Učiti kako učiti

Priredio i ponešto dodao Rudolf Ćurković

1

Učenje je najsjajnija i najzabavnija igra u životu. Sva djeca vjeruju u to od rođenja pa sve do onda dok ih mi ne uvjerimo da je učenje težak i neugodan posao. Neka djeca nikad to ne nauče pa kroz život prolaze vjerujući da je učenje zabavno i da je ono jedina igra koju vrijedi igrati. Za takve ljude imamo poseban naziv – nazivamo ih genijalcima. (Glenn Doman, Teach your baby math)

Učitelj utječe na vječnost; nikad ne može odrediti gdje prestaje njegov utjecaj.Henry Adams

2

Za kvalitetno učenje: pet čitanja - pet koraka za odličan: 5!

1. čitanje – 1. korak: gradivo podijeli na manje cjeline - komade; tako sebi stvaraš osjećaj da je lakše i brže nešto naučiti, kao što je lakše nešto u dijelovima prenijeti, zdravije nešto u dijelovima pojesti…(nije tako sa svim aktivnostima i ljudskim ponašanjima!); nakon toga čitaj prvi dio tako da se samo upoznaš o čemu se u tom dijelu radi, da stekneš samo sliku što, zapravo, učiš; a onda učini ostale korake, ali uvijek samo na jednom dijelu.

2. čitanje – 2. korak: olovkom u ruci odjeljuj bitno od nebitnoga podcrtavajući bitno, tako, zapravo, „smanjuješ“ gradivo koje učiš, jasno je da ovo čitanje zahtijeva više pažnje i umnoga naprezanja.

3. čitanje – 3. korak: podcrtano gradivo pokušavaj „prevesti“ na način koji je tebi blizak, podcrtane riječi i rečenice pokušaj kazati riječima kojima se u svakidašnjici služiš, a rečenične konstrukcije iz knjige zamijeni onima koje ti se čine lakše za pamćenje, ovo čitanje zahtijeva još više pažnje i umnoga naprezanja; uvijek ponavljaj naglas.

4. čitanje – 4. korak: prerađeno gradivo iskazano svojim načinom: riječima i konstrukcijama bilježi u bilježnicu koja, svakako, mora imati marginu -rubnicu u koju bilježi svoje vlastite znakove: primjerice - ono što ti se čini kao jako bitno, ili ono što si lako naučio, ili ono što si već znao…, označit ćeš uskličnikom ( jedan uskličnik-jedno značenje, dva - drugo značenje…), ono što ti se čini teško, označit ćeš upitnikom (jednim, dvama ili trima), dobro je kombinirati različite boje i različite veličine slova; svi ti znakovi nam služe kao kompasi - brzi vodiči koji nam pomažu pri ponavljanju da odmah pri pogledu imamo predodžbu o težini gradiva, o brzini kojom ćemo nešto ponoviti, o značajnosti pojedinih dijelova i slično.

5. čitanje – 5. korak: pri ovom čitanju pokušaj gradivo predstaviti s pomoću pitanja, naime, ti si sada profesor koji sastavlja pitanja za učenike, no ta pitanja moraju predstaviti cijelo gradivo, a ne samo jedan njegov dio. Ako si dobro radio ovih pet čitanja, pri ponavljanju je dovoljno pogledati samo ova pitanja i da u trenu na njih odgovoriš - točno, pa je to znak da si dobro radio. O tvojoj domišljatosti ovisi kakva ćeš pitanja postaviti: ne samo takva koja traže samo „prepričavanje“ gradiva, već i takva koja traže razmišljanje, povezivanje, zaključivanje, „zbunjivanje“…

Uvijek ponavljaj naglas svojim riječima!

3

Kakve su tvoje navike učenja ?

Da bi poboljšao svoje navike učenja, moraš, s jedne strane, poznavati načine koji su se općenito pokazali najuspješnijima, a s druge strane, treba da umiješ analizirati svoje navike učenja i ustanoviti njihove glavne nedostatke.

Ova će ti pitanja pomoći u „dijagnosticiranju“ slabih točaka u tvojim navikama učenja. Na pitanja odgovaraj tako da uz svako zaokružiš riječ DA ili NE, u skladu s tim kako se obično u stvarnosti ponašaš. Tvoji odgovori neće biti pravilni ili pogrješni, nego će ti samo pokazati imaš li prikladne ili manje prikladne navike učenja.

Pitanja1. Učiš li svaki dan bez iznimke? DA NE2. Ometaju li te različite izvanškolske aktivnosti (sport, čitanje, razgovor s prijateljima) u tome da učiš dovoljno vremena? DA NE3. Umiješ li predvidjeti koliko ćeš vremena utrošiti na učenje određenoga predmeta? DA NE4. Moraš li koji put prekinuti učenje kod kuće zato što nemaš pri ruci sva pomagala? DA NE5. Možeš li se usredotočiti na učenje, unatoč tome što su u prostoriji i drugi ljudi? DA NE6. Trudiš li se da tvoje bilješke budu pregledne (podcrtavanje, bilježenje po točkama, uskličnici, upitnici)? DA NE7. Preskačeš li obično tablice, skice, grafikone, kad učiš iz udžbenika? DA NE8. Umiješ li izlučiti glavnu misao iz pročitanoga teksta? DA NE9. Ponoviš li, tijekom učenja, građu koju si pročitao samostalno više puta? DA NE10. Ponavljaš li najznačajnije stvari iz stare građe iako iz predmeta nemaš slabu ocjenu? DA NE11. Ponavljaš li, najčešće, građu doslovno, kao što je zapisana u bilježnici ili knjizi? DA NE12. Uspoređuješ li tijekom učenja nekog predmeta, barem povremeno, novu građu s onim što znaš iz drugih predmeta? DA NE13. Pokušavaš li na neki način odrediti značenje nepoznatih riječi što ih susrećeš tijekom učenja? DA NE14. Možeš li se pri učenju većinom lako sabrati? DA NE15. Treba li ti mnogo vremena od časa kad kod kuće sjedneš učiti, do časa kada zaista počneš učiti? DA NE16. Razmišljaš li često tijekom učenja o svojim osobnim problemima i teškoćama? DA NE17. Počinješ li učiti samo kada osjećaš da si za to posebno raspoložen? DA NE18. Odgovaraš li u sebi, tijekom ispitivanja u školi, na pitanja koja su postavljena nekom drugom? DA NE19. Pokušavaš li već tijekom učenja u školi zapamtiti što više građe? DA NE20. Kad te u školi ispituju, događa li se često da zbog treme ne možeš pokazati sva što znaš? DA NE

(Ključ za prikladne navike u učenju: 1.da, 2. ne, 3. da, 4. ne, 5. da, 6. da, 7. ne, 8. da, 9. da, 10. da, 11. ne, 12. da, 13. da, 14. da, 15. ne, 16. ne, 17. ne, 18. da, 19. da, 20. ne.)

4

Vrijeme i mjesto učenja

Vrijeme učenja moraš planirati.

1. U tom se vremenu ne smiju događati nikakvi prekidi: ni posjeti, ni telefonski pozivi ili pozivi uživo, ni poruke.2. Možeš na vrata sobe ili dio prostorije postaviti natpis „Molim ne ometaj: učenje u tijeku!“

3. Moraš pronaći i organizirati mjesto učenja.4. Ako nemaš vlastitu sobu, pronađi mjesto koje se najmanje koristi, koje je najmanje prometno.5. Uči uvijek na istom mjestu, tako ćeš biti spremniji za rad. (Kakvo bi tvoje spavanje bilo da uvijek spavaš u drugačijem krevetu.)6. Ne uči u krevetu, jer ćeš početi misliti o spavanju i uskoro ćeš …zzzzzz7. Prostor za učenje mora biti čist, uredan (ponajprije da znaš gdje se što nalazi, a ne da sve bude složeno kao na groblju, „gdje je ljubav, tamo je nered; savršeni bi red od svijeta učinio groblje“), dobro osvijetljen i prozračen.8. Na stolu treba biti hrpa papira koji nam služe za pravljenje skica, bilježaka, izradu zadataka i pisanje prvih verzija sastavaka.9. Na stolu još trebaju biti pernica (može i oprana staklenka) u kojoj stavi našiljene i kemijska olovke, oštrilo, gumicu i marker za označavanje bitnih stvari.10. Korisno je u radnom prostoru imati zemljopisni i povijesni atlas, rječnik stranih riječi i rječnik stranoga jezika.11. Svi ti predmeti moraju stajati uvijek na istom mjestu kako se zbog njihova traženja ne bi prekidalo učenje.12. Zabavna elektronika (televizor, radio, MP3,…) ne smije biti u radnom prostoru.13. Kompjutor može biti u radnom prostoru samo ako ga koristiš za učenje, inače mu nije mjesto u radnom prostoru.14. Plakati, slike i predmeti koji podsjećaju na neke uspomene nisu dobrodošli.15. Na zid ispred stola treba postaviti: zidni sat, kalendar i jasnu shemu tjednog plana rada.16. Na zid stavi i malu površinu od pluta na koju možeš pričvršćivati ceduljice s ispisanim neposrednim zadatcima.17. Crvenim bilježi najhitnije i najbitnije zadatke. Kad završiš zadatak, skini ceduljicu.18. Radni prostor treba jasno i temeljito biti odvojen od zabavnog dijela, a pogotovo oddijela za spavanje.

18. Ovako uređen prostor s potrebnim predmetima omogućuje ti da lakše priđeš učenju i uspješno ga obaviš: gubiš manje vremena za pripremu, isključio si ometače učenja, nadohvat su ti pomagači u učenju!

5

Planiranje i organiziranje

Moraš napraviti plan učenja: mjesečni plan tjedni plan dnevni plan.

Mjesečni plan: nađi nekakav kalendar u koji ćeš svaki mjesec moći upisivati značajne školske i izvanškolske događaje i rokove (ispite, lektire, rođendane, odlaske zubaru, posjet baki i djedu te dr.) na način da ćeš zaokružiti datum i pored njega napisati zašto ti je značajan. Ovaj plan stavi na vidljivu mjestu kraj radnoga stola da ti svaki dan služi kao podsjetnik.

Tjedni i dnevni plan rada: Lako je stići sve što naumiš ako slijediš svoj dnevni raspored.

prvo upiši sve svoje svakidanje obvezne aktivnosti (sate u školi, trening, sate u glazbenoj školi…)

ostavi vrijeme za učenje i domaću zadaću dodaj svoje dnevne aktivnosti (obroke, spavanje, kućne poslove) upiši i svoje osobno vrijeme (igra, odmor, tv).

Evo kako bi to moglo izgledati:

Vrijeme Ponedjeljak U S Č P S N6:45 h ustajanje, higijena, ponavljanje(5.korak), doručak7:30 h odlazak u školu 8-13 h nastava13–14:30 h odmor, ručak14:30-16 h dz iz mat., dz iz hrv. i učim hrv., učim pov. i eng.16 – 18 h trening, glazbena šk., strani jezici,…18 – 19 h slobodno vrijeme, tv19-19:30 h večera19:30-20:30 tuširanje, tv20:30-21:30 ponavljanje21:30-22 h odlazak na spavanje

Vrijeme između završetka nastave i početka učenja moraš sam dobro odmjeriti: ono mora biti dovoljno dugo da budeš odmoran za učenje, i dovoljno kratko da što manje gradiva zaboraviš!

Mnogi odlažu obveze: jer im je preteško, jer im je previše stresno, jer im se ne da…Koji god razlog bio, odgađanje može postati loša navika. Najbolji je lijek jednostavno se prihvatiti posla i obaviti ga!

Na internetu pročitaj o Balkanskom sindromu i uoči njegove posljedice. Ne zaboravi: Who is mother of science? Repetition!Koliko god nešto izvrsno naučio, zaboravit ćeš ne budeš li ponavljao.

6

Sada sklopi ugovor sam sa sobom

Ja, ___________________________________________ sklapam ugovor sa samim sobom prema kojem ću ove školske godine 2010./2011.:

redovito praviti mjesečni, tjedni i dnevni plan rada koristiti upute o učenju – pet koraka voditi računa o urednosti svoga radnoga prostora učiniti sve da na vrijeme stižem na nastavu nastojati izgraditi i održavati dobre odnose sa samim sobom i s ljudima

oko sebe na kraju prvog polugodišta imati prosjek ocjena __________ ili viši na kraju godine imati prosjek ocjena __________ ili viši redovito pratiti svoj napredak i za uspjeh se nagrađivati.

Potpis: ________________________________________________

Usmjeravanje i održavanje pozornosti

7

Što je to pozornost, nekad se kaže i pažnja (pozornost se odnosi na usredotočenost, sabranost, pomnjivost, a pažnja na susretljivost, uslužnost, ljubaznost)? Je li to jaka volja? Snažna koncentracija? Je li to nešto što imamo? Ili možemo vježbati? Pozornost je malo od svega toga.

Što je to „nepodijeljena pozornost“? To je takva pozornost koja nam omogućuje sposobnost usredotočenosti na sadržaj koji želimo naučiti, a da možemo isključiti sve ostalo: glazbu, šumove s ulice, razgovor.

Riješi Upitnik o navikama učenja, pa ako neke od pogrješnih tvrdnji dobro opsuju tvoje ponašanje za vrijeme učenja, to znači da imaš problema s uspostavljanjem i održavanjem pozornosti. Tu je tvoj najveći problem i dok njega ne riješiš, nećeš postići nikakav napredak.

Kako možeš postići da ti uspostavljanje pozornosti prestane biti problem?Valja odmah kazati da je postizanje pozornosti u učenju teško. Za to je potrebno

uložiti napor. Valja se udubiti u ono što čitamo, razmišljati o tome, nastojati razumjeti svaku rečenicu, svaku misao. Zadubiti se znači čitati s razumijevanjem i ne dopustiti da nam misli skrenu s onoga što čitamo, ili da usmjerimo pozornost na glazbu, razgovor, događanje oko nas…

U početku to nije lako. Katkad moramo prve rečenice čitati i nekoliko puta, pa stati, pa se vraćati na početak. Pozornost nam je vrlo kratkotrajna, misli nam počnu lutati. Mnogi pročitaju nekoliko rečenica, prelistaju i pogledom prelete ostatak materijala i misle da „su naučili“. Ali, ako si doista odlučio prekinuti s neuspjehom i zaista započeti s učenjem, ovdje je pravo mjesto da to učiniš. Evo kako si možeš pomoći i promijeniti situaciju u svoju korist.

1. Postani gospodar situacije. Najbitnije je da shvatiš kako moraš postati gospodar situacije. Popustiš li želji da pobjegneš od učenja svaki put kad uhvatiš knjigu, nisi gospodar situacije. Poslije ćeš se osjećati loše i bit će ti žao što nisi ostao učiti. Kajanje i grižnja savjesti potpuno će ti pokvariti sve ono što ćeš poslije raditi. Bit ćeš napet, neraspoložen, nezadovoljan. Prije odlaska u školu, a osobito prije testa, uhvatit će te strah koji će još više umanjiti tvoje skromno znanje. Zbog nezadovoljstva, napetosti i neuspješnosti život će ti se činiti bijedan i jadan.

Može li se ovo stanje promijeniti? Može li se naučiti upravljati svojim postupcima, naučiti vladati sobom?

2. Potrudi se da razviješ mentalnu kondiciju. Ono što ti treba jest postizanje mentalne kondicije. Zamisli da je tvoja pozornost - mišić. Mišići se jačaju vježbom. Da bi povećao mišićnu masu, treba ti svakidašnje vježbanje. Ako ti se nakon deset minuta vježbe učini dosadno te iziđeš van, nećeš ojačati mišiće. Mišići će postati jaki ako vježbaš svakodnevno i dovoljno dugo. Slično se može postići i mentalna kondicija. Kako? Samo i samo vježbom.

Prisjeti se vremena i prostora za učenje, planiranja i organiziranja učenja, potpisanog ugovora sa samim sobom, koraka učenja – čitanja. Prvi dan nećeš moći puno naučiti, ali ako se budeš držao svega rečenoga, iz dana ćeš u dan napredovati.

3. Nagradi se za uspješno održanu pozornost na planiranom ulomku. Iziđi u šetnju, u kino, s prijateljima. To će biti prava nagrada, bez osjećaja krivnje. Možeš se nagraditi i nakon svakoga savladanoga odlomka. U početku će biti teško i morat ćeš voditi borbu sa samim sobom (ne zaboravi kako si ti jedini stvarni protivnik sam sebi!) da se zadržiš na gradivu, ali će tvoja mentalna kondicija svakim danom sve više rasti ne budeš li popuštao želji za odustajanjem.

8

Što je zapravo učenje?

Ako si dobro pročitao misao Glenna Domana, moga si zaključiti da velika većina ljudi smatra učenje štrebanjem, bubanjem, teškim i dosadnim sjedenjem, ili onim zbog čega se uglavnom „natežeš“ s roditeljima, ili najpreciznije: učenje je gnjavaža čiji su rezultati nesigurni i podložni „isparavanju“!(O točnosti ove tvrdnje najbolje mogu posvjedočiti oni koji uče neredovito, površno i malo!)

No, ima nekih učenika koji ne misle tako i ne rade tako. Oni su obično zadovoljni, ne tresu se pred testom, imaju dobre ocjene i začudo – imaju puno više vremena za zabavu od onih prvih. U čemu je njihova tajna? Imaju li oni memory of elephant, neki poseban talent za učenje? Neku posebnu sposobnost za učenje? Ne, oni samo znaju učiti. Oni smatraju da je učenje „jedina igra koju vrijedi igrati“!

Nema posebnog talenta za učenje! Svatko može u sebi pronaći „talent“ za učenje. Ili ako ne vjeruješ, onda možeš puno poboljšati kvalitetu svog učenja, ako znaš kako i ako se potrudiš da to postigneš.

Svatko može naučiti kako dobro učiti, no treba uložiti napor kako bi to postigao.

Učenje s razumijevanjem i učenje napamet

Mnogi misle da učiti znači pamtiti, a pamćenje je najbolje kad se zapamti sve, znači – napamet! To je pogrješno shvaćanje učenja. Malo stvari i rijetko valja učiti napamet. Većina se stvari mora naučiti s razumijevanjem i povezujući s onim što otprije znamo.

Učenje je usvajanje novog znanja. Ono može biti mehaničko – učenje napamet, kad točno možemo ponoviti ono kako smo naučili. Ali dobro usvajanje znanja nije mehaničko. Dobro je usvajanje znanja kad novo znanje povezujemo s onim što otprije znamo te pomoću tih starih znanja razumijemo i možemo si objasniti nove podatke. Ti se novi podatci onda povezuju sa starim u novu i bolju cjelinu – u mrežu znanja. Takvo je znanje koje učimo s razumijevanjem i povezivanjem sa starim znanjem naše vlasništvo, naše znanje, koje nećemo zaboraviti i moći ćemo se njime uvijek koristiti u novim situacijama. Ta je mreže znanja kapital bez kojeg ne možemo ni učiti, ni, općenito, napredovati u životu.

To znači da teže uče oni koji imaju manje znanja, a što više znanja imamo, lakše ćemo stjecati i zadržavati novo znanje.

Iz toga proizlazi da je u početku učiti teško i naporno. No kad steknemo neko znanje, ono će nam poslužiti poput mreže kojom ćemo hvatati i zadržavati sve novo znanje koje učimo. Ubrzo će nam učenje postati lako i zanimljivo. (Vježbaš li neki sport, mogao si primijetiti da oni koji više vježbaju i više su ovladali vještinama tog sporta, lakše usvajaju nove elemente. Vježbanje je u sportu najteže na početku, a što više vježbamo, sve je lakše i lakše.)

9

Pokus pamćenja

Uzmi olovku, list papira za pisanje i jedan kartončić (razglednicu , dopisnicu).Pogledaj tekst u ovom okviru.Pred tobom su na stranici tri retka od po 24 slova.

1. vbnrktpdfgsjvmšćhgžčbnsv2. stol hodaj oko kuća sat traži3. Marko je donio košaru jabuka.

Pokrij kartončićem 2. i 3. red. Pogledaj na jednu sekundu prvi red slova.

ODMAH POKRIJ KARTONČIĆEM SVA TRI RETKA. NAPIŠI NA PAPIR RED SLOVA KOJI SI GLEDAO.KAD ZAVRŠIŠ S PISANJEM, MAKNI KARTONČIĆ.

Pogledaj sada na jednu sekundu drugi red slova.

ODMAH POKRIJ KARTONČIĆEM SVA TRI RETKA.NAPIŠI NA PAPIR RED SLOVA KOJI SI GLEDAO.KAD ZAVRŠIŠ S PISANJEM, MAKNI KARTONČIĆ.

Pogledaj sada na jednu sekundu treći red slova.

ODMAH POKRIJ KARTONČIĆEM SVA TRI RETKA. NAPIŠI NA PAPIR RED SLOVA KOJI SI GLEDAO.KAD ZAVRŠIŠ S PISANJEM, MAKNI KARTONČIĆ.

USPOREDI REDOVE KOJE SI ZAPISAO. KOJI SI RED NAJBOLJE ZAPAMTIO?

Vjerojatno si mogao u potpunosti točno napisati samo treći red slova. Naime, treći red ima najviše smisla. Njega je moguće zapamtiti kao cjelovitu jedinicu i dovoljna je sekunda ili dvije da ga zapamtiš. Koji zaključak proizlazi iz ovog pokusa? Možeš naučiti i prvi red slova. Ali koliko ti je više truda potrebno da ga zapamtiš i koliko ćeš ga se dugo sjećati kad ga zapamtiš?

Ovaj je pokus jasno pokazao da je mnogo bolje učiti s razumijevanjem – lakše i brže se pamti, duže ostaje u pameti.

Dobro učenje jest učenje s razumijevanjem.

10

Učenje s razumijevanjem

Kako se postiže razumijevanje onoga što učimo? Razumijevanje se postiže traženjem i pronalaženjem onoga što je bitno, onoga što je pisac teksta želio reći. Kad si pronašao bitno, onda ne moraš pamtiti sve ono što si pročitao, nego pamtiš samo bitne činjenice i to pohranjuješ u svoje pamćenje. Ali to bitno povezuješ s onim što već o tome znaš . Tvoje prijašnje znanje uvijek će ti omogućiti da pronađeš neki primjer, neki poseban slučaj za ono što si upravo naučio.

Tako se učenje s razumijevanjem sastoji od dvije faze: prva je pronalaženje bitnih činjenica, a druga povezivanje tih pronađenih bitnih činjenica s našim znanjem i primjerima koje imamo već otprije – s našom mrežom znanja.

Pronalaženje bitnoga Kako naći bitne činjenice u onome što učimo? Sve što čitamo ima neku osnovnu,

glavnu, bitnu, misao i mnogo dijelova koji objašnjavaju tu bitnu misao. Znači, u svakom tekstu imamo ono što je bitno, što svakako moramo zapamtiti i dijelove koji su manje bitni, bez kojih se može. Mišljenje u učenju sastoji se upravo u tome da se odvoji bitno od nebitnoga.

U pronalaženju bitnoga pomaže nam: podvlačenje u tekstu, bilježenje bitnoga, stavljanje naslova i izrada sažetka.

Podvlačenje u tekstuOni koji znaju pronaći bitno u odlomku, podvući će jednu do dvije rečenice i

samo neke dijelove rečenice. Oni koji ne mogu odlučiti što je bitno, podvući će skoro svaku rečenicu. Podvlačiš li i ti previše? Je li ti teško odlučiti što je bitno, što treba podvući? Vježbaj podvlačenje u svakom tekstu koji čitaš, ali podvlači samo bitne rečenice i riječi, a nebitne izostavi. Uskoro će tvoja stranica imati samo dvije – tri crte. Kasnije možeš čitati samo ono što je podvučeno, a ipak ćeš razumjeti o čemu se radi u čitavom poglavlju.

Bilježenje bitnoga Kod bilježenja bitnoga, slično kao i kod podvlačenja, najprije tražimo odgovor

na pitanje o čemu se radi, a zatim to ukratko zabilježimo. Umjesto da podvučemo bitnu rečenicu (i to njezine bitne riječi), bitne ćemo riječi zapisati.

Naslovljavanje (davanje naslova)Lako ćeš pronaći što je bitno u nekom odlomku ako pokušaš tom odlomku dati

naslov.Izrada sažetkaIzrada sažetka slična je pravljenju bilježaka. Kad sve bilješke sastaviš zajedno,

dobivaš sažetak.Povezivanje s prijašnjim znanjemKad si pronašao bitno, time si postigao razumijevanje. Ali, da bi dobro zapamtio

to što si razumio, potrebno je to povezati sa znanjem koje imaš otprije. To se postiže traženjem primjera i prepričavanjem svojim riječima.

Prepričavanje svojim riječimaVrlo je bitno pri podvlačenju ili pravljenju bilježaka rečenice teksta izreći svojim riječima, a ne ih pamtiti onako kako su zapisane u knjizi. Bitno je da tako prepravljajući tekst u vlastite riječi unosiš vlastite primjere i povezuješ naučeno sa svojim iskustvom. To pomaže da ti se novo znanje „ uhvati“ u postojeću mrežu znanja pa ćeš ga tako teže zaboraviti.

Jako je bitno glasno prepričavati svojim riječima. Zašto?

11

Glasno prepričavanje razbija iluziju kako nešto znamo. Ono strukturira ( „dovodi u red“) naše znanje budući da: nema preskakanja u riječima, rečenicama i mislima; ne dolazi do izostavljanja dijelova gradiva; prerađeni tekst omogućuje lakše razumijevanje, brže zapamćivanje i trajnije znanje; omogućuju se čvršće veze između onoga što učimo i onoga što već znamo – tako se širi i jača „mreža znanja“.

Naš kapital, naša mreža znanja sastoji se od naših riječi i naših rečeničnih konstrukcija i lakše ćemo razumjeti i pamtiti nove činjenice ako se poslužimo rječnikom i konstrukcijama iz naše mreže znanja.

Na kraju, ali ne manje značajno – ovakav nas govor približava ispitnim situacijama budući da i na ispitu govorimo glasno svojim riječima.

Sve to utječe i na smanjenje straha, treme i stresa na ispitima, te su i psihološki učinci glasnoga prepričavanja jasni.

12

Primjena mnemotehničkih metoda

Mnemotehnika je skup pravila i načina kojima se olakšava pamćenje što većeg broja podataka. Postoje metode koje olakšavaju pamćenje. One pomažu da se zapamti i nauči materijal koji ne zahtijeva razumijevanje, nego mehaničko pamćenje. Svatko može lako naučiti kako će primijeniti različite mnemotehničke metode. Možda ti odmah neće biti jasno i lako sve, činit će ti se da više truda trebaš uložiti na primjenu mnemotehničke metode nego da samo ponavljaš gradivo. Ali ćeš usoro uvidjeti koliko je lakše nešto naučiti uporabom mnemotehničke metode.

Treba znati: mnemotehničke metode nikad se na rabe umjesto razumijevanja.One služe za zapamćivanje materijala koji nije moguće zapamtiti razumijevanjem.

Evo nekoliko mnemotehničkih metoda.

Grupiranje

Pamtiš li lako brojeve? Pokušaj zapamtiti sljedeći broj: 34613131.Teško? Pokušaj brojeve grupirati u manje cjeline. Primjerice: 346 131 31. Nije li to lakše? Ili: 34 61 3131. Još lakše: 34 61 31, samo pamtiš da se još 31 ponavlja.

Metoda akronima

Akronim je riječ sastavljena od početnih slova više riječi. Neizlječiva virusna bolest oštećenoga imunološkoga sustava ili stečena imunološka deficijencija puno je poznatija po akronimu SIDA. Kad nešto moraš zapamtiti, vrlo je zgodno i pogodno za pamćenje ako to možeš složiti u akronim, jer će te slova iz akronima podsjetiti na riječi koje ga čine. Pamćenje pomoću rime

Ova je metoda popularna kad treba naučiti neko pravilo ili poučak koje se sastoji u obliku rime, pa se to lakše pamti. Pravilo o zagradama: Ispred zagrade više, zagrada se briše; ispred zagrade manje, mijenja se u zagradi stanje. Pravilo o Pitagorinu poučku: Kvadrat hipotenuze, to zna svako dijete, jednak je zbroju kvadrata obje katete. Ali ovdje treba razumjeti ono što treba zapamtiti, a ne samo mehanički i bez razumijevanja zapamtiti.

Pazi: nikad nemoj koristiti mnemotehničke metode za učenje materijala koji možeš i moraš razumjeti.

13

Kako slušati, i što više naučiti, na satu

Da bi što više naučio na satu, i tako učio manje kod kuće, potrebno je da na satu imaš pernicu u kojoj stavi nekoliko našiljenih olovaka, oštrilo, gumicu, kemijske olovke i marker te kvalitetno ravnalo, naravno udžbenici i radne bilježnice se podrazumijevaju. Osim ako profesor ne zahtijeva drugačije, vodi bilješke na način kako je to kazano u 4. koraku - čitanju jer ćeš se tako služiti istim kompasima, vodičima kroz učenje što će ti omogućiti lakše snalaženje u tekstu.

Slušati i čuti nije isto. Čuti jednostavno znači da valovi dolaze u tvoje uši, poput valova koji se razbijaju o obalu. Čuješ glasove, ali ih ne razaznaješ, oni za tebe nemaju značenje, ne stvaraju nikakve predodžbe. Slušati znači da zapravo razmišljaš o zvukovima i pokušavaš razumjeti i zapamtiti njihovo značenje, stvaraš predodžbe o onome što slušaš. Nastoj razvijati sposobnost dobrog slušanja kako bi na satu naučio najveći dio gradiva.

Na početku sata reci sebi - Sad ću slušati. To će ti pomoći da se usmjeriš na ono što će profesor govoriti. Ako ti misli katkada odlutaju za vrijeme nastave, možeš sebi kazati – Dosta.

Nikako nemoj dopustiti da ti glavom prolaze misli: O, svaki put taj predmet, ili Valjda će ta škola jednom završiti, ili Opet naporno, ili Taj blesavi rad, ili Ne želim ništa više čuti i slično. (Takve negativne rečenice izviru nesvjesno, uvijek iznova. One nam kradu snagu i učvršćuju nas u lošem raspoloženju. Znaju nas, čak, bolesnima učiniti. One su kao shema kojom automatski reagiramo na svakidašnja zbivanja oko sebe.) Radije, ako već moraš, kaži: Dobro početo, napola dovršeno, ili Još ni jedan učitelj nije pao s neba, ili Nosim sunce u srcu, ili Sve ima svoj smisao, ili Gdje je volja, ondje je i put i slično. Ništa ne pomažu sva nastojanja volje da se promijenimo ako u sebi ostavimo previše prostora za negativne misli.

Poveži ono što čuješ s onim što već znaš. Prisjeti se već spominjane „mreže znanja“. Ako je već nisi pronašao, možda profesor pomoću pitanja pokušava povezati ono o čemu će govoriti s onim što već znaš. Nemoj podcjenjivati ta pitanja. Ona su zapravo 'ulaznica' za preostali dio sata. Nemaš li tu ulaznicu, možda uzaludno sjediš na satu.

Pokušaj otkriti koja je glavna misao onoga što profesor govori. To ne možeš odmah otkriti, nego tek sredinom sata ili na kraju sata. Ali ako želiš otkriti bit profesorova govora, misli ti neće odlutati.

Pokušaj dokučiti koje bi od stvari koje profesor govori mogao pitati ili u test staviti. (Prisjeti se petoga koraka u učenju!) Možda neke pogodiš, a tako ti sigurno misli neće lutati.

Ako profesor nešto zada za zadaću, odmah to zapiši. Posebno pazi na profesorove napomene: Ovo je značajno, ili Ovo je bitno,

ili Ovo se mora znati. Dok slušaš, nemoj raditi ništa drugo: listati neku knjigu,

časopis i slično, gledati što se događa oko tebe, uspostavljati bilo kakav oblik verbalne ili neverbalne komunikacije, osim s profesorom. Gledaj profesora u oči i izrazom lica pokaži da te zanima što govori.

14

Ako ti nešto nije jasno, nemoj prijeći preko toga. Pitaj u pogodno (a ne u bilo koje ) vrijeme da ti se to razjasni.

Koje je to pogodno vrijeme? To je vrijeme kad profesor pita tko želi nešto pitati, ili kad profesor napravi stanku, ili kad bude neki prekid u razredu, ili je moguće samo podići ruku i spustiti je te tako dati profesoru do znanja da želimo nešto pitati, nije dobro dugo držati podignutu ruku, mahati njome ili se podizati, kao da nas profesor bolje vidi.

Zašto je značajno misliti pozitivno? Misli nisu, kako su istraživanja pokazala, nešto bestjelesno, nešto što postoji u

nevidljivu svijetu. One su vrlo stvarni elektromagnetski, biokemijski signali, valovi koji prenose poruke kroz mrežni splet moždanih stanica. Ti su valovi nalik paljenju svjetionika u teško prohodnoj planini. Svaki put kad određeni magnetski, biokemijski signal, val, misao prođe određenim putem, sve se lakše prihvaća, jer put postaje prohodniji, a određena će misao imati sve jači učinak.

Negativne misli rađaju još veću negativnost, a pozitivna razmišljanja poboljšavaju zdravlje, kreativnost, ali i zdravlje drugih oko nas.

Istraživanja su pokazala da mozak djeluje prema načelu sinergije: što znači da se njegovi misaoni procesi prirodno množe i proširuju, vrlo slično onome što se događa kad sanjarimo ili maštamo.

Znači: kad glavu ispunimo pozitivnim mislima i vrijednostima, one će se množiti u našim glavama. Ovo umnoživanje pozitivnih misli počet će se izražavati u našim djelima, a počet će djelovati i na druge oko nas. Baš kao što je rekao Budha: „ Misao se očituje kao riječ;/ Riječ se očituje kao djelo;/ Djelo se razvija u naviku;/ A navika se učvršćuje u značaj./ Stoga budno motri misao i oprezno s njome./ Nek potekne od ljubavi/ I brižnosti prema svim bićima.“ Naime, misli stvaraju polje oko nas. To polje sile može biti pod visokim naponom pozitivne kvalitete, čak do udaljenosti od sedam metara.

Koncentrirani moždani valovi od 7,8 MHz u sekundi mogu se postići meditiranjem i mogu proširiti nisko polje sile za 1- 2 cm dnevno… I sami znamo, da ako ništa od ovoga ne vjerujemo, kako se u nazočnosti nekih osjećamo lako, sretno, poletno, a u nazočnosti nekih kao da nam nedostaje kisika.

Dakle, svi rođaci svetoga Tome ne trebate biti skeptični kad su u pitanju T – čestice, jer u nečijem društvu naprosto se osjećamo jako ugodno, čak i kad ne znamo osobu!

Pozitivne misli imaju snagu, ne samo za tebe, već i za one oko tebe, i bit ćeš odgovoran za kreiranje domino – efekta koji povećava dobro kako u tebi tako i u drugima. Kaže Muhamed: „ Tko god se zauzme/ za dobro i dobro čini/ samim time u dobru udjela uzima.“ (Dobro te ,ako si ga izabrao, ako si ga učinio zbog i radi dobra, a ne iz koristoljubivih pobuda, ne samo osvjetljuje iznutra, nego gori u tebi toliko dugo dok ga ne omalovažavaš ili se njime pred drugima hvališ ili ga samo spominješ.)

15

Pet koraka za kvantitativno rješavanje zadataka za ocjenu: pet!

1. korak: upoznavanje zadatkaNajprije moraš upoznati sadržaj zadatka. Moraš utvrditi znaš li pojmove koji su

u zadatku navedeni. Dobro je na početku razmišljati o zadatku, a ne usmjeravati se oštro prema rješenju zadatka. Na ovom dijelu zadatka treba se više zadržati jer griješiš ako prebrzo tražiš rješenje. U ovom dijelu zadatka treba da uočiš koje su veličine zadane – poznate, a koje nepoznate te što zapravo treba odrediti u zadatku. 2. korak: sređivanje podataka iz zadatka

Ovaj se korak sastoji u tome da sređuješ poznate podatke i istakneš veličinu koju želiš odrediti. Podatke treba pregledno napisati, a pojedine veličine treba označiti oznakama koje su dogovorene. Ako je potrebno, osim sređenih podataka možeš nacrtati i neku sliku ili shemu kako bi ti pomogla u stvaranju predodžbe o događaju koji želiš razriješiti. Treba i mjerne jedinice ujednačiti: ako je neka veličina zadana u metrima, a druga u decimetrima, obje treba ujednačiti u istu mjernu jedinicu.

3. korak: planiranje rješavanja zadatkaOvaj se korak sastoji u tome da odabereš zakone ili matematičke formule

pomoću kojih ćeš odrediti nepoznatu veličinu iz poznatih. Među poznatim zakonima i izrazima pronađi i odaberi one koji povezuju veličine koje su zadane u zadatku s veličinom koju moraš odrediti. Ako si u prvom koraku dovoljno dobro promislio o sadržaju zadatka, onda si za ovaj korak već mnogo učinio. Često će rezultat razmišljanja u ovom koraku biti postavljanje jedne jednadžbe s jednom nepoznanicom, ili dvije jednadžbe s dvije nepoznanice.

4. korak: izračunavanje rezultataU ovom je koraku glavni dio matematičko računanje. U odabrane izraze ili

formule uvrstit ćeš poznate veličine i izračunati nepoznatu veličinu. Ako ti nedostaje vještina računanja, to će ti smetati u rješavanju problema.

5. korak: provjeravanje rezultata i osvrt na zadatak Kad si dobio rezultat, dobro je povezati ga s prvim korakom, odnosno s tekstom

od kojeg smo počeli. Uživjet ćeš se ponovo u događaj i uklopiti u njega rješenje zadatka.

Pojednostavljeno: 1. napiši poznate veličine pregledno jednu ispod druge 2. podcrtaj i ispod napiši nepoznate veličine koje u zadatku želiš dobiti, u ovom koraku treba voditi računa o ujednačavanju mjernih jedinica 3. odredi zakone i matematičke formule pomoću kojih ćeš odrediti nepoznate veličine4. uvrsti u formule poznate veličine i izračunaj nepoznate 5. provjeri rezultat i osvrni se na zadatak.

16

Kako prevladati strah od matematike i naučiti matematiku

1. Imaj samopouzdanja

Matematičko se mišljenje može naučiti, kao, uostalom, i sve drugo. (To što će na ovu tvrdnju matematičari zakolutati očima ili se samo prijezirno nasmiješiti, ništa ne umanjuje istinitost navedene rečenice. Matematičari pod matematičkim mišljenjem misle da nam ono omogućuje da u najmanju ruku trebamo razumjeti čemu služi Lax – Wendroffoov teorem, iako ovaj teorem razumije samo nekoliko stotina ljudi u čitavom svijetu, a tek mali broj njih može objasniti čemu služi. Predrasude o matematici i iracionalan strah od nje podržava, ponajprije - svatko za sebe!) Da bi savladao školsko gradivo, ne trebaju ti nikakve posebne sposobnosti, dovoljna je samo volja i redovit trud. Znači da o tebi ovisi hoćeš li prekinuti s ponavljanjem rečenica „Ne ide mi matematika“, ili „Drugi su mnogo bolji od mene“, ili „To neću nikad naučiti“, ili „Kakav sam ja idiot“. Već smo o tome nešto rekli čime i kako treba zamijeniti ovakve i slične misli. (Kako slušati, i što više naučiti, na satu)

2. Analiziraj na čemu ti zapinje rješavanje zadataka.

Vjerojatno je da imaš nekoliko „crnih rupa“ u znanju. (Ne znaš svesti dvojni razlomak na obični. Ne razlikuješ kraćenje od poništavanja. Previđaš redoslijed računskih operacija. Nisi siguran u radu sa zagradama. …) S „crnim rupama“ možeš se obračunati samo na jedan način (nakon što si ih otkrio): trebaš uzeti knjige od ranijih razreda (ako ih imaš gdje kupiti, jer se školske knjige kod nas ne prodaju, a u međuvremenu je Zavodu za patente prijavljen izum kako izjednačiti pojmove: 'besplatni udžbenici za učenike' i 'trenutna posudba knjiga učenicima na rok od osam mjeseci', ne trudi se da shvatiš, patent je zaštićen), proučiti i uvježbati sve što ti nedostaje u znanju i što ti ometa napredovanje. Dok to ne savladaš, nećeš napredovati. Ako si to savladao, možeš početi učiti.

3. Nastoj razumjeti kako se i zašto rješava neka vrsta problema.

Slušaj pažljivo izlaganje nastavnika na satu (Jesi li dobro proučio kako slušati na satu?), čitaj objašnjenja u matematičkoj knjizi, sve ono što piše osim zadatka. Ako ti nije jasno ono što piše, pitaj dobrog matematičara u razredu, pitaj nastavnika. Prati kako se rješavaju zadatci na satu. Pitaj sve što ti nije jasno.

4. Obvezno izrađuj domaću zadaću.Domaću zadaću treba izraditi isti dan kad si imao matematiku. (Nemoj

buditi Ebinghausa koji je proučavao pamćenje i zaboravljanje i pitati ga zašto!) Što više odlažeš, manje će ti ostati u pamćenju ono što si na satu naučio. Kod kuće ponovo izradi zadatke koje ste radili na satu (ako si ih dovoljno kvalitetno savladao na satu, možda to ne trebaš raditi): samo to sada radi polaganije. Dok radiš, govori glasno operacije koje izvodiš i pravila koja primjenjuješ( „sad će prebaciti nepoznanicu na drugu stranu, kad mijenjam stranu, moram promijeniti i predznak nepoznanice“,… i slično), cijeli zadatak verbaliziraj i nemoj odustajati u verbalizaciji bez obzira koliko puta nešto trebao ponoviti, nastoj sebi i rastumačiti zašto nešto radiš. Tek kad si riješio zadatke na

17

satu i shvatio kako se rade, tek tada možeš rješavati domaću zadaću, pri tom ne zaboravi glasnu verbalizaciju postupaka, pravila, pa i onih koja ti se čine očita: kao što je zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje do deset (većina pogrješaka u rješavanju matematičkih zadataka leži u nepoznavanju osnovnih računskih operacija!). Dobro je imati bilježnicu s marginom – rubnicom, koju moraš sam napraviti i koja mora biti dovoljno široka, u koju možeš zabilježiti „crnu rupu“, ako koja iskrsne, koju ćeš morati proučiti. Možeš izraditi i nekoliko zadataka koji nisu bili zadani.

5. Čitaj matematičke knjige.

Tu i tamo možeš pročitati nešto iz neke matematičke knjige, sa zajedničkim nazivnikom – matematika za nematematičare, ili slikovnice za djecu, ili pročitaj neku popularnu knjigu iz povijesti matematike ili slično. (Primjerice Matematički blefsikon!) One će ti pomoći u razbijanju straha od matematike.

Matematiku treba stalno vježbati zbog usvajanja desetaka pravila, postupaka, osnovnih formula kao i zbog vježbanja matematičke tehnike, odnosno brzine kojom zadatak treba napraviti. U provjeravanju nije samo dovoljno znati, već to treba napraviti u vremenu koje odredi profesor. Ne zaboravi glasno verbalizirati (naravno kako se ovo odnosi samo na rad kod kuće!) ono što radiš u zadatku.

18

Balkanski sindrom

Koji je razlog da većina ljudi nikad ne završi uspješno poslove koje su planirali, da postižu nezadovoljavajući uspjeh u školi, da ne zaradi dovoljno novca? Koliko vam se puta dogodilo da znate točno što trebate učiniti, ali nikako da počnete. Jednostavno morate prije toga nešto odgledati na televiziji, nekoga nazvati na telefon, nešto učiniti… Osjećate se umorni pa trošite vrijeme na nepotrebne stvari.

I tako, sat po sat, danu dođe kraj. Ujutro se probudite s osjećajem krivnje što prethodnog dana niste napravili ništa od onog što ste trebali. Odlučite se baciti na posao. No, prije toga opet morate nešto napraviti: otići u WC, pročitati nešto u novinama, nešto pojesti. Ukoliko tog dana i započnete s radom, uskoro ste nesabrani te odlučujete cijelu stvar - odgoditi za sutra. Problem? Sutra se slična stvar ponavlja.

Ovaj se način ponašanja naziva „balkanski sindrom“. Njegovom se žrtvom najčešće postaje već u osnovnoj školi i od tada nerijetko postaje doživotnim pratiteljem. Osobe s ovim sindromom ne drže danu riječ. (To je jasno kad svaki dan odlažu izvršiti ono što su sebi obećali. Cinik bi rekao da oni latinsku „Carpe diem“ prevode s „Odloži dan“.)Svaka druga rečenica glasi im: „Nema problema.“ Ljudi s ovim sindrom majstori su odlaganja, potiskivanja, prebacivanja, premještanja, izgovora. Cinik bi rekao da njihova latinska glasi Nulla dies cum linea! Ushićuje ih Kandinski svojim Bijelim kvadratom na bijelom polju. Ne treba ni spominjati da se balkanskoga sindroma morate u potpunosti riješiti želite li postići zadovoljavajući uspjeh u školi i općenito u životu. Jednostavno, riješite zadatak ili problem čim se pojavi. Bez odgađanja! Takav će vam način s vremenom ući u naviku i postati zadovoljstvo. Balkanskoga se sindroma možete riješiti samo upornim radom. Nikad ne odlažite poslove. Kad jednom odlučite nešto raditi, to zaista i učinite. Nemojte tražiti izgovore. Jednostavno kažite sebi: „Odmah ću sjesti i početi raditi!“

Posebnu pozornost obratite na one poslove koji vam se čine mrskima- – njih riješite prve. Možete zadaće razvrstati prema prioritetima: podijelite ih na one žurne, manje žurne, i na one koji nisu toliko žurni. I vaš radni prostor uredite tako da u svakom trenutku možete naći gdje je što.

Zaboravite igre na sreću, gledajte na televiziji samo one emisije i serije koje su edukativne, koje vas mogu inspirirati, duhovno nadahnuti i koje su vezane uz vaše ciljeve, interese i planove.

Ukratko: prestanite gubiti vrijeme. Doista, ima li većeg zločina od izgubljenog vremena? (Ne zaboravi kako si ti jedini vlasnik svog vremena!)

19

Roditeljski stilovi koji pridonose visokim sposobnostima

„… najstabilniju i najsretniju djecu odgajaju prilično strogi roditelji.“ U čemu je tajna? U roditeljskoj dosljednosti koja je toliko predvidljiva da su djeci pravila igre kristalno jasna. Djecu takvih roditelja nikad ne treba kažnjavati. Takvi roditelji, strogi i dosljedni, jasno daju djeci do znanja da vole svoju djecu, tako se djeca ne boje da će biti odbačena ili napuštena. Riječ je, dakle, o sretnoj kombinaciji čvrstih pravila i pozitivnih osjećaja. Ovakvi roditelji znaju da su djeci potrebni okviri i granice koji će djecu određivati i usmjeravati u njihovu ponašanju. Djeca, naime, trebaju znati kako postoji netko tko će ih znati zaustaviti i obuzdati. Dosljedne roditelje odlikuje jasnoća, nepopustljivost, odlučnost, samopouzdanost i opuštenost. Djeca ovakvih roditelja znaju da roditelji uvijek stoje iza onoga što kažu i kako će ovakvi roditelji rijetko uvrijediti, povrijediti ili poniziti svoje dijete. Ovakvi roditelji reagiraju na konkretni dječji postupak, a nikada na dijete kao cjelinu – osobu. (Ovakvi roditelji znaju kako je dijete dar koji vrijedi sam za sebe!)

Dosljednost se isto može naučiti. Dio se dosljednosti, koju moramo oživjeti, nalazi u nama samima, u našim stavovima, u našim razmišljanjima. Evo nekoliko primjera popustljivih roditelja i strogih roditelja:

Ja sam u svojoj obitelji zadnja rupa na svirali. / - Ja vrijedim jednako kao i svi drugi članovi moje obitelji.

Ako moja djeca nisu u svakom trenutku sretna, onda sam ja loš roditelj. / - Djeca su bitna, ali i ona se moraju podrediti zakonima koji vrijede za sve ostale. Ne smijem ih ometati u njihovoj prirodnoj kreativnosti. / - Frustracije su dio procesa odrastanja; ne može uvijek biti onako kako djeca hoće.

Ja sam 'truba', 'lišina', 'niškoristi', ali moja bi djeca mogla biti netko i nešto . / - Ako želim biti od koristi svojoj djeci, moram brinuti i o sebi.

Supruga mi mnogo znači, ali na kao djeca. / - Supruga mi je na prvome mjestu, a onda dolaze djeca.

Djeci popuštam radi mira. Šteta je samo što taj mir ne traje dugo. / - Katkad sam umoran, ali moram djecu naučiti da sam ja glavni. Dugoročno gledano to se isplati, jer će znati gdje im je mjesto. Preostali dio dosljednosti ovisi o onome što činimo, pri tome treba znati:

1. Treba imati jasnu predodžbu što želimo, a zatim to zahtijevati od djeteta. Ne upuštajmo se u raspravu, već djetetu izložimo svoje zahtjeve.

2. Uspostavimo kontakt s djetetom. Prestanimo sa svim drugim aktivnostima i priđimo djetetu, pogledajmo ga u oči i počnimo mu davati instrukcije tek kad nas pogleda.

3. Treba biti jasan i reći bez uvijanja 'Želim da uradiš to i to, je li ti jasno!' pričekajmo na djetetov odgovor ('da' ili 'ne').

4. Ako nas dijete ne posluša, ponovit ćemo naredbu. Ne upuštajmo se u raspravu ili uvjeravanje; nemojmo se ljutiti ili prestrašiti. Treba disati polako i duboko kako

20

bismo se smirili. Tako djetetu dajemo do znanja da ćemo ustrajati na svom zahtjevu, a da se pri tom nećemo uzrujati. Ovo je ključni trenutak u kom je najznačajnije ono što nećemo uraditi. Nećemo raspravljati i obrazlagati svoj zahtjev, nećemo se uzrujavati, već ćemo mirno ponoviti svoj naredbu.

5. Ako osjetimo da dijete neće do kraja izvršiti nalog, ostanimo u blizini. Kad dijete konačno u potpunosti izvrši naše naređenje, nemojmo od toga praviti predstavu, već se lagano nasmiješiti i kazati mu 'Dobro'.

Ovu sekvencu treba ponavljati sve dok se ne postigne željeni rezultat. Nemojmo odustajati unatoč poteškoćama. Ovako dosljedna upornost za 'izgubljeno' vrijeme isplatit će nam se višestruko.

Cijela je mudrost ove taktike u upornosti. Dijete mora shvatiti da nećemo popustiti u svojim namjerama, sve dok ono ne popusti. S vremenom ćemo se toliko uvježbati da će dijete već po tonu našega glasa znati da se ne šalimo. Kad se ova tehnika svlada, sve ostalo je nalik igri.

Roditelji imaju pravo na kontrolu nad svojom djecom. Djeca trebaju naše vodstvo kroz život. Dosljedni roditelji i njihova djeca žive mnogo mirnije i opuštenije te imaju znatno više vremena za zabavu i igru. ( Sic!)

Zašto neki ljudi u učenju postižu znatno više od drugih? Inteligencija je bitan faktor, no razlike u inteligenciji nisu dovoljne da objasne razliku u sposobnostima kod ljudi. Značajni su faktori kojim određuju visoke stupnjeve kompetencije motivacija, usmjeravanje i održavanje pažnje na zadatak, mentalna kondicija, sposobnost da se odgodi zadovoljenje, vježba…

Vježba i podučavanje podcijenjene su odrednice u postizavanju uspjeha u učenju.

Da bi se postigla visoka razina postignuća u težim područjima (intelektualnim, motoričkim, glazbenoreprodukcijskim), treba jako mnogo vježbe i vremena (10 000 sati!), ali konstruktivnoga, angažiranoga, svrhovitoga vremena, jer utrošeno vrijeme samo po sebi nije dovoljno da bi se ostvarila visoka razina postignuća.

Postoje dva svojstva djetetova obiteljskoga okruženja, koja mladoj osobi pomažu da ustraje u učenju i vježbanju, a ona su osnova za dobro napredovanje. Ta dva svojstva jesu: poticajno obiteljsko okruženje i pružanje strukture i podrške djetetu u obitelji.

Poticajno obiteljsko okruženje odnosi se na to da roditelji osiguraju prilike za učenje kako bi se ostvarila visoka obrazovna očekivanja. To znači da djetetu pomognu u organiziranju vremena i prostora za učenje, da mu pomognu u planiranju i organiziranju učenja, da mu pravovremeno nabave sve potrebno za učenje…

Pružanje strukture i podrške u obitelji odnosi se na to da članovi u obitelji jedni drugima pomažu i mogu se osloniti jedni na druge. U ovakvim obiteljima postoje jasna pravila i odgovornosti. Djeca u ovakvim obiteljima znaju što se od njih očekuje i sigurna su da će dobiti podršku kad im bude potrebna. Granice su, u ovakvim obiteljima, jasno postavljene (dosljedni roditelji!).

21

Čitati, razumjeti i učiti

Sposobnost učenja iz onog što čitamo najbitnija je od svih vještina koje se podučavaju u školi. Naime, najveći dio onoga što namjerno učimo dostupno je u pisanom obliku. Nije li savladana vještina čitanja, razumijevanje i najjednostavnije napisane informacije može biti teško. Mnogi mladi ljudi odlaze iz škole s lošim znanjem čitanja. I srame se to priznati i sebi i drugima. A čitanje se može poboljšati kad mnogo čitaš. Izbjegavaš li čitanje, čitat ćeš sve slabije i slabije.

Kako riješiti problem s čitanjem? Time da sebi to priznaš! Tako si već odlučio da ćeš promijeniti to stanje. Evo što bi ti moglo pomoći.

1. Traži smisao rečenice Loš se čitatelj trudi da pročita svaku riječ, slovkajući, tako mu potpuno izmiče

značenje riječi, odnosno kakvu sliku slikaju te riječi. Za razliku od slaboga čitatelja dobar čitatelj čitajući stvara slike onoga što čita. Tako on u svakoj rečenici traži smisao onoga što čita, što znače rečenice, kakvu sliku imaju, koju poruku nose. A zatim dalje, dobar čitatelj, traži smisao odjeljka, pa ulomka itd., ne brine se ako ne zna značenje pojedine riječi. On zna da će mu se daljim čitanjem razjasniti značenje te nepoznate riječi. Za razliku od slabog čitača koji će zastati, ljutit se što ne zna značenje nepoznate riječi.

2. Traži smisao odlomkaOdlomak se u tekstu može prepoznati po uvučenosti prvog retka te po tome što je

svaki odlomak malo odijeljen od sljedećeg odlomka. Rečenice jednog odlomka zajedno čine jednu misao koju treba pronaći i ukratko je izreći svojim riječima. Tako sažet i prerađen (iskazan svojim riječima) odlomak treba glasno iskazati.

3. Razjasni ono što je bilo nerazumljivo Kad si odlomak pročitao i pronašao njegov smisao, koji si prerađen glasno iskazao, sad se možeš vratiti na nepoznate riječi ili na nerazumljive dijelove. Njihov smisao možeš pronaći u dijelovima teksta koji objašnjavaju riječ, ili dio koji nisi razumio, pa ako to ne pomaže, pogledaj u rječnik. Ili pitaj nekoga. Ili zapiši na papir pa ćeš poslije doći do značenja.

4. Predviđaj što slijedi, što će se dogoditi dalje Nakon što si odlomak razumio, preradio i sažeo, razmisli o svemu što si pročitao

u prethodnim odjeljcima, prisjeti se sažetaka, i pokušaj predvidjeti što će se dalje događati.

5. Vraćaj se letimično na ranije pročitano i povezuj s onim što upravo čitaš To omogućuje da sve što čitaš bude neprekidno povezano. I da vidiš smisao

onoga što čitaš. Ujedno nastoj stvarati slike u glavi o onome što čitaš. 6. Čitaj svaki dan

Na opisani način čitaj knjige koje su ti zanimljive, svaki dan bar nekoliko stranica. Ne odustaj ako ti bude teško. Kao i s mnogim početcima, zna biti dosadno, ali ako budeš ustrajan, i naučiš smisao rečenica, počet ćeš uživati. Učenje ti više neće biti muka. Kad jednom ovladamo vještinom čitanja, „čitanje nas sve čini useljenicima. Odvodi nas od doma, ali važnije, posvuda nam nalazi domove.“

22

Kako dobro pisati

Sve se manje čita, ali se još manje piše. Kratka pisanja, SMS poruke i slično, zapravo su prenijeti dijelovi razgovornoga jezika sa svim svojim odlikama: bez rečeničnih i pravopisnih znakova, reduciranih rečenica i riječi…(kao ilustracija neka posluži poruka „javdeselolo“, što bi trebalo, prema standardu, napisati „Javi se, dragane“ ((mužu, ljubavi, a možda bi čak mogao ostati 'lola', uz neke kontekstualne okolnosti)). Budući da je pisanje sporije, sređenije i organiziranije, ljudi zaziru od njega.

No sve se može naučiti, pa tako i dobro pisati.Evo kako možeš popraviti pisanje:1. najprije moraš riješiti neke tehničke stvari: na lako dostupnu mjestu neka ti

uvijek budu u pripremi papir, naoštrene olovke, kemijska olovka. Budemo li bez toga kad trebamo nešto napisati, a toga nema, lako će nas proći volja za pisanjem;

2. prije početka pisanja treba da razmisliš o onome što želiš pisati – poruku, priču, događaj…;

3. u glavi načini najopćenitiji plan o onome što želiš pisati, možeš čak napraviti skicu na nekom papiru, neka taj plan bude jasan i domišljen, neka bude određen uvod, kraj, način kako ćeš to izložiti;

4. počni pisati prema tom načinjenom planu.Teži jednostavnosti Rečenicu koju želiš napisati kaži u sebi. Uoči ima li u rečenici predikat i subjekt.

Je li rečenica jasna? Ako jest, kreni na novu rečenicu. Piši cjelinu Ne zadržavaj se na svakoj riječi ili rečenici, nemoj dotjerivati. Slijedi misao, i

neka ti misli ne zaustavljaju detalji, jedna riječ, baš kao i kod čitanja. Nemoj brisati, ako si se sjetio bolje riječi, prekriži prethodnu riječ i napiši novu, ali neprekidno slijedi misao. Nastoj napisati što više, pa ako ne možeš dovršiti u cijelosti ono što želiš napisati, napiši bar zaokruženi dio.

Ispravljanje Najbitniji je dio pisanja ispravljanje. Kad si napisao cijeli tekst, počinješ ga

ispravljati. Ali opet od cjeline kreni, a ne od pojedinosti – riječi ili rečenica.Ispravljanje kompozicijeNajprije treba urediti kompoziciju tako da pročitaš cijeli tekst. Provjeri jasnoću

uvoda, razrade i završetka. Bi li nešto drugo trebalo doći u uvodu, ili na kraju? Jesu li odlomci jasno poredani? Postoji li povezanost među njima? Kad na to sve odgovoriš i prepraviš, ako je potrebno, napiši tekst ponovo.

Ispravljanje rečeniceTeku li rečenice dobrim slijedom? Postoji li među njima rečenična povezanost?

Ima li rečenica koje ponavljaju raniju misao? Ima li rečenica koje ništa ne govore? Jesu li sve rečenice jasne? Nedostaje li neka rečenica koja bi pojasnila neku misao? Uredi tekst s ispravljenim, izostavljenim i dodanim rečenicama, a ako je previše išaran, prepiši ga i treći put.

Ispravljanje riječiSad se baci na dotjerivanje riječi! Opisuju li riječi koje si uporabio najbolje ono

što si htio reći? Jesu li neke riječi suvišne? Jesu li neke riječi nejasne? Jesu li neke loše?

23

Možeš li neke riječi koje se ponavljaju zamijeniti istoznačnicama ili bliskoznačnicama? Sada nanovo uredi tekst s ispravljenim, dodanim i izostavljenim riječima.

Nakon svega najbolje je tekst ostaviti dan ili dva, a da ga i ne pogledaš.Nakon što je tekst odležao, ponovo analiziraj kompoziciju, rečenice i riječi.

Pregledaj i pravopis te provjeri kad si nesiguran. Rad je na tekstu završen i tekst se može predati.

Korisno je znati da je bolje pisati u svako drugi red ili uz što veći razmak između redova kako bismo lakše unosili ispravke. Korisni su i široki rubovi – margine sa strane, kao i na dnu te na vrhu. Dobro je služiti se i različitim olovkama: jednu boju za pravopis, drugu za kompoziciju, treću za gramatiku … kako bismo znali koje smo ispravljanje već napravili.

Već si shvatio kako se pisanje odvija u tri koraka: 1. razmišljanje o onom što ćeš napisati2. samo pisanje 3. ispravljanje napisanoga.

Najviše se vremena troši na prvi i treći korak.

24

Literatura:

1. Majda Rijavec, Dubravka Miljković, Vodič za preživljavanje u školi 2. Vlado Andrilović, Mira Čudina, Psihologija učenja i nastave3. Anselm Grün, Unutarnji poticaji / Odnos prema mislima4. Glenn Doman, Teach your baby math5. Steve Biddulph, Tajna sretne djece6. Thomas Gordon, Škola roditeljske odgovornosti7. Jeanne Shay Schumm: Škola bez muke8. Michael J. A. Howe: Psihologija učenja9. Branka Mikuličić, Elza Vernić, Milena Varićak, Zbirka zadataka iz fizike10. Mitch Albom: Moorrie utorkom11. Tony Buzan: Moć duhovne inteligencije12. Ann Valentine, VirginiaEssene: Descent of the dove

25

Karl Paul Reinhold Niebuhr: Vedrina

Bože, daj mi vedrinu da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti;hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijenitii Mudrost da spoznam razliku između njih.

Da živim dan za danom,da se radujem svakom trenutku,da prihvatim teškoće kao put do mirada prihvatim poput njega ovaj grješni svijet kakav jesta ne kakav bih ja želio da bude;

Da vjerujem da će On sve dovesti u redako se predam njegovoj volji;Da umjereno budem sretan u ovom životu,a u budućem zauvijek s njim presretan.Amen!

26

Carlo Caretto: Ljubiti sebe

Bože, ako sam ne mogu ustati,ne mogu ni druge nositi.Ako sam sebe ne mogu prihvatitine mogu ni druge prihvatiti.Ako sam sebi ne mogu da reći,ne mogu ni druge ohrabriti.Ako samog sebe ne mogu trpjetine mogu ni druge voljeti.Ako sam sebe ne mogu ljubiti,ne mogu se ni drugim s puno ljubavi obraćati.Bože, ne mogu ljubiti svoje bližnjekao samoga sebe, ako sebe ne ljubim.

27

Mak Dizdar: Smrt

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Ali smrt nije krajJer smrti zapravo i nemaI nema kraja

Smrću je samo obasjanaStaza uspona od gnijezda do zvijezda.

28

Antun Matošević: Srce Mira

negdje u namazauvijek u nama

drvo je ŽivotaZemlja Obećana

srce Mira

samo treba otrestiprašinu s kaputasklopiti ruke i

duša će već biti dotaknuta

29

Josip Pupačić: Moj Bog

Našao sam ga i On je našao menemoj Bog koji me voliNašli smo se tražeći jedan drugoga

I našao sam ga u sebijer živi u meni za mei ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupai do konca bit će mi pratilacmoj Bog.

30

Nikola Šop: Isus čita novine

Znam dobri, moj Isuse, kad jedne kiše dugedonesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,ulazeći u sobu, vidjet ću pun tugetvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,gledajuć mračenje na tvome licu čistom.Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,Stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?I da li bih imao dosta snage u tvom glasu,kada bih pred tobom branio ovaj svijet?

Na teška ta slova pao bih svojim stasom malim.Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,nek se i dalje vrti naša zemlja mala.

Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.I pustio da ostaneš sam u svome bolu.Moleći pred pragom da tvoj gnjev umirimirisni, blagi kruh na stolu.

31

Ivo Andrić: Bog izbija kao svjetlo

Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari stvorene i svakog života koji se

miče.Osamljen kamen na žalu ima aureolu njegova daha, i oblijeva ga

jutrom i večerom, kao ljubičast fluid, sjaj sunca koji se ne vidi.On je kao toplina u dahu svega što živi.On je gluh za sate koji izbijaju i cijepaju vrijeme na parčad, i On je

slijep za dan i noć i za sve promjene vremena.On je kao miran sjaj i velika tišina u kojoj se čuje glas koji ga

niječe.On tako dobro šuti da se već pomišlja da ga nema.A On je mirno srce svih atoma.

32

Antun Branko Šimić: Opomena

Čovječe pazida ne ideš malenispod zvijezda!

Pusti da cijelog tebe prođeblaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališkad se budeš zadnjim pogledimarastajo od zvijezda!

Na svom koncumjesto u prah prijeđi sav u zvijezde!

33

Hvalospjev ljubavi ( 1 Kor 13, 1)

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječiili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanjai znao sva otajstvai sve spoznanje;i kad bih imao svu vjeruda bih i gore premještao,a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao svoj imutaki kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao –ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušnadobrostiva je ljubav,ne zavidi,ljubav se ne hvasta,ne nadima se; nije nepristojna,ne traži svoje, nije razdražljiva,ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi,a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje,svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje,Prorokovanja? Uminut će.Jezici? Umuknut će.Spoznanje? Uminut ć. Jer djelomično je naše spoznanje,I djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno,Uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače,govorah kao nejače,mišljah kao nejače,rasuđivah kao nejače.A kad postadoh zreo čovjek,Odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroz zrcalo,u zagonetki,a tada – licem u lice!Sada spoznajem djelomično,a tada ću spoznati savršeno,kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav- to troje -

34

ali najveća je među njima ljubav.

Mihail J. Ljermontov: Molitva

Kad teški život zasiječeI kad pritiska tugaNapamet, čudesna teče Jedna molitva duga.

Tu snaga blaga i živa Leži u suglasjimaI diše neshvatljivaSveta divota u njima.

Silno se breme tad rušiNetko je sumnju tad makoI vjera i plač u dušiI posve je lako, lako…

35

Majka Terezija: Ipak

Ljudi su nerazumni, nelogični, egocentrični.Ipak ih voli.Ako činiš dobro, ljudi će te optužiti da imaš sebične, smirene motive.Ipak čini dobro.Ako si uspješan, steći ćeš lažne prijatelje i prave neprijatelje.Trebaš ipak uspjeti.Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno.Ipak čini dobro.Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.Budi ipak pošten i iskren.Ono što godinama stvaraš, može preko noći biti uništeno.Ipak ustraj.Ljudima je stvarno potrebna pomoć, ali bi te mogli napasti ako im pomogneš.Ipak pomaži ljudima.Ako daš svijetu najbolje od sebe, zauzvrat ćeš možda dobiti samo udarce.Ipak daj svijetu najbolje od sebe.

36

Mnogi smatraju umjetnost izrazom ljudskoga duha. U teorijama umjetnosti spominje se duhovni plan djela, pojam subordiniran pojmovima fizičkog plana i plana tumačenja. Naime, glasovi i riječi mogu stupiti u jedan sklad koji sam po sebi zrači određenim emotivnim kvalitetama i duhovnim raspoloženjima. Riječi sa svojim elementima, glasovima, postaju sa svoje strane ponovno jedinice višega reda i tvore ritam, melodiju,.. pa i poseban ugođaj – duhovnu kategoriju.

Govori se i o duhovnoj inteligenciji. Posjedujući je i razvijajući, sve više postajemo svjesni one „ veće sile “- sebe samoga i cijeloga univerzuma, kao i svoga mjesta te vlastite svrhe u njemu. Duhovnu inteligenciju mnogi smatraju najznačajnijom od brojnih naših inteligencija (kreativna, socijalna, fizička, prostorna, verbalna numerička, seksualna,…), njoj kao da su imanentna svojstava ostalih inteligencija, ili je samo pomoću nje moguće promatrati integralnu sliku svijeta. Ona može potpuno promijeniti naš život, civilizaciju, planet, povijest. Da se vrijednost duha ne precjenjuje, vidi se iz sintagmi: „duh vremena“, „prepun duha“, „malodušni ljudi“, „duh naroda“, „duh jezika“, „bio je vodeći duh“…

Duhovna inteligencija proistječe prirodno iz naše osobne inteligencije (znanja, poštovanja i razumijevanja nas samih), socijalne inteligencije (našeg znanja, poštovanja i razumijevanja drugih ljudi), te iz razumijevanja i poštovanja svih ostalih oblika života i samog univerzuma.

Dodir s prirodom te razumijevanje i poštovanje prirode glavni su aspekti u razvoju naše duhovne inteligencije, naše duhovnosti. Maslow , samoaktualizaciju definira kao duhovno stanje u kojem pojedinac slobodno izražava svoju kreativnost, razigran je, radostan, snošljiv, ima smisao života te osjeća da mu je zadaća pomoći drugima da dosegnu stanje mudrosti blaženstva. Sve bi ovo trebalo ostvariti u okolini posvemašnje samilosti i ljubavi. To je bit duhovne inteligencije, duhovnosti.

Svakako da mnogi zastanu nad de Chardinovom misli: „Mi nismo ljudska bića koja doživljavamo duhovno iskustvo; mi smo duhovna bića koja doživljavaju ljudsko iskustvo.“ Svatko, ili bar većina, sebe ponajprije doživljava kao ljudsko biće, misleći na dominaciju osjetilnog iskustva. Pri tom iz neprihvaćanja de Chardinove misli izviru mnoge predrasude i stereotipi prema duhovnomu iskustvu. No, svatko zna kako je duhovno iskustvo i duhovno biće iznad ljudskog iskustva, ljudskoga bića. Duhovno biće zajedno živi s ljudskim u ljudskom biću; de Chardin bi kazao da ljudsko biće zajedno živi s duhovnim u duhovnom. I mnogi

37

drugi govore o dominaciji duhovnosti. R. W. Emerson: „Znameniti ljudi su oni koji uviđaju da je duhovnost jača od bilo kakve materijalne sile.“

Ne treba znati o koncentraciji moždanih valova od 7.8 MHz, i načinima njihova aktiviranja, dovoljno je znati kako se uz neke ljude osjećamo opušteno, lagano, spokojno čim smo u njihovom socijalnom, odnosno fizičkom prostoru. Takvi kao da zrače. Zrače svi ljudi, samo se zračenja razlikuju. Ili kao što kažu Ann Valentin i Virginia Essene u svom djelu Descent of the dove: „…naše misli zaista stvaraju polje oko nas. To polje može biti pod visokim nabojem pozitivne kvalitete, i može biti čak i do sedam metara udaljenosti od nas…“

Zašto je duhovnost toliko bitna, možda, više nije potrebno, u kontekstu ovog rada pisati. Tko će toliko snažno pomoći u razvoju duhovnosti ako ne umjetnost, u ovom slučaju umjetnost riječi. Književnost pomaže u spoznavanju samoga sebe, a odgojni su zadatci književnosti ( jezičnog izražavanja i medijske kulture) toliko kompleksni da se bez riječi, verbalne inteligencije i svih implikacija koje iz njih proizlaze teško može zamisliti samoaktualizacija u Maslowljevom smislu.

Duboko vjerujem u poslanje književnosti. „ U početku bijaše ,riječ“, ne bi se riječ mogla zamijeniti ni slikom, ni zvukom.

Duhovnost se ne smije brkati s religioznošću, kao što se često, pogrješno, čini. U priči o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25 – 37) to je snažno razlučeno.„ I gle neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: 'Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?' A on mu reče: 'U zakonu što piše? Kako čitaš?' Odgovori mu onaj: 'Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!' Reče mu na to Isus: ' Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.' Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: 'A tko je moj bližnji?' Isus prihvati i reče: „ Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ' Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.' ' Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?' On odgovori: ' Onaj koji mu iskaza milosrđe.' Nato mu Isus reče: ' Idi pa i ti čini tako!'

Svećenik i levit su religiozni. Ne samo religiozni, nego u srcu religioznosti, koji služe u hramu, koji tvore nutarnji život Crkve. I jedan i drugi čine isto. Dođe, vidje, zaobiđe. Moguće je naći tisuće razloga i

38

strahova zbog kojih se ova dvojica nisu zaustavila, ali nijedan razlog, baš nijedan nije dobar da produže svojim putem. Niti jedan razlog, ni hram, niti služba Bogu, ni povratak doma svojoj ženi i djeci, niti strah da bi im se moglo dogoditi što slično nije dobar razlog da zaobiđu nekog tko je ranjen i polumrtav.

Samarijanac je krivovjerac, nije pripadnik židovske vjere, lik je neprijateljskoga i nečistoga naroda. To je kontekst nalik našem pred dvadesetak godina. Kako bi nam zvučalo da nam je tada netko došao i rekao: „ Znate, dobro djelo učinio je Srbin ili Musliman.“ ( Ili da je netko i Srbin i Musliman u jednoj osobi, iako je to, vjerojatno, i za jedne i za druge contradictio in adjecto.) Ali Samarijanac dođe do njega, vidje ga, sažali se, grčki tekst kaže „utroba mu se zgrčila“. To da mu se utroba zgrčila, znači da je tjelesno reagirao na patnje nepoznata čovjeka. Ovaj je tjelesni čin stupanj duhovnosti Samarijanca, jer mu se utroba preokreće kad gleda tuđu patnju. I ova visceralna reakcija utjecala je da mu je pristupio, povio rane, zalio ih uljem, posadio na živinče, odveo u gostinjac i pobrinuo se za nj. Sutradan dade gostioničaru dva denara i reče mu: „Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.“

Ono što, vjerojatno, govore ili naučavaju levit i svećenik, nije pokriveno onim što žive. Suglasje znanja i života za mene je čin duhovnosti. Samarijanac i ne treba ništa kazati jer mu je život pokriven djelima milosrđa i ljubavi. Lako je uvidjeti da u Samarijančevu postupanju stoji visok stupanj samoaktualizacije jer su mu čini inicirani ljubavlju, samilošću i empatijom. On ne sumnja koje je njegovo mjesto i zadaća u konkretnom događaju.

Samarijanac je, rekli bi psiholozi, autentična, vjerodostojna osoba. On je ono što jest, ne fasada, ne uloga, tj. ne pretvaranje. Mi vidimo da on ne samo da misli točno ono što kaže, već i da se njegovi najdublji osjećaji slažu s onim što izražava, što čini. Za takvu osobu kažemo „ da točno zna na čemu je“. U odnosu sa Samarijancem mi naslućujemo da bismo se osjećali ugodno, sigurno, zaštićeno. Što su doživljavali levit i svećenik? Što oni zaista osjećaju? Znaju li oni, i jedan i drugi, što osjećaju? Oni mogu biti nesvjesni osjećaja koji, ustvari, doživljavaju. S takvim smo osobama oprezni. To nije vrsta odnosa u kojem se mogu spustiti obrambene barikade.

Smije li se razvoj duhovnosti zapostaviti ako je tjelesni, kognitivni, emocionalni, socijalni i seksualni život već u punom zamahu?

Na duhovnosti treba raditi svaki dan, treba sebi omogućiti neki miran trenutak u kojem ćemo uraditi sljedeće:

1. Apsolutna ljubav i briga za sebe samoga. Osjećam li da su potrebna neophodna poboljšanja, trebam se time pozabaviti. Uložiti istinski trud. Ako činim neke štetne stvari, moram shvaćati da su štetna djela, a ne ja

39

sam. Čim odaberem promjenu, mogućnost za postizanje izrazitije svijesti i spoznaje, obuhvatit će nas sunčanom brzinom.

Svatko je odgovoran za vlastita djela. Mi smo unutar same stvari i utječemo na sve okolnosti u svom životu, mada je Krist pružio milost kad je riječ i o svim prijašnjim vremenima. Za nas su značajna naša postupanja i ona stvaraju posljedice za nas.2. Treba učiti da u ravnopravnijoj osnovi stupamo u vezu s drugim ljudima. Treba poštovati druge, manje prosuđivati, a više slušati. Treba učiti da istinski razgovaramo s drugima! Od bitnog je značaja da istinski i brižni odnosi s drugima imaju za svoj cilj mir, da budu razvijani i da ih provodimo u djelo.

Treba o sebi razmišljati kao o čistom biću, te na jednak način razmišljati i o drugima. To nije nešto što ne možemo glumiti! Naša duša zna našu istinu.

Ako sve ovo ima značaj za nas, a ne živimo u skladu s tim, tada mi sami sebi proturječimo i radimo u korist vlastite štete.

Duša može preobraziti ono što je samo po sebi nisko, okrutno i pogubno u plemenite misli i strasti uzvišenoga značenja; dapače, duša se može najbolje otkriti u onome što je imalo za cilj da je oskvrni ili uništi. Baš kao i poezija! Nije li uostalom motiv Marije Magdalene, tako poučno opjevan u Bibliji, tema mnogih pjesnika, a Withman nas je poučio kako ni sunce ni vjetar ne prave razliku među ljudima, tako ne bismo ni mi trebali!Tajna je života patnja. To nužno ne znači da patnju ne možemo i s radošću i ljubavlju primiti. Ako je svijet sazdan od tuge, onda je sazdan rukama ljubavi, jer ni na koji drugi način ne bi mogla duša čovjeka dosegnuti punu mjeru svoga savršenstva. Ljepota duše može se steći samo mukama. Bol, za razliku od zadovoljstva, ne nosi krinku. Pa se nijedna istina ne može mjeriti s tugom, a katkada se čini da je tuga jedina istina. Sve drugo može biti varka oka ili apetita, stvoreno da zasjeni oko ili zasiti apetit, ali od tuge su sazdani svjetovi, a djeca i zvijezde rađaju se u mukama.

I poezija je jedna od tajni života jer nas oslobađa ružnoće grijeha i otkriva ljepotu našega jada! I poezija je istina nad istinama, jer bi, Kristovski željela zagrliti sve patnike i izliječiti bolesna srca. Kad stupiš u intiman dodir s poezijom, postaješ priprost kao dijete (kako je Krist rekao da i treba biti).

Poezija ima tajnu moć da nam pomogne shvatiti kako nema razlike između tuđega i vlastitoga života, ona nam daje proširenu titansku sposobnost.

Ako se itko može približiti Bogu, jer samo on čuje nijemo trpljenje ugnjetavanih, onda poezija, duhovna ponajprije, može prići srcu gubavca i stopalima Božjim.

40

41

42

43