UČIONICA: 10 SAVJETA ZA BOLJE SNIMANJE VIDEA

Kao i u fotografiji, početnici u videu neizbježno rade uvijek iste greške. Kao što ćete klasičnog turista ili fotoamatera prepoznati po tome što fotoaparat drži pola metra od očiju i namješta kadar preko LCD-a, uobičajena početnička greška na kameri je neprekidno zumiranje. Jako je zgodno i udobno stajati na mjestu i “približavati” si čak i one predmete ili ljude do kojih lako dođete ako niste kronično lijeni i usudite se napraviti koji korak bliže. Zamislite montažu ili gledanje takve snimke. Montažeru obično dođe zlo.

Ljudi kojima iz glave vire antene, tornjevi katedrale, stupovi ili čak drugi ljudi.. dosadne snimke ceste, zgrade ili nekakve kante na kojima se ama baš ništa ne događa ili snimka vjenčanja na kojoj su mladenci samo zamagljene brljotine jer ste usred kadra uhvatili i pozadinsko svjetlo nekog ogromnog lustera. Kome se to da gledati?

Krenimo redom. Savjeti koje ćemo navesti vrijede i za amatere i za profiće.

1. PLANIRANJE SNIMANJA

Ako ste amater koji je zainteresiran samo za usputno bilježenje mjesta koja ste posjetili vjerojatno nemate ni volje ni vremena za stvaranje knjige snimanja u glavi ili na papiru. Ono što možete je uzeti minutu-dvije, stati i pronaći najzanimljivije detalje, isplanirati neki prijelaz s jednog na drugi ili kut iz kojeg bi ga snimili. Zašto? Zamislite da nekome pokazujete kako je bilo u Barceloni, a pred očima mu prolazi 30 sekundi dug i dosadan prijelaz s vašeg klinca koji trči po rubu fontane na neko Dalijevo čudo ili zgodnu Španjolku. Osobu zapravo terorizirate.

Pokušajte ispričati priču i slijedom kojim snimate sugerirati što želite reći. Ako mali upadne u fontanu, a zatim vidimo vašu ženu kako se smije – sve je jasno. Ako prvo snimite maloga u fontani, pa tipa koji 20 m dalje nudi marihuanu, a zatim vašu ženu kako se smije – upravo ste nam sugerirali da vam se draga napušila i ostavila dijete da samo baulja i nastrada. Zločesti snimatelj, zločesti!

Page 1 of 27

Djeca na plaži, u parku, rođendani i svečanosti.. ako ste već preuzeli na sebe da događaj popratite kamerom, preuzmite i odgovornost da odradite kako treba, razmislite i ne radite od rođendana višesatni zapis kao da snimate nca-nca-nca svadbu od 6 sati. Stvarate uspomene, zabilježite ono bitno, isplati se potruditi i izgubiti koju minutu više!

2. KAZETE I KAMERA

Mnoge današnje kamerice u sebi imaju hard disk od toliko i toliko gigabajta, no još se uvijek preferiraju kazete. Pri kupovini miniDV kazetica najbolje je odabrati onu marku koje je i sama kamera. Sony kazetica za Sony kameru, Panasonic za Panasonic itd. Bolje će se slagati jer ih je razvijala ista tvrtka, svoje kazete za svoje kamere. Nakon vađenja kazetice iz omota, ubacite je u kameru i prevrtite skroz na kraj, pa natrag na početak. Traka će se dovoljno “rastegnuti” PRIJE samog snimanja, što smanjuje šanse da će kasnije doći do problema.

Na samom početku snimite bar desetak sekundi ničega, jednostavno ostavite poklopac na objektivu i stisnite Record. Ako na početku trake postoje kakve fizičke nepravilnosti, nećete ih imati na samom početku svog videa. Nakon snimanja, na kazetici pomaknite komadić plastike koji onemogućuje presnimavanje s REC (record) na SAVE, jer se lako može desiti da imate 4-5 kazeta, pa slučajno uzmete onu na koju ste već snimali i uništite sve što ste napravili.

Uz kazetice dolaze i naljepnice, pa obavezno obilježite što ste na koju snimili i napravite malu arhivu. Opet, zašto? Ako ste amater sigurno nećete trošiti tisuće kuna na bezbroj kazeta – na svaku kazetu snimajte SAMO JEDNOM. Ne riskirajte presnimavanja, iako traka to može podnijeti 3-4 puta minimalno, ali dovoljno je da se problem dogodi jednom i sve ode kvragu. Zapamtite, JEDNOM. Nakon što materijale prebacite na kompjuter, pogotovo danas kad i najmanja kamera snima u HD kvaliteti, dobit ćete ogromne fajlove od više gigabajta. Nastavite li ih gomilati uskoro više neće imati mjesta na disku, a ako ih izbrišete čim je video izmontiran poželjet ćete nešto promijeniti i morat ćete ponavljati prebacivanje s kazete na kompjuter (capture). Ako niste obilježili kazetu neće znati ni koja je. Zašto potrošiti 5 sati na pregledavanje 25 kazeta u potrazi za pravom, a zatim jos sat-dva na capturing? Stoga, pravilo – premotaj, osiguraj, obilježi, arhiviraj.

3. ZVUK

Zvuk je U-ŽA-SNO bitna komponenta videa. Što će vam intervju u kojem se čuje kamion s ceste, a sugovornik ne? Snimka frendovog benda koja je u biti samo krčanje i distorzija? Bljak. Smeće. Žrtvujte jednu kazetu i snimite sebe kako pričate u sobi, kraj ceste, negdje u buci i pri samom snimanju podešavajte audio na glasnije ili tiše, pa analizirajte gdje ste uspjeli, koje su greške i je li neke stvari uopće moguće izvesti s vašom opremom. Sitan mikrofončić koji ćete pronaći na svojoj kameri nije svemoguć, pa naučite koja su mu ograničenja. Ako imate izlaz za slušalice, svakako ih ponesite, čut ćete što dobijate izravno za vrijeme snimanja.

Page 2 of 27

Skuplji modeli kamera imaju mogućnost postavljanja i priključivanja dodatnog mikrofona – iskoristite to! Na koncertu će neki mikrofoni biti priklani užasnom glasnoćom i ako snimate izbliza uzalud ste bacili novce na nijemi film jer će zvuk biti neupotrebljiv. Blebetanje za vrijeme snimanja također ne dolazi u obzir. Ako imate kakve upute objasnite ih ili urlajte dok ne snimate, pogotovo se ne uplićite dok netko priča ili za vrijeme snimanja ambientalnih zvukova jer svoje trkeljanje kasnije nećete moći jednostavno izbaciti i odvojiti od ostatka. Neki ljudi imaju naviku pjevušiti si ili fućkati dok rade – ne dolazi u obzir. Zamislite prve korake svog djeteta s odmumljanim “Crna ženo” za audio.

Na kraju, jedna pomalo smiješna, ali važna sitnica – pazite kako dišete! Ugrađeni mikrofon ima tendenciju biti izrazito osjetljiv na tihe zvukove, iako ne podnosi one vrlo jake (koncert). Samo držanje kamere uzrokuje sitno krckanje plastike pri pritiskanju gumba ili zumiranju, a ako uz to i glasno dišete ili zadržavate dah dobit ćete snimku osobe koja pokušava nešto reći, a preko njenog glasa čujete dahtanje i duboko disanje kao da gledate neki perverzni horror.

4. ŠTEDLJIVOST JE SUPERIŠKA

Kad ste snimili prizor koji ste zamislili prekinite snimanje, namještajte se dalje, fokusirajte, podesite sve što želite i zatim pritisnite Record. Gumb je za pritiskanje, ne za gledanje. Uštedit ćete na kazetama jer nećete imati 5 sekundi dobrog materijala i 2 minute namještanja i pokušaja. Uštedit ćete na mjestu na hard disku kompjutera. Uštedit ćete na vremenu jer nećete 3 sata premotavati da biste pronašli 3 minute kvalitetnih scena.

Naravno, ako radite neku vrstu dokumentarnog priloga o događaju u kojem ne možete predvidjeti što će se kada dogoditi i nemate kontrolu – u redu je ponekad ostaviti snimanje uključeno i potrošiti malo više vremena jer možda uhvatite neočekivane, smiješne i zanimljive trenutke. Ako ste pogledali naš “Tjedan dana” video, prizor u kojem vidite kako brod pjeni more i s desna u kadar ulazi Rovinj, to je primjer planiranja. Kada vidite Stripya kako mlatara rukama i skače od sreće usred snimanja – gledate primjer slučajno uhvaćenog trenutka koji, ponekad, može spasiti cijelu stvar.

5. STOJ! KRENI

Recimo da planirate napraviti zum ili prijeći s nečeg lijevo na nešto desno (ili obratno). Što se dešava u montaži? Ako jednostavno krenete snimati i snimite sami pokret imat ćete scenu koja odjednom uletava usred micanja, bez da se imate za što uhvatiti prije ili nakon toga.

Snimite statičan kadar barem nekoliko sekundi prije i nakon pokreta. Scenu od 10 sekundi uvijek možete skratiti na 2 sekunde, ali scenu od 2 sekunde ne možete produžiti na 15 sekundi. Možete je usporiti, ali ne možete stvoriti materijal kojeg nema. Koja sekunda prije i kasnije korisna je i pri ubacivanju tranzicija s jedne scene na drugu. U slučaju da radite višestruke prijelaze i imate više ljudi ili predmeta i želite

Page 3 of 27

ih pokazati jednog za drugim možete nakratko zastati na svakom kako bi ga se vidjelo, ne morate na svakom biti 5 ili 10 sekundi.

6. MAHNITA AKCIJA

Kao što smo spomenuli na početku, pretjerano i neprekidno zumiranje ili paniranje neće vam priskrbiti Oscara. Ako snimite jedan široki kadar, pa malo zumirate i zatim odzumirate, dobili ste tri korisna kadra. Široki, uski i jedan sa zumiranjem, od kojih kasnije u montaži možete birati koji vam se više sviđa ili ih rezati i premještati.

Pri snimanju približavanja, npr. nečijem licu, ako ikako možete krećite se i doslovno se približite osobi kamerom. Kad je objektiv postavljen na najširi kut koji može vidjeti svaki je pomak manje naglašen, fokus bolje radi i hvatate više svjetla. Ako zumirate na lice s udaljenosti od 15 m i najmanji pomak rukom bit će prikazan kao užasno skakanje u svim smjerovima i lice će u kadru lelujati na sve strane. Pokušajte snimati pticu u letu na najvećem zumu – teško, jel?

Da biste svoj video objavili na netu morat ćete snimku kompresirati i obraditi, što znači da kadrovi u kojima sve leti simo-tamo neće izgledati jednako “dobro” kao statični kadrovi. Ako je cijela snimka sastavljena samo od takvih pokretnih dijelova cijeli će video biti jedan veliki kaos.

7. KOMPOZICIJA

Pripazite na kompoziciju, ako snimate svog dečka kako priča vic nemojte njegovu glavu smjestiti u donji lijevi kut, a u ostatak kadra ugurati susjedovu ogradu. Ne bojte se jednostavno zaustaviti snimanje i pomaknuti koji komad namještaja ili zamoliti osobu da drugačije okrene kako biste dobili kvalitetniji kadar.

Lakše je šefa zamoliti da sjedne pola metra dalje nego da kasnije vidi da mu iz glave raste fikus koji je cijelo vrijeme bio iza njega. Pozadina je jako bitna. Ne trpajte sve u sredinu kadra jer je to DO-SAD-NO! Snimanje, kao i fotkanje, ne rade fotić ili kamera već vi. Igrajte se, eksperimentirajte, naučite pravila kako biste ih mogli kršiti.

8. REZANJE GLAVA

Pogledajmo jedan tipičan intervju gdje snimate osobu koja daje neku izjavu ili radite prilog za emisiju i prilazite ljudima na cesti. Ako mu odrežete glavu odmah ispod brade dobit ćete cijelu sobu ili nebo iznad, što nema smisla i predstavlja neupotrebljivu snimku. Suprotno, nemojte nekome odrezati glavu iznad očiju i snimati mu gumbe na košulji. Ostavite malko prostora iznad glave, toliko da se cijela vidi, pa ako već dolje imate više prostora uvijek ga možete iskoristiti za dodati ime ili neku drugu obavijest.

Pri snimanju profila pripazite da u kadru ostavite mjesta na onoj strani prema kojoj osoba gleda – ako gleda prema lijevoj strani, glavu smjestite desno. To je pravilo. Uvijek ga možete kršiti ako želite postići neki efekt i imate dobar razlog koji priča

Page 4 of 27

priču. Osoba koju ste postavili na opisani način izgledat će kao da gleda u daljinu ili možda sugovornika, razmišlja itd. Ukoliko gleda lijevo, a vi joj glavu također postavite u lijevu stranu kadra izgledat će kao da je zagledana, tužna, nešto se desilo..

9. DUBINSKA OŠTRINA I PROSTORNOST

Video je dvodimenzionalan prikaz nečeg što je u realnosti trodimenzionalno. Poslužite se malim trikovima kako biste gledatelju povećali osjećaj dubine i prostornosti, recimo ubacivanje dodatnih objekata u pozadinu ili snimanje širokokutnim objektivom koji će dodatno naglasiti udaljenost pozadine.

Kad pričamo o dubinskoj oštrini, pogledajte neku dokumentarnu snimku u kojoj su osoba pred kamerom, stol iza nje i 5 m udaljena vrata u pozadini jednako oštri. Izgleda nekako prerealno, čudno, sterilno. Ako imate mogućnost ručnih postavki kamere poigrajte se s blendom i smanjite je. Snimite oštro lice osobe koja priča, a pozadinu blendom zamutite. Kako kad stavite prst pred nos, pa njega vidite oštro, a iza je sve mutno. Tako snimljena serija ili film imaju taj filmski štih i to se gotovo nesvjesno primjećuje kao nešto “filmskije”.

10. KUTEVI I PERSPEKTIVA

Netko tko sve što radi snima iz položaja kamera-u-ruci-pred-očima ubrzo će svima dojaditi. Kamera nema tonu, pa da je ne biste mogli držati iznad glave, preletjeti njom blizu tlu, snimiti cipele ljudi koji prolaze ili iskoristiti neki čudni, nagnuti kut, kako biste malo začinili snimku.

Ne radi se samo o tome da snimka “bude drugačija”, već i o samom pričanju priče. Čovjek kojeg snimate iz žablje perspektive, s kamerom na tlu okrenutom prema njegovom licu koje se naginje nad vas izgledat će kao straaaašni div koji vas napada. Osoba koju snimite odozgod može izgledati kao prebijena žrtva koja vas moli za milost.

Snimite li desetero ljudi koji hodaju ulicom prilično udaljeni jedni od drugih nećete postići bog zna što, no snimite li ih iz drugog kuta tako da iza prvog u nizu vidite ostale stvorit ćete dojam duge kolone i veće broja ljudi nego što je zapravo slučaj.

Naučite ove osnove i pokušajte ih odmah početi primjenjivati, makar jedan dan jednu, drugi dan drugu. S vremenom će vam sve nabrojano prijeći u naviku i nećete ni razmišljati, jednostavno će vam to postati “normalan” način i bit će vam čudno zašto bi netko radio drugačije. Kad steknete potrebno samopouzdanje da možete odraditi posao i naučite pravila, koja postoje s razlogom, možete se početi igrati i pokazati svoju kreativnost i naći svoj stil po kojem ćete biti prepoznatljivi.

Page 5 of 27

UČIONICA: DUBINSKA OŠTRINA U VIDEU

U prošloj smo Učionici spomenuli “dubinsku oštrinu”, pojam koji je jednako vezan uz video i fotografiju. Što je dubinska oštrina, kako je postići i za što nam služi? Ajmo, kavu u ruke i čitat!

CO TO JE?

Počnimo s jako dosadnom definicijom – dubinska oštrina je raspon ispred i iza subjekta snimanja, u kojem su ostali objekti oštri. Zbunj, Glyc, ZBUNJ! Polako. Zamislite scenu u kojoj djedica sjedi na terasi kafića na prepunom trgu i priča o svom djetinjstvu. Njegovo je lice oštro, u fokusu, dok iza njega vidite samo zamagljene, mutne obrise mnoštva ljudi koji žure svojim poslom. Ispred njega stoji čaša vina, koja je također blago mutna. Taj prizor ima malu dubinsku oštrinu. Raspon u kojem su predmeti oštri ispred i iza njegovog lica jako je mali.

Kada biste i njegovo lice i čašu vina i ljude u pozadini vidjeli jednako oštro, to bi bila velika dubinska oštrina. Raspon dubinske oštrine ispred i iza subjekta snimanja računa se od točke koju ste na subjektu fokusirali – ako ste fokusirali na vrh nosa, raspon se računa ispred i iza vrha nosa, ako se radi o uhu, ispred i iza uha.

KORIŠTENJE DUBINSKE OŠTRINE

Malom dubinskom oštrinom možemo subjekt izdvojiti od pozadine, možemo naglasiti njegovu važnost u kadru, usmjeriti oko gledatelja na dio kadra koji želimo da gledaju ili postići emocionalnu reakciju. Taj se efekt koristi pri snimanju još od dana kad je neki snimatelj počeo prčkati po objektivu i primjetio da mu je jedan predmet oštar, dok su drugi mutni.

Page 6 of 27

Vratimo se na djedicu. Da je taj prizor sniman velikom dubinskom oštrinom ljudi u pozadini neprekidno bi nam krali pažnju i oko bi lutalo lijevo-desno za njima, čak nesvjesno, što bi nas ometalo u slušanju njegove priče i promatranju reakcija na njegovom licu dok se prisjeća. To nije ono što želimo, važno nam je da je gledatelj koncentriran na njegov pogled, izraz lica i riječi koje izgovara.

Fokusiranje s osobe u pozadini na osobu u prednjem planu, ili obratno, također može naglasiti interakciju između njih ili npr. prebaciti radnju s netom izgovorene rečenice osobe u prednjem planu na osobu o kojoj se govorilo, a koja možda prolazi negdje u pozadini.

U slučaju da snimamo grupu od više ljudi, fokusiranje na jedno lice i upotreba male dubinske oštrine dobro će izdvojiti tu osobu od svih drugih, čime smo gledatelju skrenuli pažnju i uputili ga da gleda taj dio kadra. Sjetite se da je platno u kinu poprilično veliko i ako vam pogled odluta npr. skroz desno, lijeva se strana može iskoristiti za prikaz neke brze radnju koju možda nećete primjetiti, pa ste na taj način učinkovito zavarani, kao pri gledanju mađioničara dok izvodi trik. Na TV-u ili kompjuterskom monitoru to neće biti toliko izraženo, ali redatelj je uspio u svojoj namjeri da vas “dobije gdje vas želi”.

Samim izdvajanjem subjekta od ostatka kadra, recimo tužnog čovjeka od ljudi koji ga okružuju, može se naglasiti njegova otuđenost, tuga, nepripadanje. Redatelj vam ne može prstom uprijeti u neki detalj i sastrane pričati “e znaš, ovo ti je važno, a tu sam si ja to zamislio kao on je tužan i to”. Dubinska oštrina jedan je od načina za pričanje priče.

Jedan od jako zgodnih efekata koje možete postići mogli bismo nazvati “trčeći fokus”. Ovo pali na kamerama koje imaju zaseban prsten za fokusiranje. Recimo da imate više ljudi u koloni, a vi ste na čelu kolone. Udaljite se od ostatka kolone, još uvijek gledajući kako dolaze prema vama, dakle NE bočno. Otvorite blendu, zumirajte na prvog čovjeka u koloni i fokusirajte ga. Primjetit ćete da je njegovo lice oštro, dok su svi iza mutni. Sve što trebate napraviti je početi zakretati prsten za fokusiranje tako da fokus počne “trčati” s prvog lica na drugo, s drugog na treće itd. Napravite li to brzo dobili ste efekt koji je poput vala prešao preko lica pojedinaca i zaustavio se na zadnjem. Pokušajte isto s nizom kristalnih čaša na vjenčanju, kamenčićima ili školjkama na plaži…

CIRCLE OF CONFUSION

Kako to objasniti fizički, koji faktori utječu na to da nam je nešto oštro, a nešto mutno? Eto nam novog pojma – “circle of confusion”.

Zamislite da je objektiv kamere fokusiran na neku točku u prostoru. Ta je točka na senzoru kamere oštra. Ako samu kameru približimo ili udaljimo od objekta, a BEZ da smo ponovno fokusirali, više nemamo oštru točku već mutni kružić. Taj se krug naziva “circle of confusion”. Sve dok je taj krug premalen da bismo ga vidjeli golim okom,

Page 7 of 27

objekti koji možda i nisu savršeno oštri još uvijek mogu proći. Čim krug postane primjetan, slika nam postaje mutna.

Faktori koji utiču na dubinsku oštrinu su:

- blenda objektiva- žarišna duljina objektiva- udaljenost od subjekta i subjekta od pozadine- veličina senzora ili filma kojim se bilježi slika

Idemo redom.

BLENDA:

Svaki objektiv ima određenu vrijednost blende, odnosno najveću i najmanju veličinu otvora kroz koji, unutar objektiva, prolazi svjetlost. Blendu možemo otvoriti na f1.6 ili zatvoriti na f11, f broj ovisi o modelu. Kada blendu otvorimo, otvor kroz koji prolazi svjetlost je veći, stoga je i krug koji dobijemo na senzoru veći i primjetniji – mutnija slika. Ako blendu zatvorimo, otvor je manji, što i krug na senzoru čini manjim i neprimjetnijim – oštrija slika.

Page 8 of 27

No, postoji i mala kvaka. Što je blenda zatvorenija, manje svjetla imamo, a to može utjecati na kvalitetu slike. Zato se zatvaranje na jako mali otvor preporuča samo kada imamo puno svjetla. Raspon dubinske oštrine pri istoj blendi nije jednak ako nešto snimamo s udaljenosti od metar ili 15 metara. Na metar od lica neke osobe predmeti će možda biti mutni već pri par centimetara ispred i iza, ali ako se s istim postavkama pomaknete na udaljenost od 15 metara, ne očekujte isti rezultat.

ŽARIŠNA DULJINA

Kraće žarišne duljine, pogotovo širokokutni objektivi, imaju veću dubinsku oštrinu. Teleobjektivi imaju manju. Kako manje i jeftinije kamere obično imaju objektiv kratke žarišne duljine, već zbog same izrade imaju veliku dubinsku oštrinu.

UDALJENOST SUBJEKTA

Udaljenost s koje snimate subjekt izravno utječe na dubinsku oštrinu. Pri korištenju istog objektiva na istoj postavci žarišne duljine, ali pomicanjem bliže ili dalje od subjekta, dobit ćemo različite vrijednosti. Isti će objektiv pri većoj udaljenosti imati veću dubinsku oštrinu, a pri manjoj udaljenosti manju.

VELIČINA SENZORA ILI FILMA

U ovom slučaju, da, veličina je bitna. Leće objektiva svjetlost fokusiraju na neku vrstu medija. To može biti 35mm film, CCD ili CMOS senzor određene veličine. Kako su

Page 9 of 27

na malim i jeftinim kamerama i ti senzori maleni, obično manji od jednog centimetra, sama njihova veličina utječe na toleranciju kruga koji se pojavljuje pri fokusiranju. Na 35mm mnogo je lakše kontrolirati dubinsku oštrinu. S takvim ograničenjem većina manjih DV kamera trebala bi imati vrlo malu dubinsku oštrinu.

Osim što nemaju.?

Manji senzor zahtijeva i proporcionalno manji objektiv/leću za svoju žarišnu duljinu. Ta činjenica, uz kratku žarišnu duljinu objektiva na takvim kamerama, omogućuje tipičnoj DV kamerici ne samo veliku, nego ekstremno veliku dubinsku oštrinu. To je ujedno jako dobro i jako loše. Jako dobro jer nam omogućuje da i prednji i stražnji plan držimo u fokusu i ne brinemo previše da će zbog pomaka neki objekt odjednom postati mutan. No, jako loše jer nam ne ostavlja mogućnost lakog postizanja male dubinske oštrine, čime gubimo priliku za manipuliranje gledateljevim okom.

ZAKLJUČAK

Jedan od načina da si pomognete je snimanje s udaljenosti za koju ste ustanovili da vam pruža malu dubinsku oštrinu, za što možete iskoristiti ovaj online kalkulator. Blendu otvorite koliko god možete, a višak svjetla koji vam možda “spali” sliku možete korigirati ND (neutral density) filterom, koji je već ugrađen u skuplje modele. Ako si možete priuštiti kupite adapter koji će vaš objektiv pretvoriti u teleobjektiv, čime opet postižete manju dubinsku oštrinu.

Iako sve ovo možda izgleda zbunjujuće i mislite si da je previše podataka koje morate upiti, čim primite kameru u ruke i počnete se igrati s blendom shvatit ćete da je princip zapravo jednostavan, a efekt koji ćete dobiti vašu snimku može podići za cijelu jednu stepenicu! Otvaraju vam se nove mogućnosti i uskoro će prštati prilike da jednostavnim podešavanjem nekoliko parametara doslovno kontrolirate gledatelja.

U idućoj Učionici – rasvjeta! Jeeeeee!

Page 10 of 27

UČIONICA: OSNOVE VIDEO RASVJETE - DIO 1.

Osnove rasvjete za snimatelje mogu se vrlo lako povezati s osnovama za fotografe jer najvažnija pravila u biti i jesu ista. Oblikovanje svjetla i manipulacija atmosferom koja se može postići jednako je potrebna i za fotku i za video, s izuzetkom da se na videu subjekti i kamera kreću u 3D prostoru, pa se cijeli setup mora prilagoditi raznim kutevima i promjenjivim uvjetima.

U prvom dijelu proći ćemo neke osnove koje će amaterima dati ideju kako poboljšati svoje snimke bez upornog korištenja “night shot” moda ili ekstremnog podizanja osjetljivosti na kameri i priklati neke mitove. U drugom dijelu prelazimo na dijagrame, objašnjenja glavnog, fill i pozadinskog svjetla i kako sve to iskombinirati za npr. jedan intervju.

Mnogi smatraju da je glavna razlika između njihove i neke TV produkcije skupa i komplicirana oprema, odnosno puno bolja kamera. I dok njihove kamere svakako jesu bolje od prosječnog handycama, jedna od najbitnijih razlika između striček Štefovog videa i TV emisije upravo su svjetlo i ekspozicija. Vjerovali ili ne, uz pravo i kvalitetno osvjetljenje i vaša produkcija može izgledati skoro jednako dobro.

Odmah na početku moramo se obračunati s nekim mitovima i zabludama koje uokolo kruže kao guba, a ponekad dolaze od “sveznajućih” prodavača u dućanima, koji će izmisliti bilo kakvu glupost kako bi prodali kameru.

MITOVI

1) “Nove digitalne kamere ne trebaju puno svjetla.” Da, to je svakako istina, ako ih se uspoređuje sa starim modelima otprije 10-15 godina. Velika je razlika između činjenice da se slika “vidi”, odnosno da uopće postoji, i njene kvalitete. Kamera može nositi oznaku “1 lux”, no pri toj svjetlosti davati užasnu, zrnatu sliku kao da se radi o nekoj nadzornoj kameri skladišta namještaja. Sva čuda noćnih snimanja dat će vam sliku, naravno, ali kada je pogledate na monitoru vjerojatno ćete ga poželjeti probiti čelom.

Page 11 of 27

2) (varijacija na temu) “Digitalne kamere ne trebaju rasvjetu.” Molim???? Ako imate mogućnost, uputite se u neki studio za vrijeme snimanja emisije. Ono što na TV vidite kao “normalnu” sliku i ništa posebno zapravo je cijeli sistem rasvjete i pažljivog oblikovanja svjetla kako bi osobe na snimci izgledale normalno. Digitalna kamera nije čarobnjakov šešir, pa da u mraku svjetlost stvara ni iz čega. SVAKA kamera najkvalitetniju i najbolju sliku daje s dobrom rasvjetom.

ČINJENICE

1) Kamere ne vide realnost, svijet oko nas, onako kako ga vidi ljudsko oko. Čak i najbolje kamere imaju svoja ograničenja. Ljudsko je oko nevjerojatan “instrument” koji može podnijeti ogroman raspon svjetline, većina ljudi bez problema vidi kontraste od otprilike 1000:1 (razlika između najsvjetlijeg i najtamnijeg dijela slike). Prilično dobro u usporedbi s prosječnom kamericom koja će proizvesti kontrast od 100:1. Da biste ostali u rasponu koji vaša kamera podržava, morat ćete komprimirati taj raspon, što znači smanjiti razlike između jako svijetlih i jako tamnih dijelova – intervju nećete snimati u mraku s baterijom ispod lica kao u nekom horroru.

2) Video rasvjeta nije realistična. Rasvjeta koju vidimo u filmovima i u TV emisijama obično nije ono što biste vidjeli da ste tamo i da rasvjete nema. Zapravo, to je svjetlo obično prilično neprirodno i koristi se, između ostalog, upravo zbog kamere. Odakle svjetlost u noćnim scenama? Realistično bi bilo da je prizor snimljen u mraku, što znači da poklopac možete ostaviti na objektivu i otići na pivu. Intervju u uredu bio bi realističan kada bi se snimao pod užasnim fluorescentnim svjetlima sa stropa, a osoba bi zgledala spljošteno i kao mrtvac. Profesionalac će osobu osvijetliti mekim svjetlom kao za portret, s malim naglaskom iza, za odvajanje od pozadine.

OSNOVE ZA AMATERE

Ove upute odnose se prije svega na one koji ne misle ulagati u rasvjetu, a ipak ih zanima kako s opremom koju imaju dobiti što bolji rezultat.

1) Pri snimanju u zatvorenom prostoru razmaknite sve zastore i otvorite prozore ako treba, kako bi u prostoriju ušlo što više prirodnog svjetla. Upalite žarulje i/ili svjetiljke koje su možda u prostoriji, čak i tijekom dana. Bolje je imati višak svjetla, što možete kompenzirati, nego manjak.

2) Ugasite sva fluorescentna svjetla. Takvoj rasvjeti nedostaje jedan dio sprektra boja i ljudima daju užasan, zelenkast izgled. Kamera će se na automatici pokušati prilagoditi kako bi poništila taj efekt, ali će u procesu prilagodbe zeznuti ostale boje. Ovo se prvenstveno odnosi na snimanje u školama, vrtićima, uredima i sl.

3) Osobe koje snimate postavite tako da najveći i najsvjetliji izvor svjetlosti, kao što je veliki prozor kroz koji dopire Sunce, bude iza kamere ili bar s jedne strane. Osoba će biti ljepše i kvalitetnije osvijetljena, što znači da će kamera primati svjetlost odbijenu s lica (što i želimo), a neće se mučiti s blještećim prozorom iza nečije glave. Mnogima

Page 12 of 27

se dogodi da pogrešno shvate što znači “kamera treba svjetlosti”, pa osobu postave pred prozor jer misle da će na taj način u kameru ući više svjetlosti. Pa, hoće, ali ne sa subjekta snimanja. Crna silueta prizoru će dati izgled emisije u kojoj se intervjuiraju žrtve zlostavljanja ili zločinci kojima se štiti identitet.

4) Ako imate više svjetiljki koje možete pomicati, postavite ih tako da osobu pokrivaju s više strana kako bi se ubile sjene. Bar jednu usmjerite na npr. zid iza, kako biste osobu malo odvojili od pozadine.

5) Mali reflektor koji se može montirati na kameru zgodna je stvar kada snimate u mraku, npr. na vjenčanju ili na reviji gdje publika iz mraka promatra modele. Ulaganje nije kao u profi set od više tijela ili reflektora, a u navedenim slučajevima značit će razliku između OK snimke i apsolutnog mraka sa zrnjem.

U idućim dijelovima pozabavit ćemo se dijagramima za osnovni setup, pomagalima koja se mogu upotrijebiti u kombinaciji s rasvjetom, balansom bijele boje i kelvinažom, snagom rasvjete, a spomenut ćemo i ponešto o povijesti boje u filmu.

UČIONICA: OSNOVE VIDEO RASVJETE - DIO 2.

Jedna od bitnih odrednica u pojmu “dobra rasvjeta” je i KONTROLA nad tom rasvjetom. U ovom dijelu koncentrirat ćemo se na četiri elementa:- glavno svjetlo- fill (ili dopunsko)- pozadinsko svjetlo - svjetlo na pozadini

Koristeći ova četiri osnovna elementa možemo kvalitetno osvijetliti većinu jednostavnih situacija poput intervjua, neke emisije ili igrom s njima postići razne efekte, kao npr. izuzimanje prva dva kako bi se samo pomoću pozadinskog dobili obrisi.

PRIMJER 1. POZICIJE I ATMOSFERA

Page 13 of 27

Glavno svjetlo obično se postavlja prvo, a standard je 45 stupnjeva u stranu i prema gore u odnosu na osobu (ne morate mjeriti kutomjerom, i 46 stupnjeva je OK). Za njega je dobro koristiti dodatak kojim snop možete fokusirati na lice ili dio tijela osobe koju snimate, a ako želite više difuze morat ćete koristiti neki blagi softbox.

Jedan od razloga zašto biste za glavno svjetlo izabrali spot ili koristili klapne je kontroliranje koliko glavnog svjetla “curi” na pozadinu, koju možda želite osvijetliti sasvim drugačije. Ako želite crvenu pozadinu i namjeravate je stvoriti korištenjem crvenog gela na rasvjetnom tijelu, velika količina glavnog svjetla koje bi osvjetljavalo i pozadinu jednostavno bi “ubila” tu crvenu boju i prilično je ublažila. Igranje s više različitih boja, za neki ludi efekt, također bi bio problem jer bi se na pozadini sve boje stapale.

Fill – kad bismo koristili samo glavno svjetlo lice osobe bi s jedne strane bilo potpuno svijetlo, a s druge u jakoj sjeni, pogotovo uz jaki, usmjereni spot. To ne samo da bi izgledalo čudno (osim ako je namjerno), već bi se i kamera morala boriti s velikim kontrastom svijetlih i tamnih područja. Tu u igru ulazi fill ili dopunsko svjetlo. Ono je obično oko pola snage glavnog svjetla i također ga možete postaviti pod oko 45 stupnjeva u stranu i gore, na strani suprotnoj glavnom svjetlu. Fill će ublažiti sjenu, ali je neće potpuno poništiti, što će licu dati volumen i trodimenzionalnost, a kamera će pružiti bolju sliku. Naravno, s položajem se možete pozabaviti ovisno o tome što želite postići.

Pozadinsko svjetlo – sad zamislite, imamo glavno svjetlo i koristimo spot koji lupa prema desno, imamo fill koji lupa prema lijevo – a što s pozadinom? Ako je iza neosvijetljena i time tamna pozadina, ona strana lica koja je u sjeni, zajedno s tamnom kosom, odijelom itd. stopit će se u tu tamu i osoba neće biti izdvojena od pozadine. Zato koristimo pozadinsko svjetlo. Ono daje blagi naglasak na kosi, licu i ramenima osobe, što je vrlo efikasno izdvaja od pozadine i daje do znanja da taj čovjek nije zalijepljen za kulise i stopljen sa zidom iza njega. Pozadinsko svjetlo postavite ovisno o tome gdje je kamera. U ovom slučaju postavljeno je iza osobe i to 45 stupnjeva iznad, kako ne bi lupalo u kameru i kako ne bismo imali samo tanku crtu koja obrubljuje osobu i predmete, već da dobijemo sjaj koji će pokazati teksturu kose, odjeće, predmeta na stolu itd.

Pozicioniranje glavnog svjetla ima važnu ulogu u određivanju atmosfere same snimke. Prirodno svjetlo obično nas osvjetljava odozgo pod kutem od otprilike 45 stupnjeva, što u kombinaciji sa svjetlom odbijenim od tla na licu stvara blage sjene ispod nosa, očiju i brade i pomaže definiranju samog lica. Glavno svjetlo koje lupa u osobu izravno od naprijed ubilo bi sve te sjene i lice bi izgledano “spljošteno” kao palačinka. Ukoliko vam je namjera da osoba izgleda uplašeno i blijedo – samo naprijed.

Page 14 of 27

PRIMJER 2. - POZADINA

Ovdje imamo osnovni setup za intervju s 3 svjetla i dodatkom za pozadinu. Primjetiti ćete da su kutevi i raspored malo drugačiji – zašto?

Kamera je ovdje postavljena malo više u jednu stranu i to na stranu na kojoj se nalazi fill. Takav pristup može dodatno naglasiti trodimenzionalnost lica jer sada u kadru imamo više sjene. Ovdje vidimo i važnost kontrole snopa glavnog svjetla jer na ovom dijagramu taj snop završava negdje potpuno desno od objekta, a kamera snima prema lijevo, pa ne hvata područja u kojima se nešto eventualno pomiješalo.

Fill je ovdje postavljen pod otprilike 60 stupnjeva, kako bi se kompenziralo za pomaknutu kameru i sjene koje ona sada vidi. Jačinu prilagodite ili onome što sami smatrate dobrim ili onome što naručitelj posla (ako postoji) želi. Jačinu samog filla možete prilagođavati na nekoliko načina.

- kontrolom snopa – jednostavno ga proširite i jačina na licu osobe bit će manja- udaljavanjem rasvjetnog tijela od objekta, što nije uvijek praktično- postavljanjem difuzora, što uz smanjivanje jačine daje i blaže sjene- bouncingom (odbijanjem) svjetla od dosvjetljivača ili kišobrana

Pozadinsko svjetlo i dalje izdvaja osobu od pozadine. Ono što smo ovdje dodali je svjetlo koje osvjetljava samu pozadinu, npr. zid. Pogledajte pod kakvim je kutem svjetlo koje osvjetljava zid u odnosnu na taj zid i sjetite se da snaga i kontrast padaju s udaljenošću – pogledajte gdje završava lijevi dio snopa!

Rezultat? Imamo kadar u kojem pomoću glavnog svjetla i filla stvaramo dobro vidljivu sliku osobe, s dobrim odnosom sjena koje daju dubinu i oblik. Imamo blagi poluprofil koji prenosi dojam da osoba razgovara s nekim drugim, umjesto da gleda izravno u kameru. Imamo pozadinsko svjetlo koje osobu izdvaja od pozadine i naglašava kosu,

Page 15 of 27

lice, rubove odjeće i predmete na stolu. I na kraju, imamo lijepo osvijetljenu pozadinu s kojom se možemo i poigrati, kao što je spomenuto, upotrebom boja.

Zašto se toliko naglašava taj kontrast?

Vrlo korištena tehnika kojom se služe fotografi i videografi koji koriste film uključuje glavno svjetlo pod 90 stupnjeva (sastrane) i više ništa, nema filla. To stvara vrlo dramatičan efekt, a uspijeva jer film podnosi veći raspon kontrasta od vaše male ili malo veće digitalne kamere. Za postizanje sličnog efekta možete uz spomenuto glavno pod 90 stupnjeva dodati i vrlo slab fill, recimo 10% jačine glavnog svjetla.

ZAKLJUČAK

Prije nego uopće pomislite početi slagati rasvjetu, zapamtite da su “sjene naši prijatelji”. Previše svjetla objektima ne daje karakter. Premalo svjetla izgleda, onako.. blah. Fina ravnoteža objekta i pozadine, kao i svjetla i sjena, dodaje dubinu i kvalitetu prizoru.

Evo par savjeta prije nego uopće počnete sa slaganjem setupa:

- prije snimanja prođite prostorom i pokušajte pronaći mjesto s kojeg je, uz stvaranje dubine, moguće dobiti i zanimljivu pozadinu- pripazite na spajanje rasvjetnih tijela na utičnice, ne trpajte sve na jednu jer posljedice mogu biti skupe- pazite na balans bijele boje- ako ste u prostoriji s mnogo prozora kroz koje dopire sunce ili ih zakrijte zastorima ili koristite plavi gel kako biste uravnotežili temperaturu svjetla- počnite od osnova, nemojte odjednom postaviti i upaliti 5 svjetla i onda se zapetljati u kontroliranje svih odjednom- zabilježite setupove s raznih lokacija i iz raznih situacija, kasnije će vam možda pomoći da brže postavite set- možda najvažnije, pazite da vaš rad i postava svjetla budu u službi priče ili poruke koja se treba prezentirati, ne forsirajte nešto svoje ako nije u službi priče

ZAŠTITA IDENTITETA DJECE PRI SNIMANJU

Snimanje vlastite djece ili one koju osobno poznajete ne predstavlja problem. No, što ako morate odraditi snimanje tuđe djece na igralištu, u školi ili na ulici za neki dokumentarac? Dobro proučite ove savjete, zaštitite djecu i sebe.

Page 16 of 27

Zaštita identiteta djece skrivanjem lica nije toliko zahtjevan postupak i obavlja se prilikom montaže materijala: jednostavno preko svakog lica stavite zamućeni ili crni kvadrat/krug. Takav je pristup sve samo ne umjetnički, a i prilično dosadan. Kako zaštititi djecu i sebe, a ipak doći do kvalitetnog i zanimljivog materijala? Ovi savjeti pomoći će svakom producentu koji želi zaštititi identitet osoba na snimkama, a bez da im “reže” glave. Mislite malo izvan okvira tih crnih kvadrata i koristite svoju maštu.

Članak ćemo podijeliti u dva dijela – etika snimanja i estetika.

ETIKA SNIMANJA – NE BUDITE ČUDACI

Prvo i najvažnije: uvijek prvo zaštitite sebe, gdje god snimali. Vaše namjere su časne, ali u nekim zemljama prikazivanje lica djece ili obično prilaženje na ulici mogu uzrokovati velike probleme. U posljednje vrijeme svi smo bombardirani informacijama o psihopatima koji vrebaju djecu, snimaju ljude po WC-ima i plažama, što opravdava sumnjičavost roditelja. Ponekad takve osobe nisu ni kažnjene, a za neke situacije nema ni jasnog zakona. Provjerite trebaju li vam kakva odobrenja za mjesto gdje planirate snimati i informirajte se o posljedicama.

ŠKOLSKA PRAVILA

U školama uvijek prvo pronađite osobu koja vas ili poznaje ili je spremna surađivati oko pribavljanja dozvole od ravnatelja i roditelja. Zatražite sastanak s ravnateljem, kako biste ga/je obavijestili o svojim namjerama i predstavili projekt. Ako je potrebno kontaktirajte i lokalnu upravu ili gradsko poglavarstvo, ovisno o pravilima škole. Privatne škole mogu biti susretljivije jer je birokracija manji problem.

Nemojte očekivati da ćete sve riješiti odlaskom u školu na sam dan snimanja. Ravnatelji i učitelji moraju imati vremena upoznati se s prijedlogom, a zatim i kontaktirati roditelje. Morate im pružiti jasne dokaze da u konačnoj verziji neće biti

Page 17 of 27

prikazana lica djece, kao i podatke o sebi i svom radu, odnosno da radite na stvarnom projektu. Organizirajte preliminarni sastanak i ponesite čvrste dokaze o legitimnosti i detaljima vašeg projekta:

- službeni zahtjev za rad s djecom- izjava o naravi projekta i popis zahtjeva- ciljana publika kojoj će materijal biti predstavljen- definicija teme ili poante priče na kojoj radite- planovi u produkciji- popis asistenata, snimatelja i drugih osoba koje sudjeluju u projektu

Dobra je ideja predložiti da netko od zaposlenika škole u svakom trenutku bude prisutan u svemu što radite.

BRIGE RODITELJA

Kada ste riješili sve obveze prema školi i sustavu, vrijeme je da se predstavite roditeljima. Izradite male letke koji će sadržavati i ravnateljevu potvrdu valjanosti vašeg projekta, a koje djeca mogu ponijeti kući pokazati roditeljima. Organizirajte večer susreta s roditeljima kako bi mogli razgovarati s vama licem u lice i postaviti pitanja koja imaju. Posjetite roditeljski sastanak – pobrinite se da vas upoznaju i uklonite svaku nedoumicu.

Kada dobijete sve potrebne dozvole i pristanke roditelja, pobrinite se da nikada, niti u jednoj situaciji ne ostanete sami s djetetom – čak ni ako ste s nekim iz vaše ekipe. Uvijek sa sobom povedite jednog od učitelja ili školskih službenika. Ako trebate intervju djeteta, budite sigurni da imate pristanak i sudjelovanje roditelja i nekog od učitelja prilikom snimanja. Zapamtite, cilj vam je zaštititi i dijete i sebe.

ESTETIKA – MAŠTA SPAŠAVA

Konačno ste riješili sve zakonske procedure i spremni ste početi snimati. Kako dobiti materijal koji neće izgledati poput intervjua u zatvoru? Evo par savjeta i trikova.

IGRALIŠTA

Dubinska oštrina: udaljite se kojih metar i pol od neke školske ograde i fokusirajte na nju, a ne na djecu u pozadini. Ostavite si dovoljno blende da pozadina nije kompletno zamućena, već da se naziru igra i trčanje djece. Ako koristite steadicam ili imate vrlo mirnu ruku možete i produžiti korak, pa ubaciti malo pokreta u snimku.

Prazna ljuljačka: ostavite praznu ljuljačku da se ljulja, pa je ubacite u kadar, dok se djeca igraju u udaljenoj pozadini. Ovakav je kadar vrlo koristan za prikaz emocija poput usamljenosti, izdvojenosti.

Page 18 of 27

Školski autobus: ako snimate u državi ili gradu koji koriste jasno označene školske autobuse, iskoristite sam autobus kao odličan simbol koji će svi prepoznati. U trećinu kadra možete smjestiti prepoznatljiv stražnji dio autobusa, npr. svjetla, u drugu trećinu neka se proteže bok autobusa, a u trećoj trećini automatski ćete dobiti zamućen prizor djece koja ulaze. Za to je najbolje koristiti stativ, kao i dobro se udaljiti od pozadine autobusa kako biste što bolje kontrolirali dubinsku

oštrinu dodatnim zumiranjem. Ako je jako sunčan dan i previše svjetlosti vam predstavlja problem s velikim otvorom blende, morat ćete se snaći podešavanje brzine shuttera, filterima i spomenutim udaljavanjem uz zumiranje.

Ljuljačka s djetetom: istu stvar možete napraviti s djetetom koje vam je okrenuto leđima. U pola kadra smjestite dijete kako se ljulja, a u drugoj polovici hvatajte zamućenu pozadinu s ostalima.

Detalji: ruke i stopala na igralištu uvijek imaju puno dodira s raznim penjalicama, toboganima, klackalicama i vrtuljcima što je vrlo korisno za kratke kadrove koji prikazuju igru. Ekstremno približavanje kako bi se snimio čuperak kose, smješak ili oko također učinkovito skrivaju cijelo lice i identite, a opet doprinose raznim prijelazima s kadra na kadar dok se krećete igralištem. Trik je u tom trenu imati neku pozadinu koja jasno govori “škola” čim dijete izađe iz kadra.

U ŠKOLI

Dizanje ruku: učionice nisu velike dvorane, pa udaljavanje za što manju dubinsku oštrinu nije uvijek moguće. Dobra je tehnika prvo ubaciti jedan total, koji uključuje učiteljicu. Postavite kameru na stativ negdje u stražnjem dijelu učionice, taman malo iznad glava djece koja sjede, pa snimajte podizanje ruku. Idući kadar je, naravno, jedna od dignutih ruku sama za sebe. U pozadini je

Page 19 of 27

zgodno imati ploču s dječjim crtežima, a možete iskoristiti prijelaz fokusa s lica učiteljice na dignute ruke.

Čitanje, pisanje i računanje: kada ste snimili total, možete se baciti na snimanje zanimljivih detalja. Jedan duži kadar koji prikazuje prolaženje pored sagnutih dječjih glava kako pišu može biti odlična ideja. Kadrovi redova stolova, pisanja i crtanja po ploči, kao i zumiranje preko ramena na uho, trepavice i sl. mogu na dobar način pokazati dijete koje nešto radi, bez da se vidi o kome se zapravo radi.

Intervju: ako snimate intervju s djetetom, a ne želite snimiti lice, dajte mu neku igračku ili nešto s čime se može zabavljati dok odgovara na pitanja. Zvuk ćete lako ubaciti na prizor ruku koje vrte igračku, listaju knjigu ili crtaju. Kameru postavite iznad glave kako biste jasno vidjeli i ruke i ono što dijete radi. Poigrati se možete i sa sjenama njihovih ruku u kasno poslijepodne, kada svjetlost ulazi nisko kroz neki od prozora.

Sjena: tipična scena u kojoj je osoba potpuno “crna” može izgledati bezlično i beživotno. Dijete možete okrenuti u blagi poluprofil, no pripazite, profili mogu biti vrlo karakteristični i prepoznatljivi. Ako ste zaista dobri s rasvjetom možete pokušati dio lica dobiti u blažoj sjeni. Rasvjetno tijelo postavite direktno iza i malo iznad djetetove glave, tako da dobijete lagani obrub po kosi i licu. U post-produkciji na mjesto lica možete dodatno ubaciti crni krug. Pozadinu ili prednji plan popunite knjigama, pločom ili nekim uobičajenim predmetima iz učionica kako bi se lakše prepoznalo da se radi o školi.

Timelapse: zgodan efekt možete postići postavljanjem kamere na stativ u stražnjem dijelu učionice, izoštravanjem na neki bliži predmet, npr. šalicu s olovkama za bojanje, nakon čega djeca ulaze u razred. Ne gasite kameru i pustite da snima cijeli ulazak i kojih desetak minuta rada dok listaju knjige, dižu se, pišu po ploči itd. Snimku u montaži razdijelite na dijelove i napravite 30 sekundi materijala, s prijelazima na razne događaje koji su se zbili u tih desetak minuta.

Zvuk: svi dosadašnji trikovi odnosili su se na vizualni dio materijala. Manipulacija zvukom jedan je od najboljih načina mijenjanja atmosfere i postizanja određenih emocija i reakcija kod gledatelja. Snimite prazno igralište s dugim sjenama u kasno poslijepodne ili praznu i neosvijetljenu učionicu, s par vidljivih detalja, a zatim u montaži na te prizore ubacite zvuk koji ste snimili dok je igralište/učionica bilo prepuno djece i njihovog smijeha i vike.

Kupite materijal: ponekad ćete zaista morati koristiti kadar u kojem se vidi lice nekog djeteta. Materijal možete kupiti kao što kupujete fotografije s siteova kao što je iStockphoto.

Ne preskačite korake i potrudite se ispuniti sve uvjete koje propisuje zakon, a osim informacija u ovom članku dodatno se informirajte o mogućim novim odredbama.

Page 20 of 27

10 SAVJETA ZA BOLJU KOMPOZICIJU

Wikipedia nam kaže da kompozicija (lat. con = sa, ponere = staviti, dakle sastaviti, tj. staviti jedno pored drugoga) predstavlja raspored i odnos dijelova neke cjeline. Kompozicija je pojam koji u likovnoj umjetnosti označava strukturu koju tvore likovni elementi u svom međuodnosu. Francuski slikar Matisse zapisao je da je kompozicija umjetnost raspoređivanja “raznih elemenata kojima slikar raspolaže da izrazi svoje osjećaje”. Vrste likovnih kompozicija ovise o rasporedu oblika koje prikazujemo na plohi ili u prostoru, te tako postoje: vodoravna, okomita, kosa, kružna, piramidalna i slobodna kompozicija. Kombinaciju više kompozicija na istom djelu nazivamo “dramskom kompozicijom”.

Ok, prošli smo onu školsku definiciju koja dolazi iz likovne umjetnosti i iz koje druge umjetnosti kao fotografija, ali i videografija uče. Iako se stvar čini jednostavna, najčešće najviše muči one koji su se tek zavoljeli fotografiju.

Ono što slijedi su smjernice koje vam zasigurno budu pomogle u kadriranju te da vam kompozicijski fotografije budu bolje. Možemo to nazvati i pravilima koje kada znate možete i kršiti dok možete sami sebi objasniti zašto ste to napravili.

1. Znajte što NE želite na fotografiji.

Jednostavnost je lijepa. Gledajući svaki element na fotografiji zapitajte se da li taj objekt čini fotografiju vizualno boljom? Ako to nije slučaj, jednostavno ga maknite. Ukoliko fotkate neki koncept možete krenuti i drugom logikom i stavljati stvar po stvar u kadar.

Page 21 of 27

2. Znajte što fotkate i ispričajte priču

Fotografije najčešće imaju jedan subjekt koji je naglašen. Istaknite ga! Da li ćete to dobiti jednostavnim približavanjem, dubinskom oštrinom, bojama, svjetlom ili rasvjetom…. vaš odabir.

3. Popunite kadar!

Page 22 of 27

Dok glavni subjekt popunjava cijeli kadar vrlo teško ćete pogriješiti, uz što ste se riješili slučaja da vam pozadina odvlači pažnju.

4. Pazite na pozadinu!

Ovo “pravilo” ima puno veze sa onim 1. na listi. Ne želimo stupove koje vire frendovima iz glave… Pokušajte, kad kadrirate, prvo uopće NE gledati glavni subjekt nego prvo provjerite sve iza i okolo nje. Nakon toga se usredotočite na “ono bitno”.

5. Kut snimanja

Pokušajte slikati vaše subjekte (kažemo subjekte jer ne moraju nužno biti ljudi) u razini očiju.

Ukoliko nekoga slikate iz nižeg rakursa on će dobiti na važnosti i snazi. Naravno, slikanje iz gornjeg rakursa će donijeti totalno oprečni efekt.

6. Portret i oči

Page 23 of 27

Kod portreta uvijek fokusirajte oči. Isto kao što kad razgovaramo sa ljudima tako i na fotografiji prvo što privlači pažnju su ljudske oči. Također, kod portreta oči bi trebale biti u gornjoj trećini fotografije. Ukoliko osoba ne gleda u kameru ostavite malo više praznog prostora na toj strani gdje seže pogled.

7. Svjetlina

Pregledavajući fotografiju oko samo traži najsvjetlije dijelove kadra. Ne dopustite da išta osim glavnog subjekta fotografiranja bude svjetlije.

8. Horizont

Page 24 of 27

Horizont na fotografijama bi trebao biti ravan dok pazite da nije u centru fotografije. Također, vrlo je bitno da se ne stapa sa glavnim subjektom fotografije i time odvlači pažnju.

9. Koristite linije i krivulje

Ukoliko je kadar širi koristite linije koje vas “dovlače” do glavnog subjekta fotografije.

10. Pravilo trećina

Page 25 of 27

Ne, glavni subjekt fotografije ne treba biti u centru. Dapače, to je nepoželjno ukoliko nemate dobar razlog za to.

O svakom pravilu ćemo detaljnije pričati u sljedećim nastavcima dok vi možete baciti neka svoja viđenja ili pravila kojima se vodite…

Page 26 of 27

Neprirodna priroda u dokumentarcima

Chris Palmer, ugledni producent mnogih dokumentaraca o životnjama je objavio svoju knjigu “Shooting in wild” (Snimanje u divljini).  U knjizi detaljno opisuje razne manipulacije i prilagodbe koje se rade prilikom snimanja dokumentaraca o životinjama u “netaknutoj” prirodi prenosi slovenska mladina.

Palmer navodi razne trikove koje koriste filmske ekipe. Snimanja se često rade na rančevima, a ne u srcu divljine, “divlji” medvjedi znaju biti unajmljeni i goste se truplima samo jer su u njih skiveni bonboni. Zvukovi prirode se gotovo u pravilu dodavaju kasnije, u studiju za miks-pultom, a akcijske sekvence su potaknute uznemiravanjem životinja. Palmer u svojoj knjizi proziva i slavnog Davida Attenborougha autora brojnih dokumentaraca BBC-a. Kao jedan njegovih primjera je naveo da je rođenje polarnog medvjeda koje je snimio u zoološkom vrtu predstavio kao snimku iz divljine.

U knjizi se također i navodi da je ovakav razvoj tehnika i razumljiv. Ekipe za snimanje više na raspolaganju nemaju niti vremena niti proračuna za snimanje u starim manirama. Prije je snimanje trajalo po tri godine a sada, zbog povečane potražnje, mora biti gotovo u samo mjesec dana. Producentske kuće šute o načinima snimanja zbog straha da bi time mogli odbiti velike TV kuće poput Discovery-a i National Geographic-a.

Palmer također navodi kako se na objavljivanje knjige sa „tajnama zanata“ odlučio jer ima već 63 godina i njegova karijera se završava. „Vjerojatno je tako i bolje jer se od izlaska knjige mnogo ljudi okrenulo protiv mene“ – zaključio je.

Page 27 of 27