UKLJUČIVANJE DJECE · i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost. Učenicima je materinski jezik romski, a hrvatski jezik je drugi jezik kojim govore, tako

PRIRUČNIK ZA UKLJUČIVANJE DJECE ROMA U OBRAZOVNI SUSTAV

P R O J E K T J E S U F I N A N C I R A L A E U R O P S K A U N I J A I Z E U R O P S K O G S O C I J A L N O G F O N D A

POSREDNIKA ZA INTEGRACIJU

“ U L A G A N J E U B U D U Ć N O S T ” ,

“Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost udruge „Asociacion Socioeducativa LLere“


MEDIJATORI ZA INTEGRACIJU

Korisnik / Nositelj projekta: Asociación Socioeducativa LlerePartneri: Romsko nacionalno vijeće (Zagreb), Osnovna škola Galdovo (Sisak).

Kontakt:César Arroyo (Voditelj projekta – Llere, Španjolska) 0034 925241762 [email protected]

Bibijana Papo (Asistentica na projectu - RNV Hrvatska) [email protected]

Ulaganje u budućnost.www.strukturnifondovi.hr - www.ljudskipotencijali.hr

Posredničkotijelorazine 1: web stranica: www.mzos.hr; e-mail adresa: [email protected]; / Posredničkotijelorazine 2: web stranica: www.asoo.hr; e-mail adresa: [email protected].

4


KOORDINATORI PUBLIKACIJERoberto Moreno López i Cesar Arroyo López

U IZRADI PRIRUČNIKA SUDJELOVALI SU I David D. OrlovićBibijana Papo Petar ZelićVeljko KajtaziGoran LapatDanijel VojakLjubica Bakić TomićMirko MarkovićRosa Mari YtarteRut BarrancoBojan IličićDanijel BogdanJagoda ŠukovezMarija PokosRosana StankoSnježana Coha

Originalna verzija dokumenta na hrvatskom i engleskom jeziku©Asociación Llere (Španjolska)

ISBN: 978-84-617-0530-6ISBN (Romsko nacionalno vijeće): 978-953-57825-3-7Objavljeno na hrvatskom i engleskom jezikuPrvo izdanje na hrvatskom jeziku: Zagreb, Srpanj 2014

Za izdavače:Asociación Socioeducativa LlereRomsko nacionalno vijeće

Prijevod na hrvatski jezik: Natalija BajsGrafičko oblikovanje: La Casa TorcidaTisak: Grafički zavod Hrvatske Fotografije: Carlos Villarejo, Roberto Moreno i David D. Orlović

Katarina DuhovićAlen BeganovićTea KupecJovica RadosavljevićJovana PetrovićMirjam ĆorlukaIrena Čugura Ćerić Čedo TodorovićMilan Mitrović Ana BenićSandra SekulićMaja MartićMartina Kesak Omer Ćorić

03

PREDSTAVLJANJE PROJEKTA.Partneri, suradnici i izvori financiranja 01___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE I.Europski i nacionalni strateški okvir 02___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE II.Interkulturalna medijacija kao stručni alat 03___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE III.Promicanje multikulturalnosti / interkulturalnosti, ljudskih prava i aktivnog građanstva 04___________________________________________________________________________________________________

POGLAVLJE IV.Predstavljanje iskustava i primjera dobrih praksi 05___________________________________________________________________________________________________

PRIZNANJA I ZAHVALE. 06___________________________________________________________________________________________________

04


PARTNERI, SURADNICI I IZVORI FINANCIRANJAPREDGOVOR PREDSJEDNIKA UDRUGE ASOCIACIÓN SOCIOEDUCATIVA LLERE g. Manuel Peces

Naše institucije su u mogućnosti poduzimati niz transnacionalnih aktivnosti usmjerenih na poboljšanje u osmišljavanju strategija i resursa za integraciju romske djece u obrazovni sustav Hrvatske provedbom programa stručne medijacije s obrazovnim zajednicama. Unutar tog općeg okvira će se provesti niz specifičnih aktivnosti čiji je krajnji cilj uključivanje u sustav i poboljšanje školskog uspjeha svih romskih učenika u hrvatskih županija, naročito se baveći strategijama i ljudskim resursima koji se mogu primijeniti u tu svrhu.

Kroz rad tijekom pripremnih susreta koji su prethodili projektu, partnerske institucije Llere, Romsko nacionalno vijeće i Osnovna škola “Galdovo”, a polazeći od analize problema i potreba romske zajednice u konkretnim područjima, odabrane su tri glavne linije djelovanja koje će moći omogućiti postizanje glavnog cilja projekta. One se odnose na

» osposobljavanje i kvalificiranje svih stručnjaka

PREDSTAVLJANJE PROJEKTA

05


PREDSTAVLJANJE PROJEKTAPartneri, suradnici i izvori financiranja

povezanih sa socijalnim i obrazovnim institucijama i ustanovama,

» zalaganje za poboljšanje kanala za koordinaciju i prijenos informacija između uključenih dionika

» i na kraju, implementaciju inovativnih mjera rada u navedenim sredinama u okviru medijacije, interkulturalnosti i uzajamnog transnacionalnog učenja i dobrih praksi.

U tom smislu, projekt ima za cilj osposobiti stručnjake kako bi djelovali kao interkulturalni medijatori za uspješno uključivanje romskih učenika. Na taj način projekt obuhvaća potrebne aktivnosti za pospješivanje prijenosa obrazovnih inovacija i počiva na jasnom opredjeljenju za olakšavanje pristupa znanju iz teorijsko-praktične perspektive, koja podrazumijeva spajanje

osnovnih elemenata rada u profesionalnoj interkulturnoj medijaciji. Naposljetku, utvrdili smo da postoji potreba za radom na didaktičkom osposobljavanju stručnjaka, identificirajući i osmišljavajući nove načine bavljenja zajedno s učenicima, roditeljima i općenito obrazovnom zajednicom konceptima kao što je promoviranje vrijednosti kao što su različitost, ljudska prava i aktivno građanstvo.

Sposobnost komunikacije između različitih institucija i poopćavanje iskustava povezanih s romskim učenicima je od ključne važnosti, zajedno s obrazovnim procesima koji uključuju direktan rad s romskim zajednicama i djecom. U tu svrhu namjeravamo iskoristiti predviđeni slijed aktivnosti za stvaranje novih prostora za koordinaciju između

06


uključenih dionika (institucija, udruga, roditelja, itd.) kako bi se pospješio prijenos važnih informacija o radu na uključivanju romske djece, u namjeri da se ujedine svi napori i poveća učinkovitost aktivnosti koje, ukoliko se poduzimaju zajednički, imaju znatno veći utjecaj i šanse za uspjeh. Prema tome, zalažemo se za veću formalizaciju zajedničkih radnih okvira, kako bi bio učinkovitiji prijenos informacija i primjera dobrih praksi, kao što zajednički radni protokoli, virtualni prostori za dijeljenje informacija i zajedničko upravljanje.

UVODNA RIJEČ PREDSJEDNIKA ROMSKOG NACIONALNOG VIJEĆAg. Veljko Kajtazi

Poštovani čitatelji i čitateljice!

Ovaj Priručnik predstavlja zbirku tekstova nastalih u sklopu EU projekta „Medijatori za integraciju“koji se provodio 2013. i 2014. godine. Svrha je Priručnika pružiti Vam informacije i resursne materijale pomoću kojih ćete steći uvid u nacionalnu i europsku regulativu za obrazovanje djece pripadnika romske nacionalne manjine, u temu medijacije u obitelji, školi i zajednici, u osnove interkulturalizma i ljudskih prava te u primjere dobrih praksi romskih udruga, osnovnih škola, centara za socijalnu skrb i drugih ustanova nastalih u radu s učenicima pripadnicima romske nacionalne manjine. Posebnu pažnju treba posvetiti tekstovima koje su izradili polaznici edukacije za medijatore, u kojima su opisali položaj Roma i njihovu obrazovnu situaciju i perspektivu u Sisku, Kutini, Slavonskom Brodu i Dardi, a koji mogu poslužiti kao preporuka za daljnji razvoj aktivnosti u tim sredinama u cilju pune integracije djece pripadnika romske nacionalne manjine u obrazovni sustav.

Obrazovanje je prioritet u radu Romskog nacionalnog vijeća. Cilj nam je podizanje kvalitete obrazovanja djece pripadnika romske nacionalne manjine i povećanje obuhvata djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine na svim razinama obrazovanja – od predškolske do visokoškolske razine. Iz tog se razloga Romsko nacionalno vijeće, kao krovna organizacija za ostvarivanje prava Roma u RH, uključila u provedbu ovog međunarodnog projekta. Vrlo važnu ulogu u ostvarivanju naših ciljeva ima suradnja s institucijama na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, s organizacijama civilnog društva, školama, fakultetima, centrima za socijalnu skrb i drugim institucijama koje rade na poboljšanju obrazovne situacije romske manjine.

Upravo je intencija projekta „Medijatori za integraciju“, u sklopu kojeg se izdaje ovaj Priručnik, bila da se pojedinci različitih profesija, koji rade u različitim institucijama u jednom mjestu, povežu, razmjene različita iskustva, perspektive i ideje, steknu nova znanja i vještine u sklopu edukacije za medijatore i razviju nove strategije i resurse za uključivanje djece pripadnika romske manjine u obrazovni sustav.

Kao mjesta provedbe aktivnosti, odakle i dolaze pojedinci (romski aktivisti, učitelji, nastavnici, ravnatelji škola, ravnatelji centara za socijalnu skrb, socijalni radnici, studenti društvenih i humanističkih znanosti) su odabrani Sisak, Kutina, Slavonski Brod i Darda. To su mjesta u kojima žive brojčano značajne romske zajednice i gdje je značajan broj djece pripadnika romske manjine uključen u obrazovni sustav. Sada, na kraju procesa provedbe projekta, možemo reći kako smo posebno zadovoljni interakcijom koja se razvila između polaznika edukacije, Romskog nacionalnog vijeća i naših udruga članica u mjestima provedbe, osnovnih škola i centara za socijalnu skrb. Samo kontinuiranim radom u lokalnim zajednicama kroz povezivanje vrtića, škola, romskih aktivista i drugih dionika ćemo rješavati probleme koji postoje. Svaka lokalna zajednica i svaki njezin član mora osvijestiti činjenicu da ona sama, tj. njezina budućnost uglavnom ovisi uglavnom o školovanju njihove djece. U kontekstu komunikacije između obitelji, predstavnika škole, socijalnog radnika i djeteta, važno je spomenuti medijaciju. Medijacija je bila ključna riječ svih projektnih aktivnosti, socio–edukativna medijacija u obitelji i školi. Osim na edukaciji za medijatore, polaznici su o medijaciji imali prilike učiti iz španjolskih iskustava tijekom studijske posjete Toledu (Španjolska), u kojem djeluje Udruga Llere, naša partnerska organizacija u provedbi ovog projekta.

Udruzi Llere bih želio zahvaliti na uspješnoj suradnji na ovom projektu i pripremi ovog Priručnika, kao i na razmjeni informacija i iskustava koja će nam sigurno pomoći u razvoju daljnjih aktivnosti u Hrvatskoj. Također bih želio zahvaliti Osnovnoj školi Galdovo iz Siska, našim partnerima, koji su bili uključeni u sve aktivnosti na projektu i bili potpora sa svojim sugestijama i iskustvom u obrazovanju djece pripadnika romske manjine.

Na kraju, želio bih preporučiti Priručnik djelatnicima vrtića, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, ustanova socijalne skrbi, stručnjacima i volonterima iz nevladinih organizacija i svima onima koji rade na poboljšanju položaja pripadnika romske nacionalne manjine i na ostvarivanju njihovih prava.

07


UVODNA RIJEČ RAVNATELJA OSNOVNE ŠKOLE GALDOVOg. Petar Zelić

Osnovna škola Galdovo, u kojoj značajni dio učenika čine učenici Romi, uključila se uz Udrugu Llere i Romsko nacionalno vijeće u provođenje projekta „Medijatori za integraciju“. Time smo željeli poboljšati kvalitetu obrazovanja naših učenika Roma i uvjete njihovog obrazovanja.

U radu s romskom populacijom u školskom sustavu nailazimo na mnoštvo poteškoća. Najveći problem i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost. Učenicima je materinski jezik romski, a hrvatski jezik je drugi jezik kojim govore, tako da prilikom polaska u prvi razred nailaze na jezičnu barijeru. Nedovoljno poznaju hrvatski jezik da bi ga u potpunosti mogli koristiti. Učitelji ne poznaju dovoljno romski jezik da bi ostvarili potpunu komunikaciju te prenijeli potrebna znanja učeniku. Stoga učenici ne mogu u potpunosti pratiti nastavni plan i program te nisu u mogućnosti očekivano napredovati. Uočen je problem nepodudarnosti između kućnog i školskog odgoja. Neki roditelji, od kojih većina nije završila osnovnu školu, smatraju školovanje nepotrebnim. Srećom, i to mišljenje se mijenja. Nažalost, učenici kod svojih kuća nemaju potrebne uvjete za obavljanje svojih učeničkih dužnosti i učenje što ih usporava u njihovom napretku tijekom školovanja. Kod učenika pripadnika romske nacionale manjine uočavamo i prerano napuštanje školovanja, koje je više izraženo kod djevojčica, zbog udaje.

Za učenički uspjeh važan faktor je učitelj. On je osoba koje treba stvoriti ugodno radno ozračje, pomoći učenicima da se sigurno osjećaju u školi. Učitelj mora biti svjestan mogućnosti učenika i na taj mu način pristupiti tijekom odgoja i obrazovanja. On mora biti motivator, poticati učenike na izvršavanje zadataka i prilagoditi nastavni plan i program učenikovim sposobnostima. Učitelj se mora pobrinuti da u razredu vlada topla atmosfera i da učenici prihvaćaju jedni druge i poštuju svoje različitosti. Trebamo učenika dovesti do spoznaje važnosti čitanja i pisanjate stvoriti kod njega zanimanje za knjigu i pisanu riječ. Znanje treba prenijeti na praktičnim primjerima iz života i svega što ih okružuje. U isto vrijeme moramo poštovati tradiciju, kulturu romskog naroda te njihovu prošlost.

Svaka suradnja s roditeljima je važna i svaki pomak treba cijeniti. Naša škola se može pohvaliti jako dobrom suradnjom s predstavnicima romske zajednice u

Palanjku, čija djeca polaze našu školu – Osnovnu školu Galdovo (5. - 8. razred) i Područnu školu Hrastelnica (1. - 4. razred). Roditelji su u razgovoru s nama izrazili želju da njihova djeca polaze vrtić ili predškolu. Za učenike pripadnike romske nacionalne manjine bilo bi poželjno pohađanje vrtića ili predškole sa svrhom usvajanja hrvatskog jezika i razvijanja motoričkih sposobnosti. Dolazak s predznanjem učenicima bi olakšao pohađanje prvog razreda. Poželjan bi bio i produženi boravak kako bi učenici poslije redovne nastave ostali u školi, napisali domaću zadaću, utvrdili naučeno gradivo i provodili vrijeme sa svojim vršnjacima te bi bez opterećenja odlazili kući.

Kroz projekt „Medijatori za integraciju“uvidjeli smo potrebu za jačanjem suradnje škole, centra za socijalnu skrb te Grada Siska s romskom populacijom u cilju podjele informacija sa svih strana, povezivanja institucija u radu s ciljem pomaganja romskoj populaciji, a kroz projekt smo osvijestili i važnost medijatora, osobe koja bi bila zadužena za posredovanje među institucijama, dijeljenje informacija, rad s obiteljima te pružanje potrebne potpore i pomoći romskoj zajednici. Medijator bi radio na povezivanju obitelji sa školom s ciljem uspješnijeg školovanja učenika. Pomagao bi obiteljima u svim potrebnim zakonskim pitanjima ili problemima na koje obitelji mogu naići. Radio bi na smanjenju izostanaka djece u školama, pružao povratne informacije školi i centru za socijalnu skrb te bi na taj način mogao raditi na tim pitanjima na terenu gdje su problemi stvarni u nadi za poboljšanjem položaja romske zajednice u društvu i mijenjanju percepcije školovanja u romskoj zajednici dajući mu veću važnost.

08


EUROPSKI I NACIONALNI STRATEŠKI OKVIR

Globalni okviri EU integrirani u planove Republike Hrvatske o ciljevima za uključivanje romske nacionalne manjine za naš projekt predstavljaju polaznu točku za istraživanje i pokretanje aktivnosti za poboljšanje postojeće situacije.

Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast – Europa 2020. želi stati na kraj ukorijenjenoj ekonomskoj i socijalnoj marginalizaciji najbrojnije europske nacionalne manjine. U tome primarnu odgovornost imaju javne vlasti, no to i dalje predstavlja izazov budući da je socijalna i ekonomska integracija Roma dvosmjerni proces koji zahtijeva promjenu načina razmišljanja većine ljudi kao i članova romskih zajednica.

Kao što navodi Radna skupina Komisije za Rome, malo se toga promijenilo u svakodnevnom životu Roma. Još uvijek nisu provedene energične i odgovarajuće mjere za rješavanje socijalnih i ekonomskih problema velikog dijela romske populacije u EU. Za njihovo rješavanje, budući da puki nedostatak diskriminacije nije dovoljan za borbu protiv socijalne isključenosti Roma, Komisija traži od institucija EU da podrže sadašnji Europski okvir nacionalnih strategija za integraciju Roma. Pristup orijentiran ka borbi protiv siromaštva i isključenosti koji ne isključuje pomoć drugim ranjivim i ugroženim

POGLAVLJE I

09


POGLAVLJE IEuropski i nacionalni strateški okvir

skupinama stanovništva kompatibilan je s načelom nediskriminacije na razini EU, kao i na nacionalnoj razini.Komisija je usvojila Komunikaciju o obrazovanju i skrbi u ranom djetinjstvu u kojoj se ističe da je stopa sudjelovanja romske djece znatno niža, iako su njihove potrebe za pomoći veće. Potrebno je zajamčiti završavanje minimalno osnovne škole, te se u skladu sa strategijom Europa 2020. treba pobrinuti za smanjenje broja onih koji prerano prekidaju srednjoškolsko obrazovanje.

Vidljivo je zalaganje za razvijanje zajedničkih načela za uključivanje Roma na temelju iskustava dobrih inicijativa uključivanja provedenih u različitim državama članicama. Cilj je integrirati probleme Roma i primjenjivati uzajamno učenje i ujednačene evaluacije kako bi se istražili načini poboljšanja inicijativa za uklanjanje segregacije i za omogućavanje pristupa obrazovanju, zapošljavanju i osnovnim socijalnim uslugama.

Pristup obrazovanju. Poznato je da se djeca, ukoliko ne pohađaju školu, kasno uključe u obrazovni sustav ili ga prerano napuste, kasnije suočavaju sa znatnim teškoćama koje sežu od problema s pismenosti i jezikom do osjećaja isključenosti i neprilagođenosti. Kao posljedica toga, teže im je doći do viših stupnjeva obrazovanja, studija ili dobrih radnih mjesta, čime u opasnost dolazi njihova budućnost.

S ciljem poboljšanja te situacije i u skladu s preporukama EU potrebno je usmjeriti pažnju na omogućavanje pristupa obrazovanju i skrbi od ranog djetinjstva i uključiti veći broj djece u nepovoljnom položaju (romska djeca) u kvalitetne programe predškolskog odgoja.

Romska djeca su često prezastupljena u ustanovama sa specijalnim i segregiranim programom. Potrebno je ojačati veze između različitih kultura i škole, udruga i vjerskih zajednica, pomoću medijatora i uz sudjelovanje roditelja Roma, kao i poboljšati Interkulturalna znanja i vještine nastavnog kadra, smanjiti segregaciju i osigurati obvezno pohađanje nastave tijekom osnovne škole.

Medijatori će roditeljima moći pružiti informacije i savjete o lokalnom načinu funkcioniranja obrazovnog sustava te pomoći djeci na prijelazu između različitih faza u njihovom školovanju.

U mnogim zemljama, izobrazba koja je potrebna za rad s djecom koja odrastaju u rizičnim okolnostima dio je inicijalne izobrazbe, no ona ne uzima dovoljno u obzir mnoge druge aspekte povezane s različitošću. Iako su razine profesionalizacije i specijalizacije navedenog kadra poboljšane, one su još uvijek vrlo skromne. S ciljem pružanja potpore u tom smislu, Europska komisija će promicati identifikaciju i razmjenu dobrih praksi i politika kroz otvorenu metodu koordinacije u području obrazovanja i osposobljavanja u zemljama članicama (Obrazovanje i osposobljavanje 2020.) i podržavati razvoj inovativnih pristupa kroz transnacionalne projekte i mreže.

Prema Povjerenstvu za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome Vlade RH, ciljevi utvrđeni Akcijskim planom Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015. u izravnom odnosu s poboljšanjem situacije učenika Roma su:

» Predškolski odgoj i obrazovanje. Uključivanje romske djece (muške i ženske) u programe

10

predškolskog odgoja i obrazovanja. » Osnovnoškolsko obrazovanje. Uključivanje sve

romske djece u sustav obveznog osnovnoškolskog obrazovanja.

» Srednjoškolsko obrazovanje. Povećanje broja učenika Roma (muških i ženskih) koji su upisali i završili srednju školu.

» Neformalno obrazovanje. Kampanje podizanja svijesti o očuvanju romske kulture, jezika i običaja za romsko i neromsko stanovništvo.

» Vlada Republike Hrvatske usvojila je 31. ožujka 2005. Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., a 16. srpnja 2009. usvojen je Akcijski plan Desetljeća za uključivanje za 2009. i 2010. Tim dokumentima Vlada Republike Hrvatske izražava svoje čvrsto i izričito opredjeljenje da preuzme nove obveze za prevladavanje teškoća s kojima se romska nacionalna manjina već godinama suočava u Hrvatskoj i EU. U Akcijskom planu se nadalje definiraju transverzalne teme kao što su suzbijanje diskriminacije i siromaštva te promicanje jednakosti spolova.

U posljednjem izvješću UNICEF-ovog programskog dokumenta Hrvatska 2012.-2016. na temu situa-cije djece (E/ICEF/2011/P/L.1) navodi se da oko 10 posto djece mlađe od 14 godina živi u siromašnim kućanstvima, a najranjivija skupina među njima su romska djeca. Ranjivost ove skupine postoji i dalje, unatoč sudjelovanju Republike Hrvatske u međuvladinoj inicijativi Desetljeće za uključivanje Roma (2005.-2012.). Iako Hrvatska općenito nudi dobru socijalnu zaštitu, potrebne su nove politike za jačanje društvenog oporavka.


11

MEDIATORS FOR THE INTEGRATION

12

INKLUZIJA UČENIKA PRIPADNIKA ROMSKE NACIONALNE MANJINE g. Mirko Marković, savjetnik u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH

Usporedno s provedbom Nacionalnog programa za Rome, Republika Hrvatska izrazila je spremnost da zajedno s još nekoliko europskih zemalja pristupi Desetljeću za uključivanje Roma 2005.-2015., koje je pokrenula grupa značajnih regionalnih i međunarodnih aktera.

Provedbom Nacionalnog Programa za Rome (usvojen 2003.) i pristupanjem Desetljeću za uključivanje Roma Republika Hrvatska ujedno primjenjuje osnovne ciljeve Milenijskog razvoja Ujedinjenih naroda i Programa socijalnog uključivanja Europske unije na programu namijenjenom najranjivijoj manjinskoj populaciji u Europi – Romima.

Kako bi svoje aktivnosti i napore za uključivanje Roma uskladila s ciljevima Desetljeća, Republika Hrvatska 2005. godine donosi Akcijski plan Desetljeća za


13


uključivanje Roma 2005.- 2015. (APDR) koji navodi jasne ciljeve, mjere, indikatore te institucije odgovorne za provedbu mjera za unapređivanje života Roma u područjima obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i zdravstva. Budući da inicijativa Desetljeća za uključivanje Roma obuhvaćala dulje vremensko razdoblje te posjeduje eksterne (od strane tijela Desetljeća) i interne mehanizme praćenja provedbe (povjerenstva koja u Hrvatskoj prate provedbu mjera), ali i određenu financijsku strukturnu potporu, prvenstveno putem Fonda za obrazovanje Roma (REF), APDR je predstavljao ključni dokument u području uključivanja Roma.

U nastojanju da poboljša položaj i uvjete života romske nacionalne manjine te pripadnike romske zajednice uključi u javni i društveni život, Vlada Republike Hrvatske redovito je osiguravala financijska sredstva u Državnom proračunu za provedbu Nacionalnog programa za Rome (NPR) i APDR. Krajem 2012. godine usvojena je Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine (u daljnjem tekstu Strategija), te u travnju 2013. godine Akcijski plan za provedbu navedene Strategije (u daljnjem tekstu AP NSUR).

Strategija je ‘’naslijedila’’ Nacionalni program za Rome i obuhvaća šire područje od preporuka Okvira EU, a s druge strane Strategija donosi novine u odnosu na Nacionalni program za Rome. Glavna područja Strategije obuhvaćaju: obrazovanje, zapošljavanje i uključivanje u gospodarski život, zdravstvena zaštita, socijalna skrb, prostorno uređenje, stanovanje i zaštita okoliša, uključivanje u društveni i kulturni život, udruge i statusna rješenja, suzbijanje diskriminacije i pomoć u ostvarivanju prava. Sukladno Strategiji, AP NSUR 2013.-2015. godine Vlada R. Hrvatske donijela je Odluku o osnivanju Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne

strategije i Rješenje o imenovanju članova Povjerenstva za praćenje provedbe NSUR i AP. Predsjednik Povjerenstva je potpredsjednik Vlade R. Hrvatske a njegov zamjenik je saborski zastupnik, predstavnik Roma u Hrvatskom saboru. Povjerenstvo čini jednak broj članova iz reda predstavnika nadležnih državnih tijela i predstavnika iz reda romske nacionalne manjine koji su birani nakon provedenog Javnog poziva.

Zadaća Povjerenstva je sustavno praćenje i koordiniranje provedbe Strategije, predlaganje mjera za unaprjeđenje provođenja Strategije i AP za provedbu Strategije, izrada preporuka, mišljenja, stručnih obrazloženja i izvješća, te smjernica u vezi s provedbom Strategije, predlaganje izmjena i dopuna Strategije i Akcijskog plana, praćenje rasporeda i utroška sredstava za provođenje mjera Strategije za koje se sredstva izdvajaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, raspodjela financijskih sredstava za rješavanje problema i poboljšanja uvjeta života pripadnika romske nacionalne manjine. Stručne i administrativne poslove za Povjerenstvo i radne skupine obavlja Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

U okviru jednogodišnjeg predsjedanja Republike Hrvatske Desetljećem za uključivanje Roma 22. i 23. travnja 2013. godine u Zagrebu je održana konferencija „Kvalitetno obrazovanje za Rome: održivost obrazovne politike razvijene unutar Desetljeća na europskoj razini“. Na međunarodnoj konferenciji koju su organizirali Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, MZOS i Romsko nacionalno vijeće sudjelovalo je gotovo stotinu predstavnika vlada i civilnog društva država članica Desetljeća, predstavnici romskih organizacija, Europske unije, međunarodnih organizacija te stručnjaci na području obrazovanja iz dvanaest zemalja članica

14

Desetljeća, Italije i Velike Britanije. Na konferenciji se raspravljalo i o ulozi romskog jezika u obrazovanju Roma.

Uključivanje učenika pripadnika romske nacionalne manjine i uloga medijatoraU sustavu odgoja i obrazovanja (od predškolskog do visokoškolskog obrazovanja) u školskoj godini 2013./14. bilo je uključeno ukupno 6.825 učenika pripadnika romske nacionalne manjine.

Predškolski odgoj: program predškolskog odgoja i obrazovanja iznimno je važan za djecu pripadnike romske nacionalne manjine te je osiguravanje uključivanja u programe predškolskog odgoja nužan kako bi se premostio jaz između socijalno-ekonomske situacije u kojoj djeca pripadnici romske nacionalne manjine žive i mogućnosti za njihovu uspješnu integraciju tijekom obveznoga osnovnog obrazovanja. Republika Hrvatska prva je od članica Desetljeća (od 2009. godine) osigurala s državne razine sufinanciranje roditeljskog udjela za svako romsko dijete koje pohađa dječji vrtić u integriranom predškolskom programu. U velikom broju sredina ne postoji mogućnost uključivanja u integrirane uvjete predškolskog odgoja u redovitoj predškolskoj ustanovi te je za sada to ozbiljan problem (zbog decentralizacije predškolskog odgoja) kao i velikog broja malih općina koje ne mogu sufinancirati predškolski odgoj na svom području. Općine kao osnivači dječjih vrtića bi trebali biti nosioci važnog dijela aktivnosti za kvalitetnu pripremu sve djece a posebno romske za polazak u prvi razred osnovne škole. Iz tog razloge se osigurava program predškole, tj. program pripreme za polazak u osnovnu školu koji se najčešće ostvaruje u osnovnim školama, a dijelom i u predškolskim ustanovama te vrlo često nije osigurana

integracija ili je ona simbolična bilo da je samo poneko dijete neromsko ili je poneko romsko dijete uključeno u integrirane skupine. Najčešće je slučaj da se program predškole izvodi samo za romsku djecu kako bi se što je moguće više i bolje pripremili za polazak u prvi razred i kako bi koliko toliko ovladali hrvatskim jezikom primjereno svojem uzrastu.

U 2013. godini, odnosno na kraju 2012./13. bilo je 764 djece u predškolskom odgoju, od kojih 351 (160 m i 191 ž) u redovitom (integriranom) predškolskom odgoju i 413 (203 m i 210 ž) u programu predškole. Na početku 2013./14. pedagoške godine bilo je uključeno ukupno 769 djece, od kojih je 390 (180 m i 210 ž) u predškolskom odgoju, a 379 (184 m i 195 ž) u programu predškole. U 2013. godini isplaćeno je iz Državnog proračuna za predškolski odgoj i program predškole 3.131.967,31 kn. Do značajnog povećanja utroška sredstava za predškolski odgoj/predškolu došlo je zbog provođenja mjera za izvršenje presude Oršuš i dr. protiv Hrvatske. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je u dogovoru s Međimurskom županijom osiguralo program predškole za svu romsku djecu u godini prije polaska u osnovnu školu, tj. za djecu koja su upisala prvi razred osnovne škole u školskoj godini 2012./2013. Djeca su bila u programu predškole od 15. rujna 2011. do 15. lipnja 2012., pet sati dnevno, uz osigurana dva obroka i prijevoz. Prema tome, djeca su uključena u programu predškole tokom cijele nastavne godine (od 15. rujna tekuće do 15. lipnja naredne godine), pet sati dnevno, uz osigurana dva obroka i prijevoz.

Program predškole je prijeko potreban za romsku populaciju predškolske dobi, daje dobre rezultate i upućuje na obvezu organiziranja predškolskih odgojnih skupina za svu romsku djecu kao priprema za uključivanje


15


u odgojno-obrazovni sustav, osobito u sredinama gdje nema kapaciteta za integrirani predškolski odgoj. Program predškole ovisi o financiranju iz sredstava Državnog proračuna na poziciji Nacionalnog programa za Rome. Održivost ovog programa je otežana zbog preusmjeravanja prioriteta jer je u slučaju izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava, s uvođenjem predškole za svu djecu u Međimurju, preostao mali iznos sredstava za programe predškole u drugim dijelovima Hrvatske. Problem se nastoji riješiti u sklopu projekta „Integracija skupina u nepovoljnom položaju u redovit sustav obrazovanja“ sredstvima EU iz IPA programa pretpristupne pomoći. Prvi Dječji vrtić koji je integrirao svu romsku djecu već od najranijeg uzrasta je DV ‘’Maslačak’’ Mursko Središće koji je od 2006. godine uz pomoć sredstava REF-a krenuo s integracijom.

Osnovnoškolsko obrazovanje: u proteklih šest godina značajno je povećan obuhvat djece pripadnika romske nacionalne manjine osnovnim obrazovanjem (OŠ), a nastavlja se i dalje. U 2011./12. šk. god. bilo je 4.882 učenika (2.449 m, 2.433 ž), a na početku 2012./13. šk. god. bilo je 5.173 učenika (2.612 m, 2.561 ž), na kraju iste šk. god. bilo je 5.311 učenika (2.671 m, 2.640 ž).

Na početku šk. god. 2013./14. bilo je ukupno 5.470 učenika (2.769 m, 2.701 ž) pripadnika romske nacionalne manjine. Podaci o broju učenika koji napuštaju OŠ nakon višekratnih ponavljanja pokazuju da je završnost osnovnog obrazovanja još uvijek na niskoj razini (podaci u tablici). U ukupan zbroj učenika/ica koji su prekinuli školovanje uključeni su i učenici koji su navršili 15 godina života (i nakon toga nisu školski obveznici), a nisu završili osnovnu školu.

Kada je u pitanju ponavljanje razreda, podaci pokazuju

da je određeno povećanje broja ponavljača rezultat redovitijeg pohađanja i većeg obuhvata učenika osnovnoškolskim obrazovanjem. Od školske godine 2010./11. prikupljaju se podaci o broju romskih učenika kojima je ponuđena posebna pomoć u učenju hrvatskog jezika na temelju čl. 43. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Pomoć u učenju hrvatskog jezika ponuđena je u devet (9) županija i to za 555 učenika (289 m, 266 ž) od njih 4723 (2409 m, 2314 ž) koliko je romskih učenika bilo u osnovnoj školi u toj školskoj godini. Boj učenika u produženom boravku je u kontinuiranom porastu ali nedovoljno s obzirom na potrebe i uvjete u kojima živi većina romskih učenika i u kojima nema ni minimalnih uvjeta za učenje. U produženi boravak je bilo uključeno u 548 učenika (293 m, 255 ž) u 7 županija, samo 10% učenika Roma uključeno u produženi boravak i kojima su time stvorene određene pretpostavke da budu uspješniji učenici i da imaju pomoć u svladavanju nastavanog programa.

Određeni pomaci kad je Međimurska županija u pitanju bili su uz sufinanciranje MZOS-a i REF-a uz uvjet da će produženi boravak u tri OŠ (jedna u Međimurska županija i dvije u Varaždinskoj županiji) biti nastavljen kontinuirano uz sufinanciranje pola MZOS a druga polovica sredstava županija kao osnivač škola. U većini škola u Međimurskoj županiji zaposleni su romski pomagači kojih je 26 (15 m, 11 ž) i njihov rad se financira iz Državnog proračuna kao i za sve zaposlenike u OŠ. U 2013. godini za plaće 26 suradnika - romskih pomagača isplaćeno je 1.608.757,91 kn. Od kraja 2011. godine, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, započeo je proces zapošljavanja - romskih pomagača prema ugovoru o radu (do tada bili zaposleni prema ugovoru o djelu). Započeto je i stručno usavršavanje suradnika - romskih pomagača u

16

Šk. godina 2008/2009 2009/2010 2010/2011 2011/2012 2012/2013 2013/2014Broj ispisanih 136 144 173 189 153 -učenika/ica 136 144 173 189 153 -

Broj m/ž 68 / 68 69 / 75 101 / 72 102 / 87 83 /70Broj ponavl-

jača- - 587 604 464 428

Broj m/ž - - 348 /239 331 /273 250 / 214 428 / 193Broj učenika – pomoć u učenju HJ

- - 555 700 362 511

Broj m / ž - - 289 / 266 341 / 359Broj učenika

u PB229 340 246 256 362 548

Broj m / ž 124 / 105 .183 / 157 142 / 104 141 / 115 190 / 172 293 / 255

organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO).

Mjere za izvršenje presude Oršuš i drugi imaju između ostalog za cilj što učestalije organiziranje različitih aktivnosti koje će: a) romsku populaciju afirmirati kulturno, s posebnim specifičnostima, znanjem i umijećima, b) pridonijeti većoj povezanosti i zajedničkim aktivnostima s neromskom populacijom u životnom okruženju, c) povećanim cirkuliranjem poznatih i značajnih osoba iz drugih dijelova RH i inozemstva koji će svojim gostovanjem biti snažan primjer i uzor za ostvarenje ciljeva djelotvornog suživota u zajednici i poticaj na efikasnije poučavanje i učenje. Iste i slične programe potrebno je provoditi u školi, što je moguće ostvariti tijekom prigodnih blagdana i raznih obilježavanja značajnih događaja i gostovanja popularnih osoba. U rad s roditeljima, ali i svim građanima Međimurske županije, potrebno je uvrstiti

znanje o konvencijama i njihovu primjenu, ustrajavati na poučavanju o vrijednostima znanja, odgovornosti, tolerancije, solidarnosti. Rad s ravnateljima je potreban u smislu specifičnih problema u Međimurskoj županiji, kako bi im se pomoglo u rješavanju problema pravodobno jer njihovi problemi zahtijevaju efikasnije vođenje i upravljanje školom, intenzivniju suradnju s roditeljima romske pripadnosti i roditeljima neromske pripadnosti. U 2013. godini iz Državnog proračuna za odgojno-obrazovne programe, maturalna putovanja, školu u prirodi, aktivnosti nakon nastave, produženi boravak i sl. isplaćeno je 229.963,40 kn, što ukupno u 2013. godini čini 1.728.976,32 kn.

Srednjoškolsko obrazovanje: iz godine u godinu uključuje se sve veći broj učenika pripadnika romske nacionalne manjine u redovito srednjoškolsko obrazovanje. Prilikom upisa u Odluci o elementima i


17


kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole, koju donosi nadležno ministarstvo (MZOS), određen je upis učenika romske populacije, na način da se učenicima koji žive u otežanim uvjetima dodaje te im se olakšava upis u željeni srednjoškolski program. Iako je veći broj učenika koji nastavljaju obrazovanje u trogodišnjim programima u odnosu na broj učenika u četverogodišnjim programima, vidljiv je porast i broja učenika upisanih u prve razrede četverogodišnjih škola. Također je vidljivo da se učenici ispisuju iz škole, tj. napuštaju obrazovanje. Podatci o kretanju broja srednjoškolskih učenika, broju stipendija, ponavljačima i broju učenika koji odustaju od nastavka obrazovanje su tablici. Kako još uvijek prevladavaju upisi u trogodišnja zanimanja bit će potreban veći angažman i podrška učenicima i ohrabrenje njihovim roditeljima oko upisa u četverogodišnje programe. MZOS stipendira sve redovite učenike SŠ koji su pripadnici romske nacionalne manjine u iznosu od 5.000,00 kn godišnje po učeniku, odnosno 500,00 kn mjesečno tijekom nastavne godine.

U protekle četiri godine došlo je do značajnog povećanja broja srednjoškolskih učenika i srednjoškolskih

stipendija. U 2008/09. školskoj godini bilo je 265 stipendiranih učenika/ica dok je u 2012./13. školskoj godini stipendiranih učenika/ica 480. Na srednjoškolske stipendije u 2012. godini utrošeno je 2.125.000,00 kn dok je u 2013. godini za stipendije je utrošeno 2.429.656,96 kn.

Učenicima slabijeg imovnog stanja sufinancira se maturalno putovanje i smještaj u učenički dom. U 2013. godini za maturalna putovanja utrošeno je 82.075,00 kn, a za smještaj u učenički dom utrošeno je 46.213,80 kn. U 2013. godini organizirani su posebni oblici nastave (ljetne škole) i škole u prirodi za učenike pripadnike romske nacionalne manjine nacionalnih manjina: ljetna škola za 32 učenika.

Visokoškolsko obrazovanje: u Državnom proračunu osiguravaju se sredstva za stipendije svim studentima pripadnicima romske nacionalne manjine koji je zatraže uz pretpostavku da se izjašnjavaju kao pripadnici romske nacionalne manjine. Stipendija iznosi 1.000,00 kn mjesečno tijekom deset mjeseci, odnosno 10.000,00 kn godišnje. U 2011./2012. akademskoj godini stipendije

2010. 2011. 2012. 2103.Ukupan broj učenika 327 (158m/169 ž) 425 (214 m /211 ž), 480 (286 m/294 ž) 586 (328 m/258 ž)Broj učenika koji su prekinuli školovanje

57 (27m/30ž) 67 (30m/ 37ž) 63 (34m/ 29ž)

Broj učenika pona-vljača

20 (9m / 11ž) 45 (30m / 15ž) 53 (38m / 15ž) 52 (35m / 17ž)

Sredstva za stipendije u DP u kn

1.598 820,00 2.125 000,00 2.429 656,96

Kontinuirano su povećavana sredstva za stipendije: u 2013. godini isplaćeno je 2.429 656,96 kn.

18

je dobivalo 29 studenata te je u tu svrhu utrošeno 290.000 kn iz Državnog proračuna, a u 2012./2013. za stipendije za ukupno 23 (7 m, 16 ž) studenta isplaćeno je studentima 230.000,00 kn putem Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu koja od 2012. godine raspisuje Natječaj za stipendije. U 2013. godini ista je zaklada stipendirala 23 studenta pripadnika romske nacionalne manjine i 2 stipendije grad Zagreb.

Obrazovanje odraslih: U projekt Desetljeće pismenosti u Hrvatskoj – za hrvatsku pismenost 2003. - 2012. uključeni su i pripadnici romske nacionalne manjine. U 2012. godini u programe opismenjavanja i osposobljavanja bilo je uključeno 311 polaznika (156 m, 155 ž), te je isplaćeno ukupno 700.000,00 kn iz Državnog proračuna. Broj Roma/kinja koje su tijekom 2013. godine bile uključene u sustavu obrazovanja odraslih je 495 (323 m, 172 ž), od toga u program opismenjavanja 446 (297 m, 149 ž) i osposobljavanje za prvo zanimanje 49 (26 m, 23 ž), a ukupan iznos sredstava je 984.700,00 kn.

Vezano uz obrazovanje Roma u području osnovnoškolskog obrazovanja najveći problemi su: neredovitost pohađanja nastave, niska stopa završnosti osnovnog obrazovanja, tj. napuštanje školovanja s navršenih 15 godina, neadekvatno praćenje zastupljenosti djece pripadnika romske nacionalne manjine koja se obrazuju po posebnim programima za djecu s teškoćama, neadekvatno planiranje i nekontinuirano financiranje programa produženog boravka, nedostatak kontinuirane i ciljane podrške obrazovnim djelatnicima koji rade s romskom djecom nedostatak dosljedne provedbe mjera sprječavanja segregacije.

Obrazovna segregacija ima negativan učinak na tri ključne razine koje doprinose uključivanju Roma u društvo. Direktno i najintenzivnije utječe na smanjenje kvalitete obrazovanja koju dobivaju romska djeca. Prema presudi Europskog suda za ljudska prava romska učenici koji pohađaju razrede u kojima nema drugih učenika tzv. segregirane razrede imaju velike izglede da postanu manje uspješni učenici, da će prije odustati nastavka školovanja te da će im biti znatno manje šanse i uspjeh u pronalaženju posla tj. na tržištu rada ili će samo moći raditi poslove koji ne zahtijevaju visok nivo vještina, kojima se često tipično bave Romi. S druge strane, romska djeca koja idu u ‘’mješovite’’ razredne odjele tj. koji su integrirani suočavaju se s izazovima uključivanja u školski program i uklapanja u sredinu ostalog stanovništva.

Nasuprot tome, u ‘’romskim’’ razredima učitelji i nastavnici suočeni su s otežanim uvjetima rada te ograničenim sredstvima i mogućnostima za provedbu dodatnih programa podrške koji su potrebni romskoj djeci. Informiranjem, educiranjem i mjerama podizanja svijesti romske populacije, roditelja i djece, podići svijest o štetnosti konzumiranja sredstava ovisnosti u romskoj zajednici. Ovaj Posebni cilj sukladan je prioritetima i ciljevima Nacionalnog programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno - obrazovnom sustavu te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi. Posebno valja naglasiti potrebu za dodatnim edukacijama svih djelatnika obrazovnih institucija koje pohađaju romska djeca. Kako bi se djeci osiguralo kvalitetno obrazovanje i kako bi se izjednačile mogućnosti za ostvarivanje jednakih obrazovnih postignuća svoj djeci, nastavnici koji rade s najranjivijom populacijom trebali bi biti motivirani za rad, vrhunski educirani i predani kontinuiranom stručnom usavršavanju. Potrebno je značajno osnažiti


19


mehanizme podrške odgajateljima, učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i ravnateljima.

Također treba ojačati kapacitete djelatnika za praćenje kvalitete rada u multikulturalnom okruženju i s djecom iz socijalno depriviranih obitelji, kao i za prepoznavanje diskriminatornih praksi u radu obrazovnih djelatnika. Rad s djecom iz socijalno depriviranih obitelji je osim što je pedagoški izazovan često i emocionalno vrlo opterećujući te obrazovnim djelatnicima treba osigurati dodatnu specifičnu edukaciju u području nošenja sa stresom, savjetovanje i superviziju. AZOO je nastavio stručno usavršavanje na temelju Kurikuluma za poučavanje hrvatskog kao inog jezika s ciljem olakšanog učenja hrvatskog jezika kao inog jezika i lakšeg uključivanja populacije inojezičnih učenika u odgojno-obrazovni proces do sada i vidu projekta na čijim je radionicama sudjelovalo između 35 i 40 sudionika. Radionice su održavane u Čakovcu (u vremenu 30. 01.- 12. 11. 2013.) gdje je održana i završna konferencija projekta. Održana je radionica u vezi Strategije poučavanja i učenja hrvatskoga kao inoga jezika: stručni skup prvenstveno namijenjen učiteljima razredne nastave Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije koji imaju učenike inojezičare. U organizaciji AZOO je održan i uvodni seminar ‘Pristup usmjeren na dijete u predškoli’, a korisnici su odgajatelji u DV. Projekt ‘Getting Ready for School’ u okviru kojeg su se od siječnja do lipnja 2013. godine u četiri osnovne škole jedanput tjedno provodile radionice za roditelje predškolske djece romske nacionalnosti. U projekt su bile uključene OŠ V. Vidrića, Kutina; OŠ Orehovica, Orehovica; OŠ Tomaša Goričanca, Mala Subotica; OŠ dr. Ivana Novaka, Macinec i bilo je obuhvaćeno nešto više od 100 roditelja. Takvu praksu uzajamne suradnje treba poticati i nastaviti.

Provođenje vanjskog vrednovanja odgoja i obrazovanja Roma u osnovnim školama i prezentaciju rezultata vanjskog vrednovanja trebao bi provoditi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje odgoja i obrazovanja kao i stručnu provjeru iz znanja hrvatskog jezika na osnovu koje bi trebalo kreirati najprimjereniji model obrazovanja za pojedince ili skupine učenika radi učenja hrvatskog jezika, postizanja uspješne integracije i socijalizacije i boljega školskog uspjeha.

Sukladno Strategiji povećan je obuhvat romske djece u integrirani predškolski odgoj i program predškole, povećan je broj učenika obuhvaćenih osnovnoškolskim i srednjoškolskim obrazovanjem. U visokoškolskom obrazovanju došlo je do laganog opadanja broja studenta što jednim dijelom može biti posljedica dugotrajne i teške ekonomske krize i nemogućnosti zapošljavanja onih Roma/Romkinja koji su uspješno završili i stekli visokoškolsko obrazovanje.

20

INTERKULTURALNA MEDIJACIJA KAO STRUČNI ALAT

Sadržaj ove publikacije namijenjen je olakšavanju stjecanja vještina onih stručnih djelatnika koji glavne napore ulažu u provedbu potencijalno medijatorskih aktivnosti kako bi se poboljšala integracija romske djece u obrazovni sustav, a može biti koristan i za upoznavanje dobrih praksi, metoda i alata za rad skupine stručnih djelatnika koji izravno ili neizravno rade s romskom djecom.

S druge strane, može poslužiti i kao dodatak radu koji već provode stručni djelatnici i na taj način omogućiti nove obrazovne i socijalne izazove. Različite zemlje zapošljavaju medijatore u svrhu poboljšanja obrazovanja romske djece. Međutim, praktični aspekti tih radnih mjesta su vrlo različiti ovisno o zemlji, a naročito je različita situacija s obzirom na uključenost u obrazovni sustav djece u romskoj zajednici.

Uglavnom se može smatrati da se figura medijatora može uključiti u same obrazovne ustanove, u lokalnu upravu ili u organizacije civilnog društva (OCD). U tom smislu potrebno je naglasiti razliku između nastavnika koji pružaju dodatnu podršku romskoj djeci i medijatora:

» prvi zadovoljavaju isključivo njihove potrebe


POGLAVLJE II

21


POGLAVLJE IIInterkulturalna medijacija kao stručni alat

u obrazovnim aktivnostima (učenje u razredu, domaće zadaće i sl.).

» Drugi realiziraju globalniju funkciju približavanja obitelji, škole i djeteta, kao i zbližavanje s okolinom zajednice.

Interkulturalna medijacijaMedijacija se koristi u mnogim područjima kao sredstvo i način rješavanja sukoba i kao odgovor na različite potrebe. U multikulturalnim kontekstima, primjena medijacije je relativno nova i ima ograničeno teorijsko i praktično nasljeđe.

Sukobi su usko povezani s međuljudskim odnosima i stalno se pojavljuju. Njihova učestalost i ozbiljnost ovise u velikoj mjeri o sposobnosti osoba i skupina da ih spriječe, riješe kad se pojave i iskoriste ih da bi napredovali u uzajamnom poznavanju i poboljšanju interakcije. Medijacija je sredstvo kojem pribjegavaju sukobljene strane s ciljem da prevladaju sukob, u kojem protagonizam imaju obje strane, a medijator mora biti nepristran i mora se posvetiti tome da upravlja procesom koji će dovesti sukobljene strane do rješenja koje će za sve biti zadovoljavajuće.

U multikulturalnim kontekstima, postoje i druga obilježja koje čine potrebu za medijacijom različitom i relevantnom u usporedbi s drugim. Kao prvo, govorimo o osobama koje pripadaju različitim sociokulturnim i etničkim skupinama koje dijele isti društveni prostor. Većinski kolektiv čije su vrijednosti i kulturni kodovi dominantni, koegzistira s različitim manjinskim kolektivima koji zahtijevaju pravo na raznolikost te da kulturna hegemonija ne zatre njihove osobitosti. Na socioekonomskoj razini vidljivo je da je prosječna stopa članova tih manjinskih kolektiva u nepovoljnoj

socijalnoj situaciji viša od prosječne stope članova većinskog kolektiva. To se negativno održava na njihov pristup osnovnim potrebama i njihovu sposobnost djelovanja, razumijevanja i upravljanja kodovima većinske kulture. U tom okviru, očituje se potreba za poticanjem komunikacije između osoba većinske kulture i osoba manjinskih kultura, jer je komunikacija ugrožena prostornom segregacijom pod utjecajem stereotipa i predrasuda koje skupine imaju jedne o drugima.

Ranjivost koja karakterizira osobe iz manjinskih kulturnih kolektiva zahtijeva prilagodbu metodologija socijalne intervencije u skladu sa specifičnostima ovih skupina. U slučaju nekih će se naglasak staviti na nejednakosti i diskriminaciju u pristupu resursima i zadovoljavanju osnovnih potreba. U slučaju drugih će korisno biti postići sinergiju između općih resursa i resursa same zajednice.

Zaključno, figure profesionalnih medijatora predstavljaju trostruku vezu za podršku grupama koje sačinjavaju obrazovnu zajednicu:

» Za obitelji. Izravan kontakt s njima, savjetovanje o obrazovnim pitanjima (administrativnim, pravnim, nastavnom planu i programu, itd.), vladanje romskim jezikom i njihova uloga medijatora za povezivanje škole i drugih obrazovnih ustanova.

» Za škole. Kontekstualizirajući stvarnost zajednica u školama, obuka nastavnika u multikulturalnim pitanjima, aktivnosti interkulturnog karaktera u kontekstu škole ...

» Za djecu. Kroz podršku tijekom prijelaza u sljedeće faze obrazovanja, uključivanje aktivnosti za pružanje izvannastavne potpore i zabave, društvena promocija i integracija u skupine jednakih...

PROFIL, ZADACI I KODEKS PONAŠANJAVažno jeistaknuti onevještine, sposobnosti i stavove koji su poželjni Važno je istaknuti one vještine, sposobnosti i stavove koji su poželjni i prikladni za profil profesionalnih medijatora za integraciju. Neke od njihovih najvažnijih funkcija u okviru svakog od područja utjecaja na djecu su:

S obzirom na obitelj i maloljetnu osobu » Posjećivanje obitelji, naročito onih koje žive u

zakinutim četvrtima i područjima, kako bi utvrdili socijalno okruženje, stavove roditelja, položaj djece.

» Pružanje specifičnih aktivnosti romskim obiteljima. » Motiviranje roditelja na sudjelovanje u obrazovanju

njihove djece i u školskim aktivnostima. » Pružanje podrške djeci u školi. » Organiziranje potencijalno inkluzivnih aktivnosti za

djecu.

Sposobnosti i vještine. » Iznimno je važno dobro poznavati romsku kulturu

u cjelini » Po mogućnosti poznavati jezik koji se primjenjuje u

obrazovnom sustavu kao i jezik romske zajednice. » Razumjeti “kulturne kodove” većinske kulture i

romske kulture.

S obzirom na školu » Organiziranje sastanaka i rad s roditeljima kao bi

u potpunosti sudjelovali u obrazovnom procesu zajedno s nastavnicima.

» Sudjelovanje u identifikaciji i analizi stanja školske populacije.

» Poticanje nastavka školovanja nakon osnovne škole. » Obavještavanje škole o specifičnim problemima koji

se mogu pojaviti unutar zajednice te upozoravanje

vlasti.

Sposobnosti i vještine » Poznavati školsko okruženje (obrazovni sustav,

školu, nastavnike, raspoložive resurse i kapacitete za djecu u nepovoljnom položaju, naročito djecu Rome).

S obzirom na zajednicu ili kontekst » Obavještavanje zajednice o mjerama koje se odnose

na obrazovanje romske djece i podizanje svijesti među romskim obiteljima o važnosti predškolskog odgoja i obrazovanja te školskog obrazovanja.

» Promicanje tolerancije, pomažući u prevladavanju predrasuda i poticanje kontakta između Roma i neroma.

» Pružanje medijacije u sukobima između i unutar zajednice, te podizanje svijesti o mogućnosti medijacije.

Sposobnosti i vještine » Medijatori bi trebali poznavati lokalnu zajednicu

općenito, a konkretno romsku zajednicu. » Poznavati lokalne vlasti, naročito sustav socijalne

skrbi i zaštite djece. Medijatori također moraju posjedovati dobre komunikacijske vještine.

Moguće zadaće medijatoraU skladu sa situacijom, prioritetima utvrđenim europskim i nacionalnim okvirom te u odnosu na obrazovni sustav, glavne linije rada mogle bi se usmjeriti na:

» Rano uključivanje u obrazovni sustav. Treba se zalagati za poboljšanje uključivanja i ranu podršku.

» Osiguravanje pohađanja nastave. » Prevencija i suzbijanje napuštanja školovanja.



» Poticanje akademskog uspjeha. » Pospješivanje pozitivnih odnosa romske i neromske

djece. » Usredotočiti se na razloge zbog kojih učenici izostaju

iz škole ili je napuštaju. » Povećati šanse za akademski uspjeh i podršku u

nastavi. » Analiziranje problema s kojima se suočava

lokalna zajednica kao što je pristup školi odnosno neprihvaćanje škole od strane lokalne romske zajednice.

U praktičnom smislu, posao medijatora će se uglavnom usmjeriti na:

» aktivnu suradnju u integraciji romske djece u školu, naročito na početku školske godine;

» omogućavanje komunikacije između škole i roditelja Roma;

» promicanje školskog okruženja koje potiče interkulturnu komunikaciju između Roma i neroma, a koja se temelji na obostranom razumijevanju i priznavanju.

» poticanje i promicanje aktivnosti koje zbližavaju obitelji, škole i društveno i kulturno okruženje.

» služiti kao posrednik između različitih ustanova uključenih u procese socijalizacije romske djece.

Općenito gledano trebamo se zalagati za: » Suradnju s upravom škole » Senzibilizaciju roditelja » Komunikaciju s roditeljima, djecom, nastavnicima » Organizaciju sastanaka i događanja » Upravljanje sukobima i strukturalnom

neravnotežom » Kulturnim identitetom » Promicanjem medijatorskih aktivnosti

Osnovna pravila ili Kodeks ponašanjaMedijatori uključeni u socio-edukativne procese moraju služiti kao referentni model stručnog djelatnika za zajednicu u cjelini kroz poštivanje pitanja koja se pojavljuju unutar procesa izvršavanja osnovnih zadataka. U svakom je trenutku potrebno imati na umu:

Poštivanje ljudskih prava, dostojanstva svih ljudi i promicanje jednakosti u ostvarivanju prava. Iz perspektive poštivanja ljudskih prava djeluje kako bi osigurao da članovi romske zajednice u potpunosti uživaju prava koja im pripadaju, i pruža podršku u prevladavanju mogućih zapreka koje mogu onemogućiti stvarnu jednakost u pravima. U nekim je slučajevima potrebno poduzeti posebne mjere kako bi se u obzir uzele specifične potrebe. Medijator uživa povjerenje od strane romske zajednice kao i od strane javnih institucija, te ga se poštuje kao stručnog djelatnika sa specifičnim zadacima.

Surađuje sa zainteresiranima u pronalaženju rješenja na obostrano zadovoljstvo. Medijator služi kao posrednik za prezentiranje potreba članova romske zajednice i potreba institucije te surađuje u sporazumijevanju obiju strana. Medijator ne optužuje niti jednu od uključenih strana, jer je njegova uloga poboljšavanje odnosa i zagovaranje obiju strana. U tom smislu, medijator posjeduje određeni stupanj neutralnosti s obzirom na uključene strane, no nije neupoznat s činjenicama, te pažljivo i uravnoteženo upravlja potrebama romskog stanovništva i zaposlenika javne institucije.

Čuva tajnost podataka dobivenih tijekom obavljanja profesionalnih aktivnosti. Sve informacije stečene tijekom radnog procesa zadržat

24

će u povjerenju, neće ih ustupati trećim osobama ili institucijama, osim u slučaju kad postoji izričit dogovor s osobom koja mu je informaciju povjerila, i to uz jedinu iznimku za situacije u kojima postoji prijetnja po sigurnost neke osobe. Svi moraju biti upoznati u postojanje povjerljivosti podataka. Nitko, čak ni ravnatelj institucije koja zapošljava medijatora, ne smije od njega tražiti da prekrši kodeks povjerljivosti.

Poštuje zajednice, pod uvjetom da su u skladu s temeljnim načelima ljudskih prava i demokracije. Neke zajednice imaju specifične tradicije, načina života i različite kulturne norme s obzirom na većinsko društvo. Medijator će upoznati te tradicije i norme, poštovati ih i podržavati ili razumjeti. Jedina je iznimka kad neke norme i običaji zajednice nisu kompatibilni s načelima ljudskih prava i demokracije.

Odnosi se prema svim članovima zajednice s istim poštovanjem i javno iznosi situacije u kojima postoji sukob interesa. Neovisno o njihovom statusu, medijator će se odnositi s poštovanjem prema svima uključenima i zalagat će se da njihovi zahtjevi budu zadovoljeni na transparentan i pravedan način. U tom smislu treba istaknuti da u slučaju romskih medijatora, ukoliko su članovi obitelji medijatora ili neke druge njemu bliske osobe uključene u sukob, na to treba ukazati i pronaći vanjsku podršku za medijaciju.

Proaktivan je u provođenju preventivnih aktivnosti i surađuje s drugim stručnim djelatnicima / multidisciplinarnim timovima. Medijator mora biti proaktivan i ne čekati pojavljivanje problema nego provoditi konstantnu analizu situacija i djelovati preventivno za potencijalno konfliktne situacije. Medijator je stručni djelatnik koji je potreban za

usku suradnju s drugim stručnim djelatnicima (socijalni radnici, nastavnici, itd.) s ciljem postizanja ciljeva na učinkovitiji način. Medijatori trebaju koristiti različite situacije za razmjenu iskustava i dijeljenje uspješnih rješenja i korisnih informacija.

PROFESIONALNI ALATDijete izostaje iz škole jer imitira ponašanje kojem svjedoči, budući da njegova braća, prijatelji, kolege ili susjedi to također čine (modeli izostajanja). Također se događa da dijete jednostavno ne želi ići u školu i draže mu je ostati na ulici. Socio-obiteljska stvarnost koja okružuje učenika sklonog izostajanju s nastave čini presudan faktor za samo izostajanje. Roditelji, u najboljem slučaju, znaju samo čitati i pisati, a u pravilu žive od socijalne pomoći ili se bave vlastitim djelatnostima s godišnjim prihodima koji predstavljaju ozbiljne poteškoće za preživljavanje.

Individualna i obrazovna dimenzija problema izostajanja uvjetovane su drugim čimbenicima koji se nalaze izvan škole, u neposrednoj blizini učenika, dakle obitelj, naselje, društvena skupina kojoj pripada. Polazimo od sljedeće pretpostavke: maloljetnici koji potječu iz sredina u nepovoljnom položaju (ozbiljna ekonomska, socijalna i kulturna deprivacija) suočavaju se s otežavajućim okolnostima te imaju mnogo više teškoća u postizanju cjelovitog osobnog razvoja, što na obrazovnom planu rezultira nezainteresiranošću za sve što ima veze s nastavom, a to u većini slučajeva izaziva izostajanje.

Analiziramo li stvarnost problema, utvrdit ćemo točnost jedne tvrdnje koja se ponavlja u svim izvješćima podnesenim od strane različitih tijela nadležnih za školski neuspjeh, a koja glasi: «U najvećem dijelu


25


slučajeva školskog neuspjeha, socio-obiteljski kontekst dotičnih maloljetnika je veoma negativan za njihov individualni i društveni razvoj». U tom smislu, nepovoljni radni uvjeti (nezaposlenost, povremeni rad, itd.) imaju višestruke negativne posljedice koje utječu na obiteljsku dinamiku, jer ne samo da se odražavaju na ekonomsku sferu nego također pogoduju nastanku obiteljskih i individualnih tegoba roditelja ili skrbnika kao što su tjeskoba, depresija itd. koje se negativno odražavaju na skrb koju trebaju pružati maloljetnicima. Nadalje, često je nespojivost sa školom uvjetovana potrebom da i djeca sudjeluju u privređivanju. To se često događa u romskim obiteljima u kojima se smatra da je «ekonomska vrijednost» djece veoma visoka (ulična prodaja, briga o braći i sestrama, itd.).

Razina obrazovanja roditelja ili skrbnika je veoma niska, s visokim postotkom nepismenosti, što otežava sudjelovanje na tržištu rada odraslih članova obitelji. To izaziva nedostatak motivacije i nezainteresiranost koju roditelji općenito pokazuju za aspekte povezane s obrazovnim svijetom. Većinu obitelji iz kojih potječu učenici neuspješni u školi karakterizira udaljenost od obrazovnog sustava: ne cijene važnost nastavnog sadržaja, ne prisustvuju roditeljskim sastancima ili informacijama itd. Ova apatija obično izaziva u maloljetniku odbijanje škole što pogoduje izostajanju s nastava, a posljedično i neuspjehu u školi.

Pohađanje nastave je neotuđivo pravo i od najvećeg je značaja, jer je jedan od potrebnih temelja za postizanje društvene i obrazovne integracije učenika. Stoga se različiti programi i aktivnosti moraju tumačiti kao skup mjera koje pospješuju ispunjenje tog prava.

» Smatra se iznimno bitnim postizanje napretka u

procesu osvještavanja članova obrazovne zajednice o potrebi redovitog pohađanja nastave.

» Osmišljene mjere moraju se interpretirati kao pozitivne intervencije u korist prava na obrazovanje, iako se katkad to pravo možda ne poklapa s očekivanjima i željama nekih učenika, njihovih obitelji ili drugih instanci u društvu. Stoga se smatra relevantnim, u tom smislu, osmišljavanje preventivnog djelovanja kroz funkcionalni obrazovni i kurikularni model prilagođen sposobnostima učenika.

» Problematika uključuje mnogobrojne aspekte obrazovne, obiteljske, osobne i društvene prirode. Te situacije zahtijevaju koordinirano djelovanje institucija, kao sredstvo koje omogućava značajno poboljšanje situacija društvenog rizika kojima mogu biti izloženi kolektivi u nepovoljnom položaju, kao i odgovora na njihove obrazovne potrebe.

» Intervencija treba biti usmjerena na obitelji i učenike koji izostaju s nastave, učenike koji nisu uključeni u sustav i/ili koju su napustili obrazovni sustav u školskoj dobi. Prve mjere trebaju biti preventivne na razini predškolskog odgoja i obrazovanja (iako ta faza nije obvezna) te preventivne i palijativne u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, usmjerene na zadržavanje učenika i postizanje uspjeha u dobi u kojoj je školovanje obvezno.

» Iako se pojam apsentizma primjenjuje na sve učenike koji izostaju s nastave, naročito na one koji to čine često, potrebno je uskladiti određene kriterije, kvantitativne i kvalitativne, s ciljem olakšavanja komparativne procjene fenomena u svakoj ustanovi, naročito u slučajevima u kojima razina izostajanja s nastave poprima značajne dimenzije.

26

Tipično, radi se o učenicima koji s nastave izostaju ponavljano i to tijekom cijele godine, te imaju vrlo visok postotak neopravdanih sati. Ovakvo ponašanje je često povezano sa socijalnom problematikom, sa situacijama socijalno nepovoljnog položaja, s veoma destrukturiranim obiteljima ili drugim problemima konteksta, koji nisu uvijek vidljivi. Učenici koji u velikoj mjeri izostaju s nastave manifestiraju specifične obrazovne potrebe, jer između ostalog, pokazuju značajan stupanj neprilagođenosti školskom okruženju i ozbiljan rizik od kašnjenja u usvajanju nastavnog programa.

» Apsentizam se tumači kao složeni fenomen, s mnogim uzrocima i mnogim čimbenicima, budući da su uglavnom prisutne okolnosti društvenog, obiteljskog, ekonomskog i kulturnog tipa. Važno je analizirati utjecaj različitih uključenih čimbenika kako bi se ispravno interpretirao fenomen unutar svog konteksta i kako bi se moglo primijeniti najprikladnije rješenje za svaki slučaj.

» Smatra se da je fenomen apsentizma usko povezan s obrazovnom kompenzacijom za primijećenu korelaciju između nedolaska na nastavu i situacije nepovoljnog položaja. Često se povezuje sa sredinama koje karakterizira oskudnost ekonomskih, društvenih i kulturnih resursa, iako je u nekim slučajevima apsentizam uglavnom povezan s dobi (pred-pubertet) i s nedostatkom motivacije.

Ti se učenici nalaze u nepovoljnom položaju i mnogo im je teže postići potpuni osobni razvoj, što na obrazovnom planu rezultira nezainteresiranošću za sve povezano s učenjem, što većinom izaziva izostajanje s nastave. Ova situacija lišava dijete poticaja i mogućnosti što će uvjetovati njegov život kratkoročno i dugoročno. Rješenje u ovom slučaju mora proizaći iz bliske suradnji

svih institucija povezanih s problematikom maloljetnika koja utječe na sve socijalne aspekte koji ga okružuju: školu, obitelj i zajednicu/kontekst.

Za uspješno rješavanje problema školskog neuspjeha, najprije pojam moramo definirati na najfunkcionalniji mogući način. Na definiciju školskog neuspjeha utječe bezbroj faktora koji unutar sve složenijeg društvenog i ekonomskog konteksta zahtijevaju sveobuhvatan pristup i stvarno sudjelovanje svih aktera i institucija, političkih, društvenih i gospodarskih, s odgovornošću na području obrazovanja i uključivanja u tržište rada.

Poteškoća u analizi predmeta istraživanja proizlazi upravo iz značenja koja su kulturna konstrukcija i koja uvjetuju percepciju školskog neuspjeha u smislu negativnosti i isključenosti. Dakle, školski neuspjeh treba tumačiti u sociokulturnom smislu.

U tom smislu, Marchesi (2006) ukazuje da je shodno vrednovati neuspjeh u smislu utjecaja koji će on imati na te učenike u njihovoj osobnoj i profesionalnoj budućnosti. Utjecaj koji će uglavnom rezultirati deficitom resursa za suočavanje ne samo s traženjem kvalitetnog zaposlenja (stabilnog, dobro plaćenog itd..), nego i u nedostatku sposobnosti prilagodbe na sve zahtjevnije i nestabilnije tržište rada. Tako možemo shvatiti školski neuspjeh kao deficit koji ograničava i u opasnost dovodi mogućnost za uspješnu profesionalnu karijeru, a samim time će se negativno odraziti na cjelokupan odrasli život.

S obzirom na pojam školskog apsentizma, to je jedna od najjasnijih manifestacija poteškoća za uključivanje u školski život koja se pojavljuje u djetinjstvu. To progresivno i ponavljano udaljavanje od škole izazvat će težak problematičan pristup radu, kulturi,... I definira se


27


kao ponavljano nepohađanje obvezne nastave, bilo da je izazvano voljom maloljetnika, roditelja ili ponavljanim udaljavanjem s nastave. Smatramo da je uzrok apsentizma ponajprije pogrešna socijalizacija, da postoje različite vrste apsentizma ovisno o njegovoj učestalosti, da apsentizam proizlazi iz drugog, opsežnijeg problema, te da taj problem leži u dvije različite sredine: ili obiteljskoj, ili školskoj, ili obje istodobno. Stoga možemo definirati apsentizam kao: povremeno, često ili potpuno, neopravdano izbivanje učenika koji je prethodno upisan i školske je dobi, bilo svojevoljno ili voljom roditelja, pri čemu to izostajanje može biti simptom sukoba u obitelji i/ili socioekonomskih i kulturnih problema, a sve se to može negativno odraziti na ispravan proces socijalizacije.

Ovako možemo konkretno utvrditi na koje se sve načine ovaj problem može manifestirati ovisno o tri različite varijable: učestalost, kvaliteta i kvantiteta pojavljivanja.

Ovisno o učestalosti: » Povremeno: neredovito izostajanje tijekom godine.

Broj izostanaka nije alarmantan, ali onemogućava kvalitetno obrazovanje i uspjeh u učenju.

» Intermitentno: pojavljuje i nestaje u određenim razdobljima tijekom godine. Može biti povezano s konkretnim socioekonomskim fenomenima, kao što je berba, održavanje sajmova itd.

» Početno: nastava se redovito pohađa do prvih praznika, prelazeći na razdoblje potpune odsutnosti.

» Potpuno: učenik ne pohađa nastavu od početka do kraja školske godine.

» Posebno: učenik odlazi iz kuće i ne dolazi u školu ili nestaje iz škole nakon što je stigao.

Prema količini se mogu utvrditi sljedeće vrste:

» Umjereno (manje od 15% mjesečnih nastavnih sati) » Srednje (kad se izostanci odnose na 15 do 50%

mjesečnih nastavnih sati) » Teško (kad prelazi 50% mjesečnih nastavnih sati)

Prema kvaliteti, ovisno o uzroku, vrste izostajanja mogu biti:

» Obiteljsko: uzrokovano obitelji u kojoj učenik živi. U nastavku se navode tipovi obitelji prema najjasnijem uzroku apsentizma:

» uslijed pasivnosti obitelji: Obitelji su uvjetovane običajima, ne kontroliraju maloljetnika koji izostaje s nastave, ne brinu se i/ili neorganizirane su, naglašeno su zaštitničke, pasivne prema školi i bave se drugim pitanjima.

» aktivno ga izazivaju roditelji: zbog privređivanja roditelja, destrukturirane obitelji i roditelji koji potiču maloljetnički rad.

» Školsko: uzrokovano je elementima vezanim za obrazovni sustav i/ili školsku sredinu. Razne vrste:

» uzrokovano obrazovnim sustavom: Ukoliko obrazovna ustanova ne raspolaže potrebnim ljudskim i materijalnim resursima za pružanje individualizirane obrazovne podrške svojim učenicima, značajno se povećavaju šanse da će se kod onih učenika kod kojih inače postoji neki problem s integracijom, također pojaviti i izostajanje, budući da neće naći učinkovite odgovore za probleme na koje nailaze. Isto tako, nastavni kadar koji nije specifično pripremljen i obučen za individualizirani pristup učenicima, može postati instrument za potenciranje apsentizma, jer ne zna kako se nositi sa slučajevima izostajanja, napuštanja škole i školskog neuspjeha.

» aktivno ga izaziva učenik: neprilagođenost ili neintegriranost u školu, nemogućnost praćenja

28

nastave, nedostatak interesa ili odbijanje škole. Nedostatak osnovnih vještina za učenje uslijed ranijeg dugotrajnog izostajanja.

S obzirom na nemogućnost praćenja nastaveNemogućnost praćenja nastave, shvaćena kao uzrok školskog neuspjeha, uključuje tri vrste sposobnosti koje treba steći tijekom školskog života:

» Konceptualne, koje se odnose na znanje. One su najopćenitije i odnose na kurikulumske koncepte i sadržaje kao takve.

» Proceduralne, odnose se na know-how (znati kako nešto činiti) i povezani su s postupkom i vještinom za provedbu naučenih koncepata i sadržaja.

» I na kraju, sposobnosti koje se odnose na ponašanje i uključuju stavove i vještine koje svaki pojedinac stječe tijekom života.

Prve dvije vrste se odnose na nemogućnost praćenja kurikuluma kao takvog, no treća vrsta se odnosi na niz okolnosti povezanih s ponašanjem koje mogu naštetiti ili otežati situaciju maloljetnika, a povezane su s uvjetima pod kojima se nalazi u razredu ili unutar svoje skupine vršnjaka. Dakle, smatramo da do nemogućnosti praćenja nastave ne dolazi samo ukoliko se ne stječu sadržaji ili kompetencije definirane kurikulumom nego i kad se ne stječu postupci za njihovu provedbu ili kada ponašanje i stavovi učenika nisu primjereni njegovoj dobi i zato onemogućavaju dobru prilagodbu razredu i obrazovnoj ustanovi.

Zato nemogućnosti praćenja nastave pristupamo u sve tri dimenzije, a cilj je poboljšati sve one okolnosti koje mogu utjecati na pogrešnu prilagodbu maloljetnika na obrazovnu ustanovu odnosno da nađe svoje mjesto unutar razrednog odjeljenja kako ne bi dolazilo do

situacija koje ga mogu potaknuti na izostajanje s nastave ili napuštanje školovanja.

MODELI SOCIO-EDUKATIVNE MEDIJACIJEOva perspektiva se temelji na modelu socio-edukativne medijacije kroz potenciranje socijalne edukacije. Pod pojmom socijalne edukacije se smatra pravo građanstva koje se materijalizira u priznavanju pedagoškog zvanja, koje stvara obrazovne kontekste i medijatorske aktivnosti koje pripadaju području stručnih kompetencija omogućavajući na taj način uključivanje u raznolike društvene mreže (društvenost i cirkulacija unutar društva) i kulturno i društveno promicanje.

Potencijalno medijatorske aktivnostiTo su aktivnosti koje prate i podržavaju procese kojima je cilj izazvati susret subjekta obrazovanja sa socijalnim i kulturnim sadržajima, s drugim subjektima ili s mjestom koje ima socijalnu i obrazovnu vrijednost (García Molina, 2003.). U tom smislu ne govorimo specifično o medijaciji sukoba, a smatramo da nije riječ ni o podučavanju ili prenošenju kulturnih sadržaja. Smatramo da je medijacija rad koji je potrebno učiniti da bi se subjekt obrazovanja mogao susresti s mjestima, osobama i sadržajima. Medijacija shvaćena na taj način ima za cilj emancipaciju i progresivnu socijalnu promociju djeteta.

Na ovaj način možemo predstaviti neke od glavnih osi za razvoj aktivnosti u okviru programa socio-edukativne medijacije koje su usmjerene na poboljšanje obrazovne situacije učenika Roma.

OBITELJSKO OKRUŽENJE1. Senzibilizirati i uključiti obitelji u promicanje

školovanja.


29


2. Informirati i pružati podršku u formalnostima potrebnima za upis.

3. Učiniti obitelj odgovornom za redovito pohađanje nastave od strane maloljetnika (informiranje i senzibilizacija).

4. Izrada obiteljske dijagnoze kako bi se upoznale okolnosti učenika.

5. Pružanje smjernica i informacija te uključivanje obitelji u potrebne obrazovne navike.

6. Promicanje usklađivanja između posla, obitelji i privatnog.

OBRAZOVNI SUSTAV1. Suradnja sa školom kako bi se olakšao pristup

roditelja školi, pojačavajući njihovo sudjelovanje u obrazovni proces vlastite djece.

2. Pospješiti ostvarivanje minimalnih uvjeta kako bi se olakšala i omogućila pravilna prilagodba maloljetnika na obrazovnu ustanovu.

3. Promovirati veću bliskost, sudjelovanje i uključenost između obitelji i obrazovnih ustanova.

4. Uvođenje programa za podršku, informiranje i pomoć u svrhu izbjegavanja izostajanja i ranog prekida školovanja.

5. Jačanje mjera za pružanje podrške na prijelazu između osnovne i srednje škole.

KONTEKST 1. Uvođenje programa medijacije između obitelji

i škole potičući zapošljavanje romskih stručnih djelatnika.

2. Stvaranje obrazovnih resursa i resursa za zabavu i slobodno vrijeme

3. Usmjeravanje i pratnja za korištenje eksternih i standardiziranih obrazovnih resursa i resursa za zabavu i slobodno vrijeme.

30


AKTIVNOSTI U OKVIRU PROGRAMA SOCIO-EDUKATIVNE MEDIJACIJE

OPERATIVNI CILJEVI AKTIVNOSTIIdentificirati obitelji čija djeca u dobi od 3 do 6 godina nisu upisana u (pred)školu.

Nadzor obitelji kod kojih je već prije uočen izostanak iz škole, u svrhu preven-cije i sprječavanja izostajanja.

Osvijestiti i uključiti obitelji u promociju predškolskog obrazovanja.

Informativni sastanci s obiteljima.

Pratiti obitelj na informacije i roditeljske sastanke.Informirati i asistirati pri administra-tivnim procedurama neophodnim za upis u školu.

Informativni sastanci na temu upisa (rokovi, uvjeti, prednosti…).Asistencija pri upisu.Ispunjavanje formulara.

Suradnja sa školama kako bi se roditelji-ma olakšao pristup istima te na taj način potaknulo njihovo aktivno sudjelovanje u obrazovanju djece.

Informirati roditelje o roditeljskim sastancima tijekom školske godine (na početku, trimestralno...)Asistencija u slučajevima gdje je to potrebno.Informativni sastanci na temu školskog pribora i materijala.

Poticati minimalne uvjete kako bi se olakšala i omogućila adekvatna prilago-dba djeteta na školu.

Kreiranje ‘banke’ školskog pribora.Stipendije (pribor).

Postići učinkovitu koordinaciju sa stručn-jacima iz školskih ustanova.

Mjesečni sastanci s ustanovama predškolskog odgoja.Održavati telefonski kontakt s timovima zaduženim za orijentaciju te osta-lim stručnjacima koji rade u službi zajednice.Koordinacija s obrazovnim ustanovama u svrhu planiranja zajedničkih cil-jeva.

Detektirati obitelji čija djeca ne pohađa-ju/izostaju iz škole i/ili čija djeca pokazu-ju rizično ponašanje/navike.

Koordinacija sa svim obrazovnim ustanovama.Koordinacija sa socijalnim službama.

Koordinacija s vanjskim stručnjacima (policija, druge ustanove itd.)Informirati i asistirati pri upisu u ško-lu.

Informativni sastanci o upisima, rokovima, uvjetima potrebnim za upis.Asistencija pri samom upisu.Ispunjavanje formulara.

Poticati minimalne uvjete i omogućiti korektnu prilagodbu djeteta na školu

Stvaranje ‘banke’ školskog pribora i materijala u svrhu dodjele stipen-dija.

31


Utvrditi situaciju u obitelji kako bi se upoznale okolnosti i uvjeti u kojima učenik živi.

Razgovori s obiteljima i djecom.Koordinacija sa socijalnim službama, školama i ostalim stručnjacima koji su u kon-taktu s obiteljima.

Individualizirano praćenje koris-nika projekta i njihovih obitelji.

Individualizirano praćenje putem IEP (Individualizirani edukativni projekt).

Smanjiti izostanak iz škole dok se ne postigne normalizirano pohađanje iste.

Praćenje dolazaka u školu te usvajanje kurikuluma tijekom školovanja. Koordinacija s obrazovnim ustanovama.Aktivnosti zajedničke poduke u slučaju izbacivanja iz škole. Aktivnosti koje jačaju stvaranje pozitivne slike o školi i koje motiviraju pohađanje nastave. Služba buđenja na području gdje žive korisnici. Dodatni programi pri prijelazu iz osnovne u srednju školu.

Ukazati obitelji na odgovornost koju ima pri redovnom pohađan-ju nastave djece (informirati i os-vijestiti).

Informativni sastanci na temu važnosti i obaveze školovanja i mehanizama podrške i nadzora. Zajedno s obitelji analizirati probleme koji uzrokuju izostajanje te ih poticati da sami ponude rješenja.Stvoriti prostor za individualne i grupne razgovore unutar i van škole. Služba buđenja djece za vrijeme praznika i na početku školske godine.Dodatni programi na prijelazu iz osnovne u srednju školu.

Promovirati zbližavanje i sud-jelovanje obitelji i obrazovnih ustanova.

Sudjelovanje obitelji u školskim aktivnostima (završne priredbe, izleti, Božić…).Škola za roditelje.Informirati i asistirati, kada je potrebno, na informacijama i roditeljskim sastancima.Učvrstiti načine komunikacije između škole i obitelji. Omogućiti adekvatan prijevod obiteljima kod kojih postoji jezična barijera.

Razviti mehanizme koordinacije između škola i socijalnih službi, zajedno s obiteljima i socijalnim ustanovama.

Mjesečni sastanci sa svim školama radi zajedničkog postavljanja ciljeva na kojima će se raditi s obiteljima i djecom.Mjesečni sastanci sa socijalnim službama.Mjesečni sastanci s administrativnim i ostalim tijelima koja su povezana s korisnici-ma projekta.Poticati sve stručnjake da sudjeluju u lokalnom vijeću na temu izostanka iz škole.Održavati kontakt s lokalnom policijom u svrhu dobivanja informacija o slučajevima izostanaka ili rizičnim situacijama.

32


Praćenje (nadzor) trojne veze ‘dijete-obi-telj-škola’.

Medijacija sudionika.Izrada individualiziranog edukativnog plana i plana obiteljskog djelovanja.Dodatni programi na prijelazu iz osnovne u srednju školu.

Orijentacija, informiranje i poticanje sudjelovanja obitelji u stjecanju po-trebnih obrazovnih navika (zdravstveni odgoj, edukacija vrijednosti, slobodne aktivnosti itd.).

Razgovori s obiteljima.Edukacija obitelji.Informirati obitelji o raznim aktivnostima koje nudi obrazovna zajednica.Informirati obitelji koje ne govore španjolski o tečajevima za odrasle dostup-nima u Toledu.Posjeti domovima u svrhu razgovora s roditeljima.

Proširiti dodatne i dopunske aktivnosti za djecu s poteškoćama, uočiti nedos-tatke u usvajanju kurikuluma te pružiti adekvatnu pomoć korisnicima kojima je potrebna.

Pružiti individualiziranu dopunsku nastavu korisnicima projekta kojima je potrebna da bi se svladale određene kompetencije iz kurikuluma. Individualizirana podrška učenicima vezana za posebne edukativne potrebe.Naputci vezani za autonomiju i dnevnu organizaciju, ovisno o potrebama svakog djeteta.Posudba knjiga, didaktičkih materijala i igara, prilagođenih kurikulumu svakog ponaosob (predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje).Čitanje s razumijevanjem uz vodstvo.Sudjelovanje djece, ali i roditelja, u slobodnim aktivnostima.

Uputiti na socio-edukativne resurse i re-surse vezane za slobodne aktivnosti, koji potiču sprječavanje rizičnih društvenih faktora, negativnih navika i ponašanja, te koji promiču socio-edukativnu inte-graciju djece.

Upućivanje na socio-edukativne resurse.

Medijacija potencijalnih konflikata djece u školi.

Protokoli ili jedinice koji djeluju u konkretnim slučajevima.Promicati dijalog kao način rješavanja konflikata u školi, obitelji i društvu.Stvaranje prostora za dijalog – individualni i grupni –u školi tako i izvan nje.

Kampanje prevencije i smanjenja izos-tanka iz škole, neuspjeha u školi i rizičnih faktora.

Prvi dani otvorenih vrata na temu obrazovanja i mladeži.Kampanja osvješćivanja zajednice o važnosti obrazovanja.

33


PROMICANJE MULTIKULTURALNOSTI INTERKULTURALNOSTI,LJUDSKIH PRAVA I AKTIVNOG GRAĐANSTVA

Romsku zajednicu u Europi, općenito gledano, obilježavaju niži stupanj obrazovanja, viša stopa nepismenosti, viša stopa napuštanja školovanja, podzastupljenost u visokoškolskom obrazovanju i slabiji akademski uspjeh u usporedbi s ostatkom stanovništva.

Unatoč tome što postoje razlike u obrazovnim sustavima zemalja sudionica projekta, oni dijele neke zajedničke značajke i načela.

» Među zajedničkim značajkama treba istaknuti postojanje tri obrazovna ciklusa, predškolski odgoj i obrazovanje, te osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje; zakonsku obvezu obrazovanja do 16. godine; strukovno osposobljavanje različitih stupnjeva i visokoškolsko obrazovanje.

» Nadalje, zajednička su im sljedeća obrazovna načela i politike: besplatno javno obrazovanje, dostupnost različitih razina obrazovanja i jednakost svih

34


POGLAVLJE III

35


POGLAVLJE IIIPromicanje multikulturalnosti / interkulturalnosti,

ljudskih prava i aktivnog građanstva

građana u pristupu obrazovanju. Osim toga, u obje zemlje formalno postoji pozitivan i inkluzivan stav prema etničkim manjinama, što dodatno potiče EU kako bi se taj stav materijalizirao u politikama, planovima i konkretnim aktivnostima koji se odnose na romsko stanovništvo.

» Međutim, navedeni principi se ne primjenjuju jednako na sve građane, kao što je u praksi slučaj s romskim stanovništvom. Iako se radi na razvijanju određenih mjera za poticanje uključivanja romske djece u obrazovni sustav, te mjere i politike nisu adekvatno primjenjivane u praksi. I dalje su prisutne komponente segregacije, romskom je stanovništvu zapravo otežan pristup standariziranim obrazovnim ustanovama i jednim je dijelom zakinuto u svojim pravima. Činjenica je da u većoj ili manjoj mjeri još uvijek postoje različite vrste segregacije unutar obrazovnog sustava.

Postojanje situacija segregacije etničkih manjina, naročito s obzirom na Rome, očituje se na različite načine koji sežu od manifestirane ili očigledne segregacije (kroz uključivanje učenika Roma u nekim zemljama u obrazovne centre s posebnim programom) do prikrivene segregacije kroz neprimjereno korištenje obrazovnih mjera kojima je cilj ublažavanje neravnopravnih situacija ili posebnih potreba učenika, na primjer, kroz grupiranje učenika Roma u zasebne razredne odjele.

Ponekad su takve situacije segregacije usko povezane s politikama stanovanja: kada učenici Romi žive u segregiranim naseljima, uobičajeno je da je takav i pristup u školama na tom području.

Jednako tako, u nekim zemljama se provode druge vrste mjera s ciljem rješavanja određenih situacija vezanih za

učenike Rome. Primjerice, njih se klasificira kao «učenike kod kuće» što u praksi znači da ne moraju dolaziti u školu na nastavu nego isključivo polagati završne ispite. Ili se pak romska djeca potiču i usmjeravaju na upis u strukovne škole koje, zbog kratkog trajanja i niskih obrazovnih standarda s malobrojnim alternativama, nude osposobljavanje koje ne udovoljava zahtjevima tržišta rada. Segregacija nije jedini problem koji utječe na teškoće romske zajednice s obzirom na obrazovanje. Postoji niz drugih čimbenika s kojima se suočavaju obitelji, a koje također na poseban način utječu na uključivanje djece Roma u obrazovni sustav. Ti su čimbenici grupirani u sljedeća tri velika područja:

A - Socio-ekonomska isključenost koja utječe na obitelj » Siromaštvo i bijeda. Siromaštvo predstavlja jednu

od najvećih prepreka za sudjelovanje i uključivanje u obrazovni sustav. Iako se radi o fenomenu koji je sam po sebi složen, njegova ekonomska dimenzija može utjecati na to da obitelji ne mogu ostvariti pristup obrazovnim ustanovama jer nisu u mogućnosti snositi troškove obrazovanja kao takvog: knjige, prijevoz i druge troškove obrazovanja.

» Nezaposlenost ili nedovoljna zaposlenost. Nezadovoljavajuće zaposlenje, niska plaća ili nedostatak kontinuiteta u zaposlenju uzrokuju ekonomske poteškoće u financiranju obrazovnih potreba.

» Unutarnje i vanjske migracije. Migracije uglavnom uzrokovane ekonomskim prilikama i zaposlenjem izazivaju nedostatak kontinuiteta u kontaktu između obrazovnih ustanova, učenika i obitelji.

» Nedostatak potrebne dokumentacije. Nedostatak dokumentacije i reguliranog statusa otežava pristup obrazovnim ustanovama i

36

upisivanje u njih. » Geografski položaj. Mjesto stanovanja utječe na

mogućnost pohađanja obrazovnih ustanova, bilo zato što one ne postoje u neposrednoj okolini bilo zato što su isključivo dostupne segregirane ustanove ili one niskih obrazovnih standarda. Određena izolirana ili marginalizirana okruženja (geta) i geografska područja raspolažu s manje resursa i stoga nude manje mogućnosti za obrazovni razvoj.

B - Odnos (stavovi) između romske zajednice i obrazovnog sustava

» Međusobno nepovjerenje i predrasude između škola i romske zajednice.

» Neki Romi percipiraju školu kao “nepoznato okruženje” s kojim nisu

» upoznati. » Mnoge obrazovne ustanove ne održavaju redovito

odnos s roditeljima Romima što utječe na njihovu percepciju o školi, kao i na nedostatak znanja i informacija o mogućnostima i prednostima koje kontinuitet u odgojno-obrazovnom sustavu nudi njihovoj djeci.

» Nedostatak znanja i očekivanja roditelja Roma o mogućnostima koje nudi obrazovanje, primjerice kroz programe strukovnog obrazovanja ili nastavljanje školovanja nakon osnovnoškolskog obrazovanja.

» Nedostatak motivacije za studij među romskim učenicima.

» Nedostatak obrazovnih modela unutar romske zajednice.

C - Nedostaci obrazovnog sustava » Nedostaci obrazovnog sustava za rad s obiteljima

koje se nalaze u situaciji siromaštva ili bijede. » Nedostatak spremnosti obrazovnog sustava

za rad iz perspektive poštivanja raznolikosti (interkulturalnost) koju unose etničke manjine.

» Nedovoljna znanja i iskustva nastavnika u interkulturnom obrazovanju. Škola kao institucija prvenstveno je namijenjena i usredotočena na model učenika pripadnika većinskog stanovništva, koje je u većini slučajeva homogeno. Raznolikost se često doživljava kao poteškoća koju treba ukloniti umjesto kao aspekt koji može obogatiti sve učenike u cjelini.

» Nedostatak potrebnih sredstava za razvoj programa i aktivnosti kvalitetne podrške manjinama, a naročito romskoj zajednici.

» Segregacija i diskriminacija Roma unutar obrazovnog sustava.

Navedeni i drugi faktori uzrokuju: » Otežan pristup predškolskom odgoju i obrazovanju. » Povišena stopa izostajanja s nastave. » Veliki broj ponavljača. » Slab školski / akademski uspjeh. » Nedostatak kontinuiteta u procesu formalnog

obrazovanja. » Iznimno ograničeno napredovanje prema višim

razinama obrazovanja. Najveći problemi s napuštanjem školovanja se javljaju u srednjoj školi, a veoma je skroman pristup višim ciklusima obrazovanja.

» Niže razine stručne osposobljenosti, što rezultira poteškoćama u sudjelovanju na tržištu rada i zatvorenom krugu siromaštva i marginalizacije. U takvoj situaciji na vidjelo dolazi potreba za pokretanjem specifičnih aktivnosti za poboljšanje situacije u obrazovanju romske djece.


37


38

KULTURA, RAZNOLIKOST I PLURALIZAM IZ OBRAZOVNE PERSPEKTIVERosa Marí YtarteSveučilište Castilla-La ManchaFakultet društvenih znanosti

[...] prihvatiti stranca ne znači transformirati ga u vlastiti klon, nego naprotiv, dopustiti da njegova različitost utječe na društvo, da se «drugost» očuva u vremenu.1

1 - Kultura i kulturna raznolikost

Razmišljanje o kulturi i kulturnoj raznolikosti iz perspektive obrazovanja znači kretati od ideje da za te pojmove ne možemo iznjedriti zatvorenu ili konačnu definiciju. Pluralizam kulture nas prisiljava na razvijanje složenog pogleda i izbjegavanje teorijskog redukcionizma koji simplificira ljudska društva na ona obilježja koja su najvidljivija, najegzotičnija ili koja ih najviše razlikuju od drugih. Ta trivijalizacija koja tumači ljudske skupine na temelju njihovih navodnih razlika od ostalih, zanemarujući druge aspekte, naposljetku ističe navodne konfliktivne elemente određene skupine i predstavlja kao kulturne, socijalne problematike koje su više povezane s nejednakostima, nepravdama ili siromaštvom nego s identitetima ili kulturama. Naime,

1 Maffesoli, M. (2005): La part del diable. Compendi de subversió postmoderna.Vallbona, March Editor.


39


kultura, cjelokupna kultura je sama po sebi pluralistička i raznolika, ne postoji kao homogen ili izoliran “proizvod”. Svijet i sva društva koja ga sačinjavaju su kulturno raznoliki. Stoga kulturna raznolikost ne može predstavljati obrazovni cilj ili socijalni projekt, već nam jednostavno pokazuje ljudsku stvarnost onakvom kakva ona doista jest. Isto tako, kultura jednog društva ne predstavlja konačno stanje, nego ovisi o povijesnim i društvenim promjenama, razmjeni i interakciji između skupina i pojedinaca.

Ljudska bića oblikuju skupine, stvaraju kulture... Sve one predstavljaju kroz svoje jedinstvenosti, najpotpuniji izraz onoga što je svim ljudima zajedničko, ono što dijelimo i što nas čini sličnima, ono što nas definira kao kulturna bića, koja imaju potrebu za pripadanjem i identitetom. Kopija, zajam, sporazum, konflikt... dio su iskustva društvenosti i suživota, i upravo je zato raznolikost trajna dok je istodobno u stalnoj mijeni.

Svaki identitet ili kulturni oblik je višestruk i dinamičan, oblikujemo se kao društvena bića kroz pripadanje različitim skupinama, kroz iskustva i životne puteve što je više povezano s onime što nam se događa ili s praksama koje vršimo nego s činjenicom tko smo ili odakle dolazimo. Istodobno, vrijedi podsjetiti da su za svakog pojedinca ili grupu, te pripadnosti temeljne i nužne kao iskustvo stabilnog identiteta koji traje u vremenu i koji ga definira. Identitet i kultura ne predstavljaju nepromjenjive i vječne kodove, nego su naprotiv oblici društva i stoga žive od međurazmjene i promjene. Ako pojam kulturnog definira više proces nego dovršenu stvarnost, u tom slučaju su sva društva rezultat svojih transformacija, sve kulture su jedinstvene te istodobno u svakoj od njih stanuje i razvijaju se oblici univerzalnosti.

Ovo su dvije pretpostavke na temelju kojih promišljamo interkulturno obrazovanje: na temelju ideje da kultura sačinjava nasljeđe koje dobivamo kroz običaje, jezik, znanje, narative koji nas identificiraju, te istodobno da pokazuje način na koji se izgrađujemo kao društvena bića na temelju svakodnevnih iskustava, u odnosu i kroz razmjenu s globaliziranim svijetom.

Rezimirajući iznesene ideje, kulturu možemo shvatiti kao proces ili nasljeđe, kao uključivanje u zajednički projekt čovječanstva ili kao paletu izoliranih identiteta koji se nikad ne sretnu; možemo je promišljati iz perspektive njenog dinamizma i složenosti (miješanje, razmjena i heterogenost) ili pak kao ono što utemeljuje tradiciju jednog kolektiva i njegovo trajanje u vremenu. Možda pojam kulturnog kojim se bavimo uključuje oboje, i možda je upravo zato danas tako teško naći prikladne riječi da ga definiramo. Ako ideji kulture koju koristimo se pretpostavi specifičan način razumijevanja ljudskog suživota i određeni društveni model, shvatit ćemo pojam kulture u skladu s mišljenjem antropologinje Dolores Juliano2 , kao proizvod mješavine nasljeđa i običaja koji se formiraju između različitih povijesnih iskustava, koja su sva nedostatna, mutirajuća, kontradiktorna i upravo zato legitimna. Sa stajališta te pretpostavke, kulture se pojavljuje kao nešto što se ne može definirati bez rizika da se suviše ne pojednostavi.

Interkulturalna perspektiva u obrazovanju dakle podrazumijeva primjenu modela rada koji odbija nuditi obrazovne sadržaje koji reduciraju drugog na jedan jedini oblik pripadnosti ili identiteta, koji daju zdravo za gotovo njegove glavne karakteristike ili potrebe, koji govore o tom drugome, ali ne s razgovaraju s njim. Naprotiv, zagovarati interkulturni pristup znači prihvatiti da se kultura odnosi na sredstva kojima

2 Juliano, D. (1993): Educación intercultural. Escuela y minorías étnicas. Madrid, Eudema. (Interkulturno obrazovanje. Škola i etničke manjine.)

40

osobe komuniciraju i stupaju u interakciju, te da u tom procesu, osim što dolazi do susreta, također dolazi i do nesigurnosti i do sukoba.

2 - Razlike i jednakost. Načela pluralnog građanstva

Kulturni identitet nikad nije (niti bi smio biti) prepreka za pripadnost ili sudjelovanje u nekom društvu. Iz perspektive interkulturnog pristupa, podrazumijeva se da nisu kulturni oblici ono što prijeti društvenoj koheziji ili dovodi u opasnost socijalni okvir suživota. Bez sumnje, u svim društvima postoje prakse i običaji koji su za osudu, međutim činjenica da većina slučajeva koji se povezuju s kulturom, zapravo imaju socijalnu ili političku pozadinu, čini kulturu najboljim izgovorom za odbijanje pluralizma i čak kao jedan od načina opravdavanja situacije socijalne isključenosti i nejednakosti. Stoga je jedan od izazova koji pred nas postavlja ideja o kulturnoj raznolikosti, razmišljanje o kulturama u sadašnjem svijetu iz perspektive koja uključuje dinamike globalizacije, čiji učinci nisu isključivo ekonomske prirode nego također rekonstruiraju i reorganiziraju (često na konfliktan način) identitete i kulturne oblike u svim zemljama. Pluralizam predstavlja društveni projekt građanstva na temelju kojeg će se stvarati zajednički okvir koji može stvoriti prostor za suživot i zajednički kulturni razvoj.

Ono što jest važno iz odgojno-obrazovne prakse interkulturalnosti je dati tim «drugima» prostore za reprezentaciju, ustrajati u neodrživosti kulturnih stereotipa prihvaćenih od većine i ukazati na to da se u našim društvima mnoge skupine diskriminiraju zbog fizičkih obilježja, kulturnog podrijetla ili identiteta koji izražavaju. Taj ponavljani kulturni stereotip dovest će naposljetku do skupa predrasuda koje služe za objašnjavanje tih skupinama koje smo prethodno

utvrdili kao «različite».

Kulturni pluralizam ne bi se sastojao toliko u očuvanju navodnih «dobrih» kultura netaknutima, ili u mijenjaju navodnih “loših” kultura, nego u pružanju mogućnosti svim kulturama da sudjeluju u reprezentaciji i konstrukciji svijeta, a to znači da imaju mogućnost da razviju vlastitu kulturnu specifičnost. Kulturni pluralizam znači priznavanje (zajedno s pripadnim pravnim jamčenjem) kulturne raznolikosti i njenog mjesta u sklopu društva. Kao što je UNESCO utvrdio 20013., u članku 2.: […] kulturni pluralizam predstavlja politički izraz realnosti kulturne raznolikosti. Kao neraskidivi dio jednog demokratskog okruženja, kulturni pluralizam doprinosi kulturnim razmjenama i razvoju kreativnih potencijala koji odražavaju javni život.

Kulturni pluralizam kojeg definira deklaracija UNESCO-a moguć je kao društveni projekt, samo ako razumijemo kulturnu raznolikost kao opće dobro, i istodobno je smatramo kompatibilnom sa zajedničkim pravilima suživota, ako smatramo sebe i druge građanima i ako paralelno možemo nadići vlastiti referentni kulturni okvir. Ta aktivnost, iz interkulturne perspektive pretpostavlja zajednički artikulirati tri razine socijalne integracije:

» promicati obrazovnu praksu koja pokazuje i priznaje raznolikost, odričući se svih oblika nekritičke akulturacije. No, istodobno, kulturno priznavanje u obrazovanju podrazumijeva da se nitko, iz kulturnih razloga, ne ostavi izvan globalnih mreža, relevantnog znanja i sudjelovanja u društvu. Globalizacija umnožava prilike za sudjelovanje u kulturi i društvu, otvara nove puteve za komunikaciju i razmjenu te uvodi druge oblike


3 Univerzalna deklaracija UNESCO-a o kulturnoj raznolikosti. Prihvaćena prilikom 31. zasjedanja Generalne konferencije UNESCO-a. Pariz, 2. studenog 2001.

41


pristupa informacijama i znanju. » Claudio Magris4 kaže u svojoj knjizi Utopija i

razočaranje, u odnosu na fizičke i simboličke granice, da su one potrebne u smislu da omogućavaju stvaranje vlastitog identiteta i življenje u određenoj kulturnoj koherenciji; međutim istodobno upozorava da je najvažnija funkcija granice (individualno ili kolektivno) da ona bude prelažena, da je najvažnije da nam granica dopušta da prijeđemo na drugu stranu. Zadatak interkulturnog se na ovom mjestu definira kao praćenje pojedinaca da prijeđu te granice, približavanje onome što se doživljava kao različito i prijeteće, kretanje po različitim kulturnim registrima.

» Konačno, interkulturno opredjeljenje za pluralizam je opredjeljenje za jednakost šansi, na temelju načela građanstva i demokracije. Mogli bismo reći da je to obrazovni napor kako u svakidašnjoj praksi iskustvo pojedinaca ne bi bilo prisiljeno birati između dvije vrste podvrgavanja: negiranja vlastitog identiteta da bi se bio prihvaćen u većinskom društvu ili ostajanja na suženim marginama vlastite zajednice s kojom se identificira. To je ujedno i odbacivanje pritiska kulturne skupine kojoj se pripada kao i odbacivanje nametanja većina koje sačinjavaju neko društvo i uključuje pravo na opcije u privatnom životu pojedinaca, kao i obvezu minimalnih sporazuma javnog suživota. To znači da uključuje određenu asimilaciju vrijednosti građanstva i civiliziranosti, minimalno (ali ne i slabo) pridržavanje zajedničkih pravila i načela.

3 - Obrazovni i društveni procesi za razvoj interkulturalnostiPluralizam stoga zahtijeva priznavanje drugoga, sudjelovanje u društvu i zajedničke vrijednosti iz

globalne perspektive. Zahtijeva razvoj onoga što Nobert Bilbeny5 naziva interkulturnom etikom, etikom koja se temelji na tri minimalna pravila o suživotu:

» Pravilo autonomije: odnosi se na razvoj promišljanja i razmišljanja pojedinaca, i na njihovu sposobnost da budu raspoloživi za upoznavanje i biranje na kritičan način. To znači, biti spreman na argumentiranje vlastitih izbora i vrijednosti.

» Pravilo reciprociteta: uključiti drugog u naše postupke i odluke, znači priznati ga kao nama jednakog, te stoga pretpostavlja poznavanje vlastitih predrasuda i sumnji u vezi tog priznavanja.

» Pravilo refleksivnosti: sastoji se u tome da pokušamo razmišljati u skladu sa samim sobom, što znači sposobnost za procjenu izričito vlastitih modela kulture i identiteta, jer to znači spremnost da se uspostavi dijalog s drugim kojem se priznaje isto mjesto i ista vrijednost.

Zbog svega toga, model interkulturnog obrazovanja pokušava prevladati ograničenja asimilacionizma i razviti integracijski pristup iz kritičke perspektive, koji će uključivati priznavanja raznolikosti kao i pridržavanje demokratskih i građanskih načela. Interkulturno obrazovanje se sastoji od obrazovnog modela koji je namijenjen svim kolektivima i pojedincima, koji iz perspektive svijeta koji se temelji na složenosti, usvaja načelo jednakosti i demokratskih vrijednosti, promičući izražavanje individualnih i kolektivnih razlika. Kao što je vidljivo u donjoj tablici, karakteristike navedenog modela su:

Europska unija je 1994. definira interkulturalno obrazovanje kao:

[...] skup obrazovnih praksi osmišljenih za promicanje

4 Magris, C. (2001): Utopía y desencanto. Barcelona. Anagrama.(Utopija i razočaranje).5 Bilbeny, N. (2004): Ética intercultural. La razón práctica frente a los retos de la diversidad cultural. Barcelona, Ariel. (Interkulturalna etika. Praktičnost u izazovima kulturne raznolikosti).

42

međusobnog poštovanja i razumijevanja među svim učenicima, neovisno o njihovom kulturnom, jezičnom, etničkom ili vjerskom podrijetlu. Komisija Europskih zajednica, 1994.

Iz ove perspektive, interkulturalnost kao teorijsko promišljanje obuhvaća sve socio-obrazovne sfere. Polazeći od te pretpostavke, iz perspektive obrazovnih praksi nije moguće zanemariti ili utišati sukobe koji nastaju uslijed identitetskih dinamika niti je moguće sakriti društvene mehanizme moći koji nastaju oko njih. Zapravo smatramo da je riječ o razvoju socijalnih i obrazovnih praksi usmjerenih na reviziju vlastitog diskursa, analizu narativa koje koristimo za opisivanje kulturne raznolikosti i rad na potpunom uključivanju pojedinca u društvo, a ne samo na njegovoj prilagodbi.

Stoga interkulturalnost u obrazovanju nije samo narativ o drugim kulturama nego obrazovni i društveni proces koji pomaže pojedincima i skupinama da se snalaze u složenosti društava s kritičke pozicije i da sudjeluju u toj kompleksnosti, razvijajući sposobnost interakcije i pregovora, suočavajući se sa sukobom i neslaganjem. Svrha obrazovne interkulturalnosti je pokazati višestrukost, raznolikost, i to ne kao iznimku nego kao normalu u životu društva. Interkultura stoga nije pedagogija razlika nego pedagogija pluralnosti. Umjesto da se pojam zajednice suprotstavlja univerzalnosti, Interkulturalna pedagogija integrira složene i fragmentarne aspekte identiteta. Umjesto da isključuje, asimilira ili razumije identitet «drugoga» bavi se stvaranjem potrebnih prostora kako bi subjekti prisvajali heterogene sadržaje današnjeg društva.

Pripisujemo dakle interkulturnom obrazovanju zadatak da «posreduje» između tih društvenih prostora, između grada, vlastitih područja djelovanja i sudjelovanja, i pojedinaca, bez obzira na njihov kulturni identitet.

Da bi drugost trajala u vremenu, i da bi bila sposobna za suživot, a ne bila radikalna ili agresivna, zatvorena u skučenost svog identiteta, potrebno je kolektivno djelovanje u smjeru pluralizma i kompromisa sa zajedničkim pravilima. Istodobno podrazumijeva razvoj etike gostoljubivosti6 koja je sposobna prihvatiti raznolikost svijeta i «napraviti mjesta za nju».

INTERKULTURALNI MODEL U OBRAZOVANJUSOCIJALNI MODEL Ljudska prava

Pluralnost i priznavanjerazličitostiGrađanstvo i demokratsko sudjelovanje

NAČELA Borba protiv socijalne isključenostiAfirmacijajednakostiKombinacijavarijablispola, kulture i društvene klase kao načina inkluzije

Potvrđivanje građanstvaObrazovanjei jednake mogućnostikao pokretačdruštvenih promjena

OBRAZOVNI MODEL Razvoj pluralnosti u obrazovnoj praksiInterkulturalna medijacijaStjecanjekulturnih kompetencija

Razvojvještine kritičkog razmišljanjaProturasističkoobrazovanje


6 Bárcena, F.; Mèlich, J-C. (2000): La educación como acontecimiento ético. Natalidad, narración y hospitalidad. Barcelona, Paidós. (Obrazovanje kao etički događaj. Natalitet, naracija i gostoljubivost.)

43


44

INTERKULTURALNA KOMUNIKACIJA Ljubica Bakić-Tomić, Sveučilište Sjever, Hrvatska

„Znam da neću promijeniti svijet,možda ni one koje poznajem,ali od nekud moram početi.“Majka Tereza

UVODU Republici Hrvatskoj, na njezinom je sjeveru velika koncentracija romske nacionalne manjine u nekoliko romskih naselja. Romska djeca pohađaju školu zajedno sa ostalom djecom hrvatske nacionalnosti. Tijekom akademske godine 2012./2013. pokrenut je projekt Jednake mogućnosti za sve - bolja integracija romske djece u obrazovni sustav Republike Hrvatske, kojeg je financiralo Sveučilište u Zagrebu (glavni istraživač Ljubica Bakić-Tomić). Cilj projekta bio je unapređenje postojećih i uspostava novih nastavnih aktivnosti u preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, kojima je svrha stvoriti preduvjete za bolje uključivanje romske djece u obrazovni sustav RH, s naglaskom na osnovno obrazovanje. Jedan od projektnih zadataka bio je istražiti interkulturalnu komunikaciju i interkulturalni odgoj u sjevernoj Hrvatskoj (romska nacionalna manjina). Projekt je rezultirao i tiskanjem zbornika radova,


45


posvećen iskustvima hrvatskih učitelja i njihovom radu s učenicima romske nacionalne manjine (Zbornik radova, Jednake mogućnosti za sve - bolja integracija romske djece u obrazovni sustav RH, urednica Ljubica Bakić-Tomić, Kali Sara, Zagreb, 2014.).

Iako Europa ima odličnih iskustava i postignuća u odgojno-obrazovnim aktivnostima s romskom populacijom, želja nam je bila da se čuju i iskustva hrvatskih učitelja. Razlog tome su raznolikosti i specifičnosti romskih zajednica kod nas i u Europi, ali i utjecaji domicilne kulture s kojom se romska manjina susreće, isprepliće i u toj sinergiji živi i stvara neke nove društvene vrijednosti, odnose pa i prepreke i probleme koje trebamo rješavati zajedno.

U Europi žive brojni narodi s različitim kulturama. Kulturna baština se želi očuvati, kulturna tradicija se njeguje, ali, u isto vrijeme, nepostojanje granica između europskih naroda čini ih mobilnijim, više se kreću, susreću i komuniciraju, razmjenjujući međusobno svoje kulturne vrijednosti. Kultura se prenosi komunikacijom, a komunikacija treba biti medij i razmjene i međusobnog razumijevanja. Među znanstvenicima ne vlada jedinstvo u pogledu uporabe i tumačenja termina vezanih za različitost kultura i njihove doticaje, pa ćemo dati kratki pregled jednog hrvatskog autora (Dragojević j 1999.) koji je analizirao koncept kulturne različitosti u Europi, te zaključio da se radi o tri različita procesa: multikulturalizmu, interkulturalizmu i plurikulturalizmu.

Multikulturalizam označava obvezu kulturnih i obrazovnih autoriteta u definiranju politika, mjera i akcija kojima se omogućava različitim kulturama da se razviju na istom ili susjednom teritoriju s drugim

kulturama unutar jedne zemlje. To je statični koncept.Interkulturalizam se promatra kao dinamičnu, jednakopravnu i kreativnu razmjenu i interakciju među kulturama koje su svjesne svoje različitosti i zajedničkih vrijednosti, kroz elemente aktivnog dijaloga među kulturama koje dijele isti prostor.

Plurikulturalizam svaku kulturu promatra kao dinamičku cjelinu obilježenu pluralističkim karakterom (različitošću stajališta, vrijednosti, obrazaca ponašanja), u općem okviru strogog pridržavanja demokratskih načela, pravila i procedura.

ŠTO JE INTERKULTURALIZAM U MULTIKULTURNOJ EUROPI? Ostvareni interkulturalizam znači živjeti s drugima, a ne pored njih! Otkrivanje drugih otkrivanje je odnosa, a ne prepreka. U tom se odnosu mogu otkriti i razlike i sličnosti. Svi su ljudi samo ljudi. Ali, nisu svi ljudi slični, nego je svaki čovjek različit. Postoji očita razlika između „Mi“ i „Oni drugi“. Može li „mi“ ne imati granice? Gdje su granice kulturnog identiteta pojedinca, odnosno nacije? Jack Hawley, autor uspješnice Dharmički menadžment kaže: „Onaj čije je srce ispunjeno suosjećanjem, čije su riječi uronjene u istinu, i čije je tijelo zaokupljeno pomaganjem drugima nikada neće pasti pod loše utjecaje, uvijek će ostati na ispravnom putu.“

Tipični oblici komuniciranja koji loše utječu na interkulturne međuljudske odnose su: oblik „ili-ili“ komunikacije (isključivost, crno-bijelo) i oblik „zbog“ komunikacije (traganje za uzročno-posljedičnim vezama). Pozitivna inačica istih je oblik „usprkos“ komunikacije (traganje za sličnim, pozitivnim, spajajućim, univerzalnim).

46

Klopf & McCroskey (2007.) daju preporuke kako bi se interkulturalni nesporazumi u komunikacijskoj interakciji mogli ublažiti:

» Fleksibilan pristup komunikaciji stavljajući odnos ispred sadržaja.

» Prepoznavanje i poštivanje etnocentričnih različitosti.

» Nadići dvosmislene i paradoksalne poruke u interkulturalnoj komunikaciji

» Kreativnost i intuitivnost u komunikaciji, oslanjajući se više na neverbalnu nego verbalnu komunikaciju.

Samovar i Porter (2007.) daju smjernice za kvalitetnu interkulturalnu komunikaciju u kojoj je cilj postići ugodnu atmosferu i međusobno razumijevanje i uvažavanje:

» Ne osuđujte unaprijed » Pretpostavite dobronamjernost » Izbjegavajte izravna metakomunikacijska pitanja

kao na primjer: A zašto? A kako? Zbog čega? » Koristite feedback traženjem ili davanjem primjera

i pojašnjenja » Stereotipe i predrasude možemo izbjeći

promatrajući sugovornika kao zasebnu jedinku, a ne kao pripadnika određene kulturne skupine

» Tražite sličnosti, a ne razlike » Tražite pozitivno, a ne negativno.

Interkulturalni odgoj je odgoj za mir i suživot, odgoj za razvoj, odgoj za demokraciju i za ljudska prava.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA provedenih u sjevernoj Hrvatskoj akademske godine 2012./2013.

Prema Ustavu Republike Hrvatske pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo školovanja na manjinskome jeziku i pismu, ovo pravo još nije ostvarivo za sve manjine, među kojima je i romska.

Slijede rezultati istraživanja: Obrazovanost odraslih Roma, njihovo snalaženje i upotreba općih znanja u svakodnevnom životu(diplomski rad Tine Domjanić pod mentorstvom prof.dr.sc. Ljubice Bakić-Tomić i komentora Gorana Lapata).Istraživanje je provedeno u Centru za socijalnu skrb u Čakovcu s 50 ispitanika Roma – u dobi između 26-30 (24%) i 31-35 (28%). Svrha istraživanja bila je uvid u trenutno stanje obrazovanosti odraslih Roma na području sjeverna Hrvatska.

Pismenima se izjasnilo njih 56% navodeći glavni izvor znanja školu, dok se 28% izjasnilo polupismenima navodeći izvor znanja braću, sestre i vlastitu djecu (uče od djece koja idu u školu). Čak 32% odraslih Roma odgovara da od svoje djece uče čitanje, pisanje i računanje, te informatiku i strani jezik. Prema rezultatima ovog istraživanja 84% njihove djece pohađa školu.

Na pitanja s kojima se susreću u svakodnevnom životu rezultati njihovih odgovora su sljedeći: 74% Roma zna napisati ime i prezime svoje djece. Bankovne kartice upotrebljava njih 56% navodeći da im je pokazao netko drugi (djelatnik/ca u banci i prijatelj iz sela). Na slici gdje su se nalazile dvije kutije s bocama pića 70% prebrojivši prvu kutiju znalo je da ih u obje ima 48 (znaju zbrajati i množiti), dok je ostalih 14% brojilo jednu po jednu dolazeći do točnog rezultata (ne znaju množiti). 50% znalo je očitati temperaturu koju je pokazivao toplomjer, dok je 42% mislilo da termometar pokazuje 37 temperaturu (označena granična vrijednost crvenom bojom), a 8% ih se uopće ne zna služiti termometrom.


47


Što se tiče uzimanja lijekova, njih 74% znalo je da se propisani lijek treba uzimati 2x na dan i to ujutro i navečer, dok je 26% navelo da će lijek uzimati po potrebi (nisu znali što znači napisano na kutiji 2x). Nadalje, 50% ispitanika priloženu gotovu juhu kuhalo bi 8 min (kako je napisano u uputama), dok ostali nisu znali pročitati vrijeme pripreme.

Dodatno školovanje za Rome predstavlja veliku prepreku u njihovom životu, pa se njih 66% izjasnilo nezainteresiranim iz razloga nedostatka vremena, a samo 32% bilo je zainteresirano za dodatno školovanje zbog boljeg znanja i bržeg pronalaska posla.

Drugo je istraživanje provedeno u okviru naznačenog projekta akademske godine 2012./2013. pod nazivom Komunikacija romske djece u školi (diplomski rad Petre Ivanušić pod mentorstvom prof.dr.sc. Ljubice Bakić-Tomić i komentora Gorana Lapata). Ovo istraživanje provedeno je u Osnovnoj školi Orehovica u Međimurju, u Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovalo 50 učenika razredne nastave OŠ Orehovica – 36 Roma i 14 Hrvata, te njihovi odgojitelji, učitelji i romski pomagači koji pomažu romskoj djeci u boljem snalaženju u školi, razumijevanju hrvatskog jezika i izvršavanju školskih zadataka.Jedna od mjera odgoja i obrazovanja, prema Nacionalnom programu za Rome, jest organiziranje produženog boravka za romsku djecu koja nemaju primjerene uvjete u vlastitom domu (Nacionalni program za Rome, 2003). Budući da su romska djeca naučila od svojih roditelja da uvijek daju afirmativne odgovore, teško je bilo doznati od njih samih s kojim se problemima u školi susreću, jer su uglavnom odgovarali da nemaju nikakvih problema iako njihovi učitelji i romski pomagači govore suprotno. Zato ćemo ovdje prikazati samo rezime intervjua s njihovim učiteljima,

odgojiteljima i romskim pomagačima.Cilj intervjua bio je doznati kakav je odnos između romske i hrvatske djece u školi, s kojim problemima se susreću učenici Romi i kakvi su kontakti roditelja Roma sa školom?

Polazak u osnovnu školu pretpostavlja da je dijete dostiglo određeni stupanj psihofizičkog razvoja te da je na određenome stupnju jezičnoga razvoja. U sjevernoj Hrvatskoj i romska i hrvatska djeca imaju problema s izražavanjem i govorom. Romi zbog romskog jezika, a Hrvati zbog kajkavskog narječja. Romska djeca od rođenja uče romski jezik, a tek se u predškoli prvi put susreću s hrvatskim jezikom, dakle s 5 ili 6 godina. Učenici Romi razgovaraju standardnim književnim jezikom kojeg uče u vrtiću ili školi i ne razumiju kajkavsko narječje kojim izvan škole govore hrvatska djeca. Izjave romskih pomagača:

„Učenici Hrvati kontaktiraju i druže se s učenicima Romima u prostorijama škole i izvan škole. Izoliraju se najčešće jer Romi nemaju higijenske navike, dolaze u školu prljavi, imaju uši. U tim situacijama roditelji ne žele da se njihova djeca druže, niti sjede s Romima. Mnoga djeca im žele pomoći i pomažu im na nastavi. Ima djece koja ne prihvaćaju Rome, ali to je sve rjeđe.“ „Za učenike Rome, osim socijalno-ekonomskog statusa, nepoznavanje ili slabo znanje hrvatskog jezika čine veliku prepreku u procesu i integraciji u školski sustav. Najteži problem u integraciji Roma je pitanje identiteta – kako i koliko mijenjati romski način života, ne ugrožavajući pritom svoj vlastiti identitet.“

„Suradnja, odnosno kontakti roditelja Roma sa školom, su jako specifični. Suradnja je vrlo rijetka i najčešće jednosmjerna. Ne prepoznaju školu kao izlaz iz „začaranog

48

kruga“, već kao mjesto socijalne skrbi s osiguranim dnevnim obrokom ili kao teret. Ali sve u svemu, za razliku od prijašnjih godina, situacija je sve bolja i bolja. Vidljiv je napredak pa su neki roditelji počeli dolaziti učiteljima na razgovor.“

Izjave odgojiteljica u predškoli:

„Djeca romske nacionalne manjine su zakinuta već u samom početku, tj. njihova okolina im je najveća prepreka u razvoju. Najčešće su roditelji neobrazovani (neki smatraju da obrazovanje nije potrebno) i ne mogu pomoći djeci kod svladavanja hrvatskog jezika.“„Materijalni uvjeti (kod većine romskih obitelji) su jako loši, djeca dolaze u predškolu, a da prije nikad nisu držala olovku u ruci ,a radni stol je daleka budućnost.“

Izjave učitelja:

„Romi nisu izolirani od ostalih učenika u školi. Razlozi povremenog prekida ili zastoja u komunikaciji loše su higijenske navike i loše ponašanje pojedinaca.“

„Glavni problemi počinju u obitelji. Učenici nemaju razvijene osnovne higijenske, kulturne i radne navike (većina njih). Nemaju osnovna znanja koja imaju ostali učenici (držanje olovke ili bojice, uporaba WC-a, hodanje po stepenicama, listanje knjiga...). Veliki problem je i jezična barijera. Učenici ne razumiju upute za rad i ne znaju kako raditi. Često izostaje rad kod kuće, podrška i pomoć roditelja. Mogućnost prevladavanja tih problema je u edukaciji roditelja.“

U Zborniku provedenog projekta navedena su iskustva pojedinih škola kako zainteresirati roditelje Rome da dolaze na radionice u školu na kojima uče kako se igrati s djecom, kako ih poticati da uče, kako komunicirati s njima i ispravno ih odgajati.

ZAKLJUČAK Romskoj djeci je hrvatski drugi jezik. Ako dijete ne zna dovoljno riječi na hrvatskome jeziku, neće postojati dobar temelj na kojemu bi se razvijalo čitanje i pisanjea, a ako pak nije usvojilo najčešće gramatičke strukture, neće razumjeti rečenice iz udžbenika. Romska djeca će se susresti s brojnim poteškoćama i nesporazumima u školi.Osim s novim jezikom i novim znanjem o svijetu, mali Romi se na početku svojega školovanja susreću i sa sasvim novom kulturom. To znači da istovremeno trebaju ovladati jezikom (govornim i pisanim), nastavnim gradivom iz svih predmeta propisanih školskim programom i pravilnim ponašanjem nove kulture. To su

visoki zahtjevi čak i za odrasle učenike stranih jezika koji istovremeno uče samo strani jezik i njegovu kulturu, a kamoli za šestogodišnjaka koji je iz poznatoga dvorišta doveden u nepoznatu veliku zgradu.

U svemu tome veliku ulogu imaju učitelji, koji moraju biti dobro motivirani, spremni za rad u izrazito zahtjevnom okružju te predani poslu. Učitelji nisu pripremljeni za rad s romskom populacijom učenika, ne poznaju romsku kulturu, nemaju relevantnih informacija. O tome svjedoči veliki broj zainteresiranih studenata Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, Čakovcu i Petrinji koji su prošli 2012./2013. godine program od 10 sati gdje su im romski pomagači govorili o svom školovanju, poteškoćama s kojima su se susretali kao i učitelji o svojim pozitivnim iskustvima u radu s romskim učenicima i roditeljima. Ovu edukaciju je prošlo oko 150 studenata Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.

Važno je da se svako dijete, kako romsko tako i hrvatsko, osjeća i prihvaćenim i voljenim. Ako Hrvatska želi postati društvo okrenuto razvoju mora biti društvo koje uči, a to učenje treba biti tzv. suštinsko učenje, koje pored razvoja samopoštovanja i pozitivne slike o sebi izazove koje donosi društvo koje se mijenja (Bognar 2008.)

Učitelj je svjetionik, on mora voditi djecu i pokazivati im put. Nestane li njegova svjetla mnogi će se nasukati na hridi.nepoznati učitelj


49


50

ODGOJ I OBRAZOVANJE ROMAGoran LapatUčiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek u Čakovcu

„Pismenost je najbolji lijek“ i „Pismenost - ključ zdravlja i blagostanja“ sintagme su koje koristimo u 21. stoljeću. Prema statističkim podacima iz popisa stanovništva 2011. godine u Republici Hrvatskoj živi 16.975 Roma. O njima u Republici Hrvatskoj govori nekoliko istraživanja provedenih posljednjih dvadesetak godina. Među najznačajnijima su: istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, iz 1982., čiji su rezultati objavljeni pod naslovom Društveni položaj Roma u SR Hrvatskoj; istraživanje Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, iz 1998. godine, pod naslovom Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj, te Državnog zavoda za obitelj, materinstvo i mladež, iz 2002., pod naslovom Struktura romskih obitelji i poimanje sadržaja roditeljstva u njima.Velik doprinos današnjim istraživanjima je Atlas romskih naselja objavljen 2013. godine.

Pravo na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Romi i pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ostvaruju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o


51


pravima nacionalnih manjina te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Načela odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi:

1. osnovno školovanje je obvezno za sve učenike u Republici Hrvatskoj,

2. odgoj i obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi temelji se na jednakosti obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima,

3. odgoj i obrazovanje u školskoj ustanovi temelji se na visokoj kvaliteti obrazovanja…

Danas pripadnici romske nacionalne manjine nisu sustavno uključeni ni u jedan model školovanja na svom jeziku, već su uključeni u redovni odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske na hrvatskom jeziku. Romska djeca moraju biti ravnopravno uključena u sve odgojno-obrazovne ustanove, kako bi stekla jednake mogućnosti za kvalitetno školovanje do granica vlastitih mogućnosti kao i sva ostala djeca. Međutim, zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika, socijalno i materijalno deprivirane sredine iz koje dolaze, i niza drugih razloga, romska djeca koja ispunjavaju propisane uvjete (dob, sposobnosti i dr.) nisu sva uključena u odgojno-obrazovni sustav. Ministarstvo prosvjete i sporta ne raspolaže točnim brojem Roma koji bi trebali biti uključeni u određenu razinu odgojno-obrazovnog sustava. Procjenjuje se da oko trećine romske djece nikad nije bilo uključeno ni u koji oblik odgoja i obrazovanja.

Ocjenjujući odgoj i obrazovanje Roma među najvažnijim čimbenicima za promjenu i poboljšanje njihovog položaja u društvu, posljednjih nekoliko godina nadležna državna tijela, lokalna zajednica, romske i ostale udruge čine velike napore da se obuhvati i uključivanje što

većeg broja romske djece u programe predškolskog odgoja te obrazovanja. No, to je zbog dugogodišnje nedovoljne brige društva i marginaliziranog položaja Roma u mnogim segmentima življenja, tek početak dugotrajnog procesa. Taj proces traži osmišljavanje i primjenu mjera koje će romskoj djeci omogućiti jednake uvjete za sudjelovanje u svim odgojno-obrazovnim ustanovama i kvalitetno školovanje. Temeljni cilj odgoja i obrazovanja romske djece u Hrvatskoj (prema Nacionalnom programu za Rome) je osiguranje jednakih mogućnosti, nediskriminacija, desegregacija, suzbijanje društvene marginaliziranosti, poticanje društvene integracije Roma, uz poštovanje prava manjina i prava na jednakost. Također i provedba odgoja i obrazovanja na nacionalnoj razini, postupno uključivanje sve romske djece predškolske dobi u program pripreme za polazak u osnovnu školu, uključivanje sve romske djece u osnovno obrazovanje te poticanje srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, uključivanje odraslih Roma u programe opismenjivanja i stjecanja zanimanja.

Osnovna škola obvezatna je za svu djecu koja su do 31. ožujka tekuće godine navršila šest godina. Ustavom Republike Hrvatske i zakonskim odredbama zajamčeno je svoj djeci pravo na osnovno i obvezatno školovanje, u dobi od 7. do 15. godine života.

Budući da je najveći problem pri uključivanju romske djece u osnovnu školu nepoznavanje hrvatskog jezika u škole se kao pomoć učitelju razredne nastave uvode suradnici-pomagači koji poznaju romski jezik kojim govore romska djeca u toj školi. Suradnici-pomagači rade sa skupinama učenika romske nacionalne manjine, od prvog do četvrtog razreda osnovne škole radi pružanja pomoći učenicima u procesu socijalizacije i svladavanju redovitog nastavnog plana i programa.

52

Suradnici-pomagači u pravilu su stanovnici naselja ili dobro znaju naselje iz kojeg dolaze učenici s kojima rade, imaju najmanje srednju stručnu spremu te, uz dobro znanje hrvatskog jezika, znaju i romski jezik sredine iz koje učenici dolaze.

Unatoč velikim naporima koji se posljednjih nekoliko godina ulažu u uključivanje romske djece u redovno obrazovanje problemi su još uvijek golemi. Romi inzistiraju na uključenosti djece u razrede zajedno s drugom djecom, što ponekad roditelji te djece teško prihvaćaju, prvenstveno zbog manjkavosti u predznanju romske djece (Nacionalni program za Rome, 2003.).Da bi zadovolji potrebe učenika i radio po zakonu, učitelj se neprestano nalazi „između dvije vatre“ i nastoji balansirati svojim umijećima i kompetencijama kako bi zadovoljio obje strane. U tom procesu moramo istaknuti važne činjenice:

STAV UČITELJA – učitelj koji u svojem razredu ima učenike Rome mora biti svjestan je da je pred njim veliki izazov. No zahvaljujući kompetencijama stečenim u vlastitom obrazovanju i volji da pomogne učenicima, garantira pozitivne ishode učenja. Fleksibilnost i kreativnost u poučavanju nastavnih sadržaja samo su dio „ulaganja u budućnost“.

RAZUMIJEVANJE KULTURE – da bi se učitelj lakše približio učenicima Romima, mora razumjeti njihovu kulturu. Zbog nedostatka pisanih knjiga i udžbenika na romskom jeziku, učitelj može saznati o njihovoj kulturi isključivo razgovorom koji se može realizirati u školi ili pak u romskom naselju gdje će i govornik biti opušteniji, a i samo okruženje mnogo govori o njihovoj kulturi i običajima. “Jezični problemi” nisu uvijek samo jezični nego se često radi i o teškoćama na predodžbeno-

pojmovnoj razini komunikacije.U razumijevanju kulture vrlo je važan stav Roma prema obrazovanju. Kako i sami imaju vrlo nizak stupanj obrazovanja teško je očekivati da razumiju dobrobit koje nosi obrazovanje.

PRISTUP UČENICIMA – učenici koji dolaze iz socijalno depriviranih sredina teže se socijaliziraju. Uloga učitelja je u tom trenutku vrlo važna jer će on svakom tom učeniku pružiti sigurnost i toplinu. Veoma su važna i očekivanja koja moraju biti adekvatna. Dakle, domaći zadatak koji zahtijeva pomoć roditelja u njihovom rješavanju učitelj neće ni zadati ili pak će ga pojednostaviti do razine koju će učenik moći savladati. Učenici Romi su vrlo osjetljivi na neuspjeh. U trenutku neuspjeha su agresivni i ne mogu kontrolirati svoje emocije. Zbog toga je važna usmena pohvala kao poticajna mjera i za svaki mali pomak da učenici mogu povezati trud i uspjeh (isticanje modela: Duško Kostić – magistar primarnog obrazovanja, Natalija Ignac – učiteljica razredne nastave, Benjamin Ignac – student u SAD, Nura Islamovski – farmaceut, Čazim Haliti – radiolog, Gerard Linder – šampion u kickboxingu, 100 violina - mađarski romski simfonijski orkestar…).

NAČIN RADA – jezik predstavlja veliku barijeru u svladavanju plana i programa. Broj riječi koje koriste Romi na materinjem jeziku mnogo je siromašniji od jezika na kojem se izvodi nastava. Učitelj bi trebao što kad god je moguće, koristiti konkretne primjere iz svakodnevnog života, povezivati važnost naučenog sa svakodnevnim životom. Pri tome se suradničko učenje pokazuje kao dobar model. Izvannastavne aktivnosti također mogu poslužiti kao komplementarni oblik nastave u kojem će učenik prema vlastitom afinitetu i interesu odabrati područja i sadržaje koje će učiti.


53


SURADNJA S RODITELJIMA –trokut uspjeha u školstvu čine „učitelj – učenik – roditelj“. Dakle, ako jedan izostane ili zakaže, uspjeh je upitan. Roditelji su svjesni poteškoća u školovanju koje imaju njihova djeca, pa odlazak u školu za njih predstavlja neugodnost. Stoga bi učitelji trebali koristiti i druge načine suradnje roditelja i škole (radionice za roditelje, školske priredbe, akcije uređenja školskog dvorišta, sportske igre, druženja, obilježavanje Dana Roma…).

Cjelokupni rad i suživot dviju zajednica nas je poučio:

» jasno podržati obrazovanje i napredovanje » poduprijeti pojedince i grupe iz manjinske zajednice

koji doista nešto rade » potaknuti lokalnu samoupravu da prva krene i

“pruži ruku” » Romi ne trebaju uvijek i jedino ovakvo obrazovanje

kakvo im mi pružamo » funkcionalnost obrazovanja » osnovna škola ovakva kakva je danas ne zadovoljava

njihove potrebe » u osnovnoj školi imati programe koji će moći

odgovoriti na potrebe učenika » Romi nemaju zajedničke ciljeve (predodžbu „dobrog

života“) » romske zajednice nisu homogene – pristup i način

suradnje ne prihvaćaju jednako » poduprijeti pojedinačna nastojanja (u obje

zajednice) » maknuti socijalnu pomoć, dječji doplatak i

porodiljsku naknadu kao izvor prihoda » izvor prihoda za uzdržavanje obitelji mora biti

kultura rada i privređivanja » maknuti djecu iz nemogućih i ugrožavajućih uvjeta

života u sigurno i poticajno okruženje

» aktivnije pomoći obiteljima u odgoju djece » educirati učitelje za rad u specifičnim uvjetima (rad

s lokalnom romskom zajednicom) » lokalno odgovarati potrebama pojedinih naselja » pomoći učenicima s problemima u ponašanju,

njihovimobiteljima i školi u radu da izrastu u uspješne i zadovoljne mlade ljude.

Iz svega ovog možemo zaključiti: učinili smo mnogo, ali ne dovoljno!

54

RJEŠAVANJE SUKOBA U OBRAZOVNIM USTANOVAMA CASTILLA-LA MANCHE Rut Barranco BarrosoSveučilište Castilla-La Mancha

Da bismo razumjeli strategije medijacije i rješavanja sukoba u obrazovnim ustanovama prethodno moramo razumjeti njihov teorijski okvir. Naš obrazovni sustav se zalaže za učinkovitu integraciju kroz stvaranje inkluzivnih sredina, što podrazumijeva poštovanje, razumijevanje i zaštitu raznolikosti. Polazeći od pretpostavke da je raznolikost svojstvena ljudskom biću i da je izvor bogatstva i napretka za sve sudionike društva, obrazovni sustav, škola i nastavnici u prvom redu moraju poticati sudjelovanje i međusobno razumijevanje svih članova obrazovne zajednice, zalažući se ne samo za promicanje raznolikosti nego i njenu primjenu kao obrazovni resurs. Tako škole istodobno postaju zajednice za suživot i ustanove za stjecanje znanje.


55


Sukob sam po sebi nije ni loš ni dobar, nego je svojstven ljudskom biću i uobičajen je u svakidašnjem životu. Kao ljudska bića mi smo relacijska bića, a u tim odnosima se mogu pojaviti razlike koje, ovisno o tome kako se njima upravlja, mogu postati štetne ili obogaćujuće. Međutim, sukob se većinom percipira kao nešto negativno i potencijalno vrlo štetno, te prevladava tendencija da ga se brzo zaustavi.

U «svim ustanovama je konflikt inherentan njihovom funkcioniranju, i dio je njihove vlastite dinamike» (Frigerio, Poggi i Tiramonti 1992). Obrazovne ustanove pristupaju upravljanju suživotom slijedeći različite modele koji dovode do više ili manje formalne regulacije istog (Torrego i Monedero, 2003). Tradicionalno su obrazovne ustanove pristupale sukobima sankcionatorski, pokušavajući na taj način onemogućiti pojavu takozvanog ometajućeg7 ponašanja. Vlast su imali obrazovni djelatnici (nastavnici i stručnjaci za obrazovanje) koji dodjeljivali kazne i određivali tko je bio «žrtva» a tko «agresor», pokušavajući na taj način ukloniti problem na najbrži mogući način, izričući kaznu za agresora i zaštitu za oštećenog. Međutim, primjenom tog modela kažnjavanja sukob ostaje neriješen, jer se uključenima ne pruža nikakav alat za sprječavanje ili interveniranje u sličnim situacijama nego se sva moć daje trećoj osobi koja sudi o događajima i nameće kazne. Na taj način se ne djeluje preventivno na pojavu sukoba, a sama kazna je nedovoljna za izbjegavanje pojave novih sukoba. Primjena stalnih kazni samo potiče da se sukobi događaju u trenucima i kontekstima koji su institucionalno manje vidljivi s ciljem izbjegavanja primanja kazne.

Postupno su obrazovne ustanove postale svjesne važnosti upravljanja sukobima za uspostavljanje pozitivne klime u

školama. Prihvatile su modele koji potiču komunikaciju i traženje zajedničkih rješenja kroz dijalog. To su takozvani relacijski modeli u kojima mogućnost rješavanja sukoba više ne pripada trećoj strani nego se premješta na odnos (direktnu komunikaciju uključenih strana). Ovim modelom, uključene strane, bilo vlastitom inicijativom bilo potaknuti od strane trećih, traže rješenja putem konsenzusa. Takvo pozicioniranje ne samo da stvara mjesto za susret i dijalog nego i pruža i formira obrazovni stil koji može poslužiti kao model prema kojem mogu djelovati drugi (pospješujući prevenciju).

Međutim, provodljivost ovog modela u institucionalnom okruženju je skromna jer u obrazovnim ustanovama nedostaju uvjeti za dijalog. Ukoliko obrazovna ustanova želi i istinski se zalaže za rješavanje sukoba, mora omogućiti i promicati izravnu komunikaciju uključenih strana i pomoći im da uspostave dijalog koji će omogućiti mirno rješavanje sukoba, stvarajući organizacijske, prostorne i vremenske strukture koji dozvoljavaju i potiču takve prakse.

U obrazovnim ustanovama naše autonomne zajednice se pokušava otići korak dalje, u želji za nadilaženjem privatnog kroz uspostavljanje zajedničkih i konsenzualnih postupaka koji obuhvaćaju cijelu obrazovnu organizaciju. Stoga je u kolovozu 2006. potpisan Sporazum za suživot u obrazovnim centrima Castilla-La Manche8.

Model školskog suživota naše autonomne pokrajine ukazuje da treba biti proaktivan i preduhitriti pojavu mogućih sukoba. Konačni cilj jest promicanje dobrih društvenih odnosa između svih članova obrazovne zajednice što zahtijeva:

7 Inkomodirajuća ili neprikladna ponašanja učenika koja utječu, namjerno ili ne, na odvijanje aktivnosti nastave i učenja.

56

» Poticanje pozitivnog stava prema sukobu, budući da pravilno upravljanje sukobima putem konsenzusa i pregovora podrazumijeva međusobno obogaćivanje.

» Promicanje sudjelovanja kao obrazovnog cilja i vrednovanje komunikacije kao temeljnog elementa za poboljšanje sudjelovanja.

» Uspostavljanje jasnih pravila suživota, koja polaze od poštivanja svakog člana obrazovne zajednice i koja su oblikovana na demokratski način. Krenemo li od zajedničkog stvaranja pravila, krećemo od pretpostavke o poštovanju, dijalogu i jednakosti što bez sumnje omogućava stvaranje dobre obrazovne klime (glavni čimbenik zaštite od pojave sukoba).

» Revizija kurikuluma samih ustanova za potenciranje inkluzivnog i demokratskog karaktera u cilju ostvarenja obrazovnog uspjeha svih učenika, promičući društveno vrijedno učenje i uvodeći inovativne pedagoške metode koje omogućavaju pridavanje veće pozornosti različitosti.

» Ostvarivanje konsenzusa za suživot, organizaciju i funkcioniranje obrazovnih ustanova kroz donošenje odluka o okupljanjima, prostorima i rasporedima koji omogućavaju dijalog između različitih članova obrazovne zajednice.

» Promoviranje kulture mira u kojoj se svi članovi mogu razvijati u pozitivnoj klimi punoj povjerenja i poštovanja.

» Imati za eksplicitan cilj kurikuluma potenciranje i razvoj emocionalne inteligencije svih članova. Podučavati i naučiti živjeti sa samim sobom i s drugima.

» Potencirati Aktivnost tutorizacije koja ima presudnu važnost u poboljšanju suživota u ustanovi, i koja se bavi poboljšanjem socijalnih vještina učenika kao i osigurati individualiziranu skrb za sve one koji su uključeni u situacije školskog nasilja.

» Stvaranje novih organizacijskih struktura za poboljšanje suživota i mirno rješavanje sukoba, kao što su timovi za školsku medijaciju u kojima se osobama u sukobu pruža prilika kroz podršku treće neutralne strane da pokušaju doći do sporazuma na pozitivan i dobrovoljan način koji omogućava mirno rješavanje sukoba. Ili pak programi pomoći među jednakima koji potiču među učenicima solidarne stavove i prosocijalna ponašanja, otkrivajući kompenzaciju koju sa sobom donosi poboljšanje suživota u ustanovi u kojoj se odvija obrazovanje.

Osim toga, obrazovanje za obrazovanje za suživot zahtijeva inkluzivni pristup, što uključuje aktivnosti u raznim područjima koje utječu na različite razine koje su

međusobno povezane: društveno-obiteljsko okruženje, škola, razred i pojedinac (Marin i drugi, 2003 .).

Poboljšanje suživota zahtijeva niz međusobno povezanih mjera od globalnog prema pojedinačnom koje sežu izvan same obrazovne ustanove i integriraju lokalnu zajednicu. Naime, tako ambiciozan cilj prelazi granicu obrazovnih ustanova i zahtijeva zajednički napor ne samo od strane obrazovne zajednice nego i lokalne zajednice i društva u cjelini, potičući obrazovnu funkciju općina. Potrebno je uspostaviti mehanizme suradnje i integrirati socio-edukativne aktivnosti u lokalne planove.

Obrazovna uprava sa svoje strane mora podržati i pratiti inicijative obrazovnih ustanova promicanjem inovativnih ideja, kroz podršku obrazovanju nastavnog kadra i osiguravanjem odgovarajućih ljudskih i materijalnih resursa koji omogućavaju ispunjavanje istinski integriranog i inkluzivnog pristupa suživotu u obrazovnim ustanovama zajednice.

8 Potpisivanje Sporazuma o suživotu u obrazovnim ustanovama pretpostavlja istodobno pripremu i donošenje Dekreta 3/2008, od 08.01.2008., o Obrazovnom suživotu u provinciji Castilla-La Mancha, čiji je cilj ponuditi obrazovnim ustanovama potrebne instrumente za poticanje dobrih odnosa suživota između svih članova obrazovne zajednice.


57


58

Primjer uspješne suradnje „Udruge Roma Korak po korak“ s lokalnim institucijama s ciljem društvenog uključivanja Romana području grada Koprivnice i okolice Franjo Horvat, predsjednik „Udruge Roma Korak po korak“

„Udruga Roma Korak po korak“ sa sjedištem u Koprivnici djeluje na području Koprivnice i Koprivničko – križevačke županije od 2009. godine s ciljem poboljšanja kvalitete života romske zajednice. Misija Udruge je aktivno okupljanje Roma radi promicanja i poticanja društvene skrbi, zaštite zdravstvenih, socijalnih, humanitarnih i


59


drugih interesa, te ispunjavanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i očuvanja dostojanstva Roma.

Shvaćajući važnost provedbe mjera zacrtanih u Nacionalnom programu za Rome (u primjeni od 2003.) i Akcijskom planu Desetljeća za uključivanje Roma (u primjeni od 2005.), fokusiranih ponajprije na područje obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstva i uključivanja Roma u društveni i politički život, Udruga je od samog početka postojanja aktivna u upoznavanju jedinica lokalne i regionalne samouprave, tj. grada Koprivnice i Koprivničko – križevačke županije, s tim dokumentima i poticanju tih institucija na provođenje mjera. Danas je „Udruga Roma korak po korak“ partner Gradu Koprivnici i Koprivničko – križevačkoj županiji u provedbi projekata i aktivnosti usmjerenih na romsku nacionalnu manjinu. Ta je suradnja ojačana 2011. godine potpisivanjem partnerskog Sporazuma o suradnji „Udruge Roma korak po korak“ s jedinicama lokalne uprave i samouprave, institucijama i udrugama građana koje su se obvezale doprinijeti još većoj uključenosti Roma u lokalnu zajednicu i poboljšanju ukupne kvalitete življenja Roma na području Koprivničko – križevačke županije.

U gradu Koprivnica živi oko200Roma, dok u Koprivničko – križevačkoj županiji živi oko 1550 Roma. Na području županije se nalazi nekoliko romskih naselja: Stiska (Đurđevac), Drnje – Botovo, Reka i Herešin (prigradska naselja Koprivnice), Brzava u Vlaislavu (općina Novigrad Podravski). Romi u manjem broju žive i u samom gradu Koprivnica te u drugim općinama u Županiji.

Najveći problemi s kojima se susreću romske zajednice s ovih područja su loši stambeni uvjeti života u naseljima

i nezaposlenost. Posebice je situacija loša u naselju Drnje - Botovo gdje je, uslijed neriješenih imovinsko – pravnih odnosa, stanovnicima naselja u kojem živi 15-akromskih obitelji onemogućen pristup pitkoj vodi i struji, što dovodi te obitelji u težak položaj, a posebice njihovu djecu.

Udruga Roma Korak po korak provodi veliki broj aktivnosti pomoću kojih se poboljšavaju uvjeti za obrazovanje romske djece. U stalnoj smo komunikaciji s djelatnicima vrtića, osnovnih škola koje pohađaju djeca pripadnici romske nacionalne manjine, Centra za socijalnu skrb Koprivnica te Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“, i drugih ustanova na lokalnoj razini. Osim toga, izvrsno surađujemo s Udrugom osoba s invaliditetom „Bolje sutra“, grada Koprivnice koja nam daje podršku u provedbi svih naših aktivnosti.

Jedan od prvih projekata s čijom je provedbom Udruga započela 2010. godine, u suradnji s Udrugom osoba s invaliditetom „Bolje sutra“ grada Koprivnice bio je organiziranje ljetne radionice za djecu pripadnike romske nacionalne manjine prije polaska u školu. Radionice su se održavale u trajanju od mjesec dana, po četiri sata dnevno, a polazilo ih je 25 djece u prostoru Dječjeg vrtića „Pčelica“ u Koprivnici koji djeluje u sklopu Dječjeg vrtića „Tratinčica“. U provedbi projekta uz odgojiteljicu, kao glavnu figuru, sudjelovali su i romski suradnici iz Udruge koji su bili zaduženi za upis djece u ljetnu radionicu, prijevoz djece i davanje potpore djeci u svladavanju hrvatskog jezika. Nažalost, zbog nedostatka financijskih sredstava rad ljetnih radionica s ciljem pripreme djece pripadnika romske nacionalne manjine za pohađanje osnovne škole se nije uspio održati. Držimo da su se ovakve radionice pokazale jako korisnima te da bi se trebale nastaviti u ovakvom ili

60

sličnom obliku (program predškole).

Jedan od značajnih projekata bio je onaj u sklopu kojeg su osposobljena četiri romska pomoćnika / pomoćnice u nastavi. Projekt su proveli Pučko otvoreno učilište Koprivnica, Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područni ured Križevci u suradnji s Udrugom Roma Korak po korak. Program osposobljavanja je trajao 750 sati (400 sati nastave i 350 sati prakse), a polaznici su imali prilike slušati, između ostalog, predavanja iz uvoda iz pedagogije, osnova građanskog odgoja, osnova interkulturalnog odgoja i komunikacijskih vještina. Neki od pomoćnika su radili u sklopu programa javnih radova u osnovnim školama u Koprivnici. Program je završio, no naša Udruga kao i škole prepoznaje potrebu za romskim pomoćnicima te se nadamo njihovom ponovnom angažiranju. Naime, djeca pripadnici romske manjine se u školama suočavaju s problemom nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika. Stoga su od početka njihovog obrazovanja u nepovoljom položaju i teže prate program. Uvođenje romskih pomoćnika, uz pojačano učenje hrvatskog jezika, bi im uvelike pomoglo. K tome, korisna je uloga romskih pomoćnika u pomaganju pisanja zadaća i u učenju.

„Udruga Roma Korak po korak“ aktivno sudjeluje u aktivnostima Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“. Rad Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ može se smatrati primjerom dobre prakse. Naime, knjižnica već niz godina kroz razne aktivnosti nastoji rješavati probleme s kojim se djeca pripadnici romske nacionalne manjine susreću u obrazovnom sustavu organizirajući okrugli stol svake godine na Svjetski dan Roma na kojem se okupljaju i umrežavaju predstavnici škola, vrtića, centara za socijalnu skrb, romskih udruga i drugi zainteresirani, zatim otvarajući svoja vrata romskoj zajednici, čime se

približavaju Romima kao korisnicima usluga Knjižnice (Romi su uključeni u programe informatičke edukacije, a također mogu koristiti prostor Knjižnice za učenje) i provodeći ostale aktivnosti kojima se nastoji približiti romsku kulturu i jezik svim stanovnicima Koprivnice (obilježavanje Svjetskog dana Roma, organiziranje izložbi, recitacija na romskom jeziku itd.).

Učenici Romi pohađaju nekoliko škola na području Koprivnice, u najvećem brojuOŠ „Braća Radić“, zatim i OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“. Suradnja između škola i Udruge također je jako dobra i održava se kroz redovitu komunikaciju. Nerijetko me škola kontaktira kako bih posjetio roditelje učenika pripadnika romske nacionalne manjine, ukoliko nisu bili dulje vrijeme u školi. Također, kod većeg broja izostanaka učenika s nastave, nastojim razgovarati s učenikom i roditeljima. Djevojčice Romkinje u većem broju slučajeva napuštaju osnovnu školu zbog udaje. U tim slučajevima isto tako pokušavam razgovarati s njima i njihovim roditeljima i ukazati im na važnost završetka barem osnovne škole. Rad u zajednici, na terenu, je jako bitan u ovakvim slučajevima. Značajan dio moga rada je zapravo povezan s približavanjem škole romskoj zajednici i približavanjem romske zajednice školi. Naravno, u rješavanju ranije navedenih problema sudjeluje i Centar za socijalnu skrb Koprivnica. Osnovna škola, Centar i Udruga se sastaju, razgovaraju o problemima i mogućim načinima njihovog rješavanja. Suradnja Škole i Udruge s Centrom za socijalnu skrb Koprivnica se, između ostalog, tiče pitanja financijske pomoći za učenike (knjige, izleti, školska kuhinja, jednokratna financijska pomoć za izvanškolske aktivnosti), izostanaka učenika s nastave, napuštanja škole, problema u obitelji i vršnjačkog nasilja. Predstavnici Centra ponekad sudjeluju na roditeljskim sastancima u školi.


61


OŠ „Braća Radić“ organizira nekoliko godina rad vršnjačkih grupa podrške „Prijatelji pomagači“, koje u školi promoviraju suradnju, uvažavanje različitosti i prijateljstvo, a ujedno pomažu u integraciji učenika pripadnika romske nacionalne manjine u školsku sredinu. Učenici koji su uključeni u rad grupa pohađaju radionice na kojima uče kako rješavati probleme i kako pomiriti učenike koji su u konfliktu. „Prijatelji pomagači“ su upoznati s problemima koje imaju njihovi vršnjaci Romi iz razreda, posebice s predrasudama s kojima se suočavaju te nastoje svojim ponašanjem utjecati na sve učenike te škole s ciljem borbe protiv diskriminacije Roma.

Nije manje važno voditi brigu i o završetku srednje škole. U Udruzi vodimo brigu o učenicima Romima i poslije završetka osnovnoškolskog obrazovanja, tj. savjetujemo ih o upisu u srednju školu i pomažemo pri rješavanju administrativih procedura za upis u srednju školu. Na tom području surađujemo s ravnateljem i djelatnicima Srednje škole Koprivnica i Obrtničke škole Koprivnica. Strukovne srednje škole su često i naši partneri u obilježavanju Svjetskog dana Roma (učenici koji pohađaju program slastičarstva izrađuju kolače za tu priliku).

Upoznavanje društva s problemima s kojima se Romi susreću, senzibilizacija društva, kao i promocija romske kulture i jezika u društvu, sve je to vrlo važno. Stoga „Udruga Roma Korak po korak“ organizira javne tribine i druga događanja s tim ciljevima. Odazivamo se i na pozive za suradnju različitih ustanova i udruga građana te su naši članovi i članice aktivni u obilježavanju Dana Grada Koprivnice, Međunarodnog dana žena i drugih javnih aktivnosti u Koprivnici, pritom predstavljajući tradicionalne romske obrte i romske plesove. Kako bismo

približili ljudima život Roma i doprinijeli u konačnici integraciji Roma, provodimo aktivnost pod nazivom „U našim cipelama“. Poziv je upućen donositeljima odluka - vijećnicima Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije, županuKoprivničko-križevačke županije, dožupanimaKoprivničko-križevačke županije, načelnicima općina u Koprivničko-križevačkoj županiji te saborskim zastupnicima izKoprivničko-križevačke županije te saborskom zastupniku romske i drugih nacionalnih manjina Veljku Kajataziju.Osoba koja želi sudjelovati u ovoj aktivnosti, provodi 24 sata u romskoj obitelji. Do sada je u tome sudjelovala članica Županijske skupštine Gordana Međimurec i „ušla u naše cipele“, a njezina reakcija i reakcije romskih obitelji bile su pozitivne. Sigurni smo da to doprinosi boljem razumijevanju uvjeta u kojima živi veliki broj Roma u Koprivnici i okolici. Poziv je još uvijek otvoren.

Na kraju bih se osvrnuo na najveće probleme s kojima se djeca pripadnici romske nacionalne manjine susreću u obrazovanju, a to su nepoznavanje hrvatskog jezika, otežani uvjeti za učenje kod kuće te nemogućnost roditelja da pomognu djeci u svladavanju gradiva. Mnogobrojne aktivnosti koje provode vrtići, škole, knjižnice i udruge pomažu u rješavanju tih problema. Često nas u ostvarivanju naših planova poteškoće stvaraju nedostatak financijskih sredstava za njihovu provedbu. No, malo-pomalo, situacija je sve bolja i nadamo se upisivanju većeg broja učenika pripadnika romske nacionalne manjine u srednje škole i završavanju škola, a zatim i visokoškolskih institucija. Kako bi se to postiglo, potrebna je daljnja suradnja i koordinacija svih ustanova koje proaktivno djeluju u postizanju općeg cilja, a to je uključivanje pripadnika romske manjine u društveni i politički život Koprivnice i okolice.

PREDSTAVLJANJE ISKUSTAVA I PRIMJERA DOBRIH PRAKSI

U nastavku se predstavlja niz iskustava i primjera dobrih praksi koje su osmišljene u okviru projekta tijekom faze provedbe programa interkulturne medijacije u gradovima Sisku, Kutini, Dardi i Slavonskom Brodu. Ti programi su rezultat rada u teritorijalno i interdisciplinarno formiranim skupinama koje su sastavljene u okviru projekta s ciljem provedbe programa intervencije na dotičnim područjima. Razrađeni su na temelju stručnog i životnog znanja i iskustva svakog od sudionika te na temelju sadržaja koji su obrađivani tijekom faza osposobljavanja i upoznavanja primjera dobrih praksi u okviru projekta.

Rezultati bi trebali služiti kao modeli za druge stručnjake u Hrvatskoj kako bi na raspolaganju imali resurse i ideje za rad na poboljšanju situacije i školskog uspjeha romskih učenika. Iskustva koja ovdje predstavljamo su smještena u konkretan vremenski i prostorni kontekst na temelju poznavanja okolnosti i problematične situacije romske zajednice u spomenutim gradovima. Stoga, ona mogu poslužiti kao vodič za nove prijedloge, pod uvjetom da ih se prilagodi stvarnim kontekstima i specifičnim zahtjevima i potrebama svakog grada.

62


POGLAVLJE IV

63


POGLAVLJE IVPredstavljanje iskustava i primjera dobrih praksi

Kroz ta stečena stručna znanja možemo surađivati s drugim stručnjacima u planiranju i osmišljavanju različitih mjera usmjerenih na približavanje romskog stanovništva obrazovnim ustanovama i poboljšanje školskog uspjeha svih romskih djevojčica i dječaka. Time pokušavamo zacrtati središnju liniju rada u socijalno-obrazovnom kontekstu poklanjajući posebnu pažnju potrebama najugroženijih, “djevojčica i dječaka”.

Potrebno je naglasiti da je ovaj projekt zamišljen kroz prizmu vizija koje se međusobno nadopunjuju i tako čine predmet bavljenja stvarnijim, budući da vizije svih uključenih dionika predstavljaju mnogo stvarniju sliku stanja stvari. Sudjelovanje socijalnih radnika, učitelja, nastavnika, studenata, stručnjaka, romskih aktivista i članova udruga koje se zalažu za ostvarivanje prava

Roma govori u prilog tome da oko navedenih prijedloga postoji konsenzus, što znači da su šanse da se oni primijene veće. Sporazum je temelj uspjeha u realizaciji integralnih programa interkulturne intervencije i medijacije.

64

PROJEKT POBOLJŠANJA INTEGRACIJE ROMSKE DJECE U SUSTAV OBRAZOVANJANA PODRUČJU GRADA SISAKBojan Iličić, Danijel Bogdan, Jagoda Šukovez, Marija Pokos, Omer Ćorić.

ZAKONSKI OKVIR I ANALIZA KONTEKSTAU Sisačko-moslavačkoj županiji živi 3.561 Roma te je ona jedna od četiri županije s najvećim brojem stanovnika pripadnika romske nacionalne manjine.

Na razini Sisačko-moslavačke županije donesen je „Akcijski plan uključivanja Roma Sisačko-moslavačke županije za razdoblje 2013.-2015.“, koji je usklađen s „Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma za razdoblje 2013.-2020.“ koji je strateški dokument važan za unapređenje romske zajednice u Republici Hrvatskoj.


65


No, nedostatak je nepostojanje nadležnog tijela za kontrolu provođenja Akcijskog plana.

Grad Sisak se smjestio na utocima rijeka Odre u Kupu i Kupe u Savu, te je najveća riječna luka u Hrvatskoj. Sisak je glavni grad Sisačko-moslavačke županije. Sačinjavaju ga 35 naselja. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na širem području grada živi 61.497 stanovnika. Zahvaljujući dostupnim podacima Projekta građanskih prava Sisak iz 2013. godine, u Sisku živi 2.165 Roma. Na području Siska Romi su nastanjeni u dva romska naselja, a to su Capraške poljane i Palanjek. Capraške poljane je najveće romsko naselje na području Sisačko-moslavačke županije. Romi u Capraškim poljanama žive u bespravno izgrađenim kućama koje su u lošem stanju. Naselje je opskrbljeno vodom i električnom energijom. Naselje Palanjek je puno manje naselje od Capraških poljana te su i životni uvjeti u tom naselju bolji.

Na području Sisačko-moslavačke županije djeluje Županijsko vijeće romske nacionalne manjine te Vijeće romske nacionalne manjine Grada Siska čija uloga nije jasno definirana. Na razini civilnog društva u Sisku djeluje nekoliko udruga i to „Udruga za razvoj i bolji život Roma“, „Romsko kulturno-umjetničko društvo „Crni biseri “Sisak“, „Romski kulturni centar“,“ Udruga Roma Sisačko-moslavačke županije i Grada Siska“Nevo Drom“„ te „Udruga Roma Palanjek“. Ciljevi udruga su poticanje obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine, poticanje zapošljavanja, zaštita prava djece i očuvanje tradicijske kulture.

Na području grada Siska ne postoji lokalni plan koji bi bio usmjeren na poboljšanje uvjeta obrazovanja i životnog standarda pripadnika romske nacionalne manjine. Time se smanjuje mogućnost izrade projekata čiji su nositelji

često upravo jedinice lokalne samouprave, a kojima bi se tada moglo konkretnije raditi na poboljšanju obrazovanja Roma na području grada Siska.

Prema dostupnim podacima Ministarstva socijalne politike i mladih i Centra za socijalnu skrb Sisak, veliki broj romskih obitelji korisnik je pomoći za uzdržavanje. Oni također godišnje potražuju i jednokratnu novčanu pomoć.

U naselju Palanjek živi oko 150 pripadnika romske nacionalne manjine u 38 kućanstava. U kućanstvima najčešće živi od pet do šest članova. Manji broj kuća u naselju izgrađeno je bespravno te stoga oni imaju manji broj imovinsko-pravno neriješenih problema. U naselju također postoji vodovod i električna mreža kao i u naselju Capraške poljane, međutim nedostaje kanalizacijska mreža. Trenutno osnovnu školu pohađa 36 učenika romske nacionalne manjine. Od toga 16 učenika pohađa Područnu školu Hrastelnica (1.-4. razred), a 20 učenika pohađa Osnovnu školu Galdovo (5.-8. razreda). Samo jedan učenik trenutno pohađa srednju strukovnu školu. Opći uspjeh djece pripadnika romske nacionalne manjine varira između uspjeha dovoljan (2) i dobar (3), dok im je vladanje uzorno. Prometna povezanost između škole i naselja je zadovoljavajuća. Problem jer što romska djeca na području grada Siska ne pohađaju predškolu.

Iz rezultata ankete koja je provedena u naselju Palanjek među roditeljima i učenicima vidljivo je da razina obrazovanja roditelja najčešće završava u osmome razredu osnovne škole. Upis u srednje škole je malen te srednju školu većinom upisuju dječaci. Učenici često odustaju nakon godinu dana školovanja. Također, u naselju je velika stopa nezaposlenosti koja ima utjecaja i

66

na školovanje djece romske nacionalne manjine.

Roditelji smatraju da su im za bolje obrazovanje njihove djece potrebne besplatne knjige, odjeća, obuća, sanitarni čvor u kući, ali i prostorija rezervirana samo za djecu u kojoj bi ona mogla učiti i izvršavati svoje školske obaveze. Djeca samostalno pišu svoje zadaće, ali nailaze na probleme nerazumijevanja zadanoga te traže pomoć od starijeg brata ili sestre, te svojih prijatelja u razredu. Roditelji se također trude pomoći djeci, no onoliko koliko im njihovo stečeno znanje omogućava.

Suradnju sa školom i učiteljima, roditelji najčešće održavaju putem telefonskih poziva, a ako su u mogućnosti, tada i odlaskom na roditeljske sastanke. Naveli su da se škola trudi obavijestiti ih o izostancima i uspjehu njihove djece. Većina roditelja smatra da bi se trebali više uključiti u obrazovanje svoje djece. Roditelji se slažu da bi za njihovu djecu završetak srednje škole bio korak naprijed.

U naselju bi voljeli imati društveni dom u kojem bi djeca mogla učiti i okupljati se i igralište na kojemu bi se djeca mogla igrati u sigurnom okruženju. Roditelji vjeruju da bi se sa zaposlenjem roditelja i mladih promijenila situacija u naselju. No, problem je što roditelji često ne mogu doći do informacija. Obećanja koja su im upućena često nisu ispunjena bez da dobiju povratnu informaciju na to. Smatraju da bi bilo dobro imati osobu koja bi mogla lakše doći do informacija i uputiti ih u pravom smjeru. Smatra se važnim povezati ih sa školom, centrom za socijalnu skrb, gradskom upravom i ostalim relevantnim institucijama u cilju bolje razmjene informacija te stvaranja zrele i zdrave komunikacije između njih kako bi se time utjecalo na poboljšanje njihova položaja u širem društvu.

CILJEVIOpći cilj projekta jest poboljšanje obrazovnih postignuća učenika romske nacionalne manjine tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja sa svrhom poboljšanja ukupnog položaja Roma na području grada Siska. Ovim ciljem, odnosno ulaganjem u obrazovanje romske nacionalne manjine kao ulaganjem u socijalni kapital, mogla bi se izbjeći situacija u kojem se neobrazovanje širi s generacije na generaciju i razbiti začarani krug u kojem se nalazi romska populacija, a koji govori da njihovo neobrazovanje vodi nezaposlenosti, a time i siromaštvu.

Specifični ciljevima kojima bi se nastojao ostvariti opći cilj jesu sljedeći:1. Pohađanje djece romske nacionalne manjine u

programe predškole i programe predškolskog odgoja u što ranijoj dobi kao prvi korak koji vodi ka integraciji.

2. Poboljšanje školskog uspjeha učenika romske nacionalne manjine u osnovnoj školi i smanjenje broja izostanaka romskih učenika tijekom školovanja.

3. Povećanje broja učenika romske nacionalne manjine koji završavaju osnovnu školu, te povećanje broja romskih učenika koji participiraju u sekundarnom i tercijarnom obrazovanju.

AKTIVNOSTI1. Rad s roditeljima u cilju informiranja o njihovim

pravima i obvezama koje proizlaze iz instituta roditeljske skrbi kroz edukacije o odgovornom roditeljstvu. Motiviranje roditelja da se aktivnije uključe u školovanje svoje djece kroz poticanje roditelja na informativne i roditeljske sastanke i sudjelovanje u školskim aktivnostima, npr. školskim


67


priredbama i sl. Održavanje raznih predavanja i radionica s temama koje su uočene kao potrebne te provođenje akcije opismenjavanja roditelja romske djece.

2. Upoznati roditelje koji imaju djecu predškolske dobi o dobrobitima predškolskog odgoja s ciljem uključivanja većeg broja djece koja će pohađati program vrtića. Približiti roditeljima vrtić i ustanovu predškole kao odgojnu, obrazovnu, socijalnu i prosvjetiteljsku ustanovu u kojoj vlada ugodna i obiteljska atmosfera, a kojom se postiže bolja socijalizacija djece, usvajanje hrvatskog jezika te higijenskih, radnih i inih navika i olakšavanje prevladavanja jezičnih i socijalnih barijera s kojima se romska djeca susreću u osnovnoj školi i daljnjem obrazovanju.

3. Uvođenje romskog pomagača u prvi i drugi razred osnovne škole s ciljem poboljšanja komunikacije između učenika i učitelja tijekom usvajanja hrvatskog jezika. Romski pomagač bi mogao raditi individualno sa svakim učenikom romske nacionalne manjine te mu pomagati prilikom usvajanja novih znanja i vještina.

4. Produženi boravak u školi koji će biti organiziran za učenike od prvog do četvrtog razreda koji na organizirani način uz podršku učitelja nudi učeniku da lakše svlada gradivo, pomaže mu u nerazumijevanju prilikom pisanja domaće zadaće te mu nudi pojačano učenje hrvatskoga jezika kao stranog jezika. Učenicima od petog do osmog razreda cilj je pružiti pomoć prilikom učenja i razumijevanja tijekom pisanja domaće zadaće te im pomoći da ostvare svoj puni potencijal.

5. Kroz razne radionice učiti učenike i roditelje o njihovim pravima, raditi na razvoju samopouzdanja i samopoštovanja učenika te ih učiti nenasilnom

rješavanju sukoba. Kroz radionice podizati svijest o važnosti školovanja i raditi na smanjenju izostanaka tijekom školovanja.

6. Organizirati predavanja u školi o specifičnostima romske nacionalne manjine te raditi na poboljšanju komunikacije te stvaranju povjerenja između učitelja i roditelja s ciljem uspostavljanja povjerljivog odnosa i zrele komunikacije između škole i romske populacije.

7. Kontinuirana suradnja između romske zajednice, lokalne uprave, škole, centra za socijalnu skrb, zdravstvenih ustanova te organizacija civilnog društva i svih ostalih relevantnih dionika sa svrhom poboljšanja položaja romske zajednice u društvu. U vidu toga, apeliranje na promicanje svijesti o važnosti uočavanja problema romske nacionalne manjine, posebice na području obrazovanja, kako i važnosti rješavanja istih kroz organiziranje različitih radionica, javnih tribina te sastanaka svih važnih struktura društva koje se bave pitanjima romske populacije.

8. Pomoći i poticati učenike na upis i završetak srednje škole te pružanje kontinuirane potpore tijekom njihovog školovanja. Raditi na većem upisu djevojčica u srednje škole s obzirom na podataka da srednju školu u većini slučajeva upisuju samo dječaci. Završavanjem srednjoškolskog obrazovanja učenik postaje odrasla osoba koja može konkurirati na tržištu rada i biti ekonomski kreativan čime postaje participativni član društva.

FUNKCIJA I ZADAĆE STRUČNJAKA/MEDIJATORAUloga medijatora je neposredan rad s romskim obiteljima i romskom zajednicom te stvaranje i održavanje mreže suradnje između romske zajednice sa školom, centrom za socijalnu skrb i lokalnom samoupravom s

68

ciljem poboljšanja školovanja romske djece. Njegova zadaća je ostvariti i održavati komunikaciju svih strana, informirati sve sudionike procesa u cilju prevladavanja poteškoća i prepreka na koje često nailaze sve uključene strane. Također, njegova je zadaća da individualno radi s roditeljima i učenicima pripadnicima romske nacionalne manjine na smanjenju izostanaka iz škole te poboljšanju školskog uspjeha sa svrhom što većeg broja upisa romskih učenika u srednje škole kako i završavanje iste.

ZAKLJUČAKU gradu Sisku iznimno je važno da romska djeca u što ranijoj dobi budu uključena u odgojno-obrazovne procese. Nužno je i razvijati različite aktivnosti s ciljem smanjenja izostanaka tijekom školovanja i u svrhu preventive ranog napuštanja obrazovnih procesa. Takvo što bi se moglo ostvariti uvođenjem uloge medijatora. Njegova je zadaća ostvarivanje i održavanje zrele komunikacije i suradnje između romske zajednice, škole, centra za socijalnu skrb, lokalne vlasti i inih dionika i institucija čime bi se poticalo inkluzivno okruženje za romsku zajednicu te utjecalo, osim na smanjivanje izostanaka i odustajanja od škole, i na uspješan prelazak iz osnovne u srednju školu. Aktivnim radom, on doprinosi formiranju pozitivnih stavova kod roditelja i djece romske nacionalne manjine prema odgoju i obrazovanju čime bi se povećala motivacija i interes romske djece za obrazovanje i nastavak obrazovanja. Koordiniranjem rada svih relevantnih dionika utječe se na poboljšanje obrazovanja i na podizanje kvalitete života pripadnika romske nacionalne manjine.


69

70

PROJEKT: „EDUKACIJA ZA MEDIJATORE S CILJEM INTERGRACIJE ROMSKE DJECE U SUSTAV OBRAZOVANJA“, KUTINA.Rosana Stanko, Snježana Coha, Katarina Duhović, Alen Beganović, Tea Kupec, Martina Kesak.

ZAKONSKI OKVIR I ANALIZA KONTEKSTARomi pripadaju jednoj od 22 nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i prema popisu stanovništva iz 2011. godine 16.975 osoba izjasnilo se kao pripadnici romske nacionalne manjine, iako se u stvarnosti radi o značajno većem broju. Prema nekim procjenama radi se o brojci od 30 do 40 tisuća Roma koji u najvećem broju žive na području Međimurske, Osječko-baranjske i Sisačko-


71


moslavačke županije, te Grada Zagreba.

Od strateških dokumenata važnih za unaprjeđenje položaja pripadnika romske nacionalne manjine u RH među značajnijima je „Nacionalna strategija za uključivanje Roma za razdoblje 2013-2020.“ S ciljem definiranja i provođenja Nacionalne strategije na razni Sisačko-moslavačke županije usvojen je Akcijski plan uključivanja Roma Sisačko-moslavačke županije za razdoblje 2013.- 2015., koji se prvenstveno bavi pitanjima svakodnevnih problema s kojima se susreću pripadnici romske nacionalne manjine, koji je usklađen s Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma za razdoblje 2013-2020. koja obuhvaća različita područja života i djelovanja, kao što su; obrazovanje, socijalna skrb, zdravstveno osiguranje, zapošljavanje, itd. Na razini Grada Kutine ove godine započelo se s pripremama za izradu lokalnog Akcijskog plana.

Grad Kutina nalazi se u Sisačko-moslavačkoj županiji i smješten je na južnim obroncima Moslavačke gore i na samom rubu Lonjskog polja, a sačinjavaju ga 23 naselja. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na širem području grada živi 22.760 stanovnika. Romi u Kutini žive u naselju koje je locirano na rubnom području grada, u neposrednoj blizini deponije komunalnog otpada. Prilikom popisa stanovništva njih se 340 izjasnilo pripadnicima romske nacionalne manjine, a 417 se izjasnilo da im je materinji jezik romski. Procjenjuje se da je stvaran broj Roma u Kutini oko 800. Iako se može reći da su stambeni uvjeti u zajednici većim dijelom zadovoljavajući, socijalno-ekonomski položaj Roma može se ocijeniti lošim, imajući u vidu da većina obitelji koristi stalne i povremene oblike novčanih pomoći pri Centru za socijalnu skrb, često i pri jedinici lokalne samouprave, a nekoliko obitelji živi u izrazito lošim

stambenim i materijalnim uvjetima.

Na području Sisačko-moslavačke županije djeluje 13 registriranih udruga, od kojih dvije na području Grada Kutine - Udruga Roma Bajaša Kutina i Udruga Roma Kutina. Cilj obje udruge je pomoć pripadnicima romske nacionalne manjine u poboljšanju njihova položaja u društvenoj zajednici izvan romskog naselja, kao i povećanje kvalitete života unutar romske zajednice.

Prema podacima Centra za socijalnu skrb Kutina na području Kutine evidentirana je 81 obitelj s djecom u dobi od 0 do 18 godina koji su korisnici pomoći za uzdržavanje. U tim je obiteljima ukupno 273 djece (u dobi od 0 do 18 godina), od čega je 119 djece u dobi do 7 godina, 119 djece u dobi od 7 do 15 godina, te 354 djece u dobi između 15 i 18 godina. U školskoj godini 2013/2014 svega 27 djece polazi srednju školu, od čega su samo dvije djevojčice.

Najveći broj djece pohađa Osnovnu školu Vladimira Vidrića (127) dok ostale tri škole na području grada pohađa ukupno 36 učenika. Prema podacima OŠ Vladimir Vidrić, opći uspjeh romske djece varira između uspjeha dovoljan (2) i dobar (3), dok je opći uspjeh neromske djece između ocjena dobar (3) i odličan (5). Što se tiče vladanja tih učenika, ona su većinom okarakterizirana kao uzorna. Suradnja s roditeljima učenika varira, od dobre do loše, gdje prevladava dobra, a svega nekoliko primjera opisano je sa „samo na poziv“. 29-oro romske djece pohađa prilagođeni program.

Iako se na području Kutine povremeno provode projekti s ciljem bolje integracije, kao što je program uključivanja romske djece u programe redovnog vrtića, smatramo da ti napori nisu dovoljni te da je potreban sveobuhvatniji

72

pristup i raznolikost projekata kojima bi se kontinuirano radilo na integraciji djece pripadnika romske nacionalne manjine.

Iz rezultata ankete koja je provedena među učenicima i njihovim roditeljima vidljiva su niska očekivanja roditelja kada je u pitanju školski uspjeh njihove djece, koji je jedan od važnijih preduvjeta za uspješan nastavak obrazovanja nakon osnovne škole. Niska razina obrazovanja velikog dijela roditelja onemogućava ih da se aktivnije uključe u proces obrazovanja djece. Učenici izražavaju pozitivan stav prema školi, no među glavnim poteškoćama ističu da im je teško učiti i da imaju puno zadaće.

Međusobna suradnja različitih institucija (gradska uprava, škole, vrtići, Centar za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove) koje se svaka u svojoj domeni bave pitanjima koja se tiču romske nacionalne manjine je sporadična i nedovoljna, kao i suradnja svake od tih institucija s predstavnicima romske zajednice, budući da trenutno ne postoji tijelo koje bi koordiniralo i poticalo bolju međusobnu komunikaciju i suradnju.

CILJEVI PROJEKTAGlavni cilj projekta je osiguranje prava na obrazovanje djece pripadnika romske nacionalne manjine kroz poboljšanje obrazovnih rezultata i povećanje broja djece uključene u redoviti sustav obrazovanja, što će doprinijeti njihovoj lakšoj integraciji u društvo i poboljšanju ukupnog položaja Roma na području Grada Kutine.

Specifični ciljevi koji proizlaze iz općeg su: 1. Podizanje razine školskog uspjeha djece pripadnika

romske nacionalne manjine u osnovnoj školi i

smanjenje broja djece, koja prekidaju školovanje prije završetka osnovne škole.

2. Povećanje broja djece, naročito djevojčica, pripadnika romske nacionalne manjine koja uspješno završavaju osnovnu školu, upisuju i završavaju srednju školu i upisuju i završavaju više i visoko obrazovanje.

3. Proširenje obuhvata djece pripadnika romske nacionalne manjine programima predškole i povećanje broja djece u dobi od 3 do 5 godina u programima predškolskog odgoja.

AKTIVNOSTI:1. Neposredni rad u zajednici koji uključuje:

» Grupni rad s roditeljima kroz organiziranje predavanja i radionica za roditelje s ciljem informiranja o pravima i dužnostima, koji će doprinijeti boljoj motivaciji roditelja za aktivnije uključivanje u proces obrazovanja djece. Neke od tema predavanja i radionica su: prava djeteta, dužnosti roditelja, pravo djeteta na obrazovanje, faze u razvoju djeteta, zaštita zdravlja djece, pravilna prehrana i građanski odgoj. Posebna pažnja posvetit će se grupi roditelja čija su djeca u predškolskoj dobi, s ciljem uključivanja većeg broja djece u program vrtića najmanje dvije godine pred polazak u osnovnu školu čime se postiže bolja socijalizacija djece, usvajanje predznanja i vještina koje im omogućavaju lakše snalaženje u školi i stjecanje više razine znanja hrvatskog jezika koje će im olakšati usvajanje nastavnog gradiva od samog početka školovanja.

» Individualni rad u zajednici – savjetodavni rad, psihosocijalna podrška, informiranje pojedinaca i obitelji. Individualni rad s


73


obiteljima provodit će se u zajednici, u pravilu u domu obitelji, a provodit će ga osoba (medijator) koja posjeduje stručna znanja i vještine potrebne za individualni rad u zajednici. Individualni rad u zajednici ograničen je na područja svakodnevnog života koja ne zahtijevaju uključivanje institucija i djeluje prvenstveno preventivno, baveći se odnosima unutar obitelji, potičući međusobnu komunikaciju među članovima obitelji i komunikaciju obitelji sa školom, ostalim ustanovama i širom lokalnom zajednicom. Ova aktivnost uključuje i individualnu podršku pri razumijevanju različitih propisa kojima su utvrđena određena prava, po potrebi posredovanje kod različitih ustanova (npr. materijalna pomoć od centra za socijalnu skrb ili jedinice lokalne samouprave, upis u školu, vrtić, stipendije)

2. Produženi boravak u školi koji će se održavati svakodnevno za učenike 1. i 2. razreda, nakon nastave, tijekom kojeg se učenicima pruža pomoć u učenju sa svrhom lakšeg savladavanja nastavnog gradiva, pisanja domaćih zadaća i pojačano učenje hrvatskog jezika. Učenicima od 3. do 8. razreda pružat će se individualna pomoć pri učenju i izradi domaćih zadaća. S djecom će se također raditi aktivnosti usmjerene na stjecanje radnih navika, razvoj samopouzdanja, samopoštovanja, razvoj komunikacijskih vještina, usvajanje metoda nenasilnog rješavanja sukoba.

3. Uspostava i održavanje kontinuirane suradnje između manjinske zajednice, lokalne uprave, škola, centra za socijalnu skrb, zdravstvenih i ostalih ustanova, nevladinih organizacija i ostalih dionika u zajednici te omogućavanje lakšeg pristupa

pripadnicima romske nacionalne manjine uslugama u zajednici. Uključuje redovite koordinacijske sastanke predstavnika svih ustanova i udruga koje djeluju u Gradu Kutini, a bave se djecom ili obrazovanjem i romskih udruga koje djeluju u zajednici.

4. Organiziranje radionica u školi s ciljem senzibilizacije osoblja škole za specifičnosti manjinske zajednice i uspostave odnosa povjerenja između roditelja i škole. Organizirat će se najmanje dvije radionice tijekom školske godine za poboljšanje komunikacije između osoblja škole i roditelja.

5. Zagovaranje uvođenja novih programa srednjoškolskog obrazovanja na području Grada Kutine s ciljem omogućavanja srednjoškolskog obrazovanja za zanimanja koja će motivirati djevojčice za nastavak školovanja u srednjoj školi, a istovremeno omogućiti školovanje u gradu u kojem žive, budući da je putovanje djevojčica na školovanje izvan mjesta stanovanja identificirano kao neprihvatljivo za roditelje. Prema interesu djevojčica željena zanimanja su: frizer, kuhar, konobar, trgovac, kozmetičar.

Iako svaka od predloženih aktivnosti zasebno može doprinijeti pozitivnoj promjeni kada je u pitanju ostvarenje navedenih ciljeva, smatramo da značajnije pomake možemo očekivati jedino ukoliko se sve aktivnosti odvijaju istovremeno i kontinuirano.

GLAVNA ZADAĆA STRUČNJAKA (MEDIJATORA)Glavna zadaća medijatora je neposredan rad u zajednici kroz povezivanje svih uključenih dionika, stvaranje i održavanje kvalitetne mreže suradnje u lokalnoj zajednici, uz istovremeno pružanje direktne podrške obiteljima i pojedincima, pripadnicima manjinske

74

grupe, u prevladavanju poteškoća i prepreka s kojima se suočavaju u komunikaciji sa širom zajednicom i ustanovama koje u njoj djeluju, budući da stručnjaci u lokalnoj zajednici, svatko iz svoje profesionalne pozicije, pristupa pojedinačnim poteškoćama s kojima se susreću pripadnici romske nacionalne manjine kada je u pitanju obrazovanje, pri čemu je unutar škole naglasak na obrazovnom aspektu, dok Centar za socijalnu skrb naglasak stavlja na ispunjavanje zakonske obveze pohađanja osnovne škole do 15 godine života djeteta. Medijator, konkretno u ovom slučaju, bila bi osoba koja bi predstavljala sponu između svih uključenih; obitelji, škole, Centra ( i ostalih institucija, lokalne, regionalne vlasti). Također, direktno bi radila s obitelji na osvještavanju važnosti obrazovanja njihove djece, ali i na višim očekivanjima po pitanju uspjeha, što se iz rezultata provedenih anketa definiralo kao jedan od problema. Kroz direktan rad s obiteljima, na terenu, upoznavajući ih, stječući njihovo povjerenje, definirajući preciznije njihove potrebe, probleme s kojima se nose, ali isto tako i potencijale, mogao bi postići kvalitetnije rezultate u radu, od dosadašnjeg rada svake zasebne institucije s djetetom i obitelji jer bi se međusobnim povezivanjem, stvorio prostor međudjelovanja i suradnje koje predstavljaju ključ uspjeha.

U školi bi njegova uloga bila približiti situaciju, senzibilizirati stručni školski kadar za pojedine potrebe i potencijale svakog učenika i njegove obitelji te im općenito približiti romsku kulturu kao temelj interkulturalnog rada u nastavnim aktivnostima. Medijator bi također surađivao s Centrom za socijalnu skrb Kutina te na taj način, informiranjem, razmjenom podataka, informacija o potrebama, pojedinim poteškoćama s kojima se pojedine obitelji suočavaju doprinosio uspješnijem rješavanju istih.

Glavna uloga medijatora bila bi informiranje, razmjena podataka, senzibiliziranje svih uključenih strana, neprestano motiviranje i sve to s ciljem dobrobiti djeteta. Konkretnije, s ciljem osiguranja prava na obrazovanje, primjenom jednakih kriterija i očekivanja po pitanju školskog uspjeha svakom djetetu, bez obzira radilo se o dječaku ili djevojčici.

ZAKLJUČAKU Gradu Kutini čine se određeni napori i već se provode projekti s ciljem bolje integracije, ali nema dovoljno aktivnosti usmjerenih na prevenciju ranog napuštanja obrazovanja djece pripadnika romske nacionalne manjine, s naglaskom na populaciju djevojčica.

Uvođenje osobe medijatora čija bi uloga bila stvoriti i održati redovitu komunikaciju između obitelji, škole, romske zajednice i lokalne samouprave, s ciljem kontinuirane podrške romskoj zajednici, te direktnim i neposrednim radom s djecom i obiteljima u zajednici doprinijeti pozitivnoj promjeni stava roditelja prema obrazovanju, osigurati aktivno sudjelovanje roditelja u procesu obrazovanja njihove djece, te motivirati djecu za nastavkom školovanja nakon osnovne škole, dugoročno će doprinijeti podizanju razine obrazovanja, ublažiti njihovu socijalnu isključenost i time omogućiti podizanje ukupne kvalitete života romske nacionalne manjine.


75


76

PROJEKT: „EDUKACIJA ZA MEDIJATORE S CILJEM INTERGRACIJE ROMSKE DJECE U SUSTAV OBRAZOVANJA“, SLAVONSKI BROD.Irena Čugura Ćerić, Čedo Todorović, Milan Mitrović, Ana Benić, Sandra Sekulić, Maja Martić.

SADRŽAJ/ANALIZA Područna osnovna škola Hugo Badalić Slavonski Brod broji 498 učenika. Od toga je 218 učenika pripadnika romske nacionalne manjine (98 m, 120 ž).

U područnoj školi u naselju Jelas, Slavonski Brod, nastava se odvija u dvije školske smjene. Prije i nakon školske nastave postoji i produženi boravak, za učenike


77


polaznike prvog i trećeg razreda. Razlozi nepostojanja produženog boravka za učenike drugog i četvrtog razreda su nedostatak financijskih resursa za isto.

U romskom naselju Josip Rimac stanuje 1 500 ljudi, prema procjenama.

Uočeni problemi povezani s pohađanjem/nepohađanjem školske nastave od strane škole jest činjenica da veliki broj roditelja ne upisuje djecu na vrijeme. U svezi navedenog prvi razred pohađaju djeca od 8, 9 i više godina. Također, očituje se nedostatak socijalizacije djece. Značajna prepreka u svladavanju školskog gradiva je u nepotpunom poznavanju hrvatskog jezika, nepostojanju podrške od strane roditelja te neinformiranost i nezainteresiranost i djece i roditelja za obrazovanje

Djeca učestalo ne dolaze/ odustaju od škole jer moraju pomagati roditeljima u kućanstvu (čuvanje mlađe braće/ sestara, održavanje kućanstva), malodobna udaja/ženidba, neadekvatni životni uvjeti kao i sram radi istoga (život bez vode, struje, blatno okruženje,..).Veliku ulogu igra i financijski deficit obitelji. Na odustajanje od škole utječe i sve zahtjevnije školsko gradivo uz izostanak adekvatne podrške u učenju. Uvriježeno je i učenje po najčešćem obrascu ponašanja u vlastitom okruženju (rano odustajanje od škole). Uz sve navedeno, s vremenom, preveliki broj odustanaka uzrokuje pad razreda.

Uočeni problemi od strane Centra za socijalnu skrb u svezi angažiranosti roditelja u obrazovanju djece su nedolazak roditelja u Centar unatoč službenom pozivu kao i ignoriranje upozorenja u svezi poduzimanja mjera obiteljsko pravne zaštite u odnosu na roditelje.

Vrlo česta isprika roditelja jest odlazak istih s djecom u druge gradove radi posla, tijekom trajanja školske nastave. Uočeno je da neki roditelji ne shvaćaju ozbiljnost problema i potrebe redovitog školovanja djece te učestalo ponavljaju pogreške unatoč upozorenjima. Unutar većine Centara za socijalnu skrb ne postoji stručni djelatnik koji se bavi isključivo romskom populacijom što uzrokuje preopterećenost djelatnika i nemogućnost dovoljnog posvećivanja pojedinom problemu.

Uz sve do sada navedeno, kao prepreku što uspješnijem školovanju romske djece smatramo i nemogućnost izlaska školskih djelatnika na teren te smanjenje financijskih sredstava od strane Ministarstva socijalne politike i mladih čime se odmah ograničava pozitivniji napredak.

Nakon 23 neopravdanih sati izostanaka, škola šalje službeni poziv roditeljima. U slučaju neodaziva roditelja, šalje se ponovno poziv. Nakon neodaziva na drugi poziv ili općenito izostanka vidljivog poboljšanja situacije, o istom se obavještava Centar za socijalnu skrb.

Mjere obiteljsko-pravne zaštite koje se koriste u slučajevima nepohađanja školske nastave djece starosti do 15 godina su savjetodavni rad, pismeno upozorenje, nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi, skrb izvan vlastite obitelji uz suglasnost roditelja ili sudskim rješenjem te prijava državnom odvjetništvu.

Ključni problem pojedinih učenika Roma jest i neodgovoran odnos prema učenju i drugim školskim obvezama. Navedeno se očituje u nepisanju školskih zadaća, nenošenu pribora za rad i izostanku učenja kod kuće, te neredovitom pohađanju nastave (neopravdani izostanci). Navedeni problemi prisutni su odprvog

78

razreda i povećanjem školskih obvezapri prijelazu iz četvrtog u peti razred. Oni kulminiraju što rezultira porastom broja učenika koji više puta ponavljaju isti razred i gube pravo na školovanje zbog navršenih 15 godina do kada je pohađanje škole zakonom obvezano.

CILJEVI Glavni cilj: SMANJENJE IZOSTANAKA I ZAVRŠETAK OSNOVNOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA

Specifični ciljevi1. Poboljšati školski uspjeh 2. Osvještavati roditelje o potrebi i važnosti

obrazovanja

AKTIVNOSTI » Informiranje roditelja kroz sastanke unutar naselja

te putem individualnih sastanaka kako bi roditelji bili što bolje upoznati s pozitivnim stranama i prednostima predškolskog obrazovanja

» Temeljem prikupljenih statističkih podataka došlo se do spoznaje potrebi zapošljavanja novih učitelja i romskih pomagača u svrhu poboljšavanja školskog uspjeha romske djece o čemu treba upozoriti i lokalne institucije

» Reorganizirati način preuzimanja doniranog novca koji je isključivo namijenjem za kupnju udžbenika

» Ukazati Centru za socijalnu skrb na problem temeljem prikupljenih podataka iz škole koliko djece, koji su u sustavu socijalne skrbi, nema udžbenike isključivo krivnjom roditelja

» Sastanci s roditeljima (tjedno); radionice s roditeljima

» Omogućiti učenicima pomaganje tj. instrukcije pomoću volontera (ili školski prostor ili u naselju)

» Dodatno učenje hrvatskoga jezika (ili u školskom prostoru ili u naselju)

» Učestali nadzor obitelji kod kojih je već uočen izostanak iz škole

» Sastanak predstavnika Centra za socijalnu skrb, stručne službe škole i obitelji u školskom prostoru

» Uvođenje dodatnih posjeta srednjim školama te kroz sastanke s roditeljima upoznati iste, s programima i uvjetima pojedinih programa te prednostima završetka osnovnoškolskog obrazovanja

» Anketiranjem identificirati obitelji čija djeca u dobi od 3. do 6. godine nisu upisana u predškolsku ustanovu, pružanje podrške za isto

» Uvođenje dodatnog produženog boravka za učenike 2. I 4. razreda

» Edukacija u obliku radionica za roditelje -

opismenjavanje » Savjetovalište djece i roditelja radi poboljšanja

uspjeha u školi » Organizirano učenje unutar romskog naselja te

učenje kroz igru (radionice)

RAZLOZI ZBOG KOJIH JE UOČENA POTREBA ZA MEDIJATOROM:

» radi protoka informacija svim uključenim stranama » radi povezivanja ustanova u ključenih u obrazovanje

djece » prenošenje važnih obavijesti » informiranje roditelja » motiviranje roditelja » brži protok informacija- sprječavanje odugovlačenja

PREDNOSTI POSTOJANJA MEDIJATORA KAO PROFESIONALCADirektna povezanost s romskim obiteljima, školom, Centrom za socijalnu skrb te drugim ustanovama

» brzo djelovanje » posredovanje/prenošenje informacija između

obitelji, škole, Centra za socijalnu skrb, uz mogućnost uključivanja ustanova

» pravovremeno popisivanje djece za upis u predškolu i školu

» razgovor s roditeljima u slučaju neopravdanih izostanaka njihove djece iz škole

» posredovanje u slučaju sukoba između pojedinih roditelja; djece; djece i roditelja

ZAKLJUČAKNa razvoj djece i stupanj njihovog ukupnog obrazovanja direktno utječe stupanj obrazovanja njihovih roditelja, stambene i materijalne prilike te njihovi vrijednosni obrasci. Moguće je uočiti da djeca iz takvog okruženja lako i češće pružaju otpor pravilima škole, a redovno školovanje djece otežava i činjenica što vrlo mali broj roditelja Roma je završilo obavezni stupanj školovanja. Daljnji problem u suradnji s roditeljima romskih učenika jest otežana komunikacija i neadekvatni načini reagiranja u vidu nepridavanja važnosti školskim obvezama i neizvršavanje istih.

Temeljem gore navedenoga uočena je potreba za realizacijom navedenih aktivnosti kroz figuru medijatora koji bi povezao ustanove povezane s obrazovanjem djece.


79


80

PROJEKT: „EDUKACIJA ZA MEDIJATORE S CILJEM INTERGRACIJE ROMSKE DJECE U SUSTAV OBRAZOVANJA“, DARDA.Jovica Radosavljević, Jovana Petrović, Mirjam Ćorluka

KONTEKST/ ANALIZAOpćina Darda smještena je u jugozapadnom dijelu Baranje uz općine Bilje na istoku, Čeminac na sjeveru, Jagodnjak na sjeverozapadu, Petrijevci na zapadu i jugozapadu te grad Osijek na jugu. Udaljena je desetak kilometara od Osijeka, sjedišta Županije Osječko - baranjske, na međunarodnoj cestovnoj relaciji između Republike Mađarske i Osijeka.

U Općini Darda nalazi se 4 naselja: Darda, Mece,


81


Švajcarnica i Uglješ. Prema popisu stanovništva iz 2011. Općina Darda je imala 6 908 stanovnika. Najviše je Hrvata (3 848), Srba (1 683), Roma (650) i Mađara (482). Većina Roma živi u Dardi, dok u mjestu Mece ima oko 5 romskih obitelji, Švajcarnici 1 obitelj, a u Uglješu 3 obitelji.

Multietnična slika Općine Darda je karakteristična za cijelu Baranju. Baranja to pripisuje svom geografskom položaju i povijesnim kretanjima. Iako granični položaj ima svoje prednosti, tijekom ratova su se uvjerili i u njegove nedostatke. Baranja je od 1991. do 2011. izgubila oko 15 000 stanovnika, što je utjecalo i na smanjenje broja stanovnika Općine Darda.

U mjestu Darda postoje dva romska naselja, Zlatnica i Barake. I njihovo stanovništvo je u opadanju, posebno zbog nedavnog odlaska oko 45 obitelji u Kanadu koji traže bolji život. Na njihovo mjesto je došlo oko 10 novih romskih obitelji. U naselju Zlatnica je bilo oko 48 obitelji, 172 stanovnika, dok je u Barakama 83 obitelji, 312 stanovnika. Romi su se također naselili u dijelu oko groblja, a ima i integriranih Roma u selu. Njih je oko 71 obitelji, 339 stanovnika.

Zlatnica i Barake se razlikuju u svom izgledu. U naselju Zlatnica Romi žive u zidanim kućama, koje su većinom u vlasništvu pojedinih Roma, iako nemaju zakup zemljišta. U Barakama, naselju koje je smješteno na suprotnoj strani, obitelji žive u manjim domovima od kojih nemaju svi struju i vodu. Barake su općinsko vlasništvo, trebalo bi izvršiti zakup zemljišta jer Romi nisu vlasnici.

U Dardi djeluju Dječji vrtić „Radost“ i Osnovna škola Darda. U Dječji vrtić u primarnom, redovnom 10,5 satnom programu je 7 romske djece od 1 do 7 godina

te još 7 djece u programu predškole. Puno je veći broj romske djece koja bi trebala ići u vrtić, njih čak 31. Roditelji djece koji su zainteresirani da njihova djeca pohađaju vrtić imaju problema jer ne zadovoljavaju uvjete. Pošto vrtić ima problema s veličinom prostora, ograničen je u broju djece koju može primiti. Zato prednost imaju djeca čija oba roditelja rade, a potom ona čiji barem jedan roditelj radi. Roditelji romske djece u većini slučajeva nemaju stalni posao. Ravnateljica vrtića vidi rješenje u obveznom predškolskom školovanju, tzv. nultom razredu. Zbog toga će se morati pronaći prostor za veći broj djece, a djeca će morati pohađati nastavu. 15 romske djece je obvezno pohađati predškolu od 9.mjeseca. Odmah nasuprot vrtića je smještena osnovna škola. Djeca iz naselja Zlatnice imaju 3 km do vrtića i škole, dok ona iz Baraka imaju 1 km do te lokacije. Učenici koji žive u blizini groblja su udaljeni do vrtića i škole 200 m. Uz ravnatelja, bitnu ulogu ima i pedagoginja. U školskoj godini 2012./13. bilo je 538 učenika, od kojih su 102 Romi. U školskoj godini 2013./2014. škola broji 523 učenika među kojima je 98 učenika Roma. Ravnatelj se susreće s problematikom pojave jednog dodatnog razreda koji se pojavi svake godine na upisu u 1. razred. Dosada su uvijek bile dvije grupe djece koje su pratile predškolski program, a onda se na upisu pojavi toliko više djece da nastane još jedan prvi razred. Nameće se pitanje kvalitete pripremljenosti te djece za praćenje nastave što utječe na mnogostruke čimbenike važne za njihov krajnji rezultat u nastavnom procesu. Također se javlja problem sniženih kriterija za učenike Rome, što na kraju ima negativni odraz. Romski učenici tako završavaju osnovnu školu s niskim ocjenama bivajući propušteni kroz sustav što na kraju rezultira neupisivanjem u srednju školu ili ostavlja na izbor upis u tek nekoliko strukovnih srednjih škola.

82

Roditelji romske djece ne vide povezanost između uspješnog obrazovanja i bolje kvalitete življenja pa ni ne potiču djecu na zalaganje u školi. Bolje im je kada mogu računati na njihovu pomoć oko priskrbljivanja za obitelj. Unutar Darde djeluje mnoštvo udruga, a jedna od njih je i Romsko kulturno društvo Darda čiji predstavnik i članovi provode mnogo aktivnosti od kojih se veliki dio tiče obrazovanja. Na taj način se nastoji približiti obrazovni sustav romskim vrijednostima.

CILJEVIGlavni cilj: Poboljšanje situacije romskih učenika u Dardi

Posebni ciljevi:1. Uključiti što veći broj djece u obvezno predškolsko

obrazovanje od 9.mj.2. Pomagati cjelokupni razvoj romske djece upisane u

Osnovnu školu Darda kako bi svi stekli osnovnoškolsko obrazovanje

AKTIVNOSTI: » Prije početka održavanja programa predškolskog

obrazovanja u 9. mjesecu, održati javne tribine u oba romska naselja s ciljem upoznavanja roditelja o njihovim dužnostima i obvezama, o tome što je to predškola, kako će se odvijati, prema kojem programu i u kojem trajanju te prikazati prednosti polaženja predškole za dijete i roditelje. Medijatori će posredovati između roditelja romske djece te ravnateljice vrtića kao organizatori ovoga događanja te u predstavljanju ravnateljice roditeljima. U medijatorskoj ulozi će se naći i roditelji romske djece koja već pohađaju predškolu.

» Održavanje ljetnih radionica za djecu koja trebaju krenuti u vrtić i predškolu kako bi upoznala

ravnateljicu i odgojiteljice koje će ih okruživati u njihovom školovanju. Radionice će se temeljiti na sportsko – natjecateljskoj razini prilagođenoj uzrastu djece na prostoru rekreativnog centra „Đola“ i Dječjeg vrtića „Radost“.

» Tradicionalne sportske igre na prostoru sportsko – rekreativnog centra „Đola“ za sve roditelje čija djeca pohađaju Dječji vrtić „Radost“ i OŠ Darda u organizaciji škole, vrtića, Crvenog križa, Općine i medijatora.

» Organizirati Dan otvorenih vrata škole i vrtića na početku nove akademske godine kako bi ostavili prijateljski dojam na obitelji i djecu te osigurali bezbolniji prijelaz iz roditeljske sredine u školske klupe.

» Nastaviti s besplatnim instrukcijama iz predmeta za koje se ispostavi da su problem, za romsku i neromsku djecu.

» Uvesti kontrolu izostajanja s nastave – nakon neopravdanog izostajanja, djelatnici informiraju medijatora koji se potom uključuje u zajedničko pronalaženje razloga i pružanje pomoći.

» Buđenje školaraca – kako djeca ne bi izostajala s nastave jer ih nitko nije probudio na vrijeme, organizirat će se volonteri koji će ih dolaziti probuditi.

» Organiziranje produženog boravka za svu djecu. » Dva puta mjesečno organizirati susret za roditelje

gdje bi se razgovaralo o problemima koji ih muče i o pronalaženju rješenja.

ZADACI I FUNKCIJE STRUČNJAKAMedijator - ravnatelj/ica škole/ vrtića – u ovoj suradnji medijator ostvaruje pristup obrazovnoj instituciji, dobiva točne službene informacije potrebne učeniku ili daje informacije o učeniku školi (strogo


83


pazeći na etičnost).

Medijator - pedagoginja – jedno drugome daju informacije o stanju djeteta, razgovaraju o uzrocima tog stanja, traže i predlažu moguća rješenja – i kada dijete napreduje i kada ima poteškoće. Ovo partnerstvo je veoma važno za dijete. O zainteresiranosti, motiviranosti obje strane uvelike ovisi razvoj i napredak djeteta.

Medijator - odgojiteljice/ učiteljice/ nastavnici – pomaže osobama u radu s djecom da shvate pozadinsku priču djeteta (imovinsko stanje, pismenost roditelja, brojnost obitelji, sređenost odnosa unutar obitelji…), daju im potrebne informacije, a edukatori ih obavještavaju o napredovanju ili nazadovanju pojedinog učenika, neredovitom pohađanju nastave ili većim problemima s određenim nastavnim sadržajem. Osiguravaju dodatnu nastavu prilagođenu djetetu. Zajednički pronalaze odgovarajući pristup djetetu i metode poučavanja. Medijatori u nekim slučajevima odlaze i buditi učenike za školu.

Medijator - Centar za socijalnu skrb– kako se u našem slučaju Centar za socijalnu skrb nalazi izvan mjesta življenja Roma (u Belom Manastiru), uloga medijatora je i više nego pozitivna. Područje djelovanja Centra za socijalnu skrb je široko, a djelatnika malo. Medijatori su se opet pokazali kao prijeko potreban most u komunikaciji između još jedne institucije i Roma. Socijalni radnici imaju brži i točniji uvid u stanje određenih pojedinaca, a Romi točne informacije. Medijatori pomažu Romima u snalaženju u različitim birokratskim situacijama; pojašnjavaju im što se od njih traži i zašto, može li se to od njih tražiti, kako doći do određenih dokumenata, razumijevanje različitih

stručnih sadržaja koji im se dostavljaju kroz različitu papirologiju ako nešto žele, rješavaju problema loji nastaju zbog nepismenosti. Objašnjavaju im njihova prava, ali i obveze prema Centru. Također, medijatori pomažu Centru u dolaženju do određenog pojedinca ili utvrđivanja stanja pojedinog korisnika.

ZAKLJUČAKMjesto Darda se ponosi svojom višenacionalnom demografskom strukturom. Bitna nit tog tkanja su i Romi koji doprinose zajednici bogatstvom svojih običaja i plesnih koraka. Unatoč tome zabrinjavajuća je brojka njihove nezaposlenosti koja ih koči u kvaliteti življenja. Provedenom analizom je utvrđeno da je korijen problema u niskoj obrazovanosti. Kako bismo otklonili taj kamen spoticanja, smatramo da se sve snage trebaju usmjeriti na povećanje broja djece u vrtićima. Na taj način im se pomaže u prevladavanju početne negativne razlike s kojom se moraju nositi. Prihvaćanjem određenih pravila ponašanja i savladavanjem osnovnih vještina, romskoj se djeci pomaže u prilagodbi na školsku sredinu. Kada djeca dožive početak školovanja kao pozitivno potkrepljenje smatramo da su veće šanse za daljnje dugotrajnije i kvalitetnije obrazovanje. Uloga medijatora popunjava sve praznine u komunikaciji između čimbenika važnih za pravilan razvoj djeteta unutar obrazovnog sustava, u svim smjerovima. Također je važan odgovor neromske zajednice koja treba biti senzibilizirana za različitost. To nije nimalo lak posao koji se može ostvariti preko noći jer je veliki broj čimbenika koji utječu na djetetov razvoj. Najbolje nam to oslikava Bronfenbrennerov ekološki model u kojemu je dijete u sredini koncentričnih krugova. Kada krenemo od djeteta tu je mikrosustav, mezosustav, egzosustav i makrosustav. Kako dijete odrasta, ti su krugovi sve puniji jer je sve više čimbenika koji imaju utjecaj. Roditelji, braća i sestre, šira obitelj,

84

susjedi, prijatelji, učitelji, crkva, lokalna zajednica, mediji, roditeljsko mjesto zaposlenja, ideje i vjerovanja su samo mali dio tih čimbenika. Sve navedeno trebamo imati na umu kada prilazimo djetetu. Tako ćemo lakše shvatiti pozadinsku priču svakoga djeteta i pronaći najbolji način ostvarivanja komunikacije s njim, što će nas dovesti do odnosa punog povjerenja koji je potreban i djetetu, a i medijatoru ako želimo kvalitetne rezultate na obostranu korist.


85

MEDIATORS FOR THE INTEGRATION

PRIZNANJA I ZAHVALE

U ime naše organizacije, udruge Asociación Socioeducativa Llere, želimo izraziti duboku zahvalnost:

» našim partnerima u projektu (Romsko nacionalno vijeće iz Zagreba i Osnovna škola “Galdovo” iz Sisak) na neprocjenjivom i vrijednom radu tijekom cijelog trajanja projekta,

» javnim ustanovama i njihovim predstavnicima na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini iz političke, društvene i obrazovne sfere u Hrvatskoj, naročito Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH i Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

» različitim nevladinim organizacijama sudionicima na njihovoj podršci i suradnji u bilo kojoj od faza projekta,

» Veleposlanstvu Kraljevine Španjolske, » gradskim upravama Siska, Kutine, Slavonskog

Broda i Darde, što su nas primili i otvorili vrata provedbi aktivnosti medijacije,

» različitim stručnim suradnicima koji su tijekom procesa osposobljavanja doprinijeli svojim znanjima i iskustvima u obogaćivanju projekta

» i, naravno, našim dragim sudionicima na njihovom zalaganju za poboljšanje situacije romskih učenika u Hrvatskoj.

»

86


87


PRIZNANJA I ZAHVALE

Naravno, ovaj projekt ne bi bilo moguće realizirati bez prijeko potrebnog financiranja od strane Europske unije kroz strukturne fondove, konkretno kroz program “Razvoja ljudskih resursa”.

Projekt je odobren uz ukupni iznos od 150.440,37 €, te je sufinanciran s 93.67% kroz navedeni europski fond s ukupno 140.917,49 €.

Ovaj vodič je odraz cjelokupnog našeg rada tijekom 2013. i 2014. godine. Čvrsto vjerujemo da će učinci ovog projekta biti intenzivni i trajni u ciljnim gradovima i županijama te za sve sudionike, no iznad svega smo uvjereni da će se učinci projekta pozitivno odraziti na djevojčice i dječake Rome koje imaju pravo uživati i proživjeti svoje obrazovanje.

89


Documents

UKLJUČIVANJE DJECE · i za učenike i učitelje predstavlja bilingvizam, tj. dvojezičnost. Učenicima je materinski jezik romski, a hrvatski jezik je drugi jezik kojim govore, tako