih oblika ugnjetavanja - sociologija roda je proučavanje socijalno oblikovanih uloga ž i m , tj identiteta – što je ponešto razl predmet od femnisitičkog fokusiranja na žene Teorije o rodnim razlikama - osnovna tema u suvremenoj literaturi o razlikama meñu rodovima sadržana je u tvrdnji da je unutarnji psihički život žene razlićit od muškog – žene imaju razl viziju i doprinos konstrukciji socijalne stvarnosti - druga tema konstatira da je sveukupno oblikovanje ženskih odnosa i iskustava distinktivno - ukupno životno iskustvo žena, od najranijeg djetinjstva pa sve do starosti, fundamentalno je različito od muš. - objašnjenja psih i relacijskih razlika žena i muškaraca uglavnom se mogu svrstati u 3 osn tipa:

1) biologijska objašnjenja – polazišna točka konzervativnih razmišljanja 2) institucionalna objašnjenja – naglašavanje ženske funkcije trudnoće i brige oko djece; majčinska

odgovornost glavna je determinanta šire spolne podjele rada 3) socijalno-psihologijska tumačenja – u najširem smislu radi se o fenomenološkim teorijama (dihotomne

ategorije) i teorijama socijalizacije Teorije o nejednakostima meñu rodovima - 4 teme odlikuju teorije o nejednakostima meñu rodovima

1. žene i muškarci nemaju samo razl druš položaj, nego su i nejednako locirani u društvu 2. ta nejednakost protječe iz organizacije društva, a ne bio razlike 3. iako se individualna bića mogu do izvjesne mjere razlikovati po svojim potencijalima i nasljeñu, ne

postoji nikakav značajanobrazac prirodne varijacije koji bi razlikovao spolove 4. sve teorije nejednakosti pretpostavljaju da će i m i ž vrlo lako i prirodno prihvatiti egalitarnije soc

strukture i situacije - dvije glavne varijante suvremene feminističke teorije su:

liberalni feminizam – najprošireniji pristup ž pokreta u Am; naglašavanje seksizma; Jessie Bernard „Budućnost braka“: opis umanjavanja punih mogućnosti žena (udane žene i slobodni muškarci – stresni, slobodne žene i oženjeni muškarci – sretni → istraživanje!); liberalni feministi predlažu slj strategije za eliminiranje nejednakosti: mobilizaciju za korištenje postojećih pol i legalnih kanala za promjenu, jednake ek mogućnosti, promjene u obitelji, školi, suprostavljanje seksizmu i sl.



marksistički feminizam – jedna od najelaboriranijih teorija soc ugnjetavanja; Engels „Porijeklo obitelji, privatnog vlasništva i države“: podčinjavanje ž nije posljedica bio karakteristika, nego soc ustroja društva, obitelj – patrilinearna i patrijahalna – u povijsti obrnuto, ekonomski činioci dovode do historijskog poraza žene – žene rade, a muškarci posjeduju vlasništvo, transformacije ekonomije i sistema vlasništva samo su produbljivalje loš status žene

- suvremeni marksistički feministi ugrañuju odnose rodova unutar fundamentalnih struktura klasnog sistema, a posebno unutar strukture suvremenog kapitalističkog klasnog sistema - nejednakosti meñu rodovima u plaćama pojedinih klasa takoñer su fukncionalne, pa stoga i podržavane od kapitalizma - rješenje nejdnakosti meñu rodovima leži u uništenju klasnog ugnjetavanja Teorije o ugnjetavanju roda - opisuju ž kao posljedicu izravnih odnosa moći izmeñu muškaraca i žena, u kojima m imaju ostvaruju interese - obrazac ugnjetavanja ugrañen je u najdublje i najprodornije oblike organizacije društva, a provodi se pomoću osnovne strukture dominacije, obično nazvane patrijarhatom - izvornost suvremene fem teorije proizlazi iz širine i intenziteta izučavanja ugnjetavanja - 3 su osn varijante fem teorije koje se fokusiraju na ugnjetavanje:

psihoanalitička fem teorija – pokušavaju objasniti kategoriju patrijarhata koristeći se Freudovim teorijama; usredotočuju se na emocionalnu dinamiku ličnosti; dojenčad i djeca provedu svoje najbitnije faze razvoja s majkom: ambivalentni osjećaji; ugnjetavanje obašnjavaju dubokom muškom potrebom da kontroliraju ženu – neuroza od straha od smrti i od ambivalentnosti prema majci

radikalni feminizam – polazi od intenzivnog temeljnog pozitivnog vrednovanja žena, dubokog žaljenja i bijesa zbog spoznaje o nj ugnjetenosti; cijelo društvo je obilježeno ugnjetavanjem, a to je naizraženije u rodu; mnoga istraživanja: patrijarhat se oslanja na praksu nasilja nad ženama

socijalistički feminizam – raznolika skupina teorija; 3 osn cilja: teorijska sinteza, kombinacija teorijske širine i preciznosti i eksplicitna i adekvatna metoda socijalne analize i socijalne promjene

FEMINISTI ČKA SOCIOLOŠKA TEORIJA - jedan od principa intelektualne prakse koju ističe fem je princip koji tvrdi da nema neutralnih promatrača - 4 distinktivne karakteristike fem sociologije: 1. Feministička dijalektika - u jezgri fem dijalektike nalazi se soc znanja, koncepcija koja smatra da se svijet shaća obzirom na razl. povlaštena polazišta razumijevanja aktera koji su nejednako situirani u sco strukturi - akteri oblikuju svoja znanja na temelju svojih situiranih iskustava i interesa - istražujući razlike meñu ženama, feministi su otkrili postojanje mnogostrukosti razl situiranih grupa žena, a proširujući ovo stajalište, i mnogostrukost razl situiranih grupa ljudi - opisujući znanje kao ključ problematike, tvrdi se da je za feminističku soc središnji problem razumijevanje kako je bilo koje znanje o socijalnoj stvarnosti moguće, s obzirom na činjenicu da je ljudska percepcija soc stvarnosti uvijek parcijalna i interesno osnovana - važno je naglasiti da fem dijalektika nužno ne vodi k stajalištu da nikada nećemo ništa moći spoznati, već teže da znanje u opisivanju soc stvarnosti bude izloženo s razl povlaštenih polazišta i sistema znanja, od kojih ni jedno nema konačnu determinističku autentičnost - feministička dijalektika proistječe ne samo iz feminističke soc znanja, nego podjednko i iz svakodnevnih ženskih životnih iskustava - žene ne pronalaze znanje u jednostranom zahtjevu za istinom, nego u ravnoteži i procjenjivanju izjava o socijalnoj stvarnosti koju im prezentiraju brojni drugi - fem dijalektika takoñer zahtijeva restrukturiranje soc prakse, čime bi se sociolozima omogućilo da postupno obuhvate procese kojima ljudi stvaraju socijaln znanje 2. Makrosocijalni poredak - fem soc promatra makrosoc poredak ističući utjecaj i socijalne strukture i ideologije na akterovu precepciju sco stvarnosti - fem istraživanje pokazuje da žene, suprotno od mišljenja struk funkc, ne doživljavaju svoj soc život kao kretanje izmeñu pojedinačnih razdvojenih uloga; umjesto toga, one uravnotežuju vlastite uloge, stapaju interese i orijentacije povezane s nekim ulogama i pomoću toga stapanja utječu i na zajedničko oblikovanje soc interesa



- fem naglašava središnji značaj ideologijske dominacije u strukturi soc dominacije; ideologija kao složena mreža vjerovanja, institucionalizirana je kao javno mišljenje - središnji fem interes u markosoc poretku je strukturalno oblikovanje nejednakosti rodova; ta nejednakost reproducirana je putem sistema institucionalnog znanja koje reflektira interese i iskustva muškaraca 3. Mikrosocijalni poredak - na ovoj razini, fem sociologija se fokusira na to kako osobe doživljavaju jedna drugu kada teže ostvariti objektivan cilj ili zajednička subjektivna značenja - fem soc razikuje se u 5 bitnih točaka od soc definicionizma i soc biheviorizma – pregled tih razlika daje nam najznačajnije aspekte fem modela na razini mikroporetka

� responsivna akcija nasuprot namjernoj – nazivajući ženske aktivnosti responsivnima daje se slika bića koja su orijentirana ne toliko na zadovoljavanje svojih ciljeva, koliko na zadatke promatranja, koordiniranja, olakšavanja i usklañivanja želja, akcija i zahtjeva drugih; ne može kontrolirati niti predvidjeti situacije

� prekidana interakcija nasuprot kontinuiranoj – žene imaju iskustvo krajnje varijabilne interakcije (djeca, ili muški koji im nisu isti i sl. → po meni: sranjeee)

� pretpostavka o nejednakosti nasuprot jednakosti – socijalne interakcije ž i m prirodno oblikovane utjecajima makrostrukturalnog konteksta – strukturala podrñenost muškarcima

� stratificirana značenja nasuprot uobičajenim – m će najvjerojatnije pripisati ženama značenja izvučena iz markostrukture ideologije o razlikama meñu rodovima, a ž uravnotežuju tu ideologiju sa stvarnostima svojih života – iz ovakve tenzije moguće je razviti mnoštvo znančenja

� ograničenja nasuprot izbora u značenjima-kreiranjima položaja 4. Subjektivnost - fem soc inzistira na tome da se i akteorva osobna interpretacija ciljeva i odnosa mora promatrati kao distinktivna razina - kada soc proučavaju subjektivnu razinu iskustva, najčešće razatraju 4 osn pitanja:

1) preuzimanje uloge i osjećaj/znanje o drugome – žene su tako socijalizirane da sebe vide očima muškarca; čak i kada su drugi u pitanju, one preuzmu muško mišljenje o drugim ženama

2) internalizacija normi zajednice – generalizirani drugi predstavlja cjelinu zajedničkih normi što su ih odredili dominirajući muškarci koji ženu prisiljavaju da sama sebe ocrta kao manje vrijednu

3) priroda osobe kao socijalnog aktera – žene toliko ograničene svojim ženskim statusom, da ideje projiciranjanjihovih osobnih planova u svijet postaje besmislena u svemu, osim teoriji

4) svijest o svakodnevnom životu – najprodornija karakteristika kognitivnog stila svakodnevnog života za žene je odlika razdvojene svijesti; ž se suočava s „linijom pogreške“ izmeñu njenog proživljenog iskustva i utvrñenih tipova iskustva

Povezanost sa sociologijskim paradigmama - fem soc teorija učinkovito je sintetizirala 3 soc paradigme: paradigmu soc činjenica, paradigmu soc definiija i soc-bih paradigmu - sadrži u sebi čvrste elemente paradigme soc činjenica, osobito one elemente iz kasnijih konfliktnih teorijskih formulacija ove paraigme - tvori bitan most k soc definicionizmu razvijajući široko zamišljen koncept proizvodnje, koji naglašava značaj mikrointerakcija u stvaranju soc svijeta - djelomično objašnjava osobine ljudi koji koegzistiraju u druš životu kao intimni stranci (soc-bih) IX. POGLAVLJE: Noviji oblici razvoja u sociologijsk oj teoriji TEORIJA AKCIJE - temelji svoje porijeklo na radovima Webera o socijalnom djelovanju - akciona teorija operira na razini individualnih misli i akcije - osnovne postavke koje izvodi R. Hinkle:

� soc aktivnosti ljudi proistječu iz nj svijesti o samima sebi i drugima, kao i ostalim vanjskim situacijama � kao subjekti ljudi djeluju nastojeći postići svoje namjere, potrebe, težnje, ciljeve i sl. � da bi to postigli, koriste se odgovarajućim sredstvima, tehnikama, porcedurama, metodama i sl. � njihovi smjerovi akcija ograničeni su neprilagodljivim uvjetima i okolnostima � primjenjujući htijenje ili prosudbu, oni izabiru, procjenjuju i evaluiraju ono što su učinili, što upravo

rade ili što će učiniti



� da bi se donijela neka odluka, primjenjuju se standardi, pravila i moralni principi � svako proučavanje druš odnosa zahtijeva da istraživač upotrebljava razumijevajuće subjektivne tehnike

istraživanja, imaginativnu ili simpatičku rekonstrukciju ili sikustvo uživljavanja u situacije - Cooley prihvaća neke od postavki svojih suvremenika i njihov interes za evoluciju, ono što je za njega od najvećeg značenja za društveni život su subjektivna svijest i osobni osjećaji, uspomene, ideje ili ideali pomoću kojih ljudi započinju ili završavaju svoje meñusobne akcije - meñu najvažnijim sociolozima poslije završetka I.svj.rata su: Park, Faris, Thomas, Mead, Parsons - Parsons je bio najvažniji nasljednik veberovske tradicije i korištenje teorije akcije u njegovom ranom radu osiguralo je tom pristupu najšire čitateljstvo Parsonsova teorija akcije - trudio se razlikovati teoriju akcije od biheviorizma - on izabire pojam akcija jer taj pojam ima konotaciju razl od pojma ponašanja - ponašanje uključuje mehanički odgovor na stimulans, a akcija aktivni, kreativni i mentalni proces - od samog početka on vrlo jasno ističe da teorija akcije ne može adekvatno objasniti soc strukture i institucije, iako može raspraviti većinu elementarnih oblika društvenog života Jedinica djelovanja - osnovni element u nj teoriji akcije je jedinica djelovanja koju definira s 4 komponente:

1. ona pretpostavlja postojanje jednog aktera 2. jedinica djelovanja uključuje jedan cilj ili buduće stanje prema kojem se djelovanje usmjerava 3. djelovanje se odvija u situaciji koja uključuje 2 elementa: stvari koje akter ne može kontrolirati (uvjeti)

i one koje može (sredstva) 4. norme i vrijednosti služe oblikovanju akterovog izbora sredstava za postizanje cilja

- kulturni entiteti (norme i vrijednosti) imaju ključnu ulogu u cjelini njegovog rada – zanimanje za soc strukture koje ograničavaju akciju - stajalište slično Blumeru: Parsonsova inicijalna orijentacija na akciju na mnogo načina možda slična sim inter; gl dio njeove teorije, koja započinje posljednjim poglavljem knjige Struktura soc akcije, posvećen je struk-funkcionalnoj analizi globalnih struktura – posebno onome što Parsons naziva soc i kulturnim sistemima Voluntarizam - koncepr voluntarizma vrlo je sličan jedinici djelovanja, a povezan je i s raspravom o tome do kojeg je stupnja Parsonsov koncept voluntarizma blizak simb inter - voluntarizam se vezuje uz aktere koji u soc situacijama vrše izbore; time se ne želi reči da su akteri u potpunosti slobodni u tim izborima; voluntarizam nije ekvivalentan slobodnoj volji - on jasno implicira svijest, razum i osobe koje donose odluke Problemi u Parsonsovoj teoriji akcije - pokušaj integriranja akcije i strukture provlači se kroz veći dio Parsonsovog rada; taj su podhvat mnogi odobravali, ali su i mnogi držali nj rad konfuznim i nespojivim - u Parsonsovom radu može se primijetiti odreñena konfuzija, a ona proizlazi iz njegovog odbijanja da odustan od ranijih teorijskih stajališta ili da ih na adekvatan način integrira s novim stajalištem - jedno stajalište, koje dijeli i autor, smatra da osn problem u nj djelu proistječe iz činjenice da on nikada nije u potpunosti dovršio prijelaz s teorije akcije na struk-fun, što je dovelo do nejasnog ispreplitanja tih teorija u radu - Parsonsovo učestalo korištenje dvijeu razl definicija mnogih od ključnih konepata odražava takoñer i kontinuirani dualizam u nj teorijskoj orijentaciji - Parsonsov rad nikad anije potpuno pomirio svoju interpretaciju Weberove teorije akcije sa svojom interpretacijom Durkheimovog struk-funkc – to je najznačajnija dvosmislenost i problem u teoriji akcije Noviji radovi u podru čju teorije akcije - J. Coleman pokušao obnoviti teoriju akcije; smatra da je Parsons pogriješio napuštajući teoriju akcije razvijenu u Strukturi soc. Akcije, zamjenjujući je struk-funkc - osnovni argument Colemana sadržan je u postavci da ne bismo smjeli napustiti pojmove smišljenosti, ciljne usmjerenosti i usklañenosti, nego je potrebno ograničiti njihovo korištenje na razini aktera u soc sistemu - meñu slične napore možemo uključiti i pokušaj Sciullija usmjeren rasvjetljavanju značenja voluntarističke akcije i njenog povezivanja s radovima iz legalističke teorije



SISTEMSKA TEORIJA - ona je proizvod razl znanstvenih ideja koje su u soc uvezene iz drugih oblasti, uključujući kibernetiku, teoriju informacija, operacijska istraživanja i ek sistemsku teoriju - u knjizi Sociologija i moderna sistemska teorija Buckley odgovara na pitanja što sve soc može dobiti iz sistemske teorije:

� budući da ta teorija potječe iz tvdrih znanosti te da je primjenjivana na sve bihevioralne i druš znanosti, ona obećava izradu jedinstvenog rječnika pojmova pomoću kojeg bi se te znanosti ujedinile

� sist teorija ima više razina i može biti podjednako uspješno primijenjena na razl nivoe � zanima se za varijacie meñusobnih odnosa mnogobrojnih aspekatasoc svijeta te stoga djeluje protiv

malih i nepovezanih analiza soc života � sist pristup pokušava sve aspekte sociokulturnog sistema predočiti u procesualnim pojmovima, naročito

kao mreže informacija i komunikacija � sist teorija je bitno integrativna � sist teorija pokušava vidjeti soc svijet u dinamičkim aspektima

- Buckley razmatra i odnose meñu sociokulturnim, mehaničkim i organskim sistemima,usredotočujući se na navoñenje razlika – razlikuju se i kvalitativno, a ne samo kvantitativno, razlikuju se i u tipu otvorenosti/zatvorenosti - razina otvorenosti sistema povezana je s 2 osn koncepta u sist teoriji: konceptom entropije (tendencija sistema da prestane funkcionirati) i konceptom negentropije (tendencijom sistema da razvija strukture) - zatvoreni sistemi teže entropiji, otvoreni negentropiji - socijalni sistem se sve više i više razvija prema kompleksnim posredujućim sistemima koji interveniraju izmeñu vanjskih snaga i akcije samog sistema - Buckley zaključuje raspravu s nekoliko točaka:

� sist teoretičari prihvaćaju ideju da je tenzija normalna, stalno prisutna i nužna za stvaranje soc sistema � oni naglašavaju prirodu i izvore varijacija u soc sistemu � postoji interes za selektivne procese i na individualnoj razini i na interpersonalnoj razini � interpersonalna razina tretira se kao osnovica razvoja širih struktura

Kritika sistemske teorije - Lilienfield smatra da je njena uporaba u sociologiji kao i u drugim područjima bila promašaj ž - kritizira znanstvene pretenzije soc sist teoretičara – tvdri da su uzeli iz drugih znanosti ono što ima odgovara, a odbacili ono što im ne odgovara - optužuje sist teoretičare i zbog njihove ljubavi za utvrñivanje analogijaizmeñu razl. područja - kritizira generaliziranost sist teorije uopće - smatra da je sist teorija krajnje spekulativna, da opći problemi koji se podvode pod sistemsku teoriju migriraju iz krutih znanosti k dr područjima gdje postaju još manje definirani - tvrdi da se sist teorija ne može testirati pa se stoga ne može niti dokazati je li ispravna ili pogršna - zaključuje da sist teriju treba promatrati više kao ideologijski sistem, a ne kao znanstveni STRUKTURALIZAM - možemo ga definirati kao traganje za univerzalnim i nepromjenjivim zakonima ljudske vrste koji funkcioniraju na svim razinama ljudskog života Antropološki strukturalizam: Claude Lévi-Strauss - u njegovom djelu nalazimo razl tipove strukture:

1. globalne strukture i institucije soc svijeta – služe da prikriju glavne, nevidljive strukture društva 2. model što ga soc znanstvenik konstruira da bi se približio nevidljivoj strukturi društva 3. struktura ljudske svijesti - najvažnija u njegovom radu

- inovacija njegovog rada je što rekonceptualizira vrlo široko područje soc fenomena kao sistema komunikacije, što ih čini prhvatljivim za strukturalnu analizu - svako društvo ima svoju strukturu sličnu ostalim društvima - interesira se za primitivna društva jer su ona manje deformirana i u njima je lakše otkriti strukturu - u modrenim društ razvijaju se serije svjesnih modela ili normativnih sistema koji prikrivaju strukt stvarnost - promatrajući razl ljudske proizode (mitove, sisteme srodstva i sl) on se interesira za njihovu povezanost - skiciranje takvih veza predstavlja pravu strukturu ili barem strukturu



- akteri su ograničeni, ali ne soc činjenicama, nego strukturama svijesti - Lévi-Strauss prihvaća stanovište freudovske psihijatrije da ponašanje aktera odreñuju nesvjesne sile - problem uobičajen za druš znanosti: svijest nije podložna neposrednom promatranju Strukturalni marksizam (17.str) - možda je najvažnije da i marksisti i struk marksisti odbacuju empirizam, a prihvaćaju interes za proučavanje osnovnih, nevidljivih struktura - najznačajnija razlika marksizma i strukturalnog marksizma leži u razinama njihove analize: marksisti najčešće proučavaju strukture društva (ekonomsku, političku...), a struk marksisti proučavaju duboke strukture svijesti - Godelier smatra da se ova dva pravca mogu integrirati, čime bi se ojačala njihova snaga, a slabosti prevladale Sociološke varijante strukturalizma Goffmanov strukturalizam - proučava pozadine svakodnevnih situacija pokušavajući utvrditi strukture koje nevidljivo upravljaju akterima - one su sheme interpretacije koje omogućuju ljudima da lociraju, uvide, identificiraju i označe dogañaje u okvirima svojih životnih prostora, kao i svijet uopće - on nevidljive strukture naziva okvirima; po Gonosu ti okviri su pravila ili zakoni koji učvršćuju interakciju Barijere prihvaćanja - strukturalizam još nije u soc široko prihvaćen - barijere koje treba prevladati: struk može vrlo malo ponuditi klas soc interesima i predstavlja veliku prijetnju njima - za Goddarda i mnoge druge, strukturalizam je frontalni napad na mnoge osnovne pretpostavke sociologije Poststrukturalizam: Ideje Michela Foucaulta - njegov rad pokazuje razl teorijske utjecaje – ne samo da usvaja ideje drugih mislilaca, nego ih transformira i kao takve integrira u svoju neobičnu teorijsku orijentaciju - on ne traga za nekom dubokom, konačnom istinom – uvijek postoji mnogo slojeva koje treba istražiti - pod utjecajem i Marxa i Webera i fenomenologije i strukturalizma - u svom ranom radu o metodologiji razrañuje jednu arheologiju unanja – njegov predmet interesa su cjeline znanja, ideja i načina raspravljanja – on suprostavlja svoju arheologiju znanja historiji i historiji ideja za koje smatra da su pretjerano racionalne - utjecaj strukturalizma: želi proučavati diskurzivne dogañaje, izgovorene i napisane izjave, tj interesira se za osn diskurzivne prakse koje oblikuju osnovicu znanstvenog diskursa - nj kasnija orijentacija njabolje se može obuhvatiti frazom genealogija moći – zaokupljen načinima na koje ljudi sobom i drugima upravljaju u proizvodnji znanja - zaključuje da znanje gereria moć, konstituirajući ljude kao subjekte - on opisuje mikrofiziku moći kao bezbrojne toče konfrotacija – 3 osn instrumenta disciplinske moći:

1. hijerarhijsko promatranje – sposobnost službenika da sve što kontroliraju uoče jednostavnom inspekcijom 2. sposobnost izricanja normalizirajućih prosudbi i kažnjavanja onih koji krše norme 3. upotreba ispitivanja kojim se subjekti promatraju kako bi se onjele normalizirajuće prosube o ljudima

- on nema samo negativan sud o nepredovanju disciplinskog društva; on drži da je taj proces imao i neke pozitivne posljedice (npr. vojne i industrijske funkcije) - ne smtra da se disciplina širi jednoznačno cijelim društvom - dok su se strukturalizam i poststrukturalizam razvijali izvan sociologije, strukturalna teorija ima neovisan razvoj; osim toga, za strukturaliste i poststrukturaliste strukture su nevidljive teorijske konstrukcije, a za struktrualne teoretičare one su vidljivi i stvarni socijalni fenomeni STRUKTURALNA TEORIJA - Coser – proučavanje globalnih soc struktura oredstavlja kamen temeljac sociologije - ne žili se zapravo u potpunosti usredotočiti na proučavanje globalnih soc struktura, nego ih želi zarmatrati kao konačne determinante ostalih aspekata soc stvarnosti - nj osn model ukazuje da se socijalne strukture sudaraju sa socijalnim procesima - jedan od son neprijatelja strukturalista je grupa sociologa koji su se fokusirali na kulturnu razinu, tj normativni sistem društva (npr. Parsonsov kulturni determinizam) - Merton sasvim jasno podržava strukturalni pristup najglobalnijoj razini proučavanja – no, priznaje da takva orijentacija nije odgovor i na sve soc probleme, to je samo najbolji kojeg imamo



Strukturalna teorija Petera Blaua (27.str) - zadatak soc je strukturalna analiza razl oblika diferencijacije, nj meñusobnih odnosa, uvjeta koji dovode do promjene u njima i nj implikacija za društvene odnose - on namjerno eliminira iz sociologije kulturne varijable i varijeble individualne razine - želi proučavati socijalne strukture, no bez kulturnih i funkcionalnih konotacija koje im pridaje struk fuknc - osn dijelovi društva su grupe ili klase ljudi, a ne akteri, njihove misli i akcije - zanima se i za diferencijaciju i za meñusobnu povezanost društvenih položaja - razlikuje 2 tipa soc položaja: grupa i status - problemi kojima usmjerava svoju strukturalnu analizu: soc diferencijacija i integracija (stupanj soc difrencijacije je taj koji proizvodi integraciju) - do integracije dolazi kada jedan segment populacije ima visok stupanj sličnosti u parametrima kakvu cu npr spol, rasa, starost i sl TEORIJA MREŽE - je primjer strukturalnog pristupa u modernoj soc - odbacuju veći dio struk funkcionalizma, Parsonsov kulturni determinizam, Durkheimovo fokusiranje na kolektivnu svijest, Simmelove interese za objektivnu i subjektivnu kulturu, interes kritičkih teoretičara za kulturu i td. - nj glavni interes je utvrñivanje objektivnog obrasca veza koje povezuju članove društva - distinktivni aspekt teorije mreže je i u tome da ona obuhvaća vrlo širok raspon interesa – od mikro do makro struktura – to znači da u mreži mogu biti i osobe, ali i grupe - bitan aspekt analize mreže je u tome da ona želi pokrenuti sociologe dalje od proučavanja soc grupa i kategorija prema proučaanju veza koje postojeizmeñu, ali i unutar aktera koji nisu dovoljno zbito i čvrsto povezani da bi se mogli nazvati grupama - teorija mreže još je relativno nova i nerazvijena, ali postaje sve značajnija EGZISTENCIJALISTI ČKA TEORIJA = proučavanje ljudskog iskustva u svijetu u svim njegovim oblicima - posebna pažnja se posvećuje osjećajima i emocijama, kao i problematici situirane prirode iskustva sa značenjem - odbacivanje jednodimenzionalnog uzročnog objašnjenja ljudskogživota - ljudi su i slobodni i ograničeni; Sartre – povezivanje individualne slobode i soc ograničenja Egzistencijalizam i fenomenologija - imaju slične fil korijene: obje su duboko ukorijenjene u fil fenomenologiji, posebno u radu Husserla - egzist sociolozi su se pokušali odvojiti od fenomenologije - Spiegelberg: fenomenologija nastoji biti rigorozna znanost, a egzist nema takve aspiracije; fenomenologija ostavlja po strani svakodnevni svijet kako bi se moglo doprijeti do svijesti, dok se egzist usredotočuje na svakodnevicu; fenomenose oslanjaju na intuiciju i opise kao principe svojih metodologija, dok egzist izbjegava uporabu samo jedne metode; fenomeno se trude prodrijeti do suštine svijesti, a egzist pokušavaju razumjeti širu situaciju u kojoj se razvijaju misli i akcija; fenomeno proučavaju sve tipove vjerovanja, ne dajući prednost niti jednom tipu, a egzist daju prednost posebnom načinu postojanja koji nazivaju autentična egzistencija Osnovni interesi - egzist sociolozi isključivo se zanimaju za osjećaje, uspomene i sl, što je u oštrom kontrastu prema većini sociologakoji naglašavaju racionalne aspekte - drugi bitan interes egzist soc usmjeren je prema osobi ili ukupnom iskustvu osobe kao bića (osoba se ne može odvojiti od fizičkog tijela u kojem obitava) - odnos meñu fizičkih i mentalnih dimenzija vrlo je važan i vrijedi ga proučavat Budući razvoj - oni koji primjenjuju egzist soc moraju uvjeriti veći br sociologa da nudi nešto superiornije i razkličito od drugih; no, nema mnogo za ponuditi našem razumijevanju globalnih struktura i njihovoj povezanosti s procesima koji se odvijaju na nižim razinama - egzist mora razviti bolje razumijevanje povijesti X. POGLAVLJE: Širenje osnovnog problema u suvremenoj sociologijskoj teoriji POVEZANOST MAKRO I MIKRO RAZINE: ŠIRENJE OSNOVNOG T EORIJSKOG PROBLEMA



Mikro-makro povezanost: osnovni teorijski problemi sociologije - mlaña generacija teoretičara (Giddens, Collins, Alexander,...) provodi ovakav tipteoretiziranja, dok se stari (Blau, Coser) i dalje drže ekstremnih pozicija Teorija strukturacije Anthonyja Giddensa - „Konstitucija društva“ – snažan Marxov utjecaj - izravno se odnosi prema aspektima mikro i makro razina, no samo do izvjesnog stupnja koristi ovu terminologiju - smatra da makro i mikro razine obično suprostavljaju sami sociolozi, a on sam ne vjeruje da bi bilokoja od njih morala imati prioritet pred drugom - čak i kada ne postoji konflikt meñu marko i mirko razinom, razvija se tendencija disfunkcionalne podjele rada meñu soc teorijama - zaključuje da mikro/makro distinkcija nije posebno korisna, već je korisna nj integracija - razlikuje makroteorije (strukturalizam, sttruk funkc) i mikroteorije (simb inter, fenomenologija) - osnovno područje proučavanja soc znanosti prema teoriji strukturacije nije iskustvo individualnog aktera, kao ni postojanje bilokojeg oblika socijetalnog totaliteta, nego soc prakse koje su upravljane vremenom i prostorom - agenti (akteri) su u stanju racionalizirati ili razviti rutinske procese pomoću kojih mogu kontinuirano shvaćati razloge poduzimanja svojih akcija – Giddens nadalje razvija svoje ideje od agenata k agencijama, tj stvarima koje agenti čine - on s mukom razdvaja pojam agencije od pojma intencije naglašavajući da akcija vrlo često završi nečim što je sasvim razl od onoga što se namjeravalo - povezuje akciju a moći – akter posjeduje sposobnost da vrši razlikovanje – postoje ipak ograničenja, no to ipak ne znači da akteri nemaju izbor - srž teorije strukturalizacije leži u konceptu strukture, sistema i u ideji dualnosti strukture - soc sistemi su reprodukcije soc praksa; oni ne posjeduju strukturu nego ispoljavaju strukturalna vojstva - Giddenst zaključuje da je struktura uvijk i ograničavajuća i omogućavajuća – akteri mogu izgubiti kontrolu nad strukturiranim svojstvima soc sistema Jürgen Habermasova integracija akcijske i sistemske teorije - dio svoje pažnje usmjerava prema integriranju teorije akcije i sistemske teorije - on uočava razlikovanje 2 svijeta: života i soc sistema; ovu distinkciju potrebno je izvršiti i zatim nezavisno proučavati racionalizaciju oba - ne želi razviti teoriju sistema makro razine koja bi obuhvatila i teopriju akcije, nego teži razvijanju pristupa koji bi integriraoobje teorije - u suvremenom svijetu racionalizacija ne razvija se podjednako: soc sistem se mnogo brže racionalizirao nego svijet života - Habermas se bavi integracijom i na teorijskoj i na ontologijskoj razini – teorijski želi povezati teoriju akcije i sistem teoriju, a ontologijski se bori s razješnjavanjem odnosa izmeñu svijeta žiota i soc sistema Multidimenzionalna sociologija Jeffreyja Alexandera - on podržava multidim soc koja uključuje alternaciju slobode i ograničenja – ova se logika osniva na 2 pretpostavke: prva uključuj porblem djelovanja ili posebnu prirodu normi i motivacije, a druga se odnosi na problem poretka - on sugerira da kontinuum makro-mikro postoji u odnosu na način na koji je poredak stvoren u društvu - djelovanje uključuje postojanje i materijalističko-idealističkog kontinuuma koji takoñer implicira marko-mikro dimenziju - on posebno odbacuje sve teorije (npr simb inter) koje započinju voluntarističkom agencijom na mikrorazini a zatim se uzdižu prema makrorazinama - njegov proritet ipak leži u kolektivističkom, normativističkom stajalištu - pretpostavka: izvori reda su prije unutarnji, nego izvanjski - prema ovom autoru, soc teoretičari moraju izabrati ili kolektivističku ili individualističku perspektivu - on završava ipak tako da daje pretjerano znaćenje makro (subjektivnim) fenomenima, što rezultira time da je njegov doprinos razvoju mikro-makro integraciji relativno ograničen Mikrotemelji makrosociologije - Collins – krajnje redukcionistička orijentacija prema pitanju povezanosti makro i mikro razina



- njegov centar pažnje je ono što on naziva interakcionim ritualnim lancima; podiže razinu analize k interakciji, lancima interakcije i tržištu takve interakcije; na taj način odbacuje ekstremne mikrorazine i akcije i kritičan je spram teorija koje se usredotočuju na navedene razine - takoñer se trudi odvojiti od makroteorije i nj interesa za makrofenomene markorazine - dakle, on ne teži integriranju, nego dominaciji mikroteorije i makrorazine Pristup teorije racionalnog izbora povezanostima mikro i makro razina - Hechter – prvo kritički analizira obje razine - kao svoju polaznu točku uzima mikrorazinu racionalnog izbora; mnogo se trudi istaknuti teoriju rac izbora i protiviti se normativnim i strukturalnim pristupima, nego što sam artikulira tip integrativnog pristupa Simpozij o svijesti, ljudskoj akciji i atrukturi iz 1979. - na toj konferenciji su psiholozi i sociolozi bili prenaglašeno prisutni, što je rezultiralo time da su eseji bili mikroorijentirani i koncentrirani na proučavanje svijesti Simpozij o makro i mikro sociološkoj analizi iz 1983. - radovi ovog simpozija su prezentirani u 2 knjige – jedna o mikro druga o makroteorijama - one su trebale biti usmjerene prevladavanju mikro i makro ekstrema i postizanju integracije, no samo su još više pojačali podjelu → unatoč dobrim namjerama vrlo lako je krenuti krivim putem Integracija akcije i sistema Jamesa Colemana - potrebno je uzeti u obzir pojmove namjere, coljne usmjerenosti i homeostaze, ali njihovu upotrebu moramo ograničiti samo na nivo aktera u soc sistemu - reduciranje cjeline problema samo na aspekte i terminologiju strukturalnog funkcionalizma zapravo je ono što najviše zabrinjava - makrorazina religijska doktrina ekonomski sistem mikrorazina individualne vrijednosti orijentacije prema ek ponašanju Integriranje humanizma i strukturalizma - Hindess teži izbjeći ekstrremne i očigledne slabosti teorijskog humanizma i strukturalizma – prema njemu teor hum se definira kroz nj inzistiranje da druš život treba razumjeti u pojmovima konstitutivnih akcija ljudi, dok strukturalizam analizira soc život u pojmovima funkcioniranja soc cjelina u kojima su nužni učinci promatraju kao da su izvedeni akcijom strukture - on odbacuje mikroekstremizam teor hum, i makroekstremizam strukturalizma Prema integrativnijoj teoriji razmjene - Emerson – teži proširiti teoriju razmjene od mikro prema više makro nivoima analize proučavajući razmjenske mrežne strukture - 3 osn pretpostavke teorije razmjene:

1. osobe kojima dogañaj donese neke koristi nastoje djelovati „racionalno“ u tom smislu da se takvi dogañaji zbivaju

2. kada osobe konačno postanu zasićene bih dogañajima, oni se doživljavaju kao manje korisnima 3. koristi koje ljudi ostvaruju soc procesima ovisne su o koristima koje mogu osigurati razmjenom

- on razvija teoriju razmjene započinjući psihologijom razmjene, a zatim se upućuje prema makrofenomenima - nj teorija je zapravo toliko usmjerena prema strukturalnom pravcu, da je pitanje hoće li ona uopće zadržati svoje mikro korijene Strukturalan teorija akcije - Burt – razvija integrirani pristup makro-mikro povezanosti - razvija strukturalnu prespektivu koja se razlikuje od druge dvije u kriteriju postulata marginalne evaluacije - kriterij koji pretpostavlja strukturalna perspektiva jedna je cjelina akterovog statusa i uloga nastala podjelom rada; akter evluira korisnost alternativnih akcija dijelom i u odnosu na svoje osobne uvjete, a dijelom i u odnosu na uvjete drugih „Metodološki individualizam“ Raymonda Boudona - met individualizam definira kao cjelinu principa koje sociolog mora upotrijebiti kao metod za proučavanje pojedinaca ili pojedinačnih aktera koji su kao logički atomi uključeni u sistem interakcije; sociolog ne može biti zadovoljan s teorijaom koja razmatra jedan agregat kao najelementarniju jedinicu koju će proučavati - ističe individualnog aktera, ali i implicira intergativniji makro-mikro odnos



ZAKLJU ČCI - neki od tekućih problema u raspravama o integraciji mikro i makro razine: � iako postoji potreba za integracijom, treba i dalje raditi unutar i makro i mikro razina � potrebno je izvesti deteljizirno specificiranje misla prirode onoga što se sada čini vrlo specifičnom

orijentacijom � potrebno je pokazati dužnu pažnju i osigurati da još nedovoljno zreli napori za integriranjem ne budu

pretjerano obuhvaćeni makro ili mikro ekstrmizmom � možda još veća opasnost leži u ekstrmizmu unutar grupe koja se bavi problemima mikro i makro integracije � treba se potruditi da se razjesni veza izmeñu soc svijeta i teorija koje su o njemu razvijene u ovom području DODATAK: Metateorija i metateorijska shema za analiziranje sociološke teorije METATEORIJA - meta-analizu možemo definirati kao proučavanje osnovnih temeljnih principa neke cjeline već postojećeg znanja - razl tipove meta-analize u soc možemo grupirati pod naziv metasociologija - metateorija ili proučavanje temeljne strukture sociološke teorije - već dijelovi Durkheima predstavljaju tip metasociologije - činjenica je da većina metasociologijskih i metateorijskih napora ne teže redefiniranju područje, nego žele proučavati ono što stvarno prodire u područje sociologije - Gouldner: refleksivna soc se zanima s onime što soc žele učiniti i s onim što oni stvarno i čine Varijante metateorije 1. Kuhn – teži identificirati osnovnu paradigmu/e u soc 2. tendencija ovog pristupa je da se usredotoči na relativno malu grupu teoretičara koji su u izravnoj meñusobnoj vezi – razgrañuju se razl ideje za identificiranje osn škola u povijesti sociologije 3. škole mišljenja – predstavljaju šira grupiranja teoretičara od kojih većina nemaju nikakav itravan meñusobni kontakt 4. centar proučavanja se pomiče na ono što uzrokuje paradignme, teorije ili škole mišljenja 5. preokret od razine zajednice k mikrorazini interesirajući se za pojedine teoretičare 6. pokam k makrorazini – pručavanje globalnog društva i nj utjecaj na teoretiziranje 7. proučava soc teorije kao oblike diskursa 8. razvijanje općih metateorijskih oruña pomoću kojih se mogu analizirati razl soc teorije, ali i razviti nove IDEJE THOMASA KUHNA - kumulativni znanstveni razvoj smatra mitom; akumulacija znanja ima svoju ulogu u napradovanju, no bitna promjena dolazi kao rezultat revolucije - smatra da je znanost u bilokojem periodu bila determinirana nekom paradigmom - normalna znanost – period akumulacije; krizna znaost velika količina anomalija – vladajuća paradigma se ruši - paradigma služi da bi se jedna znanstvena zajednica razlikovala od druge - teorije su samo dijelovi širih paradigmi SOCIOLOGIJA: MULTIPARADIGMATI ČNA ZNANOST - u prošlosti: sistemska i konfliktna paradigma - proročke (sociolozi agenti soc promjene) i svećeničke paradigme (sociolog vrijednosno neutralni znanstvenik) - svaka teorija može biti paradima(strukturalizam, marksizam bla bla) Osnovne sociološke paradigme - Ritzer: 3 izdvojene paradignme koje vladaju suvremenom soc: 1. Paradigma socijalnih činjenica (makrosubjektivna razina soc stvarnosti) - primjer: Durkheim - slika predmeta znanosti: soc činjenice ili globalne soc strukture - metode: upitnik, historijsko-komparativna metoda - teorije: struk funkc, konfliktna teorija, sistemska teorija 2. Socijalno-definicionistička paradigma (makroobjektivna, mikrosubjektivna) - primjer: Weber - slika predmeta znanosti: način na koji akteri definiraju svoje soc situacije i učinke njih



- metode: intervju s pisanim upitnikom, promatranje - teorije: simb inter, fenomeno, etnometo i egzistencijalizam 3. Socijalno-bihevioristička paradigma (mikroobjektivna) - primjer: Skinner - slika predmeta znanosti: automatsko ponašanje osobe - metode: eksperiment - teorije: bihevioralna soc, teorija razmjene PREMA INTEGRIRANIJOJ SOCIOLOGIJSKOJ PARADIGMI - osn element integrirane paradigme je pojam razina soc stvarnosti – soc svijet u stvarnosti nije podijeljen na razine – soc stvarnost treba promatrati kao veliku raznolikost soc fenomena Razine socijalne stvarnosti: model mikroskopski makroskopski osobne misli i akcije interakcija grupe organizacija društva svjetski sistemi objektivno subjektivno akteri, akcija interakcija, birokracija, zakon... država, obitelj, religija.... soc konstrukcija stvarnosti, norme, vrijednosti...

Documents

Ukratko Suvremena Soc Teorija Ritzer