ZAGREB • LISTOPAD 2007. • GOD. XII • BR. 51TROMJESEČNIK SOS-DJEČJEGA SELA HRVATSKA

ZajednoZajedno

Dra gi pri ja te lji,Dra gi pri ja te lji,tijekom ljeta su djeca i mladi SOS-Dječjeg sela Hrvatska, za-hvaljujući našim darovateljima, ljetovali deset dana u odma-ralištima Crvenog križa u Crikvenici i Rogoznici. Lje-to je bilo ispunjeno dru-ženjima, izletima, posjeti-ma najmilijim i uživanjem u slobodnom vremenu. S početkom jeseni vratili smo se svojim svakodne-vnim obvezama. Oni naj-

manji potražit će svoje vrtićke grupe, a stariji su sjeli u školske klupe. Ponosni smo na našu djecu jer ulažu puno napora u svladavanje školskoga gradiva. Zajedno s njima prolazimo kroza sve školske dane, a sa završetkom srednje škole dostiže se stepenica koja daje zalog za budućnost. Posebno nas veseli činjenica da sve više mladih nastavlja ško-lovanje na fakultetima. Uza sve vještine koje su stekli, školo-vanje je najpoželjniji put da vlastitim radom postanu zado-voljni članovi društva. Tako će se najlakše snaći u izazovima koje pred njih postavlja život. Najnoviji izvještaji UN-a i nadalje bilježe rast populacije, s time da stanovništvo Zemlje hrli u gradove. Očekivati je da će se 2008. godine zbiti još jedna prekretnica u ljudskoj po-vijesti, jer će urbana populacija našega planeta postati broj-nija od ruralne. Zapaženi trendovi gotovo su dosegli drama-tičnu razinu u Africi i Aziji. Nove stanovnike gradova, nakon velikih nadanja, očekuje nesigurna budućnost i sirotinjski ži-vot po predgrađima. Kako je riječ o vrlo mladoj populaciji, moramo se zapitati kakve mogućnosti imaju njihova djeca? Stoga je roditeljima, bez obzira na to gdje žive, nužno osigu-rati uvjete da svakoga dana skrbe o djeci, da ih školuju i da se brinu o njihovu razvoju. Udruga SOS-Dječje selo izgradila je diljem svijeta više od 450 SOS-sela za djecu koja žive bez odgovarajuće roditeljske skr-bi. Uz njih se vrlo često nalaze SOS-društveni, obrazovni ili medicinski centri, dječji vrtići ili škole. Svakodnevna pomoć djeci protkana je životom zajednice i razumijevanjem lokal-nih potreba. Kroz različite oblike pomoći SOS-Dječje selo tako diljem svijeta skrbi za više od 1 300 000 djece. Dragi prijatelji, želimo pomoći svakom djetetu koje živi bez odgovarajuće roditeljske skrbi, stoga smo zahvalni na svakoj podršci koju primimo. U ime djece i mladih SOS-Dječjeg sela Hrvatska hvala vam na pomoći, jer samo zajednički možemo osigurati sretno djetinjstvo svakom djetetu.

Prof. dr. sc. Mariza Katavić predsjednica Udruge SOS-Dječje selo Hrvatska

2

Dan SOS-DjeDan SOS-Dječčjegjegsela Lekeniksela LekenikOve godine SOS-Dječje selo Leknik proslavilo je 8. listopada svoj četrnaesti rođendan. S veseljem smo dočekali goste, a to je bio znak da slavlje može početi. Na nogometnom turniru sudjelovali su prijatelji iz Centra za odgoj Dugave i SOS-Dječjeg sela Ladimirevci. Nogomet su igrali i limači NK Dinama i NK Lekenik, a svirao je band mladih rockera SOS-sela, “Izmjenična struja”. Volimo naše rođendane zbog druženja, igara ali i velike, slasne torte i ukusnog ručka.

33

Koliba na kraju gradaKoliba na kraju grada

Žega. Asfalt cvrči na toplini, a đonovi se za nj lijepe. Zrak titra. Ljudi vani i nema; svi se zavukli kamo je tko stigao.

I čekaju zimu. Jesen, barem. Bilo što hladnije. Susrećem Rusmira, našega mađioničara drame, koji mi dobacuje:

“Gori vatra, gori plamen, gori nebo, gori kamen.” Stvarno, sve dostiže temperaturu samozapaljenja. Ulazim u ured i

kontroliram temperaturu: 29ºC. Ujutro. Što li nas tek čeka? Postavljam retoričko pitanje sam sebi. Razmišljam hoću

li uključiti računalo, koje će odmah podići temperaturu u sobi. Uključujem. Ne preostaje mi ništa drugo. Sretnici koji

imaju klime veselo sjede pod njima, a mi ostali – čeličenje. Ili, bolje reći, taljenje.

A onda, negdje oko 10 sati počnu dopirati čudni udarci iz šume. Kao djetlić, a opet nije. Reski i odsječni. Uporno, šire

se vrelim zrakom sve do smiraja. Tako danima. Rekoh, idem napraviti ‘đir’ do tamo i vidjeti što se događa. Prilazim

i čudim se: usred šume niče prava koliba. Na drvetu. U hladu. Ima pod, ljestve i klupe za sjedenje. Čak i krov. Dečki

marljivo rade, dovršavaju svoje djelo. Među njima sloga i suradnja. Milina. Pada mi na pamet da preselim svoj ured u

kolibu. Da, nije to tako daleko od istine. Samo nekako moram iseliti dečke iz nje. Ili...? Aleksandar Nađ

Prošla je još jedna godina i stigla nam je uvijekpopularna kukuruzijada, vrijeme oproštaja naših osmaša odSOS-Dječjeg sela Lekenik i prelaska u SOS-zajednice mladihu Velikoj Gorici i Zagrebu.To je prilika za druženje odraslih i djece, voditelja s ljetovanja i planinarenja na Velebitu, mladih, voditelja i odgajatelja izSOS-zajednica mladih. Uz kuhani kukuruz s naše njive, pečene odojke, fine salate i slasne kolače koje su pripremile naše

vrijedne SOS-mame i tete, bilo je puno smijeha i

prepričavanja različitih dogodovština. Sve su budnim okom pratile naše tete, Katica i Ruža, koje su vrijedno radile cijeli dan da bi svima ovaj dan ostao u što ljepšem sjećanju. Dobro smo se zabavljali birajući između skakanja u vrećama, crtanja kredom po igralištu ili povlačenja konopa. Naravno, nisu izostale ni nezaobilazne karaoke. Vrhunac svega bile su, dakako, podjele diploma svim osmašima za uspješno svladan tečaj planinarenja na Velebitu. Na kraju uz dijeljenje poklona njima i cvijeća SOS-mamama, kapnula je i poneka suza. Ipak, nije jednostavno ni lagano napustiti SOS-Dječje selo, školu, prijatelje, a najteže je rastati se od svoje SOS-mame.

Mladen Vipotnik

KukuruzijadaKukuruzijada

44

Ovoga ljeta, kao i obično, išla sam na ljetovanje u Selce. Svake godine je novo druš-tvo. Ovaj put na naš kat su došli Poljaci. Bili su u sobi preko puta naše, tako da smo mogli razgovarati kada god smo htjeli. Bilo ih je de-vetero. Najviše smo se druži-li s Adamom, Tomekom i Michatom. Svaku večer smo

se družili, a na plaži smo se sjajno zabavljali. Nakon pet dana oni su morali krenuti na put. Ostala četiri dana na moru ugla-vnom su bila dosadna bez Poljaka, ali oni su nas dočekali u SOS-Dječjem selu Lekenik. Sutradan su otišli. To je bilo moje najbo-lje ljetovanje do sada.

Marija, 13 god.

Moja Moja simpatijasimpatija

Ona ima smeđu kosu I maramu oko vrata.Al’ ne smijem reći,

Tko je ona,Jer j ako je strog

Njezin tata.

Tajno je gledam,Da nitko to ne vidi,

Ona se srami,A i j a se stidim.

I ovu pjesmu za nj u pišem,To nitko ne smije znati,Ja nikome neću kazati!

Josip, 9 god.

LjetovanjeLjetovanje

Djeca SOS-Dječjeg sela Lekenik pozvana su da budu kumovi bebi morskom lavu koji živi u ZOO-u Zagreb. Bili smo jako uzbuđeni što ćemo moći vidjeti morskog lavića i što ćemo mu dati ime. Birali smo između nekoliko imena, a na kraju smo odlučili da se zove Simba. To nas podsjeća na Simbu iz crti-ća Kralj lavova. Dobili smo na dar majice i počastili smo se sladoledom. Sretno, Simba!

NaNašše kume kumččee

lza

Dodo

popi

5

More, more...More, more...kaže jedna lijepa pjesma. Je, u Selcu i Rogoznici, krasno nam je bilo, vri-jeme, smještaj, plaža, zabava...Odmorili smo svoje od škole umorne glavice te se spremali za nove pobjede. Kad bi ljeto i pra-znici trajali, tako, devet mjese-ci, nekako bismo školu izdrža-li dva, tri mjeseca. Sve bi bilo lakše. Ali, što se može, i ova-ko je dobro. Josip Bagarić

Samo malo prije završetka školske godine svim osmašima je rečeno da ovo ljeto imamo poseban program i da idu na logorovanje na Ve-ebit. Svi smo se s čuđenjem gledali i mislili da će to na kraju ispasti šala, ali ipak nije bila. Krenuli smo trećega kolovoza u kupnju opreme

a naš novi izazov, a drugo jutro smo već morali krenuti na put.ošli smo na naše odredište i bili smo užasno ljuti, jer su nam instruktori uzimali mobitele, discmane, mp3-je… Krenuli smo u pješačenje konačnog odredišta gdje ćemo spavati i kuhati… Nije nam dugo trebalo da se ponovo pobunimo, pa smo se jedva dogovorili oko svega

i napokon se moglo krenuti s programom. Početak dana bio je jako naporan, jer smo stalno zanovijetali oko spavanja, oko kuhanja…, ali navečer smo se smirili pa smo se čak smijali i normalno razgovarali. Naučili smo raditi ognjište te pripaliti vatru, kuhali smo kao ekipa, bile su određene dvije grupe – jedna za drva i vatru i jedna za kuhinju, koja je u bu-naru prala suđe, i tako smo se izmjenjivali. Svaki dan smo pješačili, tj. išli na planinarenje, penjali smo se po stijenama, a za vrijeme penjanja Ljubici je pre-šla zmija preko noge te smo se mi cure jako prepale. Jedne večeri Nikolina nam je skuhala jako finu večeru, rižu s povrćem. Kad smo Katarina i ja došle na red za kuhanje, malo smo uprskale stvar. Priprema-le smo tijesto s tunjevinom. Tijesto smo toliko izmrcvarile i raskuhale da nitko nije želio jesti, ali su svi bili jako gladni pa su ipak

ojeli. Dva dana prije povratka imali smo odmor, pa smo pričali i pripremali se za povratak. Prvu večer našeg odmora malo je upropastila kiša, a ja sam imala jelo i nisam ga htjela jesti u šatoru, pa sam dala Miroslavu da odnese do bunara, da ne bi poneki medo ili svinjica zalutali k nama, ali on je tu zdjelicu stavio kod ša-tora naše instruktorice, a ona ju je ponovo donijela meni. Bojala sam se da nas ne pojede medo jer su nas jako prestrašili, pa tko se ne bi bojao! Na kraju nam je svima bilo žao što je logorovanju kraj, iako je na početku bilo toliko jaukanja da se nije moglo povjerovati. Neki od nas su čak i zaplakali jer

im je bilo jako žao što odlazimo s Velebita. Mateja, 14 godina

Put u Put u nepoznatonepoznato

6

početkom nove školske godine u Druš-tvenom centru u Lekeniku s radom je

započela nova radionica, pod nazivom Igraoni-ca, koja je namijenjena djeci od 1. do 4. razreda osnovne škole. U Igraonici djeca provode vrije-me pišući zadaće, učeći, crtajući i igrajući se. Po-seban dio Igraonice zove se Eko patrola, a zada-ća je njezinih članova održavati okoliš čistim i urednim, skupljati otpad, plastičnu ambalažu i stari papir, kao i saditi cvijeće i drugo bilje.U još jednoj novoj radionici, nazvanoj Domaćin-stvo, djeca uče kuhati različita jela, pripremati zimnicu, peći palačinke i kolače,kao i raditi različite ručne radove, šivati, izrađivati goblene, vesti i kukičati.

Mirjana Rukavina

Kako bolje razumjeti djecuijekom 2007. godine su odgojitelji, ravnateljica i vanjska stručna suradnica dr. sc. Biserka Petrović-Sočo za-jednički radili na ostvarivanju otvorenog plana rada (curriculuma) SOS-Dječjega vrtića Lekenik.Otvoreni curriculum prilagođen je uvjetima naše ustanove. Ostvaren je kao proces zajedničkog življenja dje-

ce, odgojitelja i roditelja koji zajedno uče i tragaju za boljim načinima razumijevanja različitih životnih situacija. Tako je stvaranje curriculuma postao odgojni proces, odnosno način oblikovanja života u SOS-Dječjem vrtiću Lekenik. U tom procesu raspravljali smo i zajedno učili kako promatrati, prepoznavati i primjereno zadovoljavati trenutačne potrebe i interese svakoga djeteta. U prva tri mjeseca u zajedničkim smo raspravama analizirali, dogovarali i govorili o svemu onome što smo već dostigli i postupno uvodili promjene. Daljnji rad bio je usmjeren na dopunjavanje sredstava, materijala i igračaka u postojećim

odgojno-obrazovnim aktivnostima. Naglasak je stavljen na nove ideje za moguće smjerove u kojima bi se naš rad razvijao. Željeli smo preko zajedničkog učenja uspostavi-ti pozitivne odnose tijekom dana između djece različite dobi, iz različitih odgojnih skupina. Namjera nam je da našim curriculumom unaprijedimo kva-litetu uvjeta u kojima djeca žive, razvijaju se i uče. Nove situacije potakle su nove potrebe djece, pa su se postupno iskazivale mogućnosti svakoga djeteta. Odgojitelji su da-vali veliko značenje dječjoj inicijativi, originalnosti i pro-mišljanju, kako bi stvorili kvalitetnije uvjete za razvoj dje-ce. Tako se iz dana u dan oblikovao sve bolji i kvalitetniji kontekst dječjeg življenja. S pozitivnom praksom nastavlja-mo i dalje na veliku radost djece i njihovih roditelja!

Irena Pilko

PouPouččnana igraonicaigraonica

T

S

7

Ljeto u Alpama?... Zeleno ljeto? ... Zanimljivo i vrlo neobično iskustvo. U kolovozu kad je većina naših prijatelja još uvijek uži-vala u ljetnim zrakama sunca i mirisima mora, mladi iz SOS-Za-jednice mladih Velika Gorica uputili su se u lijepo malo mjesto u Austriji – Saalbach. Već pri dolasku bili smo obasipani nevjero-jatnim vidicima i zelenilom na kakvo baš i nismo bili navikli, malo nas je zatekla i hladnoća na koju nismo računali. Vrijeme smo proveli družeći se s prijateljima iz SOS-zajednica za mlade koji žive u Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Bugarskoj. Uz Alpe,

vidjeli smo i kulturne znamenitosti šire okolice Salzburga. Puno šetnji na svježemu planinskom zraku svima nam je do-bro došlo, čak smo stekli i certifikate službenih vodiča lama, a nije nam promaknulo ni ljetno sanjkanje. Zeleno ljeto, preporučujemo ga svima! Tatjana

aranja je, svi smo zaključili, jedan od ljepših krajeva hrvatske, a posebice Kopački rit. Ba-ranju mnogi vole, a neki ju vole posebno,

na neki svoj način. Mi volimo našu prirodu i pazi-mo na nju. S dobrim ljudima, koji jako vole Kopa-čki rit i Baranju, dogovorili smo se da tijekom lje-ta posjetimo Kopački rit, i to ona mjesta koja obi-čni turisti i ne vide. Odobrili su nam da ponesemo svoje pecaljke te se malo zabavimo u nedirnutoj i nepoznatoj prirodi.Probudili smo se u tri ujutro, napunili naš kom-bi svim i svačim i put pod kotače. Jutro za pam-ćenje: izlazak sunca, brojne životinje koje smo promatrali, životinje ranoranioci – jeleni, ko-šute, prelijepe srnice, srndaći te bezbroj ptica. Uživali smo u tim prizorima, a posebno nas je oduševila predivna srnica koju smo mogli go-

tovo dodirnuti. Neki su u ribolovu bili manje, a neki više uspješni. Ponosni smo da smo i mi dali svoj prilog očuvanju ovog blaga, a činit ćemo to i ubuduće. Kako bi ona predivna srnica i nadalje imala svoju kuću, čistu i lijepu kakvu i mi želimo.

Josip Bagarić

BaranjaBaranja

Amerikanci u gostimaKrajem kolovoza SOS-Dječje selo Lekenik ugostilo je grupu studenata s Kel-logg school of Management iz Chicaga. Riječ je o mladim ljudima koji su u Ameriku došli iz različitih krajeva svijeta. U Hrvatsku su došli na odmor i izrazili su želju da za vrijeme svog boravka učine nešto humanitarno. Pri-mili smo ih u Društvenom centru gdje su ukratko upoznati s poviješću i konceptom SOS-dječjih sela u Hrvatskoj i svijetu. Nakon toga proveli su ne-koliko sati družeći se s djecom. Zajedno smo obišli SOS-Selo, pjevali, igrali šah, stolni nogomet, crtali i igrali nogomet na našem igralištu.

Zeleno ljeto!Zeleno ljeto!

B

SOS-GLASNIK namijenjen je djeci, djelatnicima, suradnicima i prijateljima

SOS-Dječjeg sela Hrvatska. Tiska se na hrvatskom jeziku i nema komercijalnu namjenu.

Izdaje: SOS-DJEČJE SELO HRVATSKA, Zagreb, Zavrtnica 5

Glavna i odgovorna urednica: Višnja Tuškan-Krupić

Urednik: Ivan Jergović

Suradnici: djeca i mladi SOS-Dječjeg sela Lekenika i Ladimirevaca, J. Bagarić, S. Bjedov, F. Floršić, K. Ilievska,

V. Matić, B. Mihaljinec, A. Nađ, D. Petrović, I. Pilko, M. Rudela, M. Vipotnik, D. Virag, A. Zdjelar Paunović

Fotografije: Arhiva udruge SOS-Dječje selo Hrvatska • Kompjutorska priprema i tisak: GIPA Zagreb

Naklada: 25 000, ISSN 1330-7762 • SOS-Glasnik prijavljen je kao javno glasilo Vladi Republike Hrvatske.

Temeljem Zakona o PDV-u, čl. 11., udruga SOS-Dječje selo Hrvatska nije u sustavu PDV-a.

SOS-dječja sela brinu se za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, bez obzira na rasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, a pružaju im ljubav i sigurnost u obiteljskom okruženju. Prvo SOS-dječje selo osnovao je Hermann Gmeiner (1919.-1986.) u austrijskom gradiću Imstu 1949. godine. SOS-Kinderdorf International najveća je svjetska nevladina humanitarna organizacija. Predsjednik SOS-Kinderdorf Internationala, organizacije koja okuplja sve nacionalne SOS-udruge, jest gospodin Helmut Kutin. Udruga SOS-Dječje selo Hrvatska član je SOS-Kinderdorf Internationala.

SOS-DJEČJE SELO HRVATSKA, ZAVRTNICA 5, ZAGREB

Tel: 01/ 461 00 66, 461 00 67 • sosdjse-hr@zg.tel.hr • www.sos-dsh.hr

Račun: 2402006-1100071558

SOS-Djecje selo Hrvatska zahvaljuje:

^

Societe generale Societe generale – – Splitska bankaSplitska bankaReckitt BenckiserReckitt Benckiser

OMV HrvatskaOMV HrvatskaMars HrvatskaMars Hrvatska

BauMaxBauMaxPBZ-CardPBZ-Card

KraftKraftOdaOda��iljailja��i i vezei i vezeKKüühne & Nagelhne & Nagel

B.A.P.P.B.A.P.P.Ljekarna Nada DamaLjekarna Nada Dama��kaka

odvjetni�ko dru�tvoodvjetni�ko dru�tvo Gjankovi Gjankovi� � i partnerii partneriHrvHrvatska odvjetni�ka komoraatska odvjetni�ka komora