69
~ 1 ~

U vrtlogu strasti

Embed Size (px)

DESCRIPTION

 

Citation preview

Page 3: U vrtlogu strasti

1. poglavlje

Tora Maršal je pogleda na sat duboko uzdahnuvši. Ostalo je manje od

pola sata do kraja njene smene. Dan je podsećao na pravu ludnicu, doduše, svaki je bio takav od kada se pre tri nedelje zaposlila u Molinom restoranu.

Moli i njen muž držali su restoran u malom gradu u Vajomingu i Tora u životu nije videla ljude koji su toliko radili, izuzev njenog oca. Osim toga, sve vreme bili su veseli i zaista je bilo uživanje raditi s njima.

Pokupila je prljavo posude sa stola i požurila u kuhiju gunđajući sebi u bradu. Činilo joj se da u tom restoranu nikada nema slobodnog mesta, da je pun od ujutra do večeri. Garet, Molin suprug, nasmejao se kada je ugledao njeno lice.

- Navikni se, dušo - potapšao se po svom povećem stomaku. - Nisam ovo dobio od piva. Moli je oduvek bila odlična kuvarica, zato sam se oženio njome.

- Bar su napojnice dobre - slegnula je ramenima. Mada je Tora tek napunila dvadeset godina, ponašala se kao da joj je

bar deset više. Odrasla je na malom ranču u Teksasu, ali je otac morao da ga proda zbog dugova. Majka joj je umrla kada je Tora bila sasvim mala i jedva se sećala njenog lika.

Nažalost, novac od prodaje ranča nije rešio probleme i posle očeve smrti, prošlog meseca, Tora je nasledila gomilu dugova. Zato je napustila rodni grad i potražila novo mesto za život, s boljim izgledima za posao.

- Tora! - trgnula se kada ju je Kasi pozvala. Kasi je bila samo nekoliko godina starija od nje i takođe je radila kao

konobarica u Molinom restoranu. Zbunjeno se namrštila ugledavši njeno ozbiljno lice, jer je Kasi uvek bila nasmejana i spremna za šalu.

- Šta nije u radu? - upitala je zabrinuto. Brzo je preletela pogledom po restoranu pomislivši da ju je možda

neko uvredio, ali sve joj je izgledalo normalno. Tada je Kasi pokazala glavom prema ogromnom crnom kamionetu koji se upravo zaustavljao ispred restorana.

- Hoću da te upozorim na Skipa Katlera - rekla je ozbiljnim glasom. - Ne pokušavaj da razgovaraš s njim, a nemoj ni da pomisliš da se našališ. Samo uzmi porudžbinu i skloni se. Ne poštuje žene osim, možda, Moli.

Kasi je i dalje govorila, ali Tora jedva da ju je čula jer je njena pažnja bila usmerena na čoveka koji je upravo ušao u restoran. Nije mogla da skrene pogled s njega, stekla je utisak da je ogroman poput planine.

~ 3 ~

Page 4: U vrtlogu strasti

- Ako te uvredi, ne raspravljaj se, pozovi Moli - dodala je Kasi. - Pomalo je divlji, veoma je bogat, a narav mu je užasna. Verovatno bi bio privlačan da nije stalno namršten.

- Ako si ti uplašena, ja sam prestravljena - promrmljala je Tora ne skrećući pogled s pridošlice.

- Bolje požuri, ne voli da čeka - ohrabrujuće joj se osmehnula koleginica.

Tora je duboko uzdahnula, namestila je osmeh na lice i požurila prema njegovom stolu. Gromada od čoveka skinula je šešir spustivši ga sto. Provukao je prste kroz kosu i ona je primetila nekoliko sedih vlasi na njegovim slepoočnicama.

Volela bi da joj Kasi ništa nije rekla jer onda ne bi bila toliko nervozna, ali je odlučila da se prema tom čoveku ponaša kao prema bilo kom drugom gostu. Ali kada je podigao pogled do njenog lica, osetila je da joj knedla zastaje u grlu.

Kasi je pogrešila, pomilila je, ništa mu nije potrebno da bude privlačan, jer je savršen s tom gustom crnom kosom i zelenim očima. Tamni ten njegovog lica svedočio je o tome da mnogo vremena provodi napolju.

- Da li je bilo dovoljno, ženo? - upitao je izvivši obrvu. - Molim? - zbunjeno je zatreptala. - Ako si dovoljno zurila u mene, daj mi jelovnik - nastavio je istim,

oporim glasom. - Osim ako ne nameravaš da mi čitaš misli. Ne bi bila prva koja je to pokušala.

- Oprostite - promrmljala je shvativši da je zaboravila da ponese jelovnik.

- Pretpostavljam da si navikla da zatrepćeš tim svojim plavim okicama i da muškarci odmah popadaju na kolena pa ne primete koliko si nesposobna - ironično se osmehnuo.

Tora duboko uzdahnu progutavši reči koje su joj bile navrh jezika jer je to bila uvreda. Osetila je da bes raste u njoj. Znala je da je dobra u svom poslu i da joj Kasi nije napunila glavu pričama o tom uznemirujućem čoveku, ne bi bila toliko smotana.

- Doneću vam jelovnik - rekla je što je mirnije mogla. - Ne muči se, uzeću današnji specijalitet - progunđao je odmahnuvši

rukom. - Samo zato što izgledaš tako nemoj očekivati da ćeš sve u životu postići bez muke.

Tora ga je ljutito odmerila, htela je da mu kaže da je završila srednju školu godinu dana ranije i da je upisala koledž, ali je morala da ga napusti.

~ 4 ~

Page 5: U vrtlogu strasti

Ipak, previše je cenila Moli i Gareta da bi uvredila jednu njihovu redovnu mušteriju.

Naterala je sebe da se osmehne, što je izazvalo ponovno izvijanje njegove obrve, kao da ga je njena reakcija iznenadila. Oči su mu na trenutak zasijale, a onda ju je ponovo odmerio od glave do pete, ovoga puta zainteresovano.

Tora je duboko uzdahnula ugrizavši se za jezik. Pogledala ga je iskosa namrštivši se, rešena da mu ne pokaže koliko ju je zaista uznemirio.

Skip se trudio da prikrije osmeh. Ta devojka je očigledno puna duha i prvi put posle dugo vremena pokazao je zanimanje za neku ženu. Većina je bila uznemirena, uplašena ili čak šokirana njegovim stavom, a sada je jasno video ljutiti sjaj u njenim očima.

Imao je nekolicinu prijatelja, ali nije mnogo verovao ljudima i oni koji su ga poznavali sklanjali su mu se s puta kada je bio neraspoložen. A kada je bio ljut, ljudi su prelazili na drugu stranu ulice.

Devojka koja je stajala pored njegovog stola bila je sitna i jedva da mu je dosezala do ramena, ali nije uzmaknula pred njegovim pogledom. Uniforma joj je bila možda pretesna za njegov ukus, ali je zato pokazivala savršeno žensko telo.

Da je u pitanju njegova devojka, ne bi mu se dopalo da je neko odmerava na način na koji je on to upravo radio. Zapisala je njegovu porudžbinu i ubacila blok u džep zagledavši se netremice u njega.

- Šta? - upitao je pogledavši je iskosa. - Čekam novu uvredu - odgovorila je umilnim glasom. - Za slučaj da

ste nešto zaboravili. - Nisam - odmahnuo je glavom jedva zadržavajući osmeh. Skip je morao da prizna da mu se dopadala njena hrabrost. Devojka

očigledno nije odavde, pomislio je, jer se niko ne bi usudio da tako razgovara s njim dok je u ovakvom raspoloženju. Nije mu promaklo ni to da ju je Kasi odvela u stranu i bio je siguran da ju je upozorila na njega.

Ipak, i pored toga ona mu se otvoreno suprotstavila ne krijući bes. Devojka je ukočeno klimnula glavom i Skip ju je još jednom pažljivo osmotrio pre nego što je odmahnuo glavom i udobnije se zavalio u stolici.

- Kakav je bio? - upitala je Kasi čim je Tora stigla do šanka. - Fin - slegnula je ramenima. - Fin? - ponovila je zapanjeno. - Kada sam ga poslednji put uslužila,

rekao mi je da bih bolje zaradila ležeći na leđima. - I šta si mu odgovorila na to? - Tora ju je pogledala preko ramena

dodajući Garetu papir s porudžbinom.

~ 5 ~

Page 6: U vrtlogu strasti

- Rekla sam mu da je verovatno u pravu, ali da onda ne bih sretala tako divne mušterije kao što je on - devojka se osmehnula. - Imao je pravo da to kaže jer sam pokušala u nekoliko navrata da mu se nabacujem. U stvari, mnogo puta. Bila bih s njim bez obzira na ono što mi je rekao jer osećam da bi vredelo.

- Meni se ne dopada - Tora sleže ramenima - što znači da neću imati problema.

Nje što se tiče ta tema bila je iscrpljena pa je mirno sačekala da Skipova porudžbina bude pripremljena. Iznenadila se kada je videla da je on sve vreme netremice posmatra. Očigledno mu nije smetalo to što ju je činio nervoznom.

- Ja sam Skip - rekao je kada je spustila tanjire pred njega. - Kako je tebi ime?

U prvom trenutku Tora nije želela da mu odgovori, ali je onda pomislila da bi bilo pametnije da to ipak učini. Da se ona pitala, poslala bi ga dođavola, ali nije želela da objašnjava Moli i Garetu zašto je bila neljubazna prema njihovoj mušteriji.

- Tora - tiho je odgovorila. Skip je klimnuo glavom i potom se posvetio hrani. Tora ga je

zbunjeno gledala nekoliko trenutaka, a onda je odmahnula glavom i krenula prema šanku.

- Da li si dobro, dušo? - zabrinuto je upita Moli. - Skip ume da bude nezgodan. Svi ga se plaše zato što je ogroman i prek, ali on nije loš. Samo je malo izgubljen.

- Izgubljen? - odmahnula je glavom. - Moli, uvredio me je nekoliko puta, a ne poznaje me.

- Da, ali ti si imala roditelje koji su te voleli - rekla je žena osmehnuvši se. - Skipova majka je otišla kada je on bio mali, a otac mu je bio težak čovek. Nabacio je svaki mišić teško radeći, jer ga otac ni u čemu nije štedeo. Bilo mu je petnaest godina kada je slomio ruku na rodeu, a otac nije hteo da ga vodi lekaru jer, kako je govorio, „mora da očvrsne".

- Pa to je užasno! - uzviknula je Tora zapanjeno. - Ja sam ga odvezla u bolnicu nakon što sam očitala bukvicu

njegovom ocu - dodala je Moli uzdahnuvši. - Od tada me Skip poštuje. Hoću da kažem, nemoj dopustiti da te uznemiri. Nikakav mu problem nije da pronađe sebi ženu, ali se one ne zadržavaju dugo.

- Pitam se zašto - promrmljala je sebi u bradu. - Zato što je potrebna posebna žena da bi osvojila njegovo srce, a on

je još nije pronašao - Moli se značajno osmehnula. - Tačno je da Skip ima nezgodnu narav, ali se prema ženama odnosi s poštovanjem. Možda

~ 6 ~

Page 7: U vrtlogu strasti

smatra da im je mesto u kuhinji, ali je pravi džentlmen. On otvara vrata, plaća izlaske i još uvek ima žena koje uživaju u takvom tretmanu. Mnoge su se zaljubile u njega, a da se nije mnogo trudio.

Tora ga je pogledala preko ramena pomislivši da je sigurno bilo previše slomljenih srca s obzirom na njegovu privlačnost. Mada je ona volela kada se muškarac ponaša kao džentlmen, nije joj prijalo da joj bilo ko govori šta da radi.

- Smena ti je završena, dušo - trgnula se kada je ponovo čula Molin glas. - Idi kući i dobro se odmori.

Tora se zahvalno osmehnula požurivši da uzme svoje stvari i minut kasnije bila je na ulici. Osećala je umor i nadala se da će ovoga puta motor njenog automobila startovati iz prvog pokušaja. Znala je da su ta kola odavno za otpad, ali u ovom trenutku nije mogla da priušti nova, čak ni polovna.

Ubrzo je iznervirano uzdahnula jer je motor ćutao i posle trećeg pokušaja. Došlo joj je da zaplače zbog svega što joj se desilo u poslednje vreme. Trgnula se kada joj je neko pokucao po vetrobranskom staklu. Na svoje iznenađenje ugledala je Skipa koji joj je dao znak da spusti prozor.

- Konačno - progunđao je iznervirano. - Otvori haubu. Tora je zaustila da mu odgovori, ali je on odmahnuo glavom i u dva

koraka zaustavio se ispred haube. Čula ga je kako gunđa dok je nešto petljao oko motora, pa je duboko uzdahnula pokušavajući da se smiri.

- Pokušaj sada - doviknuo je posle nekoliko minuta. - Hvala Bogu - promrmljala je kada se motor pokrenuo. - Interesantno je to što ljudi imaju običaj da zahvaljuju Bogu, a ne

onome ko je stvarno zaslužan - podsmehnuo se. - Hvala - zbunjeno se osmehnula. - Zahvalićeš mi tako što ćeš se osloboditi ove krntije - dobacio je

udaljavajući se. Tora je zapanjeno gledala za njim, očigledno je iz nekog razloga bio

ljut na nju, ali joj je ipak pomogao. Izgleda da je Moli u pravu, pomislila je uzdahnuvši, čini se da taj Skip nije baš toliko loš kao što ljudi misle.

Ubacila je menjač u brzinu i polako krenula kući u kojoj je živela od kada je došla u taj grad. Tačnije, iznajmila je sobu kod stare udovice, gospođe Vilson, a ona je živela u maloj kući na ranču van grada, kojim je upravljao njen sin.

Imala je sreće da nađe smeštaj brzo i povoljno, ali kada je upoznala Edija Vilsona, shvatila je da je staroj ženi nedostajalo društvo. Nije joj se dopao način na koji ju je gledao kada je dolazio majci u posetu.

~ 7 ~

Page 8: U vrtlogu strasti

Bila je već blizu odredišta kada je u retrovizoru ugledala ogromni sjajni kamionet kako je pristiže. Ubrzo ju je pretekao uz nekoliko ljutitih oglašavanja sirenom podižući oblak prašine na zemljanom putu.

Nije bilo sumnje da je taj kamionet pripadao Skipu. Možda je imao težak život, ali bilo je očigledno da ne oskudeva u novcu.

Odahnula je kada se zaustavila ispred kuće, a onda je primetila da se ispod haube dimi. Automobil gospode Vilson nije bio tu, što je značilo da je nekud otišla. Odlučila je da se na brzinu presvuče i pogleda šta nije u redu ispod haube.

Kada je nekoliko minuta kasnije izašla iz kuće, videla je Edijev kamionet kako se približava. Gotovo se nasmejala kada je krenuo prema njoj pokušavajući, kao i obično bezuspešno, da se kreće samouvereno i da izgleda muževno.

- Tvoja majka nije ovde - rekla je hladno. - Onda ću je sačekati - odgovorio je bezobrazno je odmeravajući od

glave do pete. Tora je osetila da joj jeza silazi niz kičmu od tog pogleda. Iako je bio

oženjen, Edi nije pokušavao da prikrije da je zainteresovan za nju. Bilo mu je blizu četrdeset godina i, uprkos velikom stomaku i nedostatku kose, smatrao je sebe privlačnim.

- Šta nije u redu s tvojim automobilom? - upitao je pokazujući dim. - Samo kaiš - odgovorila je nemarno. Tora nije želela njegovu pomoć

jer se plašila šta bi tražio zauzvrat. Nadala se da on ne zna da kaiš ne može da izazove ispuštanje pare. U svakom slučaju, njegov izgled nije ukazivao na to da on bilo šta radi sam.

- Mogao bi moj auto-mehaničar da pogleda - rekao je potvrdivši njene misli.

- Hvala, već sam se pobrinula za to - brzo je odgovorila. - Kako ti je žena?

- Na Havajima je s majkom - istog trena nestao mu je osmeh s lica. - Reci majci da sam dolazio.

- Naravno - klimnula je glavom gledajući ga kako odlazi.

~ 8 ~

Page 9: U vrtlogu strasti

2. poglavlje

Tora se parkirala ispred banke, ali je motor nastavio da radi još

nekoliko trenutaka pre nego što se zaustavio. Duboko je uzdahnula u nadi da to ne znači ništa jer joj je dan ionako počeo užasno.

Prvo se probudila s mislima o Skipu Katleru, onda ju je gospoda Vilson zamolila da navrati do veterinara i uzme lekove za njenu mačku. A kada je pošla, ugledala je Edijev kamionet kako se približava, međutim, na sreću, uspela je da startuje motor iz prve i tako izbegne neželjeni susret.

A ispred veterinarske ordinacije naletela je upravo na Skipa. Stajao je i razgovarao s kaubojem koga nije pre viđala. Trudila se da ne gleda u njegovom pravcu jer je znala da bi čula neku novu uvredu.

- Zdravo, srce - rekao je kauboj osmehnuvši se i dodirnuvši vrhom prsta obod šešira.

Tora je uzdržano klimnula glavom ne želeći da ga podstiče, mada je on samo bio ljubazan kao i svi u tom gradu. Bacila je pogled na Skipa koji joj se bez reči jedva primetno naklonio. Kauboj je požurio da joj otvori vrata ponovo se osmehujući.

- Bile, ostavi je na miru - rekao je Skip kada su se vrata zatvorila. Skip nije znao zašto je osećao potrebu da je zaštiti, možda zato što je

bio grub prema njoj prethodnog dana. Nije ona bila kriva što je njegov bik povredio jednog rančera koji je završio u bolnici.

- Jesi li je video? - Bil ga značajno pogleda. - Stani u red - promrmljao je suvo. - Nema problema - momak se široko osmehnuo. - Čekaću koliko

treba. Skip odmahnu glavom, znao je kakve su žene koje izgledaju poput te

devojke, ali on je obraćao pažnju na njih samo kada mu je trebalo društvo. Ipak, čudio se zašto radi kao konobarica kada bi mogla da bude nečija ljubavnica.

Bez obzira na posao kojim se bavila, bilo je nečeg u njoj, a za ono kratko vreme koje je proveo u restoranu video je da je vredna. Stalno je bila u pokretu i nisu mu promakli pogledi i osmesi gostiju upućeni njoj, mada se ona nije upuštala u flert.

- Zar si zaboravio da nemam smisla za humor? - Skip je pogledao prijatelja u oči.

- Nisam - Bil odmahnu glavom. - Zapravo, izokola pokušavam da saznam da li sam zagazio na tvoju teritoriju.

~ 9 ~

Page 10: U vrtlogu strasti

- Samo izvoli - odmahnuo je Skip rukom i krenuo ka svom kamionetu. Skip je poštovao Bila jer je sve u životu postigao poštenim radom, ali

iz nekog razloga smetala mu je njegova zainteresovanost za Toru. Pored toga, Bil je voleo žene, čak previše, i nije mu se dopala ideja da ona bude sledeća u nizu.

- Ja sam Bil Stons - sačekao je devojku na izlasku iz banke. - Zdravo - prijateljski mu se osmehnula. - Znam da je ovo iznenada, ali da li bi pošla sa mnom na ples ovog

vikenda? - upitao je široko se osmehujući. Tora je zbunjeno zatreptala i nerado je priznala da joj je poziv tog

zgodnog kauboja malo popravio raspoloženje. Počela je da veruje da u gradu vlada nestašica žena jer je to bio ko zna koji poziv za izlazak od kada je pre tri nedelje stigla u to mesto.

- Stvarno je neočekivano - rekla je veselo, požurivši prema svojim kolima.

- Da li bi mislila loše o meni ako bih preklinjao? - preduhitrio ju je otvorivši prednja vrata.

- Razmisliću - ovoga puta se osmehnula. Pogledavši u retrovizor, primetila je da on i dalje gleda za njom i

nesvesno je odmahnula glavom. Mada je bio zgodan a njegova pažnja joj je prijala, nije imala vremena za muškarce.

Istog trena u mislima je ugledala Skipove zelene oči pa je duboko uzdahnula pokušavajući da otera njegov lik. Njeno dobro raspoloženje nije dugo potrajalo jer se hladnjak ovoga puta potpuno pregrejao i automobil se zaustavio nasred puta, u nedođiji.

Nekoliko minuta kasnije duboko je uzdahnula jer je kvar prevazilazio njeno znanje. Nije znala ni gde će pronaći novac za popravku jer je napojnicama plaćala dugove, a plata je pokrivala troškove kirije i hrane.

Zvuk motora koji se približavao privukao joj je pažnju, ali je njeno olakšanje bilo kratkog veka kada je prepoznala kamionet. Pomislila je da plaća neke greške za koje ne zna da ih je počinila kada se Skipov crni kamionet zaustavio.

- Ostala si bez benzina - rekao je kada je spustio prozor na suvozačevoj strani.

- Pametnjaković - promrmljala je prevrnuvši očima. - Povukla si ručnu? - upitao je prilazeći. - Za tvoju informaciju, nisam potpuni idiot i ne moram da budem

ljubazna prema tebi van restorana - obrecnula se. - Mislim da je crevo.

~ 10 ~

Page 11: U vrtlogu strasti

- Naravno - klimnuo je glavom naginjući se nad haubom. - Vidi, vidi, izgleda da je stvarno jeste crveno.

- Jedan nula za devojke - trgnula se kada se zagledao u nju. - Da li ti je neko rekao da si u stanju da uvrediš ljude i pogledom?

Očekivala je neki ironičan komentar, ali to je izostalo. Skip ju je i dalje netremice posmatrao. Tora je počela da se oseća nelagodno pod njegovim upornim pogledom, ali je odbijala da bude zastrašena.

- Da, dušo, stalno mi to govore - neočekivano se osmehnuo izvlačeći telefon iz džepa. - Ali nikada neko kao ti.

- Kao ja? - zbunjeno je ponovila. - Ćuti - promrmljao je okrećući broj. Tora prekrsti ruke ispod grudi

posmatrajući ga kako razgovara zapovedničkim tonom. Čula je da spominje šlep-službu pa je počela da maše rukama i snažno odmahuje glavom, ali ju je on ignorisao okrenuvši joj leda.

- Skipe... - Ulazi u kamionet - rekao je kada je završio razgovor. - Odvešću te kući pre nego što se pregreješ kao tvoj automobil. - Prvo, kola nisu pregrejana, u pitanju je crevo - pogledala ga je

ljutito. - A drugo, ne mogu da priuštim šlep-službu. Tek sam počela da radim i...

- Nemaš ušteđevinu - klimnuo je glavom. - Ne. Tata mi je umro pre nekoliko nedelja i... - Sada bar ima smisla zašto voziš ovu krntiju - osmehnuo se. - Uđi u

kamionet, ja ću se pobrinuti za račun. - Ne mogu da dozvolim da... - Ili prihvati ili ćeš platiti kaznu što si ostavila ovo čudo pored puta -

slegnuo je ramenima. - Šerif je rigorozan po tom pitanju. Ako si završila sa izlivom tvrdoglavosti, ulazi.

- Da li se uvek ovako zapovednički ponašaš?! - oči su joj ljutito sevnule.

- Da - mirno je odgovorio. - Ulazi u prokleti kamionet. Tora nemoćno podiže ruke i duboko uzdahnu svesna činjenice da joj

ne preostaje ništa drugo nego da ga posluša. Sunce je pripeklo i zaista joj se nije pešačilo do kuće, a bila je uverena da bi on bio u stanju da prođe pored nje i da se ne okrene ako bi je video onesvešćenu na putu.

Bila je dovoljno pametna da nakratko potisne ponos čak i ako je to značilo da će morati da se vozi s tim čovekom. Nekako je uspela da se popne u visoki kamionet dok je Skip zatvarao haubu njenih kola.

~ 11 ~

Page 12: U vrtlogu strasti

- Za tvoju nežnu kožu - rekao je uključivši klimu kada je startovao motor.

- Nisam ja krhki cvetić - obrecnula se. Tora je pomislila da nikada pre nije tako lako planula bez obzira na sve, ali Skip je bio jedinstven i uspevao je da je pogodi tamo gde je najosetljivija. Ona nije bila razmažena princeza, odrasla je na ranču i navikla je da radi sa ocem rame uz rame, ali znala je da joj ovaj grubi čovek ne bi poverovao kada bi mu to rekla.

- Ne? - pogledao ju je iskosa. - Tvoj izgled govori nešto drugo. - Moj izgled? - procedila je kroz stisnute usne. - Moram da izgledam

lepo zbog posla jer su mi potrebne napojnice. A to što radim kao konobarica ne znači da je to sve što želim u životu. Kada mi je otac umro, morala sam da napustim školu.

- Verovatno školu lepote - podsmehnuo se. - Ne - odmahnula je glavom rešena da mu se ne pravda. - A koža mi

nije preplanula zato što sam učila i mnogo vremena provodila u zatvorenom.

- Čime si se bavila? - upitao je pomalo zainteresovano. - Ne tiče se - uzvratila je zagledavši se kroz prozor. - Kako hoćeš - slegnuo je ramenima. - Ipak, bilo bi lepo da prestaneš

da se duriš i da mi kažeš gde živiš. Pretpostavljam da je negde u ovom pravcu ali, koliko znam, pored mog ranča tu je još samo ranč Vilsonovih.

- Tamo živim - promrmljala je nadajući se da nije previše pocrvenela. - Živiš kod Edija? - upitao je u neverici. - Ne, živim kod njegove majke - odgovorila je zbunjena izrazom

olakšanja na njegovom licu. - On ti se ne dopada, zar ne? - Ne - odmahnuo je glavom. - Trči za svakom suknjom, a oženjen je. Tora je duboko uzdahnula nimalo oduševljena time što su njene

sumnje u vezi sa Edijem Vilsonom bile opravdane. Nije mogla da spreči drhtaj koji joj je prošao čitavim telom i, naravno, to nije promaklo Skipu.

- Vidim da znaš o čemu pričam - promrmljao je pogledavši je. - I lepo je znati da ne spavaš s njim.

- Da li uvek kažeš ono što ti je na umu? - pogledala ga je zapanjeno. - Da - osmehnuo se. - I ne brineš da li ćeš time nekoga uvrediti? - upitala je prekrstivši

ruke ispod grudi. - Od kada sam te srela, stalno me vredaš. - Da li bi više volela da te lažem? - izvio je obrvu. - Ne - duboko je uzdahnula svesna toga da je on u pravu. - Ali možda

bi ipak trebalo da malo razmisliš pre nego što nešto izgovoriš. Neki su ljudi osetljivi i lako im je povrediti osećanja.

~ 12 ~

Page 13: U vrtlogu strasti

- Hoćeš da pazim da ne povredim nečija osećanja? - pogledao ju je u neverici.

- Pogledaj me, dušo. Da li ti ličim na nekoga kome je stalo do toga šta ljudi misle i osećaju?

- Samo sam rekla - slegnula je ramenima. - Neki ljudi bi bili uvređeni. - Baš me briga - obrecnuo se. - A sad, da se vratimo na temu Edija

Vilsona. - On me ne interesuje - rekla je brzo. - Nisam to rekao, Tora - odmahnuo je glavom. - Samo hoću da se držiš

podalje od njega. Ako ga pogledaš tako kako mene gledaš poslednjih nekoliko minuta, pomisliće da ti se dopada.

Skip je otvoreno proučavao njen profil razmišljajući o tome kako bi verovatno izgledala još lepše bez šminke. Doduše, nije se preterano napadno šminkala, ali on je osećao da se ispod toga krije ona retka prirodna lepota.

- Sviđa mi se njegova majka - rekla je pokušavajući da promeni temu. - Svi vole gospođu Vilson - promrmljao je zamišljeno. - Niko ne zna

kako je on ispao takav kreten pored takve majke. - Pretpostavljam da ti nisi oženjen - izgovorila je Tora pre nego što je

razmislila, pa se ujela za jezik. - Ni u ludilu - odmahnuo je glavom. - Žene su samo zbir nevolja. - Nisu sve - ustvrdila je. - Jesu - rekao je tvrdoglavo. - Koliko ti je godina? Mlada si, mada si

drčna kao da ti je trideset godina. Pretpostavljam da imaš dvadeset dve, možda dvadeset tri.

- Dvadeset. - Potpuno van domašaja - pogledao ju je pomalo iznenađeno. - Ako

Edi pokuša bilo šta, samo mu reci da ću ja popričati s njim. - I to, kao, treba da ga uplaši? - upitala je ironično. - On dobro zna kakav sam kada sam ljut, dušo - osmehnuo se. -

Trebalo bi da zna da mora da te ostavi na miru, to čak i ja znam sa svoje trideset i dve.

Njegove poslednje reči zasmetale su joj iz nekog razloga jer je sebe smatrala mnogo zrelijom od vršnjaka. Ovoga puta odlučila je da se brani ne razmišljajući o tome kako će to njemu zvučati.

- Dvanaest godina i nije neka razlika, a moj otac je uvek govorio da je to samo broj. Nema ničeg lošeg u tome da se zabavljam sa starijim muškarcem. I tata je bio petnaest godina stariji od mame. Osim toga, mislim da su mladići mojih godina nezreli.

~ 13 ~

Page 14: U vrtlogu strasti

Tek kada su te reči izletele iz nje, shvatila je da on može pomisliti da mu se nabacuje, a to je poslednje što je želela. Samo je branila svoje stavove i nadala se da je on neće pogrešno shvatiti ali, nažalost, desilo se upravo to.

- Čekaj! - uzviknula je kada je uhvatila pogled kojim ju je odmeravao. - Nisam mislila...

- Dušo, žene mi se nabacuju od kada sam ušao u pubertet - prekinuo ju je. - Ne igraj igrice sa mnom, sve sam ih video. Samo zato što dobro izgledaš ne znači da će svaki muškarac pasti na kolena pred tobom.

- Kako izgledam? - ponovila je zbunjeno. - Ti si prirodna plavuša, zar ne? - upitao je zaustavljajuću kamionet

ispred njene kuće. - Kakve to veze ima... - Svakave - prekinuo ju je pomalo oštro. - Tvoji pokušaji da izgledom

postigneš nešto trajaće samo dok budeš imala to lepo lice. - Zašto se uopšte trudim? - procedila je kroz stisnute usne. - Ti misliš

da je svaka žena zavodnica. Trebalo je da pešačim i umrem od žeđi, bilo bi manje bolno! Verovatno misliš da sam namerno pokvarila kola da bih mogla da budem nasmao s tobom i tvojom privlačnom ličnošću!

- Dosta - nasmejao se podižući ruku da zaustavi lavinu reči koja se na njega sručila. - Uši mi zvone.

- Odlično! - iz očiju su joj sevnule varnice. - I mene glava boli zbog tebe, pa smo kvit.

Mada Skip to ničim nije pokazao, bio je zaintrigiran kao nikada u životu. Nikada nijedan muškarac ili žena nisu tako razgovarali s njim; jer je za to bila potrebna hrabrost. Možda je zrela za svoje godine, ali je ipak previše mlada i nije mu se dopao pravac u kojem su krenule njegove misli.

- U vezi s tvojim automobilom... - Šta? - pogledala ga je namrštivši se. - Moj auto-mehaničar će ga popraviti i dovešće ti ga sutra - rekao je

zadovoljan promenom teme. - Kada sutra radiš? - Pre podne - odgovorila je zbunjeno. - Neću da mi ti popravljaš... - Doći ću ujutro da te odvezem na posao - uskočio joj je u reč. - Ne

raspravljaj se. Kola će ti biti gotova verovatno tek po podne, a ja ću ujutro ionako biti na nogama. Dovešće ti ih pred restoran pre kraja smene.

- Ne mogu da ti platim - pobunila se. - I neću da imaš obavezu... - Već sam ti rekao da ću u to vreme biti budan - ponovo ju je

prekinuo, ovoga puta sa osmehom na usnama. - Što se tiče plaćanja,

~ 14 ~

Page 15: U vrtlogu strasti

smislićemo nešto. Mi smo ovde navikli da pomažemo jedni drugima kada nas potera loša sreća. Možda ću te pozvati kada budem kosio žito.

- Umem da vozim traktor - ponudila je brzo. - Ma šta kažeš? - podsmehnuo se. - Rekla sam ti da znam ponešto, ali ti izgleda voliš da svrstavaš sve

žene u isti koš - pogledala ga je ljutito. - Ko te je vaspitao? - Dobar čovek - odgovorio je trudeći se da zadrži ozbiljan izraz lica. -

Smatram da žene imaju svoje mesto i ulogu i da su u tome uspešne. Baš kao i muškarci.

- Hvala na vožnji - rekla je. - Biću ovde u pola šest - dobacio joj je pre nego što je zalupila

vratima. Tori je bilo dosta svega i zato je požurila u kuću da se istušira i

presvuče, rešena da više ne razmišlja o tom arogantnom čoveku. Za to vreme Skip se vratio do njenih kola i još jednom ih je pogledao dok je čekao šlep-službu.

Iskreno, bio je iznenađen kako su još uvek bila u voznom stanju s obzirom na to da je motor bio na izdisaju. Curilo je i ulje i nije bilo neobično što se pregrejao.

Desetak minuta kasnije šleper je stigao zajedno s njegovim prijateljem Stivom.

- Koliko je zgodna? - upitao je Stiv pogledavši automobil. - Puklo je crevo - rekao je Skip ignorišući pitanje. - Odšlepaj ga u moju

radionicu pa neka Bred vidi šta može da uradi. - Znači, veoma zgodna - klimnuo je glavom izvlačeći uže za vuču. - I

pre nego što porekneš, da znaš da sam već video plavušu koja vozi ova kola.

- Ona je dete, Stive - pogledao ga je prekorno. - Nema šanse, ne ta mala. - Dvadeset joj je godina - izgovorio je strogo. - Nikada ne bih pogodio... sa onakvim telom - Stiv se počeša po bradi.

- Malo sam mladi od tebe, pa... - Moraćeš da staneš u red - prekinuo ga je suvo. - Bil Stons je rekao da

će je pozvati na igranku. - Nema problema, takvu nagradu vredi čekati. Skip se nesvesno namrštio pitajući se šta je to u toj devojci da je žele

svi slobodni i oženjeni muškarci. Duboko je uzdahnuo jer je znao odgovor: devojka je lepa, dobra i inteligentna.

- Samo odšlepaj prokleta kola - progunđao je iznervirano. ~ 15 ~

Page 16: U vrtlogu strasti

- Da pošaljem račun devojci? - Stiv je odlično poznavao taj njegov ton. - Ne, ja ću platiti - odmahnuo je glavom. - Pokušava da stane na noge. - Časti me pivom kad stignemo i račun će biti izravnat. Pola sata kasnije Stiv je pažljivo otkačio Torin automobil ispred

Skipove radionice. Bred, osamnaestogodišnji mladić koji je pobegao od kuće i živeo kod Skipa već četiri godine, počeo je da odmahuje glavom u neverici.

- Da li je ovo šala, Skipe? - pogledao ga je sumnjičavo. - Samo ih popravi - rekao je oštro. Skip je osećao da mu je strpljenje

na izmaku a to je bilo u vezi s lepoticom i njenim beskorisnim kolima. U drugoj situaciju rekao bi Stivu da ih odveze na otpad umesto što je zahtevao od Breda da ih popravi.

- Da popravim... ovo? - ponovio je mladić zapanjeno. - Ovo je najobičnija krntija, a još nisam ni podigao haubu.

- Pripada devojci - rekao je Stiv u poverenju. - Naravno - Bred klimnu glavom. - Bolje komade gurali smo s litice.

Bolje bi bilo da je ta devojka nešto posebno. - Jeste - Stiv se značajno osmehnu ignorišući Skipov pogled. - Ona je

jedini razlog zbog kojeg idem u Molin restoran. - Ma šta kažeš? - mladić ga zainteresovano pogleda. - Ima savršeno telo koje... - Vas dvojica, izgleda, imate višak zuba - prekide ga Skip. - Pokažite

malo poštovanja. - Kako ti kažeš - momak sleže ramenima podižući haubu. - Ovo neće

biti gotovo do sutra. - Znam - Skip duboko uzdahnu. - Promeni ulje, očisti svećice i proveri

gume. - To neće mnogo pomoći. - Učini sve što možeš i pustiću te da pilotiraš cesnom - provukao je

prste kroz kosu. - Devojka živi na Edijevom ranču i svakoga dana vozi se u grad na posao. Obojica znamo da bi joj Edi ponudio lakši način da zaradi novac, zato joj pomozi.

- Rado - Bred je startovao motor. - Ovaj ima još najviše nekoliko nedelja života.

- Daj sve od sebe - promrmlja Skip uzdahnuvši. - Ako se slažeš da potrošim na njih više nego što vrede, možda mogu

nešto da učinim - mladić se počešao po glavi. - Ali to mi nije logično ma koliko zgodna ta devojka bila.

- Prekini - Skip ga preteći pogleda. - I popravi prokleta kola. ~ 16 ~

Page 17: U vrtlogu strasti

Potom se okrenuo dajući znak Stivu da ga prati. U prolazu se izvikao na jednog rančera koji je besposlen sedeo na ogradi korala. Mada se inače nije bunio ako njegovi ljudi neplanirano pauziraju, danas mu je sve smetalo.

Tora se spremala da legne kada je čula kucanje po vratima. Zbunjeno je zastala. Gospoda Vilson je odlazila u krevet nekoliko sati pre nje i ova kasna poseta nije značila ništa dobro. Kada je otvorila vrata, ostala je zatečena ugledavši Edija.

- Tvoja majka spava - hladno je rekla ne puštajući ga u kuću. - Hteo sam da je vidim - osmehnuo se pružajući joj buket cveća. -

Doneo sam joj ovo, ali pošto spava, daću ih tebi. - Reći ću joj da si ih kupio za nju - promrmljala je uzimajući lepo

aranžirani buket. - Baš lepa noć - dodao je gledajući je značajno. - Da, jeste - klimnula je glavom. - Šteta što ne mogu da uživam u njoj.

Moram rano da ustanem, radim. - Ne bi trebalo toliko da radiš - pogledao ju je naizgled zabrinuto. -

Previše si mlada i lepa za to. Mogla bi da dođeš da radiš u mojoj firmi. - Ne, hvala - naterala je sebe da se osmehne. - Zadovoljna sam

napojnicama, a Moli i Garet veoma su fini prema meni. - Gde ti je auto? - upitao je pokazujući prazno mesto pred kućom. - Pokvario se - promrmljala je uzdahnuvši. - Srećom, naišao je Skip

Katler. Rekao je da će ga popraviti. I bio je toliko ljubazan da se ponudi da me ujutro odveze na posao.

- Stvarno? - pogledao ju je iznenađeno. - Da - klimnula je glavom trudeći se da se ne nasmeje glasno. - On je

baš fin čovek. - Pa... izgleda da ne mogu ništa više da ti ponudim - promrmljao je Edi

nezadovoljno. Tora je odahnula kada joj je poželeo laku noć, zbunjena činjenicom da

je bilo dovoljno spomenuti Skipovo ime da se Edi povuče. Tu je, očigledno, bilo još nečega o čemu su obojica ćutali.

~ 17 ~

Page 18: U vrtlogu strasti

3.poglavlje

Tora je upravo oblačila džemper kada se narednog jutra ogromni crni

kamionet zaustavio ispred kuće. Uzela je tašnu i požurila prema vratima da ne bi probudila gospodu Vilson. Bilo joj je potrebno mnogo veštine da bi se popela u visoki kamionet.

- Nemaš ništa da mi kažeš? - Skip ju je pogledao kada je konačno uspela da se smesti na sedište.

- Bojim se da bi me u tom slučaju ostavio nasred puta, a ne smem da zakasnim - zaključila je prekrstivši ruke ispod grudi.

- Nikada to ne bih uradio dami - nasmejao se. Tora ga je iznenađeno pogledala shvativši da ga nikada neće

razumeti. U jednom trenutku bio je užasan, gotovo zao, a već u sledećem uputio joj je kompliment, ali tako da zvuči kao uvreda.

- Kako ti je umro otac? - upitao je neočekivano. - Moj je umro pre tri godine ostavivši za sobom udovicu i trinaestogodišnju kćerku da brinem o njoj.

- Srčani udar - odgovorila je kratko. - Imaš sestru? - Zoi - klimnuo je glavom. - Moja maćeha je previše zauzeta trošenjem

nasledstva da bi vodila računa o njoj. Zapravo, nije ona loša osoba, samo je premlada da bi vodila računa o trinaestogodišnjoj devojčici.

- Zato si ono juče rekao - promrmljala je zamišljeno. - Šta? - zbunjeno ju je pogledao. - Da sam premlada za tebe - izgovorila je ne razmišljajući. Skip ju je netremice posmatrao onoliko dugo koliko je smeo da

skrene pažnju s puta pred sobom i nije mu promaklo crvenilo na njenim obrazima. Očigledno nije navikla da je tako posmatraju, što je čudno s obzirom na njenu neobičnu lepotu.

Ta njena skromnost činila ju je još privlačnijom u njegovim očima. Smetalo mu je to što je svaki put pronalazio nešto novo što mu se dopadalo na njoj jer je zaista smatrao da je previše mlada za njega.

Voleo je starije i iskusnije žene, a za ovo kratko vreme postalo mu je jasno da ta devojka ima veoma malo iskustva. Ipak, iz nje je izbijalo samopouzanje i nije dozvoljavala da je njegov temperament uznemiri.

Osim toga, devojka je bila potpuno naivna i iz nekog razloga imuna na njegov odbrambeni stav. Sve to zajedno činilo je magičnu kombinaciju, ali dobro je znao da bi veza s njom značila nevolju u svakom pogledu.

~ 18 ~

Page 19: U vrtlogu strasti

- I jesi premlada - konačno je rekao. Tora je tek tada shvatila svoju grešku jer je verovatno ponovo pomislio da mu se nabacuje, a to joj nije bilo ni na kraj pameti. Problem je bio u tome što je on najprivlačniji muškarac koga je u životu videla. U momentu se trgnula shvativši da zuri u njega.

Njen pogled nije promakao Skipu, kao ni ponovno crvenilo njenih obraza i postalo mu je jasno da ne sme da provodi toliko vremena u njenoj blizini. Privlačnost je bila obostrana, ali ovoga puta nije smeo da se prepusti.

Pola sata kasnije zaustavio se ispred Molinog restorana i požurio je da joj pomogne da izađe. Tora je u prvom trenutku bila iznenađena, ali je posle njegovog nemarnog komentara kojim je poništio džentlmenski gest ljutito stisnula usne i visoko podignute brade ušla U restoran.

- Budala - promrmljala ie odmahnuvši glavom. - Budala? - Moli ju je zbunjeno pogledala. - Šta se desilo? Zašto je

Skip...? - Kola su mi se pokvarila - duboko je uzdahnula. - Povezao me je kući

i rekao da će ih popraviti. - Skip? - Moli ju je gledala u neverici. - Zar to nije uobičajeno za njega? - sada je Tora bila zbunjena. - Ne kada si ti u pitanju - Moli odmahnu glavom. - Možda bi nešto

slično učinio meni, svojoj sestri ili gospodi Vilson. Mislim, povezao bi te kući i odšlepao tvoj automobil, ali ništa više od toga.

- Nemoj da ti nešto padne na pamet - Tora ju je pogledala širom otvorenim očima. - On je nesnosan!

- Meni je ličio na pravog džentlmena - Moli se osmehnula. - On?! - Tora je zabacila glavu. - Samo mi je pomogao da izađem jer

sam gotovo pala dok sam ulazila. Nisi čula šta mi je rekao dok mi je pomagao da siđem. Rekao mi je da ne želi tužbu zato što sam nespretna! Otkad sam ga upoznala, samo me vređa! Prihvatila sam njegovu pomoć zato što sam bez novca i što bih, u protivnom, morala da prihvatim Edijevu pomoć, a od njega se ježim.

- Nemoj da te zavara Skipovo ponašanje - Moli se tiho nasmejala. - Ima on meko srce, samo ga krije. Obožava svoju mlađu sestru i nikada ništa nije rekao protiv njene majke koja putuje svetom i baš je briga za kćerku.

- Nikada ništa nije rekao protiv nje zato što bi tako uvredio svoju sestru - zaključila je Tora. - Toliko i ja znam, ali ga to ne sprečava da donosi zaključke u vezi sa mnom.

~ 19 ~

Page 20: U vrtlogu strasti

- A Edija što se tiče, pobrini se za to da shvati da nisi ničija igračka - starija žena se naglo uozbiljila. - Ako te samo takne, tresnuću ga tavom po glavi.

- Skip je već rekao da će porazgovarati s njim ukoliko bude potrebe - devojka se zahvalno osmehnula. - Stavila sam to sinoć do znanja Ediju kada je navratio.

- Pokvarenjak - ljutito promrmlja Moli. - Dobro je što te je Skip uzeo u zaštitu.

- Samo je rekao da će porazgovarati s njim - Tora sleže ramenima. - Što u njegovom slučaju znači da će mu polomiti sve kosti ako te

samo neobično pogleda. - Dobro, predajem se! - devojka je počela da mlatara rukama. - Taj

čovek je nemoguć. Do kraja smene Tora je bila premorena, noge su je bolele, a pred kraj

radnog vremena Skip se pojavio i kratko joj klimnuo glavom. Mada je pristupačan kao kaktus, ljudi ga poštuju, pomislila je

gledajući kako ga gosti pozdravljaju. Duboko je uzdahnula. Znala je da njegov dolazak može da znači samo

jedno: njen automobil još nije popravljen i on je došao da je odveze kući. To joj se nije dopalo jer je bila nervozna kada bi ostala nasamo s njim.

- Vidim da je Skip opet došao - rekao je Garet kada je donela prljavo posude u kuhinju.

- To ništa ne znači - požurila je da objasni. - Verovatno moja kola još uvek nisu u voznom stanju.

- On je odličan auto-mehaničar, dušo - pogledao ju je Garet. - Srediće ih ili će onaj njegov momak to uraditi.

- Momak? - ponovila je. - Bred - Garet klimnu glavom. - Pobegao je od kuće zbog nasilnog

očuha i Skip ga je pokupio dok je stopirao. To je bilo pre nekoliko godina. Naučio ga je sve o motorima i napravio od njega odličnog auto-mehaničara. Klinac obožava zemlju po kojoj Skip hoda.

- On i mnogi drugi - odmahnula je glavom. - Bavi se i dobrotvornim radom - dodao je Garet osmehnuvši se. -

Mnogima je pomogao. Organizuje lokani rodeo, a sav prihod uplaćuje u dobrotvorne svrhe.

Tora duboko uzdahnu pomislivši da baš kada stvori sliku o tom čoveku, čuje nešto novo zbog čega se ona promeni. Na svoje iznenađenje, otkirala je da i ona počinje da mu se divi kao i svi ljudi tog kraja.

~ 20 ~

Page 21: U vrtlogu strasti

- Nemoj da te njegove bodlje uznemiravaju, dušo - Garet joj namignu. - Mislim da mu se dopadaš inače ne bi bio ovde.

- Već mi je rekao da ne voli ženske igrice i da sam premlada za njega. - Znači, ipak ima nečeg? - zainteresovano ju je pogledao. - Naravno da nema! Niko ne može da bude baš toliko dobar, pomislila je pomalo

iznervirano jer su ljudi, izgleda, osećali potrebu da ga kuju u zvezde. Duboko je uzdahnula pomislivši na to da bi se Skip verovatno mnogo dopao njenom ocu.

Skip je bio veoma zgodan i privlačan muškarac i bio je svestan toga, ali iz nekog razloga ona mu se nije dopala. Čim je izašla iz kuhinje, presrela je pogled njegovih dubokih zelenih očiju pa je prisilila sebe da se osmehne.

- Spremna? - upitao je ustajući. Tora ga pogleda progutavši reči koje su joj bile navrh jezika. Nije joj

ponudio nikakvo objašnjenje u vezi s njenim automobilom, kao ni zašto je došao po nju. Ipak, nije mogla tek tako da zahteva da joj vrati kola jer je platio šlepanje i trudio se da ih popravi.

Tora je duboko uzdahnula. Iznenađeno ga je pogledala kada ju je uhvatio za ruku i poveo prema izlazu. Nisu joj promakli ni zainteresovani pogledi nekolicine gostiju, ali odlučila je da sve to ignoriše.

- Tvoj auto još nije gotov - rekao je kada su izašli na ulicu. - To sam shvatila - trudila se da prikrije razočarenje. - Trebaće nekoliko dana - dodao je otvarajući vrata kamioneta. Tora je zaustila nešto da kaže, ali on ju je sprečio zatvaranjem vrata.

Imao je manire neobrazovane životinje i u trenutku je uspevao da raspali bes u njoj. Nije znala da može tako lako da plane dok nije upoznala njega.

- Treba li da stanemo negde usput? - upitao je startujući motor. - Trebaju li ti namirnice ili nešto slično?

- Umem da krotim konje, vozim traktor, umem da žigošem i vakcinišem stoku - nabrajala je plašeći se da će je prekinuti. - Živela sam na ranču čitavog života i znam...

Tora je naglo zaćutala shvativši da je on nezadovoljno posmatra i sledećeg trenutka izgubila se u dubinama njegovih zelenih očiju. Ma koliko se trudila, ništa nije mogla da pročita s njegovog lica i to je počinjalo da je nervira.

Skip je duboko uzdahnuo shvativši da se ona oseća dužnom. Žene koje je poznavao uzimale su ono što im je davao bez razmišljanja i rado su

~ 21 ~

Page 22: U vrtlogu strasti

mu pravile društvo u krevetu. Bilo mu je čudno to što je neko ponudio da odradi nešto što je on smatrao prijateljskom uslugom.

Iz nekog razloga znao je da je devojka ozbiljno mislila sve što je rekla, ali je znao i to da je naporno radila u restoranu i da je pravila društvo gospođi Vilson. Bila je premlada za toliki angažman i on joj neće dati dodatni posao.

- Nije potrebno - odmahnuo je glavom. - Onda mi danas vrati kola - rekla je tvrdoglavo. - Nemoguće - pogledao ju je iskosa. - Rekla si da znaš ponešto o motorima. - Malo, ne mnogo - ispravila ga je. - Skipe, šta nije u redu s mojim

automobilom? - Pretpostavljam da je u ovom trenutku rasturen na stotinu delova -

odgovorio je osmehnuvši se - dok moj auto-mehaničar ponovo sastavlja motor.

- Šta si rekao? Molim te, zaustavi. Ne osećam se dobro. Skip se zaustavio pored puta i ona je izašla. Kada je video da se

devojka ne vraća, duboko je uzdahnuo pitajući se šta da radi, jer je znao da nije baš dobar utešitelj.

Nije umeo da se izbori ni sa svojom šesnaestogodišnjom sestrom u trenucima kada je bila preterano emotivna. Stisnuo je zube i odmahnuo glavom pre nego što je izašao iz kamioneta, ali čekalo ga je iznenađenje.

Tora nije plakala, stajala je naslonjena na zadnji deo vozila, zagledana u Snežne planine u daljini. Naslonivši se jednom rukom na kamionet, netremice se zagledao u nju. Pomislio je da su svi bili u pravu kada su rekli da je prelepa.

- Ti si dobar čovek, Skipe - rekla je ne pogledavši ga. - Nisam - odmahnuo je glavom. - Jesi - osmehnula se podigavši pogled. - Samo, iz nekog razloga ne pokazuješ to često. Ja više nikoga nemam,

ali sam uvek mislila da ću biti dobro. Otac me je vaspitao tako da budem samostalna i da se izborim sa ovakvim situacijama, ali čini mi se da ne mogu...

- Svi tako mislimo kada smo na kraju živaca bilo mu je nelagodno. - Mislim da se to tebi nikada nije desilo - pogledala ga je iskosa. - Moli

kaže da si bogat i pravi magnet za žene. - Tačno - osmehnuo se. - Ali to ne znači da sam sve to lako dobio. Jesi

li sigurna da imaš samo dvadeset godina?

~ 22 ~

Page 23: U vrtlogu strasti

- U ovom trenutku osećam se kao da mi je dvaput toliko - duboko je uzdahnula.

- Izađi sa mnom na večeru - rekao je iznenadivši i sebe. - Ali čak ti se ne dopadam... - promrmljala je. - Nikada to nisam rekao - pobunio se. - To si to jednostavno

pretpostavila. Osim toga, pozvao sam te na večeru, nisam te zaprosio. - Umeš da budeš baš težak, Skipe - namrštila se. - Plašiš se da ostaneš nasamo sa mnom? - mirno joj je uzvratio

pogled. - Sanjaj! - procedila je kroz stisnute usne. - To već liči na tebe - glasno se nasmejao. - Ne nameravam da tako platim popravku - ponosno je podigla glavu. - Slamaš mi srce - spustio je ruku na grudi. - Ne brini, srce, nisam

toliko željan. - Ne sumnjam u to - odmerila ga je od glave do pete. Potom se okrenula i ušla je u kamionet ostavljajući ga da gleda za

njom. Skip duboko uzdahnu pomislivši da ta devojka očigledno nije svesna šta takav pogled može da učini muškarcu.

Svi alarmi uključili su se u njegovoj glavi jer je znao da bi mogao previše da se veže za Toru. Bila je pametna, dobra i previše ranjiva uprkos snazi koju je pokazivala.

Sve njegove veze bile su jednostavne, bez obavezivanja i dubljih osećanja, a znao je da bi s tom devojkom bilo drugačije i... to nije želeo. Ušao je u kamionet, startovao motor i nastavio prema njenoj kući.

- Ovo je interesantno - namrštio se kada je ugledao Edija na tremu kuće.

- Mogu da izađem na kraj s njim - rekla je samouvereno. - Nisam siguran - odmahnuo je glavom. - U redu - pomirljivo je prihvatila. - Poljubi me dok nas gleda - rekao je uhvativši je za ruku. - Neka

pomisli da smo u vezi pa će te ostaviti na miru. - Zašto tako misliš? - promucala je. - Zato što me je jednom naljutio - značajno se osmehnuo - i sada zna

da ne treba da se kači sa mnom. - Užasno si arogantan - duboko je uzdahnula. - To je običan poljubac, Tora - zagledao se u nju. - Već si se ljubila, zar

ne?

~ 23 ~

Page 24: U vrtlogu strasti

Skip je bio zatečen njenim oklevanjem jer bi svaka žena koju je poznavao iskoristila priliku da ga poljubi ma kakav bio razlog za to. Znao je kakva ga reputacija prati i bila je zaslužena, ali ovoj mladoj dami samo je ponudio način da se izvuče iz neprijatne situacije.

- Naravno - promrmljala je. - Samo mi je čudno jer znam da ti se ne dopadam.

Sledećeg trenutka Skip ju je bez reči privukao sebi spustivši usne na njene, a ona je refleksno obavila ruke oko njegovog vrata. Taj poljubac probudio je u njoj osećanja o kojima ni sanjala nije.

Tora je bila kao obamrla dok su joj žmarci prolazili niz leđa. Skipov poljubac bio je čarobno otkriće. Nikada pre nije osetila da u njoj ima toliko strasti i nikada nije osetila da joj je svaki nerv napet do pucanja.

- Moramo da prekinemo - rekao je napuklim glasnom. Ona je klimnula glavom, ali jedan deo nje kao da i dalje nije bio

svestan toga da ju je Skip nežno odgurnuo od sebe. Osećala je njegovu ruku na svom struku i toplinu koja se širila njenim telom od tog dodira.

- Ovo nije smelo da se dogodi - rekla je kada se konačno pribrala. - Ne, nije - složio se zamišljeno. Skip se zagledao u njene krupne

plave oči i ponovo je potražio njene usne zavlačeći joj prste u kosu. Nije joj rekao da je gospoda Vilson uvukla Edija u kuću da bi im omogućila privatnost, ali to više i nije bila predstava za njega.

- Sada je stvarno dosta - grubo je rekao odmičući se od nje. Tora nije reagovala na njegov ton jer je bila na drugoj planeti,

izgubljena u osećanjima koja su divljala u njoj. Nekako je znala da i on ima problema da se izbori s onim što je poslednji poljubac izazvao.

- Bolje da pođeš - nagnuo se da joj otvori vrata. - Doći ću sutra ujutro po tebe u isto vreme.

Tora se zbunjeno osmehnula i brzo je izašla iz kamioneta ostavljajući ga duboko zamišljenog. Uzdahnuo je i provukao prste kroz kosu. Bio je besan na sebe zbog onoga što je uradio i onoga što će tek uraditi.

- Tora! - pozvao ju je spustivši prozor. - Molim? - zastala je na stepenicama trema. - Pomenuo sam večeru, sećaš se? - osmehnuo se kada je klimnula

glavom. - Vratiću se za tri sata. Tora mu se ponovo osmehnula pre nego što je nestala u unutrašnjosti

kuće. Skip je pomislio da se ponaša suludo jer se nikada nije vezivao za tako mladu devojku.

Ipak, znao je da ovoga puta njegov razum nema nikakvu šansu jer mu je Tora potpuno oduzimala dah, naročito kada bi ga pogledala onim

~ 24 ~

Page 25: U vrtlogu strasti

krupnim očima. Dvadesetak minuta kasnije zaustavio se ispred radionice gde je Bred popravljao devojčina kola.

- Kako napreduje? - upitao je. - Završiću sutra - mladić ga pogleda preko ramena. - Šta je ovo? - pokazao je glavom blok motora koji je stajao nedaleko

odatle. - Ono što si tražio - Bred izvadi krpu iz džepa i poče da briše ruke. -

Rekao si mi da ga popravim i ja sam to učinio. - Nisam ti rekao da promeniš čitav motor - odmahnuo je glavom. -

Koliko će me to koštati? - Ne želiš da znaš - mladić se osmehnu. - U svakom slučaju, jeftinije je

nego da sam menjao deo po deo. - Ovo nije odgovarajući motor - zagledao se pod haubu. - Primetiće

razliku čim pritisne papučicu. - Nisi hteo da se to desi? - Bred ga pogleda izvivši obrvu. - Nisam - odmahnuo je glavom. - Već oseća da mi duguje. - Seksi devojka oseća da ti duguje? - mladić se počešao po glavi. - Na

šta li sam mislio? Skip ga namršteno pogleda. Naravno da Bred ništa loše nije video u

tome, ali njemu je jedva osamnaest godina i hormoni su mu u punom pogonu. Zgodan je momak i sigurno već ima podosta iskustva s devojkama.

Mada je bio strog prema njemu, Skip je veoma voleo tog momka i zaštitnički se ponašao prema njemu. Odmahnuo je glavom odlučan da ništa ne komentariše, samo mu je rekao da uveze automobil u radionicu da ga Tora ne bi videla.

Tora je bila užasno nervozna, ali bar je gospođa Vilson otišla sinu na večeru pa nije morala da trpi njegovo prisustvo. Naravno, i ona je bila pozvana, ali imala |e savršen izgovor. Izgleda da me je Skip nesvesno ponovo spasao, pomislila je osmehnuvši se.

Obukla je jednostavnu dugu plavu haljinu koja joj je savršeno pristajala. Pustila je dugu kosu da slobodno pada niz leda i raščešljala ju je snažnim pokretima.

Čula je motor Skipovog kamioneta mnogo pre nego što je ušao u dvorište. Srce joj je snažno tuklo u grudima. Zaustavio se ispred kuće i požurio je da joj pomogne da se popne jer je to bio poduhvat i bez duge haljine.

- Hvala - rekla je kada je seo za volan. - Nema problema - odgovorio je startujući motor. - Edi je otišao?

~ 25 ~

Page 26: U vrtlogu strasti

- Odveo je majku na večeru. - Kako se ponašao kada sam otišao? - upitao je zaustavivši pogled na

njenim usnama. - Pristojno - pocrvenela je. Tora se zagledala kroz prozor jer je i pomisao na taj poljubac bila

dovoljna da je izbaci iz ravnoteže. On, očigledno, nema problema s tim, pomislila je uzdahnuvši, verovatno zato što ga žene saleću na svakom koraku.

Skip se krišom osmehnuo kada je primetio da se postidela i usredsredio se na put pred sobom. Mada to ničim nije pokazao, taj poljubac uzdrmao je i njega. Problem je bio u tome što se već ponašao zaštitnički prema njoj, a nije voleo komplikacije.

Tora se radoznalo osvrtala kada je nešto kasnije zaustavio kamionet ispred velike bele kuće. Skip je izašao da joj pomogne da siđe u trenutku kada je plavokosi mladić stigao pred kuću.

- Zdravo - Bred im se osmehnuo. - Ovo je Tora - Skip je zadržao njenu ruku u svojoj. - A ovo je moj

auto-mehaničar Bred. - Rukovao bih se s tobom, ali šake su mi masne - promrmljao je

mladić. - Ti popravljaš moj automobil? - upitala je osmehujući se. - Da - klimnuo je glavom pogledavši krišom Skipa. - Biće spreman

sutra. - Hvala ti za sve što si uradio - odah nula je. - Obrati se Skipu - mladić sleže ramenima. - On je insistirao da sve

sredim. - Hajde - Skip je povuče za ruku. - Pokazaću ti kuću. Tora je zaustila da se pobuni, ali je odustala shvativši da je Skip

namerno promenio temu. Duboko je uzdahnula i požurila za njim. Bila je oduševljena kućom u kojoj je bio primetan španski uticaj.

- Da li ti se dopada? - upitao je Skip posmatrajući njeno lice. - Divna je - klimnula je glavom. - I baš... velika. - Ima dvanaest soba i trinaest kupatila - objasnio je ponosno. -

Sagradio ju je moj deda, a moji preci došli su iz Španije. - Moja majka je bila Norvežanka - rekla je gledajući zadivljeno oko

sebe. - To objašnjava plavu kosu i plave oči - promrmljao je sebi u bradu. Tog trenutka na vrhu stepeništa pojavila se devojka duge crne kose i

krupnih zelenih očiju, a Tora je odmah znala da je to Skipova mlađa ~ 26 ~

Page 27: U vrtlogu strasti

sestra. Kada ih je ugledala, zbunjeno je pogledala brata, pa Breda pre nego što se njen pogled zaustavio na Tori.

- Zdravo - uzdržano ih je pozdravila. - Tora, ovo je moja sestra Zoi - Skip je prekorno pogledao tinejdžerku.

- Obično je pristojnija. - Izvini - Zoi je pocrvenela. - Zbunila sam se. - Zbunila? - Tora se osmehnu. - Da - devojka se trgnula ugledavši bratovljev opominjući pogled. -

Nisam očekivala da si toliko lepa. - Hvala - ovoga puta je Tora pocrvenela. - I ti si. Zoi klimnu glavom osmehnuvši se. Skip je Toru ponovo uhvatio za ruku i, pod izgovorom da želi da joj

pokaže baštu, bacajući prekorne pogleda sestri i Bredu, poveo ju je napolje. Ni on ni Tora nisu primetili da se Zoi istog trena okrenula Bredu.

- Ovo je predivno! - uzviknula je Tora kada je ugledala baštu. - Stičem utisak da sam na drugoj planeti.

- Moja domaćica je Italijanka - objasnio je. - Uživa u negovanju bašte. - Pitala sam se ko vodi računa o ovom cveću - tiho se nasmejala. - Ti

mi baš ne ličiš na nekoga ko bi se time bavio. - To je ženski posao - slegnuo je ramenima. - Naravno - pogledala ga je iskosa shvativši da je posmatra. - Šta? - Ideš li na igranku s Bilom? - upitao je iznenadivši i sebe. - Kakvo je to pitanje? - namrštila se pokušavajući da se seti o kome

priča. - Rekao je da će te pozvati. Zaboravi da sam to pitao. Skip je zavukao ruke u džepove farmerki i netremice se zagledao u

devojku dok se naginjala da pomiriše ružu. Nijedna žena ne može da bude toliko dobra kao ona, pomislio je, pogotovo ako izgleda ovako...

Ukoliko se pretvara, onda je neverovatno dobra u tome i on će morati da bude oprezan. Počeo je da se pita da li je napravio grešku kada ju je pozvao u svoju kuću. Iz priče je već znala da on ima novca, pa je moguće da pokušava da ga ulovi.

Uznemirila ga je ta pomisao jer mu se Tora zaista dopadala više nego bilo koja žena koju je upoznao. Ni onaj poljubac od pre nekoliko sati nije mogao da izbaci iz glave. Zato je odlučio da joj sutra vrati automobil u voznom stanju i da završi tu priču.

Jednostavno, nije se usuđivao da rizikuje. Šta bi bilo ako bi se upustio u vezu s njom, a onda otkrio da nije iskrena? Trgnuo se kada je čuo glas

~ 27 ~

Page 28: U vrtlogu strasti

svoje domaćice kako ih doziva na večeru. Primetio je Torin iznenađeni pogled kada ju je grubo pozvao da uđu.

- Skipe? - nesvesno se namrštila. - Večera - rekao je kratko okrenuvši se i požurivši u kuću. Tora je duboko uzdahnula pitajući se šta li je sad bio razlog nagle

promene njegovog raspoloženja. Taj čovek je nemoguć, čim bi počeo da joj se dopada, izrasle bi mu bodlje. Ipak, večera joj je prijala bez obzira na to što je bio neraspoložen.

Zoi joj se odmah dopala i bilo je očigedno da ju je stariji brat razmazio. Iznenadilo ju je to što je Bred jedva izgovorio poneku reč, činilo se da sve vreme gleda Zoi, osim kada bi mu se Skip obratio.

- Znači, ti si nova u gradu - rekla je veselo Zoi. - Došla sam pre tri nedelje - potvrdila je Tora. - To je divno! Konačno sam upoznala nekoga s kim mogu da se

družim. Možemo da ti pokažemo toliko toga! Skip je sponzor rodea koji će se održati za nekoliko nedelja, a sav prihod ide u dobrotvorne svrhe.

- Garet mi je rekao, ali nisam bila sigurna u to da je sve istina - promrmljala je pogledavši krišom Skipa. - Da li se ti takmičiš?

- Ove godine nisam imala vremena da jašem zbog obaveza u školi - nerado je priznala Zoi. - Najbolja sam u razredu i pokušaću u septembru da uđem u tim navijačica.

- Navijačica? - ponovio je Bred zapanjeno. - Sve moje prijateljice to žele - devojka ga je ignorisala - pa sam

odlučila da se i ja priključim. - Dozvolićeš joj da bude navijačica? - mladić namršteno pogleda

Skipa. - Da li si poludeo? - Očigledno - Skip je odmahnuo glavom. - Zar ti nisi igrao fudbal u školi? - Bred ga je i dalje smrknuto gledao. - Jesam - odgovorio je odsečno. - Razgovaraću još s njom o tome. - Pogledaj je, Skipe! - planuo je mladić. - Svi momci iz tima poludeće za njom! - Ja sam ovde! - ljutito uzviknu Zoi. - Šta se dešava? - Skip upita gledajući čas jedno čas drugo. - Ubiću svakoga ko ti se približi, Zoi! - Bred je naglo ustao uperivši

prst u devojku. - Ako te bilo ko od onih praznoglavaca pogleda, polomiću ga! - Nisam tvoje vlasništvo! - Zoine oči ljutito su sevnule. - Izađi napolje! - Skip je ustao besno odmerivši mladića. - Odmah.

~ 28 ~

Page 29: U vrtlogu strasti

- Šta to bi? - upitala je Tora zbunjenu devojku kada su ostale same. - Devojke se stalno motaju oko njega - Zoi odmahnu glavom. - Veoma

lepe devojke. Ne mogu da se takmičim s njima. Zaljubljena sam u Breda od svoje četrnaeste godine. Skip neće ni da čuje o mojim izlascima s momcima bar još godinu dana, a nema šanse da mi dozvoli da se zabavljam s Bredom. Veoma su stroga njegova pravila jer smatra da nije dopušteno zabavljati se sa zaposlenima.

- Bredu je stalo do tebe - Tora se ohrabrujuće osmehnu. - Ali isto tako pokušava da me kontroliše - besno je ustala od stola. -

To se neće desiti! - Mislim da ću uživati u našem prijateljstvu - rekla je Tora požurivši

za devojkom. - Da čujem! - rekao je Skip kada su se on i Bred pogledali u oči na

tremu. - Ne mogu protiv toga - momak ga je hrabro pogledao u oči. - Volim

Zoi. - Tek ti je osamnaest godina - Skip odmahnu glavom. - Morao sam rano da odrastem, znaš i sam - slegnuo je ramenima. -

Ako budeš zahtevao od mene da prestanem da je volim, odmah ću ti reći da ne mogu.

- Onda ćeš spakovati svoje stvari i nestaćeš odavde! - planuo je Skip. - Skipe... - Neću ti dozvoliti da joj uništiš budućnost - grubo ga je prekinuo. -

Ona će upisati koledž i neće imati vremena da održava vezu. - Zapravo, nisam nameravao da ometam njeno školovanje - Bred je

molećivo pogledao svog poslodavca. - Mislio sam... kad bude spremna da se venčamo i...

- Tebi je osamnaest! - uzviknuo je Skip u neverici. - A Zoi je jedva šesnaestogodišnjakinja!

- Nisam mislio odmah - mladić ga zapanjeno pogleda. - Nisam budala! - Nikada! - preteći je zakoračio prema Bredu, ali ga je sestra

zaustavila. - Nemoj da ga povrediš - Zoi se zaštitnički postavila ispred mladića. - Primio sam te u porodicu i ovako mi vraćaš? - pogledao je Breda

preko sestrine glave. - Nije tako - momak odmahnu glavom. - Pokušao sam da se borim protiv toga, ali bilo je uzalud. - Ti ideš u internat - besno je pogledao sestru a onda je prstom

pokazao u momka. ~ 29 ~

Page 30: U vrtlogu strasti

- A ti se seliš u kuću s kaubojima. - Nemoj... - prošaputala je Zoi. - Ili to ili Bred odlazi iz grada, a ti ideš u Evropu - grubo je prekinuo

sestru. - Previše sam ljut da bih sad završio ovaj razgovor, popričaćemo kada se smirim. Tora, vodim te kući.

Tora se u sebi osmehnula, tako nešto je očekivala. Ne progovorivši ni reč, krenula je prema kamionetu dok ju je on pratio u stopu. Ovoga puta mogla je da razume njegovo raspoloženje. Nisu progovorili sve dok se nije zaustavio ispred kuće gospode Vilson.

- Oboje su mladi - počela je obazrivo. - Ali izgleda da se zaista vole. Ili bar misle da je tako.

- A kako ti to znaš, devojčice? - namršteno ju je pogledao. - Samo si nekoliko godina starija od Zoi.

- Četiri - prkosno je isturila bradu. - Mnogo toga može se naučiti o životu za četiri godine, Skipe.

Potom je pomalo nespretno izašla iz kamioneta ne sačekavši da joj on pomogne. Skip ju je pustio jer se još uvek držao odluke koju je doneo ranije te večeri. U protivnom, morao bi da prizna da mu se uvukla pod kožu, a to nikako nije želeo.

~ 30 ~

Page 31: U vrtlogu strasti

4.poglavlje

Narednog jutra bilo joj je teško da ustane iz kreveta jer se čitave noći

prevrtala razmišljajući o onome što se sinoć desilo. Skip je bio uznemiren, a ona mu nije pomogla, možda bi bilo najbolje da mu se izvini jer se nje zaista ne tiču njegove porodične stvari.

Odahnula je kada je čula poznati zvuk njegovog kamioneta jer se pitala da li će se jutros pojaviti. Ovog puta nije izašao da joj pomogne da se popne, što joj nije zasmetalo jer, s obzirom na njegovo raspoloženje, bio bi grub i na kraju bi se opet posvađali.

Čim se smestila, Skip je ubacio menjač u rikverc i, ne pogledavši je, izvezao je kamionet iz dvorišta. Očigledno je još uvek mračno raspoložen, pomislila je primetivši da s vremena na vreme steže vilice.

- Prestani da zuriš u mene, Tora - obrecnuo se iznenada. - Užasno sam neraspoložen.

Tora nesvesno odmahnu glavom pitajući se kada on je bilo dobro raspoložen. Prekrstila je ruke ispod grudi i zagledala se kroz prozor, rešena da ne progovori s njim ni reč. Pola sata kasnije nestao je uz škripu kočnica ostavivši je na pločniku ispred restorana.

Činilo joj se da tog dana vreme užasno sporo prolazi jer je bila nenaspavana i umorna. Oko podneva Skip se pojavio i, na njeno iznenađenje, seo je za jedan od Kasinih stolova. Kasi je zastala u pola koraka kada ga je primetila.

- Da li ste se vas dvoje posvađali? - upitala je pogledavši Toru iskosa. - Nismo - rekla je iskreno. - Ničeg nema među nama, Kasi. - Ljudi pričaju da ste vas dvoje zajedno. - Šta? - Tora je zapanjeno pogleda. - To nije istina! Samo me je dva

puta dovezao na posao. - Sad živiš u malom gradu - Kasi sleže ramenima. - Ali između nas ničeg nema - ponovila je odmahnuvši glavom. - Ako je tako, onda ga ti usluži - pružila joj je jelovnik. - Taj čovek me

plaši. Pre nego što je uspela bilo šta da kaže, Kasi je otišla ostavljajući je

zbunjenu nasred restorana. Duboko je uzdahnula i produžila do stola za kojem je sedeo Skip, zajedno s kaubojem koji ju je pozvao na igranku.

- Zdravo, srce - Bil ju je dočekao sa osmehom na licu. - Znači, ovde radiš? Ovo će od sada biti moj omiljeni restoran.

~ 31 ~

Page 32: U vrtlogu strasti

- Jelovnik? - prisilila je sebe da se osmehne, svesna Skipovog upornog pogleda.

- Donesi nam dva specijaliteta - rekao je suvo. - Nisi mi odgovorila. Hoćeš li sa mnom na igranku? - Bil je bio uporan. Tora se u tom trenutku setila kaubojevog imena shvativši da ju je

Skip prošle noći pitao za njega. Iako ga nije gledala, osetila je da je on netremice posmatra dok je Bil strpljivo čekao da čuje odgovor.

- Ne mogu - konačno je rekla. - Obećavam da ću se pristojno ponašati, srce - široko se osmehnuo. -

Bez pritisaka. - Jednostavno nemam vremena. Žao mi je. - Ova devojka je baš posebna - Bil tiho zviznu kada se odmakla od

stola. Istog trenutka Skipovo raspoloženje postalo je još mračnije, znao je

da bi trebalo da se oseća bolje pošto je Tora odbila udvarača, ali nije. Pre ili kasnije prihvatiće nečiji poziv.

- Stiv mi kaže da popravljaš njen automobil - Bil ga pogleda iskosa. - Da - odgovorio je kratko. - Kako će ti platiti? Čujem da nema novca. - Pazi šta pričaš - Skipove oči opasno su se suzile. - Ne treba

započinjati takve gluposti, naročito ako nisu istinite. - Samo sam se pitao postoji li drugi razlog zbog kojeg me je odbila -

Bil sleže ramenima. - Možda si previše ružan - procedio je Skip kroz stisnute zube. Tora je pogledala preko ramena kada je čula Bilov glasan smeh, i

primetila je da Skip ljutito odmerava prijatelja. U sledećem trenutku podigao je pogled na nju. Osetivši da joj se grlo steže, brzo je produžila u kuhinju.

Skip joj se dopadao, možda i više nego što je bila spremna sebi da prizna, ali, po svemu sudeći, ona njemu nije. Sada su tračevi o njima dvoma počeli da se šire i Tora je bila uverena da će on nju okriviti za to.

Kada je izašla iz kuhinje noseći njihovu porudžbinu, osmehnula se ugledavši Breda kako ulazi u restoran igrajući se ključevima. Oduševila se kada je videla da seda pored Skipa, što je značilo da su se ipak pomirili.

- Želiš li i ti nešto, Brede? - upitala je kada je stigla do njihovog stola. - Već sam jeo - osmehnuo se pružajući joj ključeve. - Prede kao

mačkica. - Hvala vam obojici - rekla je iskreno.

~ 32 ~

Page 33: U vrtlogu strasti

- Nemoj mnogo da pritiskaš gas dok se ne navikneš - promrmljao je Bred.

- Dobro - klimnula je glavom i pogledala Skipa. - Zvaću te kasnije. - Biću zauzet - odgovorio je ne pogledavši je. Tora je osetila da joj crvenilo obliva obraze, a onda je požurila da se

udalji. Pitala se zašto je uvek morao da bude tako grub i da se tako ružno ponaša prema njoj pred drugima. Očigledno mu nije stalo do nje.

- To je bilo grubo, Skipe - promrmljao je Bil kada su ostali sami. - Gledaj svoja posla - obrecnuo se. Kada je nekoliko minuta kasnije

ugledala Moli na vratima restorana, Tora je odahnula jer je to značilo da je njena smena završena. Uzela je svoje stvari i bez osvrtanja napustila restoran, nesvesna Skipovog pogleda.

Skip je duboko uzdahnuo. Ništa Tori nije obećao, a u ovom trenutku sestra mu je prioritet. Bred je obećao da će se pristojno ponašati i on mu je verovao, ali Zoi bi mogla da bude... pa, problematična sada kada zna šta taj momak oseća prema njoj.

- Hajde, idemo - brzo je ustao. - Naravno - Bred klimnu glavom. - Vidimo se, Bile. - Dolaziš li na ples? - upita kauboj mladića. - Kladim se da neka

zgodna devojka jedva čeka da... Bred nije čuo šta je Bil hteo da kaže jer ga je Skip grubo uhvatio za

ruku i povukao prema izlazu iz restorana. Pustio ga je tek kada se se našli na ulici, i to samo zato što je primetio radoznale poglede prolaznika.

- Rekao bih mu da takve nema - pobunio se mladić trljajući mišicu. - Naravno da bi - procedio je Skip kroz stisnute zube. - Ulazi u

kamionet. Bred je odlično poznavao Skipova raspoloženja i dobro je znao da ne

treba da se raspravlja s njim. Bili su na putu kući kada mu je pažnju privuklo nešto pored puta. Naglo se uspravio ugledavši poznati automobil.

- Skipe! - viknuo je pokazujući rukom. - Prokletstvo! - naglo je zakočio i iskočio iz kamioneta. U nekoliko koraka našli su se pored prevrnutog automobila čiji su se

točkovi još uvek okretali u vazduhu. Skip je pritrčao vozačevoj strani ugledavši Toru u nesvesti, privezanu sigurnosnim pojasom.

- Tora! - uzviknuo je jer je primetio krv na njenom licu. - Donesi pajser iz kamioneta! - doviknuo je Bredu.

- Osećam gas! - Bred se namrštio. - Požuri! - viknuo je Skip pokušavajući da otvori vrata.

~ 33 ~

Page 34: U vrtlogu strasti

Mladić se vratio za minut i posle nekoliko pokušaja uspeli su da odvale vrata i da izvuku onesvešćenu devojku. Skip ju je podigao u naručje i gotovo otrčao s njom do kamioneta, a Bred je brzo startovao motor.

Tori se činilo da ju je udario kamion. Polako je otvorila oči prepoznavši karakteristične mirise bolnice. Podigla je ruku i dotakla slepoočnicu osetivši pod prstima gazu, a sledećeg trenutka ugledala je Skipa Katlera.

- Umrla sam - promrmljala je. - Nisi - osmehnuo se odmahujući glavom. - Ali bilo je blizu. - Šta se desilo? - upitala je zbunjeno. - Uletela si u jarak pored puta - naglo se uozbiljio. - Stvarno? - namrštila se osećajuci užasnu glavobolju. - Vidim da se ne sećaš - Skip duboko uzdahnu. - Imaš blagu kontuziju

glave od udarca u volan, ali nemaš nijednu slomljenu kost. Imala si sreće. - Kako da ne - prevrnula je očima. - Sad nemam automobil. - Bred ga je previše dobro sredio - promrmljao je. - Oseća se užasno. - Rekao mi je da budem pažljiva, a ja sam... - odmahnula je glavom. -

Nisam slušala. - Ja sam te uznemirio - rekao je zavukavši ruke u džepove. - Nisi me ti izgurao s puta. - Kupiću ti novi automobil - odlučio je u momentu. - Nećeš! - pokušala je da sedne, ali ju je on sprečio. - Ja sam odgovoran za nesreću - rekao je glasom koji nije trpeo

pogovor. - Doći ću sutra da te odvezem kući. - Nemoj se truditi. - A ti se ne raspravljaj sa mnom - dobacio je pre nego što je izašao. Tora duboko uzdahnu pomislivši da se on sada možda oseća krivim,

ali da će pokazati svoje pravo lice čim poveruje da se iskupio. Ništa nije želela od njega, nije želela da duguje ni njemu ni bilo kome drugom.

Znala je da nema načina da mu se oduži za ono što je dosad učinio za nju, a on je nastavio da glumi njenog dobročinitelja. Osim toga, bila je besna na njega što ju je naterao da prihvati njegovu pomoć. Nije imala izbora i on je to znao.

Kada se sledećeg jutra pojavio, doneo joj je cveće i izgledao je pomalo zbunjeno.

Tora se osmehnula u sebi jer je veći deo njene ljutnje nestao preko noći i bila je čvrsto rešena da mu se oduži za sve.

~ 34 ~

Page 35: U vrtlogu strasti

- Zoi ti je ovo poslala - promrmljao je spuštajući cvece na stočić. - Lepo od nje - osmehnula se uspravivši se u krevetu. Skip je zaustio nešto da kaže, ali je zanemeo kada mu se pogled

zaustavio na njenim grudima. Bolnička pidžama očigledno joj je bila velika i nije bila dobro pričvršćena, pa je skliznula s ramena otkrivajući njene grudi kada se uspravila.

Tora je posmatrala cveće i ništa nije primetila do trenutka kada je potražila njegov pogled i otkrila na šta je usmeren. Bila je toliko zatečena da ga je netremice posmatrala ne pokušavajući da prikrije svoju nagost.

- Mrzim ove stvari - promrmljao je povlačeći njenu pidžamu naviše. - Ali ne i danas.

- Nemoj to da mi govoriš - prošaputala je jedva čujno. - Da li te to uznemirava? - upitao je dubokim glasom. Tora je bila nemoćna da mu odgoviri i zato je samo klimnula glavom,

a pre nego što je uspela da se pobuni Skip se nagnuo dotakavši usnama njene.

Obuhvatio joj je lice dlanovima i istog trenutka ona je bila potpuno izgubljena.

Tora je mislila da je onaj poljubac u njegovom kamionetu bio nešto posebno, ali ovaj joj je potpuno pomutio pamet. On je bio najagresivniji muškarac koga je upoznala, prepun snage.

Ipak, u njegovom zagrljaju osećala se tako sigurno i zaštićenom. Njegov poljubac bio je pravi poljubac ljubavnika koji je umeo da zadovolji ženu. Duboko je uzdahnula kada je osetila njegovu ruku na svojim grudima.

- Dozvoli mi da te odvedem kući - prošaputao je tik uz njeno uvo. - Ja... - odmahnula je glavom. - Ne možemo. - Ja mogu - spustio je usne na koren njenog vrata. - Moraš da prestaneš - pobunila se neubedljivo. - Znam, ali ti si poput droge - mrmljao je na njenim usnama. Oboje su se trgnuli kada su čuli da neko diskretno pročišćava grlo i

Tori je bilo drago što je Skip krupan i što ju je potpuno zaklanjao. Očajnički ga je uhvatila za košulju u nadi da se neće pomeriti u stranu.

- Ako si završio sa zavođenjem mog pacijenta, Skipe - čula je lekarov glas - potrebna mi je da potpiše otpusne papire.

- Naravno, Džek - pogledao ga je preko ramena, nimalo uznemiren nezgodnom situacijom.

~ 35 ~

Page 36: U vrtlogu strasti

Kada su ostali sami, Tora je duboko uzdahnula. Zar je moguće da joj je toliko pomutio razum da je zaboravila gde se nalazi?

- Šta je bilo? - upitao je primetivši njeno namršteno lice. - Džek neće pričati o onome što je video.

- Nije reč o tome - odmahnula je glavom. - Ako će ti biti lakše, ovo je i meni novo - rekao je iskreno. - Dobro - promrmljala je posle kraćeg ćutanja. - Šta će sad biti? - Pretpostavljam da ti dugujem odgovore pošto sam ovo započeo. Ne

mogu mnogo da ti obećam, ali posle ovog poljupca znam da ćemo se savršeno uklopiti.

- Uklopiti? - ponovila je. - U krevetu, dušo - osmehnuo se značajno. Tora je bila uverena da nikada u životu nije toliko pocrvenela kao u

tom trenutku. Od početka je znala da je Skip otvoren i da uvek kaže ono što misli, ali ovo ju je ipak zateklo nespremnu.

- Ti se, izgleda, ne slažeš sa mnom - pogledao ju je primetivši njeno mrštenje.

- Da... Ne! - odmahnula je glavom. - Nikada nisam dobila sličan predlog.

- Ne brini, dušo - tiho se nasmejao. - Ti i ja bismo lako mogli da zapalimo krevet.

- Nisam to mislila - ponovo je pocrvenela. - Ako bih te podsetio... - Ostani tamo! - brzo je podigla ruku. - Onda je najbolje da se obučeš - nasmejao se. Tora nije čekala da joj dva puta kaže, brzo je uzela svoje stavi i

požurila u kupatilo da se obuče. Kada je zatvorila vrata za sobom, oslonila se svom težina na njih i duboko je uzdahnula. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se smiri.

Skip je netremice gledao u vrata koja su se zatvorila za njom. Još uvek nije mogao da poveruje u to da je ta devojka začas uspela da probudi strast u njemu. Prošlo je mnogo vremena od kada je osetio nešto slično.

Kada je izašla iz kupatila, bez reči joj je pružio ruku i, na njegovo iznenađenje, ona ju je prihvatila. Strpljivo je čekao dok je potpisivala papire i nije mu promaklo njeno mrštenje i pogled koji mu je uputila.

- Mislim da ću te ubiti - procedila je kroz stisnute zube kada mu je prišla.

- Šta sam uradio? - pogledao ju je sa osmehom.

~ 36 ~

Page 37: U vrtlogu strasti

- Platio si moj bolnički račun - iz očiju su joj sevale varnice. - Moramo da porazgovaramo o svemu što ti dugujem.

- Kasnije - rekao je glasom koji nije trpeo pogovor. - Počeću da ti otplaćujem pomalo od plate - izjavila je čim su seli u

kamionet. - Ne dolazi u obzir - odmahnuo je glavom. - To nije fer, Skipe! - pobunila se trudeći se da kontroliše bes. - Pre svega, oboje znamo da ja to mogu da priuštim - rekao je

pogledavši je iskosa. - A drugo, ne bi bila ovde da nije bilo mene. Dakle, moja je obaveza da se pobrinem za tvoj bolnički račun. I, treće, za mene je to sitnica. Duboko je uzdahnula.

- Osećam se užasno! Dozvoli mi bar da ti pomognem na rodeu! - Kako bi mogla da mi pomogneš? - konačno je upitao. - Nekada sam učestvovala u trkama konja, sve dok moj otac nije

morao da proda moju kobilu zbog dugova - zatreptala je pokušavajući da zaustavi suze. - Mogu da merim vreme ako hoćeš. U suštini, mogu da radim bilo šta, pošto se razumem u rodeo.

Tora ga je gledala nadajući se da će još nešto reći, ali kako je on uporno ćutao, zagledala se kroz prozor. Ostatak vožnje do njene kuće protekao je u tišini, a ona je izegavala da ga ponovo pogleda.

- Bred će ti ujutro dovesti automobil da možeš da se voziš na posao - rekao je kada je zaustavio kamionet ispred njene kuće.

- Rekla sam ti da... - Nećemo se raspravljati oko toga, Tora - prekinuo ju je oštro. - Ako

hoćeš, smatraj to pozajmicom. Kola su ti potrebna, a neću da te Edi vozi. Nažalost, ja ću biti zauzet nekoliko narednih dana. Znači, ili ćeš uzeti automobil ili će te Edi voziti.

- Pozajmica? - pogledala ga je. - Dogovoreno - klimnuo je glavom i zagledao joj se u oči. - Voleo bih

da te ponovo poljubim, ali kada se setim poslednja dva puta, radije bih da to uradim negde drugde.

- Vidimo se kasnije - pocrvenela je. - Računaj na to - rekao je pre nego što je zatvorila vrata. Dok ga je gledala kako odlazi, Tora se pitala šta se to upravo desilo

medu njima. Pitala se da li je postojalo neko skriveno značenje u njegovim rečima i na kraju je nemoćno slegnula ramenima i ušla u kuću.

~ 37 ~

Page 38: U vrtlogu strasti

5.poglavlje

Sledećeg jutra Tora se upravo spremala da probudi gospodu Vilson i

da je zamoli da joj pozajmi svoja kola kada je začula kucanje na ulaznim vratima.

- Skip je rekao da ti je potreban auto - Bred se osmehnuo mašući ključevima. - Pominjao je nekakvu pozajmicu.

- „Mercedes"? - zapanjeno je uzviknula ugledavši moćnu limuzinu ispred trema.

- Tora, to je najjeftiniji automobil koja on ima - brzo je odgovorio mladić.

- Hoćeš da kažeš da ih ima više? - pogledala ga je u neverici. - Skip ima tri ogromne garaže pune različitih modela - slegnuo je

ramenima. - Sad znam zašto nije došao - promrmljala je vraćajući mu ključeve. -

Znao je da ću ga ubiti. Ne mogu ovo da prihvatim. - Poslao je mene zato što je zauzet - Bred je podigao ruke odbijajući

da uzme ključeve. - Zaista. Ja sam auto-mehaničar, a Skip je rančer. Ne razumem se u te stvari.

- A ja sam konobarica koja će se pojaviti na poslu u „mercedesu" - rekla je ironično. - Zar ti se ne čini da je to suludo?

- Jeste - nasmejao se. - Ali je i kul. - Jesi li siguran da ti nisi njegov davno izgubljeni sin? - pogledala ga je

sumnjičavo. - Siguran sam - mahnuo joj je i požurio prema kamionetu koji ga je

čekao kod kapije. - Vidimo se, Tora. Kada je ostala sama, Tora je pogledala ključeve pitajući se gde bi

mogla da parkira „mercedes" da je gosti restorana ne bi videli u njemu. Tračevi su već počeli da se šire, ovo će samo još više raspaliti, pomislila je odmahnuvši glavom.

Na sreću, rano je stigla i uspela je da se parkira iza restorana pre nego što ju je bilo ko video. Ipak, pitala se koliko će vremena proći pre nego što neko primeti tako luksuzna kola u rančerskom gradu.

Tog dana Skip se nije pojavio u restoranu iako se ona nadala da hoće jer je želela da mu vrati „mercedes". Čak se nosila mišlju da zamoli Edija da je dovozi na posao, toliko je bila očajna, ali brzo je odustala kada se prisetila koliko joj je neprijatno pored njega.

~ 38 ~

Page 39: U vrtlogu strasti

Prošlo je nekoliko dana i ona još uvek nije videla Skipa, a onda se desilo neizbežno: Kasi ju je primetila kada je parkirala „mercedes" iza restorana. Bilo je pravo čudo to što je dotad niko nije video, pomislila je.

- Reci mi da si dobila na lutriji! - uzviknula je Kasi iznenađeno. - Automobil je Skipov - oborila je pogled. - I nije tako kao što misliš. - Naravno da nije - devojka se značajno osmehnula. - Zgodan momak

ti da svoj „mercedes", a među vama ničeg nema. - Oseća se krivim zbog saobraćajne nezgode koju sam doživela - rekla

je grubo. - Ovo je pozajmica, a ne poklon. - Za tvoju informaciju, devojko, Skip se ne oseća krivim ni zbog čega -

Kasi prekrsti ruke ispod grudi. - Ti mu se dopadaš. - Oseća se obaveznom - bila je uporna. - Bred mi je popravio kola, a ja sam potcenila snagu motora i sletela

sam s puta. - Da, ali ovo je „mercedes" - Kasi rukom pokaza kola. - Koji to

muškarac pozajmljuje „mercedes" devojci koju jedva poznaje? - Bred je rekao da je ovo najjeftiniji automobil koji ima - odbrusila je

pre nego što je ušla u restoran. Tori je bilo jasno šta Kasi misli u tom trenutku i zato je bila užasno

besna. Znala je da će i drugi mislili isto to i morala je brzo da pronađe izlaz iz te situacije. Raspoloženje joj se pogoršalo kada se pojavio Bil i ponovo je pozvao da izađu.

- Neću odustati, srce - rekao je kada ga je odbila. - Skip mi je rekao šta ti se desilo.

- Da - klimnula je glavom. - Bila sam nesmotrena. - Bred je odličan auto-mehaničar - promrmljao je zamišljeno. - Ko je

mogao da zna kako će se ta stara kola ponašati s pojačanim motorom... - Šta si to rekao? - pogledala ga je zapanjeno. - Stiv mi je rekao da je Bred kupio novi motor da ga ugradi u tvoj

automobil - objasnio je osmehnuvši se. - Ali po izgledu tvog lica rekao bih da to nisi znala.

- Ubacio je novi motor? - ponovila je u neverici. - I to veoma jak - klimnuo je glavom. - Ubiću ga - procedila je kroz stisnute usne. - Da li to znači da ćeš izaći sutra uveče sa mnom? - upitao je Bil.

~ 39 ~

Page 40: U vrtlogu strasti

Tora se osmehnula odmahnuvši glavom pre nego što se posvetila poslu. Ovoga puta Skip je zaista preterao, pomislila je ljutito. Nije od njega tražila pomoć, a on ju je stalno nudio znajući da ona nema izbora.

Skip je bio komplikovan čovek, očigledno navikao da sve radi na svoj način, ali je gotovo sve zaboravila kada ga je malo kasnije ugledala u vratima restorana. Krenuo je pravo prema njoj i ona se ponadala da neće čuti njeno srce koje je počelo divlje da udara.

- Zdravo - rekao je osmehujući se. - Kad završavaš? - Za dva sata - pogledala je na sat. - Možemo li da razgovaramo? - Opa! - pogledao ju je iskosa. - Ne sviđa ti se moj automobil. - Nije smešno - rekla je oštro. - Ljudi počinju da pričaju. - Pa? - slegnuo je ramenima. - Možda tebe nije briga - oči su joj ljutito sevnule - ali ja sam nova u

ovom gradu i ne želim takvu reputaciju. - U redu, razgovaraćemo kasnije - promrmljao je uzdahnuvši. -

Vratiću se kad završiš za danas i rešićemo tvoj problem. - To nije bio moj problem dok nisam srela tebe - dobacila mu je

odlazeći. Skip se tiho nasmejao gledajući je kako se udaljava, a onda je izašao iz

restorana. Bred mu je rekao kako je reagovala kada joj je dovezao „mercedes" pre nekoliko dana, ali njemu nijednog trenutka nije palo na pamet kakve će to posledice imati po nju.

Odavno je odlučio da se ne obazire na to šta ljudi pričaju o njemu, ali nije navikao da brine o nekome ko nije član njegove porodice. Naravno, Breda je doživljavao kao svog. A iz nekog razloga otkrio je da je stalno zabrinut za Toru.

Tačno je da se osećao odgovornim za nezgodu, ali zato je platio bolnički račun i dao joj jedan od svojih automobila. Tora nije znala da taj „mercedes" vozi samo on i možda ponekad Bred.

Posle kraćeg razmišljanja odlučio je da je odvede kod Stiva da izabere neki polovni automobil koji će joj više odgovarati. Međutim, bio je zauzet poslom na ranču i prošlo je nekoliko dana pre nego što je uspeo da to sprovede u delo.

U više navrata podizao je slušalicu da je pozove, ali se uvek predomislio u poslednjem trenutku. Posle onog poljupca u bolnici znao je da će morati uskoro da je vidi i odlagao je to a onda mu je ponestalo slobodnog vremena.

Unapred je znao da će se Tora pobuniti kada joj predloži da uzme polovni automobil, ali to je bilo bolje nego da vozi „mercedes" iz

~ 40 ~

Page 41: U vrtlogu strasti

ograničene serije. Njegova velikodušnost očigledno nije imala isti efekat na nju kao na druge ljude.

Tora je dva sata kasnije bila premorena i užasno raspoložena. Nikada nije bila sklona promenama raspoloženja, ali izgleda da je Skip izvlačio ono najgore iz nje.

- Stigao ti je momak - Moli joj je namignula pokazujući glavom ulazna vrata restorana.

Skip je klimnuo glavom Moli upitno pogledavši Toru. Ona je duboko uzdahnula, uzela svoju tašnu i bez reči požurila prema njemu. Propustio ju je ispred sebe i spustio ruku na njena leda vodeći je ka izlazu.

Nijedno od njih dvoje nije bilo svesno tišine koja je zavladala u restoranu. Tora je bila previše zaokupljena razmišljanjem o tome kako će mu vratiti dug, a Skipu je u mislima bio samo njihov poslednji poljubac.

- Kola su parkirana pozadi - rekla je kada su se našli na ulici. - Nisu - odmahnuo je glavom. - Bred ih je odvezao. - Potpuno si me sludeo - duboko je uzdahnula. - Nemam predstavu

šta ćeš sledeće uraditi. - Planirao sam da te odvedeni do Stiva da izabereš nešto što će ti više

odgovarati - rekao je osmehnuvši se. Tora je čitav minut bez reči zurila uz njega pre nego što se okrenula i

pošla niz ulicu žurnim korakom. Skipu je trebalo dvaput toliko vremena da shvati da se ona neće vratiti i, žustro opsovavši, požurio je za njom.

- Pobogu, Tora - uhvatio ju je za ruku. - Šta sad nije u redu? - Šta nije u redu?! - pogledala ga je ljutito. - Ne mogu više ovako!

Znam da ti nije potreban novac, ali mogu da ti vratim na drugi način. I ne gledaj me kao da sam poludela!

- Pa na dobrom si putu, sudeći po tvom ponašanju - rekao je izvivši obrvu.

Tora je shvatila da je on verovatno u pravu. Poslednji dani bili su joj užasni, ali zašto bi njega smatrala odgovornim za to? Skip se sve vreme trudio da joj pomogne, a ona je bila besna zato što se osećala bespomoćnom.

Skip je ćutao gledajući smenu osećanja na njenom licu. Iskreno, nije znao ni šta bi rekao ili učinio. Hvatala ga je panika svaki put kada bi Zoi počela da plače zato što nešto nije bilo po njenoj volji i on bi joj posle toga popuštao jer nije mogao da je gleda uplakanu.

- Znam da pokušavaš da pomogneš - rekla je konačno - ali ja se zbog toga osećam kao socijalni slučaj.

~ 41 ~

Page 42: U vrtlogu strasti

- To je poslednje što sam želeo - odmahnuo je glavom. - Previše radiš i mnogo toga ti se desilo u poslednje vreme. Treba malo da se opustiš.

- Kake da ne - podsmehnula se tiho. - Kada ti nabavimo nova... stara - brzo se ispravio - kola, ti i ja idemo

na jahanje. - To zvuči fantastično! - pogledala ga je oduševljeno. - Ali samo pod

jednim uslovom: dozvolićeš mi da odradim dug ili ću stopirati do posla i nazad.

- Vraga - procedio je kroz stisnute zube. - Mogu da vozim traktor - ponudila je brzo. - Već imam čoveka za to - odmahnuo je glavom. - Dobro kuvam - dodala je posle kraćeg razmišljanja. - I ta pozicija je popunjena - prekrstio je ruke na grudima. - Umem da treniram konje - rekla je namrštivši se. - Takode popunjeno. - Mora da postoji nešto! - nemoćno je raširila ruke. Ovoga puta izraz njegovog lica se promenio. Skip je mogao da se seti

bar deset stvari u kojima bi bila dobra, ali nijedna nije imala veze sa otplatom duga. Nesvesno se osmehnuo zamislivši je u jednoj od situacija, a onda se brzo vratio u stvarnost.

- Hoćeš li se smiriti ako ti obećam da ću razmisliti? - rekao je uhvativši prstima pramen koji joj je pobegao iz punđe. - Više volim kada pustiš kosu.

- Smeta mi dok radim - povukla se unazad. - Kako bi bilo da se sklonimo odavde?

- Moja kočija čeka - osmehnuo se pokazujući rukom svoj kamionet. - To je čudovište, a ne kočija - progunđala je odmahnuvši glavom. Iz nekog razloga Tora je očekivala da Stivova garaža bude upravo to:

velika garaža gde su se mogla kupiti polovna kola. Umesto toga, ugledala je modernu zgradu u staklu i ogroman parking prepun različitih vozila.

Baš se spremala da to kaže Skipu kada se na parkingu pojavio zgodan muškarac plave kose. Nekako je očekivala da će ugledati dobrodušnog sredovečnog gospodina, a ne privlačnog momka samo koju godinu starijeg od nje.

- To je Stiv? - upitala je u neverici. - Nemoj da ti glupe ideje padnu na pamet - rekao je Skip pre nego što

je izašao iz kamioneta. - Kakve ideje? - pogledala ga je zbunjeno.

~ 42 ~

Page 43: U vrtlogu strasti

- Čula si me - promrmljao je zatvorivši vrata za sobom. Tora je nesvesno odmahnula glavom pitajući se šta je time hteo da

kaže i gledajući ga kako se rukuje sa Stivom. Pomislila je da bi trebalo da izađe, ali joj je obično Skip pomagao u tome i odlučila je da malo sačeka.

- Stalno zaboravljam koliko je ta devojka zgodna - rekao je Stiv gledajući preko prijateljevog ramena. - Mora da sam bio bolestan kada sam je prvi put video, inače bih je pozvao da izađemo.

- Ona je zabranjena zona - odgovorio je Skip namršteno. - Znači, tako stoje stvari. - Treba nam neko starije vozilo, pogodno za sporedne puteve -

ignorisao je Stivov komentar. - Imam „pontijakov" kupe koji će joj odgovarati. Malo troši i pouzdan

je. Pretpostavljam da ti to plaćaš. - Ona nema novca - Skip sleže ramenenima. - Osim toga, verovatno ne

bi uništila svoj automobil da ga Bred nije pretvorio u superauto. - Taj klinac je previše talentovan - Stiv se nasmeja. - Trebalo bi da mi

ga prepustiš. - On je tamo gde treba da bude - rekao je glasom koji nije trpeo

pogovor. - Onda? - Stiv ponovo pogleda devojku. - Hoćeš li nas konačno upoznati ili ćeš je držati skrivenu od svih

muškaraca u gradu? - Pazi kako se ponašaš - Skip ga preteći pogleda. - Dakle? - Tora ga pogleda kada joj je pomogao da izađe iz kamioneta. - Kaže da ima mali, pouzdan automobil - odgovorio je shvativši

neizgovoreno. - Skipe, ovo mi zaista teško pada - promrmljala je duboko

uzdahnuvši. - Znam - nežno je stegnuo njenu ruku. - Nekako ćemo izravnati račune ako ćeš se zbog toga bolje osećati. - Stvarno? - pogledala ga je pravo u oči. Skip je bez reči klimnuo glavom i zatvorio vrata kamioneta

izbegavajući da je pogleda. On zaista nije želeo da se ona oseća obaveznom, ali mogao je da je razume.

- Rekao sam ti da ću razmisliti - konačno je promrmljao. - Ja sam Stiv - plavušan se predstavio kada su mu prišli. - Imam utisak

da Skip nije baš raspoložen da mi kaže tvoje ime. - Tora - osmehnula se potpuno nesvesna Skipovog pretećeg pogleda.

~ 43 ~

Page 44: U vrtlogu strasti

Ideš li na ples sutra uveče? - upitao je Stiv veselo. - Stive! - opomenuo ga je Skip. - Mislim da neću... - Ima druge planove - završio je Skip umesto nje. - Naravno da ima - Stiv se tiho nasmejao. - Hajde, dušo, pokazaću ti

tvoj automobil pre nego što mi tvoj dečko razbije vilicu. Tora je na to zbunjeno zatreptala pogledavši preko ramena Skipa, ali

on nije gledao nju. Činilo se da će rastrgnuti Stiva golim rukama. Sudeći po izrazu njegovog lica, očigledno ništa nije želeo s njom i smetalo mu je kada ljudi nešto slično pretpostave.

- Izvoli - Stiv joj je pružio ključeve kada su stigli do crvenog kupea. - Provozaj ga malo da vidiš da li ti odgovara.

- Hvala - osmehnula se uzimajući ključeve. - Ne zahvaljuj meni - pokazao je glavom Skipa. - Ako ne umukneš, ostaćeš bez polovine zuba - rekao mu je Skip kada

su ostali sami. - Ponašaš se kao da ti ona pripada - Stiv sleže ramenima. - Ponašam se zaštitnički zato što nema nikoga - promrmljao je. - Ma šta mi reče! - pogledao ga je iskosa. - Uopšte nisi ubedljiv.

Dovoljno je da je ljudi pogledaju pa da znaju da lažeš. - Baš me briga za ogovaranja, ali ona je nova u gradu i ljudi je ne

poznaju - Skip ga namršteno pogleda. - Ponekad ljudi požure da donesu zaključke pre nego što razmisle o posledicama.

- Shvatio sam! - Stiv podiže ruke kao da se brani, značajno se osmehnuvši. - Ti se zaštitnički ponašaš, ona je zgodna i sve što sam video zapravo je samo u mojoj glavi.

- Tako je. Tora je bila oduševljena „pontijakom", a Skip ju je ispratio do kuće

vozeći za njom kamionet. Sačekao je da se presvuče da bi pošli na jahanje. Međutim, kada se zaustavio ispred svoje kuće, Zoi je istrčala iz radionice sva uplakana.

Čim je Skip pomogao Tori da izađe iz kamioneta, devojka joj je uletela u zagrljaj glasno plačući.

Dok je Tora pokušavala da uteši Zoi, Skip je već bio na putu do radionice.

- Da li te je Bred povredio? - upitala je zabrinuto. - Nije - devojka odmahnu glavom.

~ 44 ~

Page 45: U vrtlogu strasti

- Skip je upravo ušao u radionicu i čini mi se da je pogrešno razumeo tvoje suze - rekla je uzdahnuvši.

- Tora, moraš ga zaustaviti! - Zoi je uplašeno pogleda. Tora je istog trena ispustila devojku iz zagrljaja i potrčala što je brže

mogla u pravcu radionice. Stigla je u poslednjem trenutku jer je Skip već držao Breda za okovratnik košulje i preteći se nadnosio nad njim.

- Nemoj! - poviknula je uhvativši ga za ruku. - Zoi kaže da joj ništa nije uradio!

- Nisam, časna reč - promucao je Bred ne skrećući pogled sa Skipove pesnice.

- Šta si rekla? - Skip je pogleda namršteno. - Zoi kaže da je nije povredio - ponovila je strpljivo. - Nemoj da ga

udariš. - Nisam - mladić odmahnu glavom. - Da li sam ti rekao da možeš da govoriš? - Skip ga pogleda preteće

pre nego što se okrenuo Tori. - Šta je rekla? - Ništa nije rekla - odmahnula je glavom. - Još uvek je previše

uznemirena. - Pričaj - ponovo je pogledao mladića. - Ne mogu - pobunio se Bred. - To je lično. - Nije kada se tiče moje sestre. - Nisam je taknuo, časna reč - Bred ga je gledao pravo u oči. - U tome

je problem. Znaš da ne bih išao protiv tebe. - Ako me lažeš... - polako je popuštao stisak. - Časna reč - mladić podiže ruke kao da se predaje. - To je bilo nešto

najteže što sam uradio u životu. Rekao sam ti šta osećam prema njoj. Ona je htela da se uveri u to jer joj nikada ništa nisam rekao.

- Prokletstvo - Skip duboko uzdahnu provukavši prste kroz kosu. - Idem da vidim kako je Zoi - promrmljala je Tora shvativši da se

situacija malo smirila. - Nas dvojica ionako moramo da razgovaramo - Skip je pogledao

uplašenog momka. Zoi je sedela na stepenicama verande lica zagnjurenog u dlanove. Nije

više plakala, ali je još uvek bila veoma uznemirena. Tora se spustila pored nje i nežno ju je zagrlila strpljivo čekajući da se devojka smiri.

- On je budala - promrmljala je Zoi. - Stalo mu je do tebe - rekla je meko.

~ 45 ~

Page 46: U vrtlogu strasti

- Osećam se tako glupo - devojka duboko uzdahnu. - Mislila sam da mu je stalo do mene, ali mi je rekao da to nije tačno. Otišla sam tamo i pokušala da ga poljubim, a on me je odgurnuo. Osećam se kao idiot. Bred može da ima koju god devojku poželi, a ja sam mislila da mu se dopadam.

- I dopadaš mu se - Tora se nežno osmehnula. - Samo se trudi da poštuje tvog brata jer mu mnogo duguje. Zna i da si mlada i ne želi da se odričeš bilo čega zbog njega.

- Zar ta dvojica ne mogu da prihvate da i ja mogu da donesem dobre odluke? - upitala je odmahnuvši glavom. - Ako napravim grešku, sama ću se izboriti s tim. Zašto baš ja moram da živim u kući punoj muškaraca?! Luda sam za njim.

- Znam - Tora klimnu glavom. - Sve moje drugarice misle da je najzgodniji momak u gradu - uhvatila

je Toru za ruku i zagledala joj se u oči. - Zašto ne bi ti popričala sa Skipom i ubedila ga da nam dozvoli da se viđamo?

- Da li dobro poznaješ svog brata? - Znam kakav je, ali je bolećiv prema tebi - rekla je osmehnuvši se

značajno. - Zar se vas dvoje ne zabavljate? - Ne - brzo je odgovorila. - Onda bi trebalo to da kažeš mom bratu - devojka se tiho nasmeja. -

On je oboren s nogu. - Mi se ne zabavljamo - ponovila je Tora tvrdoglavo. - Osim toga,

nikada mi ničim nije pokazao da mu se dopadam. - Skip ne bio obratio pažnju čak ni na tako zgodnu devojku kao što si

ti da mu nije stalo do nje - rekla je Zoi ozbiljno. - Trebalo bi toliko da ga poznaješ pošto on nikada ne krije ono što misli.

- Tora! - obe su poskočile kada su čule Skipov glas. - Čini mi se da mu se raspoloženje nije popravilo - promrmljala je

Tora uzdahnuvši. - Nije gapovredio, zar ne? - upitala je Zoi zabrinuto. - Nije - Tora se ohrabrujuće osmehnula. - Stalo mu je do Breda više

nego što pokazuje. - Volela bih kada bi mi verovao da neću uraditi ništa glupo - skrušeno

je rekla devojka. - Tora! - Skip ju je ponovo pozvao zastavši nasred dvorišta. - Nemoguć je! - Tora zakoluta očima. - I očekuje da skočiš kao i svi

ostali - Zoi se tiho nasmejala. - E pa, to se neće desiti. Da li bi me ponudila šoljom čaja?

~ 46 ~

Page 47: U vrtlogu strasti

- Sve više mi se dopadaš - ovoga puta Zoi se glasno nasmejala. - Ako možeš da ignorišeš ovakve naredbe mog brata, onda možeš da ostaneš.

Devojka je ustala uhvativši Torinu ruku, a zatim su obe nestale u kući ostavljajući Skipa da zapanjeno gleda za njima. Nije mogao da poveruje u to da su se ponašale kao da on ne postoji i na kraju je ljutito mahnuo rukom i otišao.

Ionako mu je bilo potrebno vreme da se smiri inače bi se ponovo istresao na Tori. Kada je to poslednji put uradio, slupala je automobil i gotovo poginula, pa je ovako bilo bolje. On će se osloboditi besa daleko od nje, a Zoi može da razgovara s njom do mile volje. Jahanje će morati da sačeka neki drugi dan.

Kada se nekoliko sati kasnije vratio kući, bio je potpuno iscrpljen. Duboko je udahnuo predivan miris koji se širio iz kuhinje. Za trenutak je bio zbunjen jer Zoi nije umela da kuva, a njihova domaćica bila je u poseti svojoj porodici.

Zastao je kao ukopan pred vratima ugledavši Toru kako vešto posluje po kuhinji. Gledao ju je kako vadi nešto iz rerne, a zatim postavlja sto potpuno nesvesna njegovog prisustva. Ponovo je udahnuo primamljivi miris hrane.

- Ti si kuvala? - pogledao ju je radoznalo. - Zoi je rekla da vaša kuvarica neće biti tu mesec dana - odgovorila je

osmehujući se. - Mislim da sam pronašla način kako da ti se odužim. - Ja bih morao da se složim s tim, Tora - odmahnuo je glavom. - A

neću. - Žao mi je, već sam odlučila - pokazala mu je rukom da sedne. -

Možda ćeš promeniti mišljenje kada probaš hranu koju sam spremila. - Mora da sanjam - promrmljao je kada je uzeo prvi zalogaj. - Znači da smo se dogovorili - zadovoljno se osmehnula. - Ne - rekao je glasom koji nije trpeo pogovor. - Zaboga, Skipe! - pogledala ga je ljutito. - Razgovaraćemo kasnije - posvetio se hrani. - Pusti me da uživam u

ovome. - Trebalo bi da ti izručim sve u krilo - procedila je kroz stisnute usne. - Gde je Zoi? - upitao je kada je završio večeru. - Rekla je da će prespavati kod Amande - odgovorila je raspremajući

posude. Skip ju je nekoliko trenutaka netremice posmatrao kako slaže sude u

mašinu za pranje, činilo se da se snalazi kao u svojoj kući. Odjednom je pored nje video kako se igraju deca, crne kose i plavih očiju.

~ 47 ~

Page 48: U vrtlogu strasti

- Šta to radiš? - zbunjeno je upitala kada ju je privukao u zagrljaj. - Volim kada ti je kosa puštena - rekao je zavlačeći prste u njene

kovrdže. - Zar ne bi trebalo da se istuširaš? - pokušala je da ga odgurne. - Hoćeš li da mi se pridružiš? - upitao je zavodničkim glasom. - Imam

veliki đakuzi. Možeš li da pretpostaviš šta bih ti tamo radio? - Ne mogu - promucala je. - Moraćeš da odlučiš šta želiš od mene. - Mislim da sam bio jasan, dušo - značajno se osmehnuo. - Ako želiš samo seks, ne mogu da ti udovoljim. - Da želim samo seks, ne bih bio ovde - privukao ju je bliže sebi. -

Ostani sa mnom noćas - rekao je prigušenim glasom. - Imamo kuću samo za sebe i ne moramo da vodimo računa o tome da budemo tihi.

- Skipe, ne bih smela... - odmahnula je glavom. - Nemam vremena za vezu.

- Pronađi ga - prošaputao je pre nego što je spustio usne na njene. Tori se činilo da će joj srce iskočiti iz grudi i bila je ubeđena da on

može da ga čuje koliko je jako tuklo. U čitavom njegovom izgledu, u njegovim širokim ramenima i snažnom telu, bilo je nečeg divljeg i ona ga je posmatrala kao hipnotisana.

Bez reči je gledala kako se njegovo lice ponovo spušta prema njenom i jednostavno nije znala kako da reaguje jer je ovo od početka bila njegova igra. Osećala je uznemirujuću blizinu Skipovog snažnog tela iz kojeg se širila toplota.

Njegovi prsti lagano i strpljivo, gotovo s nadmoćnom smirenošću, počeli su da otkopčavaju njenu košulju. Ti isti prsti ostavljali su vreli trag na njenoj koži čineći je potpuno nemoćnom da protestvuje.

Sve što joj se u proteklih nekoliko dana desilo bilo je neverovatno i počela je da veruje da je to san iz kojeg će se svakog trenutka probuditi. Ali muškarac pored nje bio je stvaran, u to ju je uverilo njeno sopstveno telo koje je osećalo Skipovu blizinu i... reaogovalo je na to.

Pomalo nesigurno podigla je drhtave ruke da bi ga dodirnula, a zatim je nastavila da ga miluje prelazeći lagano po svakom mišiću na njegovim leđima. Nije mogla više da razmišlja ni o čemu i samo se prepustila.

Duboko je uzdahnula kada su njegove ruke polako skliznule na njen struk dok je usnama ljubio njene grudi. Pod njegovim usnama i prstima osetila je da njeno uzbuđenje raste.

Poljupci kojima je prekrivao svaki milimetar njenog tela postajali su sve zahtevniji, a ona je spremno odgovarala na njih. Reagovala je na svaki njegov pokret, na svaki dodir i uzdah.

~ 48 ~

Page 49: U vrtlogu strasti

Tora se prenula iz malaksalosti koja ju je obuzela, pa je nastavila da mu miluje leđa jednom rukom. Uživala je prevlačeći drhtavim prstima po njegovim napregnutim mišićima na grudima i leđima.

Drugom rukom je pomalo bojažljivo otkopčala njegove pantalone i već u sledećem trenutku žurno i nestrpljivo počeli su da oslobađaju jedno drugo odeće. Postidela se jer je njeno telo bilo potpuno izloženo njegovom pogledu, baš kao što je ona mogla da vidi njegovo u punoj snazi.

Bilo je prekasno da se povuče. Njegove ruke nastavile su da je miluju, njegovo toplo i snažno telo privijalo se uz njeno i ona je zaboravila na sve.

Zavukla mu je prste u kosu i privukla njegove usne svojima ostajući bez daha kada ju je ponovo poljubio. Skip joj je poljupcima obasipao vrat krećući se naniže, nežno joj je ljubio grudi da bi se spustio do stomaka i Tori se učinilo da će poludeti od iščekivanja. Njegove nežne, a istovremeno posedničke usne poslale su joj prvi talas zadovoljstva, a ona je želela još.

Prislonio ju je uza zid. Tora je glasno uzdahnula kada je osetila njegovo toplo telo uza svoje, kada je postala svesna snage njegove želje. Za trenutak se odmaknuo od nje pogledavši je zamućenim očima.

- Tora se pod tim pogledom osetila nesigurnom i instinkrivno je podigla ruke da bi pokrila svoju nagost. Skip ju je nežno uhvatio za zgobove sklonivši njene ruke u stranu.

- Nemoj to da radiš - promrmljao je. - Želim da te gledam. - Šta nije u redu? - upitao je primetivši da je počela da drhti. - Malo sam uplašena - priznala je nerado. - Neću te povrediti - nežno joj je sklonio pramen kose iza uva. - Znam - klimnula je glavom. - Zašto se onda plašiš? - upitao je zbunjeno. - Znam da nemaš mnogo

iskustva, ali... - Nimalo - rekla je pocrvenevši. - Nimalo? - iznenađeno je podigao obrve. - Da li pričamo o istom? - Da - rekla je tiho, a on je opsovao. Tora je shvatila da je čarobni

trenutak prošao i da je iz nekog razloga Skip ljut. Brzo je dohvatila košulju s poda prislonivši je na sebe, dok je on počeo da se oblači ne gledajući je. Duboko je uzdahnula pokušavajući da se smiri.

Skip ju je odbio, nije mu odgovaralo njeno neiskustvo. Nije želeo iskusnu devojku kakva je Kasi, ali očigledno nije želeo ni nekoga kao što je ona. Njega je nemoguće zadovoljiti, pomislila je odmahnuvši nesvesno glavom.

~ 49 ~

Page 50: U vrtlogu strasti

Na brzinu se obukla a kada je posle nekoliko minuta shvatila da se Skip neće vratiti, izašla je iz kuhinje da ga potraži. Trgnula se kada je čula dobro poznati zvuk motora njegovog kamioneta pa je polako izašla na trem.

Videla ga je za volanom, zagledanog nekud u daljinu, i shvatila je da zapravo čeka nju da je odveze kući. Popela se na suvozačevo mesto ne pogleavši ga, a sve vreme vožnje grizla je donju usnu trudeći da ne zaplače.

Dvadesetak minuta kasnije zaustavio se ispred njene kuće i ona je brzo iskočila ne želeći da mu pruži priliku da bilo šta kaže. Postala je svesna svoje zaljubljenosti u Skipa jer, u suprotnom, zar bi je ovo što se desilo toliko bolelo?

Tek kada se konačno obrela u svojoj sobi, dopustila je suzama da poteku. Ona nema iskustvo koje je njemu očigledno važno, nema novca ni svoju kuću, a iako joj je finansijski pomagao, jedino je urnela da mu se suprotstavlja na svakom koraku. Pa zašto je onda čudno to što je ne želi?, pomislila je brišući suze dlanom. Mora brzo da donese odluke u vezi sa budućnošću, ali ti planovi neće uključivati Skipa Katlera.

~ 50 ~

Page 51: U vrtlogu strasti

6.poglavlje

Prošlo je nekoliko nedelja pre nego što je Skip ponovo došao u grad.

Imao je mnogo posla a morao je i da razmisli o svemu. Tora mu je sve vreme bila u mislima, ali posle one večeri morao je da se udalji od nje da bi razbistrio glavu.

Nije bio sasvim siguran u to šta se desilo. Svaki drugi muškarac na njegovom mestu uzeo bi ono što mu je ponudila. Bio je potpuno zatečen njenim priznanjem i nije znao kako da se izbori s tim.

Ali ako je pomislila da može da ponudi sebe kao nadoknadu za ono što je učinio za nju, grdno se prevarila. Želeo ju je toliko da ga je to bolelo, ali i ona je morala tako da želi njega bez ikakvih obaveza.

Očekivao je da će ga pozvati, ali je njen poziv izostao, možda zbog načina na koji ju je ponizio one večeri. Ona je bila ranjiva, a on je otišao od nje. Ipak, morao je to da uradi jer je iskušenje bilo preveliko.

U tom trenutku u njemu su se borili strast i bes, a bes je pobedio jer je tako bilo sigurnije. I pre nego što je shvatio šta radi, zaustavio se ispred Molinog restorana. U svakom slučaju, mora da završi s tim, a... nedostajao mu je njen osmeh.

Možda je iskoristila ovih nekoliko nedelja da razmili. Reći će joj jasno i glasno da mu ne duguje ništa i da svako može da ide svojim putem. Ali kada je ušao u restoran, nije je ugledao pa je, namršten, krenuo prema Moli.

- Šta je ovo? - upitao je kada mu je pružila ključeve. - Ključevi od kola koja si kupio Tori - odgovorila je suvo. - Parkirana

su iza restorana. - Nemoj mi reći da su se pokvarila? - pogledao ju je u neverici, a onda

je shvatio. - Ne želi ih. Pa kako dolazi na posao? - Ne dolazi - Moli odmahnu glavom. - Zaposlila se kod Edija Vilsona i

on je vozi svakog jutra. - Šta kažeš?! - uzviknuo je zapanjeno. - A šta si očekivao, Skipe? - pogledala ga je stisnutim očima. - Ne

znam šta se desilo između vas dvoje, ali Tora je ponosna. Plata koju sam mogla da joj dam nije joj bila dovoljna da plati dugove i morala je da donese odluku. Sigurna sam da Edi...

Skip nije sačekao da čuje do kraja ono što je Moli želela da kaže, zgrabio je ključeve od Torinih kola i izjurio iz restorana. Minut kasnije začula se škripa guma. Sve vreme gunđajući sebi u bradu, ipak je znao da je i on delom kriv za ovaj nagli obrt.

~ 51 ~

Page 52: U vrtlogu strasti

Tora se prenula kada je čula dobro poznati zvuk motora i srce je počelo snažno da udara u njenim grudima. Posle one večeri u njegovoj kući nije očekivala da će ga ponovo videti, bar ne skoro.

Osim toga, znala je da Skip ima mnogo obaveza oko organizacije sutrašnjeg rodea.

Bila je prijatno iznenađena time što se Edi prema njoj ponašao pristojno mada je koristio svaku priliku da bude u njenoj blizini.

Ujutro joj je donosio kafu, i to samo njoj iako su u kancelariji s njom bile još dve žene. Nisu joj promakli njihovi sumnjičavi pogledi, pošto ju je svakoga dana dovozio na posao i vraćao kući.

Naravno, nije mu rekla da ju je Skip odbacio i nadala se da se to neće saznati jer se plašila da se ne bi mogla odbraniti ukoliko Edi postane nasrtljiv. Pomisao na to da bi F.di mogao da počne slobodnije da se ponaša bila je dovoljna da se naježi.

U sledećem trenutku vrata kancelarije širom su se otvorila i Skipova krupna prilika ispunila je dovratak. Ušao je, obišao njen radni sto i, uhvativši je za mišicu, krenuo je napolje vukući je za sobom.

- Skipe... - Šta nije u redu s tobom?! - besno je uzviknuo kada su izašli na

dvorište. - Pusti me! - pokušala je da se oslobodi njegovog stiska. - Boli me. - Da li si ti normalna?! - pogledao ju je namršteno. - Nisam imala izbora! - oči su joj ljutito sevnule. - Uvek postoji izbor, Tora - odmahnuo je glavom. - Neću da dugujem bilo kome! Imam... S no zato što nisam uzeo ono

čime si pokušala da mi platiš ne znači da Edi neće - procedio je kroz stisnute zube. - Ili već jeste?

Zamahnuvši rukom iz sve snage, udarila ga je posred lica, ali Skip se nije pomerio iako je ugledala crveni otisak svoje šake na njegovom obrazu. Videla je i da snažno steže vilicu, ali je nije bilo briga jer su je njegove reči pogodile.

- Mrzim te! - pogledala ga je ljutito. Tora se potom okrenula i vratila unutra.

Činilo joj se da nikada u životu nije bila toliko besna. One večeri bila je spremna da mu se preda zato što se zaljubila u njega, a on je to uspeo da pretvori u nešto jeftino i ružno.

Osećala je radoznale poglede dveju koleginica na sebi kada se vratila u kancelariju, ali se trudila da ih ignoriše. Bila je na ivici suza i znala je da

~ 52 ~

Page 53: U vrtlogu strasti

više neće moći da ih zadržava ako joj kažu makar jednu reč, ali su obe, na sreću, ćutale.

Kada je nešto kasnije ugledala Edija u vratima, prvi put joj je bilo drago što ga vidi iako joj se jeza spustila niz kičmu od njegovog pogleda. Želela je da što pre stigne kući, ali tamo ju je čekalo još jedno Iznenađenje.

- Tvoj dečko je ovde - rekao je Edi zaustavljajući automobil pred kućom.

- Hvala na vožnji - ugrizla se za usnu da ne bi rekla nešto zbog čega bi kasnije zažalila.

Brzo je izašla. Odahnula je jer je Edi odmah krenuo nazad mahnuvši majci i njenom gostu. Popela se na trem ne skidajući pogled sa Skipa jer nije znala šta može da očekuje posle današnjeg susreta. Naravno, na njegovom licu ništa nije mogla da pročita.

Bila je zahvalna gospodi Vilson što je ušla u kuću čim je ona stigla, jer nije želela svedoke svoje svađe sa Skipom. Znala je da će se opet posvađati jer je „pontijakov" kupe bio parkiran ispred kuće.

- Skipe... - Ne trudi se, neću ga uzeti, tvoj je - prekinuo ju je pročitavši njene

misli. - Ti nisi moj spasilac - planula je. - Bio sam malo grub ranije - rekao je zagledavši se u nju. - Ne spavaš s

njim? - Nikada - odmahnula je glavom. - Kako si mogao to da pomisliš

posle... - U redu - klimnuo je glavom. - Trebalo bi da se izviniš, Skipe - rekla je prekrstivši ruke. - Da, trebalo bi - osmehnuo se. - Videćemo se kasnije. U tom trenutku pred kapijom se zaustavio crveni kamionet i Bred joj

je veselo mahnuo, ali je ona bila previše ljuta da bi mu odgovorila. Skip ju je dovodio do ludila, nijednog trenutka nije se ponašao kao da među njima ima nečeg, ali je stalno dolazio da joj naređuje.

- Od sada vozi taj automobil, Tora - rekao je silazeći niza stepenice. - Neću! - doviknula je za njim, ali ju je on ignorisao. - Tvoj momak je otišao? - gospođa Vilson je u tom trenutku ponovo

izašla na trem. - Da li se moj Edi pristojno ponaša? - Ja... - Samo proveravam - starija žena se osmehnu. - Ti si dobra devojka i

ne bih volela da nešto pokuša. Drago mi je što ste ti i Skip zajedno, tako će te ostaviti na miru.

~ 53 ~

Page 54: U vrtlogu strasti

- Vi znate da Edi...? - pogledala ju je iznenađeno. - I njegov otac je bio takav - klimnula je glavom. - To što sam stara ne

znači da sam glupa ili slepa. Poslušaj Skipa i uzmi taj automobil. Slomio je Ediju ruku kada mu je bilo jedva dvadeset godina, zato što se moj sin udvarao njegovoj maćehi. Budala! Svi su dosad naučili da Skipa i njegovu porodicu treba ostaviti na miru. Ostaviće i tebe.

- Nas dvoje se ne zabavljamo - promrmljala je zbunjeno. - Naravno - gospođa Vilson se značajno osmehnu. - Ti si zaista naivno

dete. Skip smatra da mu pripadaš. - On vam je to rekao? - pogledala ju je u neverici. - Nije bilo potrebe - starija žena je potapša po ruci. - Ideš li sutra na

rodeo? - Potpuno sam zaboravila - Tora sleže ramenima. - Trebalo bi da odeš - gospođa Vilson se osmehnu. - Potrebno ti je

opuštanje. Tora duboko uzdahnu shvativši da je njena stanodavka u pravu.

Pošto više nije radila u restoranu vikendom je bila slobodna. Jedino se plašila da će naleteti na Skipa na rodeu, jer nije znala u kakvom će raspoloženju on sutra biti.

Ubrzo je gospođa Vilson otišla da spava, a Tora je još dugo sedela na verandi, udubljena u misli. Mučilo ju je ono što je starija žena rekla o Skipu, jednostavno nije mogla da poveruje u to. Pa on je svima otvoreno govorio šta želi, ali njoj nikada ništa slično nije rekao.

Kada je konačno legla, bila je toliko umorna da je odmah zaspala i sledećeg jutra se uspavala. Probudilo ju je snažno lupanje po ulaznim vratima. Znala je da je gospođa Vilson otišla u nabavku, kao i svake subote, i nerado je ustala iz kreveta.

Prstima je pokušala da dovede u red svoju neukrotivu kosu i požurila je da otvori vrata. Naravno da je to bio Skip. Tek tada je shvatila koliko je zapravo umorna jer je nije probudio zvuk njegovog kamioneta.

- Bolje bi ti bilo da si očekivala mene - namrštio se čim ju je ugledao. - Šta? - zbunjeno je pogledala veliku pamučnu majcu u kojoj je

spavala, pa njega. - Zašto? - Nemoguće je da si toliko naivna. - Da li si došao da mi držiš predavanje? - upitala je stisnuvši usne. - Obuci se - osmehnuo se. - Rodeo počinje u podne. - Da li to znači da idem s tobom? - zbunjeno je zatreptala. - Obuci se - ponovio je odmerivši je od glave do pete. - Ili ja ulazim, a

taj izgovor od odeće nestaje.

~ 54 ~

Page 55: U vrtlogu strasti

- Ne bih ti dozvolila da me ponovo dotakneš! - planula je. - Hoćeš li da proverimo tu teoriju? - pogledao ju je pravo u oči. - Dižem ruke! - ušla je u kuću. - Obuci nešto što ti neće sputavati pokrete, Tora - krenuo je za njom. -

Na primer, farmerke. Nemoj da ti padne na pamet ona uzana suknjica koju si juče nosila.

Tora ga je pogledala preko ramena, ali se uzdržala od komentara kada je presrela njegov izazivački pogled. Zalupila mu je vrata svoje sobe ispred nosa i svom težinom naslonila se na njih duboko uzdahnuvši.

- Danas, Tora - rekao je pokucavši na vrata. - Sigurna sam da znaš da je devojci potrebno vreme za sređivanje -

procedila je kroz stisnute zube. - Naravno - čula ga je kako se tiho smeje. - Pusti me da ti pomognem. Tora je zaista pomislila da će on ući u sobu, ali kada nije, počela je

brzo da se oblači. Izabrala je nove farmerke i svetlu košulju, a onda je snažnim pokretima raščešljala dugu kosu i počela da je podiže u punđu.

- Ako petljaš nešto s kosom, Tora, nemoj to da radiš, ostavi je puštenu - rekao je kao da je video šta ona radi.

- Još nešto? - obrecnula se. - Da - mirno je dodao. - Bez šminke, ne treba ti. Jesi li spremna? - Možeš li bar da budeš iskren prema meni? - upitala je otvarajući

vrata. - Uvek sam iskren - pogledao ju je pomalo zbunjeno. - Nisam te videla tri nedelje, a onda si se niotkud pojavio i napao si

me tvrdeći da dozvoljavam Ediju da... - odmahnula je glavom. - Onda se pojaviš ovde...

- Zašto žene moraju o svemu da pričaju? - prekinuo ju je uzdahnuvši. - A zašto muškarci očekuju da se žene slože sa svime? - pogledala ga

je namršteno, podbočivši se. - Zato što su muškarci - osmehnuo se značajno. - Hajde, zakasniću

zbog tebe. Vozim prikolicu punu stoke za rodeo. - Zašto nisi rekao? - odmah je zaboravila na svoj bes. - Zato što pričaš bez prestanka - rekao je polazeći prema vratima. - Nisi se šalio - promrmljala je ugledavši ogromnu prikolicu. - Zašto si

došao ovde? - Ako se ne varam, obećala si mi da ćeš pomoći - pogledao ju je preko

ramena. - Da - klimnula je glavom. - Ali to je bilo pre.

~ 55 ~

Page 56: U vrtlogu strasti

Hoćeš da se povučeš? - upitao je izvivši obrvu. - Da. Ne! Mislim... - Zdravo - rekao je Bred izlazeći iz kamioneta. - Ti ćeš u sredinu. - Pored njega? - pokazla je glavom na Skipa. - Izgledalo bi čudno ako bih mu ja praktično sedeo u krilu - mladić se

široko osmehnu. - Osim toga, volim svoje zube. Kauboji ne sede jedan pored drugog.

- Mogu da sednem pozadi - pogledala ga je iskosa. - Mnogo toga nagurano je na zadnje sedište - odmahnuo je glavom. -

Ne budi kukavica. - Ko mi kaže? - potom se popela u kamionet. Skip je vešto okrenuo kamionet za koji je bila zakačena duga

prikolica i izvezao ih je iz dvorišta. Kada je izašao na put, pogledao ju je bezizražajno i, na njeno ogromno iznenađenje, uhvatio je njenu ruku.

- Skip mi kaže da sad radiš za Edija? - upitao je Bred neočekivano. To je privremeno - promrmljala je osetivši razočarenje jer joj je Skip

istog trena pustio ruku.- Nisam želela da napustim restoran, ali trebalo mi je više novca.

- Čuvaj se, Tora - mladić je ozbiljno pogleda. - Edi će pronaći način da ti se nabacuje.

- Čula sam - klimnula je glavom. - Neće joj prići - rekao je Skip oštro. - Već sam razgovarao s njim. Pogled koji joj je uputio jasno je govorio da ne želi da razgovara o

tome i Tora je prekrstila ruke odlučna da sačeka da ostanu nasamo. Kada su stigli do mesta gde se održavao rodeo, Skip je parkirao kamionet nedaleko od ograđenog prostora za stoku i Bred je odmah izašao.

- Nisi imao pravo - pogledala ga je ljutito. - Kada se to desilo? - Posle tvog šamara... juče - zagledao se u nju. - To si zaslužio - prkosno je isturila bradu. - Znam da jesam. Ne želim da te Edi dodirne, Tora. - A zašto? Jasno si mi pokazao kada... - Zato - prekinuo ju je namrštivši se - što sam ja jedini koji sme da te

dodirne. - Prošlog puta nije ispalo baš najbolje - zlobno je dodala. - Sledećeg puta biće bolje - rekao je samouvereno.

~ 56 ~

Page 57: U vrtlogu strasti

Izašao je iz kamioneta ostavivši je da zapanjeno gleda za njim. Tora je duboko udahnula uverena da na svetu ne postoji više nijedan tako zbunjujući čovek. Skip je u svakom pogledu bio jedinstven.

Rodeo je bio prepun događaja i vladala je neopisiva gužva. Skip se izgubio ne objasnivši joj šta treba da radi, pa je provela vreme posmatrajući hvatanje teladi lasom i jahanje bikova.

U jednom trenutku ugledala je Skipa u jednom koralu i nikada joj neće biti jasno kako je njegov pogled uspeo da se zaustavi baš na njoj u tolikoj gužvi. Uputio se pravo prema njoj i preskočio je ogradu ne obazirući se na znatiželjne poglede.

- Zdravo, Tora - Bil joj je prišao baš u tom trenutku. - Zdravo - osmehnula mu se. Na njeno iznenađenje, Skip je prebacio ruku preko njenih ramena, na

šta je Bil iznenađeno podigao obrve, ali ništa nije rekao. Bilo je očigledno da je izgarao od želje da nešto prokomentariše, ali je odlično poznavao Skipa.

- Pa dušo - osmeh mu je postao širi - vidim da si odlučila. - Pridruži nam se kasnije uz pivo - Skip ga je namršteno pogledao. -

Kod mene. - Naravno - Bil klimnu glavom. - Pretpostavljam da ću morati da

dovedem devojku. - I treba. - Skipe, preteruješ - rekla je Tora prekorno kada su ostali sami. -

Stalno se ponašaš kao da smo zajedno. - Nemoj da se zavaravaš, Tora - pogledao ju je značajno. - Nas dvoje

jesmo zajedno. - Molim? - zbunjeno je zatreptala. - Ovo nije mesto za razgovor o tome - prošaputao je primetivši

radoznale poglede. - A ja mislim da jeste - prekrstila je ruke ispod grudi. - Ne možeš tako

nešto da mi kažeš pred ovoliko ljudi i da očekuješ da ne reagujem. Skip je duboko uzdahnuo i nekoliko trenutaka netremice ju je

posmatrao, a onda je uhvatio njenu ruku i povukao ju je prema svom kamionetu. Tora je pokušala da se oslobodi njegovog stiska, ali je znala je da je to nemoguće.

- U redu - rekao je konačno kada su bili skriveni od pogleda. - Pričaj. - Ja? Trebalo bi da ti objasniš svoje postupke. - Dušo, moj postupci govore sami za sebe - osmehnuo se značajno.

~ 57 ~

Page 58: U vrtlogu strasti

- Koji? - odmahnula je glavom. - Pretiš mom šefu, pojavljuješ se kada ti padne na pamet i prisiljavaš me da koristim tvoj automobil.

- Tvoj automobil - ispravio ju je mirno. - Vidiš? - nemoćno je raširila ruke. - Reci mi da ne osećaš ovo između nas - prošaputao je pritisnuvši je

uz kamionet. - Izbacio si me iz kuće - rekla je prekorno. - Morao sam - uzdahnuo je. - Nisam bio siguran da li pokušavaš da me

prevariš. Bogat sam i žene koje bi se našle u tvojoj situaciji pokušale bi da me prevare. Nisam navikao na žene kakva si ti. Potpuno si me izbacila iz ravnoteže.

- Skipe... - Sviđa mi se kako izgovaraš moje ime - počeo je da primiče lice

njenom. - Rekao sam da ti dugujem izvinjenje. - U stvari, rekla sam da... Zaboravila je sve istog trenutka kada

je osetila njegove usne na svojima i, zavukavši prste u njegovu kosu, prepustila se poljupcu. Nije znala koliko je vremena prošlo pre nego što je smogla snagu da ga odgurne od sebe.

- Nemoj ovde, Skipe - prošaputala je jedva čujno. - I izvinjenje je prihvaćeno.

- Ostani sa mnom noćas - sklonio je pramen kose iza njenog uva. - Ne mogu - odmahnula je glavom. - Ne znam šta mi je bilo prošlog

puta. - Ja znam - zagledao joj se u oči. - Možda ne želim da se bilo šta više desi između nas - pogledala ga je

izazivački. - Dušo, to je najgora laž koju sam čuo - tiho se nasmejao. - Baš si arogantan. Stalno se ponašaš zapovednički i ponekad si zaista

nemoguć. - A ti si moja suprotnost - prevukao je palcem preko njenih usana. -

Nas dvoje se savršeno nadopunjujemo. - Ti i ja smo kao voda i zemlja. A oni prave blato. - Obožavam blato - rekao je ozbiljno. - Ostani sa mnom noćas. - Ali Zoi i... - Prokletstvo! - progunđao je. - Zaboravio sam. Kod tebe? - Gospođa Vilson - odmahnula je glavom. - Hotel? - namrštio se kada ga je zbunjeno pogledala. - Zaboravi da

sam pitao.

~ 58 ~

Page 59: U vrtlogu strasti

- Ne, u redu je - stidljivo se osmehnula. Ali koji? - Polazi - rekao je uhvativši je za ruku. - Ali Bred... - Ume on da vodi računa o sebi - pomogao joj je da uđe u kamionet. Seo je za volan, startovao motor i krenuo uz škripu guma podižući

oblak prašine za sobom. Tora je bivala sve nervoznija, ali je bila iskrena prema sebi i priznala da je to želela više nego bilo šta drugo u životu.

- Ovde me niko ne poznaje - rekao je kada je sat kasnije zaustavio kamionet pred motelom. - Odmah se vraćam.

Kada je ostala sama, ponovo je počela da preispituje svoju odluku, ali je to trajalo kratko. Skip se vratio za manje od deset minuta i pomogao joj je da siđe. Čim su se vrata sobe zatvorila za njima, zarobio ju je između njih i svog snažnog tela.

Na neobičan način sve joj je izgledalo tako normalno i tako blisko. Celo njeno biće zahvatio je vrtlog strasti kojeg ne bi mogla da se oslobodi čak i da je njena svest bila u stanju da racionalno funkcioniše.

Potpuno se prepustila njegovim zagrljajima zarivši mu prste u kosu. Znala je da nema načina da odbije Skipa, ne noćas. On je budio vatru i strast u njoj, činio je svakim dodirom da se oseća ženom.

Uspeo je da je navede da sama poželi da mu pripadne i u tom trenutku nije mogla da misli ni na šta drugo. Jedino je želela da utoli strast i da zadovolji želju koju je dugo gušila u sebi, a znala je da je on to osetio.

Opustila se u njegovom zagrljaju i dozvolila čulima da je vode. Milovali su jedno drugo, polako i dugo, istražujući. Skipovi prsti znalački su prelazili preko njenog tela izazivajući drhtaje i Tora je stekla utisak da lebdi na oblaku.

Pre nego što je uspela da se pobuni on ju je veštim pokretom podigao u naručje i poneo do kreveta. Bilo je tako lako osloniti se na te snažne grudi i dopustiti da je te ruke nose. Htela je nešto da kaže, ali je osetila njegove usne na svojima i prepustila mu se.

Skip je osetio njenu predaju i želju koja je počela da se budi u njoj. Polako ju je oslobađao odeće, a Tora je odgovarala na svaki njegov pokret da bi mu olakšala posao. Bacio je njenu košulju preko sobe i privukao ju je uza se.

Kada joj je skinuo farmerke, i sebe je oslobodio odeće. Skip nije krio želju koju je osećao prema njoj i jednostavno nije mogao da odvoji pogled od nje.

Tori se činilo da će joj srce iskočiti iz grudi i bila je ubeđena da on može da ga čuje koliko je jako tuklo. Činilo se da oboje čekaju da ona

~ 59 ~

Page 60: U vrtlogu strasti

druga strana načini prvi korak i prekine napetost koja je počela da raste među njima.

Međutim, ta napetost bila je nabijena energijom i Tori se učinilo da će prostor između njih svakog trenutka početi da varniči. Poljupci kojima je prekrivao svaki milimetar njenog tela postajali su sve zahtevniji.

Kada je dlanom pomazio unutrašnjost njene butine, učinilo joj se da je vreme ponovo stalo.

Njeni prsti su lagano i strpljivo počeli da ostavljaju vreli trag na njegovim grudima. Nastavila da miluje svaki mišić na njegovim leđima dok mu je nežnim poljupcima obasipala grudi.

Pod njenim mekim, senzualnim usnama podrhtavali su Skipovi mišići. Ljubila ga je lagano i spontano, kao da godinama to čini, kao da baš tako treba da bude i nikako drugačije.

Skip je sve vreme vodio igru, bila je potpuno prepuštena njegovim usnama i prstima. Njegovo toplo i snažno telo privijalo se uz njeno i ona je zaboravila na sve. Činilo joj se da nestaje u vrtogu strasti kada je ponovo osetila njegove dlanove na svojim butinama koje su se poslušno raširile.

Telo je počelo da joj podrhtava od želje. Bila je potpuno u vlasti njegovih ruku i više nije želela da čeka. Ali Skip kao da je oklevao želeći da i svoju i njenu želju dovede do krajnjih granica pre nego što se konačno spoje.

Njegove usne lagano su klizile po njenom stomaku i Tori se učinilo da će poludeti od iščekivanja. Kada je konačno došao taj trenutak, oboje su stekli utisak da će eksplodirati. Tora se naglo izvila u luk, polazeći mu u susret. Osetila je njegove vrele dlanove na svojim bokovima i učinilo joj se da nema dovoljno vazduha.

Skip ju je čvrsto privukao sebi, kao da se plašio da će ona uzmaknuti. Tora je osećala da drhti, činilo joj se da je u groznici, a vreli talas potresao joj je čitavo telo.

Zatvorila je oči i prepustila mu se dok je njena strast rasla, a njegova želja tražila zadovoljenje. Usne su im se gladno spojile u trenutku kada im je tela obuhvatio grč zadovoljstva kojem su se potpuno predali.

Vreme je za njih stalo, a svet prestao da postoji. Skip ju je još čvršće stegnuo dok su zajedno leteli ka vrhuncu, svakim delićem tela osećala je njegovo dok je tonula u beskraj. Proteklo je podosta vremena pre nego što je Skip skupio snagu da podigne glavu.

Torine oči bile su zatvorene, a na licu joj je bio smiren izraz. Skip se nevoljno odvojio od nje, ali ju je i dalje čvrsto držao. Činilo joj se da je na nebu.

- Da li si dobro? - pogledao ju je zabrinuto.

~ 60 ~

Page 61: U vrtlogu strasti

- Možemo li ponovo? - pogledala ga je sjajnim očima. - Gde si bila celog mog života? - tiho se nasmejao privlačeći je bliže

sebi. - Ovde naslonila je glavu na njegove grudi. Tora je ubrzo zaspala, ali je Skip dugo ostao budan jer se na neki

način plašio da utone u san. Dobro je poznavao sebe i znao je da će ujutro biti drugačiji, da će se njegov život promeniti. Osećao se zarobljen osećanjima koja je gajio prema toj devojci i što duže ostane budan, to bolje.

~ 61 ~

Page 62: U vrtlogu strasti

7.poglavlje

Skip je zbunjeno otvorio oči pokušavajući da shvati šta ga je

probudilo i trebalo mu je nekoliko trenutaka da se seti gde je. Meko telo koje se tako savršeno uklapalo s njegovim oživelo je sećanja na proteklu noć.

- Tora, moram da se javim - rekao je kada je njegov telefon ponovo zazvonio.

Tora se pospano okrenula na drugu stranu, a onda se naglo uspravila povlačeći čaršav do brade. Skip se nasmejao odmahnuvši glavom, a onda je ustao i iz džepa farmerki izvukao telefon. Namignuo joj je pre nego što se javio.

- Šta?! - Tora je gotovo poskočila od njegovog ljutitog uzvika. - Prokleta deca!

- Deca? - ponovila je zbunjeno gledajući ga kako se brzo oblači. - Pobegli su zajedno - progunđao je navlačeći farmerke. - Bred? - pogledala ga je iznenađeno. - I moja sestra - klimnuo je glavom zakopčavajući košulju. - Skipe, moraš da se smiriš - uplašio ju je njegov bes. - Ne moram! - seo je da obuje čizme. - Bes ti ne pomaže - odmahnula je glavom. - Kao ni ti! - pogledao ju je ljutito. - Ulazi u prokleti kamionet! - Skipe... - Da nije bilo tebe, ovo se ne bi desilo! Mogao sam da ih sprečim! - Ne možeš mene da kriviš za ovo! - uzviknula je u neverici. - O, i te kako mogu! - pogledao ju je namršteno. Tora je zaustila da mu kaže šta misli o njemu, ali se brzo predomislila

shvativši da sad ona treba da se smiri. Skip je bio uznemiren i to s razlogom, Zoi mu je bila sve, a pobegla je s momkom kome je verovao.

- Uđi u prokleti kamionet - procedio je kroz stisnute zube kada je video da ona ćuti.

Tora je ustala i, obavivši čaršav oko sebe, skupila je svoju odeću otišla u kupatilo. Dok se oblačila, čula ga je kako telefonira i pritom koristi reči od kojih je pocrvenela. Kada je ušla u sobu, upravo je završavao razgovor pa je, ne zaustavljajući se, prošla pored njega i izašla napolje.

~ 62 ~

Page 63: U vrtlogu strasti

Tokom vožnje nazad Skip nije rekao ni reč. U jednom trenutku pogledao je Toru osećajući da ju je povredio svojim ponašanjem. Ali sada nije mogao da razmišlja o tome jer je morao da nade Breda i Zoi.

Čim je Tora izašla iz kamioneta kada se zaustavio ispred njene kuće, pritisnuo je papučicu za gas i krenuo u rikverc podižući prašinu za sobom. Nijednom je nije pogledao jer su mu misli bile zaokupljene drugim problemima.

Tora je ušla u kuću u nadi da on nije video suze koje više nije mogla da zadržava. Obećala je sebi da neće žaliti ni zbog čega, ali joj je smetalo to što mu je tako malo značila. Ona je njega volela, a on se prema njoj ponašao kao da mu smela. - Da? - odsutno se javila kada joj je zazvonio telefon.

- Tora? - odmah je prepoznala Bredov glas. - Gde ste? - brzo je upitala. - Koliko je ljut? - upitao je zabrinuto. - Spreman je da te ubije - odgovorila je iskreno. - Više nisam mogao da izdržim - rekao je uzdahnuvši. - Morao sam da

kažem Zoi. Gotovo me je ubilo kada sam je onog dana lagao. Mi smo u njegovom stanu u Frimontu - dodao je brzo. - Uzeo sam njegovu cesnu i verovatno će nas lako naći, ali ćemo se držati na sigurnoj udaljenosti dok ne obeća da neće povrediti Zoi ili mene.

- To je pametno - nesvesno je klimnula glavom. - Šta ćete raditi dotad?

- Njena majka dolazi sutra - rekao je posle kraće pauze. - Daće nam dozvolu da se venčamo i...

- Brede! - prekinula ga je zapanjeno. - Neću je taknuti, obećavam - požurio je da je razuveri. - Ne dok ne

završi koledž. Tako smo se dogovorili. - Trebalo bi da sačekate i vidite šta će Skip reći na to - rekla je

zabrinuto. - Znam. Zoi je još mlada, a ja ne bih mogao da izdam njegovo

poverenje. Tora, hoćeš li, molim te, da porazgovaraš s njim? Ako prihvati našu vezu, čekaćemo. Zoi bi htela da se vrati kući.

- Mislim da me sada neće saslušati - rekla je oprezno. - Ne odmah, ali kada se smiri - predložio je. - On je lud za tobom. Tora nekako nije bila ubeđena u to i trgnula se kada je čula kucanje

po vratima. Pomislila je da se Skip vratio da bi se izvinio za svoje jutrošnje ponašanje pa je brzo završila razgovor obećavši Bređu da će učiniti sve što je u njenoj moći.

~ 63 ~

Page 64: U vrtlogu strasti

- Tvoja majka nije kod kuće - rekla je kada je ugledala Edija. - Znam - ušao je u kuću zatvarajući vrata za sobom, a onda ih je

zaključao. - Šta to radiš? - upitala je namrštivši se. - Juče sam te video sa Skipom - odmerio ju je pogledom od glave do

pete. - Video sam kako te dodiruje, Tora. - To se tebe ne tiče - obrecnula se. - O, varaš se - značajno se osmehnuo. - Odlučio sam da više ne budem

fin - rekao je načinivši korak prema njoj. - Ti, očigledno, voliš agresivne muškarce.

- To nije tačno! - odmahnula je glavom. - Mislim da lažeš - nastavio je da joj se približava iako je ona uporno

uzmicala. - Ja sam te prvi video, a to znači da pripadaš meni. Ovoga puta neće mi smetati da budem drugi.

Tora je uzmicala sve dok nije osetila hladni zid iza sebe, a kada je pokušala da se pomeri u stranu, naletela je na komodu i oborila vazu koja je uz tresak pala na pod. Shvatila je da je saterana u ugao i pokušala je da udari Edija, ali ju je on sprečio tako što ju je uhvatio za ručni zglob.

Za to vreme Skip je ljutito udarao pesnicom po volanu dok su mu kroz glavu prolazile svakakve ideje. Voleo je Breda gotovo kao Zoi i bio je povređen njegovom izdajom. Naročito zato što mu je verovao kada je rekao da će ostaviti Zoi na miru.

Stekao je utisak da je izigran kao najveća budala i zbog toga je bio toliko besan ali, nažalost, iskalio je bes na Tori. To je verovatno najgore što je mogao da uradi posle onoga što se desilo prošle noći. Znao je da će morati da se iskupi da bi mu oprostila.

Ipak, sada nije mogao da misli o tome jer mu je sestra u ovom trenutku bila prioritet. Pre nego što je shvatio šta radi, pritisnuo je kočnice i zaustavio se pored puta. Neće mu oduzeti mnogo vremena da se vrati i izgladi sve pre nego što šteta postane nepopravljiva.

Tora je posebna, a on je previše grešio u vezi s njom, pa ipak, ona mu je svaki put oprostila. Ona je bila divna mada je on uporno pogrešno tumačio njene namere.

Trebalo je da shvati kakva je kada ju je Zoi tako lako prihvatila. Pogledao je na sat i otkrio da je prošlo dobrih pola sala od kada ju je

ostavio ispred kuće i da je gotovo polovinu tog vremena proveo pored puta nervirajući se. Brzo je startovao motor, okrenuo kamionet i vratio se na put.

Zoi će ovoga puta morati da sačeka, pomislio je, a Bred će morati da brine o njoj dok ih ne pronađem. Deset minuta kasnije ušao je u dvorište

~ 64 ~

Page 65: U vrtlogu strasti

gospođe Vilson i ugledao neverovatan prizor: sve je vrvelo od ljudi, a ispred kuće bili su parkirani policijski automobil i kola Hitne pomoći.

U prvom trenutku pomislio je da se nešto desilo gospodi Vilson, ali onda ju je ugledao na tremu kako razgovara sa uniformisanim policajcem. Kada je izašao iz kamioneta, ugledao je Edija na zadnjem sedištu policijskih kola. Izbegavao je Skipov pogled.

- Tora! - potrčao je osetivši da mu hladnoća steže srce. - Čekajte! - mladi policajac mu se isprečio na putu. - Stvarno hoćeš da me sprečiš? - pogledao ga je preteče. - To je njen verenik - gospođa Vilson se brzo umešala. - Želeće da ga

vidi. Policajac se sklonio u stranu i Skip je utrčao u kuću uputivši se pravo

u devojčinu sobu. Tora je sedela na krevetu dok joj je bolničar čistio ostatke krvi iz uglova usana. Ali ono što mu je najviše privuklo pažnju bila je njena pocepana košulja.

- Prokleti... - Dobro sam - prekinula ga je, nesigurno se osmehnuvši. - Ubiću ga! - procedio je kroz stisnute zube okrenuvši se na peti. - Gospodine Katler, dama će podneti tužbu - policajac mu se ponovo

isprečio na putu. - Ako ga prebijete, to neće izgledati dobro na sudu. - Ali ću se zato ja osećati bolje! - A ja ću morati da vas uhapsim - policajac nije izgledao nimalo

uplašen. - Skipe, molim te - pozvala ga je Tora tiho. Njen ton naterao ga je da se okrene i pogleda je, a izraz njenog lica

rekao mu je sve. Ona je upravo doživela veoma traumatično iskustvo, a i on se užasno ponašao prema njoj malo pre toga. Bila je korak od toga da se potpuno slomi.

- Žao mi je - u dva koraka prišao je njenom krevetu. - Da li te nešto boli?

- U blagom je šoku - odgovorio je bolničar kada je ona odmahnula glavom. - Nema drugih povreda osim raskrvavljene usne.

- Mora li u bolnicu? - upitao je zabrinuto. - Ne - bolničar odmahnu glavom pakujući svoje stvari. - Biće dobro

ako neko ostane s njom. - Ja ću - rekao je Skip glasom koji nije trpeo pogovor. - A Zoi? - Tora ga je zbunjeno pogledala.

~ 65 ~

Page 66: U vrtlogu strasti

- Zajedno ćemo pronaći Zoi - osmehnuo se meko. - Bred će voditi računa o njoj. On je voli i neće je povrediti.

- Stvarno? - osmehnula se kada je klimnuo glavom. - Da li još uvek želiš da ga ubiješ?

- Pitaj me ponovo sutra - nežno joj je sklonio pramen kose s lica. - A sada se spakuj, jer ne nameravam da te ostavim ovde.

- Gospoda Vilson... - Ona će biti dobro. U ovom trenutku više sam zabrinut za tebe i zato

ćeš poći sa mnom. Počni da se pakuješ dok ja popričam s njom. - Budi dobar prema njoj - pogledala ga je molećivo. - Udarila je Edija

oklagijom. Ne mogu da zamislim koliko joj je to teško palo. Kada ga je odalamila,

izgubio je ravnotežu i glavom me je udario u lice, a dok smo padali, košulja mi se pocepala. Nije uspeo ni da me dotakne, zaista.

Skip se sa olakšanjem osmehnuo. Ko zna šta bi uradio tom čoveku da ju je namerno udario. Ipak, pričinjavalo mu je zadovoljstvo saznanje da je Edi povreden. Vratio se desetak minuta kasnije kada su policija i Hitna pomoć otišli, i ponovo se osmehnuo kada je video da je Tora spremna. Primetio je da joj donja usna podrhtava i brzo ju je privukao u zagrljaj osetivši da se njene ruke obavijaju oko njegovog struka.

- Mislim da treba za mnogo toga da se izvinim - promrmljao je u njenu kosu.

- Nisi kriv za ovo - zbunjeno ga je pogledala. - Zaista sam dobro, osim male posekotine i uništene košulje.

- Kupiću ti drugu - rekao je uzimajući njenu torbu. - Nećeš! Ne mogu više ovo da podnesem! - Shvataš, naravno, da si ostala bez posla - pogledao ju je iskosa. - Sigurna sam da će me Moli opet primiti. - Ne - odmahnuo je glavom. - Moja žena neće raditi kao konobarica. - Šta si rekao? - pogledala ga je u neverici. - Neće raditi ni kao sekretarica - nastavio je pokušavajući da zadrži

ozbiljan izraz lica. - Mnogi bi rizikovali ukoliko bi ti se približili i odmah ti kažem da je tvoj budući suprug jedini koji sme da te dodirne.

- Šta? - zatreptala je zbunjeno. - Mislim da - dodao je osmehnuvši se - pošto ćeš mi roditi decu,

održavati kuću i brinuti se za moje sve potrebe, nećeš imati vremena za posao.

- Ma nemoj! - podbočila se dok su joj oči sevale. - I žena ima potrebe, znaš?!

~ 66 ~

Page 67: U vrtlogu strasti

Kad budem trudna, moraćeš da trčiš u grad da mi doneseš omiljeni sladoled!

- Dušo, to je dogovor na koji pristajem - rekao je svečano. - Nekako ti verujem - promrmljala je pogledavši ga iskosa. - Hajde, idemo kući - zagrlio ju je. - Moram još da pronađem odbeglu

sestru. Trebalo im je pola sata do Skipove kuće i Tori se ta zgrada u

kolonijalnom stilu učinila još lepšom jer je znala da će postati i njen dom. Skip joj je pomogao da siđe sa kamioneta, uzeo je njenu torbu sa zadnjeg sedišta i, uhvativši je za ruku, poveo je Toru u kuću.

- Skipe, ovo je tvoja soba! - uzviknula je. - Zar ne misliš... - Ako misliš da ću spavati sam dok si ti u susednoj sobi, zaboravi -

odmahnuo je glavom spustivši njenu torbu na pod. - Bićeš moja žena i od sada spavaš sa mnom.

- Ali nemam ništa da ti ponudim - pocrvenela je kada ju je značajno pogledao.

- Skipe, pokušavam da budem ozbiljna. Ništa nemam, dužna sam banci i...

- Platiću tvoje dugove - prekinuo ju je. - To nije jednostavno - odmahnula je glavom. - Neću da misliš da se

zbog toga udajem za tebe. - Znam da si drugačija - rekao je ozbiljno. - Dovoljno sam iskusan da

znam kada me žena laže. Ti si nešto najbolje što mi se desilo u životu. - Hvala - ponovo je pocrvenela. - Ali ne mogu da prihvatim da platiš

moje dugove. - Hajde da se dogovorimo. Za svako dete koje mi rodiš pokloniću ti

deset hiljada. - Nemoguć si - počela je glasno da se smeje. - Samo si ti u stanju da

smisliš nešto slično. Možeš li mi dati nekoliko dana da razmislim o tvojoj ponudi?

- Ne dolazi u obzir - odmahnuo je glavom. - Imam bolji način da te ubedim.

Sledećeg trenutka obasuo joj je lice poljupcima od kojih je uzdrhtala. Nije se opirala kada je počeo da otkopčava dugmad na njenoj košulji koja je ubrzo ležala na podu zajedno s farmerkama.

Skip je spustio glavu u udubljenje između njenih grudi dok je rukama milovao kožu njenih leda. Tora se izvila unazad tiho ječeći od užitka i iščekivanja. Bez napora ju je podigao na ruke i preneo do kreveta.

~ 67 ~

Page 68: U vrtlogu strasti

Nekoliko trenutaka kasnije i on se oslobodio odeće, a zatim se spustio na krevet pored nje. Privukao ju je sebi i strasno poljubio. Usnama i rukama milovao joj je grudi i stomak dok joj se telo nije zategnulo od uzbuđenja i želje.

Čvrsto ga je uhvatila obema rukama za snažna ramena, a usne je spustila na njegov vrat. Zadrhtala je osetivši njegove prste na unutrašnjoj strani svojih butina u iščekivanju onoga što će se dogoditi.

Tora je kao hipnotisana gledala njegovo lice koje se sve više primicalo njenom dok joj je srce tuklo kao ludo. Kada su im se usne ponovo dotakle, klonula je u njegovim rukama.

Strasno ju je ljubio, a Tora se sklopljenih očiju čvrsto privila uz njegovo snažno telo. Bila je potpuno savladana čežnjom i prepustila se snazi i nežnosti njegovog zagrljaja.

Ljubio ju je sve strasnije i zahtevnije dok nije potpuno izgubila dah. Podigla je glavu i potražila njegove usne koje su je spremno dočekale.

Osetila je njegov dah na svom licu i vrelinu njegovog tela koje je bilo sasvim pripijeno uz njeno. Činilo joj se da je ovoga puta sve bilo lepše, intenzivnije. Dva sata kasnije pristala je da se uda za njega, tačnije, učinila je to nekoliko puta.

Oboje su bili umorni i prepustili su se snu sve dok ih nije probudio Torin telefon koji je uporno zvonio. Skip se pružio i dohvatio telefon s noćne komode pogledavši broj na displeju pre nego što se javio. Gotovo se nasmejao kada je čuo Bredov glas.

- Vrati moju sestru kući - rekao je momku. - Kako da ne - progunđao je Bred - znam na šta si spreman. - Neću ti ništa. Dovedi je kući, ona će se vratiti u školu a mi ćemo

popričati. Skip je znao da ne liči na sebe. Pogledao je Toru. Posmatrala ga je

smešeći se i to mu je bilo dovoljno. - Samo ćemo razgovarati? - upitao je sumnjičavo Bred. - Da. Ako budeš poštovao moja pravila. - Nisam je ni dotakao, časna reč - požurio je da se opravda. - Obećao

sam ti. Rekao sam joj da ću čekati dok završi koledž. I... neće ući u tim navijačica ni ove ni sledeće godine.

- O tome ćeš morati da popričaš sa Zoi - rekao je Skip prigušujući smeh.

- Već jesam. Ali ona je užasno tvrdoglava. - Ti si je birao, nemoj mene da kriviš - namignuo je Tori. - To je bilo lepo - rekla je Tora kada je prekinuo vezu.

~ 68 ~

Page 69: U vrtlogu strasti

- Trebalo bi da se venčamo što pre - rekao je gledajući je netremice. - Siguran si? - U protivnom, Bred i Zoi bi mi održali predavanje o dvostrukim

standardima kada se vrate - osmehnuo se značajno. - Osim toga, ne želim da se moje dete rodi pre braka. Znam da je trebalo da koristim zaštitu, ali hteo sam da se osiguram za slučaj da počneš da se premišljaš.

- Nemoguć si. - Možeš da kažeš šta hoćeš, ali stvarno želim dete s tobom - zagledao

joj se u oči. - Ozbiljan si. - Kao nikada pre - klimnuo je glavom. - Moje srce stane svaki put kada

te pogledam. Dovodiš me do ludila tvrdoglavošću, ali ne mogu više da živim bez tebe. Volim te.- I ja volim tebe, Skipe - rekla je osmehnuvši se srećno.

- To je sve što mi je potrebno - prošaputao je na njenim usnama.

KRAJ

~ 69 ~