Tvornica Nostalgije

8/19/2019 Tvornica Nostalgije

1/88

Biblioteka

ook

., m rker

Izdaje

Naklada

LJEVAK d.o.o.

Direktarica

PE RA

LJEVAK

rednik

KRISTIJAN VU] CIC

DOUWE

DRAAISMA

TVORNICA

NOSTALGIJE

pamcenje, vrijeme, starost

Preveo s nizozemskoga

RADOVAN

LUCIC

~

l . .

Zagreb

ozujak

2013.


2/88

Naslov izvornika:

Douwe Draaisma

DE

HEIMWEEFABRIEK

Geheugen. tijd &:

ouderdom

Originally published

in

Dutch

by

Historische Uitgeverij as

De

heimweefabriek

Geheugen. tijd &: ouderdom

©

Douwe Dr aaism a 2008

©

za

hrvatsko

izdanje

Naklada

Ljevak d.o.o. 2013.

Naklad a Ljevak zahvaljujena financijskoj p otpor i nizozemskoj

Zakladi

za

knjiZevnost

(Nederlands

Letterenfonds).

ISBN

978-953-303-569-7 (meki uvez)

CIP zapis

dostupan

u raCunalnom katalogu Nacionalne

i sveuCiliSne knjiZnice u Zagreb u pod brojem 833533

ISBN 978-953-303-570-3 (tvrdi uvez)

CIP zapis dostupan u raCunalnom katalogu Nacionalne i

sveuCiliSne knjiZnice u Zagr ebu pod broj em 833534

S DRZ J

Predgovor 7

Najduia

etapa

15

Zaboravljivost

28

Trziste zaboravnost i 50

Reminiscencije

73

Zadovoljstvo prisjeeanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

Dobar sin. Razgovor s Oliverom Sacksom

121

Naknadna mudrost

139

Tvornica nostalgije

151

iljeske

168

Pogovor 174


3/88

PREDGOVOR

Oje

bi moglo biti n jst rije

od

svih sjecanja u Ni

zozemskoj? Do Ijeta

2005.

znao sam kako odgo

voriti n to pitanje. Trebalo je valjda, doc do najstari- .

jeg pamcenja u Nizozemskoj, do pamcenja Hendrikje

Schipper iz Hoogeveena - i u tom pamcenju

pron o

najranije sjecanje.

Hendrikje je dosla n svijet u Ijeto 1890. godine,

prerano, tezila je jedva kilogram

i

pol. Inkubatori tada

jos nisu postojali. Prezivjela je zahvaljujuo svojoj baki

koja je cetiri tjedna zaredomsjedila uz vatru drZeCi

je u krilu umotanu u toplu

vunenu

pregaeu. Bilo je

to, ooto, vrlo hladno Ijeto. Hendrikje je naposljetku

postala najstarija osoba u Nizozemskoj, umrla je s na

vrSenih 5 godina.

U jednom razgovoru ispricala je d

joj

je u najra

nijem sjecanju t ista baka. Sjedila je n prostird

pred

ognjiStem, a baka

joj

je dala klupko

vune

koje je ne

prestano morala premotavati: Hajde ponovno, jako

je neuredno namotano. l Tad joj je, misli, bilo oko tr

go dine.

7


4/88

8 TVORNIC NOSTAlGIJE

Oduzmimo sada 3 od

115:

najstarije sjecanje u ze

mlji stare je 112 godina i jos uvijek Zivi u sobi staxac

koga doma De Westerkim u Hoogeveenu.

li k ko zivi takvo sjeeanje? Pamti li Hendrikje sli

ku

sebe

na prostird

onako kako je

tu

sliku jednom po

hranila u pameenje? l l je to vee toliko

puta

ispricala

da

pamti

samu

priCu?

l l

jos gore: mozda

su

joj u dje

tinjstvu priCali da joj je baka davala da namotava vunu

pa se

ta

prica pretvorila u sjeeanje? A ako se ipak radi

o izvomoj slid, a ne 0 vlastitoj· i l l tudoj prio, ne po

hranjuje li mozda

tu

sliku svaki

put

ponovno, tako.da

najranije sjecanje zapravo nije starije

od

trenutka

kad

je posljednji

put na

njega pomislila?

VeCina

psihologa koji se bave pameenjem vjeruje u

ovo zadnje: dosjeeanje uspostavlja u mozgu novi ne

uralni put, a sljedeee, naizgled isto sjeeanje, zapravo

samo aktivira takav najsvjeziji put. Sjeeanja, pa tako

i ona najstarija, s vremenom rastu u mozgu, prace

na

uvijek novim kopijama Po toj teoriji, povratkom

u najranije sjecanje stvaxa se neobiena veza u neuron

skom krugu pameenja: one sto je najstarije postaje za

trenutak najnovije, one sto je prvo postaje posljednje.

Cini se

da

sa staxenjem u pamcenju dolazi

do

veza

u sve viSe krugova. Jedan

od

likova romana A tale .of

two cities Charlesa Dickensa je gospodin Lorry, koji je

davno presao sedamdesetu. U jednom

nOCnom

raz

govoru prisjeea se svoga zivota. Cine li vam se dani

PREDGOVOR 9

kad ste sjedili

majd

u krilu doista jako daleko? za

nimalo je nekoga iz drustva.

Da

su ga to upitali prije

dvadeset godina, rekao bi da , odgovorio je Lorry,

ali sada, u

staxaCkoj

dobi, ima osjeeaj

da mu

se zivot

kretao u krugu i

da

se opet pribliZava pocetku:

U

sree mi se urezuju mnoga sjecanja koja su dugo bila

1J2

uspavana.

Dickens je bio u srednjim cetrdesetima kad je na

pisao A

tale

two cities mora da je 0 toj pojavi Cuo od

starijih. Giinter Grass je bio vrsnjak gospodina Lorryja

kad je napisao svoju autobiografiju Dok

Ijustim luk.

3

U

jednom intervjuu u Frankfurter Allgemeine Zeitung koji

je prilieno odjeknuo u javnosti, bilo je rijeo Grasso

vu kasnom priznanju da je bio pripadnik postrojbi

Waffen-SS, ali i 0 pitanju koliko je pouzdano sjecanje

na

dogadaje i iskustva od prije Sezdeset i l l viSe godina.

Grass pripovijeda 0 svojim sjeeanjima

na

opseme po

litiCke i umjetniCke rasp rave u godinama nakon rata,

kad

ga iznenada, pomalo sumnjicavo, jedan novinax

upita: Koliko je sve to daleko sad

kad

vam je gotovo

osamdeset? Grass je odgovorio: Sve je to jako blizu.

Kad

bih

htio pouzdano rea kamo sam putovao

1996

godine, morae bih to potraZiti u nekoj

od

svojih bi

IjeZniea. li sa staxqsCu mladost se sve vise pribliZava.

Pravi trenutak·za autobiografsko djelo ooto je pove

zan

sa staxosnom

dobi. 4

Kao da i Grass ima osjecaj

da mladost s godinama postaje sve jasnija.


5/88

1 TVORNIC NOST LGIJE

Za tu pojavu mnogi Ijudi

k fu d

im je poznata

iz vlastitoga iskustva, najcesee kao nesto sto je pocelo

kad im je bilo blizu sezdeset, a odonda se stalno po-

jacava.

To

moze biti iznenadno sjeeanje

n

lice osobe

koja je stanovala u naSoj ulici kad nam je bilo deset

godina, ime praSka za pranje rublja koji vee odavno

nije u prodaji, dogadaj s nekoga djegeg noeenja kod

rodaka,. dogodovstina iz knjige koju smo citali s cetr-

naest godina. Ta sjeeanja nadolaze bez utjecaja volje,

ne traZimo ih niti znamo .da ih je joS moguee pronaCi,

kao d su se sama od sebe probudi la iz one uspava-

nosti

0

kojoj govori Lorry. Katkad su to sjeeanja tipa

pedeset godina nisam n to pomislio , koja se javljaju

tako ostra i oCuvana kao d su se neosteeena pojavila

iz ledenog sloja koji se tek sada, u starosti, ponovno

otopio. Za dugotrajnu pohranu u pameenju predlozen

je naziv

permastore

sto se kao metafora moze odnositi

n poseban dozivljaj: ono sto je dugo lezalo zatvoreno,

nepomirno i nedostupno, kao d se ponovno pojavlju-

je

s

svim svojim tadasnjim mirisima.

Taj

povratak starih uspomena koji se u psihologi-

ji naziva efekt reminiscencije pril irno je zagonetna

pojava. To sto se u prisjeeanju javljaju upravo rane us-

pomene kao

d

je u suprotnosti onome sto se moze

nazvati Prvim osnovnim zakonom zaboravljanja: sto

je nesto dalje u proslosti, to su manji izgledi d se toga

sjeeamo. Isto je tako zagonetno to sto ta sjeeanja, Cini

PREDGOVOR

se, opet naviru tek u starosti. Zacijelo su lezala pohra-

njena i u svijesti cetrdesetogodisnjaka, pedesetogo-

disnjaka, zasto se opet pojavljuju tek kad pameenje

uistinu ostari? Kao d su sve to vrijeme bila pod em-

bargom i tek

po

istjecanju roka postala raspoloziva.

Efekt reminiscencije Cini jezgru ove knjige. U po-

sljednjih desetak godina potaknuo je mnoga istraZi-

vanja u podrugu autobiografskog pameenja. Sto je to

sto dopusta povratak

tih

ranih uspomena? Kada poCi-

nje taj povratak? Vraeaju li se ru.zne uspomene s istom

lakoeom kao i lijepe? Je li dobro pameenje dogada-

ja iz mladosti pitanje bioloskog dozrijevanja? i se u

to doba jednostavno dogada viSe toga sto je vrijedno

pameenja? Pojacava li se taj efekt sa starenjem, n kon

'sto se pojavi? Postoji li tolika koliCina ranih uspomena

samo zato sto je kasnih uspomena tako malo? Sva ta

pitanja doCi ee n red u poglavlju IIReminiscencije , a

susretat eemo ih

i

u ostalim poglavljima.

Reminiscencije imaju svoje mjesto u zivotopisima,

ali mogu biti i sam povod

z

pisanje zivotopisa. Mno-

ge su autobiografije napisali

c lutori

koji su deset godi-

n ranije bili potpuno sigurni d nikad neee napisati

autobiografiju. To vrijedi i za neurologa Olivera Sack-

sa. Oko svoje Sezdesete primijetio je

d

se spontano

pojavljuju sjeeanja iz mladosti. Isto kao Lorry, opisao

je ta sjeeanja kao d su sve to vrijeme bila uspavana;

kad

su

se probudila, nametnula

su

se toliko intenziv-


6/88

2 TVORNIC NOSTALGIJE

no

da se osjetio prisiljenim napisati svoju autobiogra

flju, Ujaka Volframa U razgovoru koji sarn s njim vo

dio u jesen 2005. bilo je

rijeCi

0 ubrzanju vremena pri

starenju, 0 tome na koji naCin vrijeme moze promije

niti uspomene i

0

pisanju autobiografije kao obliku

psihoanalize. Njegove reminiscencije bile su prisutne

u svemu sto je spominjao prisjecajua. se svoga zivo

ta - u uspomenarna

na

majku, u svojim zeljarna

da

u

oCima roditelja bude ,;dobar doktor . Nije se osvrtao

na

uspjesnu karijeru, knjige, pocasne doktorate, pre

stiZna zvanja, nagrade - ono sto ga je sada, na pocet

ku njegovih sedarndesetih posebno zaokupljal?, bilo

je pitanje kakav je bio kao sin.

Zaeudujuce je

da

se efekt reminiscencije pojacava

u dobi kad kondicija parncenja slabi. Reminiscencije

su

novu

u procesima parncenja koji se primjetljivo

i mjerljivo usporavaju. Stariji ljudi imaju teskoca s

parncenjem svojih odluk

q

. Sve je teze naa. prave ri

jeCi a pogotovo se imena cesto zaboravljaju. Ucenje

naparnet i smjestanje dogadaja u vremenski sIijed

zahtijeva sve vise napora. Postavlja se pitanje kako ti

problemi nastaju. I naravno, sto se protiv togq moze

uCinitj. Moze Ii se parncenje vjezbati? Sto pospjesuje

slabljenje parncenja i kako se ono oddava? Ide li za

boravnost ruku

pod

ruku

sa

staroseu? Odgovori na

ova pitanja, kako

ce

se pokazati u poglavljima Zabo

ravljivost i TdiSte zaboravnosti , imaju posljedice

PREDGOVOR 3

ne sarno

na

stay prema osobnom parncenju nego ina

pitanje gdje

poCinje

a gdje zavrSava vlastita odgovor

nost za zdravo parncenje.

Velik

dio

istraZivanja na podrugu psihologije

pamcenja usmjeren je

na

pouzdanost sjecanja. U ne

kim okolnostima bitno je

da

se sjeeanje podudara S?

stvarnim dogadajima. Ali postoje mjesta i trenuci

neka terapija, razmiSljanja

0

proslim vremenima us

I

pomene

na

roditelje, pisanje autobiografije - u kojima

.

t

kao

da

zatjecemo naSa sjecanja promijenjena, ne zbog

I

~ I I

nepouzdanosti parncenja, nego zato sto se neki do

gadaj iIi neko iskustvo pojavi u drugom svjetlupa mu

se promijeni svojedobno znacenje. Starije osobe imaju

viSe iskustva s takvim promjenarna

od

mladih jedno

stavno zbog toga sto u zivotu postoje asimetrije. Sez

desetogodiSnjak je jednom imao dvadeset godina, ali

dvadesetogodiSnjak ne zna kako je to imati sezdeset.

Tko se usuduje ustvrditi da uspomene na vlastiti od

goj ostaju nepromijenjene i nakon sto se postane ro

ditelj?

0

takvim uspomenarna bit ce

rijeCi

u poglavlju

N

aknadna mudrost - jer mozda nije sarna mudrost

ta koja dolazi s godinarna, nego uvid u istinitost one

Kierkegaardove usputne biljeske iz dnevnika u kojoj

kafe

da

se zivot moze razumjeti sarno unatrag, ali

da

se mora zivjeti unaprijed.

Povratak ranih uspomena nije uvijek dobrodosao.

Reminiscencije mogu u starosti izazvati

snafne

no


7/88


8/88

16

TVORNICA NOSTAlGIJE

bavljenja sportom, putovanja, zimovanja u toplim

krajevima, obilaienja vinskih podruma i

polaienja

t e ~ j e v 0 impresionizmu. Cini se da je to ujedno i

najveselije zivotno doba, jer

svise

ti mladoliki starci

smiju, bilo

da

obilaze muzeje bilo

da

tovare svoj bicikl

na

prtljaini.k automobila.

Drukoja priea

0

starosti zivi u reklamama. Citatelj

moze

naruoti

kuenu prezentaciju automatskog naslo

njaca. Moze bez obveze zatraiiti ponudu za stub s

no dizalo. ("Mijenjati stan? Nikad li stube postaju

nezgodne. ") Sugerira mu se da svrati k opticaru na

praviti "preventivni pregled

ooju .

U nasumce oda

branom broju casopisa

Plus

(studeni 2007.) ima cetr

desetak reklama u vezi sa zdravljem, bolje receno sa

slabljenjem zdravlja: reklame

za

slusne aparate, vita

minske i mineralne dodatke, kreme s ,;dubinskom

re-

generacijom protiv starenja kozen, sredstva protiv sin

droma nemimih nogu, bolova u stopalima, nesanice,.

neredovite probave, osjetljivih zuba, noCnih grcenja i

osteoporoze.

Na

uvodnoj stranici casopisa

no

pravo

nekoliko se staraca veselo pracaka u m e d i t ~ r n s k o m

plicaku, a poklon

za

novog pretplatnika je - tlakomjer.

Upravo se ta prica, prica

opopustanju,

nazadova

nju i gubljenju zivotne snage dvojako prezentira. Za re

klame sebiraju modeli koji su barem jednu generaciju

premladi

za

probleme koje moraju doearati. Nagluhost

se

moze pojaviti u svakoj zivotnoj dobi; ali je, statistiCki

{

i

NAJDUZA

ETAPA 17

\:

f

"

gledano, tipiena staraCka boljka. Zena sa sluSnim apa

ratom u reklami izgleda kao da je u poznim tridese

tim.

Iz

kade s vratima izlazi mlada zena.

Na

stubisnom

diza lu sjedi eetrdesetogodiSnjak koji u svakodnevnom

zivotu vjerojatno u

trku

preskaee stube, nije

ni

fudo

da

sesmije. Automatski naslonjao upozonlvaju na dob u

kojoj se ozbiljno razm.iSlja

0

moguenostima ustajanja

iz

sjedeeeg polozaja, ali reklamira ih zena od tridesetak

godina. Kao da

je iz oste zabave sjela u bakin naslo

njac. Drugim rijeama, tegobe starosti

mogu

se poyezi

vati s bilo

am,

samo

ne

sa staroSCu.

Starost, vidljiva starost, nesto je od cega se otatelja

treba postedjeti pa cak,kad je otatelj i sam star. Una

so stvarnoj govomoj praksi i u naSoj predodzbi "trece

dobi" - da upotrijebimo jedan

od

sumnjivo brojnih

eufemizama- skriva se neSto sto prije ukazuje na ot

por

i distancu nego

na

prihvacanje.

Ooto

imamo tes

koca s prihvacanjem starosti kakva

ona

zapravo jest.

Varase onaj tko misli

da

je

to

karakteristieno za naSe

vrijeme i l l za danaSnju generaciju. PredodZbu starosti

kao dostojanstvene Zivotne dobi, ovjeneane mudrosCu

i zrelim spoznajama, oduvijek je potiskivala njezina

opreka: starost kao doba slabosti, bolesti i neuraCunlji

vosti. Pocetkom cetrnaestoga stoljeea Dante je opisao

starost kao ladu koja sve

viSe

skuplja jedra kako se pri

bliZava Iuci, sto je profinjena slika krajnjega odredista


9/88

18 TVORNICA NOSTALGIJE

i njegova prihvacanja. Ali to isto stoIjece proizvelo je

stotine rugalica, karikatura, izreka

i

prica staraCkoj

tastini i skrtosti, cesto pOtpuno otvoreno, a ponekad

i prikriveno, kao n primjer k d su se vrline poput

umjerenosti i darezljivosti prikazivale likovirna Iijepih

mladih zena, a nedostaci poput pohlepe i tastine Ii..

kovirna

ruZnih

staraca. Uz mlado i Iijepo oduvijek je

supostojalo staro

i

ruZno.

ill

staro

i

jezicavo. U jed

nom

grCkoIn mitu bozica zore Eja pokuSava Iaskanjem

i dodvoravanjem nagovoriti Zeusa d njezinu ljubav

niku Titonu podari vjeCni zivot. Zeus pristaje, ali Eja

uskoro shvaca

d

je to vrIo dvojbeni dar,

d je

umjesto

vjeCnoga zivota trebala zatraZiti vjeenu mladost. Ova

ko je Titon svakim danom sve stariji, korak mu postaje

nesiguran, a sto

je

najgore; probija joj usi neprekidnim

brbljanjem. N aposljetku ne vidi drugog izIaza nego

d

ga pretvori u cvrCka - sto

je

prema tom mitu razlog

neprestanog cvreanja

tih

kukaca. Povjesnicari koji su

proueavali predodZbe starosti. u proslosti. zakljuCili su

d

i sama teorija

po

kojoj

su

se starije osobe IInekad

prije viSe postovale ima vrlo dugu povijest.

1

IstraZivanjima starosti kroz. povijest korigirana

·su

neka ukorijenjena vjerovanja. Jedno od njih je d su

prije dvadesetog stoljeca, kad

je

prosjeena zivotna dob

dostizala tek nesto viSe od cetrdeset godina, starije

osobe bile prava rijetkost. Demografske studije poka

zale

su

d je taj nizak prosjek uzrokovan u najvecoj

NAJDUZA ETAPA 19

mjeri tnasovnom smrtnosti kod novorodeneadi i djece.

Onaj tko je uspio odrasti,lmao je sve izgIede d prede

Sezdesetu. U zemljama kao sto su Engleska, Francuska

i Nizozemska, U osamnaestom

je

stoIjeeu otprilike de

set posto stanovniStva bilo starije od' sezdeset godina.

Duboka starost bila je rijetka, ali je postojala.

Isto se tako pokazalo neistinitim d su IInekad sta

rije osobe s IjubavIju prihvaeane u obitelji svoje djece

gdje su se brinuIi

0

unucima. Demografija

0

tome ima

tuZniju prifu. Zbog one iste visoke smrtnosti djece

koja je uzrokovala nizak prosjek zivotne dobi, u Eu

ropi osamnaestoga stoIjeca jedna

od

tri

osobe starije

'od sezdeset godina nadzivjela je svoju djecu. U antici

odnosi bili jos nepovoljniji: desetogodiSnje dijete

imalo je pedeset posto izgleda d ima jednog zivuceg

djeda ili baku, kod dvadesetogodisnjaka bi

ti

izgIe

dip li n manje

od

jedan posto. Do kasnoga devet

naestog stoljeca obitelji od

tri

generacije bile su prava

rijetkost, veca negocetverogeneracijske obiteIji danas.

Arhetip djedova koji maze svoju unucad nastao je tek

u sedamnaestom stoljeeu, naravno, uvisim drustve

rum slojevirna. Tada su

sOOci

htjeIi zivjeti. samostalno,

kao sto to hoee i danas, a tu su zeIju dijelila i njihova

djeca - ako su bila ziva.

U dvadesetom stoljeeu postalo je normalno biti

star

Ako netko

umre

u sedamdesetima kaZe se d je

umro IImlad' u osmrtnicama se moze proCitati

d

je


10/88


umro iznenada cak i

kada

je pokojnik vee dobrano

zakoraoo

u osamdesete. Veliki porast broja starijih i

vrlo starih osoba jasno se vidi u pravoj eksploziji sto

godiSnjaka. U Nizozemskoj je 1900. bilo deset osoba

od

navrsenih sto

godina

nvota.

Do

1950.

nikad

ih

nije

bilo viSe od eetrdeset. U 1997.presla se granica

od

t -

suru stogomsnjaka. U danaSnje vrijeme svake godine

viSe od seststo ljudi navrsi sto godina. Gradonacelnici

veCih gradova polako

su

prestaIi osobno cestitati ro

dendane stogodisnjacima. Unatoc toj masovnoj pro

vall u jedanaesto desetljeee, Nizozemska broji samo

kojih tisuCu eetiristo osoba starijih od sto godina, a

tomu je razlog

to

sto tek malo vise

od

p610vice stogo

diSnjaka uspije navrsit i 1 1 godinu. A od njih je go

tovo polovini to zadnji rodendan i tako dalje. Krajnji

rub statistika smrtnosti vrlo je neizvjestan.

Tko je u 1900. uspio doZivjeti stotu, pozivio je dvo

struko vi e

od tadaSnjeg prosjeka. Danas

se

prosjeena

zivotna dob kreee prema osamdesetoj, u svakom slu

caju

sto se

tice zena.

Iza

sedamdesete Cimbenici rizika

kao sto su nezdrav naCin zivota, pice, cigarete

i

pre

tilost povlace se pred iznimno moCnim Cimbenikom

protiv kojega se tako malo moze uCiniti, a to je muski

spot. Medu stogodiSnjacrma

ima

sest puta viSe zena

nego muskaraca.

I za one koji ne navrSe devedeset l l sto godina

starost je najdufa etapa u zivotu. Dojence, djetesce,

I

l

NAJDUZA

ETAPA

21

p u b e r t ~ t l i j a

adolescent - sve to bivamo vrlo kratko.

Ako nam Zivot krene po procjenama osiguravajuCih

drustva,

dufe

eemo biti

stari

nego sto

SIDO

ikada bili

mladi. Tih cetvrt stoljeea starosti - ili vise u naSenl je

dijelu svijeta i u ovom povijesnom

trenutku

zapravo

razdoblje paradoksa.

2

Kao prvo, starci nikada nisu bili zdraviji. Neke bolesti

koje su prije pola stoljeca znaClle sigurnu

smrt

danas

se

mogu

izlijeoti ili cak sprijeoti.

Za

mnogobrojne te

gobe postoje djelotvorni lijekovi ili pomagala. Stara

tijela su pomoCu raznolike prehrane, higijene i njege

bolje konzervirana nego ikada prije. Danasnji sedam

desetogodisnjak izgleda u veCini slucajeva mlade od

sezdesetogodisnjaka iz generacije njegovih roditelja

iz dijela svijeta u kojemvladaju teske Zivotne okol

nosti. U danasnje se doba starci,

pomoru

kozmetike

ili cak kirurgije, vise nego ikada prije trude izgledati

stomlade.

Drugi

je

paradoks

povezan s poslom i mirovinom.

Odluka 0 ptestanku rada vrlo je

dugo

bila privatna

stvar. Ovisila je 0 zdravlju, obiteljskim prilikama i fi

nancijskim moguenostima. Mirovina i staZ poceli. su

se uvoditi tek koncem devetnaestog stoljeea, polako

i nesigurno, u pocetku samo za odredena zanimanja.

Opee pravo na staraCku mirovinu u veOnl se zapad

nih

zemalja ustalilo teksredinom dvadesetog stoljeea.


11/88

22 TVORNICA

NOSTALGIJE

Pedesetih i sezdesetih godina mirovina se isplaavala

onima koji su cijeloga zivota radill teske fiziCke poslo-

ve, katkad jos

od

svoje dvanaeste ill trinaeste. Danasnji

korisnik mirovine, roden cetrdesetih godina prosloga

stoljeca, zaposlio se kasnije, i

to

uglavnom

na

fiziCki

manje zahtjevnim poslovima. Za

baby boom

generaci-

ju koja ce sljedecega desetljeca otia u mirovinu moze

se rea da ce postia najkraa radni sta.z u povijesti. Jos

je jedan paradoks taj

da

je mirovinska dob

od

65 godi-

na

uvela Cvrstu granicu za kojupostoji manje razloga

nego ikada. Navrsavanje te dobi, za gotovo sve ljude u

radnom odnosu, nije

danas

sarno pravo, nego i obve-

za prestanka rada.

Za

takvo iznenadno i opceva.zece

povlacenje iz radnog procesa

nema

nikakvog razloga.

Tezak fiziCki

rad

je u meduvremenu olakSan upotre -

born

strojeva,a

opadanje intelektualnih sposobnosti

u starosti ne moze kao postupan i dugotrajan proces

opravdati

tu

Cvrstu i obveznu granienu crtu.

I konaeno, paradoks da je starost u mnogim zivo-

tima najduZe razdoblje s najmanje moguenosti daljnje

podjele. Katkad se pravi razlika izmedu mladih i sta-

rijih seniora (ni seniore radije ne nazivarno starima )

ill izmedu trece i cetvrte dobi, ali time se otprilike za-

vrsava podjela u stadije i faze. u tom slucaju jezik

otkriva dio opceprihvacene slike starosti: statieno zi-

votno doba,

bez

varijacije i daljnjeg razvoja u kome se

zivot zaustavio. Staro je staro.

NAJDUZA

ETAPA

23

S koliko god da se vitalnih, zdravih i aktivnih sta-

raca svakodnevno srecemo, mi na starenje i dalje gle-

darno iz perspektive sesnaestog

i

sedamnaestog sto-

ljeca, kad se ono prikazivalo stubarna zivota .

3

Radi

simetrije

na

tom

su

se stubistu ljudska zivotna

o b ~

javljala u

parnom broju

godina, uglavnom osamdeset

ill sto, tako

da

je

na

vrhu stajao cetrdesetogodisnjak

ll

p ~ d e s e t o g o d i n j a k Katkad su pojedine stube sadrza-

Ie inskripcije s poslovicarna ill poboZnim stihovima,

a kojiput je svako doba bilo oznaceno znakom neke

zivotinje: orao i

bik

za dvadesetogodiSnjaka. i tride-

setogodisnjaka, lay l l l u k a v ~ lisica za pedesetogo


12/88

24 TVORNICA NOSTAlGIJE

NAJDUZA ETAPA

2S

Stube Zivota,harlemska skola. oko 1680.

Sljedeca suprotnost je u tome sto je prva polovina

zivota prikazana kao vrijeme izmjenjivanja i varijacija.

DvadesetogodiSnji mladic sa sokolom na podlaktici

ne

sliCi viSe

na

desetogodisnjeg djecaka koji sjedi

na

svom

drvenom konjiru, cetrdesetogodisnjak se dokazuje u

ratnim vjestinama i

ne

predaje se

viSe

u.zicima kao sto

je to Cirrio u svojim tridesetima, a i onaj

od

pedeset,

koji nas uzdignutim p rstom opominje, preuzima- nove

odgovornosti. Svako desetljece ima svoj karakter. Spu

stanje je, nasuprot tomu, tmurna jednoliCnost. Jedina

razlika izmedu osamdesetogodiSniaka i sedarndeseto

godiSnjaka je teza pokretljivost Povecava se zamor i

slabost, pribjegava se stapovima, a potom i stakarna,

ali

sve u svemu starac ostaje starac, bilo.mu Sezdeset,

sedamdeset, osamdeset ill devedeset godina. Jedino

stogodisnjak Cirri nesto novo: on, nairne,

umire

..

Tu je i detalj koji se lako previdi. Djetesce, djecak,

mladic, zreo covjek, iskusni pedesetogodisnjak, svi

oni gledaju u svijef. Kao promatrao imamo osjecaj da

nam uzvracaju pogled, postoji kontakt, oni su dio na-:

Sega svijeta. A starci

su

se okrenuli, silaze povuceni

u sebe, kao

da

viSe niSta

ne

ocekuju od Zivota i dru..

zenja. Tridesetogodisnjak i sedamdesetogodiSnjak na

slici stoje na simetriCnim polozajima, ali suprotnost

ne

moze biti veta. Onaj od tridesetponosno se podbo

Cio zeli biti viden; onaj od sedamdeset kao

da

jedva

ceka

da

polako

i

neprimjetno nastavi svoj

napomi

si

lazak. Na putu ga cekaju sarno teskoce i gubici, za to

mu

ne

treba publika.

Danasnjim starcima ne nedostaje publika,

upravo

su

protno. Pomoc dolazi sa svih strana. 0 n jihovu zdrav

lju

brinu

se mnogi. Tomu u prilog

ide

i Cinjenica

da

starost i siromaStvo nije vise sarno

po

sebi razumlji

vo dvojstvo kakvo je dugo bilo. o sredine prosloga

stoljeca prestanak rada znaCio je gubitak prihoda, a u

nedostatku vlastite imovine to je znaCilo ovisnost - 0

obitelji, 0 dobrotvorima, 0 bijednim socijalnim olakSi

carna. Danasnji stariji imaju prihode, a cesto i vlastitu

imovinu. To ih

am

sudionicima na trzistu.


13/88


NAJDUZA ETAPA 27

Casopisi

za

vremesne i u ovom pogledu pokazuju

dvosmislen staV S jedne strane se priznaje da je rijec

o zivotnoj fazi s porastom bolezljivosti.

a tu

kartu

igra kategorija oglasa koja je u tim casopisima druga

pO

brojnosti buduCi

da

se oko ljelesnog zdravlja stari-

jih razvila dojmljiva tehnologija. Danasnja slika stuba

zivota

ne

bi prlkazivala stapove i stake, nego moder

ne

hodalice s kotaCima i i elektromotoma kolica. Isto

dobno

su

stariji rado videne musterije na puno vecem

trziStu - onom turistiCkom. Po brojhosti prva kate go

rija oglasa u casopisima za vremesne poziva starije na

izlete, ekskurzije, safarije, posjete gradovima, kulinar

ska putovanja, v i k e n e ~ boravke u IjeCiHstima

r

plani

narenja, obilaske umjetniCkih znamenitosti, krstarenja

i ostale oblike izbivanja. Smanjena okretnost ide ruku

pod ruku s povecanom pokretljivosti. Kao simbol sta

rosti nisu zastarjele samo stake, nego i vjeran pas

pa

i maCka koja prede kraj kamina. Povecana zelja za

putovanjima relativizira sliku starca koji se povlaCi u

sebe i gubi zanimanje

za

okolinu. Danasnji starac, na

protiv, bas krece u svijet.

Ali

kakvo je u meduvremenu njegovo duhovno

zdravlje? Nepoznati majstor koji je sezdesetogodiS

njaka prlkazao kao nekoga tko se okrece

od svijeta

zacijelo je time, izmedu ostaloga, htio pokazati da sta

rost treba biti okrenuta

prema

sebi; duhovno zdrav

lje povezivalo se s uvidom u zivot koji se bliZi svome

kraju

i

s pravodobnom pripremom za umiranje. Uo

stalom, ispod stuba u cijelom se tom.razdoblju pruZa

pogled na prizor Posljednjeg suda. U doba svjetov

nih shvaeanja duhovno se zdravlje tumaCi kao plod

aktivnoga zivotnog stila, zadovoljavajuce drustvene

povezanosti i nenacetih intelektualnih i mentalnih

sposobnosti. Pokoji

ee

element mozda nedostajati

i i

nece u potpunosti zadovoljavati kriterije, ali tada ga

se treba nadomjestiti. To je takoder zanimljivo za trzi

ste. Prijetnja samoee moze se drZati

na

sigurhoj razda

ljini pomoCu posebnih putovanja za samce i i d ting

agencija za starije. Vodi se briga i intelektualnoj ra

zini.

Ako se moe koncentracije smanjuje i sposobnost

istodobnog procesiranja razliCitih informacija osjetno

slabi, krajnji je cas za akciju i za zaustavljanje napre

dovanja staraCke nemoCi. Stjece se dojam da uspjesno

starenje zahtijeva trud, vjezbu, odrzavanje

i,

naravno,

troskove, jer one sto je pritom potrebno uvijek je u

ponudi. Kao sto se viSe nitko ne treba pomiriti s 1 Sim

sluham

i i

vidom, nitko

ne

treba prihvatiti

ni

gubitak

umnih sposobnosti. Ni dobroga pamcenja.


14/88

ZABORAVLJIVOST

U

z crtu

uspona

i silaska, na

stubama

zivota mo

zemo iscrtati interpretaciju zivota koja se u raz

vojnoj psihologiji naziva paraboIieno tumacenje ..

Rijec je tumacenju da vrijeme

izmedu

ranog djetinj

sfva i zrelost i u

brzom

smjenjivanju stadija i osjetljivih

faza pokazuje porast i poboljsanje

nasih

mentalnih i

kognitivnih sposobnosti. Krivulja koja prikazuje te

sposobnosti trebala bi u jednom trenutku dosegnuti

vrhunac, a onda bi

se

te sposobnosti, svaka u svom

tempu opet spustale, da

bi

se na kraju dezintegrirale.

Ta je perspekt iva razvoja,

barem

sto se tice silaznoga

dijela, u

meduvremenu

zastarjela.

VeCina

kognitivnih

sposobnosti ostaje cijeIi zivot

na

istoj razini.

To ne znaCi da

se

sa starosCu ne javljaju tegobe.

Moe koncentracije ponesto slabi, a kapacitet

radnog

pameenja smanjuje se kao i brzina procesuiranja no

vih informacija, pogotovo ako ih je

mnogo

u is to vri

jeme.

Pa

i problemi s pameenjem cesto se poveeava

ju sa starenjem. Kada predemo pedesetu neprestano

se moramo boriti protiv zaboravljivosti. Nije nam to

1

ZABORAVlJIVOST 9

i

Ii

prvi

put,

tu borbu

vodimo cijeli Zivot,

samosto

od

sada sve cesee gubimo

Mozda

eete se prepoznati u ovom opisu: Sve se

cesee dogada da pomisIite: Nikako ne smijem zabo

raviti

...

.

i posIije zakljuCite

da

se upravo to dogodilo.

BuduCi da ste se polako navikli da

yam

se to dogada,

da zaboravljate sto ste odluCili, sto

god

mozete Cinite

odmah, bez odlaganja, tako ste

barem

sigurni da to

neeete zaboraviti. Dakle, knjigu koju namjeravate ve

teras

vratiti prijateljima kojima idete uposjetstavljate

odmah

u torbu. Akad se navecervratite

kuCi...

Pameenje planiranih namjera, prospektivno pam-

eenje , s

godinama

primjetno slabi.

To

je zbunjujuea

pojava, upravo zato sto u velikoj mjeri pokazuje ono

sto se mnogima dogada tijekom cijeloga zivota: ras

tresenost zbog koje zaboravljamo sto

smo

namjerava

Ii

uCiniti, kamo smo krenuli, sto se trebalo dogoditi.

Za razliku od obiene rastresenosti , kod koje nam se

Cinilo da zaboravljamo

na

planirano jer mislimo

na

nesto drugo,

sada

kao

da

ne

mislimo

n

na

sto

drugo

-

barem se

ne mozemo sjetiti jesmo

Ii

na sto mislili - a

namjere su

opet

otiSle u nepovrat. ,

U posljednjih petnaest godina prospektivno je

pameenje potaknulo

mnoga

znanstvena istraZivanja.

1

U eksperimentima pri kojima su ispitanici moral i rije:-

siti zadatak koji zahtijeva veliku koncentraciju i usto

se trebali sjetiti da taj zadatak u odredenom trenut

28


15/88

3 TVORNIC

NOSTALGljE

ku

moraju nakratko prekinuti zbog drugoga zadat

ka, starije su osobe imale viSe teskota

od

mladih. U

eksperimentu to nema ozbiljnih posljedica, ali one se

mogu pojaviti u svakodnevnom zivotu kad moramo

zapamtiti

da

za pola sata trebamo iskljuCiti peCnicu,

na vrijeme uzeti Iijekove i l l prije spavanja zakljueati

vrata.

Prospektivno pamcenje omogufuje - ill

bi bar

tre

balo omoguovati - da se podsjetimo na planirane

radnje. Time se taj tip pamcenja razlikuje

od

onoga

u kojem su pohranjeni dogadaji iz proslosti. Obima

sjecanja

mogu

se odnositi

na

potpuno razIiCite stvari:

ljude, mjesta, dogadaje, postupke.

li

prospektivno

pamcenje poznaje samo jednu kategoriju: planove za

radnje - a njih je vrlo tesko pohraniti. Izvrsena radnja

pohranjena je s asocijacijama i svim ostalim: gdje se

dogodila, tko je bio prisutan, kako se zavrsila. Kod

buduCih radnji te asocijacije ne postoje, a kako upravo

asocijacije

Cine

staze koje nas vode k sjecanjima, pla

novi i namjere vrlo

nam

lako promaknu.

To sto stariji Ijudi teze pamte svoje namjere naj

vjerojatnije je posljedica nedovoljnog usijecanja u

pamcenje. Starijima je

veo

problem dobro pohraniti

informacije, pogotovo ako

su

te informacije shibo po- .

pracene asocijacijama kao sto su to radnje koje se tek

trebaju izvrsiti. Isto to nedovoljno usijecanje u pamce

nje objaSnjava zasto stard cesce nego mladi ljudi za-

ZABORAVLjlVOST 3

boravljaju jesu Ii ill

nisu

obavili ono za su nepre

stanomislili: Nikako ne smijem zaboraviti

..

Zbog

toga sto

viSe

nisu u stanju tako dobro pohraniti u

pamcenje

ni

samu radnju, stariji moraju cesce provje

.1

ravati jesu

Ii

stvarno zakljucali

ta

vrata

i l l

su

to samo

namjeravali uCiniti. Jos jedna posljedica nedovoljnog

i

usijecanja je i ta sto razni podsjetnici nemaju nikakvog

:1,

uCinka, a katkad djeluju cak i suprotno.

2

Karl

stavi.;.

mo knjigu u torbu vjerojatno prestajemo

na

nju misIi

/,

ti, vjerujemo da cemo se sjetiti vratiti je prijateljima.

'

I

Opet

sam

zaboravio pri povratku kuo djelomimo

je posljedica nedovoljnog usijecanja, izazvanog povje

renjem u podsjetnik. Drugi je problem s podsjetnici

rna da zahtijevaju

podrsku

upravo onih procesa koje

bi

zapravo sami trebali podrzavati. Moramo zapam

titi sto je ono trebao znaCiti kriZic koji smo nacrtali

na

dlanu. Jesmo Ii trebali nekoga nazvati? Nekomu nesto

poruCiti?

A u

prvom redu treba se

na

vrijeme sjetiti

podsjetnika. Biljeska u notesu poma.ze nam samo ako

se sjetimo pogledati u notes. Kad prospektivno pam

cenje pome popustati, ne zaboravljamo samo svoje.

I .amjere, nego i mjere koje smo poduzeIi kako bismo

se tih namjera sjetili.

Teskoce s prospektivnim pamcenjem osj.etljiv su .

pokazatelj opceg slabljenja pamcenja. Zaboravljanje

vlastitog imena u nekim je slucajevima prvi simp

tom demencije. Na srero, to jeprilieno.rijetka poja

1\

,I


16/88

32 TVORNICA NOSTAlGIjE

va: tomo je d teskoee 5 prospektivnim parneenjem

mogu biti povezane

5

demencijom,

ali

puno cesee su

dio obime zaboravnosti koja je jednostavno izraienija

kako starimo. Paradoksalan aspekt tih teskoea je taj

d ne

stradava toliko proslost koliko buduCnost.

Jos cesea teskoea u vezi 5 pameenjem je ta d se stari

ljudi ne mogu sjetiti prave rijea. U razgovoru se sve

vi e ruju

rij eo "ono" i "p.esto" ill magloviti opisi kako

nesto izgleda, gdje obimo stoji ill sto se

5

tim moze

raditi. I ta je teskoea povezana 5 jednim paradoksom:

ne mu nas toliko Cinjenica d

ne

mozemo pron o

pr vu

rijec koliko spoznaja

d tu

rijec zapravo pozna

jemo. K9d kuee u naslonjaru gledarno kviz i znarno

gotovo sve - sarno sto se nicega ne mozemo sjetiti. U

oCima mladih ukueana to je sumnjiva vrsta erudicije,

kao

d

se

t

neiscrpna riznica "oh,

p

da /I tipa zna

nja zapravo ne razlikuje puno

od

potpunog neznanja,

5to je kod njm slucaj. li to ne vide u pravome svje

tlu. Istraiivanja

su

pokazala

d

se stariji Ijudi cesee

susreeu s situacijom koja je u psiholoskoj literaturi

poznata

pod

nazivom

feeling of knowing:

jasno

im·

je

d znaju cemu se radi, sarno se nemogu sjetitikako

se to kaie .

3

U eksperimentima pri kojima su se traiill

nefrekventni sinonimi, za npr. krijumcarenje,' zago

netku

ill nesanicu, ispitanici s:u

imali tri

moguCnosti:

dati tocan odgovor, ne znati odgovor i l l znati odgovor

ZABORAVlJIVOST

33

kojega se ne mogu sjetiti. Stariji cesee bicaju treeu mo- .

guenost,

ali

ako imaju dovoljno> vremena" uglavnom

se

ipak sjete pravoga odgovora: kontrahanda, enigma

i

insomnija. Svijest

d

znamo"

ali d

se ne mozemo

sjetiti, cesto

se

pojavljuje kao rijec koja narn je

n

whu

jezika.

Ta

se pojava

t kodertesee

dogada starijima, a

Cinjenica d uglavnom mogu reo prvo slovo" broj .810

gova i l l glas koji se u rijeCi pojavljuje dokazuje

d se

ono sto

i:raZe

doista

n l zi

negdje u pameenju. Stariji

se ne smiju dati uvjeriti

d

znaju manje d nekoga tko

nikad nije

ruo z

onomatopeju

iIi

z anakolut sarno

zato sto se trenutafuo

ne mogu

sjetiti naziva

z

opo

naSanje zvukova iz prirode ill z neskladnu recemcu.

"Oh,

p

da " tip znanja takoder je znanje.

Nije ugodno k d se ne

mo.zeffiO

sjetiti neke rijea, ali

joS je gore

fi

moo

se sjetiti nekoga imena. U starijoj

dobi zakazuje sposobnost

d

pri iznenadnom susretu

uz odredeno lice povciemo pravo ime -

odnosnc;> d

n m

to

uspije u neko pristojno vrijeme. Mnogi Ijudi

to dozivljavaju kao vrlo neugodnu posljediru oslah

Ijenog parncenja jer

se

nepoznavanje jeg imena

obimo povezuje

5

neiainteresiranoSCu. Medutim, u

istraZivanjima gdje se ispitivala sposobnost pameenja

imena rezultati starijih oBoba usporedivani su S

r.ez:ul-

tatima mladih' nije se pokazala neka znatnija .razli

ka.

4

Dvjema' sknpinama - dvadesetogodisnj.acima·

i


17/88

4

TVORNIC NOSTAlGljE

sedamdesetogodisnjacima - pokazivale bi se fotogra

fije

poznatihosoba

uz

koje

su

sto prije trebali

reo

ime.

Mladi

su

bili uspjesniji, ali njihov rezultat bio je samo

neznatno

bolji

od

rezultata koji

su

postigli stariji. Za

sto je tako tesko sjetiti se pravoga imena?

Prepoznavanje, bilo

da

je to lik s fotografije ill

znanac kojega sretnemo

na

ulici, sastoji se

od tri

hije

rarhijska stupnja.

5

Prvi je vizualno prepoznavanje lica

ili stasa, spoznaja da je

to

netko tko nam je poznat.

Nakon tog

prvog

koraka gotovo uvijek slijedi i dru

gi: znanje

0

tome odakle

tu

osobu

poznajemo, koje

joj je zanimanje i u kakvom je

odnosu

s

nama.

U eks

perimentu s poznatim osobama od

ukupnog

broja

prepoznatih

lica u 93

posto

slucajeva

naveden

je i nji

hov

identitet. Treo

korak

je problematican: prijelaz s

identifikacije

na

imenovanje. Stariji ispitanici u treCini

slucajeva nisu mogli

reo

ime onoga koga

su

prepoz

nali. Obrnut slucaj,

da

se

zna

ime osobe i nista drugo,

gotovo

da ne

postoji. Tezak korak

iimedu

identifika

cije i imenovanja saZet je u recenici:

Nikad

netu

za

boraviti

onoga

kako-se-ono-zove? "

Problem s imenima je

da

nemaju znacenja. Kad

nam

netko

pri

predstavljanju kaZe

da j

ribar,

odmah

nam

dolaze asocijacije

na

ribe, more, mreze, barke.

Netko

tko se preziva Ribar ne asocira nas ni

na

sto.

Istrazivanja

su

pokazala

da

je pamcenje

imena

jedna

ko tesko kao pamcenje

potpuno

proizvoljnih parova

ZABORAVlJIVOST

5

1 ,

\1,1

rijea kao,

na

primjer,

bicikl-

cvijet". Upravo ta pro

I·

I

I

izvoljnost,

da

se netko preziva Ribar

kad bi

se isto tako

mogao prezivati Kovac, uzrokuje ostarjelom pamce

nju

mnoge

teskoce.

Zbog

izostajanja asocijacija nedo

staju staze koje

vode

k

pravom imenu tako

da

se riba

ra sjecamo, ali Ribara

smo

izgubill. A

tu

je i jos nesto.

Slucajevi trenutnog zaboravljanja

imena

subjektivno

su

primjetljiviji od, slucajeva

trenutnog

zaboravljanja

rijea. Ako se

ne mozemo

sjetiti

prave

rijea,

mozemo

pribjeCi

opisu

ili sinonimu, otprilike kao sto se s ogra

nicenim vokabularom snalazimo u razgovoru na stra

nom jeziku. S imenima to

ne

funkcionira: taj znanac

ima samo jedno ime - kojega se ne mozemo sjetiti.

Ima li tome lijeka?

NaZalost, nema. Uglavnom se vrse istraZivanja

tehnika za ucenje

novi

imena. Kodljudi s ostecenjem

mozga vrlo

se

cesto pojavljuje problem s imenima i

to

opravdava

potrebu razvijanja strategija

za

njihovo

bolje pamcenje.

6

One

se cesto svode

na

lijeCnikov sa

vjet pacijentu

da

sam

stvori asocijacije koje nedostaju

kodimena, na primjer

da

nekoga tko se preziva Ri

bar zamisli kao pravoga ribara, s kasetom srdela, u

mornarskoj majici, s

morskom

soli u kosi. Takve stra

tegije zahtijevaju

puno

vremena, a uCinak im je pri

limo slab, primjetljiv

uglavnom

u eksperimentima s

fotografijama, ali

ne

i u svakodnevnom zivotu. Osim

toga, takvi trikovi s asocijacijama mogu biti opasni.

I

_I


18/88


Gospodinu Ribaru bit ce vjerojatno draZe

da mu

se ne

sjetimo prezimena

nego da

ga pozdravimo

s:

Posto

vanje, gospodine SardeIifu,

kako ste?

Starijim Ijudima, u normalnim okolnostima, nije

tako tesko upamtiti

nova

imena,

puno

im

je teze

na

vrijeme se sjetiti onih poznatih: da se onaj susjed zove

Marko ZIiamo vee trideset godina, samo se toga

sada

ne mozemo

sjetiti. Katkada pomaZe

na btzinu proo

slova abecede, mozda ce se pravo pocetno slovo ja

viti i ostatak imena. Ali ulaganje takvoga truda,

kad

se

istodobno nastojimo koncentrirati kako da se izvuee'

mo iz neugodne situacije u kojoj smo se naSIi izaziva

napetost pri kojoj ime koje traZimo odlazi u nepovrat.

Opustiti se to je najbolje.

li

to nam moze uspje

ti samo ako shvatimo da nije nista strasno ne

moo

se

sjetiti imena, to je najobiCnija

popratna

pojava uz

slabljenje pamcenja. Stariji znaju da se

to

dogada. Oni

znaju da umjesto: Hej... kako si

?I

isto tako mogu

reo Bok, znam toCno tko si, ali

ne

mogu ti

se

sje

titi imena. TrenutaCno bezimeni znanac

ne

smije to

shvatiti osobno. Osim toga, rovjek

mu

nije zauvijek

zaboravio ime, sjetit ce ga se Om se udalji nekoliko

koraka. Mogao

bi

se okrenu ti i zazvati ga,

kad

to

ne bi

tako

glupo

djelovalo.

Pri svakom ispitivanju pameenja starijih osoba

te

se

tri

teskoce najcesce pojavljuju.

li

one nisu jedine. Tako,

I

ZABORAVlJIVOST 7

na

primjer, stariji svoja sjeeanja sve teze vremenski

odreduju. Kad

smo

bili

na

onoj veceri, prije tri t jedna

If

I

ili prije sest tjedana? Jesu Ii posljednjiizbori bili prije

: ,

godinu

ili dvije? Pamcenje nije videokamera

na

kojoj

se uvijek u

dnu

slike vidi vrijeme i datum.

Za

svaCije

je pameenje, bilo ono staro ili mlado, tezak zadatak

toCno odredit i kada se sto dogodilo, ali stariji

pritom

cesce grijese. Ate pogreske idu u odredenom smjeru.

Prilikom IIdatiranja sJeeanja Ijudi uglavnom traZe

oslonac u osobnim ili javnim dogadajima koji mogu

slu.ziti kao vremenska odrednica za prije ili posIi

je. Nekoliko primjera:

to

je bilo u starom stanu,

tada

sam radio tamo i tamo, to se dogodilo prije

napada

na Twin Towers. Sjecanja je tesko odrediti datumom,

lakSe ih je smjestiti prije ili posIije nekog dogadaja. Da

bi se doznalo koje to pogreske Ijudi rade pri vremen

skom odred ivanju sjecanja, u istraZivanjima se

mogu

koristiti javni dogadaji. U jednom engleskom istraZi

vanju devetnaes t mjeseci nakon iznenadnog odstupa

nja s

dufuosti

premijerke Thatcher, nekoliko tisuca

ljudi trebalo je odgovoriti

na

pitanje koliko je vreme

na proteklo od premijerkina odstupanja.7 Mladi Ijudi

- tinejdzeri, dvadesetogodisnjaci i tridesetogodisnjaci

- cesce

su

dali

dobru

procjenu, a ako

bi

se prevarili

naveIi bi obiCno

da

je proslo manje vremena: gotovo

polovina mladih ispitanika smjestila je odstupanje

preinijerke u skorije vrijeme. Kod starijih - sezdeseto


19/88

38 TVORNICA NOSTAlGIJE

godisnjaka i sedamdesetogodiSnjaka - dogadalo se

upravo obmuto: mislili

bi

da je od tog dogadaja pros

10 viSe od devetnaest mjeseci.

Takvi poremeeaji dio su mehanizma koji se naziva

"teleskopija": sjeeanje s ostrim i jasnim pojedinostima

kao

da

se vidi kroz teleskop

pa

stoga djeluje bliZe. n

tuitivno je to vjerodostojan mehanizamsto potvrdu

je i jedan eksperiment.

8

Ispitanicima bi se predoCila

dva dogadaja koja

su

se odigrala u kra tkom razmaku,

kao sto je na primjer neuspjeli atentat na Ronalda Re

agana 30. ofujka 1981. i atentat na papu Ivana PavIa

II. nakon manje od Sest tjedana. Godinu i pol nakon

tih

dogadaja (ameriCki) ispitanici sjeeali

su

se znatno

viSe

pojedinosti oko atentata na njihova predsjednika

nego oko onoga

na Papu. Ta Cinjenica imala

je

utjecaja

na procjenu vremena koje je proteklo od dvaju aten

tata: vrijeme

od

atentata na Reagana procjenjivano je

dva mjeseca kraee, a od atentata

na

Papu tri mjeseca

duZe. Prva varijanta teleskopije pojavljuje se uglav

nom

kod

mladih i rezultira podcjenjivanjem Vreme

na. Stariji pate od obmutog efekta: sad kad se sjeeanja

ne pohranjuju tako pouzdano kao nekad, ona djeluju

kao da se odnoSe

na

nesto sto je bilo ranije nego sto

zapravo jest. Obrnuta teleskopija uzrokuje da stariji

koji sepitaju "koliko je proslo otkako

su

nas djeca za

dnji put posjetUa?" to vrijeme precjenjujui sto je teSko

uskladiti s pa bili smo neki

dan

sto djeca iznena-

ZABORAVlJIVOST 39

dena

tvrde. Roditelji i djeca gledaju se kroz suprotno

okrenute dalekozore.

\

I

n

q

To sto zaboravljamo ono sto smo planiraJi, sto se ne

I

!II

mozemo sjetiti pravih

rijeCi.

sto zaboravljamo imena,

sto vise ne znamo koliko

je

vremena proslo od nekog

dogadaja - zamome su i ponekad bolne neugodnosti,

ali ne znace kraj svijeta. One su, posebno ili u kombi

nacijama, dio sve prisutnije zaboravljivosti, ali ne smi

ju semijesati s gubljenjem pameenja ili pocetkom de

mencije. Utjesna je, svakako, i Cinjenica da problemi s

pameenjem

ml dih Ijudi pokazuju potpuno istu sliku:

i oni zaboravljaju planirano,

ne

mogu se sjetiti

rijeCi

i

imena i ti se problemi pojavljuju istim redoslijedom

kao kod starijih.

U Maastrichtu se

od

1992. provodi i s t r ~ i v n j e

I

j

I

utjecaja zivotne dobi na kognitivnofunkcioniranje,

Maastricht Aging Study (MAAS). To je projekt koji je

pod vodstvom psihologa Jellea Jollesa iznjedrio vee

cijeli

niz

zanimljivih doktora ta

pa

i

one

0

odnosu zi

votne dobi i pameenja. Neuropsiholog Rudolf Ponds

ispitivao je dvije tisuee zdravih, normalnih osoba iz

medu 24 i 86· godina starosti; nesto viSe od polovine

ispitanika iz najstarije skupine (izmedu 69 i 86 godi

na) izjavilo je da se smatra zaboravnima.

9

U skupini

nesto mladih ispitanika (izmedu 54

i

66 godina) to

je

izjavilo cetrdeset posto ispitanika, a u najmladoj


20/88

4 TVORNKA NOSTAlGljE

skupini 24 do 36 godina)

alc

tridesetak posto. Sve u .

svemu, oko cet:rdeset posto ljudi doZivljava se zabo

ravnima, a u najstarijoj skupini ih, dakle,

nemapuno

viSe od tog prosjeka. Razlika se, medutim, pokazuje

u razlozima kojima

se

zaboravljivost pripisuje. Stariji

nalaze razlog u godinama; u sedamdesetim l l osam

desetim nije Cudo ako tu i tame nesto zaborave. Mladi

cesce kao razlog

navode

previSe posla, interesa

i

uz

budenja, tako da im je nemoguce uvijek sve pamtiti.

Mozda je najneobiCnije otkrice iz niza MAAS-ovih

is

traZivanja

da

se veCina starijih osoba zall na zaboravlji

vost, a istodobno

su

uvjereni

da

imaju dobro pamce

nje.

10

Prema vlastitim procjenama pamte bolje svo

jill vrSnjaka, a cak i kad moraju usporediti kvalitetu

svoga pamcenja s pamcenjem dvadesetpetogodiSnja

ka, smatraju da postiZu bolje rezultate. Tu je vjerojatno

rije


21/88

4

TVORNICA NOSTALGIJE

Da

bi

prosirili svoja znanja

toj

svakodnevnoj,

obienoj zaboravljivosti, psiholozi

su sastavili upitni

ke u kojima j ~ i mogu odgovoriti koliko

ih

cesto i u

kojim situacijama njihovo parncenje ostavlja

na

cjedi

lu.

Ti upitnici

sadde

opise situacija

poputpredmeta

koji smo negdje ostavili i vise ga ne mozemo prona

0 neCijeg imena kojega se

ne

mozemo sjetiti, poruke

koju smo zaboravili prenijeti ili zaporke koje nikako

da se prisjetimo. NaZalost, takvi upitnici nisu

bez

ne

dostataka. Pri s tvamom slabljenju pameenja ljudi po

Cinju zaboravljati i sve one sto su posljednjih tjedana

zaboravili. Mozda ce se sjetiti da su jucer

dugo

traZili

naocale, ali to

da

prosli tjedan nisu mogli

nao

svoj

notes ili da su prije dva tjedna zaboravili gdje su par-

kirali auto vodi k pogreskama u mjerenju problema

parncenja.

Unatoc tome, istraZivanja s ponudenim situacija

ma koje oponasaju svakodnevne procese parncenja

kao, na primjer, prepricavanje upravo proCitanoga

novinskog Clanka ili memoriranje opisanog puta, po

kazuju da osobno rnisljenje kvaliteti vlastitog pam

cenja nije

ni

u kakvu odnosu s dobrim ili losim rezul

tatima ispitivanja toga pamcenja. Zalbe

na

teskoce s

pamcenjem oCito ne ovise stvamoj kondiciji parnce

nja. li 0 cemu onda ovise?

Pods i Jolles proveli

su

istraZivanje

nad

skupinom

od pedeset ljudi koji

su

se zbog zabrinutosti za svoje

ZABORAVLJIVOST 43

pamcenje prijavili

na

poseban trening.

12

Prosjeena sta

rosna dob bila im je nesto iznad Sezdeset godina. Pri

je pocetka treninga morali su obaviti cio

niz

testova.

PomoCu

tri

razliCita testa mjerile su se performance

,\

pamcenja: vizualnog, verbalnog i onog za svakodnev

Ii

ne

zadatke kao sto su pamcenje dogovora ili

putne

d

rute. Pitanja

su

traZila rnisljenje 0 opcenitom funkci

oniranju parncenja u takvim situacijama te povjere

nju u kondiciju vlastitog parncenja. Pomoeu drugih

vrsta testova pokuSalo se utvrditi aspekte ispitani

kove lienosti i raspolozenja. Isti niz testova izvrsen je

nad kontrolnom skupinom koja se sastojala od jedna

kog broja ispitanika iste zivotne dobi i obrazovanja,

ali koji nisu bili zabrinuti za svoje pamcenje. Rezultati

testova dviju skupina jedva da su se razlikovali. Sarno

je u jednom zadatku skupina zabrinutih osoba bila10-

sija: u jednoj minuti nabrojili

su

manje zanimanja od

kontrolne skupine.

Puno

znacajnije su bile

tri

druge

raz like. Zabrinute osobe pokazale su vise rezultate

na

upitnicima depresije , sto znaCi

da

su

cesce na

vodile da su potistene, da nemaju inidjative,

da

pate

od Ilesanice ili da se osjecaju bezvoljno.· Takoder

su

pokazale vise rezultate

na

testu IIneuroticizma : op

cenito su u zivotu bili napetiji i zabrinutiji. I na koncu:

osobe s brigarna imale su slabo povjerenje u vlastito

pamcenje.

To

se

am

10giCnim i samo po sebi razumlji

vim

ali stvar je u tome

da

njihovo parncenje zapravo

http:///reader/full/trening.12http:///reader/full/trening.12http:///reader/full/trening.12


22/88

44 TVORNICA NOSTALGljE

funkdonira jednako dobro kao i pamcenje osoba koje

se

ne

brinu. Razlog njihovoj zabrinutosti je Cini se,

potistenost i napetost prije nego slabljenje pamcenja.

To

je vrlo

V:aZna

napomena. Dno sto se mora razvijati

treningom pamcenja nije pamcenje kao takvo, nego

povjerenje

u pamcenje. Gdje tog povjerenja nema, lako

nastaju samoispunjavajuca prorocanstva. Vise se po

zornosti obraca na ono sto nije u redu nego na ono sto .

dobro funkdonira. Dnome tko prestaje koristiti svoje

pamcenje jer misli

da

je lose, to ce se prije ill poslije

samo

po

sebi potvrditi.

Ima nesto. posebno u toj brizi za zaboravljivost. Dna

je usmjerena na trenutno funkdoniranje pamcenja, na .

sposobnost pohranjivanja novih informadja,

na

brz

pristup vokabularu, na zadrzavanje onoga ·sto. smo

Culi proCitali ill vidjeli. Kao

da

stojimo na vratima

skladista i pozorno pratimo kako se doprema nova

roba dok nam u meduvremenu iza leda

s t ~ j

stara.

SkladiSte neprimjetno postaje sve praznije. Pamcenje

se nalaZi u mozdanom tkivu, a to tkivo je podlozno

trosenju i slabljenju

pa

time blijede ill nestaju i sjecanja

koja su u njemu pohranjena. Katkada primijetimo ne

sto

od

toga, shvatimo da nesto nedostaje. Posjedovali

smo veliko znanje

0

odredenom

podrugu.i

odjednom

postanemo svjesni da je velik dio izgubljen. III proCi-

tamo nesto sto smo napisali prije dvadeset godina-

ZABORAVLjlVOST 5

neko pismo, ulomak iz dnevnika -

i

Cini nam se da je

to neki tudi tekst, toliko malo

od

toga prepoznajemo.

li najveCi dio nestaje a da toga nikad ne postanemo

svjesni; izgubljen je,

ali

nam

ne

nedostaje. To zaborav-

I •

ljanje odigrava se iza kulisa.

U jednom od posljednjih ulomaka' romana

Ik heb

nooit iets gelezen Nikada

nisam nista procitao) Karel van

het

Reve opisao

je

jednu svoju noCnu setnju: Mjese

ana

je blistala kroz drvece, oblad su klizill

uz

mjesec.

Pala mi je na pamet jedna pjesmica:

Siisser

Mond, du gehst so

stille

Durch die

Abendwolken hin.

Bilo mi je drago da sam je se sjetio. Prije bih takvo

prisjecanje odbado kao banalno, ali sada sam pomis

I

lio da se mozda bliZi vrijeme kada mi pri pogledu na

mjeseCinu i oblake viSe nista nece pasti na pamet.

13

I to vrijeme se doista pribliZavalo. Van het Reve

kao

da

je predosjecao kako je slabljenje njegova pam

cenja nesto vise

od

obiene pojacane zaboravljivosti.

li

kad je

jednoga

dana

doslo dotle da

mu

pjesmice

viSe

nisu padale na pamet,

on

to zadjelo nijeni primi

jetio: nema asocijadja i

tu

je kraj price. Pamcenje, Cak

i kad

ne

poklekne pred demendjom, ima puno toga

zajedniCkog s vidnim poljem. Ako

nam

se iz bilo ko

jeg razloga vidno polje poCinje su.zavati,

mi

toga ne


23/88


cemo biti svjesni. Primijetit cemo posljedice jer cemo

se poceti sudaratisa stvarima koje bismo prije vidjeli,

ali suZavanje vidnoga polja

ne

mozemo vidjeti, ono

nema rubova. Isto tako ne vidimo praznine u pamce-

nju. Katkad primijetimo posljedice, shvatimo

da

od-

jednom ne znamo nesto sto smo jos nedavno znali,

ali ono sto je nestalo nije za sobom ostavilo nikakvu

prazninu.

Vee

samo zbog toga pamcenje se ne moze shvaca-

ti kao nekakva arhiva: ako nestonestane, ostatak se

opet

na

neki tajanstven

naCin

spoji tako da sve dje-

luje netaknuto kao i prije. Kroz pamcenje se krecemo

putem

asocijacija, drugoga naCina nema, a asocijacije

su povezane s onim sto jos postoji. One nas nikada

ne

vode

do

praznih mjesta, jer prazna mjesta prestaju

biti asocijacije. Predodzba praznog

iii

ostecenog pam-

cenja kao necega s rupama, supljinama, prazninama,

. o je slika izvana. Iznutra je pamcenje uvijek puno.

U dokumentarcu

Tegen

het vergeten

Protiv zaborava)

redate1jice Tamare Mirande pojavljuje se izvjesna gos-

poda De Rode. Njoj su 92 go dine i zivi u groningen-

skoj cetvrti Helpman u prostranom, komfomom sta-

nu. U svom zivotu pamti stotine putovanja: ,,370.608

preletjelih kilometara, 210 letova s 59 zrakoplovnih

kompanija.

N a svim tim putovanjima pisala

je

biljes-

ke koje je sve

do

jedne saeuvala. Kao i sve putne karte,

ulaznice, jelovnike i planove gradova, sve razglednice

ZABORAVLJIVOST

7

i fotografije. Sav je taj materijal arhiviran u

mapama

i registratorima koji potpuno prekrivaju zidove njezi-

na

stana. Po stoliCima i u vitrinama stoje stotine uspo-

mena i suvenira. Po sobi se krece tesko, u invalidskim

kolicima, sto je u tuZnoj suprotnosti s njezinom pri-

jaSnjom pokretljivosCu. Uz svaku stvar koju uzme u

ruk.u moze ispricati posebnu prifu: gdje je sto kupila,

od koga je sto dobila. Cini se kao da joj se pamcenje

izvrnulo: sve sto vidi i l l izvadi iz mape povezano je s

asocijacijama, kao da njezina sjecanja stoje oko nje. To

daje sliku neobicnog, raznolikog, ali i potpuno osob-

nogarhiva njezine

uspomene daju

mu

smisao, bez

njezina pamcenja bio bi potpuno nesvrhovit, sto je i

njoj samoj potpuno jasno.

Jednoga dana gospoda De Rode treba iz svoga sta-

napreseliti u sobu gdjenema mjesta za njezinu zbirku

uspomena, veCinu

ce

morati ostaviti. Kako to rijesiti?

Sto da uzme sa sob om? U pomoc dolazi jedan mladic

s bilje.z¢com da z ~ e d n o naprave popis. Stoje ispred

zida s mapama, kad joj

na

pamet padne jedna dirljiva

misao i ona predlozi mladiCu da iz svake mape pone-

sto izvade tako da budu tanje

pa

ce ih moo sve uzeti

sasobom.

To naravno,

ne

funkcionir l. Na kraju odustaje od

selidbe. Nakon nekoliko godina umire u svom stanu.

Njezin prijedlog

prufa

sliku onoga sto se dogada u

pamcenju iz kojega poCinju nestajati sjeeanja. Koliko


24/88


god

da nestane iz pojedinih mapa, cijela zbirka ostaje

potpuna kao

da

niSta ne nedostaje.

To sto zaboravljanje za sobom brise i svoje tragove

mozda

nije jedina utjeha ostarjelom pamcenju. Iz

nj -

ga moze svasta nestati, ali kOgnitivno funkcioniranje

ostaje

dugo

gotovo nedirnuto. Teze nauOmo nesto na-

pamet, koncentracija

nam

traje nesto kraee i kapacitet

radnog pameenja nam je manji, ali sve to protjece po-

lako i stupnjevito, ne postoje znakovite razlike u od-

nosu na mlade, a sitUacija je razliCita od osobe

do

oso-

. be. Nema dijelova

mozga

koji prestaju funkcionirati,

strujnih krugova koji ostaju bez napona, spojeva koji

se

iznenada prekidaju. Rijec je

samo

polaganom po-

pustanju, uzrokovanom

postupnim

troSenjem moz-

danog tkiva. Dante je pocetkom cetrnaestoga stoljeca

dobro primijetio: jedra se spustaju, ali ne

na

otvore-

nom mom nego tek pri dolasku u luku.

Krivulja razvoja i slabljenja kognitivnih funkcija

viSe podsjeea

na

prekooceanski let.

Nakon

polijeta-

nja brzo se mora

doc

na veliku visjnu, ali

kad

se to

postigne, let dugo protjece

na

istoj razini. Tek na-

kon pedesete dolazido postupnog smanjenja visine

i poCinje dugotrajno spustanje. brzanje u spustanju

neposredno prije slijetanja pojavljuje se tek nakon

dvadesetak godina. Pa ipak ce se svatko tko je ikada

dozivio prekooceanski let sjetiti

da

smanjenje brzine

ZABORAVLJ1VOST 49

pri pocetku spuStanja

djeluje

le o d

pilot

koci. Uznemi-

reno gledamo kroz prozor, u dubini vidimo sarno ne-

pregledni ocean i pomiSljamo: spuStamo se prerano

Nismo

ni

blizu Naravno

da

pilot vrlo dobro

zna 0

radi

i

mi

zapravo jedva gubimo

na

visini, ali

pocetak

spuStanja djeluje

neugodno

i uznemirujuce. Netko u

sedamdesetima

iIi

osamdesetima tko postaje pomalo

zaboravan razmiSljakako je to

normalno za

te godine

i

da

e to neko vrijeme potrajati. Ali pedesetogodiS-

njak, stot inama milja udaljen od svoga odrediSta, za-

brinuto pomiSlja: ako sam vee sada tako zaboravan,

kakav en tek biti za

pet iIi deset

godina? Upravo zbog

toga

jednog

pedesetogodiSnjaka uhvati panika

kad ga

zgranuto upitamo:

zar se

vi e ne

sjecas? 11


25/88

TRZISTE

ZABORAVNOSTI

K

Oliko vrsta pamcenja postoji?

VeCina

psihologa .

zadovoljna

je

odgovorom:

IIJakO/

jako mnogo / ali

Endel Tulving - jedna od srediSnjih osoba u uredni,:

stvima struCnih casopisa 0 pamcenju - odluCio ih je

toCno izbrojiti. Dosao je

do

broja 256. Kompletan popis

moze se pronaCi u zbomiku radova u cast psihologu

H.

L

Roedigeru.

1

Tulving je taj projekt zapravo zapo

ceo u

Sall/

ali kad ga sagledamo u cjelini/

ne

mozemo

se oteti

snamom

dojmu sto ga ostavlja koliCina dimen

zija u koje se moze podijeliti pamcenje. Jedna od njih

je vrijeme. Pohranjivanje moze varirati iztnedu nekoli

ko milisekunda i cijeloga zivota. U ikQniCkom pamce.,

nju

vizualni

podraZaji traju samo djelic sekunde/ ,sto

je vrlo kratko, ali opet dovoljno dugo

da

ne primije-

timo kako svijet

na trenutak

nestane

kada

trepnemo.

Vizualni podraZaji ostaju u radnoj memoriji pohra

njeni dovoljno

dugo

da stignemo pogledati

na stranu

dok

istodobno i dalje

pouzdano

vozimo bicikl. A neke

stvari koje ugledamo pamtimo cijeli zivot, zahvaljuju

i

trajnom pohranjivanju,

permastoreu

Sto se tice

vizu-

50

TRZIST ZABORAVNOSTI 5

alne memorije, ona se dalje moZe podijeliti

na

posve

drukCije dimenzije, na primjer po vrstama informacija

koje

su

u njima pohranjene. Pamcenje lica

r ~ u

se

od, recimo, pamcenja napisanih

rijeCi

ill sahovskih po

zicija. I

druga

osjetila imaju takva specijalizirana pam

cenja, s posebnim vremenskim odnos ima i sadrzajima.

Sve te vrste pamcenja imaju svoje vlastite zakone.

Jednoga

smo

potpuno svjesni, dok drugo -

na

pri

mjer motoriCko pamcenje -

kao

da ne postoji. Jedno

se

lako

poremeti, a

drugo

funI:


26/88

odabrao, on i njegov pacijent mogu se sluiiti j e ~ c -

kim

vokabularom jer oko bolesti je nastala profinjena

jeziena igra . Pacijent kojemu lijeCnik kaie da ga ne

moze izlijeCiti, ali da mu moze olakSati bolest, zna sto

moze ocekivati. U psihologiji pamcenja takav voka

bular nedostaje. RaSprave o.tom.e sto se moze uCiniti

s problemima oko pamcenja uvijek

su

neugodne jer

nema

jeziene igre koja

izraiava

nijanse relevantnih pi

tanja. Prividno tako lako pitanje moze li se pameenje

trenirati zapravo je jedno od najtezih koja se mogu

postaviti psihologu.

Postoji jos jedan razlog za njegov uzdah, ali na nje

ga

ce

doCi

red

na

kraju ovoga poglavlja.

Katkad se na televiziji moze vidjeti reklama u kojoj

glumica Nicole Kidman, ugodno smjestena

na

kaueu,

rjesava zadatke

na

raCunalu

za

igrice. Udubila

se

u

Dr

KIlwashima s

Brain

Training,

program koji.se pre

porueuje kako u Clancima pamcenju i zaboravljivo

sti tako

i

u casopisima

za

vremesne osobe. Sto

bde

i preciznije igrate, to yam je bolji rezultat ill drugim

rijeCima - mladi mozak. Tko svakodnevno igra samo

nekoliko minuta, stimuliramisaone procese, kreativ

nost i

koncentraciju. 2 Za

nabavu

programa Citatelje

se upueuje na

trgovine igraCkama. Nicole

i d m ~

ocito je postigla dobcir rezultat: zadovoljno gleda u

ekran, njezin mozak jos je mladi nego sto je ocekivala.

Neki zadaci ne djeluju komplicirano. Ako je

5.

pro

sinca srijeda, koji je dan 7. prosinca? Ako netko mora

platiti 1 euro i placa novcanicom od 5 eura, kQliko

mora dobiti natrag?

Od

rotirajuCih slova, npr. V M A

i R mora se sastaviti postojeca rijec

i l l

se treba zbrojiti

7 i

3.

Malo

su

tezi zadaci gledati na sat u zrcalu, po

noviti dvije

rijeCi

koje se euju istodobno

i l l

u sto kra

cern vremenu kliknuti na najveCi od nekollko brojeva.

Brzina odgovora takoder se raCuna: postoje razine

od

pjesaka

Oos puno

vjezbe) preko biciklista (polako

nabolje)

i

automobila (samo tako naprijed)

40

brzog

vlaka, zrakoplova i rakete. Najvisi moguCi rezultat

pokazuje idealnu starost mozga: dvadeset godina.

Dr. Kawashima je stvarna osoba. Ryuta Kawashi

ma (1959.) je neuropsiholog koji se u svojim cetrdese

tima u rodnom Japanu probio

b e s ~ e l e r o m

vjezba

njU pamcenja. Ako mu ime utipkamo u Google dobit

cemo milljun i pol pojavnica. Tko

pak

isto ime utipka

u Online Contents , jedan

od

kataloga medunarod

nih

znanstvenih publlkacija, dobit ce skrorimiji broj:

Kawashima se od

1994.

pojavljuje osamdeset

puta

kao suautor Clanaka U tim Clancima prosjeeno osam

autora prikazuje studije u kojima se pomoeu sllkov

nih prikaza istraiuje. koji su dijelovi mozga ukljuce

ni

u posebne zadatke kao sto

su

prepoznavanje lica,

imena

ill

predmeta, raCunanje, Citanje naglas

i l l

plani

ranje. Ni u jednom istraiivanju nije rijec vjezbanju


TRZISTE ZABORAVNOSTI


27/88

pameenja. U intervjuima koji se mogu naCi

na

inter

netu Kawashima znatno cesee spominje komercijalni

uspjeh svoga braintrainera nego studije 9 njegovim re

zultatima. Ako ga toliki milijuni kupuju, onda zacije

10 pOIriaie.

Vjezbanje pameenja je gdjegdje poprimilo indus

trijskedimenzije. Izdano je

na

stotine knjiga. Caso

pisi za starije oglasavaju treninge, tecajeve i terapije.

Problemi s pameenjem i kako ih tretirati vrlo su cesta

tema

i u raznim novinskim osvrtima. Zaboravnost je

otkrivena kao rupa u trziStu. BuduCi da se pomoe

nudi

sa svih strana - u rasprodaji ima i biljaka, napit aka i

tableta

za

poboljsanje pameenja - izgleda kao

da

svat

ko moze postati zaboravan, ali i da je svatko za sebe

odgovoran da to

ne ostane:

problem

je

nairne, moguee

rijesiti. Poboljsanje pameenja tako dobiva svoje mjesto

u opseZnijem projektu lIuspjesnog starenja . Jer pro

blemi s pamcenjem su

poput

bora: ne mozemo sprije

Citi njihovu pojavu, ali zahvaljujuCi suvremenoj kirur-

giji ne moramo ih zadrzati. Dakle, ne bismo

ih

trebali

imati.

Upute za vjezbanje pameenja imaju svoju mantru.

Kratka je, rimuje se i svatko je zna:

use t or

lose

it

Ako

je shvatimo kao prestanemo Ii upotrebljavati pamee

nje, ono ee se pogorsati ,potpuno je istinita. Neuro

psiholog Ponds i neurolog Verhey, obojica dugogo

diSnji djelatnici poliklinike za probleme s pamcenjem

SveuCilisnoga medicinskog centra u Maastrichtu, na

pisali

su

u jednoj nijansiranoj studiji staraCkoj za

boravnosti da nedostatak povjerenja u vlastito pam

eenje moze pokrenuti zacarani krug pogorsanja.

3

Pa

cijent - jer

on

samoga sebe vrlo brzo tako vidi - posve

sigurno zna da vise niSta nova

ne

moze nauCiti{ S tim

stvamo nema smisla gubiti vrijeme. } pa zato ruko

vanje novim s p r v ~ ostavlja ukueanima, prestaje

Citati knjige, kuCnu administraciju predaje drugima,

povlaCi se iz drustva zbog straha

da ne

kaZe nesto sto

je vee prije rekao, dogovore prebacuje

na

partnera

IIMozete Ii tome razgovarati smojom suprugom? )

i

na

koncu se viSe nimalo

ne

trudi

da

bilo sto nauCi

iIi

zapamti. Najgore sto mozemo uCiniti svojemu pam

eenju je

da ga

vise ne upotrebljavamo.

Ali u Iiteraturi vjezbanju pameenja cesto se use t

or lose

t

objasnjava potpuno drukCije. Implicitna me

tafora je pameenje kao misic pa se musteriju, polaz

nika ill pacijenta nastoji uvjeriti

da

pameenje, kao i

misice, moze povecati i ojacati treniranjem. ViSe se

ne

radi 0 sprjecavanju pogorsanja, nego 0 bildanju. A u

tom se smislu pameenjenikako

ne

moze usporedivati

s misiCima.

Retorika oko vjezbanja pamcenja ima odredene kon

s t n t e ~ Cesto se govori 0 genijalnom pameenju, bilo

prirodnom, bilo uvjezbanom. Tipican primjer je stu

6 TVORNICA NOSTALGIJE TRZISTE ZABORAVNOSTI 7


28/88

dent uvjezban u pamcenju niza brojki. Kqo i veCina

ljudi, u

pocetku

ne.

moze zapamtiti

vise

od

sedam

brojki

zaredom. Maksimalna

koliCina od

sedam

dva

viSe

i l l

manje, vrijedi i

za

ostale vrste informacija,

kao

sto

su

rijeCi

i l l

nazivi.

Nakon treninga od

dvjesto sati

student moze zapamtiti

vise·od

osamdeset

brojki.

To

nam sugerira da se pamcenje doista

moze

trenirati

po

put misica. li Ponds i Verhey objasnjavaju

da

se kod

studenta

nije povecao kapacitet pamcenja, nego

samo

sposobnost koriStenja strategija za poboljsanje p m ~

cenja. Student, koji je u

meduvremenu postao

trkac

na duge

staze, nauCio je

pretvarati

brojke koje

treba

pamtiti

u

rekorde

za

razliCite udaljenosti. Nije, dakle,

pamtio

posebne brojke,

nego poredak

i

povezanost

u

vremenima

koja su mu

nesto

znaCila. Medutim i

u

tome

su

mu

sposobnosti ostale ogranicene:

kad

je

umjesto brojki trebao

zapamtiti rijeCi

i l l siova, nije do

sao dalje od

standardnog

broja sedam. Kapacitet

po-

I

hranjivanja informacija nije

se nimalo

promijenio.

Za

treniranje

drugih vrsta

pamcenja vrijede ista

ogranicenja. U

noc

izmedu 4 is. listopada

2007.

vele

majstor Ton Sijbrands igrao je naslijepo

simultanke

dame i povecao vlastiti

rekord

na dvadeset pet parti

ja. Nakon 28 sati i 22

minute

imao je dvadeset jednu

pobjedu i cetiri nerijesene. Protivnici su sjedili syaki

za svojom plocom, a Sijbrands je

za

svaki

potez mo

rao

prizvati u pamcenje stanje u pojedinoj partiji.

Igra

semogla pratiti na

intemetu. Nijese

doduse moglo

vidjeti

nista

viSe

od

zamisljenog Sijbrandsa

kako

sjedi

za

stolom, ali buduc

da

je u glavi

imao

pohranjene

sve te pozicije i poteze koji su do njih doveli, prizOT je

bio zadivijujuCi.

i j ~

li njegovo postignuce zivi

dokaz

da

se pamcenje

moze

izvjezbati

do

ekstremnih,. goto

vo mitskih razmjera?

Ton Sijbrands oduvijek je kategoricki poricao

da

im.a izvanredno pamcenje: Vjerujem da

dobro pam

tim

stvari koje me zanimaju kao sto su stvari iz knji

zevnosti i politike, ali pamcenje

za

svakodnevne stvari

mi

je katastrofalno.

Ako

se

pitate

treba li velemajstor

simultanki

uzeti

sa

sobom popis

kad

ide

u trgovinu,

odgovor je: da. 4 Sijbrands ima potpuno

obirno pam

cenje u kojem vrijede

normalna

pravila

za

memori

ranje i zaboravljanje. Partije zapoCinje s

devet mogu

C:ih

otvaranja u odredenom redoslijedu,

tako da

je na

pioCi broj

10

isto otvaranje

kao

na ploCi broj 1

To

isto

otvatanje pomaZe mu

pokrenuti

lanac. asocijacija na

odigrane

poteze. N

akon

'otvaranja' nastoji .

pak

igrati

sto razliCitije: isti

potezi

previse

bi

opteretili pamce

nje.

Dodatna pomoc su

jaki protivnici. Sijbrands se

uzda u sto 10giCniji tijek partije, a naCin razmisljanja

protivnika.-

vrhunskih

igraca - iskljufuje prevelik

broj krivih poteza koji se tesko pamte. Ne pamti. zbroj

serija poteza, nego razvoj

odredenih

modela. A

onda

te

modele

pohranjuje

tako

sto

ih

povezuje s postoje

s

TVORNIC NOSTALGIJE

TRZISTE Z SOR VNOSTI 9


29/88

Om modelima u pamcenju,

skupljenim

tijekOIll go.di

na igranja

dame

na velemajsto.rsko.j razini.

I baS

kao.

ni ko.d o.no.g studenta

ko.ji

na prvi po.gled

ima

nevjero.jatno. po.vecan kapadtet pamcenja; ni·ko.d

Sijbrandsa se nije po.bo.ljsalo. pamcenje, nego. sarno. spo-·

so.bno.st ko.riStenja strategijaza njego.vo. po.bo.ljsanje. Pa .

cak je i ta spo.so.bno.st vrlo. selektivna.

13k0.

je Sijbrands

izvrstan sahlst, s neko.Iiko. klupskih titula,

ne

uspijeva

mu igrati sah naslijepo.. Nako.n cetvrto.g ili peto.g po.teza

figure mu poCinju bjezati u mislima. Ni dar za igranje

dame

naslijepo. nije, po. vlastito.m kazivanju, istreni

rao. : o.tkrio.

ga

je u mlado.sti za noCivanja kod prijatelja

jer

kad

su

prije spavanja mo.rali gasiti svjetlo.

usred

par

tije dame bili su prisiljeni nastavljati igrati napamet.

To. jedno. Sijbrandso.vo. spedjalizirano. pamcenje,

ko.Iiko. go.d fascinantno.,

ne

razlikuje se puno. o.d naCi

na na ko.ji se fo.rmira pamcenje znalca Pro.usto.vih dje

la, o.bo.zavatelja Dylana, pro.ucavatelja ptica, eno.lo.ga

ili bilo. ko.jega drugo.g spedjalista za neko. po.druCje.

Ono. ne nastaje vjezbanjem, nego. se razvija naCino.m

na

ko.ji mu se pristupa. To. su pamcenja u ko.jima dola

zi do. mreZnih sustava aso.cijadja ko.je

se

zgusnjavaju

tako. da

na

ko.ncu s lako.co.m

barataju

sa za neupucene

upravo

nevjero.jatno.m ko.liCino.m po.dataka. Bez utje

caja to.g po.sebno.g specijalizma ne

bi

ih bilo. mo.guce

Po.hraniti. Genijalno pamcenje nije pro.izvo.d vjezbe,

nego. duge i

predane

upo.trebe.

.

Druga

konstanta

u literaturi 0 vjezbanju pameenja je

.

argument

sto. bo.gatija o.ko.lina, to. razvijeniji mo.zak .

To. je tvrdnja

ko.ja

se uglavno.m svo.di na po.kuse

sa

zi

vo.tinjama na po.druCju memory enhancement (po.bo.ljsa

nja pamcenja). Po.kusne zivo.tinje najcesce su miSevi ili

stako.ri. Tako. se, na primjer, ko.ntro.lna skupina stako.

ra

neko. vrijeme drZi u kavezu, do.k po.kusna skupina

jsto. to. vrijeme -pro.vo.di u o.bo.gacenoj o.ko.lini s koluti,:

Ina za trcanje, igraCkama, labirintima i svim o.stalim

sto.

vee istraZivaCima mo.ze pasti na pamet. Stako.ri

iz

druge

skupine svoj ce kratko.trajni zivo.t provesti nesto.

ugo.dnije nego. o.ni iz prve , ali svi ce na kraju zavrsiti na

sto.lu

za

seciranje. Nako.n o.bdukcije mo.zgo.vi stako.ra

iz o.bo.gacene o.ko.line po.kazuju

vern

ko.liCinu neuro.n

skih veza - naizgled jasan do.kaz da sredina bo.gata po.-

dtaZajima po.go.duje razvijenijem i efikasnijem mo.zgu.

Ali time se zapravo. po.kazuje kocenje razvoja mo.zga

u sredini

siroma noj

po.draZajima.

Prazan

kavez nije

priro.dno. o.kruZenje za stako.re. Ko.mbinacija po.draZa

ja ko.jima su izlo.zeni stako.ri iz druge skupine bliZa je

njiho.vo.j priro.dno.j s r e ~ Njiho.v IIrazvijenijill mo.zak

je zapravo. no.rmalan mo.zak, a o.naj njiho.ve nesretne

brace umjetno. je o.drzavan zakrzljalim. Bo.gatstvo. po-

qraZaja, ukratko., mo.ze sprijeCiti nerazvijeno.st, ali

ne

mo.ze potaknuti razvo.j zdravo.g mo.zga.

Vpo.treba

raznih

biljaka za po.bo.ljsanje pamcenja

ili vitaminskih i mineralnih do.dataka -

sad

o.pet

go.-

6

TVORNICA NOSTALG1JE

TRZISTE ZABORAVNOSTI 6

http:///reader/full/so.bno.sthttp:///reader/full/njego.vohttp:///reader/full/njego.vohttp:///reader/full/spo.so.bno.sthttp:///reader/full/spo.so.bno.sthttp:///reader/full/Sijbrandso.vohttp:///reader/full/eno.lo.gahttp:///reader/full/stako.rihttp:///reader/full/pro.vo.dihttp:///reader/full/Stako.rihttp:///reader/full/mo.zgo.vihttp:///reader/full/stako.rahttp:///reader/full/stako.rehttp:///reader/full/stako.rehttp:///reader/full/stako.rihttp:///reader/full/njiho.vehttp:///reader/full/nerazvijeno.sthttp:///reader/full/so.bno.sthttp:///reader/full/njego.vohttp:///reader/full/spo.so.bno.sthttp:///reader/full/Sijbrandso.vohttp:///reader/full/eno.lo.gahttp:///reader/full/stako.rihttp:///reader/full/pro.vo.dihttp:///reader/full/Stako.rihttp:///reader/full/mo.zgo.vihttp:///reader/full/stako.rahttp:///reader/full/stako.rehttp:///reader/full/stako.rihttp:///reader/full/njiho.vehttp:///reader/full/nerazvijeno.st


30/88

vorimo

0

ljudima - poCiva

na

slienoj pogreSci u raz

misljanju. Nairne, otkriveno je da neke tvari mogu

izazvati poremeeaje u pameenju ako

nedostaju

u pre

hrani, kao npr. vitamin

B

oji dugotrajni nedostatak

uzrokuje Korsakovljev sindrom. Isto tako, nedostatak

vitamina E moze izazvati teskoee s pameenjem.

Ali

to ne znao da dodavanje vitamina

ll

mineraIa izn d

zdrave razine rezultira boljim pameenjem. Sprjecava

nje pomanjkanja moze biti korisno, ali to

ne

vrijedi i

za proizvodnju viska.

TreCi

argument za uvjeravanje potencijalnog polazni

ka treninga pameenja takoder je neuroloskog tipa:

pretpostavljeni rieiskoristeni kapacitet mozga. Ne po

javljuje se uvijek u obliku oglasa s kojih nas Einstein

prodomo gleda iznad teksta Mi koristimo samo

10%

mozga , ali sama pomisao

da na rn

dijelovi mozga

ostaju neiskoristeni i da mozemo poboljsati pameenje

upotrebom tog neiskoristenog kapaciteta ooto vrlo

dobro pristaje

uz predodzbu

innogih Ijudi stalnom

elementu u reklamama za vjezbanje pameenja.

Taj

mit kruZi vee gotovo cijelo jedno stoljeee.

5

Naj

raniji su mu izvori tecajevi i knjige ollsamopoboljsa

nju u Americi dvadesetfu godina. Otada se svojim

ponavljanjem promijenio u nesto sto svi znaju . Mit

ima mnoge sljedberuke caki medu'diplomskim stu

dentima psihologije.

6

Kad.ih se upita za izvore, obic-

no

odgovaraju IInegdje

sam

prootao ll Cuo

sam

u jednom televizijskom programu funkcioniranju

mozga . Knjige koje taj mit sire kao poticaj

Documents

Tvornica Nostalgije