UKLJUČIVANJE DJECE · i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost. Učenicima je materinski jezik romski, a hrvatski jezik je drugi jezik kojim govore, tako

PRIRUČNIK ZA UKLJUČIVANJE DJECE ROMA U OBRAZOVNI SUSTAV

P R O J E K T J E S U F I N A N C I R A L A E U R O P S K A U N I J A I Z E U R O P S K O G S O C I J A L N O G F O N D A

POSREDNIKA ZA INTEGRACIJU

“ U L A G A N J E U B U D U Ć N O S T ” ,

“Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost udruge „Asociacion Socioeducativa LLere“


MEDIJATORI ZA INTEGRACIJU

Korisnik / Nositelj projekta: Asociación Socioeducativa LlerePartneri: Romsko nacionalno vijeće (Zagreb), Osnovna škola Galdovo (Sisak).

Kontakt:César Arroyo (Voditelj projekta – Llere, Španjolska) 0034 925241762 [email protected]

Bibijana Papo (Asistentica na projectu - RNV Hrvatska) [email protected]

Ulaganje u budućnost.www.strukturnifondovi.hr - www.ljudskipotencijali.hr

Posredničkotijelorazine 1: web stranica: www.mzos.hr; e-mail adresa: [email protected]; / Posredničkotijelorazine 2: web stranica: www.asoo.hr; e-mail adresa: [email protected]

4


KOORDINATORI PUBLIKACIJERoberto Moreno López i Cesar Arroyo López

U IZRADI PRIRUČNIKA SUDJELOVALI SU I David D. OrlovićBibijana Papo Petar ZelićVeljko KajtaziGoran LapatDanijel VojakLjubica Bakić TomićMirko MarkovićRosa Mari YtarteRut BarrancoBojan IličićDanijel BogdanJagoda ŠukovezMarija PokosRosana StankoSnježana Coha

Originalna verzija dokumenta na hrvatskom i engleskom jeziku©Asociación Llere (Španjolska)

ISBN: 978-84-617-0530-6ISBN (Romsko nacionalno vijeće): 978-953-57825-3-7Objavljeno na hrvatskom i engleskom jezikuPrvo izdanje na hrvatskom jeziku: Zagreb, Srpanj 2014

Za izdavače:Asociación Socioeducativa LlereRomsko nacionalno vijeće

Prijevod na hrvatski jezik: Natalija BajsGrafičko oblikovanje: La Casa TorcidaTisak: Grafički zavod Hrvatske Fotografije: Carlos Villarejo, Roberto Moreno i David D. Orlović

Katarina DuhovićAlen BeganovićTea KupecJovica RadosavljevićJovana PetrovićMirjam ĆorlukaIrena Čugura Ćerić Čedo TodorovićMilan Mitrović Ana BenićSandra SekulićMaja MartićMartina Kesak Omer Ćorić

03

PREDSTAVLJANJE PROJEKTA.Partneri, suradnici i izvori financiranja 01___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE I.Europski i nacionalni strateški okvir 02___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE II.Interkulturalna medijacija kao stručni alat 03___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE III.Promicanje multikulturalnosti / interkulturalnosti, ljudskih prava i aktivnog građanstva 04___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE IV.Predstavljanje iskustava i primjera dobrih praksi 05___________________________________________________________________________________________________

PRIZNANJA I ZAHVALE. 06___________________________________________________________________________________________________

04


PARTNERI, SURADNICI I IZVORI FINANCIRANJAPREDGOVOR PREDSJEDNIKA UDRUGE ASOCIACIÓN SOCIOEDUCATIVA LLERE g. Manuel Peces

Naše institucije su u mogućnosti poduzimati niz transnacionalnih aktivnosti usmjerenih na poboljšanje u osmišljavanju strategija i resursa za integraciju romske djece u obrazovni sustav Hrvatske provedbom programa stručne medijacije s obrazovnim zajednicama. Unutar tog općeg okvira će se provesti niz specifičnih aktivnosti čiji je krajnji cilj uključivanje u sustav i poboljšanje školskog uspjeha svih romskih učenika u hrvatskih županija, naročito se baveći strategijama i ljudskim resursima koji se mogu primijeniti u tu svrhu.

Kroz rad tijekom pripremnih susreta koji su prethodili projektu, partnerske institucije Llere, Romsko nacionalno vijeće i Osnovna škola “Galdovo”, a polazeći od analize problema i potreba romske zajednice u konkretnim područjima, odabrane su tri glavne linije djelovanja koje će moći omogućiti postizanje glavnog cilja projekta. One se odnose na

» osposobljavanje i kvalificiranje svih stručnjaka

PREDSTAVLJANJE PROJEKTA

05


PREDSTAVLJANJE PROJEKTAPartneri, suradnici i izvori financiranja

povezanih sa socijalnim i obrazovnim institucijama i ustanovama,

» zalaganje za poboljšanje kanala za koordinaciju i prijenos informacija između uključenih dionika

» i na kraju, implementaciju inovativnih mjera rada u navedenim sredinama u okviru medijacije, interkulturalnosti i uzajamnog transnacionalnog učenja i dobrih praksi.

U tom smislu, projekt ima za cilj osposobiti stručnjake kako bi djelovali kao interkulturalni medijatori za uspješno uključivanje romskih učenika. Na taj način projekt obuhvaća potrebne aktivnosti za pospješivanje prijenosa obrazovnih inovacija i počiva na jasnom opredjeljenju za olakšavanje pristupa znanju iz teorijsko-praktične perspektive, koja podrazumijeva spajanje

osnovnih elemenata rada u profesionalnoj interkulturnoj medijaciji. Naposljetku, utvrdili smo da postoji potreba za radom na didaktičkom osposobljavanju stručnjaka, identificirajući i osmišljavajući nove načine bavljenja zajedno s učenicima, roditeljima i općenito obrazovnom zajednicom konceptima kao što je promoviranje vrijednosti kao što su različitost, ljudska prava i aktivno građanstvo.

Sposobnost komunikacije između različitih institucija i poopćavanje iskustava povezanih s romskim učenicima je od ključne važnosti, zajedno s obrazovnim procesima koji uključuju direktan rad s romskim zajednicama i djecom. U tu svrhu namjeravamo iskoristiti predviđeni slijed aktivnosti za stvaranje novih prostora za koordinaciju između

06


uključenih dionika (institucija, udruga, roditelja, itd.) kako bi se pospješio prijenos važnih informacija o radu na uključivanju romske djece, u namjeri da se ujedine svi napori i poveća učinkovitost aktivnosti koje, ukoliko se poduzimaju zajednički, imaju znatno veći utjecaj i šanse za uspjeh. Prema tome, zalažemo se za veću formalizaciju zajedničkih radnih okvira, kako bi bio učinkovitiji prijenos informacija i primjera dobrih praksi, kao što zajednički radni protokoli, virtualni prostori za dijeljenje informacija i zajedničko upravljanje.

UVODNA RIJEČ PREDSJEDNIKA ROMSKOG NACIONALNOG VIJEĆAg. Veljko Kajtazi

Poštovani čitatelji i čitateljice!

Ovaj Priručnik predstavlja zbirku tekstova nastalih u sklopu EU projekta „Medijatori za integraciju“koji se provodio 2013. i 2014. godine. Svrha je Priručnika pružiti Vam informacije i resursne materijale pomoću kojih ćete steći uvid u nacionalnu i europsku regulativu za obrazovanje djece pripadnika romske nacionalne manjine, u temu medijacije u obitelji, školi i zajednici, u osnove interkulturalizma i ljudskih prava te u primjere dobrih praksi romskih udruga, osnovnih škola, centara za socijalnu skrb i drugih ustanova nastalih u radu s učenicima pripadnicima romske nacionalne manjine. Posebnu pažnju treba posvetiti tekstovima koje su izradili polaznici edukacije za medijatore, u kojima su opisali položaj Roma i njihovu obrazovnu situaciju i perspektivu u Sisku, Kutini, Slavonskom Brodu i Dardi, a koji mogu poslužiti kao preporuka za daljnji razvoj aktivnosti u tim sredinama u cilju pune integracije djece pripadnika romske nacionalne manjine u obrazovni sustav.

Obrazovanje je prioritet u radu Romskog nacionalnog vijeća. Cilj nam je podizanje kvalitete obrazovanja djece pripadnika romske nacionalne manjine i povećanje obuhvata djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine na svim razinama obrazovanja – od predškolske do visokoškolske razine. Iz tog se razloga Romsko nacionalno vijeće, kao krovna organizacija za ostvarivanje prava Roma u RH, uključila u provedbu ovog međunarodnog projekta. Vrlo važnu ulogu u ostvarivanju naših ciljeva ima suradnja s institucijama na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, s organizacijama civilnog društva, školama, fakultetima, centrima za socijalnu skrb i drugim institucijama koje rade na poboljšanju obrazovne situacije romske manjine.

Upravo je intencija projekta „Medijatori za integraciju“, u sklopu kojeg se izdaje ovaj Priručnik, bila da se pojedinci različitih profesija, koji rade u različitim institucijama u jednom mjestu, povežu, razmjene različita iskustva, perspektive i ideje, steknu nova znanja i vještine u sklopu edukacije za medijatore i razviju nove strategije i resurse za uključivanje djece pripadnika romske manjine u obrazovni sustav.

Kao mjesta provedbe aktivnosti, odakle i dolaze pojedinci (romski aktivisti, učitelji, nastavnici, ravnatelji škola, ravnatelji centara za socijalnu skrb, socijalni radnici, studenti društvenih i humanističkih znanosti) su odabrani Sisak, Kutina, Slavonski Brod i Darda. To su mjesta u kojima žive brojčano značajne romske zajednice i gdje je značajan broj djece pripadnika romske manjine uključen u obrazovni sustav. Sada, na kraju procesa provedbe projekta, možemo reći kako smo posebno zadovoljni interakcijom koja se razvila između polaznika edukacije, Romskog nacionalnog vijeća i naših udruga članica u mjestima provedbe, osnovnih škola i centara za socijalnu skrb. Samo kontinuiranim radom u lokalnim zajednicama kroz povezivanje vrtića, škola, romskih aktivista i drugih dionika ćemo rješavati probleme koji postoje. Svaka lokalna zajednica i svaki njezin član mora osvijestiti činjenicu da ona sama, tj. njezina budućnost uglavnom ovisi uglavnom o školovanju njihove djece. U kontekstu komunikacije između obitelji, predstavnika škole, socijalnog radnika i djeteta, važno je spomenuti medijaciju. Medijacija je bila ključna riječ svih projektnih aktivnosti, socio–edukativna medijacija u obitelji i školi. Osim na edukaciji za medijatore, polaznici su o medijaciji imali prilike učiti iz španjolskih iskustava tijekom studijske posjete Toledu (Španjolska), u kojem djeluje Udruga Llere, naša partnerska organizacija u provedbi ovog projekta.

Udruzi Llere bih želio zahvaliti na uspješnoj suradnji na ovom projektu i pripremi ovog Priručnika, kao i na razmjeni informacija i iskustava koja će nam sigurno pomoći u razvoju daljnjih aktivnosti u Hrvatskoj. Također bih želio zahvaliti Osnovnoj školi Galdovo iz Siska, našim partnerima, koji su bili uključeni u sve aktivnosti na projektu i bili potpora sa svojim sugestijama i iskustvom u obrazovanju djece pripadnika romske manjine.

Na kraju, želio bih preporučiti Priručnik djelatnicima vrtića, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, ustanova socijalne skrbi, stručnjacima i volonterima iz nevladinih organizacija i svima onima koji rade na poboljšanju položaja pripadnika romske nacionalne manjine i na ostvarivanju njihovih prava.

07


UVODNA RIJEČ RAVNATELJA OSNOVNE ŠKOLE GALDOVOg. Petar Zelić

Osnovna škola Galdovo, u kojoj značajni dio učenika čine učenici Romi, uključila se uz Udrugu Llere i Romsko nacionalno vijeće u provođenje projekta „Medijatori za integraciju“. Time smo željeli poboljšati kvalitetu obrazovanja naših učenika Roma i uvjete njihovog obrazovanja.

U radu s romskom populacijom u školskom sustavu nailazimo na mnoštvo poteškoća. Najveći problem i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost. Učenicima je materinski jezik romski, a hrvatski jezik je drugi jezik kojim govore, tako da prilikom polaska u prvi razred nailaze na jezičnu barijeru. Nedovoljno poznaju hrvatski jezik da bi ga u potpunosti mogli koristiti. Učitelji ne poznaju dovoljno romski jezik da bi ostvarili potpunu komunikaciju te prenijeli potrebna znanja učeniku. Stoga učenici ne mogu u potpunosti pratiti nastavni plan i program te nisu u mogućnosti očekivano napredovati. Uočen je problem nepodudarnosti između kućnog i školskog odgoja. Neki roditelji, od kojih većina nije završila osnovnu školu, smatraju školovanje nepotrebnim. Srećom, i to mišljenje se mijenja. Nažalost, učenici kod svojih kuća nemaju potrebne uvjete za obavljanje svojih učeničkih dužnosti i učenje što ih usporava u njihovom napretku tijekom školovanja. Kod učenika pripadnika romske nacionale manjine uočavamo i prerano napuštanje školovanja, koje je više izraženo kod djevojčica, zbog udaje.

Za učenički uspjeh važan faktor je učitelj. On je osoba koje treba stvoriti ugodno radno ozračje, pomoći učenicima da se sigurno osjećaju u školi. Učitelj mora biti svjestan mogućnosti učenika i na taj mu način pristupiti tijekom odgoja i obrazovanja. On mora biti motivator, poticati učenike na izvršavanje zadataka i prilagoditi nastavni plan i program učenikovim sposobnostima. Učitelj se mora pobrinuti da u razredu vlada topla atmosfera i da učenici prihvaćaju jedni druge i poštuju svoje različitosti. Trebamo učenika dovesti do spoznaje važnosti čitanja i pisanjate stvoriti kod njega zanimanje za knjigu i pisanu riječ. Znanje treba prenijeti na praktičnim primjerima iz života i svega što ih okružuje. U isto vrijeme moramo poštovati tradiciju, kulturu romskog naroda te njihovu prošlost.

Svaka suradnja s roditeljima je važna i svaki pomak treba cijeniti. Naša škola se može pohvaliti jako dobrom suradnjom s predstavnicima romske zajednice u

Palanjku, čija djeca polaze našu školu – Osnovnu školu Galdovo (5. - 8. razred) i Područnu školu Hrastelnica (1. - 4. razred). Roditelji su u razgovoru s nama izrazili želju da njihova djeca polaze vrtić ili predškolu. Za učenike pripadnike romske nacionalne manjine bilo bi poželjno pohađanje vrtića ili predškole sa svrhom usvajanja hrvatskog jezika i razvijanja motoričkih sposobnosti. Dolazak s predznanjem učenicima bi olakšao pohađanje prvog razreda. Poželjan bi bio i produženi boravak kako bi učenici poslije redovne nastave ostali u školi, napisali domaću zadaću, utvrdili naučeno gradivo i provodili vrijeme sa svojim vršnjacima te bi bez opterećenja odlazili kući.

Kroz projekt „Medijatori za integraciju“uvidjeli smo potrebu za jačanjem suradnje škole, centra za socijalnu skrb te Grada Siska s romskom populacijom u cilju podjele informacija sa svih strana, povezivanja institucija u radu s ciljem pomaganja romskoj populaciji, a kroz projekt smo osvijestili i važnost medijatora, osobe koja bi bila zadužena za posredovanje među institucijama, dijeljenje informacija, rad s obiteljima te pružanje potrebne potpore i pomoći romskoj zajednici. Medijator bi radio na povezivanju obitelji sa školom s ciljem uspješnijeg školovanja učenika. Pomagao bi obiteljima u svim potrebnim zakonskim pitanjima ili problemima na koje obitelji mogu naići. Radio bi na smanjenju izostanaka djece u školama, pružao povratne informacije školi i centru za socijalnu skrb te bi na taj način mogao raditi na tim pitanjima na terenu gdje su problemi stvarni u nadi za poboljšanjem položaja romske zajednice u društvu i mijenjanju percepcije školovanja u romskoj zajednici dajući mu veću važnost.

08


EUROPSKI I NACIONALNI STRATEŠKI OKVIR

Globalni okviri EU integrirani u planove Republike Hrvatske o ciljevima za uključivanje romske nacionalne manjine za naš projekt predstavljaju polaznu točku za istraživanje i pokretanje aktivnosti za poboljšanje postojeće situacije.

Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast – Europa 2020. želi stati na kraj ukorijenjenoj ekonomskoj i socijalnoj marginalizaciji najbrojnije europske nacionalne manjine. U tome primarnu odgovornost imaju javne vlasti, no to i dalje predstavlja izazov budući da je socijalna i ekonomska integracija Roma dvosmjerni proces koji zahtijeva promjenu načina razmišljanja većine ljudi kao i članova romskih zajednica.

Kao što navodi Radna skupina Komisije za Rome, malo se toga promijenilo u svakodnevnom životu Roma. Još uvijek nisu provedene energične i odgovarajuće mjere za rješavanje socijalnih i ekonomskih problema velikog dijela romske populacije u EU. Za njihovo rješavanje, budući da puki nedostatak diskriminacije nije dovoljan za borbu protiv socijalne isključenosti Roma, Komisija traži od institucija EU da podrže sadašnji Europski okvir nacionalnih strategija za integraciju Roma. Pristup orijentiran ka borbi protiv siromaštva i isključenosti koji ne isključuje pomoć drugim ranjivim i ugroženim

POGLAVLJE I

09


POGLAVLJE IEuropski i nacionalni strateški okvir

skupinama stanovništva kompatibilan je s načelom nediskriminacije na razini EU, kao i na nacionalnoj razini.Komisija je usvojila Komunikaciju o obrazovanju i skrbi u ranom djetinjstvu u kojoj se ističe da je stopa sudjelovanja romske djece znatno niža, iako su njihove potrebe za pomoći veće. Potrebno je zajamčiti završavanje minimalno osnovne škole, te se u skladu sa strategijom Europa 2020. treba pobrinuti za smanjenje broja onih koji prerano prekidaju srednjoškolsko obrazovanje.

Vidljivo je zalaganje za razvijanje zajedničkih načela za uključivanje Roma na temelju iskustava dobrih inicijativa uključivanja provedenih u različitim državama članicama. Cilj je integrirati probleme Roma i primjenjivati uzajamno učenje i ujednačene evaluacije kako bi se istražili načini poboljšanja inicijativa za uklanjanje segregacije i za omogućavanje pristupa obrazovanju, zapošljavanju i osnovnim socijalnim uslugama.

Pristup obrazovanju. Poznato je da se djeca, ukoliko ne pohađaju školu, kasno uključe u obrazovni sustav ili ga prerano napuste, kasnije suočavaju sa znatnim teškoćama koje sežu od problema s pismenosti i jezikom do osjećaja isključenosti i neprilagođenosti. Kao posljedica toga, teže im je doći do viših stupnjeva obrazovanja, studija ili dobrih radnih mjesta, čime u opasnost dolazi njihova budućnost.

S ciljem poboljšanja te situacije i u skladu s preporukama EU potrebno je usmjeriti pažnju na omogućavanje pristupa obrazovanju i skrbi od ranog djetinjstva i uključiti veći broj djece u nepovoljnom položaju (romska djeca) u kvalitetne programe predškolskog odgoja.

Romska djeca su često prezastupljena u ustanovama sa specijalnim i segregiranim programom. Potrebno je ojačati veze između različitih kultura i škole, udruga i vjerskih zajednica, pomoću medijatora i uz sudjelovanje roditelja Roma, kao i poboljšati Interkulturalna znanja i vještine nastavnog kadra, smanjiti segregaciju i osigurati obvezno pohađanje nastave tijekom osnovne škole.

Medijatori će roditeljima moći pružiti informacije i savjete o lokalnom načinu funkcioniranja obrazovnog sustava te pomoći djeci na prijelazu između različitih faza u njihovom školovanju.

U mnogim zemljama, izobrazba koja je potrebna za rad s djecom koja odrastaju u rizičnim okolnostima dio je inicijalne izobrazbe, no ona ne uzima dovoljno u obzir mnoge druge aspekte povezane s različitošću. Iako su razine profesionalizacije i specijalizacije navedenog kadra poboljšane, one su još uvijek vrlo skromne. S ciljem pružanja potpore u tom smislu, Europska komisija će promicati identifikaciju i razmjenu dobrih praksi i politika kroz otvorenu metodu koordinacije u području obrazovanja i osposobljavanja u zemljama članicama (Obrazovanje i osposobljavanje 2020.) i podržavati razvoj inovativnih pristupa kroz transnacionalne projekte i mreže.

Prema Povjerenstvu za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome Vlade RH, ciljevi utvrđeni Akcijskim planom Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015. u izravnom odnosu s poboljšanjem situacije učenika Roma su:

» Predškolski odgoj i obrazovanje. Uključivanje romske djece (muške i ženske) u programe

10

predškolskog odgoja i obrazovanja. » Osnovnoškolsko obrazovanje. Uključivanje sve

romske djece u sustav obveznog osnovnoškolskog obrazovanja.

» Srednjoškolsko obrazovanje. Povećanje broja učenika Roma (muških i ženskih) koji su upisali i završili srednju školu.

» Neformalno obrazovanje. Kampanje podizanja svijesti o očuvanju romske kulture, jezika i običaja za romsko i neromsko stanovništvo.

» Vlada Republike Hrvatske usvojila je 31. ožujka 2005. Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., a 16. srpnja 2009. usvojen je Akcijski plan Desetljeća za uključivanje za 2009. i 2010. Tim dokumentima Vlada Republike Hrvatske izražava svoje čvrsto i izričito opredjeljenje da preuzme nove obveze za prevladavanje teškoća s kojima se romska nacionalna manjina već godinama suočava u Hrvatskoj i EU. U Akcijskom planu se nadalje definiraju transverzalne teme kao što su suzbijanje diskriminacije i siromaštva te promicanje jednakosti spolova.

U posljednjem izvješću UNICEF-ovog programskog dokumenta Hrvatska 2012.-2016. na temu situa-cije djece (E/ICEF/2011/P/L.1) navodi se da oko 10 posto djece mlađe od 14 godina živi u siromašnim kućanstvima, a najranjivija skupina među njima su romska djeca. Ranjivost ove skupine postoji i dalje, unatoč sudjelovanju Republike Hrvatske u međuvladinoj inicijativi Desetljeće za uključivanje Roma (2005.-2012.). Iako Hrvatska općenito nudi dobru socijalnu zaštitu, potrebne su nove politike za jačanje društvenog oporavka.


11

MEDIATORS FOR THE INTEGRATION

12

INKLUZIJA UČENIKA PRIPADNIKA ROMSKE NACIONALNE MANJINE g. Mirko Marković, savjetnik u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH

Usporedno s provedbom Nacionalnog programa za Rome, Republika Hrvatska izrazila je spremnost da zajedno s još nekoliko europskih zemalja pristupi Desetljeću za uključivanje Roma 2005.-2015., koje je pokrenula grupa značajnih regionalnih i međunarodnih aktera.

Provedbom Nacionalnog Programa za Rome (usvojen 2003.) i pristupanjem Desetljeću za uključivanje Roma Republika Hrvatska ujedno primjenjuje osnovne ciljeve Milenijskog razvoja Ujedinjenih naroda i Programa socijalnog uključivanja Europske unije na programu namijenjenom najranjivijoj manjinskoj populaciji u Europi – Romima.

Kako bi svoje aktivnosti i napore za uključivanje Roma uskladila s ciljevima Desetljeća, Republika Hrvatska 2005. godine donosi Akcijski plan Desetljeća za


13


uključivanje Roma 2005.- 2015. (APDR) koji navodi jasne ciljeve, mjere, indikatore te institucije odgovorne za provedbu mjera za unapređivanje života Roma u područjima obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i zdravstva. Budući da inicijativa Desetljeća za uključivanje Roma obuhvaćala dulje vremensko razdoblje te posjeduje eksterne (od strane tijela Desetljeća) i interne mehanizme praćenja provedbe (povjerenstva koja u Hrvatskoj prate provedbu mjera), ali i određenu financijsku strukturnu potporu, prvenstveno putem Fonda za obrazovanje Roma (REF), APDR je predstavljao ključni dokument u području uključivanja Roma.

U nastojanju da poboljša položaj i uvjete života romske nacionalne manjine te pripadnike romske zajednice uključi u javni i društveni život, Vlada Republike Hrvatske redovito je osiguravala financijska sredstva u Državnom proračunu za provedbu Nacionalnog programa za Rome (NPR) i APDR. Krajem 2012. godine usvojena je Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine (u daljnjem tekstu Strategija), te u travnju 2013. godine Akcijski plan za provedbu navedene Strategije (u daljnjem tekstu AP NSUR).

Strategija je ‘’naslijedila’’ Nacionalni program za Rome i obuhvaća šire područje od preporuka Okvira EU, a s druge strane Strategija donosi novine u odnosu na Nacionalni program za Rome. Glavna područja Strategije obuhvaćaju: obrazovanje, zapošljavanje i uključivanje u gospodarski život, zdravstvena zaštita, socijalna skrb, prostorno uređenje, stanovanje i zaštita okoliša, uključivanje u društveni i kulturni život, udruge i statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoć u ostvarivanju prava. Sukladno Strategiji, AP NSUR 2013.-2015. godine Vlada R. Hrvatske donijela je Odluku o osnivanju Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne

strategije i Rješenje o imenovanju članova Povjerenstva za praćenje provedbe NSUR i AP. Predsjednik Povjerenstva je potpredsjednik Vlade R. Hrvatske a njegov zamjenik je saborski zastupnik, predstavnik Roma u Hrvatskom saboru. Povjerenstvo čini jednak broj članova iz reda predstavnika nadležnih državnih tijela i predstavnika iz reda romske nacionalne manjine koji su birani nakon provedenog Javnog poziva.

Zadaća Povjerenstva je sustavno praćenje i koordiniranje provedbe Strategije, predlaganje mjera za unaprjeđenje provođenja Strategije i AP za provedbu Strategije, izrada preporuka, mišljenja, stručnih obrazloženja i izvješća, te smjernica u vezi s provedbom Strategije, predlaganje izmjena i dopuna Strategije i Akcijskog plana, praćenje rasporeda i utroška sredstava za provođenje mjera Strategije za koje se sredstva izdvajaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, raspodjela financijskih sredstava za rješavanje problema i poboljšanja uvjeta života pripadnika romske nacionalne manjine. Stručne i administrativne poslove za Povjerenstvo i radne skupine obavlja Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

U okviru jednogodišnjeg predsjedanja Republike Hrvatske Desetljećem za uključivanje Roma 22. i 23. travnja 2013. godine u Zagrebu je održana konferencija „Kvalitetno obrazovanje za Rome: održivost obrazovne politike razvijene unutar Desetljeća na europskoj razini“. Na međunarodnoj konferenciji koju su organizirali Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, MZOS i Romsko nacionalno vijeće sudjelovalo je gotovo stotinu predstavnika vlada i civilnog društva država članica Desetljeća, predstavnici romskih organizacija, Europske unije, međunarodnih organizacija te stručnjaci na području obrazovanja iz dvanaest zemalja članica

14

Desetljeća, Italije i Velike Britanije. Na konferenciji se raspravljalo i o ulozi romskog jezika u obrazovanju Roma.

Uključivanje učenika pripadnika romske nacionalne manjine i uloga medijatoraU sustavu odgoja i obrazovanja (od predškolskog do visokoškolskog obrazovanja) u školskoj godini 2013./14. bilo je uključeno ukupno 6.825 učenika pripadnika romske nacionalne manjine.

Predškolski odgoj: program predškolskog odgoja i obrazovanja iznimno je važan za djecu pripadnike romske nacionalne manjine te je osiguravanje uključivanja u programe predškolskog odgoja nužan kako bi se premostio jaz između socijalno-ekonomske situacije u kojoj djeca pripadnici romske nacionalne manjine žive i mogućnosti za njihovu uspješnu integraciju tijekom obveznoga osnovnog obrazovanja. Republika Hrvatska prva je od članica Desetljeća (od 2009. godine) osigurala s državne razine sufinanciranje roditeljskog udjela za svako romsko dijete koje pohađa dječji vrtić u integriranom predškolskom programu. U velikom broju sredina ne postoji mogućnost uključivanja u integrirane uvjete predškolskog odgoja u redovitoj predškolskoj ustanovi te je za sada to ozbiljan problem (zbog decentralizacije predškolskog odgoja) kao i velikog broja malih općina koje ne mogu sufinancirati predškolski odgoj na svom području. Općine kao osnivači dječjih vrtića bi trebali biti nosioci važnog dijela aktivnosti za kvalitetnu pripremu sve djece a posebno romske za polazak u prvi razred osnovne škole. Iz tog razloge se osigurava program predškole, tj. program pripreme za polazak u osnovnu školu koji se najčešće ostvaruje u osnovnim školama, a dijelom i u predškolskim ustanovama te vrlo često nije osigurana

integracija ili je ona simbolična bilo da je samo poneko dijete neromsko ili je poneko romsko dijete uključeno u integrirane skupine. Najčešće je slučaj da se program predškole izvodi samo za romsku djecu kako bi se što je moguće više i bolje pripremili za polazak u prvi razred i kako bi koliko toliko ovladali hrvatskim jezikom primjereno svojem uzrastu.

U 2013. godini, odnosno na kraju 2012./13. bilo je 764 djece u predškolskom odgoju, od kojih 351 (160 m i 191 ž) u redovitom (integriranom) predškolskom odgoju i 413 (203 m i 210 ž) u programu predškole. Na početku 2013./14. pedagoške godine bilo je uključeno ukupno 769 djece, od kojih je 390 (180 m i 210 ž) u predškolskom odgoju, a 379 (184 m i 195 ž) u programu predškole. U 2013. godini isplaćeno je iz Državnog proračuna za predškolski odgoj i program predškole 3.131.967,31 kn. Do značajnog povećanja utroška sredstava za predškolski odgoj/predškolu došlo je zbog provođenja mjera za izvršenje presude Oršuš i dr. protiv Hrvatske. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je u dogovoru s Međimurskom županijom osiguralo program predškole za svu romsku djecu u godini prije polaska u osnovnu školu, tj. za djecu koja su upisala prvi razred osnovne škole u školskoj godini 2012./2013. Djeca su bila u programu predškole od 15. rujna 2011. do 15. lipnja 2012., pet sati dnevno, uz osigurana dva obroka i prijevoz. Prema tome, djeca su uključena u programu predškole tokom cijele nastavne godine (od 15. rujna tekuće do 15. lipnja naredne godine), pet sati dnevno, uz osigurana dva obroka i prijevoz.

Program predškole je prijeko potreban za romsku populaciju predškolske dobi, daje dobre rezultate i upućuje na obvezu organiziranja predškolskih odgojnih skupina za svu romsku djecu kao priprema za uključivanje


15


u odgojno-obrazovni sustav, osobito u sredinama gdje nema kapaciteta za integrirani predškolski odgoj. Program predškole ovisi o financiranju iz sredstava Državnog proračuna na poziciji Nacionalnog programa za Rome. Održivost ovog programa je otežana zbog preusmjeravanja prioriteta jer je u slučaju izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava, s uvođenjem predškole za svu djecu u Međimurju, preostao mali iznos sredstava za programe predškole u drugim dijelovima Hrvatske. Problem se nastoji riješiti u sklopu projekta „Integracija skupina u nepovoljnom položaju u redovit sustav obrazovanja“ sredstvima EU iz IPA programa pretpristupne pomoći. Prvi Dječji vrtić koji je integrirao svu romsku djecu već od najranijeg uzrasta je DV ‘’Maslačak’’ Mursko Središće koji je od 2006. godine uz pomoć sredstava REF-a krenuo s integracijom.

Osnovnoškolsko obrazovanje: u proteklih šest godina značajno je povećan obuhvat djece pripadnika romske nacionalne manjine osnovnim obrazovanjem (OŠ), a nastavlja se i dalje. U 2011./12. šk. god. bilo je 4.882 učenika (2.449 m, 2.433 ž), a na početku 2012./13. šk. god. bilo je 5.173 učenika (2.612 m, 2.561 ž), na kraju iste šk. god. bilo je 5.311 učenika (2.671 m, 2.640 ž).

Na početku šk. god. 2013./14. bilo je ukupno 5.470 učenika (2.769 m, 2.701 ž) pripadnika romske nacionalne manjine. Podaci o broju učenika koji napuštaju OŠ nakon višekratnih ponavljanja pokazuju da je završnost osnovnog obrazovanja još uvijek na niskoj razini (podaci u tablici). U ukupan zbroj učenika/ica koji su prekinuli školovanje uključeni su i učenici koji su navršili 15 godina života (i nakon toga nisu školski obveznici), a nisu završili osnovnu školu.

Kada je u pitanju ponavljanje razreda, podaci pokazuju

da je određeno povećanje broja ponavljača rezultat redovitijeg pohađanja i većeg obuhvata učenika osnovnoškolskim obrazovanjem. Od školske godine 2010./11. prikupljaju se podaci o broju romskih učenika kojima je ponuđena posebna pomoć u učenju hrvatskog jezika na temelju čl. 43. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Pomoć u učenju hrvatskog jezika ponuđena je u devet (9) županija i to za 555 učenika (289 m, 266 ž) od njih 4723 (2409 m, 2314 ž) koliko je romskih učenika bilo u osnovnoj školi u toj školskoj godini. Boj učenika u produženom boravku je u kontinuiranom porastu ali nedovoljno s obzirom na potrebe i uvjete u kojima živi većina romskih učenika i u kojima nema ni minimalnih uvjeta za učenje. U produženi boravak je bilo uključeno u 548 učenika (293 m, 255 ž) u 7 županija, samo 10% učenika Roma uključeno u produženi boravak i kojima su time stvorene određene pretpostavke da budu uspješniji učenici i da imaju pomoć u svladavanju nastavanog programa.

Određeni pomaci kad je Međimurska županija u pitanju bili su uz sufinanciranje MZOS-a i REF-a uz uvjet da će produženi boravak u tri OŠ (jedna u Međimurska županija i dvije u Varaždinskoj županiji) biti nastavljen kontinuirano uz sufinanciranje pola MZOS a druga polovica sredstava županija kao osnivač škola. U većini škola u Međimurskoj županiji zaposleni su romski pomagači kojih je 26 (15 m, 11 ž) i njihov rad se financira iz Državnog proračuna kao i za sve zaposlenike u OŠ. U 2013. godini za plaće 26 suradnika - romskih pomagača isplaćeno je 1.608.757,91 kn. Od kraja 2011. godine, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, započeo je proces zapošljavanja - romskih pomagača prema ugovoru o radu (do tada bili zaposleni prema ugovoru o djelu). Započeto je i stručno usavršavanje suradnika - romskih pomagača u

16

Šk. godina 2008/2009 2009/2010 2010/2011 2011/2012 2012/2013 2013/2014Broj ispisanih 136 144 173 189 153 -učenika/ica 136 144 173 189 153 -

Broj m/ž 68 / 68 69 / 75 101 / 72 102 / 87 83 /70Broj ponavl-

jača- - 587 604 464 428

Broj m/ž - - 348 /239 331 /273 250 / 214 428 / 193Broj učenika – pomoć u učenju HJ

- - 555 700 362 511

Broj m / ž - - 289 / 266 341 / 359Broj učenika

u PB229 340 246 256 362 548

Broj m / ž 124 / 105 .183 / 157 142 / 104 141 / 115 190 / 172 293 / 255

organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO).

Mjere za izvršenje presude Oršuš i drugi imaju između ostalog za cilj što učestalije organiziranje različitih aktivnosti koje će: a) romsku populaciju afirmirati kulturno, s posebnim specifičnostima, znanjem i umijećima, b) pridonijeti većoj povezanosti i zajedničkim aktivnostima s neromskom populacijom u životnom okruženju, c) povećanim cirkuliranjem poznatih i značajnih osoba iz drugih dijelova RH i inozemstva koji će svojim gostovanjem biti snažan primjer i uzor za ostvarenje ciljeva djelotvornog suživota u zajednici i poticaj na efikasnije poučavanje i učenje. Iste i slične programe potrebno je provoditi u školi, što je moguće ostvariti tijekom prigodnih blagdana i raznih obilježavanja značajnih događaja i gostovanja popularnih osoba. U rad s roditeljima, ali i svim građanima Međimurske županije, potrebno je uvrstiti

znanje o konvencijama i njihovu primjenu, ustrajavati na poučavanju o vrijednostima znanja, odgovornosti, tolerancije, solidarnosti. Rad s ravnateljima je potreban u smislu specifičnih problema u Međimurskoj županiji, kako bi im se pomoglo u rješavanju problema pravodobno jer njihovi problemi zahtijevaju efikasnije vođenje i upravljanje školom, intenzivniju suradnju s roditeljima romske pripadnosti i roditeljima neromske pripadnosti. U 2013. godini iz Državnog proračuna za odgojno-obrazovne programe, maturalna putovanja, školu u prirodi, aktivnosti nakon nastave, produženi boravak i sl. isplaćeno je 229.963,40 kn, što ukupno u 2013. godini čini 1.728.976,32 kn.

Srednjoškolsko obrazovanje: iz godine u godinu uključuje se sve veći broj učenika pripadnika romske nacionalne manjine u redovito srednjoškolsko obrazovanje. Prilikom upisa u Odluci o elementima i


17


kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole, koju donosi nadležno ministarstvo (MZOS), određen je upis učenika romske populacije, na način da se učenicima koji žive u otežanim uvjetima dodaje te im se olakšava upis u željeni srednjoškolski program. Iako je veći broj učenika koji nastavljaju obrazovanje u trogodišnjim programima u odnosu na broj učenika u četverogodišnjim programima, vidljiv je porast i broja učenika upisanih u prve razrede četverogodišnjih škola. Također je vidljivo da se učenici ispisuju iz škole, tj. napuštaju obrazovanje. Podatci o kretanju broja srednjoškolskih učenika, broju stipendija, ponavljačima i broju učenika koji odustaju od nastavka obrazovanje su tablici. Kako još uvijek prevladavaju upisi u trogodišnja zanimanja bit će potreban veći angažman i podrška učenicima i ohrabrenje njihovim roditeljima oko upisa u četverogodišnje programe. MZOS stipendira sve redovite učenike SŠ koji su pripadnici romske nacionalne manjine u iznosu od 5.000,00 kn godišnje po učeniku, odnosno 500,00 kn mjesečno tijekom nastavne godine.

U protekle četiri godine došlo je do značajnog povećanja broja srednjoškolskih učenika i srednjoškolskih

stipendija. U 2008/09. školskoj godini bilo je 265 stipendiranih učenika/ica dok je u 2012./13. školskoj godini stipendiranih učenika/ica 480. Na srednjoškolske stipendije u 2012. godini utrošeno je 2.125.000,00 kn dok je u 2013. godini za stipendije je utrošeno 2.429.656,96 kn.

Učenicima slabijeg imovnog stanja sufinancira se maturalno putovanje i smještaj u učenički dom. U 2013. godini za maturalna putovanja utrošeno je 82.075,00 kn, a za smještaj u učenički dom utrošeno je 46.213,80 kn. U 2013. godini organizirani su posebni oblici nastave (ljetne škole) i škole u prirodi za učenike pripadnike romske nacionalne manjine nacionalnih manjina: ljetna škola za 32 učenika.

Visokoškolsko obrazovanje: u Državnom proračunu osiguravaju se sredstva za stipendije svim studentima pripadnicima romske nacionalne manjine koji je zatraže uz pretpostavku da se izjašnjavaju kao pripadnici romske nacionalne manjine. Stipendija iznosi 1.000,00 kn mjesečno tijekom deset mjeseci, odnosno 10.000,00 kn godišnje. U 2011./2012. akademskoj godini stipendije

2010. 2011. 2012. 2103.Ukupan broj učenika 327 (158m/169 ž) 425 (214 m /211 ž), 480 (286 m/294 ž) 586 (328 m/258 ž)Broj učenika koji su prekinuli školovanje

57 (27m/30ž) 67 (30m/ 37ž) 63 (34m/ 29ž)

Broj učenika pona-vljača

20 (9m / 11ž) 45 (30m / 15ž) 53 (38m / 15ž) 52 (35m / 17ž)

Sredstva za stipendije u DP u kn

1.598 820,00 2.125 000,00 2.429 656,96

Kontinuirano su povećavana sredstva za stipendije: u 2013. godini isplaćeno je 2.429 656,96 kn.

18

je dobivalo 29 studenata te je u tu svrhu utrošeno 290.000 kn iz Državnog proračuna, a u 2012./2013. za stipendije za ukupno 23 (7 m, 16 ž) studenta isplaćeno je studentima 230.000,00 kn putem Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu koja od 2012. godine raspisuje Natječaj za stipendije. U 2013. godini ista je zaklada stipendirala 23 studenta pripadnika romske nacionalne manjine i 2 stipendije grad Zagreb.

Obrazovanje odraslih: U projekt Desetljeće pismenosti u Hrvatskoj – za hrvatsku pismenost 2003. - 2012. uključeni su i pripadnici romske nacionalne manjine. U 2012. godini u programe opismenjavanja i osposobljavanja bilo je uključeno 311 polaznika (156 m, 155 ž), te je isplaćeno ukupno 700.000,00 kn iz Državnog proračuna. Broj Roma/kinja koje su tijekom 2013. godine bile uključene u sustavu obrazovanja odraslih je 495 (323 m, 172 ž), od toga u program opismenjavanja 446 (297 m, 149 ž) i osposobljavanje za prvo zanimanje 49 (26 m, 23 ž), a ukupan iznos sredstava je 984.700,00 kn.

Vezano uz obrazovanje Roma u području osnovnoškolskog obrazovanja najveći problemi su: neredovitost pohađanja nastave, niska stopa završnosti osnovnog obrazovanja, tj. napuštanje školovanja s navršenih 15 godina, neadekvatno praćenje zastupljenosti djece pripadnika romske nacionalne manjine koja se obrazuju po posebnim programima za djecu s teškoćama, neadekvatno planiranje i nekontinuirano financiranje programa produženog boravka, nedostatak kontinuirane i ciljane podrške obrazovnim djelatnicima koji rade s romskom djecom nedostatak dosljedne provedbe mjera sprječavanja segregacije.

Obrazovna segregacija ima negativan učinak na tri ključne razine koje doprinose uključivanju Roma u društvo. Direktno i najintenzivnije utječe na smanjenje kvalitete obrazovanja koju dobivaju romska djeca. Prema presudi Europskog suda za ljudska prava romska učenici koji pohađaju razrede u kojima nema drugih učenika tzv. segregirane razrede imaju velike izglede da postanu manje uspješni učenici, da će prije odustati nastavka školovanja te da će im biti znatno manje šanse i uspjeh u pronalaženju posla tj. na tržištu rada ili će samo moći raditi poslove koji ne zahtijevaju visok nivo vještina, kojima se često tipično bave Romi. S druge strane, romska djeca koja idu u ‘’mješovite’’ razredne odjele tj. koji su integrirani suočavaju se s izazovima uključivanja u školski program i uklapanja u sredinu ostalog stanovništva.

Nasuprot tome, u ‘’romskim’’ razredima učitelji i nastavnici suočeni su s otežanim uvjetima rada te ograničenim sredstvima i mogućnostima za provedbu dodatnih programa podrške koji su potrebni romskoj djeci. Informiranjem, educiranjem i mjerama podizanja svijesti romske populacije, roditelja i djece, podići svijest o štetnosti konzumiranja sredstava ovisnosti u romskoj zajednici. Ovaj Posebni cilj sukladan je prioritetima i ciljevima Nacionalnog programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno - obrazovnom sustavu te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi. Posebno valja naglasiti potrebu za dodatnim edukacijama svih djelatnika obrazovnih institucija koje pohađaju romska djeca. Kako bi se djeci osiguralo kvalitetno obrazovanje i kako bi se izjednačile mogućnosti za ostvarivanje jednakih obrazovnih postignuća svoj djeci, nastavnici koji rade s najranjivijom populacijom trebali bi biti motivirani za rad, vrhunski educirani i predani kontinuiranom stručnom usavršavanju. Potrebno je značajno osnažiti


19


mehanizme podrške odgajateljima, učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i ravnateljima.

Također treba ojačati kapacitete djelatnika za praćenje kvalitete rada u multikulturalnom okruženju i s djecom iz socijalno depriviranih obitelji, kao i za prepoznavanje diskriminatornih praksi u radu obrazovnih djelatnika. Rad s djecom iz socijalno depriviranih obitelji je osim što je pedagoški izazovan često i emocionalno vrlo opterećujući te obrazovnim djelatnicima treba osigurati dodatnu specifičnu edukaciju u području nošenja sa stresom, savjetovanje i superviziju. AZOO je nastavio stručno usavršavanje na temelju Kurikuluma za poučavanje hrvatskog kao inog jezika s ciljem olakšanog učenja hrvatskog jezika kao inog jezika i lakšeg uključivanja populacije inojezičnih učenika u odgojno-obrazovni proces do sada i vidu projekta na čijim je radionicama sudjelovalo između 35 i 40 sudionika. Radionice su održavane u Čakovcu (u vremenu 30. 01.- 12. 11. 2013.) gdje je održana i završna konferencija projekta. Održana je radionica u vezi Strategije poučavanja i učenja hrvatskoga kao inoga jezika: stručni skup prvenstveno namijenjen učiteljima razredne nastave Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije koji imaju učenike inojezičare. U organizaciji AZOO je održan i uvodni seminar ‘Pristup usmjeren na dijete u predškoli’, a korisnici su odgajatelji u DV. Projekt ‘Getting Ready for School’ u okviru kojeg su se od siječnja do lipnja 2013. godine u četiri osnovne škole jedanput tjedno provodile radionice za roditelje predškolske djece romske nacionalnosti. U projekt su bile uključene OŠ V. Vidrića, Kutina; OŠ Orehovica, Orehovica; OŠ Tomaša Goričanca, Mala Subotica; OŠ dr. Ivana Novaka, Macinec i bilo je obuhvaćeno nešto više od 100 roditelja. Takvu praksu uzajamne suradnje treba poticati i nastaviti.

Provođenje vanjskog vrednovanja odgoja i obrazovanja Roma u osnovnim školama i prezentaciju rezultata vanjskog vrednovanja trebao bi provoditi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje odgoja i obrazovanja kao i stručnu provjeru iz znanja hrvatskog jezika na osnovu koje bi trebalo kreirati najprimjereniji model obrazovanja za pojedince ili skupine učenika radi učenja hrvatskog jezika, postizanja uspješne integracije i socijalizacije i boljega školskog uspjeha.

Sukladno Strategiji povećan je obuhvat romske djece u integrirani predškolski odgoj i program predškole, povećan je broj učenika obuhvaćenih osnovnoškolskim i srednjoškolskim obrazovanjem. U visokoškolskom obrazovanju došlo je do laganog opadanja broja studenta što jednim dijelom može biti posljedica dugotrajne i teške ekonomske krize i nemogućnosti zapošljavanja onih Roma/Romkinja koji su uspješno završili i stekli visokoškolsko obrazovanje.

20

INTERKULTURALNA MEDIJACIJA KAO STRUČNI ALAT

Sadržaj ove publikacije namijenjen je olakšavanju stjecanja vještina onih stručnih djelatnika koji glavne napore ulažu u provedbu potencijalno medijatorskih aktivnosti kako bi se poboljšala integracija romske djece u obrazovni sustav, a može biti koristan i za upoznavanje dobrih praksi, metoda i alata za rad skupine stručnih djelatnika koji izravno ili neizravno rade s romskom djecom.

S druge strane, može poslužiti i kao dodatak radu koji već provode stručni djelatnici i na taj način omogućiti nove obrazovne i socijalne izazove. Različite zemlje zapošljavaju medijatore u svrhu poboljšanja obrazovanja romske djece. Međutim, praktični aspekti tih radnih mjesta su vrlo različiti ovisno o zemlji, a naročito je različita situacija s obzirom na uključenost u obrazovni sustav djece u romskoj zajednici.

Uglavnom se može smatrati da se figura medijatora može uključiti u same obrazovne ustanove, u lokalnu upravu ili u organizacije civilnog društva (OCD). U tom smislu potrebno je naglasiti razliku između nastavnika koji pružaju dodatnu podršku romskoj djeci i medijatora:

» prvi zadovoljavaju isključivo njihove potrebe


POGLAVLJE II

21


POGLAVLJE IIInterkulturalna medijacija kao stručni alat

u obrazovnim aktivnostima (učenje u razredu, domaće zadaće i sl.).

» Drugi realiziraju globalniju funkciju približavanja obitelji, škole i djeteta, kao i zbližavanje s okolinom zajednice.

Interkulturalna medijacijaMedijacija se koristi u mnogim područjima kao sredstvo i način rješavanja sukoba i kao odgovor na različite potrebe. U multikulturalnim kontekstima, primjena medijacije je relativno nova i ima ograničeno teorijsko i praktično nasljeđe.

Sukobi su usko povezani s međuljudskim odnosima i stalno se pojavljuju. Njihova učestalost i ozbiljnost ovise u velikoj mjeri o sposobnosti osoba i skupina da ih spriječe, riješe kad se pojave i iskoriste ih da bi napredovali u uzajamnom poznavanju i poboljšanju interakcije. Medijacija je sredstvo kojem pribjegavaju sukobljene strane s ciljem da prevladaju sukob, u kojem protagonizam imaju obje strane, a medijator mora biti nepristran i mora se posvetiti tome da upravlja procesom koji će dovesti sukobljene strane do rješenja koje će za sve biti zadovoljavajuće.

U multikulturalnim kontekstima, postoje i druga obilježja koje čine potrebu za medijacijom različitom i relevantnom u usporedbi s drugim. Kao prvo, govorimo o osobama koje pripadaju različitim sociokulturnim i etničkim skupinama koje dijele isti društveni prostor. Većinski kolektiv čije su vrijednosti i kulturni kodovi dominantni, koegzistira s različitim manjinskim kolektivima koji zahtijevaju pravo na raznolikost te da kulturna hegemonija ne zatre njihove osobitosti. Na socioekonomskoj razini vidljivo je da je prosječna stopa članova tih manjinskih kolektiva u nepovoljnoj

socijalnoj situaciji viša od prosječne stope članova većinskog kolektiva. To se negativno održava na njihov pristup osnovnim potrebama i njihovu sposobnost djelovanja, razumijevanja i upravljanja kodovima većinske kulture. U tom okviru, očituje se potreba za poticanjem komunikacije između osoba većinske kulture i osoba manjinskih kultura, jer je komunikacija ugrožena prostornom segregacijom pod utjecajem stereotipa i predrasuda koje skupine imaju jedne o drugima.

Ranjivost koja karakterizira osobe iz manjinskih kulturnih kolektiva zahtijeva prilagodbu metodologija socijalne intervencije u skladu sa specifičnostima ovih skupina. U slučaju nekih će se naglasak staviti na nejednakosti i diskriminaciju u pristupu resursima i zadovoljavanju osnovnih potreba. U slučaju drugih će korisno biti postići sinergiju između općih resursa i resursa same zajednice.

Zaključno, figure profesionalnih medijatora predstavljaju trostruku vezu za podršku grupama koje sačinjavaju obrazovnu zajednicu:

» Za obitelji. Izravan kontakt s njima, savjetovanje o obrazovnim pitanjima (administrativnim, pravnim, nastavnom planu i programu, itd.), vladanje romskim jezikom i njihova uloga medijatora za povezivanje škole i drugih obrazovnih ustanova.

» Za škole. Kontekstualizirajući stvarnost zajednica u školama, obuka nastavnika u multikulturalnim pitanjima, aktivnosti interkulturnog karaktera u kontekstu škole ...

» Za djecu. Kroz podršku tijekom prijelaza u sljedeće faze obrazovanja, uključivanje aktivnosti za pružanje izvannastavne potpore i zabave, društvena promocija i integracija u skupine jednakih...

PROFIL, ZADACI I KODEKS PONAŠANJAVažno jeistaknuti onevještine, sposobnosti i stavove koji su poželjni Važno je istaknuti one vještine, sposobnosti i stavove koji su poželjni i prikladni za profil profesionalnih medijatora za integraciju. Neke od njihovih najvažnijih funkcija u okviru svakog od područja utjecaja na djecu su:

S obzirom na obitelj i maloljetnu osobu » Posjećivanje obitelji, naročito onih koje žive u

zakinutim četvrtima i područjima, kako bi utvrdili socijalno okruženje, stavove roditelja, položaj djece.

» Pružanje specifičnih aktivnosti romskim obiteljima. » Motiviranje roditelja na sudjelovanje u obrazovanju

njihove djece i u školskim aktivnostima. » Pružanje podrške djeci u školi. » Organiziranje potencijalno inkluzivnih aktivnosti za

djecu.

Sposobnosti i vještine. » Iznimno je važno dobro poznavati romsku kulturu

u cjelini » Po mogućnosti poznavati jezik koji se primjenjuje u

obrazovnom sustavu kao i jezik romske zajednice. » Razumjeti “kulturne kodove” većinske kulture i

romske kulture.

S obzirom na školu » Organiziranje sastanaka i rad s roditeljima kao bi

u potpunosti sudjelovali u obrazovnom procesu zajedno s nastavnicima.

» Sudjelovanje u identifikaciji i analizi stanja školske populacije.

» Poticanje nastavka školovanja nakon osnovne škole. » Obavještavanje škole o specifičnim problemima koji

se mogu pojaviti unutar zajednice te upozoravanje

vlasti.

Sposobnosti i vještine » Poznavati školsko okruženje (obrazovni sustav,

školu, nastavnike, raspoložive resurse i kapacitete za djecu u nepovoljnom položaju, naročito djecu Rome).

S obzirom na zajednicu ili kontekst » Obavještavanje zajednice o mjerama koje se odnose

na obrazovanje romske djece i podizanje svijesti među romskim obiteljima o važnosti predškolskog odgoja i obrazovanja te školskog obrazovanja.

» Promicanje tolerancije, pomažući u prevladavanju predrasuda i poticanje kontakta između Roma i neroma.

» Pružanje medijacije u sukobima između i unutar zajednice, te podizanje svijesti o mogućnosti medijacije.

Sposobnosti i vještine » Medijatori bi trebali poznavati lokalnu zajednicu

općenito, a konkretno romsku zajednicu. » Poznavati lokalne vlasti, naročito sustav socijalne

skrbi i zaštite djece. Medijatori također moraju posjedovati dobre komunikacijske vještine.

Moguće zadaće medijatoraU skladu sa situacijom, prioritetima utvrđenim europskim i nacionalnim okvirom te u odnosu na obrazovni sustav, glavne linije rada mogle bi se usmjeriti na:

» Rano uključivanje u obrazovni sustav. Treba se zalagati za poboljšanje uključivanja i ranu podršku.

» Osiguravanje pohađanja nastave. » Prevencija i suzbijanje napuštanja školovanja.



» Poticanje akademskog uspjeha. » Pospješivanje pozitivnih odnosa romske i neromske

djece. » Usredotočiti se na razloge zbog kojih učenici izostaju

iz škole ili je napuštaju. » Povećati šanse za akademski uspjeh i podršku u

nastavi. » Analiziranje problema s kojima se suočava

lokalna zajednica kao što je pristup školi odnosno neprihvaćanje škole od strane lokalne romske zajednice.

U praktičnom smislu, posao medijatora će se uglavnom usmjeriti na:

» aktivnu suradnju u integraciji romske djece u školu, naročito na početku školske godine;

» omogućavanje komunikacije između škole i roditelja Roma;

» promicanje školskog okruženja koje potiče interkulturnu komunikaciju između Roma i neroma, a koja se temelji na obostranom razumijevanju i priznavanju.

» poticanje i promicanje aktivnosti koje zbližavaju obitelji, škole i društveno i kulturno okruženje.

» služiti kao posrednik između različitih ustanova uključenih u procese socijalizacije romske djece.

Općenito gledano trebamo se zalagati za: » Suradnju s upravom škole » Senzibilizaciju roditelja » Komunikaciju s roditeljima, djecom, nastavnicima » Organizaciju sastanaka i događanja » Upravljanje sukobima i strukturalnom

neravnotežom » Kulturnim identitetom » Promicanjem medijatorskih aktivnosti

Osnovna pravila ili Kodeks ponašanjaMedijatori uključeni u socio-edukativne procese moraju služiti kao referentni model stručnog djelatnika za zajednicu u cjelini kroz poštivanje pitanja koja se pojavljuju unutar procesa izvršavanja osnovnih zadataka. U svakom je trenutku potrebno imati na umu:

Poštivanje ljudskih prava, dostojanstva svih ljudi i promicanje jednakosti u ostvarivanju prava. Iz perspektive poštivanja ljudskih prava djeluje kako bi osigurao da članovi romske zajednice u potpunosti uživaju prava koja im pripadaju, i pruža podršku u prevladavanju mogućih zapreka koje mogu onemogućiti stvarnu jednakost u pravima. U nekim je slučajevima potrebno poduzeti posebne mjere kako bi se u obzir uzele specifične potrebe. Medijator uživa povjerenje od strane romske zajednice kao i od strane javnih institucija, te ga se poštuje kao stručnog djelatnika sa specifičnim zadacima.

Surađuje sa zainteresiranima u pronalaženju rješenja na obostrano zadovoljstvo. Medijator služi kao posrednik za prezentiranje potreba članova romske zajednice i potreba institucije te surađuje u sporazumijevanju obiju strana. Medijator ne optužuje niti jednu od uključenih strana, jer je njegova uloga poboljšavanje odnosa i zagovaranje obiju strana. U tom smislu, medijator posjeduje određeni stupanj neutralnosti s obzirom na uključene strane, no nije neupoznat s činjenicama, te pažljivo i uravnoteženo upravlja potrebama romskog stanovništva i zaposlenika javne institucije.

Čuva tajnost podataka dobivenih tijekom obavljanja profesionalnih aktivnosti. Sve informacije stečene tijekom radnog procesa zadržat

24

će u povjerenju, neće ih ustupati trećim osobama ili institucijama, osim u slučaju kad postoji izričit dogovor s osobom koja mu je informaciju povjerila, i to uz jedinu iznimku za situacije u kojima postoji prijetnja po sigurnost neke osobe. Svi moraju biti upoznati u postojanje povjerljivosti podataka. Nitko, čak ni ravnatelj institucije koja zapošljava medijatora, ne smije od njega tražiti da prekrši kodeks povjerljivosti.

Poštuje zajednice, pod uvjetom da su u skladu s temeljnim načelima ljudskih prava i demokracije. Neke zajednice imaju specifične tradicije, načina života i različite kulturne norme s obzirom na većinsko društvo. Medijator će upoznati te tradicije i norme, poštovati ih i podržavati ili razumjeti. Jedina je iznimka kad neke norme i običaji zajednice nisu kompatibilni s načelima ljudskih prava i demokracije.

Odnosi se prema svim članovima zajednice s istim poštovanjem i javno iznosi situacije u kojima postoji sukob interesa. Neovisno o njihovom statusu, medijator će se odnositi s poštovanjem prema svima uključenima i zalagat će se da njihovi zahtjevi budu zadovoljeni na transparentan i pravedan način. U tom smislu treba istaknuti da u slučaju romskih medijatora, ukoliko su članovi obitelji medijatora ili neke druge njemu bliske osobe uključene u sukob, na to treba ukazati i pronaći vanjsku podršku za medijaciju.

Proaktivan je u provođenju preventivnih aktivnosti i surađuje s drugim stručnim djelatnicima / multidisciplinarnim timovima. Medijator mora biti proaktivan i ne čekati pojavljivanje problema nego provoditi konstantnu analizu situacija i djelovati preventivno za potencijalno konfliktne situacije. Medijator je stručni djelatnik koji je potreban za

usku suradnju s drugim stručnim djelatnicima (socijalni radnici, nastavnici, itd.) s ciljem postizanja ciljeva na učinkovitiji način. Medijatori trebaju koristiti različite situacije za razmjenu iskustava i dijeljenje uspješnih rješenja i korisnih informacija.

PROFESIONALNI ALATDijete izostaje iz škole jer imitira ponašanje kojem svjedoči, budući da njegova braća, prijatelji, kolege ili susjedi to također čine (modeli izostajanja). Također se događa da dijete jednostavno ne želi ići u školu i draže mu je ostati na ulici. Socio-obiteljska stvarnost koja okružuje učenika sklonog izostajanju s nastave čini presudan faktor za samo izostajanje. Roditelji, u najboljem slučaju, znaju samo čitati i pisati, a u pravilu žive od socijalne pomoći ili se bave vlastitim djelatnostima s godišnjim prihodima koji predstavljaju ozbiljne poteškoće za preživljavanje.

Individualna i obrazovna dimenzija problema izostajanja uvjetovane su drugim čimbenicima koji se nalaze izvan škole, u neposrednoj blizini učenika, dakle obitelj, naselje, društvena skupina kojoj pripada. Polazimo od sljedeće pretpostavke: maloljetnici koji potječu iz sredina u nepovoljnom položaju (ozbiljna ekonomska, socijalna i kulturna deprivacija) suočavaju se s otežavajućim okolnostima te imaju mnogo više teškoća u postizanju cjelovitog osobnog razvoja, što na obrazovnom planu rezultira nezainteresiranošću za sve što ima veze s nastavom, a to u većini slučajeva izaziva izostajanje.

Analiziramo li stvarnost problema, utvrdit ćemo točnost jedne tvrdnje koja se ponavlja u svim izvješćima podnesenim od strane različitih tijela nadležnih za školski neuspjeh, a koja glasi: «U najvećem dijelu


25


slučajeva školskog neuspjeha, socio-obiteljski kontekst dotičnih maloljetnika je veoma negativan za njihov individualni i društveni razvoj». U tom smislu, nepovoljni radni uvjeti (nezaposlenost, povremeni rad, itd.) imaju višestruke negativne posljedice koje utječu na obiteljsku dinamiku, jer ne samo da se odražavaju na ekonomsku sferu nego također pogoduju nastanku obiteljskih i individualnih tegoba roditelja ili skrbnika kao što su tjeskoba, depresija itd. koje se negativno odražavaju na skrb koju trebaju pružati maloljetnicima. Nadalje, često je nespojivost sa školom uvjetovana potrebom da i djeca sudjeluju u privređivanju. To se često događa u romskim obiteljima u kojima se smatra da je «ekonomska vrijednost» djece veoma visoka (ulična prodaja, briga o braći i sestrama, itd.).

Razina obrazovanja roditelja ili skrbnika je veoma niska, s visokim postotkom nepismenosti, što otežava sudjelovanje na tržištu rada odraslih članova obitelji. To izaziva nedostatak motivacije i nezainteresiranost koju roditelji općenito pokazuju za aspekte povezane s obrazovnim svijetom. Većinu obitelji iz kojih potječu učenici neuspješni u školi karakterizira udaljenost od obrazovnog sustava: ne cijene važnost nastavnog sadržaja, ne prisustvuju roditeljskim sastancima ili informacijama itd. Ova apatija obično izaziva u maloljetniku odbijanje škole što pogoduje izostajanju s nastava, a posljedično i neuspjehu u školi.

Pohađanje nastave je neotuđivo pravo i od najvećeg je značaja, jer je jedan od potrebnih temelja za postizanje društvene i obrazovne integracije učenika. Stoga se različiti programi i aktivnosti moraju tumačiti kao skup mjera koje pospješuju ispunjenje tog prava.

» Smatra se iznimno bitnim postizanje napretka u

procesu osvještavanja članova obrazovne zajednice o potrebi redovitog pohađanja nastave.

» Osmišljene mjere moraju se interpretirati kao pozitivne intervencije u korist prava na obrazovanje, iako se katkad to pravo možda ne poklapa s očekivanjima i željama nekih učenika, njihovih obitelji ili drugih instanci u društvu. Stoga se smatra relevantnim, u tom smislu, osmišljavanje preventivnog djelovanja kroz funkcionalni obrazovni i kurikularni model prilagođen sposobnostima učenika.

» Problematika uključuje mnogobrojne aspekte obrazovne, obiteljske, osobne i društvene prirode. Te situacije zahtijevaju koordinirano djelovanje institucija, kao sredstvo koje omogućava značajno poboljšanje situacija društvenog rizika kojima mogu biti izloženi kolektivi u nepovoljnom položaju, kao i odgovora na njihove obrazovne potrebe.

» Intervencija treba biti usmjerena na obitelji i učenike koji izostaju s nastave, učenike koji nisu uključeni u sustav i/ili koju su napustili obrazovni sustav u školskoj dobi. Prve mjere trebaju biti preventivne na razini predškolskog odgoja i obrazovanja (iako ta faza nije obvezna) te preventivne i palijativne u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, usmjerene na zadržavanje učenika i postizanje uspjeha u dobi u kojoj je školovanje obvezno.

» Iako se pojam apsentizma primjenjuje na sve učenike koji izostaju s nastave, naročito na one koji to čine često, potrebno je uskladiti određene kriterije, kvantitativne i kvalitativne, s ciljem olakšavanja komparativne procjene fenomena u svakoj ustanovi, naročito u slučajevima u kojima razina izostajanja s nastave poprima značajne dimenzije.

26

Tipično, radi se o učenicima koji s nastave izostaju ponavljano i to tijekom cijele godine, te imaju vrlo visok postotak neopravdanih sati. Ovakvo ponašanje je često povezano sa socijalnom problematikom, sa situacijama socijalno nepovoljnog položaja, s veoma destrukturiranim obiteljima ili drugim problemima konteksta, koji nisu uvijek vidljivi. Učenici koji u velikoj mjeri izostaju s nastave manifestiraju specifične obrazovne potrebe, jer između ostalog, pokazuju značajan stupanj neprilagođenosti školskom okruženju i ozbiljan rizik od kašnjenja u usvajanju nastavnog programa.

» Apsentizam se tumači kao složeni fenomen, s mnogim uzrocima i mnogim čimbenicima, budući da su uglavnom prisutne okolnosti društvenog, obiteljskog, ekonomskog i kulturnog tipa. Važno je analizirati utjecaj različitih uključenih čimbenika kako bi se ispravno interpretirao fenomen unutar svog konteksta i kako bi se moglo primijeniti najprikladnije rješenje za svaki slučaj.

» Smatra se da je fenomen apsentizma usko povezan s obrazovnom kompenzacijom za primijećenu korelaciju između nedolaska na nastavu i situacije nepovoljnog položaja. Često se povezuje sa sredinama koje karakterizira oskudnost ekonomskih, društvenih i kulturnih resursa, iako je u nekim slučajevima apsentizam uglavnom povezan s dobi (pred-pubertet) i s nedostatkom motivacije.

Ti se učenici nalaze u nepovoljnom položaju i mnogo im je teže postići potpuni osobni razvoj, što na obrazovnom planu rezultira nezainteresiranošću za sve povezano s učenjem, što većinom izaziva izostajanje s nastave. Ova situacija lišava dijete poticaja i mogućnosti što će uvjetovati njegov život kratkoročno i dugoročno. Rješenje u ovom slučaju mora proizaći iz bliske suradnji

svih institucija povezanih s problematikom maloljetnika koja utječe na sve socijalne aspekte koji ga okružuju: školu, obitelj i zajednicu/kontekst.

Za uspješno rješavanje problema školskog neuspjeha, najprije pojam moramo definirati na najfunkcionalniji mogući način. Na definiciju školskog neuspjeha utječe bezbroj faktora koji unutar sve složenijeg društvenog i ekonomskog konteksta zahtijevaju sveobuhvatan pristup i stvarno sudjelovanje svih aktera i institucija, političkih, društvenih i gospodarskih, s odgovornošću na području obrazovanja i uključivanja u tržište rada.

Poteškoća u analizi predmeta istraživanja proizlazi upravo iz značenja koja su kulturna konstrukcija i koja uvjetuju percepciju školskog neuspjeha u smislu negativnosti i isključenosti. Dakle, školski neuspjeh treba tumačiti u sociokulturnom smislu.

U tom smislu, Marchesi (2006) ukazuje da je shodno vrednovati neuspjeh u smislu utjecaja koji će on imati na te učenike u njihovoj osobnoj i profesionalnoj budućnosti. Utjecaj koji će uglavnom rezultirati deficitom resursa za suočavanje ne samo s traženjem kvalitetnog zaposlenja (stabilnog, dobro plaćenog itd..), nego i u nedostatku sposobnosti prilagodbe na sve zahtjevnije i nestabilnije tržište rada. Tako možemo shvatiti školski neuspjeh kao deficit koji ograničava i u opasnost dovodi mogućnost za uspješnu profesionalnu karijeru, a samim time će se negativno odraziti na cjelokupan odrasli život.

S obzirom na pojam školskog apsentizma, to je jedna od najjasnijih manifestacija poteškoća za uključivanje u školski život koja se pojavljuje u djetinjstvu. To progresivno i ponavljano udaljavanje od škole izazvat će težak problematičan pristup radu, kulturi,... I definira se


27


kao ponavljano nepohađanje obvezne nastave, bilo da je izazvano voljom maloljetnika, roditelja ili ponavljanim udaljavanjem s nastave. Smatramo da je uzrok apsentizma ponajprije pogrešna socijalizacija, da postoje različite vrste apsentizma ovisno o njegovoj učestalosti, da apsentizam proizlazi iz drugog, opsežnijeg problema, te da taj problem leži u dvije različite sredine: ili obiteljskoj, ili školskoj, ili obje istodobno. Stoga možemo definirati apsentizam kao: povremeno, često ili potpuno, neopravdano izbivanje učenika koji je prethodno upisan i školske je dobi, bilo svojevoljno ili voljom roditelja, pri čemu to izostajanje može biti simptom sukoba u obitelji i/ili socioekonomskih i kulturnih problema, a sve se to može negativno odraziti na ispravan proces socijalizacije.

Ovako možemo konkretno utvrditi na koje se sve načine ovaj problem može manifestirati ovisno o tri različite varijable: učestalost, kvaliteta i kvantiteta pojavljivanja.

Ovisno o učestalosti: » Povremeno: neredovito izostajanje tijekom godine.

Broj izostanaka nije alarmantan, ali onemogućava kvalitetno obrazovanje i uspjeh u učenju.

» Intermitentno: pojavljuje i nestaje u određenim razdobljima tijekom godine. Može biti povezano s konkretnim socioekonomskim fenomenima, kao što je berba, održavanje sajmova itd.

» Početno: nastava se redovito pohađa do prvih praznika, prelazeći na razdoblje potpune odsutnosti.

» Potpuno: učenik ne pohađa nastavu od početka do kraja školske godine.

» Posebno: učenik odlazi iz kuće i ne dolazi u školu ili nestaje iz škole nakon što je stigao.

Prema količini se mogu utvrditi sljedeće vrste:

» Umjereno (manje od 15% mjesečnih nastavnih sati) » Srednje (kad se izostanci odnose na 15 do 50%

mjesečnih nastavnih sati) » Teško (kad prelazi 50% mjesečnih nastavnih sati)

Prema kvaliteti, ovisno o uzroku, vrste izostajanja mogu biti:

» Obiteljsko: uzrokovano obitelji u kojoj učenik živi. U nastavku se navode tipovi obitelji prema najjasnijem uzroku apsentizma:

» uslijed pasivnosti obitelji: Obitelji su uvjetovane običajima, ne kontroliraju maloljetnika koji izostaje s nastave, ne brinu se i/ili neorganizirane su, naglašeno su zaštitničke, pasivne prema školi i bave se drugim pitanjima.

» aktivno ga izazivaju roditelji: zbog privređivanja roditelja, destrukturirane obitelji i roditelji koji potiču maloljetnički rad.

» Školsko: uzrokovano je elementima vezanim za obrazovni sustav i/ili školsku sredinu. Razne vrste:

» uzrokovano obrazovnim sustavom: Ukoliko obrazovna ustanova ne raspolaže potrebnim ljudskim i materijalnim resursima za pružanje individualizirane obrazovne podrške svojim učenicima, značajno se povećavaju šanse da će se kod onih učenika kod kojih inače postoji neki problem s integracijom, također pojaviti i izostajanje, budući da neće naći učinkovite odgovore za probleme na koje nailaze. Isto tako, nastavni kadar koji nije specifično pripremljen i obučen za individualizirani pristup učenicima, može postati instrument za potenciranje apsentizma, jer ne zna kako se nositi sa slučajevima izostajanja, napuštanja škole i školskog neuspjeha.

» aktivno ga izaziva učenik: neprilagođenost ili neintegriranost u školu, nemogućnost praćenja

28

nastave, nedostatak interesa ili odbijanje škole. Nedostatak osnovnih vještina za učenje uslijed ranijeg dugotrajnog izostajanja.

S obzirom na nemogućnost praćenja nastaveNemogućnost praćenja nastave, shvaćena kao uzrok školskog neuspjeha, uključuje tri vrste sposobnosti koje treba steći tijekom školskog života:

» Konceptualne, koje se odnose na znanje. One su najopćenitije i odnose na kurikulumske koncepte i sadržaje kao takve.

» Proceduralne, odnose se na know-how (znati kako nešto činiti) i povezani su s postupkom i vještinom za provedbu naučenih koncepata i sadržaja.

» I na kraju, sposobnosti koje se odnose na ponašanje i uključuju stavove i vještine koje svaki pojedinac stječe tijekom života.

Prve dvije vrste se odnose na nemogućnost praćenja kurikuluma kao takvog, no treća vrsta se odnosi na niz okolnosti povezanih s ponašanjem koje mogu naštetiti ili otežati situaciju maloljetnika, a povezane su s uvjetima pod kojima se nalazi u razredu ili unutar svoje skupine vršnjaka. Dakle, smatramo da do nemogućnosti praćenja nastave ne dolazi samo ukoliko se ne stječu sadržaji ili kompetencije definirane kurikulumom nego i kad se ne stječu postupci za njihovu provedbu ili kada ponašanje i stavovi učenika nisu primjereni njegovoj dobi i zato onemogućavaju dobru prilagodbu razredu i obrazovnoj ustanovi.

Zato nemogućnosti praćenja nastave pristupamo u sve tri dimenzije, a cilj je poboljšati sve one okolnosti koje mogu utjecati na pogrešnu prilagodbu maloljetnika na obrazovnu ustanovu odnosno da nađe svoje mjesto unutar razrednog odjeljenja kako ne bi dolazilo do

situacija koje ga mogu potaknuti na izostajanje s nastave ili napuštanje školovanja.

MODELI SOCIO-EDUKATIVNE MEDIJACIJEOva perspektiva se temelji na modelu socio-edukativne medijacije kroz potenciranje socijalne edukacije. Pod pojmom socijalne edukacije se smatra pravo građanstva koje se materijalizira u priznavanju pedagoškog zvanja, koje stvara obrazovne kontekste i medijatorske aktivnosti koje pripadaju području stručnih kompetencija omogućavajući na taj način uključivanje u raznolike društvene mreže (društvenost i cirkulacija unutar društva) i kulturno i društveno promicanje.

Potencijalno medijatorske aktivnostiTo su aktivnosti koje prate i podržavaju procese kojima je cilj izazvati susret subjekta obrazovanja sa socijalnim i kulturnim sadržajima, s drugim subjektima ili s mjestom koje ima socijalnu i obrazovnu vrijednost (García Molina, 2003.). U tom smislu ne govorimo specifično o medijaciji sukoba, a smatramo da nije riječ ni o podučavanju ili prenošenju kulturnih sadržaja. Smatramo da je medijacija rad koji je potrebno učiniti da bi se subjekt obrazovanja mogao susresti s mjestima, osobama i sadržajima. Medijacija shvaćena na taj način ima za cilj emancipaciju i progresivnu socijalnu promociju djeteta.

Na ovaj način možemo predstaviti neke od glavnih osi za razvoj aktivnosti u okviru programa socio-edukativne medijacije koje su usmjerene na poboljšanje obrazovne situacije učenika Roma.

OBITELJSKO OKRUŽENJE1. Senzibilizirati i uključiti obitelji u promicanje

školovanja.


29


2. Informirati i pružati podršku u formalnostima potrebnima za upis.

3. Učiniti obitelj odgovornom za redovito pohađanje nastave od strane maloljetnika (informiranje i senzibilizacija).

4. Izrada obiteljske dijagnoze kako bi se upoznale okolnosti učenika.

5. Pružanje smjernica i informacija te uključivanje obitelji u potrebne obrazovne navike.

6. Promicanje usklađivanja između posla, obitelji i privatnog.

OBRAZOVNI SUSTAV1. Suradnja sa školom kako bi se olakšao pristup

roditelja školi, pojačavajući njihovo sudjelovanje u obrazovni proces vlastite djece.

2. Pospješiti ostvarivanje minimalnih uvjeta kako bi se olakšala i omogućila pravilna prilagodba maloljetnika na obrazovnu ustanovu.

3. Promovirati veću bliskost, sudjelovanje i uključenost između obitelji i obrazovnih ustanova.

4. Uvođenje programa za podršku, informiranje i pomoć u svrhu izbjegavanja izostajanja i ranog prekida školovanja.

5. Jačanje mjera za pružanje podrške na prijelazu između osnovne i srednje škole.

KONTEKST 1. Uvođenje programa medijacije između obitelji

i škole potičući zapošljavanje romskih stručnih djelatnika.

2. Stvaranje obrazovnih resursa i resursa za zabavu i slobodno vrijeme

3. Usmjeravanje i pratnja za korištenje eksternih i standardiziranih obrazovnih resursa i resursa za zabavu i slobodno vrijeme.

30


AKTIVNOSTI U OKVIRU PROGRAMA SOCIO-EDUKATIVNE MEDIJACIJE

OPERATIVNI CILJEVI AKTIVNOSTIIdentificirati obitelji čija djeca u dobi od 3 do 6 godina nisu upisana u (pred)školu.

Nadzor obitelji kod kojih je već prije uočen izostanak iz škole, u svrhu preven-cije i sprječavanja izostajanja.

Osvijestiti i uključiti obitelji u promociju predškolskog obrazovanja.

Informativni sastanci s obiteljima.

Pratiti obitelj na informacije i roditeljske sastanke.Informirati i asistirati pri administra-tivnim procedurama neophodnim za upis u školu.

Informativni sastanci na temu upisa (rokovi, uvjeti, prednosti…).Asistencija pri upisu.Ispunjavanje formulara.

Suradnja sa školama kako bi se roditelji-ma olakšao pristup istima te na taj način potaknulo njihovo aktivno sudjelovanje u obrazovanju djece.

Informirati roditelje o roditeljskim sastancima tijekom školske godine (na početku, trimestralno...)Asistencija u slučajevima gdje je to potrebno.Informativni sastanci na temu školskog pribora i materijala.

Poticati minimalne uvjete kako bi se olakšala i omogućila adekvatna prilago-dba djeteta na školu.

Kreiranje ‘banke’ školskog pribora.Stipendije (pribor).

Postići učinkovitu koordinaciju sa stručn-jacima iz školskih ustanova.

Mjesečni sastanci s ustanovama predškolskog odgoja.Održavati telefonski kontakt s timovima zaduženim za orijentaciju te osta-lim stručnjacima koji rade u službi zajednice.Koordinacija s obrazovnim ustanovama u svrhu planiranja zajedničkih cil-jeva.

Detektirati obitelji čija djeca ne pohađa-ju/izostaju iz škole i/ili čija djeca pokazu-ju rizično ponašanje/navike.

Koordinacija sa svim obrazovnim ustanovama.Koordinacija sa socijalnim službama.

Koordinacija s vanjskim stručnjacima (policija, druge ustanove itd.)Informirati i asistirati pri upisu u ško-lu.

Informativni sastanci o upisima, rokovima, uvjetima potrebnim za upis.Asistencija pri samom upisu.Ispunjavanje formulara.

Poticati minimalne uvjete i omogućiti korektnu prilagodbu djeteta na školu

Stvaranje ‘banke’ školskog pribora i materijala u svrhu dodjele stipen-dija.

31


Utvrditi situaciju u obitelji kako bi se upoznale okolnosti i uvjeti u kojima učenik živi.

Razgovori s obiteljima i djecom.Koordinacija sa socijalnim službama, školama i ostalim stručnjacima koji su u kon-taktu s obiteljima.

Individualizirano praćenje koris-nika projekta i njihovih obitelji.

Individualizirano praćenje putem IEP (Individualizirani edukativni projekt).

Smanjiti izostanak iz škole dok se ne postigne normalizirano pohađanje iste.

Praćenje dolazaka u školu te usvajanje kurikuluma tijekom školovanja. Koordinacija s obrazovnim ustanovama.Aktivnosti zajedničke poduke u slučaju izbacivanja iz škole. Aktivnosti koje jačaju stvaranje pozitivne slike o školi i koje motiviraju pohađanje nastave. Služba buđenja na području gdje žive korisnici. Dodatni programi pri prijelazu iz osnovne u srednju školu.

Ukazati obitelji na odgovornost koju ima pri redovnom pohađan-ju nastave djece (informirati i os-vijestiti).

Informativni sastanci na temu važnosti i obaveze školovanja i mehanizama podrške i nadzora. Zajedno s obitelji analizirati probleme koji uzrokuju izostajanje te ih poticati da sami ponude rješenja.Stvoriti prostor za individualne i grupne razgovore unutar i van škole. Služba buđenja djece za vrijeme praznika i na početku školske godine.Dodatni programi na prijelazu iz osnovne u srednju školu.

Promovirati zbližavanje i sud-jelovanje obitelji i obrazovnih ustanova.

Sudjelovanje obitelji u školskim aktivnostima (završne priredbe, izleti, Božić…).Škola za roditelje.Informirati i asistirati, kada je potrebno, na informacijama i roditeljskim sastancima.Učvrstiti načine komunikacije između škole i obitelji. Omogućiti adekvatan prijevod obiteljima kod kojih postoji jezična barijera.

Razviti mehanizme koordinacije između škola i socijalnih službi, zajedno s obiteljima i socijalnim ustanovama.

Mjesečni sastanci sa svim školama radi zajedničkog postavljanja ciljeva na kojima će se raditi s obiteljima i djecom.Mjesečni sastanci sa socijalnim službama.Mjesečni sastanci s administrativnim i ostalim tijelima koja su povezana s korisnici-ma projekta.Poticati sve stručnjake da sudjeluju u lokalnom vijeću na temu izostanka iz škole.Održavati kontakt s lokalnom policijom u svrhu dobivanja informacija o slučajevima izostanaka ili rizičnim situacijama.

32


Praćenje (nadzor) trojne veze ‘dijete-obi-telj-škola’.

Medijacija sudionika.Izrada individualiziranog edukativnog plana i plana obiteljskog djelovanja.Dodatni programi na prijelazu iz osnovne u srednju školu.

Orijentacija, informiranje i poticanje sudjelovanja obitelji u stjecanju po-trebnih obrazovnih navika (zdravstveni odgoj, edukacija vrijednosti, slobodne aktivnosti itd.).

Razgovori s obiteljima.Edukacija obitelji.Informirati obitelji o raznim aktivnostima koje nudi obrazovna zajednica.Informirati obitelji koje ne govore španjolski o tečajevima za odrasle dostup-nima u Toledu.Posjeti domovima u svrhu razgovora s roditeljima.

Proširiti dodatne i dopunske aktivnosti za djecu s poteškoćama, uočiti nedos-tatke u usvajanju kurikuluma te pružiti adekvatnu pomoć korisnicima kojima je potrebna.

Pružiti individualiziranu dopunsku nastavu korisnicima projekta kojima je potrebna da bi se svladale određene kompetencije iz kurikuluma. Individualizirana podrška učenicima vezana za posebne edukativne potrebe.Naputci vezani za autonomiju i dnevnu organizaciju, ovisno o potrebama svakog djeteta.Posudba knjiga, didaktičkih materijala i igara, prilagođenih kurikulumu svakog ponaosob (predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje).Čitanje s razumijevanjem uz vodstvo.Sudjelovanje djece, ali i roditelja, u slobodnim aktivnostima.

Uputiti na socio-edukativne resurse i re-surse vezane za slobodne aktivnosti, koji potiču sprječavanje rizičnih društvenih faktora, negativnih navika i ponašanja, te koji promiču socio-edukativnu inte-graciju djece.

Upućivanje na socio-edukativne resurse.

Medijacija potencijalnih konflikata djece u školi.

Protokoli ili jedinice koji djeluju u konkretnim slučajevima.Promicati dijalog kao način rješavanja konflikata u školi, obitelji i društvu.Stvaranje prostora za dijalog – individualni i grupni –u školi tako i izvan nje.

Kampanje prevencije i smanjenja izos-tanka iz škole, neuspjeha u školi i rizičnih faktora.

Prvi dani otvorenih vrata na temu obrazovanja i mladeži.Kampanja osvješćivanja zajednice o važnosti obrazovanja.

33


PROMICANJE MULTIKULTURALNOSTI INTERKULTURALNOSTI,LJUDSKIH PRAVA I AKTIVNOG GRAĐANSTVA

Romsku zajednicu u Europi, općenito gledano, obilježavaju niži stupanj obrazovanja, viša stopa nepismenosti, viša stopa napuštanja školovanja, podzastupljenost u visokoškolskom obrazovanju i slabiji akademski uspjeh u usporedbi s ostatkom stanovništva.

Unatoč tome što postoje razlike u obrazovnim sustavima zemalja sudionica projekta, oni dijele neke zajedničke značajke i načela.

» Među zajedničkim značajkama treba istaknuti postojanje tri obrazovna ciklusa, predškolski odgoj i obrazovanje, te osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje; zakonsku obvezu obrazovanja do 16. godine; strukovno osposobljavanje različitih stupnjeva i visokoškolsko obrazovanje.

» Nadalje, zajednička su im sljedeća obrazovna načela i politike: besplatno javno obrazovanje, dostupnost različitih razina obrazovanja i jednakost svih

34


POGLAVLJE III

35


POGLAVLJE IIIPromicanje multikulturalnosti / interkulturalnosti,

ljudskih prava i aktivnog građanstva

građana u pristupu obrazovanju. Osim toga, u obje zemlje formalno postoji pozitivan i inkluzivan stav prema etničkim manjinama, što dodatno potiče EU kako bi se taj stav materijalizirao u politikama, planovima i konkretnim aktivnostima koji se odnose na romsko stanovništvo.

» Međutim, navedeni principi se ne primjenjuju jednako na sve građane, kao što je u praksi slučaj s romskim stanovništvom. Iako se radi na razvijanju određenih mjera za poticanje uključivanja romske djece u obrazovni sustav, te mjere i politike nisu adekvatno primjenjivane u praksi. I dalje su prisutne komponente segregacije, romskom je stanovništvu zapravo otežan pristup standariziranim obrazovnim ustanovama i jednim je dijelom zakinuto u svojim pravima. Činjenica je da u većoj ili manjoj mjeri još uvijek postoje različite vrste segregacije unutar obrazovnog sustava.

Postojanje situacija segregacije etničkih manjina, naročito s obzirom na Rome, očituje se na različite načine koji sežu od manifestirane ili očigledne segregacije (kroz uključivanje učenika Roma u nekim zemljama u obrazovne centre s posebnim programom) do prikrivene segregacije kroz neprimjereno korištenje obrazovnih mjera kojima je cilj ublažavanje neravnopravnih situacija ili posebnih potreba učenika, na primjer, kroz grupiranje učenika Roma u zasebne razredne odjele.

Ponekad su takve situacije segregacije usko povezane s politikama stanovanja: kada učenici Romi žive u segregiranim naseljima, uobičajeno je da je takav i pristup u školama na tom području.

Jednako tako, u nekim zemljama se provode druge vrste mjera s ciljem rješavanja određenih situacija vezanih za

učenike Rome. Primjerice, njih se klasificira kao «učenike kod kuće» što u praksi znači da ne moraju dolaziti u školu na nastavu nego isključivo polagati završne ispite. Ili se pak romska djeca potiču i usmjeravaju na upis u strukovne škole koje, zbog kratkog trajanja i niskih obrazovnih standarda s malobrojnim alternativama, nude osposobljavanje koje ne udovoljava zahtjevima tržišta rada. Segregacija nije jedini problem koji utječe na teškoće romske zajednice s obzirom na obrazovanje. Postoji niz drugih čimbenika s kojima se suočavaju obitelji, a koje također na poseban način utječu na uključivanje djece Roma u obrazovni sustav. Ti su čimbenici grupirani u sljedeća tri velika područja:

A - Socio-ekonomska isključenost koja utječe na obitelj » Siromaštvo i bijeda. Siromaštvo predstavlja jednu

od najvećih prepreka za sudjelovanje i uključivanje u obrazovni sustav. Iako se radi o fenomenu koji je sam po sebi složen, njegova ekonomska dimenzija može utjecati na to da obitelji ne mogu ostvariti pristup obrazovnim ustanovama jer nisu u mogućnosti snositi troškove obrazovanja kao takvog: knjige, prijevoz i druge troškove obrazovanja.

» Nezaposlenost ili nedovoljna zaposlenost. Nezadovoljavajuće zaposlenje, niska plaća ili nedostatak kontinuiteta u zaposlenju uzrokuju ekonomske poteškoće u financiranju obrazovnih potreba.

» Unutarnje i vanjske migracije. Migracije uglavnom uzrokovane ekonomskim prilikama i zaposlenjem izazivaju nedostatak kontinuiteta u kontaktu između obrazovnih ustanova, učenika i obitelji.

» Nedostatak potrebne dokumentacije. Nedostatak dokumentacije i reguliranog statusa otežava pristup obrazovnim ustanovama i

36

upisivanje u njih. » Geografski položaj. Mjesto stanovanja utječe na

mogućnost pohađanja obrazovnih ustanova, bilo zato što one ne postoje u neposrednoj okolini bilo zato što su isključivo dostupne segregirane ustanove ili one niskih obrazovnih standarda. Određena izolirana ili marginalizirana okruženja (geta) i geografska područja raspolažu s manje resursa i stoga nude manje mogućnosti za obrazovni razvoj.

B - Odnos (stavovi) između romske zajednice i obrazovnog sustava

» Međusobno nepovjerenje i predrasude između škola i romske zajednice.

» Neki Romi percipiraju školu kao “nepoznato okruženje” s kojim nisu

» upoznati. » Mnoge obrazovne ustanove ne održavaju redovito

odnos s roditeljima Romima što utječe na njihovu percepciju o školi, kao i na nedostatak znanja i informacija o mogućnostima i prednostima koje kontinuitet u odgojno-obrazovnom sustavu nudi njihovoj djeci.

» Nedostatak znanja i očekivanja roditelja Roma o mogućnostima koje nudi obrazovanje, primjerice kroz programe strukovnog obrazovanja ili nastavljanje školovanja nakon osnovnoškolskog obrazovanja.

» Nedostatak motivacije za studij među romskim učenicima.

» Nedostatak obrazovnih modela unutar romske zajednice.

C - Nedostaci obrazovnog sustava » Nedostaci obrazovnog sustava za rad s obiteljima

koje se nalaze u situaciji siromaštva ili bijede. » Nedostatak spremnosti obrazo

UKLJUČIVANJE DJECE · i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost. Učenicima je materinski jezik romski, a hrvatski jezik je drugi jezik kojim govore, tako

Text of UKLJUČIVANJE DJECE · i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost....

osonh.edu.baosonh.edu.ba/.../uploads/2020/05/BOSANSKI-JEZIK-Jež… · Web viewBOSANSKI JEZIK I KNJIŽENOST, HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST, SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST 11.05.2020

DVOJEZIČNOST U OKRUŽENJU ZA UČENJE€¦ · •usavršavajući bajaško-rumunjski jezik i učeći o bajaško-rumunjskom jeziku i •upoznajući važne događaje, pojedince i pojave

ULAGANJE U INI JEZIK JEDAN OD PREDUVJETA UČENJA INOG … · 2017-06-13 · francuski jezik kao treći jezik u nekoj hrvatskoj školi. Hrvatski jezik je njegov prvi jezik, a engleski

· PDF fileŠpanski jezik (2. tuji jezik) Spanski jezik (izbirni predmet) Italijanski jezik (2. tuji jezik) Italijanski jezik (izbirni p red met) Ruski jezik (izbirni

B Talijanski Jezik, Ispitna Knjižica 1 (Materinski Jezik)

ZJNPP-a ZA BOSANSKI JEZIK, HRVATSKI JEZIK I SRPSKI JEZIK ... · Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik definisana na ishodima

JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO ......JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO PREDMET POUČAVANJA Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatskoga društva

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE...talijanski jezik 1 1 1 1 5 5 6 8 maĐarski jezik 3 3 0 ČeŠki jezik 0 0 slovaČki jezik 0 0 rusinski jezik 1 1 0 ukrajinski jezik 3 3 0 srpski jezik 2 12

Hrvatski Jezik Osnovna Razina KNJIIZEVNOST I JEZIK

JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO PREDMET … · JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO PREDMET POUČAVANJA Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa Hrvatskoga

HRVATSKI JEZIK viša razina KNJIŽEVNOST I JEZIK

VELEUČILIŠTE „NIKOLA TESLA“ U GOSPIĆU Prometni odjel · Ekonomika cestovnog prometa Engleski jezik I Engleski jezik II Engleski jezik III Engleski jezik IV Fizika Forenzika

hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji · na stilove. Hrvatski je standardni jezik (jezik koji je obvezatan u javnoj upora-bi i koji se uËi u πkolama) i jezik knjiæevnosti i jezik

3 ASEMBLERSKI PROGRAMSKI JEZIK – JEZIK RAČUNARSKOG … · 2017-09-28 · 3 ASEMBLERSKI PROGRAMSKI JEZIK – JEZIK RAČUNARSKOG SISTEMA – Iako se od pojave prvih računara do

O NAZIVIMA JEZIKA U KNJIŽEVNIM DJELIMA XVIII VIJEKA. Vedad_Mulavdic... · manski turski jezik, latinski jezik, naziv jezika, maternji jezik, sloven-ski jezik, srpski jezik, ilirski

· Srpski jezik i južnoslovenske književnosti Engleski jezik i književnost Italijanski jezik i književnost Ruski jezik i književnost Francuski jezik i književnost Njemaöki

JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO …bib.irb.hr/datoteka/879691.HDPL_2017-6_Blagus_Bartolec1.pdf · JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO PREDMET POUČAVANJA Zbornik

Komisija Za Bodovanje Kandidata Za Bibliotekare, Bosanski Jezik i Knjizevnost, Strani Jezik i Latinski Jezik

Individualna in kolektivna dvojezičnost

Hrvatski jezik - srpski jezik

JEZIK U PRAKSI - Institut za jezik

Talijanski Jezik Ispitna Knjižica 2 (Materinski Jezik) A

Slovenščina kot učni jezik in jezik sporazumevanja v ... · Slovenščina kot učni jezik in jezik sporazumevanja v slovenskem šolstvu Marko Jesenšek Univerza v Mariboru, Filozofska

· Hrvatski jezik Matematika prvi strani jezik Biologija Kemfa Hrvatski jezik Matematika prvi strani jezik Biologija Kemija Hrvatski jezik Matematika prvi strani jezik Fizika Kemija

Talijanski jezik danas, jezik koji teži jezičnom

ENGLESKI JEZIK JEZIK VREDNOVANJE NASTAVA NA DALJINU

Slovenski jezik in diskurz - Študentski.net · 2019. 3. 21. · Slovenski jezik in diskurz •Jezik –slovenski jezik •Diskurz –Jezikoslovje –Analiza diskurza –Besediloslovje

· PDF fileTuji jeziki (Francoski jezik, Angleški jezik, Nemški jezik, Spanski jezik, Portugalski jezik, Hrvaški ezik, Furlanski .ezik, Ruski 'ezik

JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO …bib.irb.hr/datoteka/921546.HDPL_2017-25_Podboj.pdf · JEZIK KAO PREDMET PROUČAVANJA I JEZIK KAO PREDMET POUČAVANJA Zbornik radova s

JEZIK - ucilnica.os-smartnolitija.siucilnica.os-smartnolitija.si/.../mod_resource/content/0/kaj_je_jezik.pdf · Slovenski jezik je v RS državni in uradni jezik. DRŽAVNI jezik celotno

Documents

UKLJUČIVANJE DJECE · i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost. Učenicima je materinski jezik romski, a hrvatski jezik je drugi jezik kojim govore, tako

Text of UKLJUČIVANJE DJECE · i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost....