11ogledi i prinosi studenata teologije

Uvod1

Otajstvo trojedinoga Boga od samih je poetaka zaokupljalo srca i misli kako teologa i filozofa, tako i umjetnika te najobinijih ljudi. Svi su oni na svoj nain osjeali da je rije o istini vjere koja nije mrtvo slovo na papiru ve neto to ih se bezuvjetno tie. Upravo zato mnogi su i rijeima i djelima htjeli izrei i nekako uobliiti ovo otajstvo koje je neizrecivo, neprikazivo i koje nakon silnih napora i pokuaja ljudskoga duha i uma ipak ostaje otajstvo kojem je mogue jedino klanjati se i ponizno postajati njegovim dionikom. Jedan od pokuaja pristupanja tom otajstvu za istonu Crkvu jesu ikone koje su izraaj dogme jezikom slike i ilus-tracija dogme.2 Zato se u ovom radu ba-vim trinitarnom ikonografijom u istonoj Crkvi za to je potrebno vidjeti kako istona Crkva razumijeva dogmu Svete Trojice i ikonografiju. Stoga u u prvom poglavlju izloiti vrlo saeto najbitnije naglaske istone Crkve u promiljanju i doivljavanju Svete Trojice, i to u odnosu na zapadnu Crkvu, bez velikih zadiranja u povijesne okolnosti ili nastojanja da dadnem sustavan prikaz jer su se specifini teoloki naglasci u svom punu i preciznu znaenju

1 Ovdje donosim dio rada koji je nastao u sklopu seminara Trinitarna ikonografija, pod mentorstvom doc. dr. sc. s. Marije Pehar, u akadmeskoj godini 2012./13.2 Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pra-voslavnoj teologiji, u: Sluba Boja 47 (2007.) 3, 292., usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, Beograd, 2009., 235.

s. Vinka Marovi, FDC

TriniTarna ikonografija u istonoj Crkvi s posebnim osvrtom na rubljovljevu

ikonu svete trojiCe

Jedan od pokuaja pristupanja tom otajstvu za istonu Crkvu jesu ikone koje su izraaj dogme jezikom slike i ilustracija dogme. Zato se u ovom radu bavim trinitarnom ikonografi-jom u istonoj Crkvi za to je potrebno vidjeti kako istona Crkva razumije-va dogmu Svete Trojice i ikonografiju.

12 Spectrum

odraavali na umjetnost. U drugom poglav-lje bit e govora o izradi ikona, njezinoj teolokoj naravi i ulozi u ivotu vjernika, a najei prikazi Svete Trojice, doputeni i zabranjeni, bit e tema treega poglav-lja kojim na osobit nain elim posvetiti panju Rubljovljevoj ikoni Svete Trojice.

1. Bitni naglasci nauka o Trojstvu u istonoj Crkvi

Stvaranje posebnoga nauka o Trojstvu govori da su vjernici prve Crkve doivljavali nadnaravnu stvarnost Boga u trostruku liku: u liku Oca iz objave Staroga zavjeta koji je Stvoritelj, Uzdritelj, Sudac i Gospodar; u liku Isusa Krista, utjelov-ljenu Logosu i uovjeenu Sinu Bojemu te liku Duha Svetoga kojega su vidjeli na djelu u mnogim darovima. Benz, katoliki teolog i sjajan znalac pravosljavlja, istie da je liturgijsko tovanje ovakva Boga otilo daleko ispred teoloke refleksije zbog ega poetke liturgijskih trinitarnih for-mula nalazimo ve u Novom zavjetu.3 No budui da se idovska teologija i pobonost zasnivala na naglaavanju Bojega jedin-stva, trebalo je ipak i teolokom reflek-sijom spojiti tu injenicu s kranskim doivljavanjem Boga u trostruku liku, to je bila glavna potekoa tijekom svih razdo-blja u pokuajima mucanja o Trojstvu. Ovo je pitanje posebno potaknulo spku-lativnu stranu grkoga miljenja i tako se u prvim stoljeima oblikovala kranska dogma o Presvetom Trojstvu. Vjernici su imali veoma doivljeno iskustvo i jasnu predodbu o posebnosti susreta s Ocem,

3 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, Zagreb, 2003., 78.

Sinom i Duhom Svetim te se ova praktino doivljena i iskustvena razlika nije mogla teoloki izbrisati.4

1.1 Posebni naglasci istone Crkve u nauku o Trojstvu s obzirom na zapadnu Crkvu

Pravoslavna crkva nije pokuavala racionalizirati problem jedinstva i trojstva. Ona se oslanjala na jedinstvo Boje biti te individualnost i posebnost triju likova u kojima je Bog uao u povijest spasenja. Pojmovno utvrivanje ovih dvaju nagla-saka dala je neoplatonska filozofija sa svo-jom metafizikom o supstanciji i naukom o hipostazi iz ega proizlazi povezivanje jedinstva i trojstva na nain tri hipostaze u jednoj biti. Pojam hipostaze kasnije je zamijenjen pojmom osoba kao izraz za posebnost i individualnost triju boanskih aspekata. Teoloki prijedlozi za rjeavanje trinitarnoga problema nisu bili samo spekulativna karaktera, naglaava Benz, ve su bili najtjenje povezani s liturgijom, meditacijom i kontemplacijom, a sami te-olozi bili su karizmatici i praktini asketi zbog ega njihove spoznaje esto susreemo u molitvenim himnima.5 U razliitu pojmovnom tumaenju misterija boanskoga trojstva razvijala se s vremenom upadljiva razlika izmeu pra-voslavlja i rimokatolike dogmatike koja se odnosi na pitanje, primjeuje Benz, u kojem odnosu u boanskom trojstvu stoji Duh Sveti prema dvjema drugim osobama. Biblijski iskazi nudili su podatak o vjenom izlaenju Duha od Oca od kojega se razli-kuje vremensko poslanje Duha koje je

4 Isto, 79.5 Isto, 7980.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

13ogledi i prinosi studenata teologije

poduzeo Isus za vrijeme zemaljskoga djelo-vanja. Iz ovoga slijedi, zakljuuje Benz, da se Otac pojavljuje kao jedini prapoetak i kao jedini prauzrok kako Sina, kojega od vjenosti raa, tako i Duha Svetoga, koji od vjenosti izlazi od Oca. Upravo se zato Gr-cima inio kao zahvat u najbitniju supstan-ciju same vjere kada se na Zapadu ustalio nauk o izlaenju Duha od Oca i Sina, to je naknadno uneseno u Nicejsko-carigradsko vjerovanje umetanjem rijei Filioque.6Prvobitna je pravoslavna formula snanije isticala samostalnost Duha Svetoga kao ivotne snage Crkve zbog ega je, sma-tra Benz, ova formula prikladniji izraz karizmatinih iskustava prvotne kranske zajednice. Latinska formula daje zatvorenu predodbu o jedinstvu unutartrinitarnoga Bojeg ivota koji se razvija u mnogostru-kosti unutarboanskih relacija. Pojmom Filioque umanjuje se monarhinost Oca te se raskida trojina ravnotea, potpuna jednakost triju osoba jer se Duh shvaa kao netko tko izlazi od Oca i Sina, ime je on jedini koji nema nita zajedniko s nekom drugom osobom. Otac i Sin kao jedinstven zajedniki princip dovode do toga da se te dvije osobe shvate kao bezo-sobno boanstvo, materijalna supstanca, smatra Evdokimov, poznati ruski teolog i filozof.7 Benz pak zakljuuje da ove na-glaske ne treba teoloki vrednovati kao u sebi iskljuivu suprotnost ili herezu, to nisu temeljne razlike u vjeri nego razlike u misaonim pretpostavkama i u pojmovnim shemama koje su se nalazile u osnovi teolokoga tumaenja misterija trojstva na

6 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 145146, Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 81.7 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 145.

Istoku i Zapadu te se vie trebaju shvaati kao nijanse koje daju povoda za razliito gledanje zajednike predaje.8 Pravoslavno se miljenje snanije formiralo pod utjecajem neoplatonistike filozofije na temelju koje promatra Sina i Duha Svetoga kao dvije hipostaze od jednoga principa i od jednoga uz-roka i korijena boanstva. Ono po-lazi od promatranja osoba zbog ega govore o Bogu kao Presvetoj Trojici i tako dopire do boanskoga jedinstva.9

Ispovjediti jedinstvo naravi, za grke oce, znai priznati Oca kao jedini izvor osoba koje primaju od njega tu istu narav koja ostaje jedna i nerazdijeljena, is-tovjetna sama sebi u Trojici, jedinstvo je tako zasnovano u Ocu, a ne u naravi.10 Za istonjake Otac, Sin i Sveti Duh kakvoa

8 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 82.9 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 143.10 Usp. Vladimir LOSKI, Mistina teologija Istone cr-kve, Zagreb, 2001., 91., Pavel EVDOKIMOV, Pravo-slavlje, 144.

Pravoslavna crkva nije pokuavala racionalizirati problem jedin-stva i trojstva. Ona se oslanjala na jedin-stvo Boje biti te individualnost i posebnost triju likova u kojima je Bog uao u povijest spasenja. Pojmovno utvrivanje ovih dvaju naglasaka dala je neoplatonska filozofija sa svojom metafizikom o supstanciji i naukom o hipostazi iz ega proizlazi povezivanje je-dinstva i trojstva na nain tri hipostaze u jednoj biti.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

14 Spectrum14 Spectrum

su Boga, a ne broj ili kvaliteta.11 Zapad je na temelju Augustinove predodbe pokuavao svojom formulom vie opi-sati otajstvo unutarnjega ivota u Bogu.12 Zato je naglaavao unutartrojstvene razlike izmeu Oca, Sina i Duha Svetoga, a da pritom ostane razumljivo i jasno njihovo jedinstvo naravi od kojega i polazi te istie jednakost osoba s naglaavanjem biti kao temelja te jednakosti. Zbog ovakva pristu-pa razumljivo je da se na Zapadu o Bogu govori kao o Presvetom Trojstvu. Princip jedinstva kod Zapadnjaka smjeten je u zajedniku narav, a osobe su svedene na rel-acije unutar zajednikosti sutine te u nju unose razlike uvajui primarnost jedinst-va nad osobama, primjeuje Evdokimov.13

1.2. ivotno i mistino razumijevanje Trojstva u istonoj Crkvi

Koliko je tajna Presvetoga Trojst-va zaokupljala ne samo filozofe i teologe nego i obine ljude radnike vidljivo je u molitvi kojom su se u srednjem vi-jeku graevinari, majstori i ikonopisci obraali Svetoj Trojici: Izvolenijem Oca, pospeenijem Sina i savrenijem Svetoga Duha da bi zatitili i ouvali svoj rad, da bi njihov rad bio blagoslovljen jer su Sveta Trojica izvor svakog blagoslova.14Pravoslavni krani iskreno vjeruju da uenje o Svetom Trojstvu ne pripada u vi-soku teologiju, ve da je to neto ivo te ima praktino znaenje za svakoga kranina, istie Ware, jedan od najpoznatijih su-

11 Usp. Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, Beograd, 2004., 82.12 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 8283.13 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 143144.14 Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 82.

vremenih pravoslavnih teologa i engleski biskup unutar Pravoslavne crkve. Naime, ovjek je stvoren na sliku Boju i zato jedino u svjetlu dogme o trojstvu moe shvatiti tko je i to Bog eli od njega da bude. Upravo zato smatra ruski mislilac Feodorov da je na socijalni program dog-ma o Svetom Trojstvu.15 Usprkos ovom pravoslavlje uva apsolutnu onostranost Boga izabirui nijeni put, tj. apofatiku teologiju16, a beskrajan cilj kojem ona stie nije narav ili neka bit, ak nije ni os-oba, ve neto to nadvisuje svaki pojam naravi i osobe to je trojstvo.17 Stoga, ako se govori o izlaenjima, djelovanjima ili nutarnjim odreenjima, rije je o izrazima koji ukljuuju pojam vremena, nastajanja i nakane te svjedoe do koje su visine na jezik i misao siromani i nemoni pred najvanijim misterijem objave. Zato je potrebno osloboditi se vlastitih misli, istie Loski, utjecajan ruski teolog, i podizati se u kontemplaciju stvarnosti koju stvoreni um ne moe obuhvatiti: Misao se mora kretati neprestano, trati as jednomu as trojici, iznova se vraati jedinstvu; mora titrati bez zaustavljanja izmeu dva kraja proturjeja da stigne u kontemplaciju neograniena mira te trojstvene monade.18 Pravoslavlje razlikuje Boju bit i Boje energije: njegova je bit nedokuiva, a njegove su nam energije dostupne. Te

15 Usp. Timothy WARE, Pravoslavna Crkva, Zagreb, 2005., 165.16 Time se eli rei da nita stvoreno nema mogunost dodira s vrhovnom prirodom, tj. da moemo rei da Bog postoji, ali to je on po svojoj biti i naravi, to nije izrecivo u pojmovnim kategorijama i moe se spoznati samo u kon-templaciji, odatle slijedi da je sigurnije rei to Bog nije.17 Usp. Vladimir LOSKI, Mistina teologija Istone crkve, 75.18 Isto, 77.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

15ogledi i prinosi studenata teologije 15ogledi i prinosi studenata teologije

energije su sam Bog, primjeuje Ware, te one proimaju sve to je on stvorio, a ovjek ih doivljava u obliku Boje milosti i boanskoga svjetla. Tako se Bog krije od ovjeka, ali ipak djeluje ime se pokazuje kao Bog povijesti koji se izravno uplee u konkretne situacije. Kada ljudi sudjeluju u boanskim energijama, nisu preplavljeni neodreenom i bezimenom silom, ve su dovedeni licem u lice pred Boju osobu koja nije pojedinana osoba svedena na vlastito bie, ve spoj triju osoba, Oca, Sina i Svetog Duha, od kojih svaki boravi u druga dva putem neprekidnog protoka ljubavi19. Upravo se zato misteriju trojstva pristupa uenim i ljubavi punim neznan-jem koje se die iznad svega to mogu obuhvatiti filozofski pojmovi te im se opet sputa da ih obrezuje i preoblikuje u sredst-va Boje mudrosti koja je za Grke ludost.20 U tradiciji istone Crkve nema mjesta za teologiju ili mistiku boanske biti jer je za njezinu duhovnost krajnji cilj dionitvo u boanskom ivotu Pres-vetoga Trojstva, a ne gledanje biti. Istona duhovnost tei poboanstvenjenu stanju subatinika boanske naravi, bogova stvorenih iza Boga nestvorenoga koji posjeduju po milosti ono to Presveto Trojstvo posjeduje po naravi. Temelj svake vjerske misli, pobonosti, duhovnoga ivota i iskustva za Pravoslavnu crkvu jest trojstvo, primjeuje Loski te dodaje da se ono trai kada ovjek trai Boga, puninu bia, smis-ao i cilj ivljenja. Trojstvena dogma kri je ljudske misli, a apofatiki uspon uspinjan-je je na Kalvariju i upravo se zato filozofsko umovanje nije nikada moglo izdii do mis-

19 Timothy WARE, Pravoslavna Crkva, 166.20 Usp. Vladimir LOSKI, Mistina teologija Istone crkve, 81.

terija Presvetoga Trojstva koji je u Crkvi zasjao kao vjerska danost koja se prima po kriu Kristovu.21 Jedan od naina na koji je ova vjerska danost zasjala u Crkvi zaci-jelo je ikongrafska umjetnost jer su ikone puno vie od puka umjetnikoga izriaja.

2. Znaenje ikone u istonoj Crkvi

Ikona22 kao slikovito prikazi-vanje svijeta svetoga zauzima sredinje mjesto za upoznavanje duha i ivota Istonopravoslavne crkve. Premda se unutar bizantske Crkve irila u osmom i devetom stoljeu ikonoklastika tenden-cija koju su zagovarali i neki prosvijeeni bizantski carevi, to je u potpunosti uzdrmalo cijelo pravoslavno kranstvo, i premda su protivnici slika raspolagali svim politikim moima, borba protiv slika na kraju je zavrila uspostavljanjem aenja slika. Drugi nicejski sabor 787. godine opravdao je vrijednost umjetnosti govorei o bogotovnu fenomenu ikona elei istak-nuti da ikone pomau ovjeku da osjetilom vida, a ne samo sluha, dokui objavu Boju, a od 842. godine proslavlja se u cijeloj Pra-voslavnoj crkvi Blagdan pravoslavlja23 u znak sjeanja na pobjedu tovatelja sli-ka i slubenoga crkvenog uspostavljanja aenja slika za vrijeme carice Teodore.24 Kada pravoslavni vjernik ulazi u crkvu radi bogosluja, prvo odreenim

21 Isto, 9899.22 Ikona dolazi od grke rijei iw to znai slika, kip (prema: Niko MAJNARI Oton GORSKI, Grko-hr-vatski rjenik).23 Blagdan se slavi na prvu korizmenu nedjelju.24 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 910, Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravo-slavnoj teologiji, 274.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

16 Spectrum

redoslijedom ljubi postavljene ikone i tek nakon tako iskazana tovanja sjeda na mjesto. On to ini i u svom stanu kao to i njegovi gosti prilikom ulaska u kuu najprije pozdravljaju ikonu, a tek potom domaina.25 Iz ovoga nasluujemo poseb-no znaenje koje imaju svete slike za pra-voslavne vjernike, ne samo u bogosluju ve i u svakodnevnom ivotu, jer su one, po miljenju Evdokimova, udo vjere26.

2.1 Izrada ikona kao kopiranje

Ikone na Istoku zrae arhainom neobinou koja fascinira i odbija u isto vrijeme. Dok su sveti likovi na Zapadu po pravilu idealizirani, ali ipak proeti i osob-nim umjetnikim izrazom te stvaralakom fantazijom umjetnika, istonocrkveno slikarstvo ne posjeduje element slo-bodno oblikovane umjetnike fantazije. Ono stoljeima reproducira odreene ti-pove svetih slika koji potom u pojedinim stoljeima ili pak nacionalnim crkvama pokazuju odreene varijacije. A one na-jdomljivije slike predstavljaju tek jedva primjetljiva odstupanja od tradicional-noga tipa. Zato u povijesti pravoslavnoga crkvenog slikarstva pojedinani umjetnik ne igra znaajniju ulogu zbog ega je veina pravoslavnih crkvenih slikara ostala anon-imna, primjeuje Benz te dodaje da ikonos-likarstvo nije toliko ovisno o djelovanju umjetnika, ve je ono sveto djelo uraeno u samostanskim slikarskim kolama. Ni ove kole ne poivaju na poglavaru, uitelju koji uenicima priopava nove stvaralake impulse, ve u njima prevladava tradicio-

25 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 89.26 Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 239.

nalni i zanatski element pa u izradi jedne ikone sudjeluju razliiti slikari monasi od kojih su jedni zadueni za oi, drugi za kosu, trei pak za ruke i tako redom.27 Ostajanje na odreenom tipu slikanja nije stoga nemo umjetnikove fantazije, ve ono ini samu bit ikone, a promjena naina slikanja ikone znaila bi nagrivanje pra-lika, herezu, samovoljnu promjenu crkvene dogme.28 Evdokimov takoer naglaava da kanoni koji reguliraju izradu ikona oznaavaju stabilnost pralika te spaavaju ikonu od zapadanja u bljutavost i sklanjaju je od subjektivnih oboavanja i kriterija.29

Ovdje pronalazimo razlog zato e u istonoj Crkvi biti doputena tek dva naina prikaza Svete Trojice koja su se preslikavala tijekom povijesti. Upravo e time biti sauvana sama dogma, pralik Trojice, bez ikakva iskriv-ljavanja i dodavanja proizvoljnih tumaenja.

2.2 Crkveno-dogmatska narav i teologija ikone

27 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 1011.28 Isto, 1516.29 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 239.

Ikonografija se ne smije odvajati od liturgijske i dogmatske pov-ezanosti u Pravoslavnoj crkvi. Nju je do u pojedinosti ustalila crkvena predaja to se odnosi ak i na boje kojima su ikone sli-kane, a kojima se od najstarijih spisa davalo duhovno i udoredno znaenje. Tako u bo-jama dolazi do izraaja duhovni karakter dotinoga sveca. Zato su istoni slikari ostali vezani uz oblike koje je njihova Crkva nasli-jedila predajom

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

17ogledi i prinosi studenata teologije

Ikona je umjetniko djelo, no ona je i sveta slika po svojoj biti, ali i po funkciji koja je primarno crkvena.30 Ovo je vidljivo u samoj izradi ikone jer se ona ne posveuje kada je zavrena, ve je sama izrada liturgi-jski in. Naime, ikonoslikarstvo pretpostav-lja od slikara odreeni stupanj svetosti i posveenosti, zato se monasi slikari postom i pokorom pripremaju za slikanje dok se pri-je slikanja blagoslivlje sav pribor i materijal potreban za slikanje. Iz ovoga slijedi, zakljuuje Benz, da ikone u Istonopravoslavnoj crkvi imaju duhovnu funkciju, a njihova ve-zanost za tradiciju nije znak umjetnike slabosti ve toga da teoloke i religiozne predodbe spreavaju promjenu slike.31 Ikonografija se ne smije odvajati od liturgijske i dogmatske povezanosti u Pravoslavnoj crkvi. Nju je do u pojedinosti ustalila crkvena predaja to se odnosi ak i na boje kojima su ikone slikane, a kojima se od najstarijih spisa davalo duhovno i udoredno znaenje. Tako u bojama dolazi do izraaja duhovni karakter dotinoga sveca. Zato su istoni slikari ostali vezani uz oblike koje je njihova Crkva naslijedila predajom, ne zato to nisu mogli bolje, naglaava Benz, ve zato to su se smatrali poniznim preslikaima nebeskih prasli-ka.32 Naime, u istonocrkvenoj predaji smatra se da ikona istone Crkve, posebno ikone Krista, predstavljaju pralikove koji nisu rukom nainjeni, po tome bi neke ikone nastale udesnom objavom ili bi se

30 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 12., Ton-ka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravoslav-noj teologiji, 276.31 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 1213.32 Isto, 2829.

pojavile na udesan nain ili bi pak neka ikona naslikala samu sebe.33 Pravoslavna se crkva dri preslika-vanja ikona jer one izraavaju misao objave kao to je i biblijski tekst prenosi. to rije prenosi sluhom, to ikonopis, nijemo, poka-zuje slikom, tvrdi Bazilije Veliki.34 Sveta slika i sveti tekst dva su vida iste objave za pravoslavne vjernike. Ikona prenosi dog-matski sadraj naoj svijesti posredovanjem lika i boje, ona je izraaj dogme jezikom slike, ona je ilustracija dogme35. Zato e Evdokimov rei da shvatljivi sadraj ikone ima dogmatski karakter i stoga nije ikona umjetniko djelo ta koja je lijepa, nego je lijepa njena istina.36 Punina istine i punina ljepote sam je Bog trojstvene ljubavi zbog ega ikonografski prikaz Svete Trojice izazi-va najvie divljenje i poklonstvenu utnju. Pravoslavni teolozi ikonu ne sma-traju djelom ovjeka ve odrazom nebesko-ga pralika, ona je poput prozora kroz koji stanovnici nebeskoga svijeta gledaju na na svijet i na kojem odraavaju istinske crte nebeskih pralikova, tumai Benz te pojanjava da su sveti likovi koji se po-javljuju na ikonama pravi lik, samoslika, samootisak nebeskoga pralika. Ovu su ideju neki ikonolozi razvili do ideje inkar-nacije po kojoj se Krist utjelovljuje u ikone i materijale isto onako kako se utjelovio u meso i krv u svom uovjeenju.37 U sva-kom sluaju temelj postojanja ikone nalazi

33 Isto, 1415.34 Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao iko-na, Beograd, 2008., 29.35 Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravoslavnoj teologiji, 292., usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 235.36 Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 229.37 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 13.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

18 Spectrum

se u Kristovu utjelovljenju, to je osobito naglaavao Ivan Damaanski potiui da se sve slika jer je sam Krist kao nevidljiv, obukavi tijelo, postao vidljiv, stoga se on pojavljuje i na slici koja je vie od portreta, ali ipak manje od neponovljiva utjelovljen-ja.38 Odnos ikone i prototipa, lika koji se slika, ne sastoji se samo u tome to slika sadri u sebi formu i vid originala ve u stvarnom udionitvu praslike na slici39, stoga se moe rei da ikona tei za tim da uspostavi vezu izmeu ovjeka i Boga jer je ona sadanjost boanskoga40, ona je vid-ljivi znak zraeeg nevidljivog prisustva41, a da to prisustvo nije ni najmanje lokal-izirano te mjesto bogojavljanja u svakom smislu.42 Pred takvom ikonom gledatelj ne moe ostati samo gledatelj, ve postaje klanjatelj u inu molitve i hvale. Postaje sudionik onoga to promatra, zbog ega i pred ikonom Svete Trojice, koja je poput prozora u unutartrojstveni ivot, uranja u ovo otajstvo vjere i postie savrenstvo, zahvaljujui trojstvenu ivotu koji Bog nudi ovjeku kako bi on bio sve u svemu (1 Kor 15,28).

2.3. Liturgija kao vlastito mjesto ikone

Pravoslavno se ikonoslikarstvo ne moe odvajati od njezine crkvene i liturgi-jske funkcije. Upravo zato, pojanjava Benz,

38 Usp. Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravoslavnoj teologiji, 293294.39 Isto, 279.40 Ania SKLIAR, Bizant najvee kulture svijeta, Rijeka, 2005., 98.41 Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 232.42 Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 235., usp. Jugo-slav OCOKOLJI, Ikona, 131.

mnogi pravoslavci smatraju bogohulnim izlobe ikon u nekom muzeju te u svakom izvancrkvenom koritenju ikon vide nji-hovo obeaenje.43 Za pravoslavne vjernike euharistija u posveenu prostoru crkve predstavlja sus-ret cijele nebeske zajednice s cijelom zem-aljskom zajednicom, ona oznaava prijevre-meno sudjelovanje u ponovnu Kristovu dolasku u slavi. Zato i slike unutar crkve-noga prostora imaju povlateno znaenje te su na svakom mjestu crkvenoga pros-tora dane odgovarajue ikone po utvrenu redoslijedu jer upravo one predstavljaju ovaj pojavak Krista i nebeske zajednice unutar zemaljske zajednice. Intiman od-nos izmeu liturgije i ikonoslikarstva vid-ljiv je i po tome to svaki dan, a posebno svaki blagdan, ima svoju posebnu ikonu te po tome to molitva i liturgijski tekstovi dotinoga blagdana bude kod vjernika iste one predodbe svetih dogaaja kako su na ikonama tradicionalno prikazani. Odatle sli-jedi, zakljuuje Benz, da bi promjena ikone slobodnom fantazijom umjetnika sruila cjelokupno liturgijsko ustrojstvo Crkve.44 Posveivanje ikone je crkvena pot-vrda identiteta izmeu napravljene slike i nebeskoga pralika, a liturgija koja se danas koristi prilikom posveivanja ikona poka-zuje konflikte koji su potresali Crkvu u vrijeme borbe protiv slika. Tako posvetna molitva govori o tome da je Bog zapovje-dio da se izrauju slike koje nee veliati krive i nepostojee bogove ve njegovo ime te da se ikonama ne daju boanska svojst-va, nego se ast njima iskazana uzdie do

43 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 12.44 Isto, 1618.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

19ogledi i prinosi studenata teologije

svoga pralika.45 Premda se ikonu Krista na-ziva Kristom, to ne znai da postoje dva Krist niti da mu je mo podijeljena ili slava umanjena, ve ast ukazana ikoni prelazi na original, ne oboavamo bit slike ve ob-lik prototipa koji je u nju utisnut.46

2.4. Uloga istone ikone

Istona ikona uzdie promatraa i ima za cilj voenje spoznaje u duhovni svijet. Naime, u njezinoj se osnovi nalazi istinsko primanje onostranoga, primanje duhovnoga iskustva koje moe biti prvi put zapisano u odreenoj ikoni. Time ikona postaje objav-ljeno otkrie bivega iskustva.47 Zadatak ikone nije u izazivanju raznih prirodnih ljudskih osjeaja, ve u usmjeravanju svih osjeaja, razuma i drugih ljudskih sposobnosti k preobraenju, ona im daje njihovu punu vrijednost.48 Ikona je zato jedno od sredstava za postizanje cilja spasenja, tj. za postizanje oboenja jer ljudska narav ranjena grijehom, po gledan-ju boanskoga svijeta u ikoni, sudjeluje u boanskom ivotu i tako biva preobraena, oboena. Po ikoni se ulijevaju milosni darovi u materijalni svijet jer milost Boja ini da su ikone posveenje svijeta, zbog ega ima posveujuu ulogu.49 Ikona je put i sredst-

45 Isto, 1921.46 Usp. Horst W. JANSON Penelope J. E. DAVIES, Jansonova povijest umjetnosti: zapadna tradicija, Varadin, 2008., 266.47 Usp. Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravoslavnoj teologiji, 285289.48 Usp. Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao ikona, 36.49 Usp. Tonka ODOBAI, Teoloko iitavanje ikone u pravoslavnoj teologiji, 295296.

vo, ona je slavoslovlje50, ona je molitva po sebi51 i ne ostavlja promatraa u puku gledanju, ve ga preobaava u molitelja koji uranja u otajstvo Boga koji nam se uvijek na nov nain daruje, to se na poseban nain moe iskusiti promatrajui i molei pred Rubljovljevom ikonom Svete Trojice.

3. Trinitarna ikonografija istone Crkve

Ikone Svete Trojice javljaju se od petoga stoljea.52 Poput ostalih iko-na, ni one se ne smiju slikati po vlastitu nahoenju ve samo u onom obliku kako se samo Trojstvo preslikalo u Bojoj rijei Staroga i Novoga zavjeta, primjeuje Benz. Zato je prvi uzorak za slikanje Trojstva starozavjetno mjesto koje govori o posjeti triju anela Abrahamu kod hrasta Mamre (Post 18,133), a koje je ve starocrkvena teologija naznaila kao objavu boanskoga Trojstva. Drugo prikazivanje Trojstva koje je Crkva odobrila jest prikazivanje njegove objave prilikom krtenja na Jordanu (Mt 3,117): Sin stoji u rijeci Jordan, Otac koji je predoen ispruenom rukom neba gov-ori o njemu kao glas s neba: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!, a Duh Boji prikazuje se u obliku goluba koji lebdi iznad Sina. U Novom zavjetu nalaze se jo dva primjera prikazivanja Presvetoga Trojstva. Rije je o sceni Duho-va i preobraenja na Taboru, no njihova prikazivanja Crkva je sankcionirala.53 Prikaz Svete Trojice u jednom

50 Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 229.51 Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao iko-na, 36.52 Usp. Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 82.53 Usp. Ernst BENZ, Duh i ivot Istone crkve, 23.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

20 Spectrum

tijelu s tri glave osuen je takoer kao heretiki, kao i ikona Trojica novozavjet-na (Otaastvo) na kojoj je Otac prikazan kao starac sijede brade i kose koji s obje ruke blagoslivlja, a aureola mu se sastoji od romba s upisanim kvadratom u krugu s rasporeenim simbolom O N. Duh Sveti prikazan je ovdje kao golub u punu krugu na grudima Boga Oca, a Sin s kristolikom aureolom, koji blagoslivlje s obje ruke, kako sjedi u krilu Oevu. Drugi prikaz Otaastva jest onaj u kojem Otac i Sin ravnopravno sjede na prijestolju, a izmeu njihovih glava u rombu na kvadratu lebdi golub. Oni blagoslivljaju svojom desnom rukom, a lijevom pridravaju otvoreno evanelje naslonjeno na krilo.54

3.1 Andrej Rubljov i ikona Svete Trojice

Andrej Rubljov bio je ruski ikonopisac i ivopisac koji je ivio otprilike izmeu 1360. i 1430. kao monah Troicko-Sergi-jeve lavre, a kasnije kao monah Andron-ikova manastira u Moskvi. Crkveni sabor Stoglav 1551. naredio je da treba slikati ikone kako su to inili stari grki majstori i Andrej Rubljov.55 Njegovo remek-djelo poput svjetla u tami i plamena u noi nedvojbeno je ikona Svetoga Trojstva koja je nastala izmeu 1423. i 1427. te se danas uva u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi.56 Lir-ski ploni stil i odmjeren sklad kompozici-je ikone Trojstva ve su nakon Rubljovljeve smrti pronijeli glas o njegovoj umjetnosti pa ga je Ruska crkva proglasila svetim, stoga

54 Usp. Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 83.55 Usp. Andre MOHOROVII (ur.), Enciklopedija likovnih umjetnosti, 4, Zagreb, 1966., 135.56 Usp. Ania SKLIAR, Bizant najvee kulture svijeta, 103.

su mu se kasnije pripisivale mnoge ikone, posebno one udotvorne, no ikona Trojstva jedino je apsolutno sigurno djelo njegove ruke.57 Prema djelu iz 17. stoljea Predanje o svetim ikonopiscima sauvalo je svjedoanstvo da je Nikon molio Rubljova ikonu napisati Svete Trojice u pohvalu ocu svome svetome Sergiju koji je osniva prvoga manastira Svete Trojice u Rusiji.58Nastala je tako ikona koja najpotpunije odgovara predaji Crkve u prikazivanju Svete Trojice, bilo da je rije o potivanju sadraja te dogme, bilo da je rije o umjetnikom izrazu.59 Ne treba se stoga uditi zakljuku punu divljenja koji je iz-rekao ruski pravoslavni teolog, sveenik, filozof, matematiar, fiziar, inenjer elek-trotehnike i izumitelj Florenski: Postoje Trojica Rubljova, prema tome postoji Bog.60 Ikona prepodobnoga Rubljova sadri duhovnu snagu i milost te vrste koja prisiljava na kontemplaciju, meditaciju i dubinsku i duhovnu komunikaciju. Likovi se na ovoj ikoni ine kao da su napustili stranice Pisma i ivi se utjelovili na slici kako bi nam progovorili izgledom, bojom, odjeom, a ponajvie vjerskom idejom koje su nositelji. Trajna ljepota ikone Andreja Rubljova objanjava se na prvom mjestu injenicom da je posjedovao sve to je bilo potrebno, ukljuujui milosno zajednitvo s Bogom i nebeskim svijetom. Prvo su u njegovoj dui klijale ideje i biblijske slike

57 Usp. Christa SCHUG-WILLE, Bizant i njegov svijet, Rijeka, 1970., 246., Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 82.58 Usp. Valerij SERGEJEV, Rubljov, Beograd, 2005., 176.59 Usp. Leonid USPENSKI Vladimir LOSKI, Smisao ikona, 203.60 Jugoslav OCOKOLJI, Ikona, 82.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

21ogledi i prinosi studenata teologije

da bi tek poslije u kontemplaciji bile preneene vani i gotovo poprimale meso i krv u ikonama pomou crtea, boja i detalja. Svaka nijansa boje, svaka pojedi-nost u crteu imala je posebno znaenje i simboliku, metaforiku vrijednost.

3.2. Inovacije Andreja Rubljova u prikazu Svete Trojice

Na Rubljovljevoj ikoni61, u odno-su na bizantske prikaze Trojice, nestali su Abraham i Sara te sluga koji ubija janje za goste. Razliite namirnice poput kruha, vina, ulja, peenke (Post 18,68) ustu-pile su mjesto ai s glavom janjeta. Pejza takoer mijenja znaenje: Abrahamov ator postaje hram, hrast Mamre postaje drvo ivota, shematski pehar postaje znak prisutnosti. tapovi hodoasnika postali su kraljevska ezla. Tri planine spojile su se u jedan polukrug iznad glave desnoga anela te anticipira Golgotu, a u isto vri-jeme simbolizira Djevicu koju Sveto pismo i litugijski tekstovi nazivaju planinom (Ps 67,1617; Dn 2,34). Promjena okvira koji ih okruuje dovela je do promjene u nainu prikaza samih anela te je na taj nain nji-hovo simboliko znaenje jasnije odreeno. Promatrajui tradicionalne bi-zantske ikone Trojstva i pripremajui se na crtanje, Rubljov nije mogao ne studi-rati biblijske materijale koji se odnose na patrijarha Abrahama, kao i interpre-tacije crkvenih otaca, prije svega kako bi pronaao prijedloge za mogui novi izriito novozavjetni prikaz Svete Trojice u sim-bolima trojice anela. I tako pronalazi dva paralelna dogaaja: otac (Abraham) ljubi

61 Vidi: Prilog.

svoga sina (Izaka) i sin mu uzvraa, ali vol-ja Boja mora biti ispunjena (rtvovanje Izaka) i obojica su je savreno spremna ispuniti; Bog Otac ljubi Jedinoroenoga Sina i Sin od vjenosti ljubi Oca boanske ljubavi, ali volja Vjenoga vijea koje ine sve tri osobe Svete Trojice mora biti ispunjena Otac mora predati Sina pat-njama i smrti, a Sin mora ispiti taj kale. Upravo u ideji Vjenoga vijea Rubljov pronalazi klju za kompoziciju i idealni prikaz Svete Trojice.62

3.3. Tumaenje ikone Svete Trojice

Zaustavimo li pogled na bilo kojem liku na ikoni, uoavamo da uvijek iznova zapoinje novi krug i novo kruenje koje upuuje na druge likove. Time ikona odraava perihoretsku ivotnost komuni-jalnoga Boga, u njoj se preklapaju nutarn-ja boanska trojstvenost i njegov povijesni angaman, tj. imanentno i ekonomijsko Trojstvo jer otkada je stvorenja, ne pos-toji vie drugi, nutarnji trojstveni ivot, osim onoga u ije sredite je ukljuen ci-jeli svijet63, zakljuuje njemaki teolog Greshake. Sve ovo potaknulo je mnoge te-ologe i umjetnike da razmatraju ikonu, da mole pred njom, to je rezultiralo i brojnim, razliitim tumaenjima koja se ipak slau u bitnom: da je rije o dijalokom prika-zu, Bojem savjetu da se radi spasenja na svijet poalje Sin. Najee miljenje64 koje strunjaci zastupaju u interpretaciji

62 Usp. Aleksandar VETELEV, La teologia della Trinit di Rublev.63 Gisbert GRESHAKE, Kratki uvod u vjeru u Trojedi-nog Boga, Zagreb, 2007., 121.64 Prema: Isto, 127.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

22 Spectrum

poretka boanskih osoba je (slijeva nades-no iz smjera promatraa): Bog Otac Isus Krist Duh Sveti.65 Postoje i miljenja da je rije o poretku: Duh Sveti Bog Otac Isus Krist.66 Greshake donosi interpret-aciju ikone prema sljedeem poretku: Bog Otac Duh Sveti Sin67, a u ovom radu slijedit emo interpretaciju ruskih teologa Veteleva i Evdokimova: Isus Krist Bog Otac Duh Sveti68.

3.4. Religijsko-teoloki sadraj ikone Svete Trojice

Promatrajui Rubljovljevu ikonu moemo razlikovati tri plana koja se prekla-paju. U prvom redu podsjea nas na bib-lijsku priu o posjeti trojice hodoasnika Abrahamu, no odsutnost Abrahama i Sare koji su inae bili prisutni na bizantskim ikonama poziva nas poniranje u drugi plan. I upravo tada bivamo zateeni troji-com nebeskih hodoasnika koji predstav-ljaju Oca, Sina i Duha Svetoga: Vjeno vijee. Na njihovim licima dominiraju spokoj i svjetlina. Oni imaju izduena ti-

65 Vidi: Ante CRNEVI, Ikona Presvetoga Trojstva Andreja Rubljova. Primjer ikoninoga ispovijedanja vje-re, u: ivo vrelo 24 (2007.) 6, 1011; http://www.parro-cchiadialbairate.it/Risorse/PDF/Teologia%20della%20Bellezza.pdf (15. 11. 2012.); Jovan MRENOVAKI, http://pravoslavlje.spc.rs/broj/993-994/tekst/nov-pri-stup-vizantijskoj-perspektivi/print/lat;http://pravoslav-lje.spc.rs/broj/995/tekst/simvolika-prostorne-struk-ture-ikone/; http://pravoslavlje.spc.rs/broj/996/tekst/simvolika-uzlaznog-pravca/; http://pravoslavlje.spc.rs/broj/997/tekst/simvol-saglasja-svete-trojice/print/lat (15. 11. 2012.).66 Usp. Gisbert GRESHAKE, Kratki uvod u vjeru u Tro-jedinog Boga, 127.67 Vidi: Isto, 115121.68 Vidi: Aleksandar VETELEV, La teologia della Trinit di Rublev; Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 247250.

jela: etrnaest puta veliina glave dok je uobiajen odnos jedan prema sedam, a nji-hova krila, kao i pejza, ostavljaju dojam lakoe, nematerijalnoga, odsutnosti svake zemaljske teine. Obrnuta perspektiva uki-da distancu zbog ega figure izgledaju bli-zu. Rubljov nam tako svojom genijalnou poruuje da je Bog tu, blizu, svuda. Ova tri lika razgovaraju vjerojatno o onome to sveti Ivan pie u svom Evanelju: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroenca (Iv 3,16). Budui da je Boja rije uvijek i djelo te ini ono zbog ega je poslana (Iz 55,11), ona na Rubljo-vljevoj ikoni zadobiva oblik kalea. Trei, meuboanski plan samo je naznaen, on je transcendentan nepristupaan, ali ipak prisutan jer proistjee iz unutarnjega ivota samoga Boga.69

3.4.1. Bog je ljubav

Bog je ljubav u svojoj biti, ljubav koja je darivanje, a ljubav koju pokazuje prema svijetu odraz je njegove trojstvene ljubavi. Darivanje kojim se boanske os-obe meusobno daruju u ljubavi prika-zano je kaleom. Novija su istraivanja otkrila sadraj kalea, rije je o Janjetu koje je zaklano prije postanka svijeta. Prvi promatrai ove ikone u kaleu vide simbol euharstije, no u Svetom pismu kale ima uz ovo znaenje (Mt 26,2728) i znaenje patnje i progona (Mt 20,2223), grijeha i nepravde (Lk 11,39) te getsemanske muke (Mk 14,36), stoga nam ikona otkriva ota-jstvo otkupiteljske Kristove rtve i govori da je boanska ljubav spasenjska ljubav spremna na rtvu i da na zemlji ne postoji

69 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 247.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

23ogledi i prinosi studenata teologije

niti moe postojati tako velika, univerzalna i vjena ljubav kao to je ljubav Kristova.70 Ovo nas vodi k otajstvu samoga Boga koji stvara svijet, a u izvoru toga stvaranja stoje ljubav, rtva i zaklanje. Tri anela koji simboliziraju Oca, Sina i Duha Svetoga okupljeni su oko boanske hrane, oni se odmaraju i uvlae gledatelja u taj savreni mir bia po sebi, odmor je opijajui, on je izlazak iz sebe i upravo zato uvlaenje promatraa ikone u mir i odmor u Bogu.

Ovaj pokret, tj. izlazak polazi od lijevoga stopala anela koji je s desne strane, nastavlja se u naklonu njegove glave, prelazi na anela u sredini i neodoljivo uvlai cijelu zemlju i sve na njoj. Pokret se nastavlja prema vertikalnoj poziciji anela s lijeve strane, a usporedo s ovim krunim pokretom vertikale hrama i ezala ocr-tavaju vertikalne silnice, tj. uzmak zemlje k nebeskom, gdje se i zavrava pokret.71Ruke anela usmjerene su k znaku zemlje koja je s one strane Boga, ona je bie druge naravi, ali ipak ukljueno u krug svetoga priesnitva Ocu.

70 Usp. Aleksandar VETELEV, La teologia della Trinit di Rublev.71 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 247248.

Svijet koji se nalazi pod vidom sti-jene u visinama, u nebeskom, slijedi kruni pokret koji zavrava u palai-hramu.72 Hram ima dva kata, donji simbolizira Stari, a gornji Novi zavjet; budui da se uzdie iznad lijevoga anela, Sina Bojega, ukazu-je na njegovu ljudsku i boansku narav, na jedinstvo neba i zemlje, nebeske i zemaljske Crkve pod upravljanjem jedinoga Zagov-ornika i Glavara, Isusa Krista, Bojega Si-na.73 To je njegovo kozmiko tijelo, Crkva, nevjesta Jaganjeva, koja je s njim sjedin-jena nepomijeano i nerazdijeljeno. Hram je zavretak trojinoga pokreta te tako on ostaje u mirovanju Velike subote ime se zavrava ciklus kozmike liturgije. Ova slika tako predstavlja eshatoloku viziju novoga Jeruzalema, a pozlaeni dio hrama sim-bolizira Bogorodiinu majinsku zatitu.74

3.4.2. Trojstvo u Jedinstvu

Ikona Svete Trojice zrai istinom dogme. Po nainu kako je Rubljov prika-zao anele vidimo savreno jedinstvo i jednakost. Svakoga bismo anela mogli zamijeniti drugim. Jedina razlika koja je vidljiva nazire se u osobnom stavu svakoga anela u odnosu na drugoga. U svemu nema ni ponavljanja ni mijeanja. Zlato na ikoni upuuje nas na preobilje boanstva, a plavi tonovi (nazivaju se jo plavim Ru-bljova) koji oslikavaju unutarnje konture krila anela istiu jedinstvo i nebeski karak-ter jedinstvene naravi. Jedan Bog i tri osobe

72 Isto, 249.73 Usp. Aleksandar Vetelev, La teologia della Trinit di Rublev.74 Usp. Pavel EVDOKIMOV, Pravoslavlje, 249.

Ikona Svete Trojice zrai istinom dogme. Po nainu kako je Ru-bljov prikazao anele vidimo savreno jedin-stvo i jednakost. Svakoga bismo anela mo-gli zamijeniti drugim. Jedina razlika koja je vidljiva nazire se u osobnom stavu svakoga anela u odnosu na drugoga. U svemu nema ni ponavljanja ni mijeanja.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

24 Spectrum

savreno su jednake meusobno.75 Sva trojica anela su vrlo slina u linijama lica, kosi, tjelesnim proporcijama, izrazu lica, elima jednako pokrivenima ko-som do oiju. Svi dre kraljevska ezla kao simbol jednakoga boanskog autoriteta. Svi sjede na prijestoljima to pokazuje da nisu obini aneli ve boanske hipostaze te su prikazani jednako mladi, produhovljeni i enstveno lijepi. Njihova krila koja zauzim-aju velik dio ikone obojana su svijetlouto, zlatno, toplo, radosno te simboliziraju boanski autoritet, posebno autoritet ljuba-vi i dobrote koji je jednako rasporeen na sva tri anela, to vidimo iz jednakih boja i kompozicije.76 ini se da pred sobom nemamo tri anela ve tri varijante jednoga anela. Boja je bit jedna u svim osobama. Jednaki su u koncentraciji i u tihu intimnom dijalogu sa samim sobom i jedan s drugim, s promatraem i itavim svijetom. Jedinstvo i jednakost anela-hipostaza svjedoi da je Presveto Trojstvo jedno jedino, Jedinstvo. Mi vidimo tri osobe, ali isto lice; vidimo tri lica, ali jedna je njihova zamiljenost i spremnost na rtvu; vidimo tri desne ruke, ali usmjerene jednom sreditu; vidimo tri hipostaze, ali koje sjede u krugu, ne jedna pokraj druge ili u istoj liniji, ve u uzajam-nu zrcaljenju, u uzajamnu privlaenju pre-ma kaleu i jedne drugoj. Boanska forma trojinoga jedinstva poziva i nas da budemo dionici toga jedinstva, a poziva nas i na meusobno jedinstvo, na nadilaenje naih podjela i razdora.77

75 Isto.76 Isto.77 Isto.

3.4.3. Jedinstvo u Trojstvu

Bog je ljubio svijet jo prije st-varanja i stvorio ga je upravo iz te ljubavi, a kada je ovjek, kruna stvaranja, poeo grijeiti, Otac je poslao na svijet ljublje-noga Sina. Na ikoni vidimo pokret ove ljubavi Oca prema Sinu i prema ovjeku. Ljubei Sina Otac okree glavu prema njemu gotovo se raalostivi nad njim, ali u isto vrijeme potiui ga na otkupiteljsku rtvu. Ljubei vlastito stvorenje koje grijei, Otac prstima ruke upuuje na Jag-anjca, rtvu i sredstvo, koje treba ovjeka osloboditi od grijeha i njegovih tekih posljedica. Pokretom glave, ruke i prstiju Oca Presveto Trojstvo daje poetak vlasti-tom ivotu otkrivenom u ikoni. Logino je pomisliti da se prikaz Boga Oca odnosi na ovaj trenutak u boanskom planu spasenja, tj. na trenutak utjelovljenja Sina Bojega. Bog Otac prikazan je prije utjelov-ljenja svoga Sina ili, bolje reeno, na poetku ostvarivanja odluke Vjenoga vijea u pogledu spasenja svijeta i ovjeka, a Krist je prikazan nakon utjelovljenja. Vi-dimo ga ne samo spremna prihvatiti rtvu sebe sama koju mu predlae Otac, ve i kao onoga koji je ostvario taj prijedlog. Zato sjedi na prijestolju kao Pobjednik nad gri-jehom, prokletstvom i smru ni najmanje se ne naklanjajui prema stolu. Pobjedniki dri ezlo ne doputajui mu naginjanje ni lijevo ni desno. Desna ruka na podignu-tom desnom koljenu ukazuje da Jaganjac nije izvan njega, da je sam on Jaganjac i da je rtvovao sama sebe. Prsti njegove desne ruke blagoslivljaju euharistijsku rtvu koja treba biti ponuena u Crkvi ispunjavajui njegovu zapovijed: Ovo inite meni na spomen! (Lk 22,19). U prikazu Krista

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

25ogledi i prinosi studenata teologije

najvaniji je pogled uvjetovan planom spa-senja, on kontemplira prolost, sadanjost i budunost, on gleda bilo utjelovljenje s krtenjem, preobrazbu, Golgotu, uskrsnue i uzaae, bilo vlastito ponovno sjedanje s desne Ocu. Krist kontemplira uz sve ovo i svoj drugi slavni dolazak kada e se pred boanskim sudom otvoriti sve knjige o ljudskim sudbinama i kada e svaki ovjek biti suen prema djelima i rijeima svoga zemaljskog ivota (Mih 12,37; Lk 19,22; Otk 20,13). Tada e ljubav nebeskoga Oca u Trojstvenom vijeu koje sudi okre-nuti glavu i pogled prema ljubljenom Sinu kako bi obrisao svaku suzu (Otk 21,4) svima onima koji su dostojni ui u ljubav Boju i u novi Jeruzalem (Heb 13,14). Duh Sveti ima najzamiljeniji i najtuniji izraz lica. Njegova je osoba na-jnagnutija nad stol poput njegove glave koja teko da moe obuhvatiti ita osim ae sa rtvenim jaganjcem. ezlo kao da mu nema uporita u lijevoj ruci i naginje mu se prema ramenu, ak mu je i desno krilo snano nagnuto na krilo Oca kao da trai potporu. Sjedi na prijestolju, ali zauzimajui samo njegovu polovicu. Desna ruka mu sa svim prstima poiva na stolu gotovo kategoriki potvrujui i simboliki prikazajui da je rtvena rtva ve ubijena, da je otkupljenje ispunjeno, da Crkva utemeljena u Kristu kao na sti-jeni raspolae svim darovima i milostima, da ovjek ima sve mogunosti imati udjela u vlastitom spasenju i u spasenju blinjega. Ovim detaljima ikonopisac nas navodi na zakljuak da eli prikazati Duha Svetoga kao boansku hipostazu koja i danas dje-luje u svijetu i u Kristovoj Crkvi.78

78 Isto.

3.4.4. Trinitarna ljubav Boja u zemaljskoj i nebeskoj Crkvi

Temeljna, pokretaka ideja koju je Ru-bljov iskazao na ikoni jest boanska ljubav koja se rtvuje. To je ljubav koja nije samo unutarboansko kretanje (u tom sluaju boanske osobe ne bi bile prikazane tune), ve se odnosi i na ovjeka. Iako na ikoni ovjek nije vidljiv, osjeamo njegovu prisutnost, osjeamo alost osoba zbog nji-hove neprisutne slike i prilike koja se up-utila u daleku zemlju i nije eljela prisus-tvovati kod stola Gospodnjega, iako je tamo pozvana (Mt 22,13; Lk 14,1620). Nadahnuti monah, razotkrivajui nam misterij ljubavi Presvetoga Trojstva prema ovjeku, otkriva nas same u naim odno-sima s Bogom, pokuavajui tako izazvati u naem srcu nezadovoljstvo naim ot-porom prema velikodunoj Bojoj ljubavi. Sveta Trojica sjedei za stolom slave veeru Gospodnju, a u zamiljenosti njihovih lica iitava se iekivanje toliko eljene prisut-nosti odlutala ovjeka. ovjek je stvoren na sliku Boga, a taj Bog je trojstveni Bog, upravo zato ikona alje snaan poziv da budemo jedno kao to su Sin i Otac jedno (usp. Iv 10,13). Svi su ljudi pozvani uje-diniti se oko istoga kalea te se uzdii do boanskoga srca i sudjelovati u Veeri. Svi su pozvani upoznati jedinoga Boga i onoga koga je on poslao (usp. Iv 17,3). Zato se i promatranje ove ikone moe zavrtiti u eshatolokoj noti jer praznina koja je ostala izmeu Sina i Duha Svetoga na ikoni poziv je nama da zauzmemo mjesto pripravljeno za nas od postanka svijeta.79

79 Isto.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi

26 Spectrum

Zakljuak

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi nije bogata raznolikou prikaza, no to ni u kojem sluaju ne znai da nije bogata. Istoni su se ikonopisci smatrali poniznim preslikaima nebeskih stvarnosti zbog ega njihov subjektivni umjetniki izriaj nije doao do izraaja. Dali su se voditi dogmatskim istinama koje za njih nisu bile formule ve sam ivot, osobito dogma o Svetoj Trojici, i tako su omoguili da dogme progovaraju svojom istinom, da uvode promatraa ikone u ljepotu dogme koju ikona prikazuje, ime se vjernik koji gleda ikone preobraava u istinskoga mo-litelja. Ovako shvaenom ikonografijom istona Crkva vjerno je uvala dogmu o Svetoj Trojici, uvala ju je neokrnjenom od svih proizvoljnih dodavanja ili oduziman-ja, a zauzvrat je dobila Rubljovljevu ikonu Svete Trojice koja je za neke bila sam dokaz postojanja Trojstva. Pravoslavno je miljenje polazilo u promatranju Svete Trojice uvijek od osoba i tako je dopiralo do boanskoga jedin-stva. Ovdje se vjerojatno krije razlog zbog kojega Rubljov na svojoj ikoni prikazuje trojicu anela-boanskih osoba od kojih bismo svaku mogli zamijeniti drugom. Istona ikona uzdie promatraa i ima za cilj voenje spoznaje u duhovni svijet, to Rubljovljeva ikona doista i postie, a to potvruju brojni pokuaji njezina tumaenja. Imajui na umu da je govor o Trojstvu uvijek govor o otajstvu, mucanje o najveem otajstvu kranske vjere, smi-jemo ipak skromno zakljuiti da je Ru-bljovljeva ikona Svete Trojice svojevrstan saetak svega onoga to i kako istona Crkva razumijeva ovo otajstvo te se ujedno

u njoj ogleda uloga i znaenje ikonografije istone Crkve. Na nju moemo primijeniti rijei sv. Grgura Nazijanskoga: dok je pro-matramo, nismo pravo ni poeli misliti o Jedinstvu, a Trojstvo nas kupa u svom sjaju; jedva smo poeli misliti o Trojstvu, a Jedinstvo nas opet osvaja.80 Ljepota Rubljovljeve ikone privlai i svakoga ostavlja bez daha, ljepota je to njezina umjetnikoga izriaja, no iznad svega ljepota je to istine koju ikona odraava: da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinoroenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima ivot vjeni (Iv 3,16), da bude ondje gdje su Otac, Sin i Duh Sveti (Iv 17,24).

80 Usp. Sv. Grgur NAZIJANSKI, Orationes, 40, 41: PG 36, 417 u: Katekizam Katolike Crkve, Zagreb, 1994., 82.

Trinitarna ikonografija u istonoj Crkvi