Turoff Stephen - Sedam Koraka Do Vječnosti

Stephen Turoff suvremeni je iscjelitelj, uitelj, duhovnik, filozof, vitez, ovjekoljubac i mistik. Ve trideset godina iscjeljuje na desetke tisua

ljudi, svih boja, kasta i uvjerenja. Dolaze sa sve

etiri strane svijeta kako bi ga posjetili u Danbury Healing

Clinic u Chelmsfordu u Essexu (pola sata vonje vlakom iz

Londona, op. prev.). Za neke je to putovanje hodoae, za druge zadnja prilika za

izljeenje. Za veinu ostaje iskustvo to ga nikad nee

zaboraviti.

SEDEM KORAKA DO VJENOSTI

STEPHEN TUROFF

SEDAM KORAKA DO

VJENOSTI


SEDAM KORAKA DO VJENOSTI

Autor Stephen Turoff

Prijevod Snjeana Puhari

Lektura Nikola ivi

Oblikovanje naslovnice Leonard Rubins

Prijelom Image design

Tisak Medium d.o.o., irovnica

Izdano u samozalobi

Naklada 500 izvoda

Zalozba: "ITAU" - center za tuje jezike in razvoj zavedanja Ljubljanska c. 11, SI-4260 BLED, Breda Vesel, s.p.

CIP - Kataloni zapis o publikaciji Narodna in univerzitetna knjinica, Ljubljana

129

TUROFF, Stephen Sedam koraka do vjenosti / Stephen Turoff; [prevod Snjeana

Puhari]. - Bled : ITAU, center za tuje jezike in razvoj zavedanja, 2007

ISBN 978-961-6634-02-1

231476992

2


"Smrt ne postoji - postoji samo promjena " J. Legget, umro 1916. godine

3


4


elio bih zahvaliti svim prijateljima iz vidljivog i nevidljivog svijeta koji su omoguili da ova knjiga ugleda svjetlo dana.


Kao vidovnjak, dolazio sam u doticaj s duama koje borave na astralnoj razini, i ti su mi susreti otvorili pogled na dogaaje nakon smrti. im dua napusti tijelo, dolazi u stanje slino snu i probudi se na odgovarajuoj razini astralnoga svijeta. Cesto me pitaju o znaenju rijei "razina". Najbolje joj odgovara izraz "stanje vibracije". Zvuni valovi, ultralju-biaste zrake sunca, valovi elektrine svjetiljke - svi su nevidljivi, a nekako ih percipiramo, iako ne utjeu, niti smetaju jedni drugima. Isto vrijedi i za razine astralnoga svijeta.

Dua je na razini koja odgovara njezinom duhovnom razvoju: "U Kui Oca mojega mnogo je stanova".

Na Dan mrtvih imao sam predavanje. Kad sam razmiljao kako poeti i to govoriti, pokraj sebe sam osjetio nazonost mladoga mukarca kojega sam i sasvim jasno vidio.

Na putu do kue cijelo sam ga vrijeme osjeao uz sebe. Kad sam sjeo u naslonja da bih zbrojio misli, ponovno mi se pribliio. Razmijenili smo pozdrave, zatim sam mu zahvalio na pomoi za predavanje. ak smo razmijenili i nekoliko viceva. Sljedeih dana dobro sam upoznao tu ljubaznu duu i meu nama se stvorila prijateljska veza.

Jednoga dana upitao me je jesam li spreman napisati knjigu o njegovu ivotu, ne o onom kratkom, traginom, na Zemlji,

7


nego o ivotu na razinama kroz koje je putovao nakon smrti. "Za to nisi odabrao pravu osobu", bila je moja prva reakcija. Nakon dugoga nagovaranja i obeanja da e mi pritom pomagati, prihvatio sam izazov. Nisam bio potpuno svjestan koliko je to odgovorna zadaa, ali sam sretan to sam je prihvatio. Time sam pomogao i njemu i sebi, i pritom puno nauio.

Svaki sam dan pisanju posvetio odreeno vrijeme i knjiga je polagano poela dobivati svoje obrise. Svaki put bih prije pisanja zamolio za vodstvo, koje mi je pribliilo Jima. Osjetio bih da me potapao po ramenu, i uo njegov pozdrav: "Jesi li spreman?"

Proslijedio mi je slike, a meni bi prepustio da ih pretvorim u rijei. Stranice koje slijede opisuju Jimov odlazak sa zemaljske razine i njegova iskustva o ivotu poslije smrti. Vie puta posumnjao sam u svoje spisateljske sposobnosti. Neki su odlomci poput nebruenoga dijamanta, poput Jima. Drugi su dijelovi kao biseri, biseri mudrosti voa i uitelja koji su mu pomagali. Brzo je uvidio da moe puno nauiti.

S najboljom sam namjerom te dijamante, bisere i dragulje nizao u ogrlicu pripovijesti i iskreno se nadam da e njihova ljepota i istina utjecati na va ivot, kao to su na moj.

s


Umro sam u bici kod Somme...

...bile su prve rijei koje mi je rekao James Legget. Ovo to slijedi pria je o smrti koja ga je zatekla u dobi od dvadeset godina...

Kad je poeo rat, imao sam osamnaest godina. Kao i veinu mladia, i mene je oduevljavala pomisao da postanem vojnik. Imao sam sreu da su me uzeli - barem sam tad tako mislio. Nisam ni pomislio na mogunost da se ne vratim kui.

U studenom te godine napustio sam dom u kojem su me odgajali s puno ljubavi i otiao u vojni logor Caterham. Bilo mi je teko, nedostajala mi je udobnost doma. Ta je jesen bila jedna od najvlanijih u mom kratkom ivotu. U grubim vojnikim atorima pokrivali smo se samo tankim plahtama i dekama.

Drvene barake koje su nam namijenili za zimu bile su tek na poetku gradnje. Sve do kasno u jesen spavali smo na podu pod atorskim platnom.

Dole su naredbe o premjetaju u vojarne u Chelseaju (Chel-sea je danas dio Londona, a tada je bio radniko predgrae,

9


nap. prev.). Proslavili smo veselu novost jer smo znali da to znai boravak pod "pravim krovom". Nakon osnovne obuke, nau su jedinicu premjestili uz more i tamo je poelo ozbiljno.

Sljedee godine imao sam sreu i izbjegao brojne opasnosti, a istodobno na bojitima izgubio puno dobrih prijatelja. Godine 1916. vrijeme je brzo prolazilo. Poslali su me u rovove. Nijemci su granatirali nae vojne crte i niiju zemlju pred njima. ekali smo napad. Uslijedila je otra bitka prsa o prsa, ali smo ih odbili i pritom imali malo gubitaka. Bojinicom se proirio glas da bismo trebali ponovno napasti prije nego se Nijemci opet organiziraju.

Pribliavala se no i na bojitu je vladala tiina. Samo su rijetke granate osvjetljavale nebo. Glavu sam sklanjao cijelo vrijeme, jer snajperisti na suprotnoj strani nisu trebali puno svjetla da pogodne cilj. Odjednom se zauo zviduk, a nakon toga i povik: "Na noge i na njih, deki!"

Bili smo borbeno raspoloeni. To raspoloenje proizlazilo je iz dubokoga prijateljstva koje nastane meu suborcima. Doao je trenutak koji sam ekao. S pripremljenim bajuneti-ma izili smo iz rovova. Nijemci zapravo nisu bili iznenaeni to dolazimo, jer su na nas pobacali sve osim sudopera.

Dok smo napredovali na niijoj zemlji, u prsa mi se zabio komad granate. Nekoliko sati leao sam u agoniji. Ve se danilo, a ja sam osjeao kako se o mene spotiu skupine mukaraca koji su napredovali.

Nakon nekog vremena, izgubivi puno krvi, onesvijestio sam se. K sebi sam doao tek kada je sunce ve zalazilo. Magla je pokrivala cijeli kraj, a ja sam se molio da me pogodi metak i prekine moju agoniju, jer bol je bila nesnosna.

IO


Ponovno sam izgubio svijest, a kada sam doao k sebi, bio sam kao omamljen. Osjeao sam samo malo boli i nikakvu slabost ili umor. Stavio sam ruku na prsa da vidim kakvu mi je ranu prouzroio rapnel. Na moje veliko iznenaenje, na mojoj odori nije bilo poderotine. Dignuo sam se s potekoama. Bio sam u potpunom mraku. Iako je zvuk dolazio izdaleka, uo sam puke i buku oko sebe. Neko sam se vrijeme privikavao na mrak koji je izgledao kao gusta magla. Vidio sam samo tamne sjene koje su se katkada micale. Ostale su mirno leale. Odluio sam ii naprijed. Nisam htio da me ulove, a ni od suboraca se nisam htio udaljiti.

Teko je objasniti to se dogodilo nakon toga. Bilo je to kao u snovima, kad se pokuava pomaknuti, a ne moe. Neto me je spreavalo da se pomaknem vie od pola metra. Pogledao sam oko sebe i vidio ue koje je na neobian nain bilo vezano za mene. Zgrabio sam ga i vukao, ali ga nisam mogao olabaviti. Rukama sam iao po njemu sve dok nisam doao do mjesta gdje je zavravalo. Sve ispod njega izgledalo je kao nezamjetljiva tamna sjena. To me jako zbunilo, prestraio sam se. Sjeo sam da o svemu razmislim.

Iznenada sam u blizini zauo glasove i prepoznao prijatelja. Pozvao sam ga, ali odgovora nije bilo. Kada sam stao na noge, zavikao sam: "Ovdje sam!" Glasovi su postali glasniji i dvije sjene su se pribliile. "Pazi!" zavapio sam kad su proli ravno kroz mene. Kleknuli su kraj neke gomile na koju sam bio privezan. inilo mi se da netko neto radi s tom gomilom. Bio sam zbunjen, i kao u bunilu. Pomislio sam: "Napokon su me nali!" Odjednom je jedna od sjena vrisnu-la: "Otiao je, jadni deko. Odnesimo ga". Pitao sam se o kome to govore. Obojica su kleknula i, na moje iznenaenje, dignuli gomilu za koju sam bio privezan. Kada su se pomaknuli, neobino me je ue povuklo za njima. Zavikao sam

i i


da stanu: "Za ime Boje, to radite? Vidim vas, ujem vas, zato mi ne odgovorite?" Odgovora nije bilo. Sjetio sam se razgovora tih sjena: "Otiao je, jadni deko". Nastavio sam si govoriti da ne mogu biti mrtav ako ujem i vidim; moda ne dobro, ali ipak. Molio sam i nadao se da su se zabunili. Zaustavili su se ispred niske zgrade, a jo su nosili gomilu za koju sam bio vezan.

Novi je glas progovorio: "Ne nosite ga ovdje, jer je mrtav ve nekoliko sati. Odloite ga straga s ostalima koji ekaju na ukop".

Nejasno se sjeam rijei izgovorenih u obredu ukopa, a zatim je uslijedila tiina. Sjene su poele odlaziti, a posljednje to sam uo bio je glas prijatelja: "Bio je dobar deko".

Glasovi su se izgubili u magli. Polako sam rukama napipao lice i tijelo. Jo sam imao tijelo, a oito su i oni neto pokopali. Poeo sam shvaati da sam moda doista mrtav. Bio sam jako zbunjen i prestraen, i pitao se to e sada uslijediti. Ako sam mrtav, gdje je nebo? Neutjeno sam zaplakao i zavapio: "Dragi Boe, molim te, pomozi mi. Istina je da nisam iao u crkvu, ali uvijek sam nastojao biti dobar".

udno, moj se strah pretvorio u ljutnju. Cijelo mi je tijelo poelo podrhtavati. Oajniki sam se pokuao osloboditi ueta, a upravo mi je ljutnja dala snagu. Zgrabio sam ga i potegnuo. Teko mogu opisati kako sam se nakon toga osjeao. U tijelu i umu zavladala je lakoa. Otkad su me pogodili, prvi put sam jasno razmiljao. Sad sam bio slobodan!

Pogledao sam tamo otkuda su dolazili ratni krikovi. Vidio sam mnoge sjene kako tre i padaju. Neke su ustale, druge su ostale leati. Usredotoio sam pozornost prije svega

12


na jednu. Vidio sam finu izmaglicu koja se izdizala iz nje, oblikovala se u muku osobu i poela lebdjeti nad tamnom prikazom. Iznenaen, pretpostavio sam da se neto slino i meni dogodilo. Tada sam vidio cijelu figuru povezanu tankim srebrnim konopom sa sjenom ispod nje. Mukarac se uskomeao i prevrtao. Bilo je jasno da ne razumije to se dogaa. Pomislio sam: "Jadnik, moda mu mogu pomoi".

Kad sam se pribliio, uo sam njegove krikove. Zavikao sam: "Ne boj se! Pomoi u ti". Istovremeno sam pomislio: "Samo Bog zna kako, jer je puno vii i tei od mene". Ugledao me je i poeo vikati: "Pomozi mi! to mi se dogodilo?"

"Mislim da smo mrtvi", odgovorio sam.

"Ne budi lud, barabo", zavikao je. "Nije mogue. Razgovaram s tobom, kako onda mogu biti mrtav? Svatko zna da, kad si mrtav, mrtav si".

"U redu, gospodine", rekao sam. "Prestani misliti. Moe li se pomaknuti?"

Vidio sam stravu na njegovom licu. "Ne", odgovorio je, "ne mogu. Neto me dri. Mislim da je neko ue."

Stavio sam mu ruku na prsa. "Daj, potegni!" zavikao sam. Samo jednim snanim pokretom oslobodio se tamne sjene to je leala na podu. Uspjelo mu je puno bre nego meni, ne znam ni kako ni zato. Bio je slobodan, kao i ja. Tako je poelo nae putovanje u novi ivot.

"Zovem se James, prijatelji me zovu Jim", rekao sam mu. "Dobro, stari, ja sam Bili, Bili Barnes, prijatelji me zovu Medvjed."

13


Bio je dovoljan samo jedan pogled da shvatim zato. Unato njegovoj veliini, na licu i u oima vidio mu se strah. "Popri-ajmo malo o tome", rekao je. Dok smo hodali, objasnio sam mu kako sam se ja tu naao i kako sam vidio njegov dolazak.

"Ali, to je smijeno. Ne mogu biti mrtav", rekao je Bili. "Imam enu i troje djece. to e oni bez mene?" "Ne znam", odgovorio sam, "doista ne znam. Vjerojatno postoji neki odgovor".

Ili smo dalje.

"Vjerojatno nismo jedini to su umrli. Moraju biti i drugi. Usput, jesi li vidio da ovdje nije ni svijetlo, ni tamno. Da je posvuda nekakva magla. Ne znam je li dan ili no, niti koliko je sati. Pojma nemam to se dogaa." Pod nogama smo osjeali tvrdo tlo. Zvui rata polako su se udaljavali od nas. Napredovali smo kroz maglu. Zaustavio sam se i obratio Bi-llu. "Mislim da smo se izgubili. Ne znam kojim putem trebamo ii." Ali, Bili me nije sluao. Zagledao se u drugom smjeru. "to se dogaa?" upitao sam ga. "Pribliava nam se svjetlost. Moda stie pomo."

Svjetlost se pribliavala i ve sam uo glasove. "uje li i ti neto, Bille?" upitao sam ga. "Da, to svjetlo su ljudi. Pogledaj, vie ih je. Moda nam mogu pomoi." Povikao sam: "Hej, vi, tamo! Zar nas ne vidite?" "Da", uo sam odgovor. Pristupili su nam asnik i neobino obuen mukarac. "Moete li nam rei to se dogaa i gdje smo", upitao sam. "Sve emo vam objasniti kasnije. Najprije se maknimo odavde", odgovorio je asnik. Ili smo za njima. Hodajui, povremeno bismo se zaustavljali i pokupili druge koji su bili u istom poloaju kao i nas dvojica. Magla se polako rasplinula, a zemlja pod nogama postala je meka. Krajolik se mijenjao, ve se moglo vidjeti drvee. Sunca nije bilo, ali je, unato

u


tome, bilo toplo. Kako smo ili dalje, primijetio sam divlje, smekastozelene ostatke trave i djelomice poruene zgrade. Pribliavali smo se velikoj montanoj polubavastoj baraci od valovitog lima. Ispred ulaza nestrpljivo je ekala skupina mladih vojnika. Okrenuo sam se Billu i, vidjevi ga da se smijei, upitao ga to mu je smijeno. "Razmiljam je li to mjesto gdje dobiva harfu i krila? Ako je, moja moraju biti velika."

"Ne ali se, vojnice", rekao je neki glas. Okrenuli smo se i ugledali zapovjednika, koji je nastavljao govoriti: "Moda ste ve shvatili to vam se dogodilo, ali unato tome, objasnit u vam. Svi smo mrtvi. No, mrtvi za fiziki svijet. I ja sam ovdje ve neko vrijeme i pomaem takvima poput vas da se prilagode na novi dom. Znam da imate puno pitanja i jamim vam da ete dobiti odgovore. Sada elim da uete, jer vas ve ekaju. Samo sjednite i opustite se".

Kapetan je poao za mukarcem koji je nosio svjetlo. Uli smo u veliku, bunu dvoranu sa stotinjak stolova na kojima su sjedili uglavnom mukarci, ali bilo je i nekoliko ena. Neki su razgovarali, drugi su se smijali ili plakali, trei su u tiini zurili u prazno. Ispred stolova je bila govornica. Okrenuo sam se Billu i rekao: "Nadam se da emo tu dobiti odgovore na naa pitanja".

Iznenada se zaula glazba i obuzela nas. Ne mogu opisati zvuk, ali djelovao je vrlo umirujue. Pogledao sam Billa i vidio da je s njegovoga lica nestao sav strah. Mir je proeo sve nazone. Nakon nekog vremena glazba je utihnula.

S govornice se zauo glas visokoga asnika: "Dobar dan, dame i gospodo. Zovem se Marsh i htio bih vam objasniti gdje ste. Ve ste primijetili da vam se neto dogodilo. Promijenili

15


ste mjesto prebivanja i sada znate daje to ovdje doista istinito. Sada ste na meurazini, izmeu neba i zemlje, to je takozvana astralna razina. Ne zamarajte svoj um jer je ovaj predio namijenjen odmoru i prilagodbi. Bit e kao da ste se vratili u kolu. Morate puno toga nauiti. Mnoge meu vama okirat e spoznaja da se ivot nastavlja. To to vi zovete smrt samo je promjena mjesta prebivanja. Dvorana u kojoj ste jedna je od mnogih na nioj astralnoj razini, a namijenjena je umrlima u ratu. Pomaemo vam u prijelaznoj fazi prema novom ivotu. Moda se pitate o neprijatelju. Ako se to dogaa meni, to je s njim? Rei u vam da Bog ne pravi razlike. I vi ete shvatiti da ste svi njegova djeca. Podijelit ete se u manje skupine i otii u nove nastambe. Svaka e skupina imati nekoga s kim ete moi razgovarati. Nauit ete kako koristiti snagu volje, jer volja pojedinca prevladava u ovom ivotu. elim da pogledate na naslon stolice, tu je broj koji morate zapamtiti. Kasnije u ponovno razgovarati s vama, a sada vas pozdravljam".

Otili smo prema izlazu. Osvrnuo sam se da vidim gdje je Bili i ugledao ga tik iza sebe. "Sve u redu, Bille?" "Koji broj si dobio?" zanimalo je Billa. "Vjerovao li ili ne - 1901", odgovorio sam. "Odgovara mojoj godini roenja. Najprije nam daju broj kad uemo u vojsku. Sada, kada smo mrtvi, dobijemo jo jedan."

Prekinuo me je povik: "Svi koji imate brojeve izmeu 1900 i 1950, za mnom, molim!" Kad sam podigao pogled, vidio sam da je to bio glas narednika. "Ima pravo", rekao je Bili. "Ali, mislim da bi bilo najbolje da ga slijedimo." Prolazili smo poljima i pribliili se velikoj zgradi.

"U redu, deki", rekao je narednik. "Zasad ete se ovdje nastaniti. Unutra ete nai postelje. Udobno se smjestite. Uskoro u se vratiti." Kad sam uao, ugledao sam postelje

16

VJENOSTI

na obje strane sobe i odabrao si jednu. Bili se smjestio odmah uz mene. Rekao sam mu: "Mislim da u lei".

Dok su mi mozgom prolazile misli o posljednjih nekoliko sati, poeo sam se oputati. Pitao sam se zna li mama da sam mrtav. Puknut e joj srce. Nije htjela da se pridruim vojsci, a ja je nisam posluao. "Mama, tako mi je ao. Da sam te posluao, ne bih bio ovdje. Ne mogu ti rei ni to da sam mrtav, a unato tome - iv." Poele su me salijetati depresivne misli, a onda sam zauo narednikov glas. inilo se da mi ita misli.

"Dobro, deki", rekao je. "Malo pozornosti, molim. Morate puno nauiti i, to prije ponemo, bolje je. Najprije e vam nedostajati oni koje volite. Trebat e vam neko vrijeme da to prebo-lite. A uz nau pomo i samokontrolu, svladat ete i te emocije. Sada odlazim. Moete se odmoriti, vratit u se za nekoliko sati."

Bio sam jako umoran, zato sam legao natrag u postelju i utonuo u san. Probudio me je narednikov glas: "Probudite se, probudite se! Dignite se! Hajmo, hajmo, dignite se!" Spavanje me je osvjeilo i umirilo. Ustanovio sam da jo nosim istu odjeu. Bilo je neobino da ni ja, a ni odjea nemamo nikakav miris.

Bili me upitao: "Je li s tobom sve u redu, Jime?" Pogledao sam ga: '"Da, kolega, sve je u redu. Samo se pitam kakve su nam zadae namijenili. Kako se ti dri?" "Nije loe", odgovorio je. "Trebalo mi je malo vremena prije nego sam zaspao, sada se osjeam vrlo dobro - s obzirom na injenicu da sam mrtav."

Glasno sam rekao da je pravi aljivac. U tom trenutku narednik nas je pozvao u vrstu.

V

^


"Napravite ravnu vrstu, dva po dva. Nije u redu da pustite uitelja da eka."

Na licima sam opazio izraze straha. Uli smo i sjeli. Pred nama su bili oltar, stol i dvije stolice. Nismo trebali dugo ekati i zapovjednik je ve progovorio.

"Dobar dan, gospodo. Ako ste zaboravili moje ime, jo jednom u vam se predstaviti: Marsh, zapovjednik Marsh. Ovaj put ja neu govoriti. Rije u predati nekome tko je na ovom svijetu puno dulje od mene. Nekome tko je dosegnuo najviu razinu astralnoga svijeta. To, emu ete sada svjedoiti, mnogima e b iti ok. Ovdje su takve stvari sasvim normalne."

Sve su oi bile uprte u zapovjednika i svatko se pitao to e se dogoditi. Iznenada se niotkuda pojavila vrtlona magla. Poela se oblikovati u muki lik, uz bljetavo vibriranje dok se uvrivao. I, na mjestu gdje je jo trenutak prije bio prazan prostor stajao je mukarac. Pogledao sam oko sebe da vidim reakcije drugih. Mislim da su bili osupnuti kao i ja. "to sad?" pomislio sam. "Gospodo", rekao je zapovjednik, "predajem vas uitelju."

"Znam da sam ve zaokupio vau pozornost", rekao je uitelj. "Nema boljeg naina od tako impresivnog ulaska. Najprije u govoriti o novoj okolini. Vi ste na etvrtoj od sedam astralnih razina. Svaka se razina razlikuje od drugih po manifestaciji, gustoi i brzini svoje osnovne biti. Vaa se fizika tij ela razlikuju na nain koji odreuje va duhovni razvoj. Mnogi ste doslovce izgladnjeli svoje due i dopustili da materijalizam potpuno zavlada vaim umom. Dua uvijek ide naprijed, nikad natrag. Ona nosi nadu i ljubav u ivotu. Nije uvijek lako. ak ni uz puno napora ne ivite uvijek prema tim idealima. Ali, ako se trudite, to je ve korak naprijed.

18


Dragi moji prijatelji, umrli ste u ratu i va svjesni um zamrzio je protivnika i obratno. Vi ste vae misli. I misli mrnje spreavaju vas u razvoju. Sami sebi ste najvei neprijatelj, ne vojnici s kojima ste se sukobili na bojitu. Na bojitu ivota gradite svoj karakter i pripremate se za sljedei stupanj razvoja. U ovaj ste svijet povueni prije nego je za to dolo vrijeme - kao jabuka koju uberu prije nego dozrije. Mnogima od vas iskustvo prijevremenog dolaska ima gorak okus. elimo vam pomoi u sazrijevanju osobnosti i razvoju due. Ne traite izvan sebe, veina je odgovora u vama. Sad dobro posluajte moje rijei. uli ste da postoji sedam razina. Imate i sedam tijela. Jedno od njih je bilo fiziko tijelo koje ste ostavili kada ste napustili zemaljsku razinu. Ovdje, na etvrtoj astralnoj razini, vae se tijelo ui vibrirati u skladu s ovdanjim vibracijama. One su finije i bre od onih na Zemlji. To objanjava zato su stvari ovdje jednako opipljive kao i na Zemlji. Pokuavamo vam pomoi u usklaivanju s vibracijama novog okruenja. Na drugom ste stupnju svjesnog ivota, a budui da su trea i etvrta razina samo malo finije od zemaljske, sav e va napor biti usmjeren na prelazak na petu razinu. To e se dogoditi kad dovoljno oistite mentalne i emocionalne vibracije. Dolazim sa sedme razine, gdje materija bre vibrira i puno je ia nego ovdje. Moda se pitate kako je mogue da doem ovamo. Odgovor je jednostavan. Nauio sam sniziti svoju vibraciju, da bih mogao raditi na niim razinama. Snagom misli snizim je do te mjere da se materijaliziram i razgovaram s vama... Dostaje za prvo predavanje. Sjetit ete se ovih rijei kad ponete razmiljati o ovom predavanju. Ovdje ne treba pisati biljeke. Neka vas blagoslovi veliki Duh i sretno do sljedeeg susreta."

Tim se rijeima uitelj poeo dematerijalizirati pred naim oima. Kad je otiao, razmiljao sam o neobinim objanjenjima. Mnoga su mi se inila bajkovitima. Toliko sam toga

19


trebao nauiti, a istovremeno mi se inilo da samo malo razumijem. Ustao je i zapovjednik i pitao ima li kakvih pitanja. Dignulo se nekoliko ruku.

Zapovjednik je pokazao na mladoga mukarca koji je ustao i rekao: "Zovem se George Tavlor. Gospodine, postoji li Bog?" Odgovor je glasio: "Da, George, Bog postoji, kasnije emo vie govoriti o Bojoj nazonosti". Zatim je pokazao na nekoga tko je sjedio skroz odostraga. Kada je ustao, predstavio se: "Zovem se Tom Richardson. Hou li moi vidjeti enu i s njom razgovarati, gospodine?" Odmah sam u dui osjetio zabrinutost. "Tom, ve smo ti rekli da e dobiti posebnoga vou koji e te nauiti kako uspostaviti kontakt s voljenima." Tom je jo stajao i zaplakao: "To nije dovoljno. Sada je elim vidjeti". Spustio je glavu meu ruke i plakao kao dijete. "Dovoljno je, vojnice", rekao je zapovjednik. "Svladaj se." U zapovjed-nikovu glasu razaznao sam snanu volju, omekanu razumijevanjem i simpatijom. Tom je dignuo glavu: "ao mi je, gospodine. Ne znam to mi je bilo". Zapovjednik je rekao: "Znam kako se osjea. Svi prolazimo kroz to. Jamim ti da e sve biti u redu. I ja sam ostavio dvoje djece, starijem je bilo jedva pet godina. Sada mogu uspostaviti kontakt s njima i sa enom putem duhovno osvijetene osobe, koju na Zemlji zovu medij. Vai e voe ukljuiti ovu informaciju u praktine lekcije da vam pomognu u vrijeme tugovanja. Dolo je vrijeme da zavrimo, gospodo. Vidjet ete da vas narednik ve oekuje".

Kad nas je otpustio, uputili smo se natrag u barake. Legao sam na postelju i pokuao prihvatiti sve to su nam priali. Toliko se toga dogaalo u mojoj glavi da sam se brzo umorio. Zatvorio sam oi i odmah zaspao. Kad sam se probudio, osjetio sam se jaim nego ikada dosad. "Boe, divno je biti iv", pomislio sam. Glasno sam se nasmijao samome sebi. "O emu to govorim? Pa ja sam mrtav!" Osjeao sam se vie

2 0


ivim nego ikad prije. Priao sam k prozoru, pogledao van i pomislio da tu nikad ne pada mrak, jer je jo bio dan. Vratio sam se, sjeo na postelju i s lakoom se sjetio uiteljevih rijei. To je bilo doista neobino, jer nikada nisam imao dobro pamenje. Pogledao sam Billa, koji je jo spavao. Neka spava. Nakon to sam neko vrijeme sjedio i poeo se dosaivati, sjetio sam se da jo nisam iao dalje od naih dvorana. Sigurno ovdje ima jo neega. Uputio sam se prema vratima i tiho ih otvorio da nikom ne smetam.

Uputio sam se prema crkvi, koja mi je sluila kao putokaz. Hodajui, osjeao sam toplinu koja je zraila sa svih strana. Podigao sam pogled, mislei da dolazi od sunca. Ali, nije se moglo vidjeti, a ni oblake na nebu. Prije toga to nisam gledao, a sada mi se inilo jako udnim. Ali, to nije bilo udno na ovom mjestu? Kako sam iao naprijed, sretao sam ljude, mladi parovi su se etali drei se za ruke. Bilo je oito da su ovdje doli zajedno. Kako su sretno izgledali. Sjetio sam se da jo nisam imao ozbiljnu djevojku; a to nema, ne nedostaje ti. Bio je tako prekrasan dan i uputio sam se prema oblinjoj umi. Kada sam joj se pribliio, vidio sam da je drvee jako ravno. U podnoju su rasli narcisi i zvonii, sjajei se u prelijevajuim bojama. U zraku se osjeao opojni miris kozje krvi i lavande. Cvjetni sag to se prostirao ispred mene toliko me pozivao da sam sjeo i leima se naslonio na drvo i poeo se oputati. Vidio sam da je drvee u punom cvatu, kao da odraava dogaanja u mom umu. Sanjarei tako otvorenih oiju, poeo sam tonuti u san, kad me prenuo glas.

Iznenaeno sam pogledao u istonjaka to je stajao tik iza mene. "Ne boj se", rekao je. "Tu sam da ti pomognem. Dopusti da se predstavim. Ime mi je Chan. Odredili su me za tvog vou. Iako pripadamo razliitim rasama, meu nama nee biti jezinih barijera."

27


Pogledao sam ga od glave do pete i divio se njegovoj krasnoj odjei. Boje su izgledale kao da su ive. Pitao sam se otkuda dolazi. "Sa este razine, gdje i ivim", rekao je. "Hej, pa nisam ni progovorio. Kako ste znali to mislim?" "itam tvoje misli", odgovorio je. "Tu nije potrebno govoriti. I ti e se nauiti za govor koristiti vie osjete." "Ali, sada razgovarate sa mnom?" "Naravno. Ako znam koristiti mo misli, to ne znai da elim izgubiti mo govora. Puno emo razgovarati, a sad me pusti da zavrim ono to sam poeo. Dolaskom u ovaj ivot donio si sa sobom svoju osobnost i sva iskustva. Jedno od tih iskustava bila je i sposobnost govora i sporazumijevanja na Zemlji. Ni to nee izgubiti, jer to je dio tvoje osobnosti. ivot je izgradnja neije osobnosti, iskustva su njen graevni materijal. Moe li zamisliti da Bog iz ljubavi uzme etverogodinje dijete iz vrtia i da ga na fakultet? Dijete bi bilo potpuno izgubljeno, jer ne bi moglo razumjeti novu okolinu. Da bi moglo razumjeti fakultetsko obrazovanje, najprije treba ii u vrti, osnovnu i srednju kolu. Sljedei stupanj je automatski i elja za znanjem slijedi glatko. Ni iz fizike smrti ne moe ii neposredno na duhovnu razinu. Prilagodba bi ti bila prezahtjevna. Zato postupno putuje astralnim razinama. Svaka te priprema za sljedeu. Ja u biti tvoj uitelj. Pomagat u ti u novom uenju. Prva lekcija govorit e o tome kako usmjeriti misli snagom volje. Tako se moe mentalno sporazumijevati s drugim duama. Djeluje tako da Misao postane Crta, a volja postane poticaj. Na Zemlji se sporazumijevate telefonom, a ovdje voljom. Nadzorom misli i volje moi e primati i odailjati poruke, i to u trenutku. Sve dok ne svlada taj nain, i dalje e koristiti svoju zvunu napravu. To to upotrebljava posljednjih dvadeset godina."

Iznenadilo me to zna koliko imam godina i znatieljno sam ga upitao kako to zna. Odgovorio je: "itam uzorak

2 2


tvoga ivota koji mi kae sve o tebi, od trenutka roenja do sada".

"O, dragi Boe", pomislio sam. "Zna sve o meni!" "Smiri se, itam i tvoje misli, Jime. Ima li neto protiv ako te zovem Jim?"

"Ne", rekao sam, "ne smeta mi. to je to ivotni uzorak?" "Mislim da e biti najbolje da se sada time ne bavimo."

Sada kada gledam unatrag na to, sjeam se da sam tada malo razumio. Kasnije smo Chan i ja postali kao otac i sin.

"Jime, sad u ti objasniti o spavanju. Molim te da me ne prekida. Tu e naii na puno dobrih promjena. Jedna od njih je da ti san vie nee biti potreban. To to si dosad spavao i na ovoj razini proizlazi iz uvjetovanosti. Kada te je mati prvi put drala u rukama i zibala u naruju, osjetio si se sigurnim i to te je uvelo u san, da bi odmorio svoje maleno tijelo nakon ulaska u fiziki svijet. Tvoje je tijelo bilo kao stroj koji treba hranu, vodu i odmor da bi moglo dobro funkcionirati, a spavanje je bilo nuno za njegovu obnovu. esto ovjek spavanjem izbjegne svakodnevne obaveze. Misli da e nonim spavanjem nestati svi njegovi problemi. A nita nije dalje od istine. Jesi li svjestan da si treinu ivota prespavao? Iako ti san ovdje vie nije bio potreban, tvoj um je zadrao uvjetovane uzorke iz zemaljskog ivota. Materijalno tijelo usporava se kao reakcija na bioloki sat ovjeka, koji upozorava da je potreban odmor. Tvoj sat e se prilagoditi vibracijama ove razine i polako e ponititi neke uvjetovanosti uma i dopustiti ti vie slobode. Kada idui put poeli zaspati, jednostavno reci NE. Kada to napravi nekoliko puta zaredom, prekinut e naviku i vie ti spavanje nee biti potrebno. Osjeat e se jednako dobro, ak i bolje."

2-3

"Ali, nakon spavanja sam tako pun energije", rekao sam.

"Samo prestani razmiljati", odgovorio je. "Spavanje ti vie nee biti potrebno, imat e energije kao i prije. Ponekad e ti se odmor uiniti potrebnim, da moe razmisliti o svom novom znanju, ali spavanje, na koje si bio navikao, vie ti nee trebati."

Moj je um bio preplavljen Chanovim rijeima.

"Znam da e vam se to pitanje uiniti jako glupim", rekao sam. "elite li mi rei da si mogu rei da mi spavanje nije potrebno, pa neu spavati, a unato tome u se dobro osjeati?"

"Upravo o tome sam ti govorio", odgovorio je glasom koji nije ostavljao mjesta sumnji i dao mi je na znanje da trebam pozornije sluati. Upitao me je imam li jo neko pitanje.

"Da", odgovorio sam. "Gdje mogu dobiti neto za pregri-sti? Umirem od gladi."

"Samo sam jo to ekao", naalio se. "Sjea li se to sam ti upravo govorio o spavanju? Isto vrijedi i za hranu." Cha-nove rijei su me zapanjile i povikao sam: "Pa valjda ne mislite da vie neu niti jesti?" "I za to postoji dobar razlog", odgovorio je. "ivotni uvjeti na viim razinama vie se temelje na moi uma nego uvjeti na zemaljskoj razini. Ima tijelo koje je dvojnik tijela to si ga imao na Zemlji. I tu ima plua koja puni zrakom. Ima srce koje tue i pulsira. Ima i jetru i bubrege i druge unutarnje organe koje ne koristi na isti nain kao i na zemaljskoj razini. Tu ne uiva grubu, sirovu hranu koju bi morali preraditi jetra, bubrezi, itd. Hranu, odnosno gorivo upijamo konim porama i disanjem, to je sasvim dovoljno da bismo se dobro osjeali."

24

"Dakle", rekao sam, "elim li da prestanu grevi od gladi, dovoljno je pomisliti da vie ne trebam hranu." Kimnuo je glavom i osmijeh se razlio po njegovu licu. "Odlino, mladiu", rekao je. "Ve si poeo uiti. S vremenom e ti biti lake. Tu si kratko vrijeme, a ve pita i razmilja drukije. Brzo ui, jer ima dobru mo opaanja. To je i stoga to si ovdje doao vrlo mlad i materijalni nain zemaljskoga ivota jo se nije preduboko utisnuo u tvoju svijest. Ipak, zbog naina smrti, potrebno ti je razdoblje prilagodbe. Uvjeren sam da e ti uspjeti, kad stekne dovoljno iskustva. Doi, idemo se proetati. Prestat u neko vrijeme govoriti jer ti elim pokazati kako se ovdje ivi. Potrait emo novu odjeu za tebe."

Kad je spomenuo novu odjeu, bio sam izvan sebe jer sam jo nosio uniformu. Pola sata smo hodali u tiini, a zatim je Chan rekao: "Ii emo na ono brdo, drugom prigodom u ti pokazati kako uporabiti snagu volje da otputuje gdje god za-eli. Drugim rijeima, nee trebati ii nikamo osim u odabrane predjele. Zamislit e si taj predio i tamo e usmjeriti misli. Kao to sam ve spomenuo, misao djeluje kao crta i u tom sluaju volja djeluje kao magnet koji e se privui crti. Vrlo jednostavno", rekao je smijeei se.

Pomislio sam, koliko toga trebam nauiti. Sve to: razgovarati bez rijei, bez spavanja, nikakva hrana, sada mi nije potrebno ni hodati. Boe, to se to dogaa sa mnom? Iz razmiljanja me prenuo Chanov glas: "Smiri se. itam tvoje misli. Nije tako loe kao to zamilja. Vidjet e da e se bez ogranienja fizikoga tijela moi puno ire izraavati".

Doli smo na vrh brda i ispod sebe ugledali gradi. Pogledao sam Chana, a njegov mi je osmijeh govorio: "Bio je poput mnogih drugih gradia na svijetu na zemaljskoj razini: trgovine svih vrsta, prenoita itd. Razlike su izmeu tog

25


gradia i onih na zemaljskoj razini u istoi. Nigdje nikakve prljavtine, ni oneienja zraka. Mirno je, bez uobiajene vreve koja vlada u zemaljskim gradovima. Izlozi su jednostavni. Kad predmete stave u izloge na Zemlji, ovjek ih poeli imati. Ovdje se ne dolazi u iskuenje".

Sloio sam se s njegovim nainom razmiljanja.

Doli smo do krojake radionice. Sve je bilo u savrenom redu. U prostoriju u kojoj smo sjedili uao je ovjek odlinoga izgleda i poeo mi uzimati mjere: "Sto elite?" zapitao me je. "Neki posebni stil ili boja?" "Ne, ono to vi mislite da je najbolje. Svia mi se ova boja", rekao sam i pokazao na indigo plavu u katalogu uzoraka. Bio sam veseo to u imati jedinstvenu boju. Kad je uzeo mjere, rekao je da se vratimo za tri sata. Vidio sam da je i Chan zadovoljan mojim odabirom, iako to nikad ne bi htio priznati.

"Tu su jo i druge trgovine s vie odjee", rekao je Chan i pokazao mi da ga slijedim. Odabirali smo u mnogim trgovinama i na kraju sam imao puno nove odjee. Moda se pitate kako sam plaao. Rekli su mi da tu nije potrebno plaati jer svi rade za dobro drugih. Shvatio sam koliko je taj nain bolji.

"Dobro, Jime. Jesi li zadovoljan novom odjeom?" zapitao me Chan. Bio sam oduevljen. "Sad idemo negdje gdje e se okupati i presvui."

Napustili smo grad i doli do polja i ume gdje me je Chan doveo do mlake vode obrasle grmljem. Kad sam razgr-nuo grane, primijetio sam da voda pritjee iz malog potoka. Bilo je vrlo privlano, kao da voda eka ba mene. I Chan me je ohrabrio: "Skini tu staru odjeu i klizni u vodu". Za nekoliko sekundi skinuo sam se i bio u vodi. Ne mogu opi-

16


sati osjeaj koji sam prepoznao kad sam uao u vodu. inilo mi se kao da voda ima svoj vlastiti um. Sto sam se vie pokuavao potopiti, to me je vie tjerala van. Chan je stao kraj moje odore i inilo mi se da je u stanju duboke usredotoenosti. I izdaleka sam osjetio njegovu mo volje. Radio je pokrete rukama, nakon ega je iz jednog od njegovih dlanova poelo sjati svjetlo. Razlilo se po mojoj odori i nakon nekoliko trenutaka nestali su i svjetlo i ona. To me je zapanjilo i odmah sam povikao: "Sto ste napravili s mojom uniformom? Gdje je? Bit e mi nezgodno ako ostanem bez nje". "Tu ne treba stvari koje bi te podsjeale na rat", otresao se. "Rat si ostavio za sobom na zemaljskoj razini. Tvoja je uniforma bila dio tog dogaaja i jo nosi negativne vibracije koje bi mogle djelovati na tebe. Sad je vrijeme da izie van i obu-e se. Pripremio sam tvoju odjeu."

"Treba mi runik", rekao sam. "Ne, ne treba ti", odgovorio je. "Samo izii van, pa e vidjeti na to mislim."

Digao sam se na noge, a pritom sam pazio da se ne poskli-znem. Kad sam stao, voda je naprosto skliznula niz mene i bio sam potpuno suh. Uslijedio je izuzetan osjeaj. Sve moje brige su oprane i to mi je dalo novi ivotni polet. Obukao sam novu odjeu. Kad sam bio gotov, pogledao sam gdje je Chan. "Tu sam, tu sam!" zavikao je iza skupine stabala.

U sebi sam se nasmijao. Na stolici ispod drveta izgledao je kao bogato okieno boino drvce. Kraj njega je bila stolica oito namijenjena meni, zato sam mu se pribliio i sjeo. "No?" zapitao je. "Osjea li se bolje?" "Nakon kupanja osjeam se odlino. Zato?" "Potrebno je novo objanjenje", rekao je. "Zna da se tvoje novo tijelo razlikuje od staroga. Vie je izloeno eterinim energijama. Te energije utjeu na tvoje tijelo kao i na sve drugo ovdje. Voda je najvie nabijena

2 7


energijom. elim te podsjetiti na neto sa zemaljske razine. Autu je potrebna zaliha energije da moe voziti. Zamisli da je tvoje tijelo akumulator. Astralno tijelo ima zalihu eterine energije koju je potrebno napuniti kad se isprazni. Obino iz etera dobiva dovoljno energije za odravanje tijela. Ponekad e obavljati neku radnju koja e te bre isprazniti nego to e se puniti. Sve dok ne naui druge naine, kupat e se u jednom od potoka i tako pospjeiti proces punjenja. Znam da e razumjeti moje rijei kad stekne dovoljno praktinih iskustava."

"Ve si vidio da ti nisu potrebni runici. Da ti objasnim zato. Naa su tijela sastavljena od kemijskih sastojaka iz atmosfere, ali u puno proienijem stanju. Vie vibracije i vea koliina ivotne energije koja neprestano tee kroz nas uzrok su tome da su naa tijela puno monija, a istovremeno puno laka nego na Zemlji. Evo ti jo jedne usporedbe: ponekad si, dok si ivio na Zemlji, kod kue prao prozore. Kada si stavio krpu na staklo, vidio si da je voda potekla niz staklo i ostavila trag. Kada ovdje izie iz vode, nema nikakvog traga. Tvoje je tijelo isto, suho i napunjeno energijom. Jesam li ti time odgovorio na tvoje pitanje?"

"Da", rekao sam. "to se dogodilo s mojom uniformom? to si napravio da je nestala?"

"Puno eli znati", rekao je. "Znai da pozorno prati moje rijei. Snagom volje mogu djelovati na astralnu materiju. To znai da je izgradim ili ponovno razgradim u osnovne elemente. Nae stolice, na primjer, napravljene su tako. Najprije moram pomisliti na stolicu i dovoljno dugo zadrati tu misao u umu, usredotoujui volju na zamiljeni oblik. To prenosi subjektivni pogled u objektivni svijet i povlai objektivne materije u uporabu. Tako dobivamo veinu stvari u naem

28


svijetu. Vratimo se na to zato sam se rijeio tvoje odore. Bila je okruena mislima rata. Osjeaji mrnje, smrti i elja za unitenjem koje si gajio prema neprijatelju utjecali su na sirovu narav tvoga niega ja. Uniforma je bila dio toga. Iako nije imala svoju duu, dola je u dodir s tvojim mislima i ponaala se kao spuva upijajui emocije rata. Tako se izmeu tebe i uniforme uspostavio prijenos. Iako nevidljiv, djelovao je na tebe, to je zamaglilo tvoje emocije mrnjom prema ljudima. To vie ne smije dopustiti, jer koi tvoj duhovni razvoj. To je jedan od razloga zato pokuavamo nove due izvesti iz njihovih neposrednih zemaljskih uvjeta, inae bi se nastavile boriti na niim astralnim podrazinama, na kojima vlada zlo. Imao si sree da je naiao zapovjednik i doveo te ovamo. U suprotnom, zgrabila bi te bia s nie razine. Uhvatila bi te u stupicu s niim eljama zemaljskoga ivota, kao to su pie, igre na sreu i izopaena spolnost. Postao bi robom tih elja i s vremenom bi sve dublje ponirao u astralnu tvar, stvarajui svoj vlastiti pakao."

Zaudio sam se kad je Chan spomenuo pakao. Zapitao sam ga postoji li i, ako postoji, gdje je.

"Drugi put u ti rei gdje ga moe nai", rekao je. "Sad u radije nastaviti tamo gdje sam stao. Morat e se visoko penjati, a prvi koraci poinju na najdonjoj stubi. Borba izmeu dobra i zla uvijek se odvija na niim razinama. Ponekad ak pokua rairiti svoje granice i tada dolazi do otvorenog sukoba. Ne traje dugo, jer je mo pravednosti na naoj strani. Ponekad Gospodari svjetla interveniraju u sukobu i njihovom pomoi zlo se brzo rastjera. To nam daje priliku da uhitimo zarobljenike i nadamo se da emo ih uvjeriti u zabludu njihovog mentaliteta. Ne moemo ih dugo zadrati, jer ih vlastite misli vuku natrag na njihovu razinu. Ponekad due nisu zle, nego su samo izgubljene ili su zapale u

19


loe drutvo. Ako se slau, pomaemo im da iziu iz tame na put svjetlosti. Due koje obavljaju taj posao nazivamo spasiteljima. Njihova je zadaa da se spuste na nie razine. Za taj posao odabrani su zbog visoko razvijene snage volje. Usuuju se spustiti u najtamnija podruja. Za to je potrebno puno znanja i hrabrosti. U najtamnija podruja uvijek idu u skupinama od etiri. Time sauvaju sve etiri dimenzije due kojoj pomau. Tako se zlo ne moe umijeati u na posao. Spaene due odvedemo u mjesto za odmor, gdje ostanu sve dok ne razviju pozitivniji odnos i dok se njihov um ne otvori prema viim utjecajima ovdanjeg ivota. Tako radi cijela vojska dua. I ja sam radio kao spasitelj, sve dok me nisu odredili da se pobrinem da se ti dobro osjea. Vrijeme je da se vrati. Puno sam ti govorio o nainu ovdanjega ivota, a sada mora razmiljati."

Ustali smo sa stolica koje su nestale sa zamahom Chanove ruke. Zamolio sam ga da mi pokae kako to radi. "Hou", rekao je. "Drugi put. Sad moramo ii."

Uskoro smo doli do barake. Dobro sam se osjeao i bio svjestan da izgledam otmjeno u svojoj novoj odjei. "Kad u te opet vidjeti?" upitao sam. "Vrlo skoro", odgovorio je. "Sad se odmori. Ako me treba, usredotoi se na moje lice i na moje ime. Vidjet e to e se dogoditi. Dovienja!"

Zahvalio sam mu na pomoi, a on mi je mahnuo u znak pozdrava i poeo nestajati. Samo nekoliko trenutaka i vie ga nije bilo. Nevjerojatno, pomislio sam. U jednom je trenutku ovdje, u drugom ga vie nema.

30


Otvorio sam vrata barake i moje su se oi susrele s Bi-llovima. "O, izgleda dobro. Svia mi se tvoja nova odjea. Doista je lijepa. to si radio danas?"

"To je duga pria. Nikad nisam tako zamiljao ivot nakon smrti. Uope nije kao to mi je govorila mama, koju su u crkvi uili potpuno drukije. Gdje su aneli uvari? Najsliniji im je Kinez koji se pojavi i nestane kad hoe. Vrlo je ugodan. Uvodi me u ovdanji nain ivota."

"Jesam li dobro uo da si rekao Kinez?" nasmijao se Bili. "Da", odgovorio sam. "to je tu tako smijeno?" Sad je Bili morao i sjesti od smijeha. "Kad se prestane smijati, elim znati to je to tako smijeno", rekao sam. "Ne", odgovorio je, "ako je tvoj aneo uvar Kinez, pogodi tko je moj."

"Poinjem vjerovati da je ovdje sve mogue", rekao sam. Bili je morao priguiti smijeh da moe progovoriti: "Posluaj ovo. Moj voa je Indijanac koji sam sebe naziva Vraem. Mogu rei da je vrijeme koje sam s njim proveo bilo zanimljivo. Obeao mi je da emo ii po novu odjeu. Zatim u biti dotjeran ba kao i ti".

Sad smo obojica prasnuli u smijeh. Tko bi nam samo vjerovao da su nam aneli uvari Kinez i Indijanac. U navali neobuzdanog smijeha pridruili su nam se i svi ostali u baraci,

31

iako nisu znali emu se smiju. To je trajalo neko vrijeme, a zatim sam odluio lei u krevet. Preplavila me radost, poeo sam razmiljati o proteklim dogaajima. Pitao sam se koliko dugo sam tu, jer sam potpuno izgubio osjeaj za vrijeme. Sjeanje na posljednju bitku ve je izblijedjelo. Je li to bilo juer, ili prije deset dana? Toliko se toga otad dogodilo da samo Bog zna.

Iz misli me prenuo glasan prasak - na vratima je stajao narednik. Pogledao je po sobi, odmahnuo glavom i promrmljao neto o naem izgledu. Malo za alu, a malo za istinu, pokuao je u nama pobuditi osjeaj krivnje to vie ne nosimo uniforme: "eka vas sastanak sa zapovjednikom. Na noge, brzo". "Evo, opet smo tu", promrmljao sam. Uli smo u dvoranu i sjeli. Dok smo ekali da nam se zapovjednik obrati, s Billom sam razmijenio nekoliko ala.

"Dobar dan, gospodo", zabubnjalo je s govornice. "uo sam da ste se svi smjestili. Svatko je upoznao svoga vou koji e vam pomagati u uenju i obavljanju dunosti na ovoj razini. Uvjeren sam da vas je to iznenadilo, jer su voe razliitih rasa. Svi smo Boja djeca. Sad vas preputam uitelju."

"Dobrodoli, prijatelji", poeo je uitelj. "Donosim pozdrave Najviega koji bdije s ljubavlju nad svima. Najprije bih vam elio govoriti o Bojoj energiji koja je u svakome od vas. Oni koji su bili ateisti na zemlji, sigurno su okirani injenicom da su nadivjeli smrt, a jo vie injenicom da Bog postoji. Ne zamiljajte Boga kao mukarca ili enu, da sjedi na prijestolju i svisoka gleda na vas te prosuuje jeste ili dobri ili loi. Nita nije dalje od istine. Bog je neopipljivi duh koji vas proima i uvijek je nazoan. Podario nam je ivot i okrunio ga svijeu, znajui da ete uz njenu pomo razviti svoju osobnost. Naa jedinstvena osobnost je Boji dar i to

32.

nam nitko ne moe uzeti. Zapitat ete me kako to da toga niste bili svjesni u zemaljskom ivotu. Od trenutka roenja pa nadalje okruivale su vas materijalne stvari to su podravale vae materijalno tijelo i um. U odrastanju se materijalni um ogradio jakim zidom jer su vae misli bile tako programirane. Izgraeni zid onemoguuje duhovnoj svjetlosti da ue u va ivot. Zato ne moete prepoznati nita izvan tog zida. Ipak, i na zemaljskoj razini postoje ljudi to streme spoznavanju boanskoga u sebi. Time polako rue svoje zidove i doputaju svjetlu istine da ue. Postaju svjesni svoje istinske prirode i ovjeanstvu posreduju isto znanje i ljubav, tako da podignu svoju svijest na viu razinu. Puno je dua na vioj razini to prenose znanje gladnom svijetu. Jedan od njih je bio i Isus iz Nazareta, koji je bio olienje Kristove vrline moi, ljubavi, dobrote i suosjeanja. Svatko tko je doao s njim u dodir, postao je bolji ovjek. Prijatelji moji, imate iste vrline, iako Kristovo svjetlo ne svijetli tako jako. Potrudite se da prepoznate to svjetlo i postanite svjesni njegove moi. Vlastitim mislima tu ete boansku mo poveati deset puta. elimo da prepoznate svoje mogunosti za dobro ili loe. Mo djeluje jednako za svakoga. Isto kao to biljka ili cvijet imaju ugodan ili neugodan miris, tako i ovjek pozitivno ili negativno utjee na okolinu. Nemogue je sresti ovjeka a da ne utjeete na njegovu duu. Nauit ete kontrolirati nie misli i emitirati misli na vioj vibracijskoj razini. Katkad ete doi u dodir s ljudima kojima je potrebna pomo. Tako, kao to sad mi pomaemo vama, i vi ete ljudima ponuditi ruku u znak prijateljstva. Ali uenje je dugotrajan proces za sve nas, jer je svaka dua na drukijem stupnju svijesti i kroz ivot ide svojim putem. elim da svatko razmisli to znai rije 'ivot'. Bit u jasniji: ivot ne moete unititi, moete samo promijeniti oblik u kojem se pojavljuje. Fiziko tijelo nakon smrti vie ne postoji, iako e mo ivota unutar tijela postojati i na drugoj razini. Radi se samo o promjeni podruja prebivanja.

53


Tijelo to ivi i dalje postoji, i um koji misli. Vi ste sami doivjeli taj prijelaz. Vratimo se na razlog zato ste nadivjeli smrt. ivotna sila o kojoj sam govorio naziva se Unutarnjim Bogom. Bog se ne moe unititi, jer On je prirodni zakon koji je nad svim drugim zakonima, ukljuujui i zakoa o fizikoj smrti. Zakon ivota je neprestano kretanje i promjena. Razvoj nita ne moe zadrati. Va se razvoj penje s nie na uvijek vie razine svijesti; to pravo vam je na roenju dalo najvie bie koje nazivamo Bog. Zasad e biti dovoljno o "velikoj tajni koja se zove ivot."

Uitelj je na neko vrijeme zautio, a zatim upitao imamo li kakvo pitanje. Osvrnuo sam se oko sebe i vidio kako svi razmjenjuju miljenja o onome to su uli. Konano je ustao mladi mukarac i zapitao: "Hou li ga ikad vidjeti, gospodine?" "Kako se zovete, mladiu?" zanimalo je nitelja. "I koga eli sresti?" "Boga, naravno", odgovorio je . "Zovem se Albert Ford." Svi su se nasmijali jer je bio jako zbunjen. Kladim se da bi najvie volio da se zemlja pod njim otvori. "Dovoljno je, gospodo", rekao je uitelj. "Sad se umirite."

Tiina je zavladala u dvorani i Albert se spustio u svoju stolicu. Uitelj je nastavio: "Alberte, Boga upozna ta_ko da upo-zna sebe. Ve sam rekao da postoji u vama samima. Kad to shvatite, znat ete daje Bog u svemu i daje sve u B ogu. Drukije uope ne moe biti. Tajna ivota je sam ivot. To ete na vrijeme razumjeti. I kad do toga doe, rei ete si: 'Sreo sam Boga'. Nadam se da sam odgovorio na tvoje pitanje".

Odmah se dignulo jo nekoliko ruku. Uitelj je pokazao na mladia koji je ustao. "Zovem se Tom Adams, gospodine. Prije puno godina umro mi je otac. Postoji li ivot iza smrti za svakoga? Zato ga jo nisam sreo?" "Kako je umro?" zapitao je uitelj. "Kau od tuberkuloze, gospodine".

34


"Nain na koji si umro", objasnio je uitelj, "razlikovao te je od onih koji su otili prije tebe. Budui da si u naponu snage bio lien svoga zemaljskog ivota, tvoj se duh mora prilagoditi novoj okolini. Kad bude spreman, moi e se pribliiti svima s kojima si bio povezan kad si prebivao na Zemlji. Tvojega su oca doekali oni koje je volio. Srdano su ga primili i odmah su mu omoguili odmor radi naina na koji je umro. Kad se oporavio, uili su ga novoj okolini, kao to mi to sada radimo s vama. Kad doe pravi trenutak, vaa obostrana ljubav ponovno e vas sjediniti. Tamo gdje je ljubav, ne moe biti trajne odvojenosti, to jami zakon privlanosti."

Kad je Tom sjeo, vidio sam da je osmijeh obasjao njegovo lice.

Uitelj nas je umirio odgovarajui na brojna pitanja o stvarima koje nas brinu. Zatim nam je zahvalio i otiao jednako brzo kao to je i doao. Zapovjednik se pribliio govornici: "Hvala to ste doli, gospodo. Moete se vratiti u barake ili otii proetati. Ali nemojte otii predaleko".

Dan je bio tako lijep da sam se odluio proetati. Uskoro sam stigao u prirodu, prolazio sam poljima i doao do rijeke. Tajanstvena svjetlost plesala je na povrini vode. Sjeo sam da je mogu promatrati i uivati u njenom hipnotikom uinku. Kad bih usredotoio misli na svjetlost, promijenile su se i slike iz moje prolosti. Neko vrijeme to me je upravo zabavljalo. Kad sam se poeo dosaivati, sjetio sam se Chanovih rijei: "Ustreba li moju pomo, usredotoi se na mene".

Odmah sam u mislima oblikovao njegov lik i dodao jo i ime. Uinilo mi se da su prole dvije ili tri minute kad se pojavila maglica. Oblikovala se u obris mukarca i iz trenutka

35


u trenutak pretvarala se u sve vri lik. Na koncu je ispred mene stajao Chan u svoj svojoj raskoi. Bio je velianstven, kao kod naeg posljednjeg susreta. Pri pogledu na njegov prepoznatljivi osmijeh postalo mi je toplo pri srcu.

"Dobar dan, mladiu", pozdravio me je. "Tvoja je mo koncentracije vrlo dobra. Odmah sam primio tvoju misao i mogao sam se pomou nje usmjeriti. Sustav djeluje vrlo brzo, jer mis ao putuje trenutano. Kad si me zazvao, bio sam usred meditacije, zato sam doao tako brzo."

"Sto je to meditacija?" zapitao sam. "Mislim, da e biti najbolje da sjednem", rekao je, "jer objanjavanje moe potrajati neko vrijeme." Zamahom ruke Chan je materijalizirao stolicu i sjeo pokraj mene. "Tako je bolje", rekao je. "Vidim da si vidio svjetlo na vodenoj povrini. Sto si pritom nauio?" "Ne znam. Prije svega sam u tome jako uivao."

"Da", dopunio me je, "vjerujem da jesi. To je svjetlo apstraktnih misli. Usredotoenjem na nju ve si stupio na put meditacije. Budui da je meditacija klju koji otvara Boja vrata, rei u ti o tome neto vie. To je jedan od naina razvoja duhovne svijesti, skrivene duboko u najdubljem dijelu tvoga bia. Da bi razvio unutarnje bie, mora ga najprije spoznati i prepoznati njegov potencijalni rast. Meditacija pomae u rastu i razvoju uma i duha. Uravnoteuje tijelo koje sad posjeduje, te mentalno i duhovno tijelo koje tek stvara. U zemaljskom ivotu i sad u ovom ivotu obrazovao si tijelo za odgovarajuu okolinu. Sad mora jo obrazovati to mentalno tijelo. Treba ga uiti, hraniti da postane uglaen instrument duha. Tko eli imati jake miie, trenira da povea kritinu masu. Tako razvijamo i um treningom mentalnih atoma. Mora upotrijebiti um da zaroni u dubine. Sto vie vidi, vie naui. Poveat e se i tvoje potovanje prema nevidljivome.

36


Kad si bio na Zemlji, astralni svijet bio ti je nevidljiv, stvarnim ti se inio samo tvoj svijet. Na svijet je sad tvoja stvarnost, svjetove koji su ispred tebe jo ne moe razumjeti."

Kako je govorio, u njegovom je glasu bilo sve vie autoriteta.

"Kad svlada nie misli i emocije, ivot e ti dobiti novo znaenje. To postie tako da vii um hrani duhovnom hranom i stremi postizanju istog duhovnog prosvjetljenja. Za to su ti potrebni potpuno uravnoteen um i dobro kontrolirano tijelo. Time umiruje mentalne vibracije koje stalno djeluju i reagiraju na duhovnu razinu. Meditacijom postie nadzor nad tim silama i postaje gospodar, umjesto da bude rob. Jesam li time odgovorio na tvoje pitanje?"

"Moram biti iskren", odgovorio sam. "Doista ne razumijem o emu ste govorili."

Lice mu se uozbiljilo i ekao sam na nastavak.

"Trebao bi pozornije sluati", rekao je. "Razumijem da ti je to teko, posebno zato to nisi odrastao na istoku. U mojoj zemlji meditacija je bila nain ivota. Moram imati razumijevanja za tebe. Molim te, shvati da su ta uenja za tvoje dobro. Nauit e se."

Jo smo neko vrijeme razgovarali. Chan mi je objasnio vie stvari o meditaciji. Pozornije sam sluao i postavio mu puno pitanja. Chan je na sve odgovarao, sve dok nije osjetio da je o toj temi dovoljno govorio.

"No, mladi prijatelju", rekao je, "danas je bio dobar dan i odlino ti je ilo. Sad je moj zadatak usredotoiti se na praktinu

37


stranu tih uenja. Doi e vrijeme kad e biti samostalan. Radit e s duama koje su na niem stupnju vibracije nego to si ti. Razina ispod ove je gua i zlo se usmjerava tamo. Jaanje snage volje bitan je dio tvoga razvoja. To e te tititi od loih utjecanja niih razina. Imao si sreu da, kad si dolazio na ovu razinu, nisi upao u ralje zla. Nisam ti namjeravao govoriti o niim razinama, ali budui da smo ve naeli tu temu, nastavit u."

Nakon zamaha rukom u Chanovoj se ruci pojavila per-gamentna povelja. Kad ju je odmotao, pozvao me je da je pogledam izbliza. Mislio je kako je ispravno da mi pokae razine astralnoga svijeta. Crte je jako djelovao na mene i neko vrijeme sam ga prouavao. Da budem iskren, nisam ga potpuno razumio, zato sam zamolio Chana da mi objasni.

"Postoji sedam razina to se meusobno razlikuju po gustoi. Svaku nastanjuju njoj primjerene due, ovisno o vibraciji nj ihovih astralnih tijela to ih nadziru njihove manifestirane misli. Astralna razina, kao to zna, samo je djelomice materijalna, i ima dimenzije prostora i vremena, ali u drukijem obliku nego na Zemlji. Svaka razina ima vie odjela, koje nazivamo vremenskim zonama. Tamo borave due koje pripadaju toj vremenskoj zoni. Puno njih putuje iz jedne zone u drugu, a veina ih je najsretnija u poznatoj okolini."

Prekinuo sam Chana pitanjem ivi li u svojoj vremenskoj zoni.

"Da, kad imam prigodu", odgovorio je. "Moj se rad odvija najee u toj vremenskoj zoni. Sam e ustanoviti da su stanovnici odjela te razine manje razvrstani po stupnjevima nego na viim razinama. Na toj razini ivot je vrlo slian ivotu na Zemlji. Susretat e ljude razliitih narodnosti koji

3


telepatijom raspravljaju o dubokim zadaama gotovo tako savreno kao to radimo na viim razinama. Sad u ti govoriti o dvjema razinama koje su najnie i bez odjela. Stapaju se u jednu. Pokazat u to primjerom."

Zamahom ruke Chan je materijalizirao luk za koji je rekao da je najbolji za jasno prikazivanje. Drao ga je ispred mene i poeo objanjavati znaenje luka.

"Srednji dio je najgui. Tako zamisli astralne razine. U sreditu je tvar najgua. Svaki sloj prema van je, posljedino tome, sve finiji i vei. Zemaljska razina predstavlja - barem nama - trei odjel, zlo potpuno vlada u dva odjela ispod zemaljske razine. O prvom se kod vas esto govori, crkva ga naziva 'pakao'. To je nijekanje svega dobroga i bojite zlih strasti koje potjeu tamo iz zemlje. Ponekad se ista snaga zlih strasti poosobi. Poalje korijene duboko u drugu i treu razinu. Ti korijeni hrane se zlim strastima i neprijateljstvom koje stvaraju ratovi. Oblike koji proizlaze iz tog zla esto vidimo na bojitima. Jedan od tih oblika je aneo smrti. ivi i umirui vide ga kao golemu sjenu koja prekrije sunce i nad-vije se nad bojite. Postaje jai i vei kako se emocije rata pojaavaju. U ratovima kao to je ovaj to se zlo u svom najniem obliku probije iz pakla i preplavi drugu i treu razinu. Zli elementi koriste upravo poginule za penjanje iz pakla."

Kad je Chan to objasnio, prola me je jeza pri pomisli da bi mogli upotrijebiti i mene. "Dakle, mislite da pakao doista postoji?" upitao sam ga. "O tome sam ti govorio", rekao je. "Ja se nisam spustio na prvu razinu, radio sam na granicama druge. To to sam vidio zabrinulo me je. Sad dosta o tome."

Prije nego to je Chan uspio izustiti sljedeu rije, zamolio sam ga da svejedno nastavi. Njegova me je pria preuzela.

39


"Dobro. Ako eli, ispriat u ti to sam tamo vidio. To je predio gdje se zli smrtnici utapaju u opinjenosti. Due besciljno lutaju u nevoljama to su ih sami stvorili. Gusta magla sve pokriva. Nema zgrada, samo su veliki kanjoni u kojima izopaeni smrtnici vrebaju na due kad padaju u pakao. ive u uskim, smrdljivim utoitima u stijenama. Nema nigdje ni jedne ivotinje, jer ivotinjske due ne mogu potonuti tako duboko. Due su tamo samovoljno. Ponekad zlo u pohodu upotrijebi te izopaene smrtnike kao svoju vojsku tame. Tama se ne moe sakriti pod snagom svjetla, moe se sakriti pred upravo ubijenima. Moe nestati i pred onima na zemaljskoj razini, tako da se sakrije u najniim ljudskim uvstvima; kao glumac koji se za razliite uloge oblai u razliite kostime. Iako su za zemaljsku razinu mrtvi, ti izopaenici eznu za tjelesnim uicima. Na razini gdje prebivaju bez sumnje su ivi. Njihove elje su jo jae od onih koje su imali na Zemlji. Povezani su s mnotvom dua koje jednako razmiljaju i zajedno ine jaku pogonsku snagu koja se na kraju prelije na zemaljsku razinu, na kojoj vrebaju na jo utjelovljena ljudska bia. Njihove rtve jednako razmiljaju. Na primjer, oni koji se bave crnom magijom bit e rtve vlastitih elja, pijanci i kriminalci postat e rtve opsjednutih dua. Isprepleu se sa svojim rtvama da zadovolje vlastite gorue strasti. Mnoge moete vidjeti stisnute oko toionikih pultova i u kuama koje su na loem glasu. ekaju da stupe u auru svojih rtava. Znam da ti nisam jo nita govorio o aurama, ali to slijedi."

Nisam mogao pomaknuti ni mii. Svaki dio mog tijela bio je napet, u strahu. Chan je upitao moe li nastaviti. Bez oklijevanja sam potvrdno odgovorio.

"Kad izopaeniku uspije ui u auru rtve, tamo i ostane sve dok ga se rtva ne rijei. To ovjek moe uiniti i sam, ili e to uiniti egzorcist. Ako ga se ovjek ne oslobodi, bie

40


preuzima nadzor nad zemaljskim tijelom, tako da zavlada osobnou slabe due. Pojavi se opsjednutost i slijedi borba za potpuni nadzor. Najprije zemaljska dua uje glasove koji joj kau da radi stvari protiv vlastitog uvjerenja. Glasovi su tako dominantni da slaba dua moe samo sluati i radi potpuno izvan svoje osobnosti. Kad opsjednutost postane dominantna, obino pozovu lijenika. U najgorim sluajevima pacijenta moraju prevesti u bolnicu. Iz oaja, lijenici to stanje esto nazivaju izofrenijom, jer nemaju pravi uvid u uzrok problema. Zapamti, oni koji piju ili na neki drugi nain zloupotrebljavaju svoje tijelo nisu loi ljudi. Neki nemaju jaku volju i doputaju da ih vode drugi, a njih isto tako vodi zlo. Moja je zadaa bila s jo nekima potraiti te izgubljene i zbunjene ljude i objasniti im da sami stvaraju uvjete koje e samo s potekoama svladati. Pokuavamo im objasniti da ih zle sile iskoritavaju i nagovoriti da se vrate s tog puta, jer e ih odvesti u pakao. Obino se nad tim rijeima zamisle. Sjeme sijemo u nadi da e niknuti. elimo da ugledaju svjetlo i da se nau. Nitko nije izgubljen zauvijek, jer iskra ivota tinja u svima. Moe pasti tako nisko da se gotovo ugasi. Zla bia napadaju nas pogotovo kad smo uspjeni u njihovim legijama. Uim te da nadzire svoju volju, da te moe zatititi. Spoznat e da se nikada niega ne treba bojati. Strah je najvei neprijatelj. Zato vjeruj u ljubav i Boju mudrost. Mrak te nee dotaknuti ako bude zraio svjetlou. Tako pomou snage volje moemo poslati zla bia natrag na njihovu razinu, gdje e tonuti u zlim strastima. Neto malo govorio sam ti o poslu koji sam obavljao prije nego to su mi naredili da se pobrinem da ti bude dobro. To objanjava zato su me odabrali za tvoga uitelja. I ti ima snagu i sposobnost da postane spasitelj."

"Ni sluajno", rekao sam i skoio na noge. Chan se iroko nasmijao: "Dobro. Priekat emo i vidjeti", rekao je. "eli

41


li sjesti na stolicu?" "Da", odgovorio sam, "zemlja je prilino tvrda."

Na zamah rukom stvorila se jo jedna stolica. Zahvalio sam mu i udobno se smjestio. Nastavio je.

"Kad se zlo probije na treu razinu, dolazi do suoenja sila dobra i zla. Borimo se da poaljemo zle sile natrag. Katkad je zlo tako jako da nas potisne, iako ne zadugo. U pomo pozivamo razvijenije due, koje pak pozovu Gospodare svjetla u borbu. Njihovom pomoi potisnemo natrag vojsku zla. U kaosu koji prouzroi skrivanje pred svjetlou nastane prava zbrka. Gospodari svjetla protjeraju ih sa zemaljske razine na drugu razinu. Njihovo svjetlo zbuni sve zle i potuenoga neprijatelja vie nema. Kad si se odvojio od fizikoga tijela, vidio si dio tree razine. Tu je poela tvoja pria. Novim je duama to maglovito podruje misli i razuma. Ve sam kazao kako postoje i druge razine. Ti si sad na etvrtoj i u vremenskoj zoni koja odgovara tom stanju. Prilagoava se novom nainu ivota. Kad bude imao dovoljno znanja, bit e svjesniji svoga istinskoga ja i Boje iskre u sebi. Uskoro e biti spreman za novu fazu postojanja. Kad se vibracije tvojih mentalnih atoma povise, promijenit e se tvoje astralno tijelo. Kad se leptir razvije iz gusjenice, poleti u novi svijet. To e se dogoditi i tebi. Iako, tvoj je proces sporiji od leptirova, jer je tvoj novi svijet puno proieniji. Isti se proces odvija na svim razinama, od prve do sedme. Svaka razina ima odgovarajue uvjete za razvoj dua. Objasnit u ti neto o razini na kojoj ivim. To je esta razina koja granii sa sedmom, to znai da se pripreman za roenje na nebeskoj sferi. Slii tvojoj smrti na fizikoj razini i ponovnome roenju na ovoj. Mnogima sam pomagao da prijeu na vie razine i sad sam i ja zasluio ponovno roenje. Samo je jedan put. S vremenom e i ti nai odgovarajui posao. Sjea li se jo krojaa?"

42


"Da", odgovorio sam. "Bio je susretljiv. Ve sam vas htio pitati vie o njemu i mjestu gdje radi."

Chan je zapoeo s novom priom: "Ta je dua na Zemlji bila kroja koji je volio svoj posao. Rado je bio s ljudima, zato su i njegovi zemaljski dani bili ispunjeni sreom. Kad je doao ovdje, i dalje je htio raditi. Bilo bi besmisleno ponuditi mu neki drugi posao. Sad je njegova zadaa da oblai novopridole due sve dok ne budu same mogle stvoriti odjeu. Mnogi ljudi i dalje ele raditi, iako mnogi od njih nakon dolaska samo kau: 'Hvala Bogu, sad vie ne trebam raditi'. Ne traje tako dugo, jer su cijeli ivot nauili raditi. Nakon vrlo zasluenog odmora uvodimo ih u posao koji im donosi puno uitka. Svatko radi ovo ili ono, ali bez plae. Rade s ljubavlju jer uivaju u poslu. Time pokazuju svoju odgovornost".

"Razumijem", rekao sam. "Bez posla bih se brzo poeo dosaivati. Smijem li neto pitati?" "Naravno", odgovorio je. "Otkud dolaze trgovine koje smo posjetili?"

"Dobro pitanje", rekao je Chan. "Gradovi i trgovine postoje na zemaljskoj razini. Radi lakeg uvoenja dua u novi ivot postavili smo ih i ovdje. Trudimo se ostvariti okolinu slinu onoj koju ste upravo napustili. Naravno da ovdje ima puno veih stvari od gradova, kua i crkava. I tvoja zemlja postoji. Engleska je jo Engleska, zemljovid bi pokazao da je i Kina na uobiajenom mjestu. Jedina je razlika izmeu zemaljskog i ovdanjeg ivota u nainu ivljenja. Jime, sjea li se to sam ti govorio o udaljenostima? Uporabom volje i misli u trenutku mogu putovati s jednoga dijela svijeta na drugi. Udaljenost svladavamo nadziranim mislima. Uskoro emo nastaviti s lekcijom o nadzoru misli. Uitelj voa kojeg sam ti predstavio ivi na sedmoj razini. Prekrasna je dua

43


koja se bavi iskljuivo podizanjem svijesti ovjeanstva. Preko sedme razine razvio se u duhovni svijet. Budui da eli nastaviti raditi na niim razinama, mora ouvati astralno tijelo koje se razlikuje od duhovnih razina. Na duhovnoj razini sva astralna materija prestaje postojati jer tamo djeluje isti duh. Granica izmeu njih je vrlo tanka, ali jamim ti da je vrijedno potruditi se za cilj. Mnoge due zadravaju svoj razvoj da mogu pomagati drugima. Preda mnom je jo dug put. Ima li kakvo pitanje?"

"Ne, hvala", rekao sam.

"Dobro", odgovorio je, "sad emo poeti s tvojim uenjem. eli li ustati, rijeit emo se stolica."

Ustao sam sa stolice i ona je na zamah njegove ruke nestala. Zanimalo me je kako to uini i sjetio se da mi je Chan obeao objasniti.

"Najprije emo posjetiti tvoje prebivalite. To ti je mogunost da pone koristiti novo znanje za putovanje. Pomisli na mjesto gdje bi htio biti. Zadri tu misao u umu, dodaj snagu volje i povuci. Pokuaj, Jime."

"U redu", rekao sam. Zatvorio sam oi, pomislio na dodijeljenu baraku i slika o njoj mi se odmah oblikovala. Snaga misli me privukla. Preuzeo me osjeaj lakoe i uslijedio je osjeaj svojstven pomicanju. Koliko znam, nisam napravio ni koraka, a taj me je osjeaj zbunio i Chan je zavikao: "Zaustavi se! Izgleda kao riba na suhom. To nije pravi nain. Pokuaj ponovno. Ovaj put se bolje usredotoi".

"Ponimo ponovno", rekao sam si. Zamislio sam baraku i na nju usredotoio svoju volju. Ovaj put sam sliku snano

44


zadrao u svojim mislima. Ponovno sam osjetio da se pomiem. Vie mi se inilo kao da se vozim na vlaku to se trese nego da letim po zraku. Prevladala je znatielja i otvorio sam oi. To je bilo najgore to sam mogao uiniti u tom trenutku. Izgubio sam koncentraciju i pao. Imao sam sreu da sam sletio u grmlje. Digao sam se i ugledao neke djevojke koje su me vidjele.

"Dobar dan", pozdravio sam i oistio se od lia i trave. "Namjeravao sam vam se javiti."

To je izazvalo buru smijeha. I sam sam vidio koliko su moje rijei bile smijene i pridruio sam im se u smijehu. Jedna od njih je rekla: "Vidimo da si ovdje novi, ali nastavi s pokuajima".

I otile su.

"Aha, dakle tu si!" zauo se glas. Kad sam se okrenuo, ugledao sam nasmijano Chanovo lice. "Sto je sad bilo loe?" upitao sam ga. "Vrlo jednostavno, gubitak koncentracije", rekao je. "To vie ne smije initi ako eli negdje doi snagom misli. Pogledaj oko sebe i vidjet e gdje si." "Mmm, izgleda kao park", rekao sam.

"Tono", rekao je. "Promaio si cilj. Tvoja baraka je tri kilometra odavde u suprotnom smjeru." "O, prokletstvo", za-vapio sam. "Kako mi je to samo uspjelo?" Znao sam u emu sam pogrijeio, ali to nisam htio rei. "I to e sada biti?" upitao sam. "Pokuaj opet", rekao je Chan. "Ali ovaj put ne otvaraj oi."

Zacrvenio sam se kao rak, jer potpuno sam zaboravio da Chan ita misli. "Nemoj se brinuti", rekao je. "Nisam ni oekivao da

4S


e ti uspjeti od prve. Zapravo si bio jako dobar. Jesi li spreman pokuati ponovno?"

Ovaj put sam do u tanine potivao naputke. vrsto sam se drao misli na baraku, a oi su mi cijelo vrijeme bile zatvorene. Jednako brzo kako se pojavio osjeaj pomicanja, tako je i nestao. Kad sam otvorio oi, doekao me je stari prijatelj.

"Otkud ti dolazi?" s izrazom nevjerice na licu upitao me je Bili dignuvi iz postelje.

"Uspjelo mi je Bille, uspjelo mi je!" povikao sam. "Doao sam ovdje, a da nisam uao kroz vrata." "Da, vidim", rekao je. "Lijepo te je opet vidjeti. ini se da se dobro snalazi u svim tim dogaajima i to me veseli."

Kad je opet legao na postelju, na Billovim usnama vidio sam drhtaj. Zabrinuo sam se. Pribliio sam mu se da vidim mogu li mu pomoi. Zaustavila me je ruka na mom ramenu i Chanov glas: "Pusti ga, sve e biti u redu. Doi, primi me za ruku. Imam iznenaenje za tebe". "Iznenaenje! Kakvo iznenaenje?" zapitao sam. Dignuo je ruku prema meni i, kad sam je primio, rekao je: "Zatvori oi". U trenutku se pojavio osjeaj pomicanja. Ovaj put bio je puno jai od prijanjega. Osjetio sam Chanovu potpunu kontrolu. Jednako brzo kao to se pojavio, taj je osjeaj i nestao.

"Sad moe otvoriti oi", rekao je, "i reci mi to vidi." Polako sam otvorio oi i naao se u magli. "Gdje smo?" upitao sam. "Upotrijebi mo koncentracije da proisti maglu", uputio me je Chan.

Jo jednom sam zatvorio oi i upotrijebio svu mo volje. Nasmijao sam se i samoga sebe potapao po ramenu. Barem

4 6


taj put napravio sam sve kako treba. Naao sam se u dobro poznatoj okolini i odmah prepoznao svoj stari dom. Lutao sam po sobi u kojoj se nita nije promijenilo. Stol je bio na istom mjestu, a ormari jo ispod prozora. Okrenuo sam se prema Chanu i upitao ga: "Zato si me ovdje doveo?"

"Priekaj i vidjet e", rekao je. Kvaka na vratima se okrenula i ula je mama. Oi su mi se odmah napunile suzama. Rairenih ruku potrao sam prema njoj, a proao sam kroz nju. Okrenuo sam se prema Chanu za pomo. Mentalno mi je rekao da se zaustavim. Tada sam prvi put uo rijei u svojoj glavi, ali ne i posljednji. Na mjestu sam se zaustavio i Chan mi se pribliio. Vidio je da sam u kripcu.

"Smiri se, prijatelju", rekao je. "Tvoja majka te ne moe ni vidjeti ni uti. Veza meu vama protee se iza fizike smrti i ona na neki nain zna da si tu. Sad e morati otii i nee se vratiti sve dok ne naui nadzirati emocije. U tim posjetima morat e se prilagoditi emocionalnim vibracijama roditelja koji jo aluju za gubitkom sina jedinca. alost uznemiruje eter oko njih. alost njihovih misli povrijedila te je kad si stupio u njihovo mentalno podruje. Drao sam te dalje od tih okolnosti i tako ti dao vremena da se prilagodi i u sebi ojaa. Da si ovdje doao ravno s bojita, ne bi vie nikada htio otii. Na kraju bi ipak odluio otii, ali ne bi se mogao odvojiti od vibracija svoje obitelji. Dom bi u tom sluaju postao tvoj zatvor i ti bio ostao vezan zemaljskim emocijama. Bez moje pomoi ili pomoi medija koji bi se bavio tobom mogao bi ostati zatvoren u tom zatvoru jo dugo nakon smrti svojih roditelja."

Chan je koraknuo naprijed i stavio mi ruku na rame. U trenutku smo se vratili u baraku. inilo se kao da nismo ni

47


otili iz nje, iako sam dobro znao da sam se na tih nekoliko prolaznih trenutaka vratio onima koje sam volio.

"Rekao sam ti da e to biti iznenaenje", napomenuo je Chan. "Nisam te namjeravao time uznemiravati. elio sam ti samo pokazati da moe posjetiti svoje voljene. Uskoro e moi putovati na zemaljsku razinu kad god zaeli. Najprije mora stei vie nadzora i, naravno, vie snage volje. Sad u te napustiti da se moe odmoriti i razmiljati o prvim koracima u slobodi."

Chan je stajao sa strane, a u sljedeem je trenutku nestao.

4 8


Pogledao sam po sobi u nadi da u nai nekoga za razgovor. Ali, ne! Cijeli je prostor bio samo moj. Doao sam do postelje, legnuo i poeo razmiljati o Chanovim posljednjim rijeima: "Tvoji prvi koraci u slobodu". Vjerojatno je time mislio na moj prvi pokuaj putovanja do barake. Pomislio sam na mamu i na zadovoljstvo jer mi je pruena mogunost daje posjetim. elio sam je zagrliti, kazati joj daje sa mnom sve u redu i da smrt ne postoji. O, mama, da me barem moe vidjeti! Imam ti toliko toga ispriati.

Moje su misli odlutale u djetinjstvo. Mama je jako pazila na mene, pogotovo kada sam bio bolestan. Moda zato to sam bio jedino dijete. Znao sam je smotati oko malog prsta i uvijek mi je dala sve to sam elio. Kad je bila ljuta na mene, naslonio bih glavu na njeno rame i rekao da mi je ao. Ni mama ni ja nismo bili svjesni da to nije najbolji nain da me pripremi za ivot. To je vrijedilo pogotovo za kolu, gdje su me svi zadirkivali jer nikada nisam reagirao na izazove. Trao sam iz kole kui i skrivao se u oevu upu. Bio sam ljut na sebe jer sam dopustio da me zadirkuju. Supa je postala moja tvrava i moje nebo. Tamo sam razmiljao to u napraviti onima koji su me straili. Obeao sam si da me, kad odrastem, nitko vie nikada nee udariti.

U svojim tinejderskim godinama napokon sam se nauio brinuti za sebe i iznenaen ustanovio da su mnogi od onih koji

49


su me prije zadirkivali i plaili sad htjeli postati moji prijatelji. Mama je bila i dalje jako brina i pazila je na mene koliko je mogla. Vjerovala je da je istoa najvanija stvar nakon crkve i vjere. Brinula se da uvijek imam istu odjeu. Imali smo vie sree od veine ostalih obitelji, jer je otac imao dobar posao. Bio je voditelj stolarske radionice. Nosio je tamno odijelo s prslukom i vodio rauna o tome da njegov depni sat uvijek pokazuje tono vrijeme. Nikamo nije iao bez svoga polucilin-dra. Ako bi ga netko pitao za eir, odgovarao bi: "Nosim ga u znak potovanja, mome". Bio je tipian otac iz doba kralja Edvarda. Nikada mu nisam prigovarao.

Do rata sam ivio smirenim ivotom, a onda je zavladala panika. Prijatelji i roaci pozvani su u vojsku. Posvuda su se vidjeli plakati i natpisi: "Domovina te treba! Pridrui nam se SAD!" Kad je poeo rat, bilo mi je osamnaest godina. Nisam znao nita o svijetu, a kamoli o borbi i ratu. Ali svejedno sam se s velikim oduevljenjem pridruio. Svoje sam osjeaje iznio ocu i objasnio mu zato se elim pridruiti grenadirima. "Razmisli jo o tome", rekao je. Kad sam se okrenuo prema mami, njena je glava bila duboko pognuta. Znao sam o emu razmilja. Otiao sam u gostionicu na kriglu piva. Neko vrijeme sam s prijateljima razgovarao o ratu. Kad sam se vratio kui, pazio sam da nekoga ne probudim, jer je ve bilo kasno.

uo sam mamin glas, zastao i prisluhnuo: "Harry, to e se dogoditi s naim sinom sad kad divlja rat? Ne elim da ide u vojsku". "Mama", odgovorio joj je otac, "ako je Boja volja takva da ga prime u vojsku, morat e ii. Vie nije dijete, a svaki mukarac mora izvriti svoju dunost prema domovini."

Dok sam iao do svoje spavae sobe, uo sam jecaje. Mama nas je obojicu jako voljela i sve bi napravila da nas

50


zadri u svojoj blizini. Oev odnos prema ivotu bio je drukiji. Nalagao je i uivao potovanje, iako se pod tvrdom vanjtinom skrivao duboko odani otac. Bio je glava obitelji, a mama se brinula da sve bude na svojem mjestu. Da joj se neto dogodi, otac bi bez nje bio potpuno izgubljen. Nije znao kuhati, ak ni sloiti postelju.

Prolazili su tjedni. Na kraju listopada primio sam pismo u kojem su me obavijestili da sam primljen u vojsku te da se javim u Caterham do 6. studenoga. Dani su sada brzo prolazili. Mama me je pitala elim li ii s njom u crkvu. Znala je da mi se to ne svia, ne zato to ne vjerujem u Boga, nego zato to sam mislio da je to za mekuce. Osim toga, elio sam provesti to vie slobodnog vremena s prijateljima. Radio sam pet i pol dana u tjednu i imao malo vremena za sebe.

Vidio sam da je mama vrsto odluila, zato sam i pristao. upnik mi je kimnuo glavom kada me ugledao. Moja ga je nazonost iznenadila. Posluao sam misu i otpjevao nekoliko pobonih pjesama. Na kraju je mama kleknula, a suze su joj tekle po licu dok je molila: "Dragi Boe, pazi na moga sina". Kleknuo sam kraj nje i zagrlio je: "Sa mnom e sve biti u redu. Stvarno".

Doao je dan kad sam se trebao oprostiti. Roditelji su me odveli na stanicu, tu me puno puta zagrlili i ispratili sa suzama. "Pisat u vam!" viknuo sam im kad je vlak krenuo. Bio je pun mladia, dragovoljaca i onih koji su dobili pozive da se bore za kralja i domovinu. Uvjeren sam, da je itko meu nama znao kako zadnji put vidimo svoje voljene, ne bi iao u rat. Otkad ivim drugi ivot, shvatio sam da je sudjelovanje u vojsci unaprijed odlueno sudbinom. Kui sam pisao brojna pisma i u njima opisivao dogaaje i tragedije na bojitu. Sve drugo je povijest.

51


Moje misli prekinuo je netko jako tresui postelju. "Ustani, lijenino jedna!" Samo je jedna osoba imala tako dubok glas. Podigao sam pogled i ugledao Billa, koji je stajao dotjeran kao iz izloga. "Billy, izgleda jedinstveno. Prekrasno odijelo. Sto si radio?" upitao sam ga.

"Svata pomalo", rekao je. "Iao sam po trgovinama i dobio nekoliko stvari. Zatim sam sjeo i dugo razgovarao s nekim ovjekom iz Indije. Vrlo je zanimljiv. Dugo smo razgovarali o toj zemlji. Usput, gdje si ti bio? Bio si ovdje, sljedeeg trenutka vie te nije bilo."

"Odveli su me da posjetim svoje roditelje", rekao sam. "Bilo je to doista iznenaenje. Zadnje to bih oekivao. Samim tim to sam ih vidio, dobio sam novu snagu, ali mi je to prizvalo stara sjeanja. Nedostaju mi, ali sad znam da emo jednoga dana ponovno biti zajedno. Dotad imam uspomene."

Osjeao sam se pokajniki, zato sam upitao Billa eli li se proetati: "Znam za jedan park koji je u blizini". "S velikim zadovoljstvom", odgovorio je. "Trebam dvije minute da se presvuem."

Usmjerili smo se prema parku i samo smo jednom upitali za smjer. Uskoro smo stajali na vratima. Kad smo uli, trava je izgledala i mirisala kao ljubiice. Kad sam se okrenuo, vidio sam da nigdje nije bilo tragova naih stopala. Zastao sam i polako dignuo jednu nogu. Trava se odmah vratila u prvobitni poloaj. Izgledalo je kao da nitko ne hoda po njoj. Pozdravilo nas je obilje cvjetnih gredica, razmjetenih u obliku rijei "Dobro doli!" Omamljujui miris cvjetova budio je osjeaje mira i sree.

Okrenuo sam se i upitao Billa osjea li i on isto. "Da", odgovorio je. "Kakav prekrasan kraj. Pitam se kako im to uspijeva?" "Ne znam", rekao sam. "Poimo dalje."

5*


U parku je bilo puno ljudi, neki su se etali drei se za ruke, drugi su razgovarali u skupinama. Kad smo prolazili pokraj skupine djevojaka, uo sam vruu raspravu. Tipino za ene, pomislio sam. Pripadale su onima koje stalno trae jednaka prava. Sjetio sam se da razliitost stvara svijet i da ovaj kraj nije nikakva iznimka. Nastavili smo etnju i nakon nekog vremena doli smo do kue. Vrata su bila otvorena i znatieljno sam uao.

Unutra je sjedio mukarac i u lonce sadio razliite biljke. Vrtlar, pomislio sam. Izgledao je sretan u svom poslu. Okrenuo se da nas pozdravi i pritom nije pomaknuo usnice. Odjednom je njegov glas zazvonio u mojoj glavi. Odmah sam se okrenuo prema Billu i upitao je li ga i on uo. Potvrdio mi je: "Njegov sam glas uo u glavi. Kako je samo to napravio?"

"To sam jednom iskusio s Chanom", odvratio sam. "Prije sam mislio da svi na ovoj razini za govor koriste glasnice." Vrtlar je ustao i gurnuo stolicu ispod klupe, nasmijao se, okrenuo se prema nama i ponovno progovorio. Ovaj put na uobiajeni nain.

"Moji mladi prijatelji, nemojte misliti da svi govore samo kroz grlo. Mnogi upotrebljavaju oba naina sporazumijevanja. Uivam u ureivanju parka i svoga uma. Vjeba ini majstora. Sto mogu uiniti za vas gospodo?"

Bili i ja imali smo isto pitanje u mislima i obojica smo gotovo istovremeno progovorili: "Kako to da ste tako lijepo uredili park?" upitao sam. "Vjerojatno je trajalo cijelu vjenost da se ostvari toliko ljepote."

"Nisam ja stvorio park", odgovorio je. "Samo sam naao pravi kraj. Drugo su napravile due sa sedme razine snagom

55


volje. Jedina je namjena parka da slui rekreaciji ljudi poput vas. Iako radim na ovoj razini, to nije moj dom." "I mislio sam da niste jedan od nas", bubnuo sam i zacrvenio se postavi svjestan svojih rijei.

"Ne brini se", rekao je. "Tono znam to misli. Ima pravo. Nisam s te razine. Moemo raditi na razliite naine, a ja pomaem ovako. To je posao koji volim. Park odravam ve puno godina, a svaki dan se osjeam kao da mi je prvi dan."

"Vrlo zanimljivo", rekao sam, a htio sam upitati kako su stvorili park. Vrtlar mora da je proitao moje misli, jer je odmah poeo objanjavati nastanak parka. "Sve se temelji na ljubavi", rekao je. "Ljubav ga je rodila i ljubavlju ga odravam u obliku koji vidite. Kad bi se ljubav na tren rasplinu-la, park bi se raspao na osnovne elemente. Razvijenije due znaju ostvarivati na neki konaan nain, ali ne beskonano. Samo Bog moe vjeno odravati svoja ostvarenja. elite li pogledati ostale dijelove parka?"

"Da, molim", rekao sam i pogledao Billa, koji je kimnuo glavom. Dok smo etali, primijetili smo da nigdje nema staza. Trava je bila nezemaljske boje i sastava. Drvee je raslo u skupinama. Ili smo pored brojnih cvjetnih gredica, a svaka je bila ljepa od prijanje. Zrak je odisao boanskim mirisom koji je svaki moj udisaj ispunjavao mirom. Razmiljao sam o onome to mi je Chan govorio. Imao je pravo: Bog je sverazumijeva-jui. Divio sam se izraajnom obliku nevidljivoga Boga.

"To si vrlo lijepo rekao", rekao je vrtlar. "uo sam tvoje misli." Zaboravio sam da moe itati misli. Zapanjio sam se kad mi je rekao vie o mojim mislima. Kasnije sam se na to naviknuo. Ili smo prema snanim hrastovima razliitih oblika i veliina. Vrtlar nas je zamolio da priekamo, a sam se

54


uputio prema jednom od stabala. Sa zanimanjem smo promatrali kad je na njega poloio ruke. S toke na kojoj smo stajali vidio sam da razgovara s njim. Kad se vratio, Bili ga je upitao to je napravio.

"Razgovarao sam s drvetom. Vidim da te jo nisu nauili sporazumijevanju s prirodom." Bili se nasmijao i upao mu u rije: "Sto time mislite, razgovarati s drveem, kolega?!" U vrtlarovom glasu mogla se osjetiti posebna mo kad je Billu poeo obrazlagati Boje zakone stvaranja.

"Najprije", rekao je, "moje ime nije kolega, nego Ben. I istina je, razgovarao sam s drvetom. Iskra ivota koja je u nama postoji i u drveu, samo na drugom stupnju razvoja. Nauit e da duh moe komunicirati i da to i radi s duhom na svim drugim razinama. Znai da je taj park izgraen na ljubavi i da je upravo stoga njegovo raslinje izuzetno lijepo. Sve Boje stvaralatvo pozitivno reagira na ljubav. To drvo je osjetilo moju ljubav, iako ne razgovaram s njim kao to bih razgovarao s tobom. Njegova nia razina svijesti razumije moje misli i reagira usavravanjem, zato da ugodi drugima. Kad pomisli - kako prekrasan primjerak, drvo raste na tu misao. Gospodo, sad vas molim da me slijedite."

To to smo vidjeli ne moe se opisati. Ljepota je nadmaila svako zemaljsko poimanje nebesa. Nakon dobrih dvadeset minuta hoda doli smo do velike cvjetne gredice. Boje cvijea prelijevale su se jedna u drugu. Svaka je bila na svom mjestu. To je bio san svakog vrtlara. Miris koji se irio iz gredice bio je boanski i pokrenuo je egzotine misli. Okrenuo sam se prema Billu da vidim njegovu reakciju. Na licu mu se vidio odsutan pogled, kao to sam i oekivao. Znao sam da su ga misli odvele natrag u vano razdoblje njegovoga ivota, sretno razdoblje, mogao bih dodati.

55


"Je li sve u redu, Bille?" zapitao sam. Iz njegovih prsa iziao je samo dubok uzdah.

"Da, Jime", odgovorio je. "Taj miris na mene arobno utjee. Potaknuo me je na razmiljanje o svim dobrim stvarima koje su mi se dogodile u ivotu. Ne mogu se sjetiti ni jednog loeg iskustva. Doista sam sretan to sam ovdje. Tko bi samo mislio da postoji takvo mjesto? Da ljudi to znaju, htjeli bi ovdje doi prije nego doe njihovo vrijeme. To ne bi bilo pametno, jer mi se ini da se sve dogaa s odreenom namjerom."

"Razumijem na to misli", rekao sam. "Kad bi nam se svi htjeli pridruiti, na Zemlji vie nitko ne bi ostao."

U razgovor se sad ukljuio Ben: "Ima pravo. Rue imaju hipnotiki uinak koji doputa dui da vidi samo lijepe stvari u svom ivotu. Uskoro ete biti potpuno izvan tijeka negativnih misli. Kod stvaranja tog parka ni jedna stvar nije zanemarena. Od trave po kojoj hodate do zraka koji udiete. Sve je u potpunom skladu. U sebi ete zauti poziv za dizanje na viu razinu, koji e vas voditi dalje".

"Vrlo zanimljivo", rekao sam. "Biste li nam ispriali neto vie o nastanku parka?" I Bili je zacvrkutao: "Dajte, molim vas".

"Pojednostavnit u koliko god je mogue", rekao je Ben. "Kao to sam ve spomenuo, park je nastao s ljubavlju i iz ljubavi. K sebi je privukao visokorazvijena bia koja slino razmiljaju i koja snagom volje mogu ostvariti izuzetnu ljepotu. Najprije se rodila ideja. Ta je ideja dovela do elja za ostvarivanjem. Poela se oblikovati misao. Zatim je privukla jo razvijenije due koje su svojom moi dostigle e-

56


ljeni oblik. Kad je plan bio gotov, dobili smo blagoslov za dovrenje. Najprije je skupina ostvarila mentalnu sliku plana i uvala je u mislima sve dok nije postala savrena. Zdruena snaga volje skupine subjektivni je izgled parka oblikovala u objektivnom svijetu u kojem ga sad gledate. Morate znati da je ta razina vaa, a ne njihova. To im oteava odravanje koncepcije parka, iako su jako dobro upueni u duhovno i mistino razmiljanje."

Bili me je pogledao dignutih obrva. Osjetio sam da duboko razmilja i rekao: "To treba probaviti". Ben se nasmijeio: "Neka vas to ne zbuni. Razumjet ete o emu vam govorim kad budete imali vie iskustava. Volite li glazbu?" "O, naravno", rekao sam. "Dobro", odgovorio je. "U parku je fantastian prostor namijenjen glazbenim skupinama. elio bih vam ga pokazati."

Proli smo parkom. Ben je opisivao pojedina stabla. Uskoro smo doli na brdo, na ijem je vrhu bio glazbeni paviljon. Iako nije bilo sunca, blistao je kao dijamant. Ve sam se zaelio glazbe, nisam je uo otkad sam napustio zemaljsku razinu. Ulaz su ukraavala prekrasna vrata to su se otvarala na predivno mramorno stubite koje je vodilo do sjedala. Popeli smo se stubitem i odabrali sjedala. Ben se sklonio i rekao: "Moram se vratiti na posao. Nadam se da ete uivati".

Zahvalili smo mu i upitali smijemo li ga opet posjetiti. Nasmijao se, zamahnuo i ve ga nije bilo. Okrenuo sam se prema Billu i rekao mu: "Ugodan ovjek. to kae?" "Istina je, Jime", odgovorio je. "Pitam se kako dugo je ve ovdje." "Na to ne znam odgovoriti, jer se pitam i kako dugo smo nas dvojica ovdje. Budui da nema noi, niti iega ime bih mjerio dane, potpuno sam izgubio osjeaj za vrijeme. O tome u pitati Chana. Glazbenici su spremni."

57


Vrijedilo je ekati. Glazba je premaila sva moja oekivanja, dirigent je u izvedbu uloio cijelo svoje znanje. Jo me je vie zapanjio uinak glazbenika na eter. Iznad njihovih glava dolazilo je prekrasno svjetlo, note su vibrirale i stvarale raznobojne nijanse. Bile su plave, ruiaste i svijetloljubi-aste, a kroz njih su se prelijevale zlatne zrake. I sam dirigent postao je dio ritma. Oko njega se mogla vidjeti svijetloplava svjetlost koja je, dok je dirigirao, istovremeno sjala s vrhova njegovih prstiju. Kako je glazba postajala jaa, postajala je jaa i boja svjetlosti oko dirigenta. Mijenjala bi se od svi-jetloplave do indigo plave i irila se u prostor. Ostajali smo bez daha.

Kad je glazba postala jaa, oko glazbenika su se pojavile nove boje. Bilo je to slino gledanju kroz kaleidoskop, a puno ljepe od bilo ega to sam vidio na Zemlji. Svaki je glazbenik bio u potpunom skladu s drugima. U jednom je trenutku publika pjevala uz glazbu. Kad je izvedba zavrila, dirigent se poklonio i zahvalio. Svjetlo oko glazbenika brzo se ugasilo. Ostala je samo svijetloplava boja oko dirigentove glave i ramena. Ozraje je bilo pozitivno i napunilo nas je energijom. Sretni, vratili smo se u svoje prebivalite.

Kad smo stigli, pozdravio nas je narednik, rekavi: "Nadam se da su gospoda proivjela zanimljiv dan". Ton glasa nedvojbeno je ukazivao na to da nije zadovoljan nama: "ekam vas da vam kaem za sastanak na koji svi morate doi". Dok smo ili prema dvorani, narednik je iao barem pet koraka ispred nas. Tu i tamo se okrenuo da nam kae kako smo zakasnili. Kad smo uli i sjeli, sastanak je zapoeo.

"Dobar dan, gospodo", pozdravio je govornik s govornice. "Okupio sam vas da vam kaem dobre vijesti. Rat je zavrio. Njemaka se predala."

>S


uli su se uzvici odobravanja. Mnogi su se ustali, mahali rukama, drugi su nepomino sjedili. Bili se okrenuo i snanim zagrljajem gotovo mi oduzeo dah. Hvatao sam zrak i, sav crven u licu, jedva uzviknuo: "Za ime Boje, Bille, davi me!" "Oprosti, Jime. Potpuno me zanijelo."

Zapovjednik je pozvao da se smirimo.

"Doista dobro, gospodo, doista dobro. Istina je da je rat zavren na zemaljskoj razini i nadam se da e se smanjiti broj mladih dua koje dolaze na nau razinu. Ali, na posao tek poinje. Borba izmeu sila dobra i zla na nioj astralnoj razini i dalje traje. Sad se borba odvija u nau korist, ali neprijatelja ne treba podcjenjivati. Zle sile jo nisu poraene. Samo su promijenile podruje. Nee se morati dugo ekati, a izbit e negdje drugdje na zemaljskoj razini. To e prouzroiti jo puno neugodnosti prije nego se ljudi odvrate od unitavajueg materijalistikog puta. Materijalizam moe dovesti do ratova izmeu brae i sestara i tako uzrokuje neizmjernu patnju. Nadajmo se da su ljudi

Documents

Turoff Stephen - Sedam Koraka Do Vječnosti