Tomislav Tomašević Nismo opcija samo srednje klase

Petak 16/04/2021

10 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

#1113

Tomislav Tomašević Nismo opcija samo

srednje klaseZa razliku od nekih drugih opcija, postojeću upravu Zagreba nikada nismo

kritizirali zbog socijalnih politika, transfera prema umirovljenicima i socijalno ugroženima. Ne samo da te transfere nećemo rezati, nego ćemo ih

po mogućnosti i unaprijediti str. 8-9.

1621

2 NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

IMPRESSUM

#1113

Godina xXII / Zagreb | petak, 16/04/2021

Samostalni srpski tjednik

IzdavačSrpsko narodno vijećeZa izdavačaMilorad Pupovac Glavni urednikNikola Bajto

ZamjenicA glavnog urednika Andrea Radak Izvršni uredniciGoran Borković (Portal Novosti), Petar Glodić (Kronika), Boris Postnikov (Kultura)Redaktorica Darija Mažuran-BučevićKolumnistiMarinko Čulić, Boris

Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris RašetaRedakcijaPaulina Arbutina, Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić, Tena Erceg, Milan Gavrović, Dragan Grozdanić,

Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Davor Konjikušić, Saša Kosanović, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Tamara Opačić, Srećko Pulig, Hrvoje Šimičević, i Borivoj Dovniković (karikaturist)Tajnica redakcijeVedrana Bibić

Grafički urednici Ivica Družak, Darko Matošević DizajnParabureau / Igor Stanišljević & Damir Bralić, Nikola Đurek

Štampa Tiskara ‘Zagreb’, ZagrebTiraža 6500Novosti su financirane sredstvima Savjeta za na cionalne manjine Vlade Republike Hrvatske i sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.RedakcijaGajeva 7, 10 000 Zagrebt/f 01/4811 198, 4811 [email protected]

ga izbjegava. Dijele neke slične vrijednosti, ako riječ ‘vrijednost’ u ovom kontekstu nije pretjerana.

BraćaDok mu brat Zdravko bjesni iz Međugorja, Zoran Mamić trenutno strpljivo čeka odla-zak u zatvor. Točnije, 26. travnja znat će kada

će na odsluženje četiri godine i osam mjeseci duge kazne. Brat mu je Zdravko pobjegao u BiH nakon što je dobio šest i pol godina za-tvora. Napeto pratimo hoće li Zoran ispuniti obećanje da neće pobjeći.

Mareković više neće voditi Pleter usluge, državnu firmu za ugostiteljstvo, smještaj, čišćenje poslovnih prostora i uređivanje okoliša. Zamijenit će ga Martina Puljić, odlučio je državni Centar za restrukturira-nje i prodaju. Na prvi pogled, stvar ne zvu-či zanimljivo, pomjeranje državnih pijuna niti je spektakularno novo, niti je naročito poticajno. Osim toga, postoje i objektivne okolnosti koje ne idu baš u prilog genera-lu, već se pisalo kako nije najpedantnije ispunio imovinsku karticu. Premda, zbog takvih se propusta odavno nitko ne uzru-java, što je i logično, novija nas povijest uči kako nije mnogo hrvatskih muževa kadrih besprijekorno odraditi tu napornu formalnost. No sada dolazimo do Milano-vića: mediji sugeriraju kako nije bez vraga ni pretpostavka da je Mareković sklonjen jer je pristao biti posebni savjetnik Zorana Milanovića za veterane. cerp je pod kon-trolom Plenkovićevih ljudi, a Milanović i Plenković, najblaže rečeno, nisu pretjerano bliski. Tako da bi se Marekovićev odlazak dao tumačiti i kako jedan odvojak njihova rata. A možda i ne?

PozdravEvo i druge crtice o predsjedniku. On, Mi-lanović, velikodušno je primio Zorana Marasa, predsjednika Udruge specijalne policije. Baš kao ni prethodna vijest ni ova se, isprva, ne čini vrijednom papira jer u Hrvatskoj možda nema koječega, ali je vaz-da bilo, a kako stvari stoje i bit će, branitelj-skih udruga i predsjedničkoga vremena. No Maras odskače iz mase branitelja koju bi predsjednik nekada i negdje primio. Baš on je na obljetnici akcije Bljesak paradi-rao u majici s ustaškim pozdravom, zbog čega je Milanović demonstrativno napu-stio event. Novosti su nedavno pisale da je Maras bio procesuiran pod optužbom da je sudjelovao u događajima u Bjelovaru koji su 1991. godine doveli do likvidacije šest zarobljenih pripadnika jna i pokuša-ja ubojstva jednog civila. Iako je prvostu-panjski bio osuđen na tri godine zatvora, na koncu su on i njegovi suborci bili oslo-bođeni, uz određene propuste Državnog odvjetništva. ‘Pripadnici policije, gardij-skih postrojbi i hos-a zajedno su obranili Hrvatsku. Mi nećemo dozvoliti ustašiza-ciju Domovinskog rata, niti rehabilitaci-ju komunističkog antifašizma niti pojavu četništva. Svi koji hoće to raditi i nametati te teme, štete Hrvatskoj’, izjavio je ovaj ugledni rehabilitator ustaškog pozdrava. I dobio ulaznicu kod Milanovića!? Drugi rehabilitator ustaškog pozdrava, Andrej Plenković, zasad nije našao vremena za Marasa. A, kako vidimo, nema razloga da

PriznanjeKoliko smo puta vidjeli tu dramu? Uhapšen, pa pušten, pa dao obranu, pa nije dao obranu, pa aktivno se brani, pa Uskok ne komentira, pa odvjetnici ‘u ovoj fazi postupka’ ne smiju govoriti, pa dobro upućeni izvori i njihove informacije dostavljene medijima, pa su-dac istrage, pa informacije o rješenjima suca istrage, pa naklapanja o tome kada osumnji-čenik smije biti pušten na slobodu, pa jesu li ispitani svi svjedoci i postoji li opasnost da se na njih utječe, pa tko je stajao iza uhapšenog kada je godinama radio što je htio, a tek sada je pohranjen na suhom i tamnom mjestu, pa šta je kome dao, pa ‘kamo sve sežu pipci afe-re’, pa otkrivanje sporednih rukavaca priče, pa odvjetničke žalbe na rješenje o zadrža-vanju u pritvoru, pa puštanje na slobodu uz adekvatnu medijsku pratnju, pa suđenja, pa vještačenja, pa priznanja, pa poricanja, pa... Sve ovo pojavilo se opet u našim životima nakon najnovijeg hapšenja Dragana Ko-vačevića, bivšeg šefa Janafa, pouzdanika mnogih, pa i aktualne vlasti. Kao i u većini hrvatskih muljaža, ni ova ne traži pretjera-nu koncentraciju: jednostavno, istražitelji sumnjaju da je Kovačević primao mito od ljudi kojima je zauzvrat omogućavao sklapa-nje poslova s Janafom. Zbog toga je prvi put uhapšen u listopadu, tada zbog sumnje da je od Kreše Peteka, direktora Elektrocentra, za spomenutu uslugu primio 1,96 milijuna kuna. Polovicom prosinca Kovačević je pu-šten na slobodu i kada se činilo da će u miru čekati suđenja i sve što s njima ide, ovih je dana opet utamničen. E sada, po medijima se pojavilo nagađanje kako je izrazio želju pri-znati. ‘Kovačević je, pošto je nakon uhićenja na Uskoku negirao optužbe, na ročištu kod istražnoga suca zagrebačkoga Županijskoga suda sam prišao Uskokovu tužitelju Tomi-slavu Kamberu te mu rekao: ‘Želim sve priznati’’, čitamo u dnevnoj štampi. Čitamo

i kako je njegove odvjetnike iznenadila ta rečenica, jer je još večer ranije Kovačević, navodno, govorio da se ne smatra krivim i da stanovi u Zagrebu i Splitu koje je, prema Uskoku, dobio kao mito, ustvari uopće nisu njegovi. Uglavnom, Kovačević je dopunio obranu, ali zasad nije poznato što je rekao. Da je priznao, kako se nagađalo, vjerojatno bi već bio na slobodi. No ‘nakon iznesene dopune obrane i dalje postoji osnova na temelju koje je sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu okrivljeniku odredio istražni zatvor, ovaj Ured neće predlagati njegovo ukidanje’, poručeno je iz Uskoka. Što upu-ćeni tumače kao skoro pa pouzdan dokaz da, zapravo, ništa nije priznao. Kada je Kova-čević uhapšen prvi put, predsjednik države Zoran Milanović se razgoropadio. On je, ispostavilo se, poput nekih ministara u vladi Andreja Plenkovića, običavao navratiti u Kovačevićev prostor koji je nazivan klubom. Sada se predsjednik ne oglašava. Barem ne o Kovačeviću i hapšenju.

SmjenaKada smo kod predsjednika, još dvije o njemu. Prva, posredna: general Marijan

RABLJENA SEDMICA

Milanović ga je velikodušno primio –

Zoran Maras (Foto: Patrik Macek/pixsell)

Strpljivo čeka odlazak u zatvor – Zoran Mamić (Foto: Dubravka Petrić/

pixsell)

Više neće voditi Pleter usluge – Marijan Mareković (Foto: Davor Puklavec/pixsell)

Koliko smo puta vidjeli sličnu dramu? – Dragan Kovačević (Foto: Davor Puklavec/pixsell)

piše

Milorad Krstulović

fotografija naslovnice Sandra Šimunović/Pixsell

3 Aktualno NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Oko trećine građana i dalje odbija primiti cjepivo AstraZenece

piše Mašenjka Bačić

obiteljski liječnici ne sudjeluju u planiranju, organiziranju, a napose nemaju utjecaj u do-nošenju odluka iako najbolje poznaju situa-ciju na terenu i organizaciju rada u obiteljskoj medicini. Veliki je problem i taj što se s plat-formom kasni i još nije profunkcionirala je-dinstvena nacionalna platforma, već postoje manje lokalne platforme po županijama. Još uvijek se traži od obiteljskih liječnika da iz svojih tekica unesu zainteresirane pacijente u platformu. Neki timovi obiteljske medicine tako bi morali unijeti i gotovo tristotinjak pacijenata što je gotovo nemoguća misija s obzirom na obim rada. Od liječnika obiteljske medicine u kratkim se vremenskim rokovi-ma traže razni podaci, što liječnicima oduzi-ma vrijeme i nameće dodatnu administraciju, iako bi do tih istih podataka nadležni vrlo lako mogli doći na razini sustava i to jednim klikom na tipkovnici’, navode iz Kohom-a.

Nadležni su zakazali i u komunikaciji s građanima. Odbijanje cijepljenja kod dije-la građana i zdravstvenih djelatnika nije iznenađujuće jer se radi o trendu koji traje već desetak godina, objasnila je za Novosti profesorica Anita Lauri Korajlija s Odsje-ka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

— Uzrok za odbijanje cijepljena nikad nije jedna stvar, najčešće se raspravlja o kognitiv-nim razlozima kao što su oprečne informaci-je, teorije zavjere, procjena rizika i slično, no ne treba zanemariti i emocionalne razloge. Treba razumjeti čega se ljudi boje i razgo-varati o razlozima u podlozi straha – rekla je Korajlija, dodajući kako je država mogla napraviti više po pitanju kampanje i uklju-čivanja stručnjaka koji se bave cijepljenjem.

Naglasila je i da ni bombastični naslovi o cijepljenju i cjepivima često ne pomažu.

— Trenutno je strašna buka u komunikacij-skom kanalu Vlade i Stožera prema građa-nima. Nažalost, kao i u drugim pitanjima, nemaju jasnu komunikacijsku strategiju, često, iz razumljivog opreza, djeluju ne-sigurno i kao da nešto kriju što nimalo ne pomaže – rekla je profesorica te dodala da smo u posljednjih godinu dana svjedoci kako znanost stalno donosi nove spoznaje i kako se stvari mijenjaju.

— To ne treba doživljavati kao manjkavost znanosti, već kao njezin put ka novim zna-njima koja nam poboljšavaju kvalitetu ži-vota. Cijepljenje je svakako svjetlo na kraju ovog tunela, ali treba vrlo jasno komunici-rati o nuspojavama, treba ljude podučiti što su nuspojave, a što neželjeni događaji, treba jasno progovarati i uvažavati njihove straho-ve, uključiti psihologe u kampanje i strate-gije – zaključila je Anita Lauri Korajlija. ■

đi od 60 godina, koji su primili prvu dozu AstraZenece, prilikom drugog cijepljenja dobiti Pfizer ili Modernu. A danski mediji u srijedu su javili kako će ova zemlja u pot-punosti prestati s primjenom AstraZenece.

Trenutačno dostupni podaci upućuju na to da je pojava krvnih ugrušaka najvjero-jatnije posljedica imunološkog odgovora, a prac je zatražio provođenje dodatnih te dopunu postojećih studija.

Hrvatska agencija za lijekove i medicin-ske proizvode (halmed) zaprimila je dosad 2393 prijave, od čega se 1214 odnose na Pfizer, 170 na Modernu, 1007 na AstraZenecu, a za dvije nije naveden proizvođač. Ozbiljnima je ocijenjeno 16 posto prijava. Do 17. ožujka, na-vode u halmed-u, primijenjeno je 350.000 doza, pa na svakih 10.000 doza dolazi oko 50 sumnji na nuspojave. hzjz je objavio da je do 9. travnja primijenjeno 178.685 doza AstraZenece te da dosad nije uočen niti jedan slučaj rijetke pojave krvnih ugrušaka.

Građanima sigurnost ne ulijeva ni način na koji se provodi cijepljenje. Informacije koje dolaze od liječnika obiteljske medicine te građana ukazuju da sustavan plan cijeplje-nja, ako je i postojao, u praksi ne funkcionira. Građani se javljaju svojim liječnicima, upisu-ju na platformu cijepise.zdravlje.hr, a neki, kako smo imali priliku vidjeti, čekaju na jed-nom od masovnih punktova uspostavljenih u nekoliko gradova kako bi došli na red u slučaju da netko odustane. Iz Ministarstva zdravstva nam nisu odgovorili na upit da nam razjasne ove stvari.

No, prema prezentaciji Plana cijepljenja objavljenoj na Vladinim stranicama, gra-đani su podijeljeni u nekoliko skupina – 1a. korisnici domova za starije i osobe s invali-ditetom (31.459); 1b. radnici u domovima (15.820); 1c. zdravstveni radnici (90.282); 2. stariji od 80 godina (218.935); 3. osobe od 75 do 79 godina (132.833); 4. osobe od 70 do 74 godine (195.664); 5. osobe od 65 do 69 godi-na (214.499); 6. odrasle osobe visokog rizika mlađe od 65 (455.53) te ostali. U prvoj fazi cijepljene su rizične i prioritetne skupine, u drugoj rizične skupine te osobe u pojedinim kolektivima, a u trećoj slijedi šire cijepljenje. Otvaranje punktova za masovno cijepljenje predstavljeno je kao treća faza, no još uvijek, kako su nam potvrdili iz Kohom-a, uspore-do traje i druga. Iz Kohom-a upozoravaju kako je masovno cijepljenje zasad omogu-ćeno tek u nekoliko županija – Primorsko-goranskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Kopriv-ničko-križevačkoj, Međimurskoj, Istarskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, te u Karlovcu i Osijeku. A to nije olakšalo posao obiteljskim liječnicima jer su oni ti koji vrše cijepljenje i na masovnim punktovima.

‘Organiziranost cijepljenja je neujednačena po županijama, negdje bolje, negdje lošije, rješava se u hodu. Liječnici obiteljske medi-cine dobivaju zakašnjele informacije o postu-panju ili se one i više puta u kratko vrijeme mijenjaju. Uglavnom, iako bi to bilo logično,

U Hrvatsku su u srijedu sti-gle prve doze jednokratnog cjepiva Johnson & Johnson. No dan ranije u sad-u je obu-stavljena njegova primjena

nakon preporuke američkih zdravstvenih agencija jer se kod šest osoba, od sedam mi-lijuna cijepljenih, razvio rijetki poremećaj koji uključuje krvne ugruške. Dostava cje-piva Europi je obustavljena i čeka se očito-vanje Europske agencije za lijekove (ema), pa još nije poznato što će biti sa 7150 doza pristiglih u Hrvatsku. Ova posljednja u nizu nesigurnosti oko cjepiva, mogla bi dodatno utjecati na spremnost građana da se odluče cijepiti. S jedne strane postoji nepovjere-nje prema određenim cjepivima, a s druge nesustavnost cijepljenja. Pandemija i info-demija, odnosno prezasićenost javnog pro-stora netočnim informacijama, dovele su do nepovjerenja koje hrvatske vlasti malo ili neuspješno nastoje suzbiti.

Cjepivo AstraZenece je od samog početka izazivalo bojazan. Prošlog tjedna ministar zdravstva Vili Beroš rekao je kako ga je od-bilo primiti između 25 do 35 posto građana pozvanih na cijepljenje. To je ipak smanjenje jer je sredinom ožujka, kako su za Novosti potvrdili iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (Kohom), odbijanje bilo 50 posto, nakon što je nekoliko europskih zemalja, po-put Njemačke, Danske, Austrije i niza drugih, obustavilo cijepljenje AstraZenecom zbog slučajeva zgrušavanja krvi. No Povjerenstvo za ocjenu rizika na području farmakovigilan-cije (prac) pri ema-i zaključilo je prošli tje-dan da neuobičajeni slučajevi krvnih ugruša-ka trebaju samo biti uključeni u informacije o lijeku kao vrlo rijetke nuspojave tog cjepiva. prac je proveo detaljnu ocjenu 86 slučaja, od toga 18 sa smrtnim ishodom, koji su zapri-mljeni u eu bazi nuspojava EudraVigilance do 22. ožujka 2021., do kada je AstraZenecom bilo cijepljeno 25 milijuna ljudi. Europski su regulatori utvrdili kako je korist cjepiva veća od rizika jer je ono učinkovito u sprečava-nju nastanka bolesti Covid−19 te smanjenju hospitalizacija i smrtnih slučajeva. Slično su poručili i iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te podsjetili kako je trenutna sto-pa smrtnosti oboljelih 2,2 posto, odnosno na svakih 45 potvrđenih slučajeva zaraze može se očekivati jedan smrtonosni ishod.

Dosad su ozbiljne nuspojave zabilježe-ne većinom kod žena mlađih od 60 godina unutar dva tjedna od cijepljenja, no u ocjeni ema-e trenutačno nisu identificirani speci-fični faktori rizika kao što su dob, spol ili po-remećaji zgrušavanja krvi. Ipak, Njemačka i Francuska objavile su kako će građani mla-

Zbrka oko cjepivaCjepivo AstraZenece je od samog početka izazivalo bojazan, a sada se slično događa s onim Johnson & Johnsona. Uz nepovjerenje u pojedina cjepiva, informacije koje dolaze od liječnika obiteljske medicine i građana ukazuju da sustavan plan cijepljenja, ako je i postojao, u praksi ne funkcionira

Cijepljenje u Karlovcu (Foto: Kristina Štedul

Fabac/Pixsell)

4 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Predstavljen snv-ov bilten ‘Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020.’

piše Anja Kožul

Na smanjenje broja slučajeva u 2020. po-najviše je utjecala pandemija koronaviru-sa, zbog koje je bilo znatno manje prilika za ispoljavanje mržnje prema manjinama. Osim toga, istraživači ove godine u bilten nisu uvrstili govor mržnje na društvenim mrežama. Za pretpostaviti je da su se, zbog ograničenog kretanja, prijetnje u većini slučajeva upućivale pismeno, u brojnim komentarima i porukama upućenim poli-tičkim predstavnicima Srba te na mrežnim stranicama srpskih institucija. Primjera radi, Facebook-stranica snv-a bilježi preko 100 blokiranih korisnika, tvrde administratori.

No tko hoće, nađe način. Filoustaška Au-tohtona – Hrvatska stranka prava (A-hsp) održala je, gotovo u nekoj vrsti izopačene

revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020.’ istraživača Tihomira Po-noša i Nikole Vukobratovića iz Arhiva Srba. snv već sedmu godinu zaredom bilježi slučajeve diskriminacije i ispoljavanja nacio-nalne netrpeljivosti prema Srbima, poglavi-to u dalmatinskom zaleđu i na istoku zemlje.

Prema nalazima istraživača, u odnosu na 2019. godinu lani je najviše smanjen broj vri-jeđanja i prijetnji upućenih Srbima i srpskim institucijama (sa 115 na 50) te javnih akcija koje imaju obilježja netrpeljivosti prema Srbima (sa 51 na 14), kao i govora mržnje i etničke netrpeljivosti na sportskim tere-nima (sa 16 na 8). Ukupno je, izračunali su istraživači, broj slučajeva sa 400 u 2019. pao na 214 u 2020. godini.

Podaci u biltenu prikupljeni su iz medija, ali i iz prijava Srpskom narodnom vijeću. U tablici nisu evidentirani svi slučajevi koji

su se dogodili – niti su podaci tako detaljno prikupljani, niti je tablica takve naravi, na-veo je Tihomir Ponoš, dodajući da su u tabeli samo radikalni primjeri. Bitno je naglasiti da samo jedan dio napada na Srbe dolazi do javnosti, pa čak i do snv-a i Novosti. U brojnim slučajevima, pogotovo u ruralnim predjelima, ljudi zbog straha, nezaštićenosti i nepovjerenja u sustav ne prijavljuju svaku diskriminaciju i nepravdu, kao što su trend zauzimanja obradive površine u njihovom vlasništvu ili nasilje u obrazovnim ustano-vama. Primjerice, u Zajedničkom vijeću op-ština u Vukovaru tvrde da imaju saznanja o nekoliko slučajeva nasilja prema učenicima pripadnicima srpske manjine koji nisu me-dijski popraćeni, pa čak ni prijavljeni policiji i pravobraniteljici za djecu, jer pojedini ro-ditelji iz straha ili iz drugih motiva odbijaju pokretati postupak zaštite djeteta.

Prije godinu dana, 15. aprila 2020., umirovljenici Miri Gagić iz Gornjih Biljana kraj Benkovca nepoznati je počinitelj pod okri-ljem noći otrovnom tekućinom

uništio 44 stabla mladih bajama. Nekoli-ko sati poslije tog zločina vandali su lupali po njenoj kući, zbog čega je intervenirala benkovačka policija. Mjesec dana kasnije, u maju, u Islamu Latinskom, nedaleko od Mirinog sela, povratnika Dušana Lakića fizički i verbalno, uz prijetnje smrću, napao je susjed Marinko Matek, koji je uzurpirao Dušanovu zemljišnu parcelu.

Navedeni napadi, verbalne prijetnje i uni-štavanje imovine ilustriraju suludu realnost i svakodnevicu Srba u Hrvatskoj. Ovi napadi, uz još 19 jednako uznemirujućih, dio su ne-potpunog, ali iscrpnog godišnjeg izvještaja Srpskog narodnog vijeća, biltena ‘Historijski

Lokdaun za mržnjuNovi bilten snv-a bilježi pad broja slučajeva historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima – sa 400 u 2019. na 214 u 2020. godini. Na to je utjecala i aktualna pandemija, a osim toga istraživači ove godine nisu uvrstili govor mržnje na društvenim mrežama. Unatoč ovim brojkama, optimistične vijesti i dalje su na nivou statističke pogreške

Grafit u čast ndh koji je lani osvanuo u Novom Zagrebu

(Foto: Jovica Drobnjak)


tradicije, 3. jula 2020. prosvjed ispred snv-a. Dražen Keleminec, predsjednik ove mar-ginalne stranke, opet je okupio tridesetak pristaša, među kojima je bila i nekolicina adolescenata. Najavio da će A-hsp zaštiti-ti ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, a da oni koji imaju nešto protiv toga – ‘slobod-no mogu iz Hrvatske’. Na kraju skupa oku-pljene je pozdravio sa ‘Za dom i domovinu spremni!’ Krajem jula pristaše A-hsp-a bili su u Srbu, protestirajući protiv obilježavanja Dana ustanka naroda Hrvatske u organiza-ciji snv-a i antifašističkih udruga.

Sportska natjecanja su se veći dio 2020. održavala bez ili s ograničenim brojem gle-datelja. Ono malo utakmica odigranih uz prisustvo publike nije prošlo bez veličanja ndh. Na nogometnoj utakmici između Di-nama i Rijeke, odigranoj krajem februara u Zagrebu, pripadnici Bad Blue Boysa izvikiva-li su ‘živjela ndh’. U Zagrebu su na utakmi-ci Lokomotive i Hajduka članovi navijačke skupine Torcida skandirali ‘Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati’. Navijači su bili aktivni i izvan sportskih borilišta, ističu istraživa-či. Pripadnici Armade su u aprilu na Mostu hrvatskih branitelja u Rijeci istaknuli tran-sparent na kojem je bio i ustaški pozdrav, što je bila reakcija na inicijativu predsjednika Republike Zorana Milanovića da se taj pozdrav zabrani.

Jedan od najodvratnijih incidenata dogo-dio se u junu 2020. u zagrebačkoj Kustošiji, kada je skupina Bad Blue Boysa izvjesila transparent na kojem je pisalo ‘Jebat ćemo srpske žene i djecu’. Njihov ispad u javnosti je generalno oštro osuđen i kao gnjusan i kao antisrpski, navodi Ponoš. Šestorica bbb-a završila su na sudu, na kojem se autor tran-sparenta branio tvrdnjom da nije znao što je na njemu jer je za vrijeme njegove izrade, prema vlastitom priznanju, bio u alkoholi-ziranom stanju. Na kraju su početkom fe-bruara ove godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđena pe-torica bbb-a na uvjetne kazne zatvora, a kao olakotna okolnost uzeto im je pomaganje Srbima nakon potresa na Baniji.

U biltenu se bilježi i povećan broj fizičkih sukoba u Vukovaru izazvan nacionalnim po-rijeklom i izbjegavanje uvođenja dvojezič-nosti i dvopismenosti u tom gradu te sada već uobičajeno isticanje i pisanje ustaškog znakovlja koje sudovi neujednačeno sank-cioniraju. Posebno se ističe odluka Visokog prekršajnog suda po kojoj pozdrav ‘Za dom spremni’ u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ Marka Perkovića Thompsona nije prekršaj.

Predstavljajući ovogodišnji bilten, u uto-rak, 13. aprila predsjednik snv-a Milorad Pupovac istaknuo je problem nesustavne i neujednačene sudske prakse. Tako jedan sud osuđuje pozdrav ‘Za dom spremni’, a drugi tvrdi da je Thompsonovo izvikivanje ustaš-kog pozdrava tokom rata mobiliziralo ljude i da se ne može izjednačavati s vremenom totalitarnog režima, čime se daje legitimaci-ja i normalizacija takvom pozdravu, naglasio je Pupovac.

— Time se Hrvatska drži u određenom od-nosu taoca. Svi znamo da je bilo pojava i nedemokratskih snaga, kao i onih izrazito regresivnih poraženih u Drugom svjetskom ratu na području cijele istočne Europe, ali neke zemlje su se takvih pojava oslobodile, dok Hrvatska nije, što se jasno vidi u biltenu. Sudovi, nažalost, ne vide tu razliku, odno-sno ne mogu ili je ne žele vidjeti pod priti-skom javnog mnijenja ili moćnih institucija bilo vjerske, bilo političke prirode – kazao je Pupovac.

Što se tiče historijskog revizionizma i ne-gacionizma, kao zasebne cjeline biltena, ta se pojava u 2020. manifestirala u kampanji minoriziranja broja žrtava ustaških logora. Prošle godine posebno je na udaru negaci-

onista bila Dana Budisavljević, autorica filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’, ističu istraživači. U govoru mržnje i negacionizmu prednjačio je Hrvatski tjednik. Tokom cijele 2020. ovaj list se bavio pomenutim filmom pa su, između ostalog, pokušali podvaliti tezu da su ‘velikosrbi nakon svega okre-nuli priču i humanitarnu priču pretvorili u dječje logore i zločinačku ustašku vlast koja je djecu navodno ubijala’. Osim toga, u rubrici ‘Fusnote za fah idiote’ komentirali su govor Milorada Pupovca o identitetu Srba u Hrvatskoj. Pupovac je kazao da su tri važne komponente identiteta Srba u Hrvatskoj: slobodarstvo, ustavni patriotizam i antifaši-zam. U svom je komentaru Hrvatski tjednik objavio: ‘I četvrta, najvažnija komponenta da svi prije ili poslije završe na popisu jase-novačkih žrtava. Ne ćete se smiriti dok i sebe ne vidite na popisu zaklanih.’

Umjetnička instalacija riječkog umjetnika Nemanje Cvijanovića pod nazivom ‘Spo-menik crvenoj Rijeci’, postavljena u septem-bru 2020. na krov Riječkog nebodera, bila je povod za žustre kritike, ali i prosvjed protiv umjetnika i njegovog rada u obliku crvene petokrake. Na prosvjedu se orilo: ‘Dobit ćete batine!’, ‘Gazi, gazi, crvene!’, ‘Ajmo, ajmo, ustaše!’, ‘Nemanja, Srbine, čakija ti ne gine!’,

‘Obersnel, Obersnel, govno jedno smrdljivo, pičko jedna, mi te mrzimo!’, ‘Mi, Hrvati!’, ‘Za dom – spremni!’ Osim toga, Cvijanović je te-lefonom dobivao prijetnje, a u Krešimirovoj ulici u Rijeci u oktobru se pojavio grafit ‘Ne-manja, Srbine, presudit ćemo ti’.

Aleksandar Maršavelski, docent na zagrebačkom Pravnom fakultetu, na pro-mociji biltena je rekao kako je u istraživa-nju Hrvatskog pravnog centra prošle godine utvrđeno da je oko 50 posto svih slučajeva

govora mržnje počinjeno prema pripadni-cima srpske nacionalne zajednice i da su počinioci najčešće neotkriveni. Istaknuo je da primjeri iz biltena jasno govore kako je pravni okvir po kojem se gone neadekvatan te da su kazne najčešće uvjetne ili novčane. Ipak, istaknuo je, napredak se vidi, zakoni se mijenjaju, a prošli tjedan Vlada je usvoji-la i protokol o postupanju u slučaju govora mržnje, dok će izmjenama Zakona o elek-troničkim medijima ta zaštita biti podignuta na viši nivo.

U biltenu se naglašava poziti-van pomak u kulturi sjećanja i naporima stvaranja povolj-nijeg ozračja u društvu. Proš-le godine poduzeta su četiri

važna koraka u kulturi sjećanja, a riječ je obilježavanju godišnjice vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu, komemoracijama za ubijene Srbe u Gruborima i Plavnom, od-nosno Varivodama, te obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Kao prvi korak ističe se to što je u Kninu prvi put bio i politički predstavnik Srba u Hrvatskoj, Boris Milošević, tada već potpredsjednik Vlade. Iako dosad najteža odluka političkih predstavnika Srba, u domaćoj javnosti Milo-ševićev je dolazak na obilježavanje Oluje u većini pozitivno ocijenjen. Sličan tretman imao je i govor predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji je, uz ostalo, izrazio pijetet prema svim nedužnim hrvatskim žrtvama, ali i svim nedužnim srpskim žrtvama, ‘od Pa-ulin Dvora do Varivoda’. Drugi korak bila je komemoracija u Gruborima, održana krajem avgusta, na kojoj su sudjelovali predsjednik Milanović i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Četvrti korak je sudjelovanje Borisa Miloševića u koloni sjećanja u Vukovaru. On, napominje Ponoš, nije prvi politički predstavnik Srba u Hrvatskoj koji je u njoj sudjelovao, ali po-slao je važne poruke pomirenja, tolerancije i žaljenja za žrtve.

Govor mržnje u Hrvatskoj je toliko raširen da postaje predmet umjetničkog istraživa-nja. U projektu ‘Usputno zlo’ udruge Vizura aperta popisivali su se grafiti govora mržnje, a istraživanje je u većoj mjeri provedeno u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Pronađeno je više od 460 natpisa na više od 180 lokacija. U Za-grebu je popis lokacija na kojima su zabilje-ženi mrziteljski grafiti dostavljen Gradskom uredu za prostorno uređenje i komunalne poslove, pa su nakon nadzora 101 prijavlje-ne lokacije komunalni redari izdali nalog za njihovo uklanjanje ili su pokrenuli postupak uklanjanja za 274 grafita. Do početka 2021. uklonjeno ih je 11.

Pozitivan primjer uklanjanja grafita dola-zi i iz Osijeka, gdje je Volonterski centar Osi-jek pokrenuo uklanjanje natpisa ‘Srbi marš iz Juga 2’. U istom je gradu inicijativa mladih Mladforma, u suradnji s udrugom Hip-Hop Osijek, pokrenula akciju grafitiranja govora

mržnje. Da stvar bude bolja, Mladforma je dobila podršku Grada Osijeka za uklanjanje govora mržnje s površina u gradskoj nad-ležnosti.

Unatoč dragocjenim pomacima u kulturi sjećanja, naporima pojedinačnih građanskih i umjetničkih inicijativa, ali na prvom mje-stu snv-a kao krovne organizacije Srba koja ustrajno pruža podršku diskriminiranima, optimistične vijesti i dalje su na nivou sta-tističke pogreške. Kako napominje Ponoš u zaključku biltena, država i vlasti, gledano u dužem razdoblju, za takvo stanje snose odgovornost. ‘Nije počinjen samo grijeh nečinjenja, nego je i činjeno ono što se nije trebalo činiti, a i hladnokrvno se gledalo na zbivanja. Osuđujuće reakcije ipak postoje, konkretne akcije također, i one se također bilježe u prethodnim poglavljima. Među-tim, toga je često bilo premalo i za to je bilo prekasno’, navodi Ponoš.

Konkretno, Mira Gagić sa početka teksta od snv-a je dobila nove sadnice bajama, ali će proći godine dok mlada stabla neće dati ekonomski isplativ plod. I dalje živi u strahu. Napadač Dušana Lakića iz Islama Latinskog dobio je zabranu prilaska žrtvi.

— Nemojte me pitati od čega živim, nemam pomoć, nemam uvjete za penziju. Kako se borim, to ja najbolje znam. Kako god da je, a vjerujte da nije lako, meni je moj prag naj-draži. Želim ovdje dočekati svoj kraj i želim živjeti slobodno, a ne u strahu kao zadnjih godina. Eto, nedavno kad sam išao do du-ćana, prolazio sam pored velike lokve vode koja se stvorila od kiše. Taj jedan u autu koji me prepoznao dao je pun gas i cijelog me isprskao. Što ću, dođem kući, presvučem se i plačem od muke – kazao je Dušan Lakić prošle godine za Novosti. ■

Lani je na udaru negacionista posebno bila Dana Budisavljević, autorica filma

‘Dnevnik Diane Budisavljević’, a u govoru mržnje i negacionizmu prednjačio je Hrvatski tjednik

U biltenu se naglašava pozitivan pomak u kulturi sjećanja i naporima stvaranja povoljnijeg ozračja u društvu. Prošle godine poduzeta su četiri važna koraka u tom smjeru, u Kninu, u Gruborima i Varivodama te u Vukovaru

Isticanje transparenta s porukama mržnje na

Kustošiji dobilo je sudski epilog (Foto: Nikola Šolić)

Mira Gagić kraj novih nasada bajama (Foto: Anja Kozul)

6 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Kako će se hdz postaviti prema inicijativi predsjednika Židovske općine Zagreb Ognjena Krausa o zabrani ustaške simbolike

piše Hrvoje ŠimičevićFoto Dino Stanin/Pixsell

Prema prošlotjednim najavama, dio oporbe će na inicijativu pred-sjednika Židovske općine Zagreb Ognjena Krausa predložiti da se u Kazneni zakon uvede dodat-

ni članak koji specificira zabranu ‘obilježja nacionalsocijalizma, fašizma, ustaškog i čet-ničkog pokreta ili režima’. Prijedlog pred-viđa zatvorsku kaznu za upotrebu simbola spomenutih pokreta, poput javnog kori-štenja parola, insignija, isticanja vodećih osoba, postrojbi koje su povezane s njima, proizvodnju, raspačavanje ili prodaju ove simbolike. Za javno isticanje sporne simboli-ke predviđena je kazna od šest mjeseci do tri godine zatvora. Šest mjeseci do četiri godine predviđeno je za širenje istog sadržaja po medijima i na društvenim mrežama, dok je kazna zatvora od jedne do pet godina rezer-virana za skladištenje, distribuciju, prodaju, uvoz i izvoz vizualnog fašizma.

Prijedlog je napisan tako da obuhvaća ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ koji se nalazi i u insignijama veteranskih organiza-cija hos-a. Trebao bi se odnositi i na ulične table, a trenutno ih ima desetak, na kojima stoji ime ustaškog ministra Mile Budaka, kao i na nedvosmisleno reguliranje usklika koji se reproducira na koncertima desničar-ske ikone Marka Perkovića Thompsona.

Plan je da se zakonska sugestija iznese pred saborske zastupnike uoči lokalnih izbo-ra, u sklopu širih izmjena Kaznenog zakona. Tajming je pritom više nego adekvatan. U periodu velikih obećanja implementacija civilizacijskog minimuma trebala bi pred-stavljati konsenzus koji se podrazumijeva. Ne i u Hrvatskoj. Sudeći prema prvim reak-cijama, prijedlog nema šanse. Lijevo-liberal-na oporba, predvođena sdp-om, definitivno će podržati izmjene. No predstavnici kon-zervativne i krajnje desnice u obličju Mosta i Domovinskog pokreta u više su navrata sugerirali da na ovakve izmjene neće pristati, prvenstveno zbog potencijalno negativnih reperkusija po simbole hos-a. Nedovolj-

Hosinje gnijezdo

Ako se hdz ikad bude odlučio na dopunu kaznenog zakonodavstva, izvjesno je da će se rukovoditi preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću, koje je komuni-zam i fašizam objedinilo u sugestijama za zakonske intervencije. Čak i uz političke promjene koje su se otad dogodile, teško je zamisliti da bi hdz prionuo zakonskom nasrtaju na izrazito glasne veterane hos-a

7 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

nim će se ispostaviti i sirenski zov u vidu sveobuhvatne zabrane četničkih obilježja. Hrvatska desnica još će jednom pokazati da je spremna žrtvovati simboličku borbu pro-tiv arhineprijatelja za spašavanje njegovog ustaškog pandana.

Hrvatska demokratska zajednica jedina po-sjeduje realnu moć ozakonjenja navedenih sugestija. hdz-ovi predstavnici odlazili su još u siječnju na sastanke saborskih klubova, na kojima su predstavljane skice ovih prijedloga. Damir Habijan, saborski zastupnik hdz-a, koji je predstavljao vladajuću stranku na sa-stanku u Židovskoj općini, prije tri mjeseca je bio nedvosmislen. ‘Stav je hdz-a jasan, uvi-jek smo jasno osuđivali ustaški režim 1941.

– 1945., i tu nemamo dileme, ali treba biti pažljiv prema mladićima koji su bili u hos-u i pod znakom ‘Za dom spremni’ u Domovin-skom ratu umirali za Hrvatsku. To nema veze s ndh, što je utvrdilo i Vijeće za suočavanje s prošlošću’, poručio je Habijan, sugerirajući da njegova stranka neće podržati prijedlog za-brane ustaškog pozdrava bez iznimke. Da ne podržavaju sveobuhvatno kažnjavanje toga uzvika, potvrdio je tada i predsjednik Kluba zastupnika hdz-a Branko Bačić.

Prema pisanju više medija, stavljanje ustaških obilježja izvan zakona za vodeću je stranku zamislivo jedino ako se na isti način tretiraju i simboli komunizma poput petokrake, što je kompromis na koji sasvim sigurno neće pristati predlagatelji izmjena. hdz-ovi stavovi s naglašenim izuzecima i uvjetima, na koje se prije nekoliko mjeseci referirao i Habijan, proizlaze iz rada Vijeća za suočavanje s prošlošću, koje je osnovano zbog postavljanja hos-ove komemorativne ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu. Nakon jednogodišnjeg vijećanja, ‘stručnjaci’ koje su netransparentno delegirali premijer Andrej Plenković i ministar policije Davor Boži-nović donijeli su niz sugestija na koje se na-knadno pozivao hdz. Umjesto da su ustaštvo podredili Ustavu – tako da ga odstrane u hi-storiju – eksperti su Ustav podredili ustaštvu.

U završnom dokumentu je, među ostalim, sugerirano da se korištenje hos-ovog po-zdrava može ‘striktno vezati uz događaje na kojima se, na javnim mjestima (uključujući groblja), odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim insignijama’. Ovaj opis sugerira da se za spornim pozdravom može posezati na svaku obljetnicu događaja iz Domovinskog rata, od ‘Oluje’ s Thompsonovim koncertom do marša hos-ovih crnokošuljaša ulicama Splita, kao što se desilo prošloga tjedna.

U procesu predlaganja legalizacije simbola ustaštva, usput su otvorili put prema zabra-ni simbola antifašizma. Iz radnog prijedloga dokumenta je nestao dio rečenice prema ko-joj je zvijezda petokraka, kao simbol antifa-šističke borbe, ‘pozitivna baština hrvatskog naroda’. Umjesto toga, u nastavku pasusa ubačena je dotad nepostojeća sugestija da se petokraka zabrani, uz druge simbole antifa-šističke borbe. ‘Stoga njihovu javnu uporabu, odnosno korištenje u javnom prostoru, nije neprihvatljivo izričito zabraniti ako se tom uporabom, odnosno korištenjem krše ljud-ska prava poticanjem na uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti suprotno članku 39. Ustava’, piše u tom dokumentu.

Tako je izbrušen narativ o borbi protiv svih ‘totalitarizama’, koji su potom hdz i desne stranke reproducirale u naknadnim raspravama kao jedini validni argument pro-izašao iz historiografske struke, a u stvarno-sti politički delegiranog trusta mozgova koji je dao legitimitet za kasniju vjerodostojnost njihovih nalogodavaca.

Najbolje se to moglo vidjeti prije tri go-dine, povodom sdp-ovog zahtjeva za inter-pelaciju zbog ‘nečinjenja Vlade Republike

Hrvatske u vezi s učestalom zlouporabom ustaškog pozdrava Za dom spremni’. Inter-pelacija je u isto vrijeme bila neuspješna i razotkrivajuća. Svi zastupnici vladajuće stranke koji su se javili na raspravu, a bilo ih je desetak, iznijeli su stavove kakve iole pristojnija društva penaliziraju doživotnim izgnanstvom iz javnog prostora. Likovi po-put Petra Škorića, Josipa Đakića, Da-vora Lončara, Ante Sanadera, Steve Culeja i Branka Bačića zborno su stali u zaštitu ustaškog pozdrava u postrojbama hos-a. Neki su se koristili besmislicama o drevnosti pozdrava, a gotovo svi o nepove-zanosti hos-a s ustaškim uzorima. U isto su vrijeme naglasili da hos nema mjesta u opsežnim zakonskim restrikcijama, dok su neki od njih predložili da se tamo uglave simboli ‘komunističkog totalitarizma’.

Svaki se zastupnik pritom bez iznimke pozivao na mišljenje Vijeća za suočavanje s prošlošću, koje je iskorišteno kao intelek-tualna štaka za moralno invalidnu obranu neobranjivog. U sličnom smjeru na istoj raspravi uputili su se i predstavnici Vlade.

‘Na tu ploču (u Jasenovcu, op.a.), moram reći, gledamo na način da ona nije veličanje ndh, ona nije po nama veličanje ustaških zločina, ona nije podržavanje svega toga, ona je naprosto odnos prema tim ljudima koji su poginuli braneći rh ovako u ovim dimenzijama, u ovom obliku, na ovim te-meljima, to je demokratska rh koja zapravo propagira slobode koje su jednakost, koje su Ustavom zajamčene i stoga to je vrlo osjet-ljivo pitanje jer ti ljudi zaista nisu veličali ustaštvo i sve ono što se dešavalo u ndh’, po-ručio je tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, dodajući da je nužno pogle-dati preporuke spomenutog Vijeća. Prisna-žio je, slijedom toga, da svako pojavljivanje ustaškog pozdrava treba gledati zasebno i ovisno o kontekstu, a ne kao sveobuhvatni problem koji zaslužuje istovjetne reakcije države. Iz svega toga jasno je da hdz ne želi ujednačenu praksu koja bi jedino proizašla iz jasnih zakonskih restrikcija. Ako pak jed-nom budu prisiljeni na takvu gestu, onda će, riječima zastupnika Habijana, biti ‘pažljivi prema mladićima koji su bili u hos-u i pod znakom Za dom spremni’.

Što se tiče eventualnog prčkanja po sim-boličkom naslijeđu antifašizma, za koje je Vijeće zadnjega dana zasjedanja predložilo zabranu ako se njegovim isticanjem ‘krše ljudska prava poticanjem na uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili

bilo koji oblik nesnošljivosti suprotno član-ku 39. Ustava’, takva sugestija nije nekakav novum. U gotovo identičnom obliku nalazi se unutar mađarskog Kaznenog zakona, tik do nacizma.

Pod naslovom ‘korištenje simbola totalitarizma’, piše da se uhiće-njem kažnjava svaka osoba koja distribuira i koristi nacističku simboliku, srp i čekić, crvenu

petokraku i bilo koji opisani simbol kako bi ‘narušio javni mir – posebno na način da vrijeđa dostojanstvo žrtava totalitarnih re-žima’. Istovremena zabrana komunističkih i nacističkih simbola u paketu još je ekspli-citnije uparena u zemljama poput Ukrajine, Latvije i Litve, gdje se restrikcije primjenju-ju na simbole određenih stranaka, sovjetsku himnu ili automobile na državnoj granici koji u interijeru ili eksterijeru imaju ugra-viranu zastavu sa srpom i čekićem.

Ako se, dakle, hdz ikad bude odlučio na dopunu kaznenog zakonodavstva, izvjesno je da će se rukovoditi istovjetnim preporu-kama Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje je komunizam i fašizam objedinilo u sugesti-jama za naknadne zakonske intervencije. Treba, doduše, ostaviti mogućnost drugači-jeg scenarija. Prijedlozi Vijeća i rasprava po-vodom interpelacije odvijali su se za vrijeme prošle vlade, kada je većina bila popunjena znatno radikalnijim elementima. Danas je situacija drugačija u političkoj većini. No čak i uz te promjene, teško je zamisliti da bi hdz prionuo zakonskom nasrtaju na izrazi-to glasne veterane hos-a.

A upravo to hos-ovo fašističko znakovlje izvorišna je simbolična točka svih problema koje Hrvatska ima s višegodišnjim valom ekstremizma. Svi drugi simboli čiju zabranu preporučuje Kraus, s pravom se uvrštavaju u prijedlog. No oni su, količinski gledano, marginalni naspram jedne uzrečice od tri riječi u konkretnom hos-ovom kontekstu. Svaki obračun s desnim radikalima u su-vremenoj Hrvatskoj, pa tako i u potonjem slučaju, jalov je bez rješavanja problema hos-ovog pozdrava. Jer, borba za konzerva-ciju ustaške psovke hsp-ove paravojske u zadnjih je pet godina postala ultimativna identifikacijska točka za desne radikale, ne-što poput glasanja koje služi za međusobno prepoznavanje u prirodi.

Prije hos-ov nego Pavelićev, ‘Za dom spremni’ je služio kao bojni poklič za napade na srpsku manjinu po Bukovici, nasrtaje na umjetnike s antifašističkim instalacijama i posjetitelje ‘kontroverznih’ predstava, mar-ševe neofašista po splitskim i zagrebačkim trgovima, ispade navijača na nogometnim utakmicama i dočeku nacionalne selekcije,

za pozivanje na silovanje srpskih žena i u sukobima sa srednjoškolcima u Vukovaru, za provokativne ispade na komemoracijama hrvatskih žrtava i za negiranje hrvatskih ratnih zločina, za širenje mržnje na inter-netu, u desnim medijima i na koncu za kon-kretni teroristički napad. U svjetonazorskoj pozadini oružanog nasilja koje je Danijel Bezuk počinio na Markovu trgu sveprisutan je upravo hos i njegov usklik. Prije samoubi-lačkog pohoda bio je duboko uronjen u mi-tomaniju naoružane milicije Ante Đapića. Živio je u susjedstvu obiteljskog prijatelja Damira Markuša, aktualnog kandidata Domovinskog pokreta za župana, najvećeg branitelja hos-ovog pozdrava u Hrvatskoj, čovjeka kojeg je država pustila u svoj obra-zovni sustav i na čijem su Facebook profilu uoči spomenutog napada pratitelji pozivali na ubojstva svih koji kritiziraju usklik te na likvidacije državnih dužnosnika, predvođe-nih samim Andrejem Plenkovićem. ‘Pitanje je koliko ima još mladih ljudi pod sličnim utjecajem, stoga ćemo ići do gnijezda govora mržnje i nesnošljivosti. O ovome ću govoriti svaki dan, jasno politički prozivati i boriti se protiv ljudi koji su pridonijeli ovome što se dogodilo’, poručio je premijer nakon napada zbog kojeg se s pravom osobno osjetio ugro-ženim, najavljujući borbu protiv ekstremiz-ma u javnom prostoru.

Premijerova podvojenost između opasne stvarnosti koja mu je došla pred vrata u vidu naoružanog fana hos-a i dosadašnje politič-ke pragme koja jamči zakonsku intaktnost hos-ove notorne krilatice, značajno dopri-nosi održavanju stabilnosti onog ‘gnijezda govora mržnje i nesnošljivosti’. Ako se doista iskreno želi uhvatiti ukoštac s ekstremisti-ma, dobar bi početak bio usvajanje predlože-nih izmjena, mimo besmislenih prijedloga o zabrani petokrake. Kao čovjeku koji je prije nekoliko godina uveo u javni prostor

‘dvostruku konotaciju’ ustaškog pozdrava, to bi mu bio i ljekovit potez za provjetravanje vlastite političke savjesti. ■

hdz-ovci se drže ‘dvostruke konotacije’ – Plenković i Bačić (Foto: Patrik Macek/Pixsell)

Upravo to hos-ovo fašističko znakovlje izvorišna je simbolična točka svih problema koje Hrvatska ima s višegodišnjim valom ekstremizma

Premijerova podvojenost između opasne stvarnosti koja mu je došla pred vrata u vidu naoružanog fana hos-a i dosadašnje političke pragme značajno doprinosi održavanju stabilnosti onog

‘gnijezda govora mržnje i nesnošljivosti’

8 Intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Lider koalicije okupljene oko platforme Možemo! govori o svojem političkom programu

razgovarao Jerko BakotinFoto Sandra Šimunović/Pixsell

zija javnih nabava, kako bi napravili uštede. Planiramo i reviziju korištenja gradske imo-vine, koja se do sada koristila uz mnoštvo ne-pravilnosti. Znamo da Split s deset puta ma-nje adventskih kućica ostvaruje veći prihod od najma u odnosu na Zagreb. Treća revizija odnosi se na vanjske ugovore s privatnim po-duzećima, koji su često štetni. Utvrdit ćemo postoji li pravni temelj za raskid i koliki bi bili penali, a kolika šteta za Grad ako te ugo-vore ne raskinemo. Nećemo raditi ishitrene poteze koji će koštati gradske financije. Ako zbog penala nećemo jednostrano raskidati ugovore, pripremat ćemo gradska poduzeća tako da mogu preuzeti takve poslove kada ugovori isteknu. Za revizije će trebati neko-liko mjeseci, a nama će za uhodavanje tre-bati manje vremena nego bilo kojoj drugoj opciji. Pola godine radimo dubinsku analizu gradske uprave. Ne pripremamo se za izbore, nego za vladanje i upravljanje gradom. Ko-rak smo ispred nekih drugih opcija, koje tek uče kako grad funkcionira.

Najavili ste smanjenje broja gradskih ure-da s 27 na 15, a planirate i biranje pročel-nika javnim natječajima. Postoji li, osim izglednih dogradonačelnika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta, itko na koga si-gurno računate?Prije se i gradonačelnika i pročelnike biralo u Gradskoj skupštini. Od kada se promijenio zakon, čemu sam se protivio, gradonačelnik se bira direktno, a pročelnike bira sam gra-donačelnik putem javnih natječaja. Nema nijedne osobe u Zagrebu kojoj sam obećao neki položaj nakon izbora. Nadam se da ćemo dobiti što više prijava kako bismo izabrali što kvalitetnije kadrove. Stranačka iskaznica bilo koje stranke – ili neimanje iste – neće biti niti prednost niti mana. Naravno, važno je da se pročelnici slažu s političkim ciljevima koje kao uprava postavljamo i na osnovu kojih dobivamo od građana mandat na izborima.

Opsežan izborni program sadrži sve od obnove grada, širenja tramvajske mreže, restrukturiranja Zagrebačkog holdinga i razvoja privatnog sektora, do suradnje sa sindikatima i smanjenja društvenih nejednakosti. Renato Petek vaš program nazvao je ‘bajkovitim’. Imate li kadrova koji su u stanju osigurati da program ne ostane popis želja?Program ima viziju Zagreba do 2030. Broj-ne stvari nije moguće prije toga riješiti, niti želim pokretati samo projekte koji će biti završeni u mom mandatu. Svakako ćemo za-tvoriti Jakuševac, konačno, prilikom ulaska u lokalnu politiku simbolički smo se popeli na to odlagalište. Nismo obećavali točan broj vrtića i domova upravo zato što nemamo uvid u financije. Smiješno je da nas optužu-ju oni koji obećavaju brda i doline. Zapravo, naš program je vrlo oprezan, ali ima viziju. Znamo gdje želimo doći. Zagreb ima dovolj-no kadrova u gradskoj upravi i poduzećima. Znat ćemo ih organizirati. A što se tiče teze da mi kao stranka nemamo kadrova, dvije stotine ljudi pisalo je program, a deset tisuća građana dalo doprinos izradi kvartovskih programa. Bez ozbiljne organizacije takav pothvat nije moguć.

Unaprijedit ćemo socijalne transfere

Možete li navesti neke stavke programa koje bi bile iskaz vaše klasne politike, bri-ge za interese najsiromašnijih?Za razliku od nekih drugih opcija, postojeću upravu nikada nismo kritizirali zbog soci-

Je li to odraz vaše slabosti, činjenice da u Splitu niste izgradili organizaciju?Bivši lideri te stranke sada su u stranci Cen-tar, a ovdje je riječ o lijevoj frakciji Pametnog. Jakov Prkić je u Gradskom vijeću bio naj-aktivnija oporba Željku Kerumu i hdz-u. Naša lokalna grupa htjela je suradnju s njima, a i oni su u nama i Novoj ljevici prepoznali partnere. Dugo smo provjeravali slažemo li se oko ideoloških i socioekonomskih tema, kao što su privatizacija komunalnih usluga, investitorski urbanizam ili pretjerana turisti-fikacija. Pokazalo se da se slažemo. Također, i naši birači podržavaju tu koaliciju. Istina je da u sredinama van Zagreba tek podiže-mo organizaciju, što u uvjetima pandemije i smanjene mogućnosti putovanja nije lako.

Izlazimo i u županijama

Je li šteta za ljevicu što u Rijeci Možemo! i Radnička fronta međusobno konkuriraju?Ne mislim da je šteta što birači mogu birati između nas i rf-a. Dobro je da u kampanji nema međusobnih napada. Kako stoje stvari, i jedni i drugi ćemo preći prag. Vjerujem da ćemo surađivati u Gradskom vijeću.

Prije srpanjskih parlamentarnih izbora za naš list ste rekli da se zelenom politikom ne bavite iz perspektive srednjoklasne brige za okoliš, nego iz perspektive ra-zvoja i pasivnih krajeva. Ipak, na izbore izlazite uglavnom u urbanim centrima?Izlazimo i u nekim županijama, no činjenica je da su prvi koraci lakši u velikim centrima. Ne izlazimo na izbore svugdje gdje imamo zainteresirane članove, nego idemo na kva-litetu. Proces izgradnje je i rizik. Fokusirali smo se na sredine u kojima imamo ljude do-kazane u borbi za javni interes, oko Muzila u Puli, Srđa u Dubrovniku ili javnih dobara u Splitu. Priča da smo opcija urbane visoko-obrazovane srednje klase iz centra ne drži vodu ni u Zagrebu, jer smo prva politička opcija i u perifernim četvrtima. Međutim, i u Zagrebu je trebalo vremena da se riješimo te etikete, pa će trebati i na razini Hrvatske.

Kao jedan od prvih poteza najavljujete sveobuhvatnu reviziju. Koliko će Zagrep-čani čekati dok se ne snađete i ne izvidite, primjerice, je li moguće raskinuti ugovo-re s tvrtkama Petra Pripuza?Riječ je o tri revizije. Prvo financijskoj, da utvrdimo stvarno stanje duga. Druga je revi-

Gradonačelnički kandidat Tomislav Tomašević u an-ketama ima preko 37 posto podrške, više negoli troje sljedećih kandidata u Zagre-

bu – Davor Filipović, Vesna Škare Ožbolt i Miroslav Škoro – zajedno. ‘Do sada smo uvijek bili iznenađenje, a sada nosim etike-tu favorita, što je teže. U politici se sve brzo može preokrenuti. Oprezni smo i kampanju radimo kao da zaostajemo’, kaže Tomašević na početku razgovora za Novosti.

Vi ste i nacionalni lider zeleno-lijeve ko-alicije. Gdje još očekujete dobar rezultat?Ulazak u drugi krug očekujemo u Dubrov-niku, gdje je naš kandidat Đuro Capor, i u Puli, gdje je to Dušica Radojčić. Naši grado-načelnički kandidati imaju šansi i u ostalim gradovima, a sigurno ulazimo u gradska vi-jeća u Splitu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu, kao i u Varaždinu, gdje podržavamo nezavisnu platformu Budimo grad.

U Splitu koalirate sa strankom Pametno za Split i Dalmaciju, a kandidat je njihov Jakov Prkić. Neobično je da koalirate s opcijom percipiranom kao liberalnom.

Tomislav Tomašević Nismo opcija samo srednje klaseFokusirali smo se na sredine u kojima ima-mo ljude dokazane u borbi za javni interes, oko Muzila u Puli, Srđa u Dubrovniku ili jav-nih dobara u Splitu. Priča da smo opcija ur-bane visokoobrazovane srednje klase iz cen-tra ne drži vodu ni u Zagrebu, jer smo prva politička opcija i u perifernim četvrtima

9 Intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

jalnih politika, transfera prema umirovlje-nicima i socijalno ugroženima. Ne samo da te transfere nećemo rezati, nego ćemo ih po mogućnosti i unaprijediti. Pobrinut ćemo se da stariji mogu dobiti pomoć i u vlastitim, a ne samo u domovima za stare i nemoćne kao institucijama. Zalaganje za dostupnost vrtića, škola i zdravstvenih usluga u svim kvartovima također je iskaz klasne politike. Nastojat ćemo da komunalne usluge budu što jeftinije, a najsiromašnija kućanstva mogla bi biti oslobođenja plaćanja. Što se stambene politike tiče, Zagreb je među eu-ropskim metropolama s najvišom cijenom najma u odnosu na primanja. Osim toga, sve-ga dva posto zagrebačkog stambenog fonda u najmu je u javnom i neprofitnom vlasniš-tvu, dok je u Beču to 60 posto. Poticat ćemo stambene zadruge i otvoriti gradske resurse za izgradnju neprofitnih i javnih stanova za najam.

Vaš program sadrži poglavlja za lgbt za-jednicu i romsku manjinu. Nema ničega o srpskoj i ostalim manjinama, iako u Za-grebu živi više Srba no u Vukovaru?Provodit ćemo programe za sve nacionalne manjine, razvijati multikulturalan grad i eliminirati bilo kakvo nasilje i netoleranciju prema nacionalnim manjinama i lgbt zajed-nici. Romska manjina je vjerojatno iskočila što se obespravljenosti tiče jer u pojedinim gradskim četvrtima su uvjeti za Rome po-sebno teški.

Na neukusnu opasku Aleksandra Stan-kovića da uz vaše ime tražilica Google najviše veže pojam ‘Srbin’ odgovorili ste da se ‘tako ne deklarirate’. Ne bi li lijevi odgovor na spominjanje nacionalnosti u pogrdnom kontekstu trebao glasiti dru-gačije, biste li na opasku da se uz vas veže pojam ‘homo’ odgovorili tek da se tako ne deklarirate?Ostao sam zatečen pitanjem pa sam reflek-sno odgovorio. Nisam u tom trenutku shva-tio to kao pogrdno spominjanje nacionalno-

sti, no činjenica je da nemali broj ljudi i dalje smatra kako je nečija pripadnost srpskom narodu razlog za političku diskreditaciju i gore od toga, što smatram potpuno nepri-hvatljivim i protiv čega sam se i do sada bo-rio, kao i protiv svakog drugog oblika diskri-minacije, po bilo kojoj osnovi.

Glasali ste 2017. protiv preimenovanja Trga maršala Tita, što su slavili Zlatko Hasanbegović i Velimir Bujanec. Prošle ste godine izjavili da biste podržali inici-jativu da se trgu vrati Titovo ime, ali da to nije prioritet. Zašto?U situaciji u kojoj je grad razrušen, a komu-nalna infrastruktura sve gora i gora, foku-sirat ćemo se prije svega na direktno podi-zanje kvalitete života svih građana. Kad je dolazila inicijativa za promjenu imena Trga maršala Tita kritizirali smo to i iz perspekti-ve da krajnju desnicu ne zanimaju komunal-ni problemi koji bi unaprijedili materijalne uvjete života ljudi.

Sadašnja pozicija može se shvatiti kao nedosljednost i bježanje od jasnog stava.

Zašto vi ne bi pokrenuli inicijativu i posla-li odlučan signal da baštinite antifašizam, konačno, logo Nove ljevice je stilizirana petokraka?Imam danas potpuno isti stav kao što sam ga imao i prije godinu dana i prije tri godine kad je došla u Gradsku skupštinu inicijativa krajnje desnice. Nova ljevica je isti stav kao moj, koliko se sjećam, istaknula prije godi-nu dana. Stav da će podržati vraćanje imena ukoliko dođe takva inicijativa, ali da to nije prioritet u odnosu na sve tekuće probleme.

Profilirali ste se kao žestoki protivnik hdz-a i Andreja Plenkovića osobno. Kao gradonačelnik morat ćete surađivati i s ravnateljem Fonda za obnovu Damirom Vanđelićem i s Plenkovićem. Hoće li vaši sukobi štetiti građanima i najavljenim ambicioznim projektima, poput gradnje bolnice u Novom Zagrebu?Ni u Rijeci nije na vlasti hdz, pa Grad i drža-va oko infrastrukturnih projekata surađuju. Za tri godine su parlamentarni izbori. Uko-liko zbog države neće biti obnove i drugih projekata, vjerujem da će građani Zagreba kazniti hdz, koji je na parlamentarnim iz-borima bio najjača stranka u prvoj izbornoj jedinici. Treba obnoviti sve stare bolnice, naročito one stradale u potresu i tu ćemo koristiti fondove Europske unije. Gradnja bolnice u Novom Zagrebu u suradnji s drža-vom nije samo pitanje pravednosti pristupa zdravstvenim uslugama, nego i sigurnosti. Nemamo nijednu bolnicu ne samo južno od Save, nego ni južno od željezničke pruge.

Zlata Đurđević je dobar izbor

Najavili ste podršku Dinamu što se tiče gradnje novog stadiona, ali uz uvjet demo-kratizacije upravljanje klubom. Znamo kako funkcionira Dinamo pod braćom Mamić, ali može li Grad Zagreb to uvje-tovati?

Dinamo kao udruga ne ispunjava zahtjeve iz Zakona o sportu i Zakona o udrugama. O svemu odlučuje 80 članova skupštine kluba, dok oko 11.000 članova ne odluču-je ni o čemu. Ako Grad i Dinamo sklapaju partnerstvo za narednih 50 ili 100 godina, ako dajemo Dinamu u koncesiju zemljište na temelju kojeg će dignuti kredit kako bi sam mogao financirati rušenje postojećeg i izgradnju novog stadiona, onda je odgovor-no da znamo kako će se koristiti imovina koju smo dali. I u postojećoj skupštini Di-nama postoje glasovi koji kažu da klub ne može biti talac dvojice ljudi. Novi stadion je dugoročni interes i kluba i Grada. Rušenje postojećeg i gradnja novog stadiona ukupno dođe 450 milijuna, dok bi obnova postoje-ćeg koštala još 700 milijuna kuna. To mi je žao, jer je u taj stadion već ulupano više od pola milijarde. Isto tako, godišnje Zagreb izdvaja oko sedam milijuna kuna za održa-vanje starog stadiona, a kad bi došlo do ovog partnerstva taj bi novac ostao Gradu da ga uložimo u dječji sport.

U sukobu predsjednika Zorana Milanovi-ća i hdz-a oko kontrole nad pravosuđem i izbora Zlate Đurđević na čelo Vrhovnog suda stali ste na Milanovićevu stranu?Smatramo da je Zlata Đurđević dobar izbor i da Zakon o sudovima zadire u ustavne ovla-sti predsjednika. Situacija da predsjednik Sa-bora Gordan Jandroković odbija pustiti u proceduru prijedlog predsjednika države predstavlja neprihvatljiv i opasan presedan. O tome da li je neki prijedlog u skladu sa za-konom i Ustavom ne odlučuje predsjednik Sabora, nego svi zastupnici, njih 151. Bez obzira na to što Milanovićev komunikacijski stil nije i nikada neće biti moj stil, vjerujem i da je njegova odlučnost utjecala na to da je Plenkovićev kandidat Đuro Sessa – inače grubo optužen od Zdravka Mamića za uzi-manje mita – ispao iz igre. Kao i na činjenicu da Ivan Turudić nije izabran na čelo Viso-kog kaznenog suda koji je za njega osmišljen, pa sada javno prijeti da zna tko nije glasao za njega. Kakva je to država? ■

Dvije stotine ljudi pisalo je program, a deset tisuća građana dalo doprinos izradi kvartovskih programa. Bez ozbiljne organizacije takav pothvat nije moguć


U povodu godišnjeg izvještaja Amnesty Internationala o stanju ljudskih prava

piše Tamara Opačić

Produbljivanje nejednakosti

Amnesty International upozorava da je pandemija koronavirusa povećala postojeću neravnopravnost. U prošloj godini najviše su pretrpjele ionako marginalizirane skupine kao što su siromašni, nacionalne manjine, izbjeglice i žene, a na udaru su se našli i novinari kojima pojedine vlade žele ograničiti pravo na slobodno izvještavanje

Brojna djeca u romskim naseljima ne mogu pratiti

online nastavu (Foto: Vjeran Žganec Rogulja/pixsell)


Osnovnu školu sam završio s vrlo dobrim uspjehom, a pro-blemi su se počeli javljati u srednjoj za automehaničare. Događalo se da bi većina razre-

da prepisala ispit od mene. Na kraju bi oni dobili trojke, a ja jedinicu – prisjeća se Milan Mitrović iz Slavonskog Broda.

— Pojedini profesori su me ocjenjivali isklju-čivo na temelju boje kože, prezimena i na-cionalnosti. Zbog neugodnih situacija sam nakon nekog vremena prestao ići na praksu i taj jedan predmet. Neopravdani su se sku-pljali... Izbacivanjem iz srednje škole urušili su mi se snovi jer sam oduvijek želio postići nešto više u svojoj zajednici. Uzor mi je bio stariji brat koji je u to vrijeme bio jedan od rijetkih Roma s položenom maturom. Ali ni-sam se predao – dodaje ovaj 34-godišnjak koji je u međuvremenu završio tečaje za zidara i zavarivača, a potom i srednju trgovačku školu.

Milan je danas student treće godine ranog i predškolskog odgoja na Učiteljskom fakul-tetu u Slavonskom Brodu, a zbog aktivistič-kog angažmana izabran je za predsjednika Romske organizacije mladih Hrvatske i člana Savjeta za ljudska prava pučke pravobrani-teljice. Kroz terenski rad, prije svega s dje-com predškolskog uzrasta, već godinama iz prve ruke svjedoči problemima s kojima se suočavaju Romi u Hrvatskoj: diskriminaciji prilikom zapošljavanja, otežanom pristupu obrazovanju i nedostatku osnovne komunal-ne infrastrukture potrebne za pristojan život.

— Često sam imao dojam da se borimo s vje-trenjačama. Međutim, situacija se u jednom trenutku ipak počela kretati nabolje. Posljed-njih godina sve je više zaposlenih Roma. Ipak, većinom je riječ o slabije plaćenim poslovima u građevinskom sektoru ili gradskoj čistoći. Zadovoljan sam i što sve veći broj pripadnika naše zajednica završava srednju školu i fakul-tete, pa se najmlađi imaju na koga ugledati. Puno smo ulagali u obrazovanje, taman su se stvari pomaknule s mrtve točke, a onda nas je zadesila pandemija. Bojim se da će ona nega-tivno utjecati na školovanje romske djece, po-gotovo one koja zbog nedostatka električne energije ili interneta ne mogu pratiti online nastavu – kaže nam Milan Mitrović.

Njegove sumnje potvrdio je nedavno objavljen izvještaj Amnesty Internationala (ai) o globalnom stanju ljudskih prava za 2020. godinu. U mnogim krajevima svijeta, navodi se u izvještaju te međunarodne ne-vladine organizacije sa sjedištem u Velikoj Britaniji, pandemija koronavirusa povećala je postojeću neravnopravnost i diskriminaciju. Najviše su pretrpjele ionako marginalizirane skupine kao što su siromašni, nacionalne ma-njine, izbjeglice i žene, a na udaru su se našli i novinari kojima pojedine vlade žele ograni-čiti pravo na slobodno izvještavanje i pristup informacijama. ‘Kovid−19 je na surov način razotkrio postojeće nejednakosti te istaknuo prijezir pojedinih političara prema stečenim ljudskim pravima. Desetljeća politika podjela, štetnih mjere štednje i izbora čelnika koji ne mare za raspadajuću javnu infrastrukturu omogućili su ovom virusu da olako dođe do svoga plijena’, istaknula je u uvodu izvještaja Agnès Callamard, glavna tajnica ai-a.

Pored diskriminacije nacionalnih manjina, prije svega Roma, u posebnom izvještaju Hr-vatskoj se predbacuje nasilje prema migran-tima i uskraćivanje mogućnosti da zatraže azil jednom kada prijeđu granicu. Amnesty International tako se poziva na različite hu-manitarne organizacije koje su zabilježile više od 15.000 slučajeva vraćanja migranata s granice, često popraćenih fizičkim nasiljem i zlostavljanjem. Kao jedan od radikalnijih primjera istaknut je događaj iz svibnja prošle godine, kada je 16 migranata i tražitelja azila prijavilo da ih je grupa policajaca obučenih u crne uniforme zarobila i zlostavljala nedaleko

od Plitvičkih jezera. Od udaranja nogama te batinanja metalnim palicama i drškom pišto-lja, navodi ai, desetorica muškaraca zadobila su teške ozljede, uključujući prijelome kosti-ju i povrede glave.

— Broj takvih svjedočanstava kao i činjenica da se ista u potpunosti poklapaju sa svjedo-čanstvima anonimnih policijskih službenika dokazuju da je riječ o sustavnoj praksi koja je postala metoda upravljanja granicama, oslanja-jući se na kršenje ljudskih prava. Ministarstvo unutarnjih poslova sustavnim negiranjem svih navoda, pritom ne inicirajući istrage, pokazuje da nije zainteresirano za zaustav-ljanje ovakvih brutalnih i nezakonitih praksi. Štoviše, dokazuje da je riječ o politici koju će bezuvjetno implementirati, pa čak i nauštrb ljudskih života – kaže u razgovoru za Novosti Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije (cms).

Protekla godina, dodaje Ćuća, pokazala je svu brutalnost metoda koje hrvatska policija koristi prilikom nezakonitih protjerivanja izbjeglica. To je naposljetku, kako ističe i ai, dovelo do reakcija predstavnika institucija Europske unije, koji su najavili uspostavu nezavisnog mehanizma nadzora granica. No aktivistkinja cms-a napominje kako još uvijek ne postoje konkretni dokazi da će taj mehanizam doista biti neovisan, odnosno da će se kroz njega omogućiti djelovanje pučke pravobraniteljice i organizacija civil-nog društva, da će se njime dokumentirati kršenja ljudskih prava i omogućiti neometan pristup svoj potrebnoj dokumentaciji.

— Dok s jedne strane predstavnici eu-institu-cija najavljuju nadzor nad hrvatskom polici-jom, te iste institucije i njihovi predstavnici dodjeljuju dodatna sredstva ovdašnjoj policiji. Time se podupire ovakva metoda upravljanja granicama i učvršćuje tvrđava Europa. Zbog toga je važno da međunarodne organizacije poput Amnesty Internationala pobliže pro-matraju kontinuiranu uporabu nasilja na gra-nicama i upozoravaju na nezakonitost takvih praksi – smatra Ana Ćuća.

U izvještaju, kojim je obuhvaćeno 149 zemalja, upozorava se na značajan porast rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja. Žr-tve su prije svega žene koje su zbog ogra-ničene slobode kretanja uslijed lockdowna i smanjenih kapaciteta sigurnih kuća pri-siljene živjeti sa svojim zlostavljačima. U tom kontekstu ai je pozdravio donošenje amandmana kojima je lani u hrvatskom Ka-znenom zakonu definicija silovanja uskla-đena s međunarodnim standardima kao i povećanje kazni za rodno uvjetovano nasilje. Zbog redefinicije je narastao i broj prijava za takvu vrstu nasilja, no ono se u većini slu-čajeva i dalje tretira kao prekršaj. Istodobno je međunarodna organizacija upozorila na značajne prepreke koje postoje u ostvariva-nju prava na pobačaj. Istraživanje Platforme za reproduktivnu pravdu iz travnja prošle godine pokazalo je da prosječna cijena poba-čaja u Hrvatskoj iznosi oko 2500 kuna, zbog čega je on nedostupan siromašnijim ženama. Također, pristup pobačaju otežavaju liječni-ci koji uskraćuju zdravstvenu skrb svojim pacijenticama i ne obavljaju zahvat za koji su se školovali i za koji su plaćeni, podsjeća Petra Karmelić iz Platforme.

— Kod nas se preko 60 posto ginekologa i gi-nekologinja poziva na priziv savjesti, dok je u susjednoj Sloveniji ta brojka oko tri posto. Taj podatak nam ukazuje da se pravo poba-čaj kod nas sustavno otežava zbog političke klime. Također, pristup pobačaju je otežan i zbog društvenog pritiska na žene koje se za taj zahvat odluče te se susreću s posramljiva-njem i okrivljavanjem u svojoj okolini, ali i u zdravstvenim ustanovama – govori Karmelić i dodaje da je pristup tome pravu ograničen i zbog aktualne pandemije koja je dodatno opteretila zdravstveni sustav.

ai upozorava kako u Hrvatskoj još uvijek nije donesen novi zakon o pobačaju, iako je rok za izmjenu starog, koji je definirao Ustav-ni sud, istekao u veljači 2019. Prema istom rješenju Ustavnog suda iz 2017. godine, on ne smije biti zabranjen. Međutim, glasovi koji dolaze iz redova vladajućeg hdz-a ukazuju na to da bi ostvarivanje tog prava moglo biti otežano kroz uvođenje tzv. perioda čekanja i obaveznog savjetovanja za žene.

— Na primjeru Makedonije znamo da su neke zemlje u kojima je savjetovanje bilo zakonski uvedeno s vremenom napustile tu praksu upravo zbog posljedica koje je ona imala po zdravlje i živote žena. Uistinu se nadamo da će političari i političarke pri dono-šenju novog zakona uzeti u obzir mišljenje građanki i građana koji su ih izabrali. Naime, prema zadnjem istraživanju, njih preko 80 posto podržava pravo na izbor, a više od 60 posto smatra da pobačaj mora biti besplatan te da se vjerske zajednice ne smiju miješati u donošenje novog zakona – kaže za Novosti Petra Karmelić.

Pozivajući se na podatak Hrvatskog novi-narskog društva, prema kojem je u 2020. bilo

aktivno preko 900 tužbi protiv novinara i medija, Amnesty International upozorava da su novinari koji u Hrvatskoj istražuju ko-rupciju i organizirani kriminal i dalje suočeni s prijetnjama i zastrašivanjima.

— Teško mi je govoriti o motivima tužitelja, ali iz broja tužbi i iznosa koji se njima potra-žuju, a govorimo o kumulativnim iznosima u milijunima kuna, sigurno je da je njihov efekt ozbiljan financijski pritisak na redakcije i no-vinare, kao i stvaranje atmosfere autocenzu-re – govori odvjetnica Vanja Jurić, koju je Europska komisija nedavno imenovala čla-nicom stručne skupine za slapp tužbe (stra-teške tužbe kojima se želi ušutkati kritične glasove u javnom prostoru, op. a.).

— Najveći problem, sistemski, jesu one tužbe koje se podnose bez valjane pravne i činjenič-ne osnove, sa svrhom da se samim vođenjem postupaka i neovisno o njihovom ishodu utječe na novinare da o određenim temama prestanu izvještavati – kaže odvjetnica koja zastupa veći broj medija i novinara.

Takvih primjera u praksi ima mnogo, doda-je Jurić, a jedan od očitijih su nedavne tužbe jedne političarke koja je pokrenula postupke za naknadu štete protiv nekoliko medija zbog toga što su izvijestili javnost da je pravomoć-no osuđena za kazneno djelo.

— Nesporno je da takva pravomoćna presuda postoji, nesporan je njen sadržaj, a javni in-teres za takvo izvještavanje sigurno postoji. Dakle, ostvarene su sve pretpostavke zbog kojih medij ili novinar ne može i ne treba odgovarati za štetu. Ipak, postupci su i dalje aktualni – dodaje.

Različite međunarodne organizacije koje se bave zaštitom slobode izražavanja pripre-mile su prijedloge za rješenje ovog problema, govori nam Jurić, a izgledni smjer u kojem će se ići jest da se u zakonodavstva država članica eu-a ugrade odredbe koje bi sudove nalagale da u toj specifičnoj vrsti predmeta, prije ulaska u meritum, prvo utvrđuju po-stoji li činjenična i pravna osnova za daljnje vođenje postupka.

— To bi u ozbiljnoj mjeri smanjilo trajanje tih postupaka i opterećenost redakcija i novinara, i u financijskom i u vremenskom smislu. A svakako bi i obeshrabrilo tužitelje koji po-stupke protiv medija pokreću iz pogrešnih motiva – zaključuje Vanja Jurić. ■

Puno smo ulagali u obrazovanje, taman smo se pomaknuli s mrtve točke, a onda nas je zadesila pandemija. Bojim se da će ona negativno utjecati na školovanje romske djece – kaže Milan Mitrović

Milan Mitrović (Foto: Goran Kovačić/pixsell)

Ana Ćuća (Foto: Luka Stanzl/pixsell)

Petra Karmelić (Foto: Zvonimir Mihalj)

Vanja Jurić (Foto: Patrik Macek/pixsell)


INTRIGATOR

Mihajlo Hrastov, pravo-snažno osuđeni ratni zloči-nac, dobio je od Republike Hrvatske zahtjev da državi vrati još 2,5 miliona kuna.

Tu je sumu država kao odštetu isplatila po-rodicama 13 ubijenih i troje teško ranjenih rezervista jna – Teritorijalne obrane Krnjak. Zločin se dogodio 21. septembra 1991. na Koranskom mostu u Karlovcu, zbog čega je Hrastov osuđen.

Ovaj zahtjev za refundaciju za sada još nije pravosnažan i drugi je po redu. Prvi je punomoćan i njime država traži povrat 2,75 miliona kuna. Ako država bude inzistirala na vraćanju svih sredstava koje je uložila u odšte-te, redovne, zatezne kamate i ostale troškove, procjenjuje se da bi ukupna suma za refun-daciju mogla iznositi i do 11,7 miliona kuna.

Iva Zlatić, advokatica Mihajla Hrastova, ustvrdila je u lokalnim medijima da je stigao drugi zahtjev za refundaciju sredstava u dr-

žavni budžet i da je Hrastovu nakon prvog zahtjeva bankovni račun ovršen. Nakon punomoćne osuđujuće presude Hrastovu i nakon tužbi obitelji ubijenih i ranjenih, država je isplatila dobar dio od ukupno 22 zahtjeva, a dio njih još je u postupku.

Hrastov je osuđen nakon dugotrajnog sud-skog postupka koji se otegao na oko 25 go-dina i koji je pokazao svu slabost hrvatskog pravosuđa. U izjavi Hini i sam Hrastov je ustvrdio da je njegov račun tri godine u ovrsi nakon prvog zahtjeva za refundaciju. Tvrdi da su visoki troškovi njegovih advokata pod-mireni zahvaljujući pomoći braniteljskih udruženja. Zbog novog zahtjeva za povrat 2,5 miliona kuna zastupnik Hrvatskih suve-renista Željko Sačić rekao je da je ‹šokiran i uznemiren›. ‘Hrastov je odrobijao 2,5 godine zatvora, procesi protiv njega traju 25 godi-na, a na koncu se njega i njegovu obitelj želi fi nancijski uništiti za korist velikosrpskog agresora’, izjavio je Sačić i poručio kako se oštro protivi toj ‘relativizaciji i izjednača-vanju žrtve i agresora’.

Lokalni mediji su uglavnom navijački nastrojeni prema Hrastovu i napuhuju nje-

govo navodno stradalništvo, a moguće je da se na taj način pokušava izvršiti pritisak na lokalni sud kako ovaj ne bi na vrijeme podnio tužbu zbog refundacije. Država nije tražila refundaciju odmah nakon pojedinih isplata odšteta nasljednicima žrtava. Ako se dogodi zastara, svi će troškovi pasti na teret poreznih obveznika.

U znak potpore osuđenom Hrastovu u subotu, 10. aprila dvije navijačke grupe – Gademz i Bad Blue Boys – organizirale su prigodnu bakljadu na poprištu zločina u Karlovcu.

■ Novosti

Docent Zekanović

Nakon što su Novosti pisale o uništenim dvojezičnim plo-čama u općini Biskupija kraj Knina, zastupnik Hrvatskih suverenista Hrvoje Zeka-

nović još jednom se obrušio na ovaj tjed-nik i njegovog izdavača. U tekstu ‘Zekanović Fejsbukom, vandali skokom’ naveli smo da je 30. marta objavio fotografi je dvojezičnih ploča s nazivima zaselaka ove dalmatinske općine i zlonamjerno predstavio ustavno pravo srpske nacionalne manjine kao eksces.

Njegova objava zaradila je preko 1.500 laj-kova, a podijeljena je gotovo 250 puta. Neko-liko dana poslije, 4. aprila, upravo tri ploče iz sporne objave su nastradale. No Zekanović se u Saboru pravdao da je ‘samo upozorio na činjenicu’ da su u Biskupiji osvanule ploče sa ćiriličnim natpisom, što je naknadno nazvao sukladnim Ustavnom zakonu.

‘Onda netko te ploče išara i mene srpske Novosti prozivaju da sam ja kriv za šaranje. Pa, ljudi, jeste li vi normalni? Najtragičnije, ili najsmješnije, je što stanovnici te Bisku-pije nemaju veze s ćirilicom. Oni ne znaju što tamo piše. Pismo kojim se oni služe je latinica. Postavljanje tih ploča, u ovom de-likatnom političkom trenutku je samo pro-vokacija’, docirao je Zekanović, vrijeđajući mještane Biskupije i dajući sebi za pravo da ocijeni kako ‘babe ne znaju nijedno slovo ćirilice’. Poručio je zastupnicima sdss-a da energiju koju ulažu da bi ‘educirali srpsko stanovništvo’ u tom dijelu Hrvatske potroše za reciprocitet, odnosno ‘neka Hrvati u Sr-biji imaju makar dio onih prava koja imaju Srbi u Hrvatskoj’. Nije propustio priliku ni da kaže da su Novosti fi nancirane novcem poreznih obveznika i da Hrvatska izdvaja milijune kuna u tu svrhu.

Načelnik Općine Biskupija Milan Đur-đević ponavlja da je postavljanje dvojezič-nih ploča u Biskupiji sasvim legitimno i da se zakon uspješno provodi.

— Bespredmetno je raspravljati o izjavi Hr-voja Zekanovića, ne želim mu davati pro-stora, ali moram demantirati tvrdnje da ljudi u Biskupiji ne znaju ćirilicu. Znaju svi, pogotovo stariji, i Srbi i Hrvati. Nadgrobne ploče na mjesnom groblju se i danas, kao i prije sto godina, ispisuju na ćirilici – kratko je komentirao Đurđević.

■ Anja Kožul

Kakvo iznenađenje stiže umirovljenici-ma u obliku Covid-dodatka?Kad 860.000 umirovljenika dobije oko 600 milijuna kuna potpore, onda je to razlog za zadovoljstvo, ali ne i za iznenađenje. Već godinu dana se piše o tome kako su umi-rovljeničke udruge, Sindikat i Matica umi-rovljenika, još u travnju 2020. pokrenule inicijativu za isplatu Covid-dodatka. Kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe te dvije udruge su započele pregovo-re, no ubrzo su došli parlamentarni izbori i prestanak rada starog saziva. Nakon obnove Vijeća u rujnu krenuli smo u nove pregovore, koji su kulminirali pojačanim pritiskom na Ministarstvo i Vladu zbog vjerojatnosti da će prvo ovogodišnje usklađivanje biti izra-zito nisko (0,56 posto). Nakon svakotjednih pregovora postalo je jasno da bi se sredstvi-ma predviđenim za usklađivanje mirovina moglo obuhvatiti 860.000 umirovljenika. Nažalost ne i svih, jer se logikom socijalne pravde dalo prvenstvo najsiromašnijima.

Ima li ova jednokratna pomoć veze s lo-kalnim izborima?Ako netko misli da je jedini razlog pristanka Vlade na Covid-dodatak to što su uskoro lo-kalni izbori, onda bi vlastima bilo još bolje da su pristale na isplatu lani i ostvarile još bolje rezultate na parlamentarnim izborima. Uostalom, zašto bi to bilo presudno pitanje? Svatko će glasati po svijesti i savjesti.

Koliko će dodatak pomoći umirovljeni-cima?Bit će kratkotrajnog efekta. Nažalost, miro-vine su preniske, njihov je udio u prosječnoj neto plaći samo 37,67 posto, što je u odnosu na vrijeme prije 1990-ih upola manje! Hr-vatska je zemlja u kojoj je svaki treći građa-nin stariji od 65 godina siromašan, a svaki drugi ako je samac.

Što slijedi u borbi za prava umirovljenika?Prvo se moramo izboriti da se zaustavi dalj-nja privatizacija mirovinskog sustava. Refor-ma drugog mirovinskog stupa iz obveznog u dobrovoljni je prioritet, kao i novi model usklađivanja mirovina. Tu je i reguliranje ujednačenog prava na rad uz mirovinu. Tre-ba prestati oduzimati dodatak do najniže mirovine zaposlenim umirovljenicima, po-visiti cenzus za dopunsko osiguranje, uki-nuti alimentaciju za bake i djedove, ukinuti dosmrtno uzdržavanje i donormirati ugovo-re o doživotnom uzdržavanju.

■ Mirna Jasić Gašić

Mediji objavljuju srcedrapateljne priče o pravomoćno osuđenom ratnom zločincu

BORDOLINE

Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (Foto: Patrik Macek/pixsell)

Od zločinca do stradalnika

Izbori nisu presudni

U toku je javna kampanja kojom se Mihajla Hrastova, osuđenog zbog ratnog zločina u Karlovcu, prikazuje kao žrtvu

Prošlojesenske demonstracije protiv komemoracije za žrtve ratnog zločina (Foto: Kristina Štedul Fabac/pixsell)

–Ipak idemo na Karibe – tata je odlučio da odgodi odlazak u zatvor!...


Svaki zaposleni ima pravo na za-radu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život, piše u Ustavu rh. Jest da bi zbog navedene slobodarske garancije

trebalo obuzdati tržište, ali pustimo sad to. Još manje od pitanja slobode, naime, u ovom je društvu defi nirano ono koje baždari pravo na materijalno dostojanstvo. Jer što bi uopće bila plaća za dostojanstven život u današnjoj Hrvatskoj, i koliko bi minimalno trebala iznositi?

Odgovorom se već šest godina bavi glo-balna mreža sindikata i udruga ‘Kampanja za čistu odjeću’ (Clean Clothes Campaign). Projekt se najviše bavi uvjetima rada u tek-stilnoj industriji, jednoj od najpotplaćenijih među velikima, pa je obračun iznosa mini-malne plaće ovisio o utvrđivanju najpreci-znije metodologije. Od hrvatskih radničkih predstavnika u mreži sudjeluju Novi sin-dikat i Regionalni industrijski sindikat ris. Štoviše, ondje zauzimaju istaknutu ulogu, ako je vjerovati talijanskim dnevnim no-vinama La Repubblica. Povodom vijesti o rezultatima kampanje, one su prošli tjedan citirale Marija Ivekovića, predsjednika Novog sindikata, kao jednog od promotora inicijative. A naši mediji više su se fokusirali na tobožnju intrigantnost svote do koje se došlo, ako su uopće prenosili vijest. Koliko, dakle? U hrvatskom slučaju računica kaže da bi nam dostajalo već i 1377 eura mjesečno, tj. 10.433 kune.

— Nažalost, nema drugih sindikata i udruga iz Hrvatske u toj inicijativi, premda tamo sudjeluju i velika imena poput njemačkog ig Metalla i austrijskog sindikata pro-ge, svi najjači belgijski sindikati itd. – rekao je Iveković za Novosti.

Inače, u mreži su na izradi metodologije izračuna minimalne plaće sudjelovale or-ganizacije iz 15 europskih zemalja, od toga njih sedam iz eu-a.

— Glavni problem bio je to što metode ne mogu biti iste za države sa zapada i one s istoka kontinenta. To nije bilo lako shvatiti ni sindikalistima iz zapadnih zemalja koji se zalažu za minimalnu plaću navedenu u eu-direktivi kao poželjnu, dakle 60 posto od medijana – prenio nam je predsjednik Novog sindikata.

On će nadalje o tome govoriti na sastan-ku europske federacije sindikata IndustriAll Europe u lipnju, a svakako bi dobro došlo i više dijaloga u samoj Hrvatskoj. No u Hrvat-skoj oko garantirane minimalne plaće nije Vlada konzultirala ni udrugu poslodavaca, kamoli sindikate. I dobro, poslodavci sva-kako nalaze razne putove za svoj utjecaj na političare, pa ih nećemo mnogo žaliti, ali teško da ovdje ukupno može biti riječ o tzv. socijalnom dijalogu.

— Bilo bi bolje da se o takvim pitanjima raz-govara, umjesto da se Vlada jednostrano hva-li svojim potezima. U ovom slučaju je posri-jedi to što je u Hrvatskoj već prosječna plaća daleko preniska, pa ne možemo prema njoj određivati ni minimalac. Zato smo inzistirali na usavršavanju metodologije koja govori o izračunu dostojanstvene plaće, umjesto da podržimo automatizam koji eu sugerira bez dovoljno uvida u stanje koje vlada na istoku Europe – tvrdi Mario Iveković.

Konačno, hrvatske sindikalne središnjice moraju i same poraditi na tome da ih se uzme u obzir, s čime se složio i naš sugovornik.

— Treba reći da ih se nikad nije ozbiljno uzimalo u obzir, ali i da bi morali odlučnije skrenuti pažnju na sebe. Nadam se da ćemo zajedno stati iza zahtjeva o minimalnoj plaći koju smo izračunali kao donju mjeru

dostojanstva. Svi, pa i poslodavci, moraju shvatiti da nismo nerealni, da ne tražimo odmah takav iznos, nego postepeno. Ali i da je posrijedi realan iznos kad govorimo o dostojanstvenom življenju u Hrvatskoj – zaključuje naš sugovornik.

■ Igor Lasić

6:0 u večitom derbiju

Čak i oni koji Srbiju vide i o njoj govore isključivo u negativ-nom kontekstu, ovih mjeseci priznaju da se ona u korona-krizi postavila bolje nego Hr-

vatska, od raznih vrsta i količina dostupnih vakcina, preko brojki cijepljenih, do samog toka cijepljenja. Do 8. aprila preko trećine odraslog stanovništva Srbije primilo je bar jednu dozu vakcine protiv koronavirusa, što ne iznenađuje jer je do tada Srbiji bilo ispo-ručeno ukupno 3,5 miliona vakcina.

Kako je navedeno u saopćenju Ambasade Srbije u Zagrebu, u Srbiji je do sada jednom dozom cijepljeno 1,45 milijuna građana, a s dvije 1,2 milijuna. Cilj je da do kraja maja u Srbiji više od 2,8 milijuna građana primi jednu dozu, 2,2 milijuna dvije, a da do kraja juna bude više od po tri miliona vakcinisanih i revakcinisanih. Do sada je ‘pelcovano’ preko 51 posto stanovništva starosti od 65 do 74 godine, kao i 42 posto starijih stanovnika.

Pored portala eUprava koji je proradio već na početku cijepljenja i telefonskih prijava, građani Srbije prijavljuju se i preko Vibera na zvaničnom info-servisu Vlade Srbije, dok od 9. aprila sve lokalne samouprave u Srbiji omogućavaju cijepljenje bez prijave.

Institut ‘Torlak’ osim toga kreće u prob-nu, a zatim u redovnu proizvodnju vakcine Sputnjik V, čime Srbija postaje prva država u Evropi koja proizvodi tu vakcinu, o čemu hr-vatska s rasturenim Imunološkim zavodom može samo maštati. Ne računajući brojne donacije zemljama regiona, u Srbiji je cije-pljeno 39.000 stranih državljana na poziv Privredne komore Srbije ili nakon osobne prijave, najviše iz BiH, Sjeverne Makedonije i Crne Gore. To se obrazlaže željom za smi-rivanjem epidemije u regionu, ali i korište-njem dijela AstraZenece kako se vakcina ne bi bacila, jer su brojni stanovnici još uvijek podozrivi prema cijepljenju.

U Hrvatskoj je stanje teže: iako je plani-rano da se do kraja aprila cijepe svi stariji od 65 godina, a do kraja juna 55 posto ukupne odrasle populacije, zbog nedostatka cjepiva i podozrenja prema AstraZeneci to će biti teško izvedivo – do sada je cijepljeno tek 40-ak posto starijih od 65 godina. Zaključno s 4. aprilom utrošena je 524.371 doza, a cijeplje-no je 426.037 osoba – prvom dozom 326.055, a drugom dozom 98.334 osobe. Ukoliko uz-memo u obzir broj stanovnika obje države, Srbija je u ovom ‘večitom derbiju’ pobijedila rezultatom šest naprama nula.

■ Nenad Jovanović

Pošto dostojanstvo?

Kampanja za plaće od kojih se može živjeti

Računica globalne mreže sindikata kaže da bi u Hrvatskoj plaća za dostojanstven život trebala iznositi 1377 eura mjesečno, tj. 10.433 kune

San o boljem životu – domaći radnici (Foto: Kristina

Štedul Fabac/pixsell)

Viva ludež; lucidan akronim, skovan povezivanjem dijelova imena i prezimena trojice no-vinara/pisaca: viktora ivanči-ća, pokojnog Predraga lucića i

Borisa dežulovića; poznate družbe iz Splita, pokretačke i idejne okosnice čuvenog tjedni-ka Feral Tribune. Te su novine ugašene 2008., ali su tokom više od dvadeset godina svoga trajanja – što kao podlistak Nedjeljne Dalma-cije, što kao nezavisni tjednik – postavile vi-soke standarde novinarske profesionalnosti, argumentirane kritičnosti, originalnosti, du-hovitosti, etičnosti, odgovornosti, hrabrosti... U Feralu su otvarane i istraživane društvene teme koje su u ogromnoj većini drugih me-dija u Hrvatskoj i regiji simptomatično bile prešućivane i zaobilažene u širokom luku. Utoliko je bilo jadnije višestruko svjedo-čiti kako su neki srednjostrujaški mediji u Hrvatskoj svako toliko, pod bombastičnim

‘ekskluzivom’, objavljivali tekstove i priloge o kontroverznim temama iz prošlosti koje je Feral obradio i objavio deset ili petnaest godina prije njih. Ništa i nitko za ‘feralovce’ nije bio amnestiran od odgovornosti u tzv. tranziciji ukoliko su postojale činjenice i ar-gumenti kojima su potkrepljivali svoja novi-narska istraživanja: ratni zločini; kriminoge-na privatizacija u ime ‘tranzicijske nužnosti’, a zapravo pljačka društvenog dobra; naciona-lizmi i šovinizmi svih predznaka; politički, ideološki i vjerski mrzitelji... Zbog svog su rada bili prepoznati i višestruko nagrađivani u inozemstvu, obrnuto proporcionalno sud-skim tužbama, prijetnjama, privođenjima, napadima, javnim spaljivanjima primjeraka časopisa... čemu su konstantno bili izloženi svih tih godina u Hrvatskoj. U jednom od intervjua, upravo u ovim novinama, o Feralu i ‘feralovcima’ rekao sam sljedeće: ‘Smatram da je Feral Tribune u rangu najznačajnijih medijskih, novinarskih, ali i društveno-kulturnih proizvoda ikad nastalih na ovom jeziku i na ovim prostorima.

Posebnost tih novina i ljudi koji su ih uređivali i pisali jest njihova visoka za-natska profesionalnost, politička beskom-promisnost, etička dosljednost, kreativna lucidnost, duhovita originalnost i ljudska hrabrost, ne nužno tim redoslijedom. Uloga Ferala već od kasnih osamdesetih, u devede-setima i tzv. nultim godinama nemjerljiva je. S jedne, sistemske strane, svjedoči o tra-gu normalnosti i refl eksiji zdravog razuma u nenormalnim vremenima, s učinkom proizvodnje barem minimuma društvenog antagonizma bez kojeg je popločan put u autokratsko jednoumlje, čemu je stremio primjerice Tuđmanov režim.’

Feral Tribune, njegovi novinari, urednici i suradnici, rijedak su i trajno svijetleći, uzorit fenjer naše tranzicije. Jedan su od tek neko-liko motiva zbog kojih nas može preplaviti rjeđe ponos, a češće sram, pri prepoznavanju u odrazu zrcala koje nam je Feral Tribune (p)ostavio kao spomenik jednom ružnom i tužnom vremenu.

■ Hajrudin Hromadžić

Viva ludež

LEKSIKON

TRANZICIJE

14 Zdravstvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Pandemija je samo razgolitila probleme koji ionako ugrožavaju javno zdravlje

piše Igor Lasić

Javno zdravstvo nikad nije bilo u gorem stanju i težoj poziciji, a treba nam više nego ikad. Pored njegove enormne zaduženosti, ono zbog ra-znih drugih objektivnih i subjektiv

nih ograničenja ne može ispunjavati svoju punu redovnu funkciju. Ne samo da prijeti nestašica određenih ključnih lijeko-va. Iz prakse je isključena, tj. do neizvjesno-ga daljnjeg odgođena široka lepeza usluga dijagnostičkih, terapijskih, operativnih. Nijedan od tih problema ipak nije došao tek s pandemijom. Ni kvarni međunarod-ni odnosi nisu takvi postali zbog globalne nestašice cjepiva. Oni su je prvo omogućili, zatim pojačali.

Probajmo sav taj kompleks mana i za-preka svesti na pregledan model općedruš-tvenog neuspjeha, jer drukčije ne možemo protiv njega. O tome ovdje ionako pišemo godinama, a i ovoj krizi nedavno se navrši-la godina dana. Umjesto prigodne čestitke, tom prilikom uočili smo jedno britko oči-tanje kliničke slike koje će nam poslužiti za natuknicu.

Neurolog dr. Anton Glasnović s Medi-cinskog fakulteta u Zagrebu izrekao ga je u formi ultimativnog poziva. Ne možemo bez društvene proizvodnje cjepiva, kao i ukida-nja patenata na ona postojeća za Covid−19. A da bismo ih proizvodili, treba nam infra-struktura koju smo uništili, npr. Imunološki zavod. No hrvatski mediji gotovo unisono su ignorirali Glasnovića zbog toga, jasno, što je istupio kao član Radničke fronte. Ipak, od izrečenih zahtjeva neće moći dugoročno po-bjeći, jer drugo rješenje ne postoji. Dok trži-šte vodi igru, njegovi efekti u krizi jesu baš

Tko je pucao u AstraZenecu?Moguće je oživljavanje Imunološkog, državnih ili društvenih veledrogerija, kao i osnivanje državnih farmaceutskih kompanija. Svaka bi zarada na cjepivu tad bila nedopustiva preko granice isplate adekvatnih plaća radnicima koji su ga razvijali, smatra dr. Anton Glasnović s Medicinskog fakulteta u Zagrebu

Kazna zbog najmanje zarade? – cjepivo

AstraZenece (Foto: Željko Lukunić/pixsell)

15 Zdravstvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

ovo što proživljavamo. Bauk planske ekono-mije kruži Hrvatskom i svijetom. Zasad pak, u praksi je planska samo stalna devastacija resursa, ali nipošto bez perspektive.

— Hrvatski se zdravstveni sustav planskim zanemarivanjem, sličnim onome za vrije-me privatizacije industrije 1990-ih, nalazi na koljenima i čeka da ga ‘spase’ privatnici i na njemu se obogate. Slično se bogaće-nje na svjetskoj razini događa ovih dana i na cjepivima, koja – iako su neophodna za obuzdavanje pandemije, te iako predstav-ljaju osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na zdravlje – služe tim tvrtkama za enormne zarade – rekao nam je o tome Glasnović.

— Nažalost, kao i po pitanju veledrogerija u kojemu su ljudski životi i zdravlje ostavljeni na milost i nemilost privatnim tvrtkama, tako odgovornost za sve one koji su umrli i koji će još umrijeti u ovoj pandemiji snose jednakom mjerom i Vlada Republike Hrvat-ske i privatne kompanije koje proizvode cje-piva i koje ih prodaju boljem ponuđaču, a ne raspodjeljuju ravnomjerno onima kojima je potrebno – mišljenje je Antona Glasnovića.

Na ovome mjestu potrebno je dodati ne-što o kontekstu nestašice cjepiva, i globalne krize u distribuciji toga koliko ga ima. Da su privatne farmaceutske kompanije natjerane politički na ustupanje patenata za otkrivena cjepiva, ono bi se u dovoljnoj količini proi-zvodilo generički diljem svijeta. Stotine bi tisuća života bile spašene, a privrede bi se brže oporavile. To više nije nikakva tajna ni mudrost, ali politička vodstva, osobito najja-čih zemalja, fatalno su sljubljena s krupnim kapitalom. U protivnom bi barem zatražila patente na ime javnog novca koji je uložen u istraživanje za razvoj cjepiva. Za to ilustrati-van primjer je fama oko cjepiva AstraZeneca.

Svi znamo što se predbacuje tome cjepivu, pa se sjetimo veoma slične afere s prokaziva-njem trgovačkog lanca Lidl, onomad kad je tek dolazio u rh. Tjednima su nam najveći mediji utjerivali strah u kosti njime, a u akci-ji je prednjačio Jutarnji list. Hrvatska javnost bila je zgrožena lancem u kojem blagajnice trpe grozne uvjete rada, dok se firma i na širem tržištu drži predatorski. Onda je Lidl ipak stigao, da bi se otkrilo kako je kampa-nja protiv njega nekako najviše odgovarala Agrokoru i Konzumu. Ipak su oni držali pri-mat u zlostavljanju radnika u tom sektoru, kao i sektora samog. Takva privilegija ne pu-šta se lako konkurenciji s, inače, diskretno nižim cijenama.

AstraZeneca nije na tržište cjepiva pro-tiv koronavirusa izašla s diskretno nižom cijenom. Njezina je unaprijed postavljena kao višestruko manja od ostalih, i to joj je definitivno moralo presuditi. Našli su joj i ozloglasili manu koja do dandanas nije uvjerljivo dokazana, ali je uvjerljivo polučila svoj propagandni cilj. Sve zato što su znan-stvenici s Oxforda, i drugi njima pridruže-

ni, razvoj cjepiva uvjetovali neprofitnom prodajom. Trebao je to biti narodni lijek za manje imućne zemlje svijeta, a takav izazov kapital nije otrpio.

Detalji o toj priči mogu se kod nas pregle-dati na portalu Faktograf. Mi se pak vratimo na domaće merkantilne prilike, ne više u vezi s Lidlom, nego pretpostavljenim ideal(istič)nim horizontom. Savršenija varijanta Imuno-loškog zavoda, u nekom boljem paralelnom univerzumu, mogla se održati s mogućnošću razvoja vlastitih cjepiva. Ako više ne postoji nikakav zavod, ne bismo društvenu proizvod-nju cjepiva mogli pokrenuti ni uz poklonjenu nam recepturu. Infrastruktura, prema tome, sljedeći je gorući problem. Nema koječega do-jučer postojećeg ili tek započetog. Spomenu-ta je opet nedovršena zagrebačka Sveučilišna bolnica, prezrena kao da je riječ o nekakvom Bakićevu spomeniku. Pliva nije više ni sjena onoga nekadašnjeg giganta, osim što je priva-tizirana. Ne pravimo više ni malo složenija medicinska pomagala, o lijekovima da se ne govori.

No itekako se govori, mada prvenstveno u svjetlu duga prema veledrogerijama koji uporno raste. Možda se i zato posljednjih dana u visokim medicinskim krugovima šuška o skoroj smjeni ministra zdravstva Vilija Beroša. Stoput je mogao nasaditi ši-roke društvene slojeve po raznim osnovama, ne i pustiti da mu se financijska kriza izlije preko sektorskih rubova. Ipak, kadrovski aspekt zdravstvenih i širih nedaća ovaj put nam nije u fokusu, niti bi situaciju mogla spasiti ikakva pojedinačna menadžerska akvizicija. Dajmo riječ ponovno Glasnoviću.

— U kapitalističkom sustavu u kojemu se Hrvatska nalazi ovaj problem nije mogu-će riješiti jer je sva proizvodnja usmjerena privatnom profitu, a ne javnom interesu. Korjenito rješenje je demokratski socijali-zam. No i u ovom su sustavu mogući kakvi-takvi zahvati poput uspostave društvenih ili državnih tvrtki koje će raditi na načelu javnog dobra. U konkretnom slučaju mo-guće je oživljavanje Imunološkog zavoda, državnih ili društvenih veledrogerija, kao i osnivanje državnih farmaceutskih kompa-nija. U međunarodnom kontekstu, svako bi patentiranje lijeka, pa tako i cjepiva, i zarada na njemu tad bila nedopustiva preko granice isplate adekvatnih plaća radnicima koji su ga razvijali – kaže ovaj liječnik.

Uostalom, i premijer Andrej Plenković jesenas je istrčao, povodom prethodne dužnič-ke krize spram veledrogerija jesenas, sa sličnom idejom. O

razlozima vladine šutnje potom, opet može-mo prenijeti samo šuškanje iz već spomenu-tih kuloara. Antitržišni impuls sasječen je voljom lobija privatnih veledrogerija kojima ovakvi odnosi ustvari savršeno pašu.

Naposljetku, u vezi s tržištem nije samo pitanje uvoza i distribucije lijekova, nego i ukupna problematika zdravstva. Da ne zaboravimo: država zdravstvu konstantno duguje milijarde kuna koje mu zakonski pripadaju iz trošarina. Nadalje, budući da je komercijalnom rezonu prepušten i veli-ki dio primarne zdravstvene zaštite, tim je zahtjevnije spasiti ostale segmente sektora. Povrh svega je i medicinsko osoblje izrazi-to snažno pozicionirano na međunarodnoj burzi rada.

Bolnice su nam pritom restrukturirane kao uvelike zasebna poduzeća. U najvećima čak međusobno konkuriraju, u poslovnom pogledu, pojedini njihovi dijelovi. Zdrav-stvu se, po svoj prilici, dogodilo isto što i drugim velikim javnim sustavima. Na isto-vjetan način je proboju kapitala izvrgnut vi-sokoškolski sektor, kao i sustav mirovinskog osiguranja. Pobornici takvih javnih politika uvijek će se u svojoj argumentaciji pozvati na razvijene zemlje globalnog (sjevero)za-pada. No propušta nam se objasniti da takvo funkcioniranje u globaliziranom kontekstu odgovara ponajprije njima. I to samo dok im ne zatrebaju druge metode, a mi ostali biva-mo prepušteni mijeni višeg interesa.

Nikad to nije bilo očitije ni grotesknije negoli je danas. Najutjecajnije kapitalističke sile jednostavno su politički suspendirale tržište cjepiva čim im je to ekonomski bilo neophodno. One to čine inače svaki put kad nešto slično zatreba tamo koncentriranom kapitalu u bilo kojem sektoru, ali malokad ovako primjetno. Nemoguće je očekivati da odavde možemo djelovati protiv te profiter-ske pošasti na globalnom planu. No moramo poduzeti koliko god možemo na lokalnom, a štošta smo još uvijek u mogućnosti. Ako

svejedno ne učinimo ništa, kao što i dalje ne činimo, slobodno očekujmo nepovratno proklizavanje u dublju agoniju.

O svemu tome za mišljenje smo priupitali i dr. Karmen Lončarek, pročelnicu Zavo-da za palijativnu medicinu kbc-a Rijeka i profesoricu riječkog Medicinskog fakulteta. Ona je u proteklih godinu dana u Novostima više puta precizno ukazivala na teško stanje javnog zdravstva. Tako i sad.

— Pandemija nije stvorila nijedan novi pro-blem, samo je postojeće učinila vidljivijima. Također, nijedan problem u našem zdrav-stvu nije ekskluzivan, već se samo prelijeva iz drugih sfera stvarnosti: odljev kadrova, zastarjela i zapuštena infrastruktura, slabo upravljanje, nedostatak strateškog planira-nja i razvojnih ideja – sve to jednako vrijedi i za školstvo, agrar ili kulturu. Štoviše, vrijedi i za druge zemlje oko nas – kaže Lončarek. Usput podsjeća na to da se npr. britanski na-cionalni zdravstveni sustav krši pod priti-skom privatizacije zdravstvenog osiguranja. Bolnice su im trošne, a zdravstveni radnici preopterećeni i potplaćeni. Jednako su im loše prošle bivše državne željeznice i njiho-vi korisnici. Hrvatskoj to nije bilo dovoljno mračno upozorenje, e da se ne bi upuštala u vlastite avanture s privatizacijama velikih sustava.

— Dakako, tu je i strah od sablasti socijalizma. Jučer sam s jednom kolegicom razgovarala o pitanju veledrogerija. Nju muči sljedeće: jef-tinije bi nam bilo da imamo neprofitnu, dr-žavnu veledrogeriju ali, veli ona, to je onda povratak u socijalizam! Pljuske koje je eu dobila od proizvođača cjepiva bile su veoma poučne i uskoro možemo očekivati njihov odgovor na takve dileme. To jest, otvaranje državne proizvodnje i razvoja cjepiva u ze-mljama Unije, ma koliko to zaudaralo na socijalizam. Države moraju štititi svoje stra-teške resurse, a zdravlje građana je strateški itekako važno. Primjerice, već drugu godinu za redom imamo male poduzetnike u tu-rizmu, pritisnute kreditima za apartmane koji sad zjape prazni. Da smo imali vlastitu proizvodnju cjepiva, spasili bismo turističku sezonu. Paradoksalno, neka ‘socijalistička’ rješenja’ bila bi spasonosna za hrvatski kapi-talizam – poantira Karmen Lončarek.

Određena perspektiva, dakle, nudi se kroz moguću progresivnu reakciju Europske unije, ovako pritjerane uza zid. No pasivno iščekivanje Hrvatske na briselsku inicijati-vu ostavlja nas u poziciji daleko od vlasti-tog političkog subjektiviteta. Tako inertni nećemo znati iskoristiti prednosti boljih javnih politika ni onda kad jednom budu amenovane. I tad ćemo se držati mimikrije, vječito podređeni, nikad emancipirani. Sto-ga je bjelodano da iskorak ne mogu poduzeti tek pojedini liječnici. Ova problematika uve-like nadilazi njihov sektor, kao i djelokrug ozloglašenih lijevih stranaka, pa je i za ot-por nužna aktivna suradnja mnogobrojnih društvenih aktera. Zasad je nema na vidiku, a znat će se ako se ukaže. ■

Odgovornost za umrle snose Vlada Republike

Hrvatske i privatne kompanije – Anton

Glasnović (Foto: Robert Anić/pixsell)

AstraZeneca nije na tržište izašla s diskretno nižom cijenom. Njezina je unaprijed postavljena kao višestruko manja od ostalih, i to joj je definitivno moralo presuditi

Jučer sam s jednom kolegicom razgovarala o pitanju veledrogerija. Nju muči sljedeće: jeftinije bi nam bilo da imamo neprofitnu, državnu veledrogeriju ali, veli ona, to je onda povratak u socijalizam!, kaže Karmen Lončarek

‘Socijalistička rješenja’ bila bi spasonosna za hrvatski

kapitalizam – Karmen Lončarek (Foto: Robert Anić/pixsell)

16 Lokalna politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Nakon gotovo trideset godina Gospić ponovno dobiva Teslin spomenik

piše Nenad Jovanović

Vraćanje spomenika je također dokaz da su vlasti shvatile značenje i ulogu Tesle, ne samo što se tiče doprinosa nauci nego i, da budemo pomalo sebični, kao turističkog brenda koji u sprezi sa spomen-područjem može, čak i u vrijeme korone, donijeti sta-novita sredstva gradu, županiji i državi. Mo-glo bi se reći i da je to jedan od predizbornih poteza s obzirom na prilično pluralističku, iako pretežno desnu, političku scenu u Lici.

priznatiji nego u zemlji svog rođenja. To je na neki način i priznanje krivnje za kulturo-cid počinjen 16. februara 1992. zbog Tesline vjere i nacionalnosti, povezan s ratnim zlo-činima nad srpskim civilima u ovom gradu i okolnim selima koji su se dešavali tih dana i koji su ipak dobili (preblag) epilog na hr-vatskim sudovima. Za razliku od ubojica srpskih civila, miner spomenika nikad nije pronađen.

Vraćanje tog djela poznatog kipara Frana Kršinića na izvornu lokaciju nije bilo mo-guće jer je nakon uklanjanja Tesle ondje po-stavljen spomenik ‘Vila Velebita’, odnosno

‘balerina’ kako ga kolokvijalno zovu.Svečano otkrivanje spomenika označit

će i kraj sage koja se odvijala skoro tri dece-nije i koja pokazuje, blago rečeno, šizofren odnos hrvatske države i lokalnih vlasti pre-ma tom naučniku koji je u svijetu slavniji i

Skoro trideset godina nakon što je bio miniran i njegovi ostaci uklonjeni, spomenik slavnom naučniku Nikoli Tesli, odnosno njegova replika koja je godinama

čekala u zagrebačkoj ljevaonici, vraća se u Gospić. Spomenik je postavljen ispred Kul-turno-informativnog centra (kic) Gospić, na trgu koji je relativno nedavno imenovan po Nikoli Tesli, a do lani je bio gradski park.

Nikola Tesla po drugi put u GospićuU Gospiću će 23. aprila biti svečano otkrivena replika spomenika Nikoli Tesli. Miniranje spomenika 1992. godine eklatantan je primjer, kako kaže Sanja Horvatinčić, iracionalnosti nacionalističke ideologije. Premda ga nije bilo moguće vratiti na mjesto na kojem je izvorno stajao, ovime će ipak simbolički biti ublažena nepravda prema velikom naučniku

Tesla na novoj lokaciji, ispred Kulturno-informativ-nog centra u Gospiću (Foto:

Grad Gospić/Facebook)

niskonaponske mreže bio je važan projekt koji se intenzivno odvijao do 2011. godine u što je uloženo 2,3 milijardi kuna. Na žalost, tada je stao. Politički smo ponovo poticali da projekt bude revitaliziran i u tome uspjeli. Završili smo ovdje, na području Pakra-ca, elektrifikaciju sela Cikote i Rogulje u kojima je provučena niskonaponska mreža. Program sanacije revitaliziran je u mandatu prošle Vlade, ideja je da ova Vlada to završi i dovede svjetlo u svaku kuću – rekao je Milošević. Izrazio je ujedno nadu da će do kraja ove godine biti osigurana struja za još dvije stotine domaćinstava i da će projekt obnove niskonaponske mreže završiti sljedeće godine.

— Još se radi na području Obrovca. Tamo se dugo borimo s birokracijom i dozvolama. Pri kraju smo da pokrenemo proces elektri-fikacije u selu Parčići kod Knina. Kad zavr-šimo posao u Jakovcu, u zapadnoj Slavoniji više neće biti sela bez struje – zaključio je Milošević. Solarne panele na kućama u Bjelajcima postavila je tvrtka Eko sistem.

— Logistički je bilo dosta teško, ali uspjeli smo. Nije lako bilo pronaći kuće, provjeriti kakva im je statika da bi bili postavljeni paneli. Imamo dugogodišnje iskustvo na ovakvim poslovima. Osigurali smo konti-nuiranu opskrbu energijom po bilo kakvim vremenskim uvjetima narednih pet do se-dam godina i u to vrijeme ne bi trebalo biti dodatnih intervencija i popravaka – rekao je direktor tvrtke Zvonimir Petričević. Zamjenik gradonačelnice Pakraca Nikola Ivanović zahvalio se Vladi, Fondu i sdss-u te je ustanovio je kako je ovim zahvatom završena re-elektrifikacija područja.

NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021. KRONIKA

Zaseok Bjelajci na sjevernim obroncima Psunja, dvadeset i pet kilometara od Pakraca, sko-ro tri desetljeća čekao je struju. Službeno je stigla u utorak, 13.

travnja oko podneva, kada su potpredsjed-nik Vlade Boris Milošević i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Siniša Kukić, u domu Jasmina Gunjavića na kućnom broju 19, pustili u rad fotona-ponski sustav za napajanje električnom energijom. Struju su osim Gunjavića dobile obitelji Vese Golića, Marka Krivičića i Miroslava Golića.

— U zemlji u kojoj je rođen Nikola Tesla, čovjek koji je od noći napravio dan te čitav svijet osvojio električnom energijom i svojim idejama, ne možemo dopustiti da u 21. stoljeću postoji jedna jedina kuća koja nije osvjetljena. Riječ je o pilot-projektu re-elektrifikacije onih mjesta do kojih nije stigla niskonaponska mreža. Na osnovu podataka Hrvatske elektroprivrede i Srp-skog narodnog vijeća, identificirali smo više od stotinu kuća koja još nemaju elek-tričnu energiju. Sistemom fotonaponske proizvodnje struje sve ćemo kuće osvije-tliti u godinu dana – naglasio je Kukić.

Komplet za svako domaćinstvo sastoji se od fotonaponske lamele, pripadajućih kablova, led sijalica i hladnjaka koji dolazi kao poklon. Za četiri domaćinstva u Bjelaj-cima i dodatna dva na području Siska, koja

su također uključena u aktualni zahvat, utrošeno je oko 400.000 kuna.

Boris Milošević se zahvalio Fondu što je pokazao razumijevanje da i ona domaćin-stva do kojih niskonaponska mreža ne bi mogla doći, kvalitetno i brzo osigura elek-tričnu energiju. Izrazio je zadovoljstvo što je na kraju pronađen dobar i brz način ‘da ljude sačuvamo na njihovim ognjištima, dostojanstveno i kvalitetno kako i trebaju živjeti u 21. stoljeću’.

— Želio bih da ovog problema uopće nema ili da smo ponovno uvođenje električne energije odavno završili. Sanacija i obnova

— Završavamo jedan važan projekt i stvaramo mogućnost za normalan život na području gdje života nije bilo jako dugo. Obnovom kuća stvoreni su preduvjeti, ali uslijed političkih problema i drugih okolnosti, struja ovdje nije stigla do danas. Uvođenje električne energije stvara predu-vjete za ostanak u selu i razvoj poljoprivre-de, a posebno voćarstva – rekao je Ivanović.

U ime mještana zahvalio se Jasmin Gunjavić u čijem je dvorištu održana pri-godna svečanost. Rekao je da osim njegove četveročlane obitelji tu žive još tri poro-dice s ukupno devetero članova. Jasmin je trgovac, radi u Pakracu. U slobodno vrijeme bavi se voćarstvom, a budućnost vidi u pčelarstvu.

— U kući obnovljenoj 2002. godine, kori-stili smo lampaše, agregate i boce za plin. Sada će biti puno lakše planirati budućnost pa bih mogao kazati da je ovo dobro mjesto za život. Dvadesetak minuta nam treba do Pakraca, pola sata do Požege. Da je cesta malo bolja bilo bi idealno, ali i na tome se radi. Padaline su ovdje pravile velike pro-bleme, ali napravljeni su odvodni kanali pa je situacija nešto bolja – rekao je Gunjavić. Puštanju u rad solarnih panela prisustvo-vali su saborska zastupnica sdss-a Dra-gana Jeckov, dogradonačelnik Pakraca Marijan Širac te predstavnici hep-a.

U Bjelajcima je prije Drugog svjetskog rata živjelo 324 stanovnika, a u vrijeme prvog poslijeratnog popisa bilo ih je 142. Broj žitelja

padao je iz godine u godinu da bi ih 1991. bilo svega 38. Deset godina kasnije tek ih je 13, a prema popisu iz 2011. nije regi-striran niti jedan stanovnik. Malobrojno stanovništvo koje se u međuvremenu ipak vratilo na ognjišta i okupilo na prigodnoj svečanosti, nije se moglo načuditi tolikom medijskom interesu za ovaj trenutak; sve su televizijske i važnije novinske kuće poslale kamere i mikrofone ne bi li zabi-lježile prvi bljesak sijalice dok su novinari ispitivali stanovnike što im to znači. Dan ranije mediji su uz mrvicu senzacionali-stičke note objavili najavu da će četiri kuće

‘prvi put ikad’ dobiti struju što ne odgovara istini jer je selo prije rata bilo elektrifici-rano. Možda zato baš stanovnici nisu bili osobito raspoloženi za razgovor s novina-rima. Tek nam je jedan na odlasku kratko dobacio: ‘Sad nam je samo vraćeno ono što smo već imali’. No čak i to ne odgovara istini do kraja, jer solarni paneli samo su nadomjestak za pravu elektro-mrežu, ali i to je bolje nego ništa.

■ Goran Gazdek

Zbogom fenjerimaU kući obnovljenoj 2002. godine koristili smo lampaše, agregate i boce za plin. Sada je lakše planirati, kaže Jasmin Gunjavić iz Bjelajaca čija kuća je dobila struju

Pozdrav ispred Jasminove kuće

U Bjelajcima je struju ukupno dobilo devetero

stanovnika

Dožupan Karlovačke županije iz redova srpske nacionalne manjine

omogućeno da uvrstim i projekte za pod-ručja gdje žive Srbi. Tako je osigurano da mnogi projekti budu i realizirani. Primjer je program ‘407 za 047’ koji sadrži 407 projekata od čega ih je 136 namijenjeno za područja na kojima živi stanovništvo mješovitog nacionalnog sastava dok ih se 35 odnosi samo na područja gdje žive Srbi. Od ovih 35 projekta 22 su realizirana. Sa županicom Martinom Furdek Hajdin imam korektnu saradnju. Prioritet u radu mi je bio poboljšanje uslova života u po-dručjima gdje žive Srbi, organiziranje rada srpskih institucija te zaštita manjinskih prava. Nažalost pravo da organiziraju svoja manjinska vijeća nisu iskoristili Srbi iz Duga Rese, Cetingrada, Rakovice, Josipdo-la i Lasinje.

Svoj rad unazad četiri godine ne mogu sam objektivno ocijeniti. To bih prepustio stanovnicima gore navedenih područja i lokalnim vlastima s kojima sam sarađivao i s kojima sam imao dobru saradnju, što je rezultiralo s mnogim realiziranim, lokal-nim i županijskim projektima. Posebno bih istakao dobru saradnju s rukovodstvi-ma Vojnića, Krnjaka i Lasinje te gradova Slunja i Karlovca. Bivši župan Damir Jelić je uvažavao moju stručnost i iskustvo, pa me ovlastio da ga mogu zamjenjivati i da vodim dva od šest upravnih odjela. Uklju-čio me u izradu svih strateških planova i programa kao što je ‘Program 407 – za 047’ (407 projekata za županiju s pozivnim brojem 047, op.a.), Slovinjsku deklaraciju, Intervencijski plan, županijski budžet i rad Razvojne agencije (jurra) čime mi je

Koliko je trenutno brojno stanje među pripadnicima srpske zajednice na područ-ju Karlovačke županije?Po popisu iz 2011. godine bilo

je 128.889 stanovnika, a Srba 13.408 (10,4 %). Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2019. godine je bilo 115.484 stanovnika, Srba oko 11.000 (9,6 %). U Karlovačkoj županiji se 2019. rodilo 933 djece, a umrlo je 1.833 ljudi te je trend negativan za 900 osoba. Pored velikog mortaliteta u odnosu na natalitet otišlo je dosta mladih koji traže posao i bolje uvjete za život izvan Županije pa mnoga kućanstva ostaju pusta i broj stanovnika se rapidno smanjuje, a naročito srpska populacija. Pravu sliku stanja dat će popis stanovništva koji slijedi.

Kakav je položaj pripadnika srpske zajednice na području Županije?Položaj Srba ne može se ocijeniti niti kao loš niti kao dobar. U gradskim područjima Srbi imaju slične uvjete života kao i ostalo stanovništvo. U područjima posebne državne skrbi žive pretežno staračka domaćinstva. Komunalna infrastruktura, putovi, vodoopskrba i javna rasvjeta su loše održavani te devastirani kao i električna mreža. Zdravstvena, socijalna zaštita i pomoć teško su dostupne što čini uslove života vrlo lošim.

Jeste li zadovoljni svojim proteklim četverogodišnjim radom i saradnjom sa bivšim županom Damirom Jelićem i sadašnjom županicom Martinom Furdek Hajdin? Što vam je bio prioritet u radu i jeste li uspjeli izvršiti ono što ste plani-rali?

Broj stanovnika se rapidno smanjuje – Mirko Martinović (Foto: Kristina Štedul Fabac/pixsell)

Mirko Martinović Župan Jelić me uvažavaoKomunalna infrastruktura, putovi, vodo-opskrba i javna rasvjeta su loše održavani i devastirani, kao i električna mreža. Zdrav-stvena, socijalna zaštita i pomoć teško su dostupne, što čini uslove života vrlo lošima

Kada svedete račune i podvučete crtu, što smatrate svojim uspjehom?Izgradnju ispostave Hitne medicinske pomoći u Vojniću, mosta na rijeci Glini, asfaltirane županijske i lokalne putove i drugo. Organizirana je naučna međuna-rodna tribina ‘Budućnost Centralne parti-zanske bolnice na Petrovoj Gori’ sa ciljem da unesco bolnicu uvrsti u spomenike svjetske baštine. Okončani su neriješeni predmeti stambenog zbrinjavanja čak iz 2011. godine. Rješavani su slučajevi uništene imovine zbog terorističkih akata iz 1991. Kod legalizacije objekata ishođene su potvrde od Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje u 20 slučajeva, kako bi korisnici koji su imali organiziranu međunarodnu obnovu dobili potvrde čime im je postupak legalizacije skraćen, a po korisniku ušteđeno je oko 15.000 kuna. Rekonstruirana je elek-tro-mreža u Gornjem Poloju, Gornjem Sjeničaku, Lasinjskom Sjeničaku, Drežnici, Krnjaku i Vojniću. Rješavani su problemi ponovnog plaćanja priključaka na električ-nu mrežu za obnovljene kuće. Obnovljeni su solarni sistemi za struju u Slunju, Kr-njaku i Ogulinu. Kod pučke pravobranite-ljice i nadležnih službi intervenirano je u 18 slučajeva. Neki projekti nisu realizirani zbog nedostatka novaca.

Kako teku procesi povratka i obnova, te u kolikoj mjeri je poštovan Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina?Problemi povratka, obnove i stambenog zbrinjavanja još uvijek su otvorene teme koje bi mogle još dugo potrajati. Na listi stambenog zbrinjavanja u Županiji ima ukupno 546 zahtjeva. Što se tiče poštiva-nja Ustavnog zakona, izmijenjeni su Statut grada Karlovca i Poslovnik rada Gradskog vijeća tako da u radu mogu sudjelovati i pripadnici srpske zajednice. Uređena je zgrada škole u Veljunu, uređena je poseb-na učionica za učenike manjinske nastave u Vojniću, ali u ostalim manjinskim pravima se nije daleko otišlo – izostaju službena upotreba srpskog jezika i pisma, dvojezični nazivi naselja, ulica i trgova i drugo. Asfaltirano je 11 županijskih cesta ukupne dužine oko 8 kilometara i rekon-struirano pet mostova u iznosu od 6,5 miliona kuna, izgrađena je javna rasvjeta u Sjeničaku, Utinji i Okiču u iznosu od 300 hiljada kuna.

Kakvo je informiranje manjina i hoćete li se opet kandidirati za dožupana?Informiranje Srba u rh je svedeno na mi-nimum. O problemima se ne daje dovoljno medijskog prostora, osim negativnih i huškačkih tekstova. Početkom mandata, sa županom smo dogovarali pokretanje manjinske emisije na karlovačkom radiju, ali nisam dobio pravu podršku. Predlagao sam i kupnju Radio Karlovca dok je bio u stečaju. Predlagao sam i otkup poslovnog udjela Radija od suvlasnika Karlovačke županije. Smatrao sam da bi se stjecanjem suvlasništva moglo utjecati na uređivačku politiku, ali moji prijedlozi nisu bili pri-hvaćeni. Zvanično je za zamjenika župana kandidaturu najavio član Demokratske stranke Srba. Ja sam svoju obavijest o namjeri za kandidata poslao predsjedniku sdss-a još u februaru, ali do sada nisam do-bio odgovor, tako da za sada na ovo pitanje ne mogu dati odgovor.

■ Milan Cimeša

2 KRONIKANovosti #1113, petak, 16. travnja 2021.

Akcija koja je izazvala odličan odjek

slavenski i hrvatski košarkaški reprezen-tativac, u promotivnom videu je kazao da toleranciju treba promicati kroz medije.

— U životu sam puno toga obišao, od logora Auschwitza, Jasenovca, Ovčare, polja smrti u Kambodži. Svi kažu ne ponovilo se, a očito se ponavlja. Po meni postoje dobri i loši ljudi, koje su boje, vjere i nacije – to mi je nebitno. Mislim da treba razmišljati svo-jom glavom. Nemoj slušati političare, samo budi s ljudima, idi u Bosnu i Hercegovinu ili u Srbiju. Slušanje političara nas vodi samo u krivo – poručio je Rađa, dvostruki osvajač olimpijskog srebra iz 1988. i 1992., europski, svjetski prvak, profesionalac u nba ligi i član čuvene momčadi Jugoplasti-ke koja je triput zaredom osvajala naslov prvaka Europe.

Ivan Ergić, pjesnik, publicist i bivši nogo-metaš reprezentacije Srbije dao je doprinos svojom pjesmom ‘Sigurna kuća’. Nenad Šoštarić, izbornik ženske rukometne re-prezentacije koja je senzacionalno osvojila broncu na Europskom prvenstvu u Danskoj i trener zagrebačkog rk Lokomotiva, kazao je da suparnici na terenu, u žaru borbe, po-nekad izgovore stvari koje ne misle ozbiljno.

— Dok traje utakmica postoji jedan psihološ-ki rat; kako izbaciti nekog iz takta da bi taj odigrao lošije. Izrazito sumnjam da među sportašima ima onih koji dijele ljude po bilo kojoj osnovi osim po onoj osnovnoj – jesi li dobar čovjek ili nisi. Međutim, u sportu ima diskriminacije u startu. Općenito u ulaganju u ženski sport u odnosu na muški sport, ulaganju u djecu, njihove mogućnosti razvitka i njihove uvjete rada. Tu postoji diskriminacija. U okruženju vidimo da se puno više ulaže u muški sport nego što se ulaže u ženski. Moramo svima dati barem približno jednaka prava – rekao je Šoštarić. Po njegovim riječima, sport bi trebao biti mjesto zabave, tolerancije i druženja. Po-ručio je da u sportu nema mjesta nikakvim podjelama po rasama, vjerama i po bilo kakvom drugom kriteriju osim po čovječno-sti. Milan Martinović, predsjednik srd-a u Hrvatskoj je rekao da je ‘Govor tolerancije’ polučio jako dobre reakcije u javnosti.

— Pokušavamo prikazati da kroz sport, odnosno kroz suradnju – bez obzira o kojoj zajednici se radi – zajedno možemo savla-dati sve probleme. Kroz govor ljudi koji imaju utjecaja na javnost i na običnog čo-vjeka, pokazujemo da postoji mogućnost zajedničkog života, razmišljanja i toleran-cije, i to ne samo na području sporta, već puno šire – zaključio je Milan Martinović.

■ Anja Kožul

Proslavljeni košarkaš Dino Rađa, bivši nogometni repre-zentativac Srbije porijeklom iz Hrvatske Ivan Ergić i izbor-nik ženske rukometne ekipe

Hrvatske Nenad Šoštarić uključili su se u medijsku kampanju Sportskog rekre-ativnog društva Srba u Hrvatskoj ‘Govor tolerancije’. Ova udruga za promicanje sporta, rekreacije i društvene uključenosti, pokrenula je ovaj projekt s ciljem suzbija-nja predrasuda i negativnih stavova prema različitim etničkim skupinama i drugim ra-njivim društvenim grupama među mladi-ma. Sadržaj promotivnog video materijala je antidiskriminacijskog i antinacionalistič-kog karaktera, a snimljen je prvenstveno da doprinese usvajanju tolerancije, ravnoprav-nosti i multikulturalizma kao društvenih vrijednosti, navode iz srds-a.

Kampanji su se zasad pridružile nave-dene tri osobe iz svijeta sporta koje imaju profesionalni angažman na području država bivše Jugoslavije. Dino Rađa, jugo-

Dino Rađa (Foto: Igor Kralj/pixsell), Ivan Ergić (Foto: Jovica Drobnjak) i Nenad Šoštarić (Foto: Boris Šćitar/pixsell)

Sportaši za tolerancijuDino Rađa, Ivan Ergić i Ne-nad Šoštarić podržali su kam-panju Sportskog rekreativ-nog društva Srba u Hrvatskoj

Produžiti rok za stjecanje državljanstva

Sdss-ova saborska zastupnica Dragana Jeckov postavila je pitanje potpredsjedniku Vlade i ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću koje se

odnosi na nove izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Jeckov je rekla da se prekluzivni rok od dvije godine odnosi na podnošenje zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, dok je sam zakon stupio na snagu početkom 2020. Podsjetila je da rok od dvije godine ističe krajem 2021., nakon čega zainteresirane stranke neće biti u mogućnosti podnijeti zahtjev temeljem ovog zakona. Zastupnica je naglasila da bi taj rok bio dovoljan, ali zbog okolnosti koje su nastupile – pande-mije korona virusa, zagrebačkog i banijskog potresa – taj je proces vrlo izvjesno postao vrlo kompliciran. Jeckov je upitala ministra Božinovića da li se u njegovom resoru razmišlja o produženju prekluzivnog roka od dvije godine.

Ministar Božinović odgovorio je da je nešto više od 1.700 osoba podnijelo zahtjev te da je dosad riješeno 455 zahtjeva. Kazao je da se mora uvažiti činjenica da je u prote-klih godinu dana bilo ograničeno putovanje iz inozemstva u Hrvatsku i obrnuto.

— Znam da je kroz razgovore o operativnom programu za manjine 2021. − 2024. bilo govora o tome. Mi u Ministarstvu unutar-njih poslova, u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, razgovaramo o tome da pričekamo negdje do ljeta ove

godine, da vidimo zapravo jesmo li i u koli-ko zaostatku. Ukoliko utvrdimo da jesmo, onda ćemo naravno učiniti ono što i treba, kako bi se omogućilo podnošenje zahtjeva. Dakle, svi koji podnesu zahtjev do kraja godine, oni su unutar roka, a riješit će se kad se riješi – rekao je Davor Božinović.

Uzurpacija zemljišta zbog poticaja

Istog dana, sdss-ova Anja Šimpraga govorila je o uzurpa-ciji tuđe imovine zbog izdašnih poljoprivrednih poticaja. Kazala je da se to ‘nehumano i bezobzir-

no ponašanje vlasnika stoke’ dešava u

selima gdje živi većinom staro stanov-ništvo.

— Privatno poljoprivredno zemljište u ličkim selima koristi se bez ugovora o na-jmu te na njemu boravi stoka koja luta bez nadzora, čineći štete na imovini, ugrožava-jući stanovništvo i domaće poljoprivredni-ke. Vlasnici zemljišta uglavnom su starije životne dobi i povratnici koji zbog vlastite nemoći ili opravdanog straha taj problem ne prijavljuju nadležnim institucijama. Vlasnici koji stoku drže, nezakonito od države dobivaju enormne poljoprivredne poticaje po broju grla – kazala je Šimpraga te navela nedavni primjer iz Rudopolja, o kojem su Novosti pisale. Nepoznati vla-

snik krava ogradio je električnom žicom staro pravoslavno groblje.

— Čak i kada slučaj bude prijavljen policiji i poljoprivrednom inspektoru, sve ostaje samo na zapisniku. Upućuju ih dalje na privatne tužbe, a poznato je koliko sudski postupci traju i koštaju – rekla je zastupnica. Ona je objasnila da prema Zakonu o zaštiti životinja, posjednik ne smije napustiti domaću životinju i ako postupa protivno tome, čini prekršaj za koji se može izreći novčana kazna od 30.000 do 50.000 kuna. Za svako nepoštivanje i neusklađenost propisana je kazna, a kontrolu provođenja ovih mjera, uz Ministarstvo poljoprivrede, na terenu obavljaju veterinarski i poljopri-vredni inspektori iz Državnog inspektorata.

— Nakon izlaska policije, poljoprivrednih i veterinarskih inspektora te utvrđivanja štete, vlasnici čija stoka uništava tuđu imovinu, umjesto kazni i sankcija i dalje dobivaju višemilijunske državne pot-pore. S druge strane, na primjeru iz sela Oćestova pokraj Knina, sin je nakon smrti oca prenio opg na sebe kao nositelja i zbog administrativne pogreške ostao bez potpore na što nitko nije reagirao – kazala je Šimpraga.

Klub zastupnika sdss-a više puta je tražio efikasno djelovanje nadležnih institucija da se riješi problem korište-nog privatnog poljoprivrednog zemljišta upisanog bez ugovora o najmu u arkod, podsjetila je Anja Šimpraga.

■ Anja Kožul

MANJINSKI ZASTUPNIK

Rok za podnošenje zahtjeva ističe krajem ove godine

Stoka luta Ervenikom (Foto: Hrvoje Jelavić/pixsell)


Vakcinacija protiv Covida−19 na područjima naseljenima pripadnicima srpske nacionalne manjine

Cijepiti se protiv Covida−19 ili ne, dilema je koja ne zao-bilazi ni ruralna područja Hr-vatske, dislocirana i izolirana odavno prije korona-krize.

Informacije iz medija stvaraju konfuziju kod prevladavajućeg staračkog stanovniš-tva tih odveć zaboravljenih dijelova Hrvat-ske. Između zdravlja, nuspojava i teorija zavjera, mnogi od njih biraju čekanje da se desi nešto što bi predodredilo ishod u toj globalnoj anti-pandemijskoj borbi.

Oni koji su već duboko zagazili u osmu – devetu deceniju života, reći će da im je bar čekanje dobro poznato prethodnih četvrt vijeka. Novi su im samo medicinski poj-movi i imena cjepiva o kojima priča cijeli svijet: u medijima ozloglašena AstraZene-ca, taj famozni američki Pfizer, najmanje u javnosti poznata Moderna i oni kojih

nema – ruski Sputnik 5 i kineski Sinop-harm. Većini stanovništva zanemarenih krajeva na rubu Hrvatske, u ovo korona-doba najveći je problem zabrana prelaska državne granice prema susjednima Bosni i Hercegovini i Srbiji. Mnogima tamo preko Une, Save ili Dunava žive djeca ili im je potreban taj prelazak kako bi zbog poljo-privrednih mirovina od 900 kn spasili kućni budžet kroz kupovinu ulja i šećera u susjednim državama. Upravo prelazak preko ‘grane’ mnogima je presudan razlog da se ipak odlučuju za cijepljenje. Tome motivu za cijepljenje svjedoči i liječnica u Krnjaku Marina Ćosić koja ističe da je odaziv pacijenata uslijed svih nedaća – relativno dobar.

— Važno je da pacijente ne trebamo nago-varati. Najčešći razlog za cijepljenje jeste slobodno kretanje. U početku, prijavlji-

vali su se samo pacijenti iznad 65 godina života. Sada se odlučuje sve više mladih. S obzirom da smo imali manjak cjepiva do sada smo u ordinaciji cijepili sedamdese-tak pacijenata. U našoj ordinaciji imamo Modernu, AstraZenecu i Pfizer – govori liječnica Marina Ćosić i dodaje da trenutno na popisu za cijepljenje imaju tristotinjak mještana.

— Ovaj tjedan planiramo cijepiti 30 do 40 pacijenata pa očekujemo malo brži tempo. Vjerujem da će se na kraju svi cijepiti. Krećemo i s prvim revakcinacijama onih koji su primili prve doze. Tek nekolicina pacijenata je protiv cijepljenja. Posljednja dva tjedna, neki nisu skloni AstraZeneci. Populaciji iznad 65 je svejedno dok ju mlađe žene odbijaju. Ali imamo Pfizer s kojim možemo pokriti sve pacijente koje ne žele AstraZenecu – kaže Ćosić te na

Masovno cijepljenje se zahuktava (Foto: Kristina

Štedul Fabac/pixsell)

Baka bi rađe VajzerU ordinaciji smo cijepili sedamdesetak pacijenata. Ovaj tjedan očekujemo brži tempo. Krećemo i s prvim revakcinacijama onih koji su primili prve doze. Imamo Modernu, AstraZenecu i Pfizer, govori liječnica u Krnjaku Marina Ćosić i dodaje da trenutno na popisu za cijepljenje ima tristotinjak mještana

Pfizer se odmrzava u Sisku i za par sati ga moramo potrošiti. Cijepljeno je oko 200 pacijenata. Ljudi se cijepe kako bi mogli preko granice u BiH, kaže doktor iz Dvora Aleksandar Egić


ovaj način otkriva da je krnjačka ambulan-ta raznolikije pokrivena raznim vrstama cjepiva od mnogih gradova. Da je početnu zainteresiranost za cjepivo ipak zasjenio strah pacijenata, svjedoči liječnik iz Dvora Aleksandar Egić.

— Ispočetka je vladala velika zaintere-siranost za cijepljenje. Sastavljali smo spiskove po dobnim skupinama. Prvo je stigla Moderna i ti pacijenti su već primili i drugu dozu. Zatim je nedostajalo cjepiva i dugo smo čekali nove isporuke. Po medi-jima su krenule priče o nuspojavama zbog AstraZenece i pacijenti su to cjepivo počeli masovno odbijati, a mi smo upravo dobili većinu doza AstraZenece – ističe Egić. Do-daje da postoji određeni broj pacijenta koji ne bi imali nikakvih problema da se cijepe Sputnjikom V ili Sinopharmom, kojih u Hrvatskoj nema na raspolaganju.

— Trenutno je u ambulanti trideset doza AstraZenece. Upravo očekujemo doze Pfizera. Problem nam predstavlja što se Pfizer odmrzava u Sisku i za par sati ga mo-ramo potrošiti. Za sada je cijepljeno oko 200 pacijenata. Iako je neke ljude strah od nuspojava, cijepe se prvenstveno kako bi mogli preko granice s BiH – napominje Egić. U Udbini koja je prošle godine isku-sila dvotjednu karantenu zbog lokalnog rasta broja oboljelih, interes je po riječima zamjenika načelnika Milana Uzelca, zadovoljavajući.

— Sa narodom treba razgovarati, potaknuti ljude na razmišljanje o zdravlju i odgovor-nosti za sebe, svoje najbliže i zajednicu. Mi smo isprobali karantenu i naši mještani ne zaziru od cijepljenja. Često od naših starih znam čuti da bi se cijepili, ali ipak ne bi AstraZenecom. Kaže jedna naša starija mještanka da bi radije Vajzer – kaže Uzelac. Ističe da 60 posto stanovništva podržava cijepljenje dok ih se 40 posto ne bi cijepilo.

— Razlozi za cijepljenje su zdravlje i po-novna mogućnost putovanja dok skeptici vjeruju u teorije zavjere, zgrušavanje krvi i čipiranje putem cijepljenja. Imamo već određeni broj stanovnika koji su primili i drugu dozu cjepiva. Nemamo puno naroda i lako je to sve organizirati. Nije problem u cjepivu, nego u glavama ljudi – reći će Uzelac.

Da na terenu, među ljudima ipak nije sve jasno, da je mnogo pitanja bez odgovo-ra, smatra Milan Kneže-vić, zamjenik načelnika

Donjeg Lapca.— I među nekim našim mještanima vlada-ju teorije zavjera i sasvim različiti odgovori i doživljaji na pitanje, zašto ‘za’ i zašto

‘protiv’. Nema jednostavnog usmjerenja i jasnog odgovora. Naš narod, kaže; teško je tu biti pametan. Dio ljudi će se cijepiti, dio neće, a svi zajedno čekamo što će se dogo-diti. Uglavnom, glavni razlog zbog kojeg će se ljudi cijepiti je – slobodan, sigurniji i jednostavniji prelazak preko granice. Ne vrijedi im plaćati testove da bi kupili jefti-niji šećer, ulje i ostale namirnice u Bihaću ili popravili auto u susjednoj državi. Mi smo ovdje ipak osuđeni na granicu. Ali i ta se pravila i mjere prelaska granice mijenja-ju pa pitaj Boga što će biti? Do tada mi na rubu Hrvatske moramo preživjeti – govori Knežević. Dodaje da su u Donjem Lapcu zbog viška cjepiva počeli cijepiti i mlađe stanovnike.

— Dio populacije iznad 65 godina se nije cijepio i sada su krenuli novi pozivi, oni prema radno aktivnoj populaciji. Prisutne su sve tri vrste cjepiva. Sasvim sigurno, ako nas zakon prisili, svi će se cijepiti. Ipak smo mi obični građani koji poštuju sve propise i pravila – zaključuje Kne-

žević. Nebojša Rađenović, provoditelj snv-ovog projekta ‘Od vrata do vrata’ na području Srba i Gračaca, ističe da je pret-hodnih dana u Gračac na cijepljenje vozio nekoliko korisnika projekta.

— Prošli tjedan iz Srba se cijepilo dese-tero mještana. Ljudi nemaju povjerenje i uplašeni su zbog televizijskih vijesti i svih tih priča o zgrušavanju krvi zbog AstraZe-nece. Oni koji se odluče cijepiti kažu; neka bude, što će biti. Najveći razlog cijepljenja nije toliko strah od bolesti nego strah da više neće moći vidjeti djecu koja žive van Hrvatske. Mještani koji su protiv, cijepit će se – ako baš budu morali. Oni kažu kako da smo mi ovdje izolovani još od Oluje i da nam ne treba nikakvo cjepivo. Jednostav-no, većina naših mještana nigdje ne ide i rijetko tko im dolazi. Mi smo zaboravljeni kraj – opisuje Rađenović opće osjećaje Ličana. I stanovništvo Dalmatinske zagore je pod dilemom: cijepiti se odmah ili čekati što će donijeti ljeto. Saborska zastupnica, Kninjanka Anja Šimpraga ističe da kod građana postoji osjećaj da još ne moraju donijeti tu odluku.

— Znam od naših sugrađana čuti i riječi kako još uvijek nema dovoljno cjepiva za sve, pa se oni ne bi htjeli gurati. Vidjet ćemo kakvo će biti raspoloženje kada kre-ne masovnije cijepljenje i kada ono bude dostupnije. Doduše, jedan dio sugrađana se odmah s guštom prijavio kod svojih liječnika na red za cijepljenje. To su uglav-nom ljudi koji se svake godine cijepe zbog gripe – kaže Šimpraga.

Na suprotnom kraju Hrvatske, na nje-nom istoku, naš sugovornik Srđan Kolar iz Zajedničkog veća opština, kaže da starija populacija jedva čeka doći na red, ali je nažalost, proces cijepljenja dosta usporen.

— Stariji se raduju ponovnom druženju sa svojom djecom i unučadi. Nedavno je u Vu-kovaru bilo masovno cepljenje na jednom punktu. Mlađe stanovništvo je podeljenog mišljenja. Sve više su ljudi svesni da neće moći putovati bez potvrde o cepljenju. Deo populacije još uvek sumnja u stvarno postojanje Covida−19 i oni se ne žele cepiti. Preboleo sam Covid i mogu reći da bolest nimalo nije jednostavna, naivna ni za potcenjivanje – priča svoje iskustvo Srđan Kolar i dodaje da je dio mještana istočne Slavonije vakcinu potražio u Srbiji. Jer kao što kaže zamjenik gradonačelnice Pakraca iz srpskih redova Nikola Ivanović; iako ljudi zaziru od AstraZenece, kada se nađu pred konačnim i definiranim izborom, pre-staju dileme i biraju zdravlje po onoj staroj narodnoj – čuvaj sebe, pa onda i druge.

■ Paulina Arbutina

Nebojša Rađenović (Foto: Jovica Drobnjak)

Ljudi se ne žele gurati preko reda – Anja

Šimpraga (Foto: Hrvoje Jelavić/pixsell)

Neki vjeruju u čipiranje – Milan

Uzelac

Važan projekt za zajednicu u središtu Zapadne Slavonije

U dvorištu crkve Svetih apo-stola Petra i Pavla u središtu Slatine, niče zgrada Srpskog kultnog centra, javne usta-nove u vlasništvu srpske

zajednice koja će, kao multifunkcionalni prostor s više od tisuću četvornih metara, služiti svim građanima. Završila je druga faza gradnje – gotovo je prizemlje s veli-kom dvoranom kapaciteta od 200 sjedećih mjesta, sanitarnim čvorom i stepeništem.

Do kraja godine trebala bi završiti i treća faza u kojoj je predviđena izgradnja ured-skih prostorija Vijeća srpske nacionalne manjine Slatine, Srpske pravoslavne crkve, Lokalnog pododbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, knjižnice, manje kon-ferencijske dvorane, stambenog prostora na katu te prostora za arhivu i skladišta u visokom potkrovlju.

Gotovo 4,5 milijuna kuna koliko vrijedi ovaj projekt, osigurano je iz proračuna Srp-skog narodnog vijeća, Ureda za ljudska pra-va Vlade Republike Hrvatske te iz donacija. Zemljište je ustupila Srpska pravoslavna crkva. Na prikupljanju novca i potrebnih dozvola za početak gradnje intenzivno se radilo duže od tri godine. Temeljni kamen položen je na Vaskršnji ponedjeljak 2019. godine. Uz predstavnike lokalne vlasti i manjinskih vijeća, svečanosti su bili pri-sutni pakračko-slavonski episkop Jovan i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac.

— Do sada smo se okupljali na različitim mjestima u gradu, a sada će sve naše udru-ge i institucije biti na jednom mjestu što je od velikog značaja za 1.250 Srba koji ovdje žive. Bit će to najmodernija zgrada nami-jenjena društvenom i kulturnom životu u Slatini. Gradi se po najsuvremenijim standardima. Tako će ju svakako koristiti i svi ostali stanovnici za svoje potrebe – kaže virovitičko-podravski dožupan Igor Pavković.

Srpski kulturni centar gradi se zahva-ljujući inicijativi istaknutog člana srpske zajednice, prof. dr. Petra Kavgića, koji se godinama zalaže da Srbi slatinskog kraja nastave tradiciju čuvanja kulturnog iden-titeta i obrazovanja u vlastitim prostorima. Nova zgrada raste pokraj temelja bivše Pravoslavne škole, srušene šezdesetih godina prošlog stoljeća zbog zapuštenosti i nebrige.

— U školi je poslije Drugog svjetskog rata održavana služba Božja nedjeljom i pričest jer je crkva do temelja srušena 1941. godine. Postepeno je propadala i srušila se sama od sebe – kaže profesor Kavgić koji proučava i prikuplja dokumente o povije-

sti škole. Nema podataka kada je izgrađena, ali u Spomenici Državne građanske škole Podravska Slatina iz 1928. godine, tvrdi se da je na inicijativu viđenijih vjernika pravoslavaca škola otvorena 1805. godine. Pohađali su je pravoslavni i katolički đaci, a vrlo je vjerojatno da se nastava odvijala i ranije u nekom drugom prostoru. Konfesi-onalna škola za pripadnike rimokatoličke vjere otvorena je tek 1830. godine inicijati-vom grofa Pejačevića.

— Pretpostavlja se da je poticaj za osniva-nje pravoslavnih škola dolazio od Ilirske dvorske deputacije osnovane u Beču 1745. godine. Ova dvorska ustanova za pitanja položaja Srba u Habsburškoj Monarhiji, imala je zadatak brinuti se i o podizanju srpskih škola u Hrvatskoj. Vodili su računa da opskrbe škole potrebnim knjigama pa je u tu svrhu 1771. godine sagrađena srpska štamparija. Komisija je izgradila prva uputstva i odredbe o organizaciji škola prema kojima su otvarane trivijalne škole uz svaku parohijalnu crkvu – govori nam Kavgić.

Srpski narod, pravoslavna vjera i obrazovanje opstajali su rav-nopravno do 1941. godine kada je po uspostavi ndh započela neviđena tortura nad Židovima,

Srbima, Romima i komunistima. Naročito su na udaru bili viđeniji Srbi, sveštenici i učitelji. U slatinskom kotaru živote je izgubilo deset prosvjetnih radnika.

— Prvi među njima, još 1941. ubijen je moj stric, učitelj Emil Kavgić. Spomen ploča koja govori o žrtvama, među kojima je i on bio, je uklonjena i ne zna se je li uništena ili negdje skrivena. Nakon Drugog svjet-skog rata živjeli smo disperzirano i osjećali se posve ravnopravno s Hrvatima i drugim nacionalnim manjinama. U školama se učila ćirilica i latinica, a 1948. i 1949. godine svjedodžbe smo mi Srbi dobivali na ćirilici – kaže naš sugovornik.

Profesor je razočaran što se nova zgrada ne gradi na temeljima stare škole jer su, napominje, još uvijek čvrsti, a ispod je i prostrani i dobro očuvani podrum koji još može poslužiti. Dožupan Pavković tvrdi da je to bila prvobitna zamisao, ali statičari su procijenili da temelji ipak ne bi izdržali. No, prostor će ipak ostati u funkciji: na temeljima bi bila betonirana terasa za ljetna okupljanja i programe, a podrum bi u nekoj novoj fazi gradnje, mogao biti adaptiran i prilagođen potrebama kultur-no-umjetničkog djelovanja.

■ Goran Gazdek

Gradilište Srpskog kulturnog centra

Raste slatinski Srpski centar


raju i likvidiraju na nekome od stratišta u Zagrebu – rekla je.

— Bilo bi jako važno da uskok postavi info-ploču kao što je inicirao Žarko Puhovski, ali i da gradske vlasti obilježe mjesta stradanja i značajnih događanja kako bi mladim naraštajima omogućilo da nauče kakav je to bio zločinački režim, da su Antu Pavelića imenovali nacisti i da taj režim ima veze isključivo s terorom pa ga se danas sramimo. To treba biti dio naših identiteta, a osuda zločina polazište naših razmišljanja i rasprava – podvukla je Teršelič.

— Treba reći da je 10. travanj jedan od naj-značajnijih datuma i da je Ante Pavelić bio jedan od najznačajnijih Hrvata u hrvatskoj povijesti, svidjelo se to nekom ili ne. Prije 60 godina u Njemačkoj je ljevičar Teodor Adorno morao obavještavati mlade ljude da je Adolf Hitler puno važniji za Nje-mačku nego Hegel jer je pobio više ljudi nego što ih je za Hegela ikad čulo. Tako je i Pavelić za Hrvatsku puno važniji od Krleže ili Gundulića. Tko to ne razu-mije, ne razumije povijest, a tko se toga ne stidi, taj je moralni idiot – naglasio je Žarko Puhovski.

— Činjenica je da postoji nemali broj ljudi koji se dalje toga ne stide i kojima zbog toga nije neugodno, kao što postoji dio ljudi koji smatra da iz same činjenice da su drugačije orijentirani, nisu nasljed-nici ndh i Pavelića. Svi koji su politički ili etnički Hrvati/ce sa sobom nose tu popudbinu jer povijest nije samoposlu-živanje u kojem uzmete što vam se sviđa, a ostalo ostavite u dućanu – rekao je Puhovski. Naglasio je da je inicijativu za info-ploču uputio preko ljudi koje pozna-je i s kojima je surađivao kao aktivist za ljudska prava.

— Stav Hrvatske o ustašama i ndh je blago neutralno negativan, odnosno negativan kad se baš mora, iako imamo izuzetaka na obje strane. Velik dio ljudi živi u blaženom neznanju zahvaljujući tome da mladi ljudi više vjeruju u laži kod kuće nego što vjeruju u laži koje čuju u školi. Škole su relativno malo važne, a i ono što se u ško-lama uči je malo i krivo. Ta je tema izbje-gavana u političkim raspravama, a s tim se suočio mali broj funkcionera. Obično bi

Spomen-šetnja Documente povodom 80 godina od proglašenja Nezavisne Države Hrvatske

— Odavde su krenuli holokaust i likvida-cija Židova, genocid nad Srbima i Romi-ma, ubijanje svih koje su ustaše, fašisti i nacisti percipirali kao svoje neprijate-lje: skojevaca, komunista, pripadnika ilegalnog pokreta koji se nisu osjećali članovima kp i koji su možda bili hss-ovci, a možda su tek spasili neku svoju susjedu. Proganjali su sve koji nisu mogli podržati ustaški teror u kojem je bilo dovoljno da samo to što je netko Srbin, Židov ili Rom, pa da ga prvo isele iz stana i ispišu iz vlasništva, a onda zatvore, muče, deporti-

Povodom 80 godina od pro-glašenja Nezavisne države Hrvatske, Documenta – Cen-tar za suočavanje s prošlošću organizirala je 10. aprila spo-

men-šetnju Zagrebom s početkom ispred nekadašnje zgrade Radio Zagreba gdje je toga dana 1941. godine pukovnik Slav-ko Kvaternik proglasio osnivanje ndh. Govoreći prisutnima ispred zgrade u kojoj je danas uskok, voditeljica Documente Vesna Teršelič naglasila je da je u toj zgradi proglašena zločinačka ndh.

Sudionici spomen -šetnje u Zagrebu

Blaženo neznanjeStav Hrvatske o ustašama i ndh je blago neutralno negativan, odnosno negati-van kad se baš mora. Velik dio ljudi živi u blaženom neznanju, rekao je Žarko Puhovski u spomen-šetnji povodom dana uspostave marionetske države

u Hrvatsku dolazio zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara pa bi svi u stavu ‘mirno’ rekli da oštro osuđuju ustaš-ke zločine – istaknuo je Puhovski.

Podsjetio je da je Kvaternikov govor završio pokličem ‘Za dom spremni’ i da su lažne priče da taj poklič potječe iz neke druge situacije čime se

pokušava ukinuti odgovornost za ono što se događalo. ‘Ta se odgovornost može tek ublažiti, a ne ukinuti negativnim stavom prema zločinima’ – kazao je Puhovski. Na pitanje o zabrani ustaškog pozdrava i znakovlja rekao je da to bi imalo smisla dok postoji ustaška kuna kojom bi se plaćale kazne za kršenje zabrane ustaškog pozdrava.

— U Hrvatskoj postoje dva ustaška ele-menta – kuna i pozdrav. Dok to postoji ne vidim način da u zakon unese zabrana, a kazna plaća u ustaškoj valuti. To je Tuđma-nova ostavština koja je, iako smo reagirali, prošla u tišini. Tako će biti dok ne dođe euro ako se u međuvremenu eu ne raspad-ne – zaključio je Puhovski. Nadovezujući se na temu zabrane, Teršelič je ukazala da je za nju potrebna volja vladajuće većine koju bi ove godine trebalo skupiti.

Puhovski je podsjetio da je Kvaternik proglasio, ne osnivanje, nego uskrsnuće hrvatske države koju je pogrešno naslovio kao Nezavisnu hrvatsku državu, a pojam uskrsnuća Hrvatske kasnije je koristio i nadbiskup Alojzije Stepinac.

— Stvorena je država koja to nije bila jer ni u jednom trenutku te četiri godine nije kontrolirala čitav teritorij koji joj je bio dan na upravljanje, već s najviše dvije tre-ćine. A ni na jednom dijelu teritorija nije imala monopol oružane sile jer su svugdje bile i njemačke, talijanske, partizanske ili četničke jedinice. Ustaše su bili manji-na, ali su mnogi smatrali, kao i danas, da

‘moramo razumjeti naše dečke’ ili da su zločini pogrešni ali da treba razumjeti kontekst. Osim toga, partizani su izdali

‘Jamu’ Ivana Gorana Kovačića koja je sama vrijedila više nego sve stvoreno u ndh za četiri godine. Zapravo, ndh nije ništa dobro stvorila. Zato moramo upozoravati koliko je to važan datum i da ga se ne smije skrivati, a inzistiranje na važnosti datuma pomoći će da se osvijesti što se u hrvatskoj događalo od 1941. do 1945. – podvukao je Žarko Puhovski na kraju izlaganja.

Učesnici, među kojima su bili diplomati iz Francuske i Švicarske, otišli su u Tuška-novu ulicu gdje je bila prva ilegalna radio stanica kph s koje je u julu 1941. upućen poziv na ustanak, a zatim na Trg žrtava fašizma gdje su upoznati s historijatom Meštrovićevog paviljona privremeno pretvorenog u džamiju te okolnih zgrada u kojima su bili ustaško njemački zatvori i policijske uprave.

Obiđena je i gimnazija u Križanićevoj gdje je bila njemačka kasarna i gdje je u ljeto 1942. godine bio tranzitni logor za Židove. Sudionici su također obišli zgradu Židovske općine koju su Nijemci po ulasku u Zagreb opljačkali i rekvirirali za potre-be Gestapa. Uz podsjećanje na zloglasni ustaški zatvor u Petrinjskoj i diverziju na Glavnoj pošti, šetnja je okončana u Praškoj ulici gdje je nekad bila sinagoga na koju podsjeća spomen ploča. Voditeljica Tena Banjeglav, koautorica internetskog vodi-ča ‘Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu’ koji je izdala Documenta uz podršku ambasade sad u Zagrebu, najavila je nove termine šetnji 8. maja na dan oslobođenja Zagreba te u junu i septembru.

■ Nenad Jovanović


и ‘Ослобођењу’, 1968. године прешла је у ‘Мале новине’ гдје је радила као уредница до 1980.

Кад се 1992. заратило у Сарајеву, с унуцима бјежи у избјеглиштво, прво у Дечје село у Сремској Каменици, па у Приштину и на крају у градић Вла-сотинце у јужној Србији, гдје је 1999.преживјела бомбардирање. У Сарајево се враћа у новембру 2002. године. Ауто-рица је скоро 30 књига поезије и прозе, углавном пјесничких наслова, од којих два у издању скд ‘Просвјета’ – ‘Каме-ни кашаљ’ и ‘Записи о биљу и нама’, а добитница је више награда у Хрватској, БиХ и Србији.

‘Читавог сам живота била избјегли ца’, рекла је у интервјуу Новостима. ‘Ми који смо преживјели један страшан рат, никад сањали нисмо да би могли доживјети и други. Заправо, ја сам доживјела и трећи јер сам с Косова побјегла у Србију гдје сам доживјела бомбардовање. Знам да у литератури постоји појам ‘избјеглиштво из живота’, јер човјек који никад није преживио рат може бити избјеглица из живота и времена, па на неки начин и из људског друштва, Међутим, ово је конкретно политичко избјеглиштво које је посљедица историјских, по-литичких, социолошких и других околности, које је болно и које оставља ужасно несређене и несретне животе. Та је тема присутна у мојој поезији и то на један начин који веже два појма: избјеглиштва из живота и избјеглиштва из друштва’, говорила је Дара Секулић која је долазила у родно село на Кордуну, кад год су јој прилике допуштале.

‘Језик је живот и то је органска веза и како живимо тако говоримо, или гдје живимо тим језиком говори-мо. Али за мене је то један језик за све ово подручје, било да је бивши хрватско-српски, српско-хрватски, српски или хрватски, босански или црногорски језик, како га све данас називају. За нас који стварамо, пра-вљење језичких разлика је уствари ужасна препрека, да не употребим и грозније ријечи. То је насиље над језиком у коме нам се пружала велика могућност за изражавање, па је и једна Десанка Максимовић писала

‘крух’, ‘хљеб’ и ‘хлеб’’, говорила је Дара Секулић.

■ Н. Јовановић

Ин мемориам: Дара Секулић (1931. – 2021.)

Велика српска пјесникиња Дара Секулић умрла је 12. априла у Сарајеву у својој 91. години, остављајући за собом велик и значајан опус,

овјенчан бројним признањима, међу којима је и награда ‘Сава Мркаљ’ скд-а

‘Просвјета’ за допринос култури Срба у Хрватској.

Рођена је у Кордунском Љесковцу 29. септембра 1931. гдје је живјела, док јој у јуну 1942. усташе нису спалили кућу и побили 14 чланова породице. Отац је погинуо на почетку устанка као партизан, а мајка умрла од тифуса за вријеме пете офанзиве. Рат је провела у дјечјем дому у Војнићком Грабовцу на Кордуну те у партизанској гимназији у селима Рујевац и Класнић на Банији. Након што је неко вријеме била у збје-гу у Италији, с осталом дјецом се вра-тила у земљу. Завршила је гимназију, а 1953. се преселила у Сарајево гдје је радила као социјална радница, а након завршене више школе, рада у школи

Да Копривничко-крижевач-ка жупанија итекако ради на развоју међунационал-них и вјерских односа на своме подручју, најбо-

ље показује однос који има према српској заједници. Жупанија је уочи католичког Ускрса одлучила поклонити писаницу Општини Расиња и жупној цркви у Кузминцу. Након католичког, писаница би се из споме-нутог мјеста Кузминца требала пресе-лити за православни Ускрс у Велики Поганац. Ову гесту Жупаније, до сада невиђену у пригорско и подравском крају, поздравило је Вијеће српске националне мањине Копривничко-крижевачке жупаније. На писаницама

се налазе мотиви из Општине Расиња, а жупан Дарко Корен је обећао да ће за идућу годину ускрсне писанице добити свако мјесто у расињском крају које има цркву. Задовољство писаницом која би требала бити допремљена у Велики По-ганац није крио ни Љубиша Грубаче-вић, предсједник пододбора Просвјете Велики Поганац.

— То показује колико се улаже у вјерску и националну толеранцију и пошто-вање између српског и хрватског народа. То је од велике користи за будућност наше заједнице на овим просторима. Надам се да ће се тако наставити у будућности – рекао је Грубачевић.

■ З. В.

Дара Секулић (1931. – 2021.)

(Фото: Јовица Дробњак)

Судбина пјесникиње у сталном избјеглиштвуДара Секулић оставила је значајан опус овјенчан бројним признањима, међу којима је и награда ‘Сава Мркаљ’

Поклон Копривничко-крижевачке жупаније Расињи

Нови патриотизам за нове клинце

Што данас значе појмови патриоти-зам, понос или част, покушали су раш-чивијати учесници

Привредникове онлине трибине ‘О патриотизму, након свега’, уприличене 13. априла – загребачка књижевница Ивана Бодрожић, београдски глумац Виктор Савић и модератор Бојан Муњин. Појмови патриотизам, понос и част спадају у спектар архетипских због емоција према мјесту гдје смо се родили и одрасли; друга је ствар што су они испуњени манипулативним садржајем од стране скупина на позицији моћи, истиче Ивана Бодрожић.

— Дијелим људе на оне који се залажу за ограничавање туђих слобода, чак и ако их се оне не тичу, те на оне који се залажу за проширење права властите заједнице и људи који јој не припадају. Људи десне провенијенције ужасно су осјетљиви на критике према себи, а врло лаки на обарачу кад треба критизирати другу земљу, народ и обичаје. Не мора-мо вољети своје непријатеље: не желим опраштати Војиславу Шешељу, али га не поистовјећујем са српским народом. И није важно опростити, него увести законодавни ред да људи одговарају за немогућ суживот. То се не односи на Вуковар него на све просторе свијета

– рекла је Бодрожић којој је узор новозе-ландска премијерка Јацинда Ардем.

— Она зрачи искреним патриотизмом 21. стољећа и узор је часним људима који се желе бавити политиком као позивом којем је у фокусу подизање разине добра. Дајем шансу патриоти-зму који би младе генерације испоља-вале преко екологије, свјесности о климатским промјенама, свијести да је примитивно и назадно користити патриотизам како су га користиле гене-рације прије нас, па чак и наша – рекла је Бодрожић.

— Од поноса би бољи израз био достојан-ство, а патриотизам као љубав према парчету земље, увек бих заменио родољубљем. То је ограничено чове-кољубље; волимо ближње, а треба научи-ти како да волимо и даљње. Родољубље се често изражава у мржњи према други-ма, а не у љубави према својима. Зато га треба ценити по количини љубави, а не количини мржње која прелази у шови-низам – казао је Виктор Савић.

— Сваку љубав требамо тестирати да ли смо спремни да се за њу жртвујемо, а људи који мрзе најчешће не виде даље од свог дворишта – подвукао је Савић којем је узор Свети Сава, ‘човек који је жртвовао оно што је желео за добро свог народа’.

■ Н. Ј.

ИНФО

За Ускрс и Васкрс

Судионици online трибине


Stogodnjak (577)16. 4. – 23. 4. 1921: na sjednici usta-votvorne skupštine u Beogradu vrlo zapažen govor održao je predsjednik demokratskog kluba Ljuba Davidović. Doživio je čestitke i pljesak s lijeva i s desna. A što je rekao? Uz ostalo i ovo: ‘Naš narod svih plemena borio se, ali se nije umorio. Braća po krvi i osjećaju i nacionalnim idealima morala su biti braća i po patnjama i mučeništvu…’ Spominje zatim bližu prošlost, prisjeća se naročito hrvatske i slovenske subraće, a s pijetetom i nacionalnim ponosom podsjeća na vitešku smrt Zrinskih i Frankopana, pa na Kreka i Strossmayera, tražeći da se oda zahvalnost ‘krajevima koji su ih rodili i sredini koja ih je odnjegova-la. Mi, Šumadinci, dužni smo da tim ljudima i njihovim suna-rodnjacima kažemo iskreno hvala… Dužni smo da zaboravimo sve uvrede, nepažnje i nepravde, jer naša zemlja očekuje novi ustav… Svjesni smo da kao braća gradimo novu, zajedničku kuću, a svaki brat mora u toj kući naći utočište. Prva nam je briga da sprije-čimo nezadovoljstva, želimo široku decentralizaciju, svaka će oblast imati svoju samoupravnu skupštinu, a ona će birati svoje predstavnike i izvršne organe… Nijedna ideja nije tako brzo zahvatila sve slojeve naroda kao ideja narodnog ujedinjenja. Mi smo protiv privilegija ličnosti i privilegija pokrajina, a za jednakost i u pravima i dužnostima’, rekao je Davidović.

* ‘Krvavi pop iz Kolara’, tako su na-zvali zloglasnog svećenika Miloša Popovića iz Srbije koji je za vrijeme okupacije javno trgovao s Austrijan-cima. Ali kako? U optužnici stoji da je ‘ovaj pop, koji je mnoge majke i sestre zavio u crno, prodavao brašno i druge namirnice okupatorima. Hranu je jednostavno otimao od mještana. Dok je on trgovao, mnogi drugi sveštenici su bili internirani ili završili na vješalama…’

* Beogradski Dnevnik donosi vijest, a onda i komentar o skandalu koji je potresao mnoge proizvođače kruha u glavnom gradu države. Općinske službe su, naime, zaplijenile velike količine brašna u kojima je prona-đen – pijesak. Predsjednik beograd-ske općine, kad su ga obavijestili o svemu, nije htio ni prstom maknuti. Gotovo je kazao da ga se to uopće ne tiče. ‘I tako sada brašno sa peskom stoji u opštinskom magacinu, a nitko u međuvremenu ne istražuje kriv-ca…’ Čeka se valjda, kako na kraju zaključuje Beogradski Dnevnik, da se javi neki zidar kojem treba pijesak pomiješan s brašnom!

* Banijom, osobito oko Gline i Topu-skog, haraju hajdučke družine koje iz zasjede ubijaju i pljačkaju ljude. Novine tim povodom objavljuju i ovaj poziv: ‘Dužnost je našega naro-da da svakako bude na strani vlasti, kako bi uklonili to hajdučko zlo, koje nas sramoti pred prosvijetljenim svijetom…’

■ Đorđe Ličina

У Опћини Јагодњак остварено преко 85 пројеката у четири године

Јубилеј Ансамбла народних игара скд Просвјета из Вуковара

У Јагодњаку су потпуно реконструи-ране улице Јована Јовановића Змаја и Вијенац Николе Тесле, а сад је на реду реконструкција Улице Васиља Гаће-ше, док су остале улице окрпљене. У Мајшким Међама уређен је центар и посађен парк који је опремљен до-датним садржајима, а Нови Болман је добио комплетне нове пјешачке стазе са шетницом према Болману.

— У Болману је, у сарадњи с ‘Хрватским водама’ и Осјечко-барањском жупа-нијом, уређено раније потпуно запуш-тено Болманско језеро у дијелу села званом Париз. Тренутно је у току трећа фаза па смо ових дана стављали клупе, камине, сјенице, канте за смеће, а уско-ро иду шетница, инфопанели и киоск с паметном клупом и с приступом ин-тернету, тако да је то језеро већ постало једно лијепо излетиште – објашњава даље начелник Млинаревић.

— Приступили смо и порибљавању је-зера, као и систему додавања воде да не би дошло до угинућа рибе кад је низак водостај. Чекамо да се ових дана завр-ши једна велика сјеница с терасом над водом површине преко 200 квадратних метара – каже начелник.

■ Јован Недић

те општине је Стево Млинаревић из Болмана, а замјеници су му Јагодњача-ни Нада Шалајић и Денис Уртајл (’из реда припадника хрватског народа’).

— У задње четири године имамо завр-шених готово у цијелости или пред самим завршетком преко 85 пројеката. Већином су то санације сметлишта, санације и изградња нових канала, изградња инфраструктуре, уређење јавних површина, изградња и опре-мање домова, изградња дјечјих игра-лишта, опремање и уређење спортских објеката попут стрељане и теретане те ногометних игралишта, опремање саме Опћине и комуналне фирме ‘Гмајне’, реконструкција нисконапонске мреже и мреже јавне расвјете, изградња пјешачких стаза и паркинга, изградња нових путева и реконструкција ули-ца, али и, нпр., изградња и опремање Друштвено-ватрогасног дома у Јагодња-ку, вриједног преко седам милијуна куна... – набраја начелник Млинаревић.

У Болману су потпуно реконстру-иране три улице: Саре Бертић, Вука Караџића и Жарка Зрењанина, а у Ули-ци Светозара Милетића асфалтиран је дио који досад није био асфалтиран.

Барањска Опћина Јагодњак, с 2023 становника на посљедњем попису 2011. године, обухвата четири насеља: Болман, Нови

Болман, Јагодњак и Мајшке Међе. То је једина општина у Барањи у којој Срби (и уопште мањинци) чине већину стано-вништва. У мандатном раздобљу које управо завршава (2017. – 2021.) начелник

Ансамбл народних игара скд Просвјета (ани) из Вуковара ове године слави двадесету годишњицу оснивања, али и поред

великог разлога за славље, места великој срећи не може бити све док су на снази епидемиолошке мере којима су забрањена велика окупљања. Из тог разлога прослава ове хвалевредне обљетнице морат ће сачекати нека боља времена, а највероватније јесен.

ани је основан 2001. године као Регионални фолклорни ансамбл скд Просвјета за подручје Источне Славо-није, Барање и Западног Срема. Током свог рада руководио се циљем да на што квалитетнији начин негује, кореограф-

Асфалтирање у Болману

Оправдали постојањеУ Јагодњаку су потпуно реконструира-не улице Ј. Ј. Змаја и Вијенац Николе Тесле, а на реду је Улица Васиља Гаћеше

Две деценије ани-аски уобличава и обрађује народне игре, водећи строго рачуна о њиховом стилу и начину извођења. На основу постиг-нутих резултата и преданости у раду, Главни одбор скд Просвјета Регионал-ни фолклорни ансамбл 2006. године именовао је Ансамблом народних игара скд ‘Просвјета’ са седиштем у Ву-ковару. Прича о ани била би непотпуна без спомена Бранка Куруцића (1946.

– 2011.) који је оставио неизбрисив траг у свим областима културног аматеризма. Године 2001. основао је ани и водио га до 2008. године. Упорним радом пости-гао је да надрасте регионални оквир. На Европским смотрама српске дијаспоре ани већ годинама осваја највише награ-де. Куруцић је био један од покретача

обнављања рада Просвјете у Вуковару, председник Пододбора и члан Главног одбора па је због тога скд Просвјета ус-тановило ‘годишњу награду Бранимир Куруцић’.

1998. године постао је председник Координационог одбора Друштва за подручје Источне Славоније, Барање и Западног Срема, а од 2000. године координатор организација аматерске културе српске заједнице у Вуковару. Основао је или иницирао покретање већег броја манифестација попут

‘Дана културе Срба Источне Славоније, Барање и Западног Срема’, ‘Смотре народног стваралаштва скд Просвјета те ликовне колоније Боја Вуковара. Због свега тога у ани с нестрпљењем очекују прославу 20 година од оснивања, а истој се највише радује Дејан Куруцић, син Бранка Куруцића, који је председник ани и под чијом диригентском пали-цом ани наставља низати успехе.

У међувремену ани у складу са епидемиолошким мерама стрпљиво ради и вежба као да ће наступити у викенду пред нама. И не само то. ани упућује позив и за упис нових чланова у фолклорни ансамбл као и у Народни оркестар ансамбла, а сви заинтересова-ни потребне информације могу добити на бројеве телефона 098/1695–039 и 032/413–690.

■ Зоран Поповић

Ансамбл из Вуковара

(Фото: Александар

Чечавац)


17 Lokalna politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Ideje o vraćanju Teslinog spomenika u Gos-pić nisu nove: javljaju se već početkom vijeka, kad počinju i pripreme za obilježavanje 150. godišnjice njegovog rođenja, pa je tako 2006. proglašena Teslinom godinom. Uz uređenje Memorijalnog centra u Smiljanu, koji čine njegova rodna kuća, crkva u kojoj je službo-vao njegov otac, pravoslavni prota, i drugi prateći objekti, u gradu je bilo predviđeno i postavljanje spomenika. Kako je izvorni spo-menik, odnosno ono što je od njega ostalo bilo u lošem stanju, iste je godine ponovno odliven u Ljevaonici umjetnina Akademije li-kovnih umjetnosti u Zagrebu. Ondje je i ostao narednih 15-ak godina, dok je u Smiljanu po-stavljen spomenik kipara Mile Blaževića, koji je izazvao dosta kritika struke i javnosti.

Svečanom otvorenju Memorijalnog centra na dan Teslinog rođenja, 10. jula, prisustvo-vale su brojne viđenije ličnosti u Hrvatskoj, kao i predstavnici vlasti Srbije. Svi oni imali su prilike čuti prilično skeptične govore u kojima se isticalo da Tesla zapravo nije jedini slavni Ličanin, pa se u njima spominjalo i sve-ćenika Marka Mesića i Antu Starčevića, uz pitanje zašto se Teslu ‘forsira’.

No to nije bilo jedino tadašnje loptanje Teslom. U Zagrebu je na brzinu u centru grada po-stavljen spomenik, rad Ivana Meštrovića koji je, suprotno

autorovoj volji, prebačen iz kruga Instituta Ruđer Bošković, gdje je prvobitno postavljen zajedno sa spomenikom Ruđeru Boškoviću. Umjesto Tesle u krug Instituta postavljena je skulptura profesora Baltazara. Da ne gri-ješimo dušu, Zagreb je tada ipak dobio jedno Teslino obilježje – bistu u Osnovnoj školi Ni-kole Tesle, rad kipara Pere Jelisića, koji je značajan dio opusa posvetio tom naučniku.

Novo poglavlje sage počinje odlukom Gradskog vijeća Gospića iz 2014. da se spomenik postavi ispred Kulturno-infor-mativnog centra, ali je bilo mnogo glasova za njegovo vraćanje na izvorno mjesto, što je poslužilo kao dobar povod za daljnje če-kanje i hvatanje novih slojeva paučine na spomeniku. Ipak, ne može se reći da oko Te-sle nije bilo i napretka: dobio je svoju ulicu, istina kratku, a od 2006. u Gospiću djeluje i Veleučilište Nikola Tesla koje je jedno od obrazovnih središta županije.

Kako smo već spomenuli, lani su s uređe-njem parka počele pripreme za veliki Teslin povratak. ‘Povratak spomenika u Gospić od iznimne je važnosti za naš grad. Bilo je po-trebno trideset godina da se to dogodi, a ja sam izuzetno zadovoljan da smo to uspjeli realizirati kako smo i obećali. Sigurni smo da će ovaj potez donijeti mnogo dobra Gospiću i njegovim stanovnicima te da će postati vrlo drago mjesto okupljanja građana i naših gosti-ju’, rekao je tada gradonačelnik Karlo Star-čević. Da mu je stalo, pokazalo je i njegovo prisustvo na postavljanju spomenika 3. aprila.

‘Možemo biti ponosni na ovaj događaj jer je ovo trenutno svakako najveći kulturološki čin u Hrvatskoj. Moram izraziti veliki ponos što smo izvršili svoje obećanje i postavili spo-menik Nikoli Tesli ovdje u Gospiću. Ponosan sam kao gradonačelnik i građanin Gospića, Like i Hrvatske što nam se Tesla vratio, jer je on to svakako i zaslužio’, izjavio je medijima Starčević, koji će 23. aprila prisustvovati sve-čanom otkrivanju spomenika.

Prema riječima zamjenice gradonačelnika Gospića Kristine Prše, Tesla je bio posebna i neobična osoba, pa ni obilježavanje neće biti obično, već posebno. ‘Zato smo dogo-vorili suradnju s redateljem Krešimirom Dolenčićem, koji je pripremio doista po-seban program, na vrhunskoj razini, kakav Tesla i zaslužuje’, rekla je Prša.

Direktor Ljevaonice umjetnina Ivan Ma-češić Jurina podsjeća da je vrijednost izra-

de i postavljanja spomenika oko 200.000 eura, a da je sve poslove vezane uz projekat financiralo Ministarstvo kulture i medija rh.

U očekivanju svečanog otvorenja, kojim će se simbolički ublažiti nepravda nanesena slavnom naučniku, razgovarali smo s oso-bama koje su na neki način povezane s pri-čom o Tesli. Aneta Vladimirov, voditeljica Odjela za kulturu Srpskog narodnog vijeća koje se, kao i srpska zajednica, godinama zalagalo za vraćanje spomenika, ističe da će Gospić ostati upamćen kao mjesto uništenja spomenika Nikoli Tesli.

— U prilog toj činjenici ide vrijeme potreb-no da se postavi replika, kao i podatak da ga nije bilo moguće vratiti na mjesto na kojem je izvorno stajao. Takav odnos prema znan-stveniku, čija su otkrića i izumi naslijeđe svijeta, nije posljedica isključivo njegovog srpskog porijekla, već i nipodaštavanja znanosti koje se, paralelno sa svim drugim negativnim tendencijama, odvija unatrag više decenija. Nikola Tesla je znanošću htio unaprijediti živote svih ljudi na način koji je svima dostupan. Danas ne možemo bolje od fascinacije izumima koje si tek jedan posto stanovništva u našoj zemlji može priuštiti. Uzdajmo se u to da tamo negdje u Gospiću netko doma sluša priču o velikom čovjeku Ličaninu. To je jedina šansa koju ovo društvo ima – kaže Aneta Vladimirov.

— Miniranje spomenika Tesli u Gospiću jedan je od apsurdnijih simptoma neo-ustaškog divljanja devedesetih godina u Hrvatskoj, ujedno eklatantan primjer iracionalnosti nacionalističke ideologije – naglašava Sanja Horvatinčić koja se bavi modernom memorijalnom skulpturom i arhitekturom i koja je proučavala spome-nike socijalističkog perioda od kojih je oko 3.000 uništeno.

— Tridesetogodišnja praznina na tom mje-stu zastrašujući je pokazatelj normalizacije i kontinuiteta tih tendencija. Vraćanje tog spomenika dobrodošao je podsjetnik na kontekst miniranja, naime uz ‘Teslu Srbi-na’ u zrak su tih godina u Gospiću letjeli i drugi ‘Srbi’, žrtve ustaškog terora u Gospiću i Jadovnu na koje je podsjećao spomenik Vanje Radauša koji se od 1961. nalazio u Jasikovcu, kao i antifašistički borci, utje-lovljeni u spomeniku kipara Pavla Perića u središtu grada. Za očekivati je da će se na-kon ispravljanja ove sramote lokalne vlasti, kao i ministrica kulture koja je posljednjih mjeseci pokazala osobit interes za spome-nike naših istaknutih kipara diljem svije-ta, zauzeti za obnovu i ostalih miniranih spomenika u Gospiću i okolici. Primjerice, u obližnjem Perušiću potrebna je sanacija sačuvanog spomenika i kosturnice u cen-tralnom parku, koje od devastacije mještani uporno brane već godinu dana, uz široku društvenu i međunarodnu podršku – kaže Sanja Horvatinčić.

— U jeku najnovijih revizija, pa i rušenja spo-menika na ‘demokratskom Zapadu’, koja se češće zbivaju u duhu političke korektnosti, a rjeđe zbog prevrednovanja povijesne memo-rije, mi na Istoku na taj proces gledamo svi-soka jer imamo naknadnu pamet; sve smo to već prošli nakon pada Berlinskog zida – kaže povjesničarka umjetnosti Nada Beroš.

— Doduše, u našim se krajevima rušenje spomenika u devedesetima nije zbivalo referendumskim ni deliberativnim putem, jer ovdje se vodio rat, po jednima agresorski, po drugima građanski, po trećima i jedno i drugo, ali u svakom slučaju bratoubilački, jer svaki je rat bratoubilački. Počinitelji i pod-strekači ostali su trajno nepoznati, osim kad nisu prokazani kao ‘vremenske nepogode’. Stradali su tako i baština i baštinici pogreš-nih ideologija ili pogrešnih krvnih zrnaca, bez obzira na ideologije i povijesne zasluge

– dodaje Beroš.— Kod nas se danas događa obrnut proces od onog na Zapadu. Pokušavaju se ispravi-ti ‘povijesne pogreške’ vraćanjem srušenih spomenika. Ima li smisla vratiti Kršinićev spomenik Nikoli Tesli, velikanu oko kojeg su konačno nepodijeljeni i domovina i otadž-bina, nakon skoro trideset godina ‘pogrešaka i pokušaja’? Ne ulazeći u razloge sadašnjeg vraćanja tog spomenika te koju će korist od toga imati trenutne političke elite, a koju jav-nost, moram sa žaljenjem kazati da glancanje i retuširanje spomeničke povijesti, ukoliko nije došlo do istinske promjene mentaliteta, uvijek sa sobom nosi i opasnost od šupljeg zvuka – zaključuje Nada Beroš.

— To bih komentirao prije svega kao rezultat proteka vremena, sa kojim isto tako protječe i blijede sve predrasude, averzije i protusrp-ska raspoloženja i djelovanja nakon 1990-ih godina – naglašava Stanko Momčilović, predsjednik vsnm-a Ličko-senjske županije.

— Naravno da se spomenik, nezavisno o prethodno navedenom, nije ni trebao rušiti, odnosno trebao se daleko ranije obnoviti jer od Tesle, zahvaljujući Muzeju Nikola Tesla, koristi imaju najprije Gospić i Ličko-senjska županija, a onda i država Hrvatska. Dokaz je i da pripadnici srpske zajednice nikad neće biti prihvaćeni kao ravnopravan narod, kad to nije uspio Nikola Tesla uz svu svoju veličinu i značaj za Hrvatsku, životni put i lični stav o odnosima Srba i Hrvata – smatra Momčilović.

— Vrijeme je za veliki povratak i novi primjer ličkog suočavanja s prošlošću. Rekla bih da će i kroz dnevne prolaske pored spomenika Teslu prihvatiti i mlađi naraštaji, a najvažnije je da baš oni prihvate neprocjenjivo velik doprinos koji je Tesla dao svjetskoj znanosti i zapravo svijetu donio svjetlo – rekla nam je voditeljica Documente Vesna Teršelič. ■

Gospić nekad – Teslin spome-nik na centralnom gradskom

trgu (Foto: jadovno.com)

Aneta Vladimirov (Foto: Marko Lukunić/pixsell)

Nada Beroš (Foto: Luka Klun/pixsell)

Sanja Horvatinčić (Foto: Jovica Drobnjak)

U svijetu priznatiji nego u Hrvatskoj?Izvorni spomenik Nikoli Tesli, o kojem je riječ u tekstu, rad je Frana Kršinića.

Postavljen je 1956. ispred Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, gdje se i danas

nalazi. Prvi odljev postavljen je u nacionalnom parku na slapovima Niagare kao

poklon Jugoslavije Sjedinjenim Američkim Državama, a drugi u Gospiću 1981. Kad

je sazrela ideja da se spomenik obnovi, Ministarstvo kulture rh dobilo je odobre-

nje Ministarstva kulture i nauke Srbije da se uzmu otisci negativa spomenika u

Beogradu. Nakon toga kalupi su dovezeni u Ljevaonicu umjetnina alu, naprav-

ljen je pozitiv u gipsu i izliven novi brončani spomenik, koji je ondje stajao skoro

petnaest godina. Iako škole nazvane po Tesli, osim gospićke gimnazije, 1990-ih

nisu mijenjale ime, u ovih trideset godina bilo je mnogo pokušaja da se Teslino po-

rodično stablo, nacionalnost i vjeroispovijest falsificiraju. U svijetu je drugačije. U

mnogim zemljama u kojima je proveo bar djelić života dobio je spomen-ploče, na

primjer u Budimpešti, gdje je registrirao neke od svojih izuma. U Pragu, gdje je od

1879. do 1880. studirao filozofiju, a 1936. bio izabran za počasnog doktora Češke

visoke tehničke škole, odavno ima ulicu, u kojoj mu je 2014. postavljen i spomenik.

U Čehoslovačkoj je postojao i veliki elektronički koncern Tesla s tvornicama u

više mjesta, dok u Hrvatskoj postoji i sada, ali pod nazivom Ericsson Nikola Tesla.

Teslino ime nosi i velika svjetska kompanija koja proizvodi električne automobi-

le. A kao i u Hrvatskoj, i u svijetu postoji niz udruženja koja njeguju uspomenu i

poštovanje za Teslin lik i djelo, dok u Americi postoje čak i kultovi koji ga slave kao

neko nadnaravno biće.

18 regija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

‘Ekološki ustanak’ u Beogradu piše Zoran Daskalović

biomasu i slično, jer više nemamo novca da plaćamo te emisije’, poručila je Mihajlović u ‘ekološko-ustaničkom’ tonu.

Beogradski ‘ekološki ustanak’ ni vlastima ni građanima zapravo nije otkrio ništa novo jer godinama se već zna da su ekološki pro-blemi jedna od najvećih boljki Srbije. Novost je jedino to što su se građani sve češće počeli buniti zbog toga što se oni sporo ili nikako ne smanjuju i uklanjaju, a sada su i masovnije počeli protestirati pred parlamentom, Vla-dom i Radiotelevizijom Srbije. Fiskalni savjet Srbije, na primjer, već godinama u svojim analizama upire prstom u manjak državnih investicija u zaštitu životne sredine. U svom dokumentu ‘Mišljenje na Fiskalnu strategi-ju za 2021. godinu sa projekcijama za 2022. i 2023. godinu’, Fiskalni savjet je koncem prošle godine konstatirao da je ‘pored aktuel-ne zdravstvene krize, Srbija već duže vreme u svojevrsnoj ekološkoj krizi usled višede-cenijskog nedovoljnog ulaganja u zaštitu životne sredine. Srbija je trenutno jedna od ekološki najzagađenijih zemalja u Evro-pi, pri čemu se zaostajanje za uporedivim zemljama cie povećava praktično po svim pokazateljima kvalitete životne sredine’. No unatoč ‘ekološkoj krizi’ u kojoj se Srbija već dugo paca, ‘urgentna reakcija države u reša-vanju ove krize za sad izostaje’, tvrdi Fiskalni savjet i podsjeća da je u svom izvještaju iz 2018. detaljno analizirao stanje u oblasti ži-votne sredine, ‘i tom prilikom došli smo do zaključka da će Srbiji za rešavanje nagomila-nih ekoloških problema u sledećih 10–15 go-dina biti potrebne investicije države od oko 8,5 mlrd evra. Ovaj iznos se najvećim delom odnosi na izgradnju osnovne komunalne in-frastrukture što je direktno u nadležnosti države i preduzeća u njenom vlasništvu (...). Prevedeno na godišnji nivo, procenili smo da je potrebno i moguće da javne investicije u ovim oblastima dostignu iznos od oko 500 mln evra (1,2 odsto bdp-a) i ostanu na tom nivu u sledećih desetak godina’.

Njegove stare ‘zelene’ preporuke do sada u Vladi Srbije nije izgleda imao tko čuti jer unatoč značajnom (i pohvalnom) rastu državnih investicija u drugim sektorima (cestovnoj i željezničkoj infrastrukturi...) i izvjesnim pomacima u ulaganjima u eko-loške projekte u prošloj i ovoj godini, Fi-skalni savjet zaključuje da ‘to još uvek na odgovara veličini problema i urgentnosti njegovog rešavanja’ te predlaže: ‘Na sličan način kao što su vanredna ulaganja u zdrav-stveni sistem tokom 2020. godine bila ap-solutno opravdana u cilju zaštite zdravlja i života stanovnika, tako bi i ulaganje u sve vidove ‘zelene’ infrastrukture trebalo da budu znatno više na listi prioriteta Vlade. Tim pre što su ovo većim delom produk-tivna kapitalna ulaganja koja u kratkom i srednjem roku ubrzavaju privredni rast zemlje, a doprinose i dugoročno održivom razvoju povećavajući otpornost društva i ekonomije na buduće izazove, poput nega-tivnih efekata klimatskih promena.’

Vlast, ali i opozicija slabo su do sada čuli i slušali što im o ‘zelenim’ investicijama go-vore članovi Fiskalnog savjeta i drugi struč-njaci, a uglavnom su malo marili i za lokalne

‘ekološke ustanke’ građana, sve dok se oni nisu objedinjeni i omasovljeni dokotrljali do Beograda, pred vrata Narodne skupštine i Vlade Srbije, pa i rts-a. Političari svih fela još će ih bolje slušati ako se iz ‘ekološkog ustanka’ porodi neka dobro organizirana i snažnija zelena politička stranka, kakve do sada u Srbiji ni u tragovima nije bilo, iako je riječ o ‘jednoj od najzagađenijih zemalja Evrope’. ■

Prve reakcije iz vlasti bile su srdite i op-tužujuće. Osim zbog masovnog kršenja epi-demioloških mjera, organizatorima i sudio-nicima ‘ustanka’ zamjerala se i politizacija ekoloških problema koji godinama i deset-ljećima muče Srbiju, ali i uvrede i psovke upućene ponajprije predsjedniku Vučiću i Vladi Srbije. Premijerka Ana Brnabić ci-nično je primijetila da je ‘dobro to što više u Srbiji glavne teme nisu radna mesta i da li će kasniti penzije, nego zaštita životne sre-dine’. No odmah je dodala da joj ‘nije jasno kako ovakvi protesti nisu organizovani pre osam ili 10 godina, kada nije, kao sada, bilo postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, niti je ulagano u filtere za termoelektrane i kada nije bilo gasifikacije Srbije’. ‘Ovim pro-blemom se počelo baviti 2014. godine, kada je krenula izgradnja prvog postrojenja za od-sumporavanje gasova na našim termoelek-trana i to u Kostolcu. Od 2014. do danas mi smo uložili više od 600 miliona evra u ova postrojenja’, poručila je Brnabić, dodavši da se ista postrojenja sada ugrađuju u te Nikola Tesla u Obrenovcu, a ove godine će započeti i izgradnja pročišćivača otpadnih voda u 27 lokalnih samouprava diljem Srbije. ‘Zato čudi što se protest održava sada, kada smo nedavno usvojili prvi Zakon o klimatskim promenama, a pre dva dana je završena jav-na rasprava o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode’, nastavila se čuditi Brnabić, potvrdivši još jednom da vlastima ‘ekološki ustanak’ nije dobro sjeo.

No nakon tih prvih žučnih reakcija vla-dajućih uslijedila je najava zabrane gradnje hidroelektrana, pri čemu je ministrica Mi-hajlović naglasila da je glavni razlog to ‘što je u prethodnom periodu izgradnja malih hidroelektrana činjena vrlo nesavesno, pa smo mi došli u situaciju da jedan generalno dobar izvor, jer mhe daju određenu količi-nu električne energije, a pogotovo su zna-čajne za manje i udaljene predele, moramo da zabranimo’. Ministrica nije na tome stala. Najavila je da će se već ove godine krenuti i u izmjene drugih zakona koji se tiču zašti-te životne sredine, ali i u promjenu nacio-nalnog investicijskog plana koji ‘treba da bude zasnovan na proizvodnji električne i toplotne energije iz obnovljivih izvora’.

‘Moramo da napravimo plan kako ćemo na-rednih decenija da gasimo termoelektrane. Ljudi moraju da budu svesni da neće biti termoelektrana za nekih dvadesetak ili 30 godina, ali ćemo sve proizvoditi, struju i toplotnu energiju iz obnovljivih izvora – znači hidroelektrane, gasne i solarne elek-trane, zatim elektrane na energiju vetra,

‘Ekološki ustanici’ su vlastima isporučili trinaest zahtjeva: ‘poštovanje Ustava i po-stojećih zakona; usklađivanje propisa sa naj-višim standardima životne sredine; učešće građanki i građana u pitanjima zdrave život-ne sredine; informisanje i obrazovanje o za-štiti životne sredine na svim nivoima; zaštita prirode; zaštita svih šuma, zaustavljanje seče u zaštićenim područjima i pošumljavanje; obustava gradnji i revizija štetnih projekata mhe; očuvanje vodnih dobara; zdrave urbane sredine; odgovorno upravljanje otpadom; da dišemo čist vazduh; dobru energiju za sve i sveobuhvatni održivi razvoj’.

Srpski parlament će do kraja trav-nja raspraviti i usvojiti novi Za-kon o obnovljivim izvorima ener-gije kojim će zabraniti izgradnju svih hidroelektrana u zaštiće-

nim područjima diljem Srbije. Ministrica energetike Zorana Mihajlović najavila je zabranu izgradnje hidroelektrana u ve-ćem dijelu zemlje dva dana nakon što se u Beogradu, prošle subote, dogodio ‘ekološ-ki ustanak’ na kojem se okupilo nekoliko tisuća građana i aktivista sedamdesetak ekoloških pokreta i organizacija iz Srbije i susjednih zemalja.

Grleno za zelenoVlast i opozicija malo su marili za lokalne ‘ekološke ustanke’, sve dok se oni nisu omasovili i dokotrljali do Beograda. Političari svih fela još će ih bolje slušati ako se iz toga porodi neka dobro organizirana zelena politička stranka, kakve u Srbiji do sada nije bilo

Na ‘ekološkom ustanku’ u

Beogradu okupilo se nekoliko

tisuća građana i aktivista (Foto:

Twitter)

19 ekonomija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Ekonomska politika novog američkog predsjednika

piše Milan Gavrović

1.100 ljudi u američku vladu. A nakon po-četka globalizacije, kad su se brojne indu-strije selile u Kinu i druge jeftinije zemlje, vojnoindustrijski kompleks postao je samo srce američke proizvodnje. On se nikad neće preseliti u neku drugu zemlju, uvijek će biti na vrhu tehnološkog razvoja, zapošljavat će mnogo ljudi i zarađivati golem novac. Je-dini uvjet je da se negdje ratuje i da postoji hladnoratovsko raspoloženje. Da se brane ljudska prava, demokracija i čuva naš način života. Ukratko, neka svetinja koja se zove američki nacionalni interes.

Donald Trump, koji bi (da se ne zabo-ravi) zahvaljujući ekonomskim rezultati-ma dobio izbore da nije bilo korone, želio je vratiti brojne poslove u Ameriku. Zato je ulazio u sporove i s europskim saveznicima. Joe Biden želi pokrenuti nove poslove i to bi trebala biti glavna poluga njegovog ekonom-skog plana. Da bi ga financirao, povećat će porez na dobit korporacijama (koji je Trump prethodno smanjio) i spriječiti izbjegavanje poreza preko nekih poreznih rajeva kao što su Irska ili Nizozemska u Evropi, a u drastič-nijim slučajevima Kajmanski ili neki drugi krokodilski otoci. O kolikim je iznosima riječ vidi se po tome što najbogatiji čovjek na svijetu, Amerikanac Jeff Bezos i njegov Amazon, ne plaćaju kod kuće, u Americi, ni dolar poreza. Biden želi propisati međuna-rodnu minimalnu stopu poreza, u čemu ga podržava 135 zemalja. Svojim programom on, kako se čini, pokušava smanjiti i sve veći jaz između bogatih i siromašnih. Ali u suvremenom svijetu ni vojnoindustrijski kompleks ne gubi svoju važnost, pa ni utje-caj. A najmanje apetite. ■

banaka s njihovim deviznim klauzulama, a u Britaniji megalomanija globalne imperije u kojoj sunce nikad nije zalazilo. Od pobjede nad Napoleonom kod Waterlooa godine 1815. pa do početka Velikog rata 1914., dakle punih 99 godina, sve su cijene u Britaniji bile iste. Generacije su se rađale i umirale, a sve je koštalo isto. I britanska funta je, na-ravno, imala isti tečaj, koji se oslanjao na zlatnu podlogu. U ratu su otišle k vragu i stabilne cijene i zlatna podloga, ali nakon pobjede godine 1918. britanski su političari povjerovali da opet sve može biti isto kao prije. Među njima se posebno isticao tadaš-nji ministar financija (i veliki premijer u sljedećem ratu) Winston Churchill. Oni su ponovno uspostavili zlatni standard i pre-dratni tečaj funte, ali s cijenama se povratak na staro pokazao nemogućom misijom. Tek je novi rat u jesen 1939. otpuhao sve grando-manske imperijalne iluzije i uskladio mone-tarne račune. Uz to su, naravno, išli poslovi za državu, koji su osigurali punu zaposle-nost. Poslije rata nikome više nije padala na pamet ni stara slava ni povratak u prošlost, a ekonomisti su izračunali da je funta bila pre-cijenjena za samo 10 posto. Treba, međutim, imati na umu da je tada domaće tržište bilo zaštićeno visokim carinama, a još postojeće kolonijalno carstvo sigurno lovište. Pa ipak, i tih 10 posto imalo je katastrofalne učinke.

Kad je završio Drugi svjetski rat i Amerika definitivno preuzela ulogu koju je dotad ima-la Velika Britanija, počeo je rat u Koreji, a u Europi je podignuta željezna zavjesa (kako ju je nazvao Churchill u čuvenom govoru u Ful-tonu), koja je odvajala Sovjetski Savez i nje-gove satelite od demokratskih zemalja. Tko

je digao tu zavjesu? Staljin, naravno. Najpo-znatiji britanski povjesničar Ian Kershaw, međutim, dodaje još nešto. Mogućnost ob-nove njemačkog militarizma izazivala je ra-zumljiv strah kod njenih europskih susjeda, ali nakon početka Korejskog rata upravo je na tome insistirala Amerika. Europljani su se, istodobno, bojali da će se Amerika povu-ći iz Europe i ostaviti ih same pred ruskim medvjedom, što je postalo posebno aktualno kad je godine 1952. Staljin predložio ujedi-njenje Njemačke pod uvjetom da ona ostane neutralna. Njemačka je bila ključna točka u željeznoj zavjesi, koju su sovjeti shvaćali kao sanitarni kordon prema nekoj novoj najezdi sa zapada. Ali to nije podržao nitko, pa je Nje-mačka ostala podijeljena, a naoružavanje se nastavilo s obiju strana zavjese. Za to su bili i zapadnonjemačka vlada i njen legendarni kancelar Konrad Adenauer. Kershaw piše:

‘Dvojba između ujedinjenja Njemačke i eu-roatlantske orijentacije Zapadne Njemačke tako je postala sastavni dio pitanja zapadno-njemačkog naoružavanja’ (’Do nade i natrag. Europa 1950. – 2017.’). U svakom slučaju, na-stavak rata, vrućeg (u Koreji) ili hladnog (u Europi), osiguravao je nastavak ekonomske konjunkture, barem koliko i obnova razo-renih zemalja.

Kad je američki predsjednik Dwight D. Eisenhower (u ratu general na čelu zapadnih saveznika) nakon dva mandata godine 1960. napuštao Bijelu kuću, poru-čio je svojim nasljednicima: ‘Čuvajte se vojnoindustrijskog kompleksa.’ Ali tada je već bilo prekasno. Njegovi duboki temelji postavljeni su davno prije, još u trenutku kad su krupne korporacije instalirale onih

Ništa tako snažno ne puni je-dra ekonomije kao vjetrovi rata. Zato se zaoštravanje političkih odnosa s Rusijom i Kinom, sve do neke nove

verzije hladnog rata, može shvatiti i kao dio američke ekonomske politike kojom se želi ubrzati privredni rast. Doduše, javno se govori samo o oko dva bilijuna dolara (dvije tisuće milijardi) koje vlada predsjednika Joea Bidena namjerava uložiti u zapuštenu ame-ričku infrastrukturu, u energetiku, u zelene i slične projekte, što bi trebalo zaposliti tvrt-ke i ljude i modernizirati zemlju. Po uzoru na nekadašnju reganomiku, to se u žargonu već zove bajdenomikom, ali zapravo je bliže New Dealu predsjednika F. D. Roosevelta iz davnih dana velike krize 1930-ih godina.

Iako se prevladavanje te krize s pravom veže uz New Deal, ekonomija je stvarno i potpuno prodisala tek s Drugim svjetskim ratom. Do tada, Roosevelt je ubrizgavao no-vac (uglavnom svježe tiskan) u izgradnju cesta (infrastrukturu, što sada namjerava i Biden) i ograničio je bankarske špekulacije koje su pokrenule krizu (isto kao i godine 2008.), ali prave poslove osigurao je tek rat. Amerika je skoro dvije godine iz prikrajka promatrala kako rat razara Europu, ali njene su korporacije računale da je njihovo uklju-čivanje samo pitanje dana. Zato su Roose-veltovoj vladi dale 1.100 svojih visokih me-nadžera, koje su same i plaćale, računajući da će im se to uskoro mnogostruko rentirati. Vlada je objeručke prihvatila visokostručne, a besplatne ljude. Njen krizni budžet bio je ograničen, pa na primjer nije smjela kupova-ti automobile skuplje od 800 dolara. Narod-ni auto, Ford T, koštao je polovicu tog iznosa. Zato, kad su Japanci napali Pearl Harbor, vla-da nije imala nijedan oklopni auto kojim bi predsjednika Roosevelta prevezla na Capitol Hill, gdje je trebao govoriti u Kongresu. A japanske teroriste odjednom su svi vidjeli iza svakog ugla. Rješenje je bila oklopna li-muzina iz skladišta, zaplijenjena gangsteru Al Caponeu. ‘Nadam se da Al neće imati ništa protiv’, komentirao je u šali Roosevelt.

Rat je posebno pomogao Velikoj Britani-ji, čiju je industriju poslije Velikog (prvog svjetskog) rata sustavno i uporno uništavala vlastita vlada. Metoda je bila ista kao i ona kojom su sve hrvatske vlade poslije godine 1993. uništavale i konačno uništile hrvatsku prerađivačku industriju. To je bio nerealni tečaj, odnosno prejaka vlastita valuta. Jedi-no su motivi bili drugi i drukčiji. U Hrvat-skoj, to su bili interesi onih koji se bogate na jeftinom uvozu stranog kapitala koji je u Hrvatskoj tražio tržište a ne konkurenciju i

Država bajdenstanjaBiden želi uložiti u zapuštenu američku infrastrukturu, energetiku, zelene i slične projekte, želi propisati međunarodnu minimalnu stopu poreza i, kako se čini, želi smanjiti jaz između bogatih i siromašnih. Ali u suvremenom svijetu ni vojnoindustrijski kompleks ne gubi svoju važnost. A najmanje apetite

Mjere za pokretanje novih poslova – Joe Biden

(Foto: Kevin Lamarque/Reuters/pixsell)


U utorak, 13. aprila u Sarajevu je sahranjen Jovan Divjak. Umro je 8. aprila, kažu nakon teže i duže bolesti. I tu otpri-like staje onaj dio vijesti koji

je svakodnevan, uobičajen, jer sve ostalo oko Jovana Divjaka nije bilo takvo, uklju-čujući i samu komemoraciju, odnosno sa-hranu koju je donekle sam pripremio, kako to već dolikuje jednom ofi ciru nekad časne jna, generalu, nosiocu ordena Legije časti. Nije dao da se otrgne kontroli pa je pripre-mio pismo kojim se pozdravio od Sarajeva, Sarajlija, Bosanaca i Hercegovaca i svih ljudi.

‘Bio sam jedan od vas i u sunčana i kišna vremena. Nema boljih ljudi, osim ponekog s kojim smo supruga Vera i ja imali najto-pliju komunikaciju. Dani života u Sarajevu su bili dani ljubavi, poštovanja i uvažavanja. Izvinjavam se ako sam nekoga, nikada s na-mjerom, povrijedio. Halalite mi, kako se to kaže na ovim prostorima. Pustio sam suzu, trenutak prije nego sam sklopio oči. Pustite i vi sada. Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom. Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace’, napisao je u pismu, između ostalog.

Sa dna, po njegovom skromnom mišlje-nju, ali nije samo to, već sa dna zato što su se mnogi drugi potrudili da ga smjeste na dno kace, jer Jovan Divjak nije bio po mjeri. Nije bio po mjeri Srbije jer se kao ofi cir jna nije priklonio ostatku vojske koja je pratila i slušala naređenja Slobodana Miloševića pa je odlučio da ostane u Sarajevu, u kom je

Početkom aprila umro je Jovan Divjak

boravio, odnosno službovao od 1966. Zbog predaje oružja Teritorijalnoj obrani BiH, Vojni sud jna osudio ga je 1991. na devet mjeseci zatvora. A nije bio ni po mjeri tvr-dog krila sda, pa čak ni Alije Izetbegovi-ća, iako je važio za drugog čovjeka Armije BiH, zbog čega ga u Srbiji nazivaju ‘Alijinim generalom’. Od 8. aprila 1992. obavljao je dužnost operativca zamjenika komandanta to Republike BiH, a na raznim funkcijama u štabu Oružanih snaga Republike BiH bio je do 1. marta 1997. Smatraju ga čak i zločin-cem, odgovornim za smrt 42 vojnika jna prilikom njihovog povlačenja kroz sarajev-sku Dobrovoljačku ulicu 2. maja 1992., kako je to navedeno u optužnici iz Srbije protiv Divjaka, koji će 19 godina poslije u Beču biti i uhapšen po toj optužnici. Uhapšen, ali i pušten jer dokazi da je to tako bilo ne po-stoje. General jna Milutin Kukanjac, koji je i sam bio u pomenutoj koloni, kasnije će reći da je poginulo šest vojnika. I da je jedan, previše je, reći ćete i u pravu ste. A ako po-gledate snimke od tog dana, na njima ćete doista naći i Jovana Divjaka. Naći ćete ga kako uzvikuje: ‘Ne pucaj!’

Nije se smatrao aktivnim sudionikom tog događaja, već svjedokom, te je isticao da se tu desio zločin. Taj ‘Alijin general’ dizao je glas onog momenta kad je Armija BiH gubila svoj multietnički karakter, upozoravao je na zločine iste te armije, o čemu je pismom obavijestio predsjednika Izetbegovića još 1992., da bi pet godina poslije vratio i čin brigadnog generala, o čemu je Izetbegovića pismeno obavijestio. ‘Podsećam da sam Vam uputio 27. maja 1993. pismenu ostavku na dužnost u Glavnom štabu Oružanih snaga zbog pojava u Sarajevu u kojima su ugrože-ni životi građana. Između ostalog izneti su podaci o maltretiranjima i ubistvima koja su

se desila u zoni odgovornosti 10. bbr. Pozvali ste me na razgovor i povodom pisma rekli da moji podaci nisu u potpunosti tačni, ali ako su se i desili zločini, to će se utvrditi i poduzeti odgovarajuće mere. Nažalost do oktobra 1992. ne da nisu obustavljeni zločini, nego su se i uvećali. Isto tako, pismom sam reagovao zbog organizovanja dženaze Mu-šana Topalovića-Cace septembra 1996. godine. Tada ste odgovorili na pismo i izme-đu ostalog napisali: ‘Ti si Cacinu dženazu do-živio kao antisrpsku, drugi kao antivladinu manifestaciju, a bilo je očigledno i jedno i drugo. Izgleda da to nisi zapazio.’ Vi tako, a ja sam tu dženazu doživeo kao antibosanski čin. Ako su Armija BiH i Vlada BiH skrivali, a zatim nisu na adekvatan način sankcionirali zločin koji je izvršen nad civilima u Sarajevu 1992. i 1993., pa i onaj u Grabovici, Uzdolu i dr., moja je moralna obaveza da se ogradim od takvog ponašanja najodgovornijih lica u državi BiH, a u znak protesta odričem se čina brigadnog generala Armije BiH’, napisao je u tom pismu Izetbegoviću.

Ove crtice iz života Jovana Divjaka u Srbiji se ne spominju jer one ruše sliku o zločincu i to iz sopstvenih redova, a takvi su najgori jer su i izdajnici. Na Divjakovoj sahrani nje-gov prijatelj Mehmed Agić kazao je da Di-vjak nije morao da stane u redove branitelja BiH, ali da je njegov izbor bio pitanje etičke opredijeljenosti, senzibilnosti za čovjeka, kao i da nije branio ljude samo zato što su Srbi ili nesrbi, već da zločini Armije BiH ne postanu obrazac za budućnost. Svoju opredi-jeljenost za ‘malog čovjeka’ pokazao je i kroz udruženje, odnosno fondaciju Obrazovanje gradi BiH, koju je osnovao kako bi pomagao djeci žrtvama rata, djeci sa invaliditetom i talentovanoj djeci, djeci pripadnicima rom-ske nacionalne manjine i djeci sa socijalnim potrebama. List Oslobođenje nedavno je prenio iskustva stipendista, među kojima izdvajamo Selmu Zahirović, 22-godišnju studenticu Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

‘Udruženje me prati od osnovnog obrazo-vanja. Nepunih 10 godina dio sam te kuće i porodice, jer ljudi, uposlenici i sam čika Jovo (gospodin Jovan Divjak), kako ga stipendisti od milja zovu, uistinu čine okolinu koja ima sve obrise porodice. Pružaju podršku, ljubav, znanje, razumijevanje, iskustvo i prilike. Tu sam rasla, sazrijevala i naučila najvažnije – kako biti čovjek’, kazala je Zahirović.

Naravno, dio onog oproštajnog pisma Di-vjak je posvetio i tome i svim mladim lju-dima kojima je pomagao, a bilo ih je preko 7.000. ‘Mlad i potpuno obrazovan i odgo-jen čovjek može biti koristan sebi, porodici i društvenoj zajednici. Uzmite ono što ste naučili i dobili u kući ljubavi, a odbacite ono što ne smatrate dobrim. Hvala mladima što postaste samostalni, porodični i uspješni ljudi’, poručio je.

Jovan Divjak, ‘jedini srpski general na pra-voj strani još od 1945.’, kako je to stilizirano izrazio Boris Dežulović, bio je ona sorta ljudi koji su vojnu odoru oblačili da bi štiti-li živote. Isto kao i Vladimir Trifunović, Vladimir Barović i drugi, ne toliko pozna-ti i priznati heroji. Tako su učeni, ali učeni su bili i drugi ofi ciri jna, pa nešto ne vidimo da su se pridržavali toga što su učili. Naprotiv. I lako je bilo dok su bili svačiji. Trebalo je biti čovjekom kad su postali ničiji. Ili se barem tako činilo.

■ Dejan Kožul

Odlazak herojaJovan Divjak, ‘jedini srpski general na pravoj strani još od 1945.’, bio je ona sorta ljudi koji su vojnu odoru oblačili da bi štitili živote. Zbog ubojstava civila vratio je čin Armije BiH

Heroj kojeg u Srbiji smatraju izdajnikom (Foto: Milomir Kovačević)

INTERNACIONALA

Prošlog je petka u Ateni s najmanje šest hitaca ubijen novinar Giorgos Karaivaz, što je treće ubojstvo novinara u eu-u u posljednje četiri godine. Što se zna o Ka-raivazovom radu?Osim što je radio na Televiziji Star, Karaivaz je bio urednik i novinar na portalu bloko.gr. Radi se o mediju koji na prvi pogled izgleda kao stranica policijskog sindikata, a objavljuje vijesti, ali i izjave policijskih dužnosnika ka-kve nisu uobičajene. Iz sadržaja portala vid-ljivo je da je Karaivaz imao vrlo dobre veze s policijom, a time i pristup informacijama kakav drugi novinari u Grčkoj nemaju. Što je još s tim informacijama radio, vjerojatno ni-kada nećemo saznati, ali ono što je objavljivao u javnosti se smatra kredibilnim.

O čemu je pisao u posljednje vrijeme?Najviše o skandalima vezanima uz vladaju-ću stranku Nova demokracija. Tijekom ve-ljače se bavio slučajem takozvanog grčkog Epsteina, bivšeg umjetničkog direktora na-cionalnog kazališta Dimitrisa Lignadisa, optuženog za silovanje. Karaivaz je tvrdio da mu je policija, po nalogu vlade, dala pet dana vremena da sakrije dokaze. Tvrdio je i da je Nova demokracija godinama znala za ta silovanja, da je Lignadis puno znao o poli-tičarima i da bi neki od njih mogli završiti u zatvoru ako on progovori. Bavio se i slučajem dodjele policijske zaštite tv voditelju Meni-osu Fourthiotisu. Zbog kritika javnosti, jer radilo se o čak 14 policajaca, došlo je do javnog raskola unutar policije, a Karaivaz je nagađao da voditelj vjerojatno također zna stvari za koje vlast ne želi da se saznaju.

Neki ministri izjavljuju da je ubojstvo povezano s ‘organiziranim kriminalom’?Karaivaz je istraživao organizirani krimi-nal, a ovakva vrsta profesionalnih atentata i međusobnih obračuna kriminalnih klanova događa se već godinama, praktički jednom mjesečno. No organizirani kriminal obično uključuje i političare na visokim pozicijama i korumpiranu policiju, što je bilo eviden-tno i na suđenju ekstremno desnoj stranci Zlatna zora.

Kakvo je stanje medijskih sloboda u Grč-koj?Najveći je problem to što velike medijske kuće funkcioniraju kao propagandna maši-nerija politike, prije svega Nove demokracije, kao i to što su pod utjecajem svojih vlasnika oligarha koji su praktički država u državi. Neovisni mediji postoje, ali nijedan nije televizijski, što je za Grke najvažniji medij.

■ Tena Erceg

Katja Lihtenvalner, reporterka iz Atene(Foto: Ayhan Mehmet)

Pisao je o afe-rama vlasti

KRATKO I JASNO


zervativac Guillermo Lasso. U drugom krugu taj je bivši bankar pobijedio Andrésa Arauza, ljevičara i uspješnog reformato-ra znanosti i obrazovanja u administraciji predsjednika Rafaela Corree. U prvome krugu pobijedio je Arauz, sa solidnih 13 po-sto prednosti, ali nedovoljno za pobjedu u drugom krugu. Ekvadorci sigurno jednim mogu biti zadovoljni. Uskoro će se riješiti od-lazećeg predsjednika Lenína Morena. Taj je bivši Correin potpredsjednik nakon izbora za predsjednika napravio golem zaokret i skrenuo oštro udesno. Izbori su uvelike do-življeni kao sudar koreista i antikoreista iz kojega su potonji izašli kao pobjednici. Lassa čeka mnogo posla i nimalo ugodna vladavina. bdp je lani pao za 7,8 posto, zemlja je teško pogođena pandemijom (oko 17.000 mrtvih u državi od 17 milijuna), a Lasso će morati pronaći balans s parlamentom. Na izborima u veljači najviše mjesta, 48 od 137, osvoji-

la je Arauzova koalicija Unija nade. I druge lijeve opcije postigle su dobre rezultate, a Lassov desnocentristički creo osvojio je tek 12 mandata.

Stanje je mnogo kompliciranije u Peruu. Ta je zemlja u dubokoj političkoj krizi. U posljednjih pet godina promijenila su se četiri predsjednika i dva saziva parlamenta, a dobar zalog da će nestabilnost obilježiti i sljedeće razdoblje su rezultati nedjeljnih parlamentarnih i prvog kruga predsjed-ničkih izbora. Trećina birača nije izašla na izbore, što je obveza birača u Peruu, u suprotnom plaćaju globu od 25 dolara. Ot-prilike svaki šesti birač je ubacio nevažeći listić. U drugi krug su se plasirali kandidat Slobodnog Perua, stranke koju se opisuje kao krajnje lijevu, Pedro Castillo, koji je osvojio 18,8 posto glasova, i Keiko Fu-jimori iz Narodne snage, koju se opisuje kao krajnje desnu stranku, a ona je osvojila 13,2 posto. Razmrvljenost političke scene potvrdili su i parlamentarni izbori. Samo su dvije stranke osvojile dvoznamenkasti postotak glasova – Slobodni Peru nešto više od 14 i Narodna snaga nešto više od 11 po-sto. Možda bi rezultati predsjedničkih izbo-ra bili drugačiji da se umjesto Keiko može kandidirati njen otac Alberto Fujimori, predsjednik od 1990. do 2000. Iako zbog korupcije i teških kršenja ljudskih prava, što uključuje i ubojstva – a što je sve činio kao predsjednik – služi 25-godišnju zatvor-sku kaznu, na izborima bi imao više nego solidne šanse. Tko god pobijedio u drugom krugu početkom lipnja, imat će veoma slab mandat i veoma snažne suparnike, a i doista velike probleme koje će morati (pokušati) rješavati. bdp je lani pao za 12 posto, a Peru je jedna od najteže pogođenih zemalja pan-demijom. U zemlji s 32 milijuna stanovnika od Covida−19 je preminulo više od 55.000 ljudi. Novi će predsjednik ili predsjednica morati rješavati tešku ekonomsku i zdrav-stvenu krizu, zemlja je ogrezla u korupciju, razjedinjenija je nego ikada, povjerenje u politiku je rekordno nisko, razočaranost re-kordno visoka. Zvuči kao dobar pretekst za iseljavanje iz zemlje ili pokušaj uspostave politike čvrste ruke na vlasti.

U ovoproljetnim izborima u Južnoj Ame-rici Bolivija se potvrdila kao zemlja političke stabilnosti. Na lokalnim i regionalnim izbo-rima uvjerljivo je pobijedio progresistički Pokret za socijalizam bivšeg predsjednika Eva Moralesa, ali i sadašnjeg Luisa Arcea. Transformacija koja znači smanjivanje si-romaštva i socijalne nejednakosti bit će na-stavljena i na lokalnoj razini.

■ Tihomir Ponoš

Krizna Gora

Otkako je formirana, nova crnogorska vlada nije bila na težim mukama. Trenutno se prepliću dvije teme koje su na površinu izbacile podje-

le unutar sopstvenih redova, ali i unutar crnogorskog društva. Prva kriza nastala je nakon izjave ministra pravde Vladimira Leposavića. ‘Uopšte ne mogu da priznam ili ne priznam događaj o kojem nemam sa-

Jedanaestog travnja održani su izbori u tri zemlje

PERSONA NON CROATA

Rusija i čitav svijet ovog su ponedjeljka obilježili 60 godina od misije Vostok−1 u kojoj je 12. travnja 1961. Jurij Gagarin postao prvi čovjek u svemiru. Bio je to ogroman uspjeh Sovjetskog Saveza i poniženje za Sjedinjene Države. Gagarin je u međuvremenu ipak postao ne samo ruska kulturalna ikona nego i simbol hrabrosti, znanstvenog uspjeha čitavog čovječanstva i suradnje.

■ J. B.

Foto: nasa

U Peruu je ulaskom u drugi krug iznenadio ljevičar Pedro

Castillo, inače sindikalni vođa i osnovnoškolski učitelj (Foto: Vidal

Tarqui/Reuters/pixsell)

Južnoameričko klatno

znanje. Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi’, rekao je Leposa-vić u parlamentu.

Izjava je izazvala buru u javnosti i pritisak zapadnih ambasada, pa je premijer Zdravko Krivokapić morao zatražiti smjenu mini-stra. To je prouzrokovalo krizu u vladi jer jedan od koalicionih partnera, Demokratska fronta, ne želi da glasa za smjenu Leposavića. Tvrde da se Krivokapić nalazio sa predsjed-nikom države i liderom dps-a Milom Đuka-novićem kako bi od njih dobio podršku za smjenu. Leposavić ostavku ne želi dati pa je pitanje kako će se riješiti problem.

Direktorica Centra za građansko obrazo-vanje Daliborka Uljarević za Novosti kaže da ‘neko ko danas negira genocid u Srebrenici i ne poštuje pravosnažne presude međunarodnih sudskih instanci ne može ni za kvaku Ministarstva pravde da se uhvati u državi koja pretenduje da bude dio kluba onih u kojima živi funkcionalna vladavina prava’. Navodi i da je to sada pitanje kredi-biliteta vlade koja se obavezala da sprovede demokratizaciju i evropeizaciju društva.

— Ali je to prilično izazovno sa vladajućom parlamentarnom većinom koja nema sagla-snost oko temeljnih vrijednosti – ističe ona.

Uporedo sa tim krizu stvara i najava iz-mjena propisa o sticanju državljanstva. Osim neprekidnog trajnog boravka u Crnoj Gori, kao jedan od osam uslova za dobija-nje državljanstva računao bi se i privremeni boravak kao zakonit. Opozicija tvrdi da je to put ka posrbljivanju zemlje jer se ukida-ju državljanstva onima koji su godinama u dijaspori, a dodjeljuju ljudima koji su pori-jeklom uglavnom iz Srbije. I opet protesti.

— Dvije aktualne velike političke i društve-ne krizne situacije samo naizgled potiru, odnosno potiskuju jedna drugu. Čini se i da se neko naivno nadao da će trapavim otva-ranjem priče o državljanstvu potisnuti novu krizu vlade i vladajuće koalicije izazvanu Leposavićevim stavovima, a dobili smo ra-dikalizaciju koja prijeti da eskalira jer ove teme nose snažan emotivan naboj – kaže Uljarević.

Kriza jeste velika, ali ona ne vjeruje da će prouzrokovati pad vlade jer ‘trenutno nikom iz vladajuće većine ne odgovaraju novi izbori’.

— Promjena vlasti ni u uređenijim društvi-ma ne ide bez unutrašnjih turbulencija. Mi i nismo nakon izbora izašli iz atmosfere ten-zija i podjela izazvanih usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019. Sada su neke druge ‘svetinje’ u fokusu, a spirala ra-dikalizacije se samo produbljuje. Promjena vlasti dps-a bila je neophodna jer je ta vlast bila loša i ona je temelje države urušavala ko-rupcijom i prioritiziranjem partijskih i par-tikularnih interesa nad javnim. Međutim, nagomilani problemi ne mogu se riješiti sa kleronacionalističkih pozicija – objašnjava naša sagovornica.

Permanentno stanje krize posmatra pred-sjednik Đukanović, uz aktivno učešće na otežavanju rada vladi kojoj je dps ostavio izuzetno tešku socioekonomsku situaciju, tvrdi Uljarević.

— Priča o Srebrenici se pokazala kao odlična politička mina koju je dps podmetnuo da bi skrenuo fokus sa neprijatnih pitanja za sebe, poput korupcije, a na tu minu su se sapleli u vladi – ističe ona.

■ Dejan Kožul

Politika u Južnoj Americi često se doimala poput klatna. Gibala se od ljevice na vlasti u većini zemalja (ljevica bi vlast obično osvajala izborima) do desnice,

uključujući i dugotrajne vojne hunte koje bi na čelo države dolazile pučevima. Bilo je na vlasti svakakvih političara, od uspješ-nih ljevičara koji su mnogo napravili za siro-mašne, a kojima je vlast pretjerano udarila u glavu, poput Eva Moralesa u Boliviji, ne-uspješnih ljevičara koji su nakon početnih uspjeha u smanjivanju siromaštva uspješ-no upropaštavali svoje zemlje, poput Huga Cháveza i Nicolása Madura u Venezueli, do krvoločnih desničarskih diktatora poput čileanskog Augusta Pinocheta. Trenutač-no je klatno negdje pri sredini.

Dakle, u nedjelju, 11. travnja izabran je novi predsjednik Ekvadora, liberalni kon-

U Ekvadoru je predsjednik postao liberalni konzervativac Guillermo Lasso. Peruanska politička scena je razmrvljena, a u Boliviji je pobijedila Moralesova stranka

22 svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Tlo spada u najcjenjenije resurse za investiranje

piše Tena Erceg

do kraja jasno iz kojih je motiva nakupovao 98 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u 19 saveznih država, a ni sam se o tome nije izjašnjavao.

Prema izvještaju The Land Reporta, Ga-tesova zemlja ukupno je vrijedna skoro 700 milijuna dolara, a posljednja velika akvizicija dogodila se 2018. godine, kada je kupio 5869 hektara veliko zemljište na istoku države Washington, mjestu koje je tradicionalno, kako je u Guardianu napi-sao Nick Estes, bilo označeno kao teritorij indijanskog plemena Yakama. Estes, inače pripadnik naroda Sijuksa, kaže i da Gates nipošto nije jedini bijelac u čije je ruke do-spjela zemlja koja je u prošlosti, različitim državnim sporazumima, bila namijenjena starosjedilačkim narodima. Primjerice, me-dijski mogul Ted Turner vlasnik je 57 tisu-ća hektara velikog ranča Bad River u Južnoj Dakoti, a time ujedno i ‘najvećeg privatnog krda bizona na svijetu’, koje broji 50 tisuća jedinki. Taj se ranč, piše Estes, nalazi na po-dručju za koje je sporazumom Fort Laramie iz 1868. američka vlada garantirala da je to

‘trajni dom’ naroda Lakota.

Za razliku od Turnera, čije posje-de uglavnom čine neobrađeni pašnjaci, Gates se fokusirao na poljoprivredno zemljište, a na onome u istočnom Washin-

gtonu, nazvanom 100 Circles, dosad su se uzgajali kukuruz, pšenica i krumpir. Autor izvještaja The Land Reporta Eric O’Keefe napisao je da je prije dvije godine prisustvo-vao akviziciji susjednog ranča, gdje je zemlja tako plodna da se smatra svojevrsnim ‘ge-ološkim čudom’. Investitor je ondje doveo tešku mehanizaciju i geologa, piše O’Keefe, koji ni nakon tri metra kopanja u dubinu još nije bio naišao ni na kamenčić, a područje je pritom iznimno bogato i vodnim resursima.

Bill Gates je u svojem razgranatom po-slovnom i filantropskom portfelju već ra-nije iskazivao interes za ulaganje u održivu poljoprivredu. Primjerice, jedan od njego-vih poslovnih entiteta inauguracijski je član projekta Leading Harvest, čiji je cilj standardizirati ‘održivu poljoprivredu’ i koji obuhvaća više od 800 tisuća hektara zemljišta u 22 savezne države. Gates je ta-kođer suvlasnik kompanija za proizvodnju biljnih proteina (zamjena za meso) Beyond Meat i Impossible Foods, kao i jedne od najvećih svjetskih tvornica za proizvodnju poljoprivrednih strojeva John Deere. Njego-va filantropska organizacija Bill & Melinda Gates Foundation ulaže u razvoj male po-ljoprivrede u zemljama u razvoju, a nedav-no je objavio i knjigu pod naslovom ‘Kako izbjeći klimatsku katastrofu’ koja se bavi i poljoprivredom.

No na nedavnoj sesiji na forumu Reddit, održanoj povodom izlaska knjige, Gates je na pitanje zašto je kupio toliko poljoprivrednog zemljišta odgovorio da kupnja ‘nije poveza-na s klimom’ te da je to bila ‘odluka njegove investicijske grupe’. To je ujedno sve što je Gates rekao o činjenici da je postao najveći privatni vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Americi. Ono što je sigurno jest da se takva plodna zemlja već godinama smatra jednom od najboljih investicija uopće te da se njome naveliko trguje, dok je s druge strane Gates iznimno tajnovit oko svih svojih investicija, pa tako i poljoprivrednih.

Štoviše, Eric O›Keefe iz The Land Reporta i sam se prilično namučio nakon što je pro-čitao da je ranč 100 Circles prodan za 171 mi-lijun dolara, s obzirom na to da je ime kupca bilo nedostupno, izuzev informacije da se radi o ‘investitoru iz Louisiane’. Budući da tako velike površine mogu kupiti samo dr-žavni fondovi i institucionalni investitori, dok navedena tvrtka ima samo dva zapo-

Taj kuriozitet – budući da utemeljitelj Microsofta dosad nije bio poznat kao inve-stitor u poljoprivredno zemljište, a još ma-nje kao poljoprivrednik – prenijeli su brojni svjetski mediji, no s obzirom na to da je Ga-tes istovremeno i biznismen i filantrop, nije

The Land Report, američki kvar-talni časopis specijaliziran za in-vestiranje u zemljišta, objavio je u svom posljednjem broju da je američki milijarder Bill Gates,

četvrti na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu (130,4 milijarde dolara), nedavno postao i najveći privatni vlasnik poljopri-vrednog zemljišta u Americi.

Ratar iz Silicijske dolineIako nije do kraja jasno iz kojih je motiva Bill Gates nakupovao 98 tisuća hekta-ra poljoprivrednog zemlji-šta u 19 saveznih država, niti se on o tome izjašnja-vao, činjenica je da je ovaj biznismen i filantrop ne-davno postao najveći pri-vatni vlasnik poljoprivred-nog zemljišta u Americi

Prema izvještaju The Land Reporta, Gatesova zemlja vrijedna je skoro 700 milijuna dolara, a posljednja velika akvizicija dogodila se 2018., kada je kupio 5869 hektara veliko zemljište na istoku države Washington, teritoriju indijanskog plemena Yakama

Organizacija International Land Coalition objavila je da nejednakost u pristupu tlu direktno ugrožava egzistencije 2,5 milijarde ljudi u svijetu koji se bave poljoprivredom. Najmanja je nejednakost u Kini i Vijetnamu, a najve ća u Latinskoj Americi

Tlom se trguje kao robom (Foto: Julian Stratenschulte/

dpa/pixsell)

23 svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

slena, godišnje prihode od 300 tisuća dolara i adresu u limenoj kućici uz jedan autoput, O’Keefe je počeo istraživati. Ustanovio je da je zemljište promijenilo niz vlasnika, počev-ši od bivšeg izvršnog direktora tehnološke kompanije WorldCom Bernieja Ebbersa, koji je 2005. završio u zatvoru zbog porezne prevare. Zemlju je kasnije kupio kanadski mirovinski fond, a od njega Gatesova inve-sticijska tvrtka Cascade Investment llc.

U periodu od pet godina Mirovinski in-vesticijski odbor Kanade bio je nakupovao preko 40 tisuća hektara poljoprivrednog ze-mljišta diljem Amerike, koje je potom počeo prodavati. Pritom, piše O’Keefe, o tome nije bilo nikakve prethodne javne objave. Fond je tek naknadno u svom kvartalnom izvje-štaju objavio da je prodao poljoprivredno zemljište u Americi vrijedno 520 milijuna dolara, kako se ispostavilo, Gatesovoj inve-sticijskoj firmi.

Bill Gates je firmu Cascade In-vestment osnovao 1995., malo nakon što je prodao 45 posto dionica Microsofta kako bi diversificirao svoju imovinu.

Otad njome upravlja Gatesov čovjek od povjerenja Michael Larson, kojega zbog low-profile pristupa zovu Vratar. Zaposlenici firme moraju potpisati ugovor o tajnosti, a od njih se očekuje i da ne koriste društvene mreže. Sam Larson, kako piše Wall Street Journal (wsj), ima autonomiju da kupuje i prodaje Gatesovim novcem onako kako mi-sli da treba, a njegov diskretan pristup znači i da se investicije ne oglašavaju na sva zvona.

Uz desetke tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta, tvrtka je tijekom 25 godina kupila udjele i u lancima hotela Four Seasons i Ritz-Carlton, kanadskoj državnoj željeznici, spo-menutim tvrtkama za proizvodnju biljnih proteina, kompaniji za trgovinu automobili-ma, a ima i 34-postotni udio u drugoj najvećoj američkoj kompaniji za upravljanje otpadom Republic Services. Osim poljoprivrednog ze-mljišta, Cascade je 2017. godine kupio i veliku površinu takozvanog tranzicijskog zemljišta u Phoenixu, desetom najvećem metropoli-tanskom području u sad-u, na kojemu se planira izgradnja novog naselja s 80 tisuća stambenih jedinica.

Sve to ukazuje da je, barem zasad, Gateso-va kupovina poljoprivrednog zemljišta prije ulagački nego poljoprivredni potez, no isto tako, piše wsj, Larsonova investicijska filo-zofija uglavnom se bazira na pristupu ‘kupi i zadrži’, a ne na standardnom mešetarenju. Gates se time u svakom slučaju svrstao među 50 pojedinaca ili obitelji s najvećim površinama poljoprivrednog zemljišta u sad-u. Oni ukupno posjeduju 12,5 milijuna hektara ili 1,4 posto kopnene površine Ame-rike, dok nešto više od četvrtine posjeduje federalna vlada. Ta je zemlja treća po veličini u svijetu kada je u pitanju kopnena površi-na, poslije Kine i Rusije, pri čemu 44 posto čini poljoprivredno zemljište. Sva privatna zemlja, osim što je sama po sebi iznimno vri-jedna roba, u nekoj je komercijalnoj funkciji, bilo da se radi o ratarstvu i stočarstvu ili drv-noj industriji i proizvodnji električne ener-gije. Upravo se u sad-u od 1980-ih naovamo odvija najveća koncentracija vlasništva nad tlom, no fenomen je univerzalan, pa danas samo jedan posto farmi na svijetu kontrolira čak 70 posto svih obradivih površina.

Uz Billa Gatesa, u Americi su najveći vlasnici obitelj Offutt koja se u Sjevernoj Dakoti tradicionalno bavi poljoprivredom, obitelj Resnick koja proizvodi voćne sokove, buteljiranu vodu, bademe i pistacije, zatim kubanska braća Fanjul koja proizvode šećer te također poljoprivredno carstvo obitelji Boswell. Iako se desetljećima, a neke i stoljećima, bave poljoprivredom, sve su te

obitelji ispod Gatesovih kada je u pitanju površina poljoprivrednog zemljišta u nji-hovom vlasništvu.

Da tlo spada u najcjenjenije resurse za investiranje svjedoči i popis sto najvećih privatnih vlasnika zemljišta koje nije is-ključivo poljoprivredno. Na vrhu te liste nalaze se telekomunikacijski tajkun John Malone i spomenuti medijski mogul i

osnivač televizije cnn Ted Turner, a na po-pisu su i neki vlasnici koji se ne bave pro-izvodnjom hrane, poput dinastija naftaša, proizvođača automobila i osnivača Amazo-na Jeffa Bezosa.

U nedavno objavljenom izvještaju o ne-jednakosti u pristupu tlu na globalnoj razini, organizacija International Land Coalition objavila je da ta nejednakost direktno ugro-

žava egzistencije 2,5 milijarde ljudi u svijetu koji se bave poljoprivredom te da danas gor-njih deset posto ruralne populacije posjedu-je 60 posto vrijednosti zemlje, dok donjih 50 posto stanovništva kontrolira samo tri posto. Najmanja je nejednakost u Kini i Vijetnamu, a najveća u Latinskoj Americi, dok Afrika i Azija imaju najveći udio malih gospodarsta-va, na kojima se poljoprivreda više temelji na ljudskom radu nego na kemijskim i me-haničkim procesima proizvodnje.

Organizacija smatra da su glavni pokre-tač trenda rasta nejednakosti u pristupu ze-mlji ‘kratkoročni financijski instrumenti’, odnosno trgovanje tlom kao robom, pa je u 2019. godini zabilježen 40-postotni rast trgovanja u odnosu na prethodnu godinu, koja je također bila rekordna. Gledajući iz ekološke perspektive, poznato je da se čak 80 posto svjetske bioraznolikosti na-lazi na područjima kojima upravljaju sta-rosjedilački narodi i lokalne zajednice, dok koncentracija vlasništva za sobom uvijek povlači ekološki štetan industrijski uzgoj monokultura. ■

Kupio je zemlju koja je u prošlosti bila namijenjena starosjedilačkim narodima – Bill Gates (Foto: Denis

Balibouse/Reuters/pixsell)

I u Evropi sve veća koncentracijaIstraživanje nizozemskog Transnacionalnog instituta s kraja 2016. pokazalo je

da se u Evropi također događa sve veća koncentracija vlasništva nad zemljom,

naročito u istočnim članicama u kojima je zemlja prije bila u vlasništvu države.

Najeklatantniji je primjer Rumunjske, gdje je već 2009. čak deset posto ukupnog

poljoprivrednog zemljišta bilo u rukama vlasnika izvan eu-a, a još 20 do 30 posto

kontrolirali su vlasnici iz eu-a. No pad broja malih poljoprivrednih gospodarstava

događa se u svim članicama, pa se taj udio u periodu od 1990. do 2013. najviše

smanjio u Njemačkoj, za čak 79 posto, u Italiji 68 posto, a u Bugarskoj 65 posto.

Prema Eurostatu, 2013. velika su gospodarstva (više od 100 hektara) činila 3,1

posto svih farmi u eu-u, ali su obuhvaćala polovicu ukupne obrađivane površine,

dok su tri četvrtine svih malih farmi (manje od 10 hektara) obuhvaćale samo

11 posto. Time je razina nejednakosti u pristupu tlu dosegla onu kakvu po tom

pitanju imaju najgore zemlje kao Brazil, Kolumbija i Filipini.


NEPRIJATELJSKA PROPAGANDAuobičajeno’ i po tko zna koji put prikazao

‘kao brutalnu i nehumanu skupinu sklonu pljačkama’, a sve je to učinio bez čvrstih dokaza.

Čiste rukeU službenom priopćenju, doduše, nema od-govora na pitanje zašto bi Guardian uporno i bez dokaza širio laži o našoj policiji, kakva se to čudnovata antihrvatska urota kuje u dalekoj londonskoj redakciji ni kakvi opaki interesi stoje iza nje. Nema ni spomena o tome da je na objavu svjedočanstva odmah reagirala Evropska komisija, opisavši je kao

‘ozbiljnu optužbu’. Nema ni govora o svim onim snimkama i fotografijama teških ozljeda, otvorenih rana, smrskanih lica i sprejem iscrtanih križeva na glavama mu-slimanskih migranata što ih iz mjeseca u mjesec gledamo na Guardianovim strani-cama. Nema ni riječi o tome da Guardiano-va otkrića nisu jedina, nego ih svako malo iznese neka nova humanitarna organizacija. Nema osvrta ni na onu čuvenu rečenicu bivše predsjednice Kolinde Grabar-Ki-

tarović koja je, prije dvije godine, nakon tko zna koje optužbe, stranim medijima šeretski dobacila: ‘Naravno da je potrebno malo sile kada provodite pushback.’

Ničega od toga nema jer – pravo govoreći – nema ni potrebe. Tko se to još u Hrvatskoj ozbiljno zamara pravima imigranata? Ima-mo mi svojih problema, od širenja korona-virusa do sužavanja turističkog tržišta, a o turističkoj niti visi nam kompletna destina-

cionalna ekonomija. Nije zato vrijeme za loš publicitet: treba snimati reklame i lansirati marketinške kampanje, treba dezinficirati kvake i držati sigurnu distancu, treba provo-diti mjere i dobro paziti na higijenu. Treba, drugim riječima, zasukati rukave i svima pokazati da su – kako god da okreneš – naše ruke čiste. Da je Hrvatska sigurna destina-cija. I da o tome nema spora. Jer Hrvatska nikad neće biti izbjeglički hot spot, Hrvatska je marketinški spot. Nismo mi kamp za tero-riste. Mi smo kampanja za turiste.Koja će, rekli smo već, biti interaktivna: dopunjena utiscima i pričama naših dragih gostiju.

Tko to ne shvaća, evo mu primjera.

Interaktivna kampanja

‘Od prvog trenutka kada uđete u Hrvatsku’, cvrkuće ugodni ženski glas na besprijekor-nom engleskom, ‘možete biti sigurni da ćemo poduzeti sve potrebne mjere i najvišu razinu opreza kako bismo osigurali da ste zaštićeni…’Vrijeđao nas je, ošamario starijeg čovjeka koji je

bio s nama i djecom i rekao nam da ispraznimo

džepove i otvorimo torbe.

‘Održavanje sigurne distance, inzistiranje na higijeni i redovnim provjerama tempera-ture’, prebire netko nježno po klavirskim tip-kama, ‘samo su neke od obaveznih procedura.’

Zatim me odveo sa strane i počeo me pretra-

živati.

‘Garantiramo vam maksimalnu zaštitu…’Nakon što mi je skinuo jaknu, počeo me di-

rati po grudima i ja sam se rasplakala. Dala

sam mu 50 eura koje sam imala samo da me

prestane pipati.

‘…potpuni užitak i mnoštvo novih isku-stava.’

Nastavio me dirati po grudima i stražnjici,

mnogo sam plakala. On mi je rekao da pre-

stanem, gestikulirajući kao da će me zadaviti

ako nastavim. Bilo me strah, ali sam prestala

plakati.

‘Sve je osigurano tako da se direktni kon-takt izbjegne kad god je to moguće, a osoblje je dobro uvježbano da osigura vašu privat-nost i vaše zdravlje.’

Prigovorila sam nešto a on me snažno ošama-

rio i rekao: ‘Skidaj se!’ Opet me udario, govoreći

da moram skinuti sve, čak i donje rublje. Počeo

me pretraživati i dirati dok sam stajala gola.

‘Čak i na ekskurzijama svjedočit ćete pot-punoj pažnji usmjerenoj osiguranju vašeg zdravlja i sigurnosti.’

Onda me pitao da li ga volim. Rekao je: ‘Ja

tebe volim, voliš li ti mene? Hoćeš da te odvedem

negdje, da malo budemo zajedno?’

‘Ako ste već bili u Hrvatskoj, dobrodošli natrag!’

Zatim je izvadio nož i stavio mi ga pod grlo.

Rekao mi je, ako se ikada vratim u Hrvatsku,

da ću umrijeti tu, u šumi, pod njim.

‘A ukoliko je ovo vaša prva posjeta, dobro-došli! Uživajte i iskoristite vrijeme da istra-žite našu zemlju.’

Udario me u glavu i rekao mi: ‘Ti si musli-

manka, zašto si došla u Hrvatsku? Zašto nisi

ostala u Bosni s muslimanima?’

‘Hrvatska vas čeka, spremna za siguran i opuštajući boravak.“

piŠe

Boris Postnikov

pr-služba mup-a koja nas je ovih dana oba-vijestila: ‘Svojim humanim djelima spaša-vanja života stotinama migranata, izvlačeći nezakonite migrante iz minskih polja, pro-valija, spašavajući ih od utapanja, noseći ih kilometrima kroz snježne mećave, hrvatska policija pokazala je ne samo organiziran i profesionalan pristup u zaštiti državne gra-nice Republike Hrvatske i vanjske granice eu, već i nadasve požrtvovnost i humanost.’ To da je hrvatska policija pokazala ‘nadasve požrtvovnost i humanost’ mup ne govori bez razloga, nego zato što je prošlog tjedna britanski Guardian objavio ružno, mučno i poučno svjedočanstvo anonimne Afgani-stanke koja je nakratko prešla granicu kraj Velike Kladuše.

U noći, sredinom februara – baš nekako dok su htz-ovi marketinški magovi dovrša-vali onaj spot o ‘sigurnoj destinaciji’ – žena je naišla na hrvatsku policijsku patrolu. Hodala je u maloj skupini u kojoj je bilo i dvoje djece

– nekako nalik na ono dvoje veselih evropskih reklamnih mališana – ali policajce djeca nisu omela. Žena je – baš kao u reklami – ubrzo do-znala kako točno izgleda ‘Safe Stay in Croatia’. Detalji su potresni i možda ih ne treba opšir-no prepričavati: dovoljno je reći da uključuju nasilje i vrijeđanje, udarce i šamare, nož pod vratom i seksualno zlostavljanje.

Odnosno, prema mup-ovoj službenoj ver-ziji, Guardian je hrvatsku policiju ‘sad već

Reklamni spotHrvatska je sigurna destinacija, o tome nema spora. Misli tako ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, misli direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Sta-ničić, misli i tim marketinških stručnjaka koji su prije dva mjeseca osmislili kampanju za veliki projekt ‘Safe Stay in Croatia’. Ili, po naški, ‘Hrvatska – vaša sigurna destinacija’. Projekt je, razjasnili su tada ministrica i di-rektor, zamišljen kao ‘oznaka nacionalne sigurnosti’, a oznaka se dodjeljuje zračnim lukama, marinama, restoranima i ostalim turističkim lokacijama, kako bi strani turisti bili sigurni da su tu, hm, sigurni. Kao rekla-mna kruna projekta, predstavljen je raskoš-no producirani trominutni spot: u njemu vesela evropska obitelj s dvoje male djece dolazi na ljetovanje, pa onda putuje Hrvat-skom, odsjeda u luksuznom hotelu, kupuje po dućanima, ide na ekskurzije, posjećuje muzeje, jedri i radi što već vesele evropske obitelji s dvoje male djece na ljetovanju rade, dok oko njih uslužno poskakuju ljubazni do-maćini, carinici, prodavačice i skiperi, dobro pazeći da je svaka kvaka dezinficirana, sva-ko plaćanje beskontaktno i svaka distanca propisno održana. U pozadini netko nježno prebire po klavirskim tipkama, dok ugodan ženski glas na besprijekornom engleskom cvrkuće o ‘svim potrebnim mjerama’ i ‘naj-višoj razini opreza’, o ‘redovnim provjerama temperature’ i ‘maksimalnoj zaštiti’, o ‘pot-punom užitku’ i ‘mnoštvu novih iskustava’… Pa tako sve do umirujućeg zaključka: ‘Hrvat-ska vas čeka, spremna za siguran i opuštajući boravak.’

Kampanja će pritom, doznali smo još i to, biti interaktivna: kada sezona krene, dopu-njavat će se utiscima i pričama naših dragih gostiju.

Službeno priopćenjeHrvatska je dakle sigurna destinacija, o tome nema spora. Misli tako ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, misli glavni ravnatelj policije Nikola Milina, misli i

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović (Foto: Davorin Višnjić/pixsell)

‘Potrebno je malo sile kada provodite pushback’ – Kolinda Grabar-Kitarović (Foto: Miranda Cikotić/pixsell)

Ministrica Nikolina Brnjac predstavlja veliki projekt (Foto: Željko Lukunić/pixsell)

Vesela evropska obitelj dolazi u Hrvatsku (Foto: YouTube)

25 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

tu raspričao o konjima i jahanju, pa rekao kako su njegovi blizanci pa skoro prije jahali konje nego što su prohodali. Pa je govorio o češkim Ciganima koji su bili toliko vezani za konje da su ih crtali i slikali po zidovima svojih kuća. Onda je pričao da je bio lovac, da je vječnu knjigu u pohvalu lovu napisao Ortega y Gasset, da je išao čak i u safari, u Angolu. Avion za safari meni nije spomenuo. E i zbog toga aviona bila bi bila važna njegova autobiografi ja.

Poslije smo se sretali najviše u Italiji, u Salernu, u Pistoji, u Trstu, u Kalabriji, još jednom u Sarajevu. Nikada se nismo sreli a da to nije bilo pod pokroviteljstvom spome-nute kuće Casa della poesia. Eto, poznavao sam Polanskog dvadeset godina, a nasamo nismo razgovarali ukupno više od dva-tri

sata. Jer smo se viđali samo za vrijeme književnih festivala, a na njih nikad nismo putovali istim vozilom, pa da razgovaramo sami. Susreti na književnim susretima su takvi da su stolovi i mali i tijesni, ma koliko da su veliki.

Jula mjeseca 2004. Polansky je jednoglasnom odlukom Gradskog savjeta grada Weimara dobio nagra-du za jedinstven doprinos u zaštiti ljudskih prava kosovskih Roma i Aš

kalija. Za nagradu su ga predložili Društvo za ugrožene narode i pisac Gün-ter Grass, i sam porijeklom iz slavenskog ugroženog naroda Kašubi. Grass je u obra-zloženju naglasio da je Polansky objavio niz knjiga o položaju Roma i Sinti, a među njima i radove o sudbini tih zajednica u Čehoslo-vačkoj u vrijeme nacizma.

Koja je petlja od čovjeka bio, Polansky će pokazati u svom govoru, odgovoru na lauda-ciju u Weimaru:

‘Velika je počast za mene što sam ovdje večeras. Ne zato što primam ovu nagradu, već što sam doživio da se ova nagrada dodje-ljuje kao priznanje borbi za ljudska prava, i to ne borbi protiv nekog diktatora, već borbi protiv jedne međunarodne organizacije koja bi ljudska prava morala štititi. Ta organiza-cija zove se Ujedinjene nacije. Tačnije: mi-

sija Ujedinjenih nacija na Kosovu (unmik) i Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (unhcr). Ja sam danas vjerovat-no stranac koji najduže radi na Kosovu: od 1999, kad je, navodno, rat ondje bio završen. Naravno da završen nije, ali to je druga priča. Večeras hoću da vam govorim o našoj borbi koju za ljudska prava na Kosovu vodimo pro-tiv Ujedinjenih nacija.’

Slijedi dug govor u kojem se katalogizira nečasnost i hipokrizija onih koji su vrhovna organizacija za zaštitu ljudskih prava ugro-ženih lica i izbjeglica, a čiji je povjerenik on sam. Tu nagradu i taj govor Polansky je skupo platio: pao je u nepovratnu nemilost poslodavaca čiji neki miljenik i nije bio, a razna novinarska oportunistička piskarala su intervjue s njime prekrajala po volji svo-jih pokvarenih izdavača. I tako dalje, zato i za mnogo šta drugo, bila bi dragocjena autobiografi ja Paula Polanskog. U njoj bi se našli opisi njegovih izdavačkih pokušaja u Madridu, njegova opsjednutost boksom, gol-fom, gađanjem glinenih golubova. I istina o letenju vlastitim avionom.

Nadao sam se da ću otići u Knez Selo da provedem koji dan u kući Paulovoj. Vojo Šindolić je boravio u njoj, kaže da je ve-lika da ima mnogo soba, prizemlje, sprat, potkrovlje. Prošle jeseni sam putovao u Ja-godinu, i mislio sam da posjetim Polanskog u niškom Knez Selu, ali je epidemijska stvar-nost učinila da posjetu ostavim za drugi put. Da sam i pomislio kako će se sve desiti, bio bih otišao. I on bi mi bio ispričao svoj život, i boravke u 18 zemalja Evrope, Bliskog i Sred-njeg istoka, te ne bih morao slušati kako mu drugi ovo nadodaju, ono oduzimaju. I bio bih od njega čuo priču o Džemailu iz pjesme

‘Noćna smjena’:

kasno jedne večeri stiže Džemail u moju kuću

noseći pijuk i lopatu

moli me da ga povezem ali odbija

da kaže kamo bismo išli

ja odbijam da uđem u kola

sve dok mi ne kaže šta hoće

najzad mi prizna da hoće

da otkopa jednu staru srpsku grobnicu

prije 50 godina njegov je djeda

stalno otkopavao srpske grobove

kako bi dolazio do zlatnog prstenja i ogrlica

s kojima su žene sahranjivane

prije smrti, djed mu je kazivao

u kojim bi grobovima po prilici još imalo zlata

i nagnao ga je da mu obeća kako nikad neće

uznemiravati mrtve

sve dok njegova familija ne bude posve

oskudijevala u novcu

pet godina poslije rata

on je još bez posla

Džemail je smatrao da je kucnuo čas

da pođe u noćnu smjenu. ■

MAKSIMIR

I MIROGOJ

Bila bi dragocjena autobiografi ja

Paula Polanskog . U njoj bi se našli

opisi njegovih izdavačkih pokušaja u

Madridu, njegova opsjednutost

boksom, golfom, gađanjem glinenih

golubova. I istina o letenju vlastitim

avionom

piše Sinan Gudžević

Autobiografi jaPaula PolanskogŠ

teta je što Paul Polansky, američ-ki pjesnik s posljednjom adresom u niškom Knez Selu, nije objavio svo-ju autobiografi ju. Još je veća šteta ako je nije dovršio. Imao je namje-

ru da je objavi, znam i da ju je pisao, a dokle je stigao, to će znati oni koji budu pristupili njegovu kompjuteru, vjerovatno njegovi si-novi. Da je radio na autobiografi ji, pisao je više puta svojoj prevoditeljici na talijanski Valentini Confido, koju je ponekad zvao svojim biografom. Valentina Confi do živi u Kalabriji, predaje engleski, ona je ova na slici sa Polanskym. Prevela je dvije njegove knjige,

‘Moj život sa Ciganima’ i englesko-talijanski izbor pjesama pod engleskim naslovom ‘Un-defeated’. Taj izbor je najbolja antologija pje-sama Paula Polanskog, preko sto pjesama iz 19 zbirki. Oni koji pročitaju ‘Moj život sa Ciga-nima’ još će više žaliti ako ne bude objavljena pjesnikova autobiografi ja.

Jer je Paul Polansky bio jedna od najčudni-jih pjesničkih pojava. Opušten, razbarušen, istovremeno nasmijan i ogorčen, a svijet mu tijesan. Oštrouman, često zajedljiv, bespošte-dan u kritici, otvoren. I usmeno i napismeno. Već na prvi pogled odavao je čovjeka na ka-kvog se rijetko nailazi. Njegove pjesme, za-pisi, intervjui, javni nastupi izdvajaju ga u svakom mnoštvu. On je ličnost, i to od onih za kakve se u našem jeziku kaže da imaju petlju. Imao je petlju da iz Sjedinjenih Američkih Država u godini kad atomske bombe izme-đu sad-a i sssr-a samo što ne polete, mjesec dana prije ubistva Johna F. Kennedyja, odluči da utekne od mobilizacije za rat u Vi-jetnamu i da pribježište nađe u Španiji pod Franciscom Francom. I da u toj zemlji živi 28 godina. Ne živi kao mezimac režima, već živi svoj život, druži se sa Ciganima, jaše konje i ide u lov, jaše preko sendas u Sierra Cabrera u Andaluziji. A dok umire Franco, leti u Angolu i ide u safari. O tome safariju danas se pričaju i legende i bajke. Jedni tvrde kako se u planinama iznad Almerije kao poduzet-nik obogatio, pa od bogatstva sebi priuštio mali avion kojim je odlazio u afrička lovišta, drugi pripovijedaju da je iz Amerike došao s velikim novcem. Ili kad ga un pošalje za svoga povjerenika na Kosovo, a on u svakom izvještaju optužuje unhcr, unmik, te kfor za diskriminaciju Cigana.

Paula Polanskog sam upoznao septembra 2002. u Sarajevu. Tada je Casa della poesia iz mjesta Baronissi uz Salerno, zajedno s amba-sadom Italije u Sarajevu, priredila tri večeri poezije u počast Izetu Sarajliću, koji je preminuo pet mjeseci ranije. Na te susrete je došao i Paul, iako nije bio u programu. Tu smo razgovarajući otkrili da obojica imamo blizance, pa smo zaključili kako bismo mo-gli osnovati sindikat za zaštitu prava takvih očeva. Bio je došao s Kosova. Kad je čuo da je moj zavičaj na pet minuta svračijeg leta od sjeverne kosovske granice, pitao me je jesam li s Pešteri i da li sam kad jahao konje. Rekao sam mu da sam po majci s Pešteri, da mi je djed s majčine strane bio konjanik i konjo-krota, ali da se moja jahačka strast istrošila u djetinjstvu, kad sam uglavnom kradomi-ce jahao i nagonio u trk ždrijepce i ždrebice, neosedlane, držeći se samo za grivu. On se

Paul Polansky i Valentina Confi do,

u Salernu, aprila 2010.

Album V. Confi do

26 intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Margareta Ferek Petrić Kultu ličnosti nema mjesta u svijetu suvremene glazbeBiennale je odgovoran da se izvode oni žanrovi i onakvi koncerti koji često nemaju mjesta u svakodnevnom odvijanju muzičkog života. Našla sam mjesta i za akuzmatičku glazbu i veću prisutnost skladateljica, čija je nedovoljna prisutnost širi problem, čak i u internacionalnom kontekstu

Umjetnička voditeljica Muzičkog biennala Zagreb

razgovarao Srećko Pulig

Foto: Emica Elveđi/pixsell

27 intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

S Margaretom Ferek Petrić, umjetničkom voditeljicom Mu-zičkog biennala u Zagrebu (mbz), razgovarali smo u vrtu Hrvatskog društva skladatelja uoči novog iz-

danja tog festivala.

Ovogodišnji mbz je 31. po redu, ali s obzi-rom na to da se manifestacija održava u dvogodišnjem ritmu, slavite i šezdesetu godišnjicu postojanja. Podnaslov ovogo-dišnjeg izdanja je ‘(Re)konstrukcija’. Na što se pojam rekonstrukcije odnosi?Ovogodišnje izdanje Biennala je kontinu-irana rekonstrukcija. Od trenutka kada se pojavila pandemija, a tu kod nas u Zagrebu i potres, od kojega se još uvijek osjećaju po-sljedice i u segmentu kulture, na zgradama i mogućnosti korištenja prostora, odlučila sam se za taj podnaslov ‘(Re)konstrukcija

– Continuum’. Kontinuum zato što sam se, zajedno s timom, odlučila za četiri bloka. Biennale dolazi u javnost u jednoj formi u kojoj se nikada prije nije dogodio. Ako ne-što u jednom bloku ne uspije, imamo šanse rekonstruirati u drugom bloku. Na taj način se kontinuum odvija sve do rujna.

Izvan ladica

mbz je impozantna manifestacija za ovaj grad kada se promatra u dugom trajanju. Bio je to svjetski događaj i moja generacija je odrasla uz njega. Ako već ne od početka, a ono 1970-ih i 1980-ih godina.Kada je mbz počeo, to je bio veliki bum na ovom području. On je uspio dovesti istaknu-te ličnosti, sve one ljude, važne kompozitore druge polovice dvadesetog stoljeća o kojima smo mi klinci učili na povijesti glazbe. Mi-slim da je vrhunac nekako bio u 1970-ima i 1980-ima. U glavi mi je ostao i nastup britan-ske rock skupine Gang of Four jer je otvorio neke nove svjetove publici suvremene glaz-be. Mislim da je danas bitno da se mbz otvori još više u sve smjerove suvremene glazbe.

Ne poštujete podjelu na tzv. visoku i ni-sku umjetnost, odnosno na tzv. ozbiljnu modernu, suvremenu i avangardnu mu-ziku, jazz, rock itd.?Ja ne volim podjele. Naravno, one postoje i ne bih ih nikada nijekala u nekom muzikološ-kom smislu, ali ne volim stavljati umjetnike u ladice jer se ni oni sami najčešće ne stavljaju u njih. U međuvremenu ima toliko razno-vrsnih projekata, ljudi koji rade u više kon-teksta i miješaju u svojem kreativnom dje-lovanju različite smjerove suvremene glazbe. Naravno da svi percipiramo razliku između tradicionalnog koncerta klasičnog ansambla i projekta eksperimentalnijeg karaktera, koji onda donosi i multimediju, elektroniku, po-nekad i samoizgrađene instrumente itd., no svi ti ljudi su na sličnom području djelovanja i upravo je uloga festivala preispitati na koji način i u kojim prostorima na najbolji način prelazi naviknute granice slušanja.

U čemu će se ogledati hommage začetni-cima mbz-a, od Milka Kelemena nadalje?U ovom izdanju odat ćemo počast Milku Kelemenu na nekoliko načina. Jako mi je žao što ga nisam nikada upoznala, to sam propustila i to ne mogu nadoknaditi. No važ-no je bilo uklopiti njegovu ličnost, njegovu otvorenost svijetu upravo u ovo izdanje. Jed-na od točaka jest i izložba u Etnografskom muzeju posvećena ne njegovim notama, ne njegovoj glazbi, nego upravo njegovom susretu sa svijetom. On je poklonio slike sa svojih putovanja diljem svijeta Zavičajnom

muzeju u Slatini i predstavit ćemo ga publici kao putnika, strastvenog tragača za nedo-stižnim i nedokučivim, kako je jednom sa-mog sebe opisao. Nekoliko djela je, naravno, uklopljeno u program mbz-a da podcrtamo i njegovu skladateljsku važnost. Gledala sam i tko su mu bili učenici i tako otkrila jednu uspješnu i zanimljivu njemačku kompozito-ricu, Adrianu Hölszky, koju sam takoreći umjesto njega predstavila unutar orguljaš-kog koncerta, na taj način predstavljajući nit njegovog djelovanja na novije generacije.

Što se promijenilo u svijetu glazbe od vre-mena kada je nova glazba bila zaista nova? Danas je u svijetu puno više događaja i oni idu u svim smjerovima koji se, kao što ste rekli, i ukrštaju. No stvari kao da gube na težini, kao da svaka estetika može pro-ći. Pa ipak, možemo li reći da je npr. naša muzička sredina otvorena za modernost i eksperiment ili je ona ipak postala i kon-zervativnom? Uostalom, i sami u mlado-sti avangardni kompozitori nerijetko su se kasnije odricali svojih djela, mijenjali estetike, dok su neki ustrajali na avangar-dnom putu?Moramo razumjeti da uvijek postoje se-gmenti kulturnog krajolika koji su vrlo otvoreni za eksperimentiranje, za novo, za glazbu koja će možda klasičnog posjetitelja koncerata šokirati, iznervirati ili čak odbiti od posjeta Biennalu. Uvijek imamo segmen-te društva naklonjenije klasičnoj, staroj glazbi. Avangarda je važan dio povijesti glaz-be i osim što je vrlo snažno utjecala na sve nas koji se bavimo komponiranjem i utječe još uvijek, mislim da je passé, te se svi više ne bojimo koristiti elemente raznih žanrova. Postoji, naravno, osoban pogled svakog skla-datelja i skladateljice na vlastiti opus, kao i individualni put razvoja na kojem se mnogo toga treba isprobati i, dapače, od nekih djela se distancirati u retrospektivi.

Živimo u doba eklekticizma u kojem bi avangarda bila samo još jedan od puno ponuđenih pristupa?Ona je samo jedan segment, pokret iz proš-log stoljeća koji je ostavio neizbrisiv trag. Eklekticizam na neki način može biti i opa-san. Uvijek je stvar doziranja, kako u kom-poniranju tako i u programiranju. Čovjek se kreće po tankoj liniji, ako želi biti svestran i uklopiti što više žanrova, no važno je kao zvijezdu vodilju imati pronalaženje onog najboljeg i najkvalitetnijeg.

mbz će ove godine u četiri bloka trajati duže od četiri mjeseca. U kojem smislu je pandemija promijenila pravila igre? Što je moralo ostati virtualno, a što može ići uživo uz ograničenu prisutnost publike? Već ste komentirali kako virtualno daje i

neku šansu da se bude globalno prisutan, kroz mrežno povezivanje i slično?Prvi blok, koji nam dolazi 18. travnja, ve-ćinom je onlajn. Ne možemo si još uvijek priuštiti opuštenost biennalskog muvinga. To onlajn prikazivanje za mene uvijek ima dvije strane. S jedne strane, svima nam je već dosta tog virtualnog života jer nije isto slu-šati koncert na kompjutoru u vlastita četiri zida i posjetiti koncert. Situacija koncerta nije svodiva samo na slušanje glazbe, to je i socijalna interakcija. U istom prostoru i vremenu si možda i s nekim s kime ćeš moći kasnije diskutirati zašto nije percipirao isto kao ti sam. Sve to čini akt koncerta. Ali onlajn ne samo strimanje, nego i snimanje muzike omogućuje – to mogu reći kao kompozito-rica – da dođemo do vrhunskih snimaka. I mbz je uposlio na više koncerata ekipu za snimanje i na taj način nam ostaje odličan materijal, od vrhunskih ansambala do dobrih kompozicija kojima se možemo predstavljati ne samo skupini ljudi koji bi došli na koncert, već možemo doseći internacionalnu publiku, od profesionalaca do ljudi koji su jednostavno zainteresirani da čuju nešto novo.

Program se sam po sebi nije toliko u srži promijenio, samo je morao biti na neki način djelomično odrezan jer neke stvari nisu išle, gosti koji su predaleko, npr. preko oceana, nisu u dosegu mogućih putovanja. Imenovanjem blokova pokušala sam im dati neku energiju. Prvi je ‘Furioso’, tako da pokažemo da krećemo iz sve snage, punom parom u mbz-u. Istovremeno, to je homma-ge Dubravku Detoniju i njegovom djelu

‘Dolce furioso’, koje je hit našeg Cantus an-sambla za suvremenu glazbu. Drugi blok je ‘Shifting’, to je međublok koji nas vodi dalje do jednog ljetnog, snažnog bloka. On se odvija uglavnom u muzejskim prostorima, u Ateljeu Meštrović i Muzeju suvremene umjetnosti (msu). Također imamo koncert sa Simfonijskim orkestrom hrt-a pod rav-nanjem dirigentice. Treći blok je nazvan ‘Po-svećenje ljeta’, što je aluzija na ‘Posvećenje proljeća’, a program će se odvijati u Močvari i u Pogonu Jedinstva. Nadam se da će upra-vo taj ljetni blok ispasti najsličniji onom Biennalu koji poznajemo, da ćemo moći taj intenzitet festivala zajednički proživjeti.

Za Biennale je bilo karakteristično da je ušao u grad, ne samo u koncertne prostore...Prošli mbz sjećao se Urbanfesta. Ove godine smo također na neki način ušli u grad jer ima-mo u predbiennalskom programu puno insta-lacija na različitim mjestima. Tu su i pop-up koncerti u izlogu Francuskog instituta, kao i glazbeno-plesna akcija na otvorenom. Oba projekta su dala priliku predstavljanja na fe-stivalu mladim ljudima – studentima. Zadnji blok u 9. mjesecu nazvala sam ‘Celebration’. To je proslava cijelog festivala s jednom od najveličanstvenijih formi koje postoje, a to je opera. Radi se o narudžbi mbz-a Berisla-vu Šipušu, u koprodukciji s hnk-om. Riječ je o jednoj od najkompleksnijih formi koje postoje, znam jer sam i sama napisala operu prije godinu i pol. Ona je zahtjevna i za pro-izvođenje – od financijskih do prostornih i organizacijskih uvjeta – i većinom je moguća samo unutar koprodukcija i velikih festivala. Jako je važno za hrvatsku glazbenu literaturu

da se takva djela naručuju i da se radi na tome da se dalje izvode.

Možemo li onda reći da mbz i dalje pre-ferira interaktivne improvizacije, jazz, muzički teatar, elektro-akustičku i elek-troničku glazbu?mbz je odgovoran da se izvode oni žanrovi i onakvi koncerti koji često nemaju mjesta u svakodnevnom odvijanju muzičkog života. Našla sam mjesta na Biennalu i za akuzma-tičku glazbu i veću prisutnost skladateljica, čija je nedovoljna prisutnost širi problem na-šeg društva, čak i u internacionalnom kon-tekstu. U suradnji sa Ina grm Institutom razvila sam program ‘Heroine akuzmatičke glazbe’. Radi se o elektroničkoj glazbi gdje se izvor zvuka, tj. sredstvo za stvaranje zvuka ne može precizno identificirati, već je posje-tilac koncentriran na sam doživljaj slušanja.

Prilika za mlade

Zbog epidemiološke situacije, ali i osi-romašenja društva generalno, teško je dovesti poznata imena iz svijeta. Tako da je glavnina programa, koji je, naravno, internacionalan, pala na leđa domaćih izvođača?U ovoj situaciji bilo je jasno da će domaći izvođači u ovakvom konceptu festivala mo-rati imati važno mjesto. S druge strane, što znači dovoditi zvijezde, svjetska imena? Ja sam tip koji smatra da fenomen kulta lično-sti nema mjesta u svijetu suvremene glazbe. Ima toliko ljudi koji su odlični u tome što rade i poznati su na svjetskim pozornicama. Takve sam i dovela u ovaj program, neke od njih u suradnji s međunarodnim institucija-ma. Trebalo bi imati veći budžet da se napra-vi još veći program s više imena većeg kali-bra, tzv. zvijezda. Naravno, to mi je i želja za budućnost. Tražimo kvalitetu i suradnju na dulje staze, povezivanje naših kompozitora sa stranim ansamblima i da se na taj način prošire po evropskim pozornicama.

U program su i kao autori i kao izvođači jako uključeni i studenti Muzičke akade-mije u Zagrebu...Dala sam čak i narudžbe kompozicija stu-dentima i apsolventima. Sjećam se sebe kao mlade osobe i koliko je važno skuplja-ti iskustva. mbz mora dati priliku mladim ljudima da stječu ta iskustva, da shvate što znači imati narudžbu, pripremiti se za kon-cert ili neki event unutar konteksta jednog tako velikog festivala. Realnost jednog glaz-benika ili skladatelja nakon fakulteta nije jednostavna. Važno je da što prije možeš skupiti iskustva i dobar materijal za biogra-fiju, dobiti odskočnu dasku za daljnji razvoj u karijeri. Komunikacija s mladim ljudima mi je neopisivo važna. Osim bogatog dječ-jeg programa pod vodstvom Nine Čalopek, mbz nudi velik program radioničkog forma-ta pod imenom ‘Knapanje’, koji opisujemo kao zonu za slobodnu kreaciju i izražavanje studenata svih smjerova.

Što i kako dalje, s obzirom na to da ćete biti voditeljica programa i za dvije godine, na mbz-u 2023.?Cilj mi je dalje voditi tu nit komunikacije sa starom i novom publikom, daljnje otvaranje spram što više žanrova suvremene glazbe, ostati svestran. Dovesti mnogo internacio-nalno priznatih imena i spojiti ih u različitim projektima s hrvatskim skladateljima i izvo-đačima. Također mi je cilj otvoriti Zagreb kao cijeli grad, a ne samo njegov centar, tako da svi dijelovi grada zažive s Biennalom. ■

Kada je mbz počeo, to je bio veliki bum na ovom području. U glavi mi je ostao nastup britanske rock skupine Gang of Four jer je otvorio neke nove svjetove publici suvremene glazbe

Jesenski i Turk & Arkzin d.o.o. / www.jesenski-turk.hr / Cijena: 120 kn

kapital /

oktobar /

samouprav

ljanje /

nesvrstan

i /

s pogovorom

rastka m

očnika

srećko pu

lig4feljt

ona

4

Fe

ljto

ni

Sre

ćka

Pu

lig

a p

osl

ije

ne

kad

ašn

jeg

le

tim

ičn

og

no

vin

sko

g č

itan

ja u

No

vo

stim

a sa

da

zah

tije

vaj

u i

pro

du

že

no

kn

již

ev

no

čit

anje

. Pre

dm

eti

nji

ho

ve

ob

rad

e d

anas

n

am iz

gle

daj

u s

en

zac

ion

aln

i: p

rav

a te

ori

ja, i

stin

ska

rev

olu

cija

, stv

arn

o s

amo

up

rav

ljan

je, a

ute

nti

čna

po

bu

na

svje

tsk

og

"ju

ga"

pro

tiv

imp

eri

ijal

izm

a. D

anas

to

zv

uči

kao

u

top

ija:

pri

je d

vje

sto

, sto

, pe

de

set

god

ina

to je

bil

a st

var

no

st. P

roči

tajm

o d

akle

paž

ljiv

o o

vu

kn

jig

u k

oja

nas

rje

šav

a o

d d

ek

ade

nci

je s

adaš

nji

ce i,

nad

ajm

o s

e, p

rip

rem

a z

a sm

jeli

je p

od

uh

vat

e u

bu

du

ćno

sti.

(R

atk

o M

očn

ik)

29 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

ribarskog mjestašca postala kruna austrou-garske rivijere. Najduža šetnica u njoj danas se zove po Franji Josipu. Dobro je rekao Krleža, vrijede samo oni spomenici koji se nakon rušenja ponovno dignu. A ‘Želje-znice’ preporučujemo, prema običaju, ne samo zbog lijepe slike, već i zbog najljepših, najkultiviranijih glasova hrvatskoga etera

– njihovu važnost komercijalne televizije još nisu shvatile, pa nam iz off a često pu-ste zvukove nalik podrigivanju. I to bi, kao, trebalo biti dramatično?!

Dobro jutro, Srbijo; Revizija istorije – Jasenovac, Happy tvYouTube je našoj pozornosti prinio emisi-ju Happy tv i to smo, mazohistički, mora-li pogledati. Jedan Srbin koji glumi ustašu (Vukić) i jedan Hrvat s titulom četničkog vojvode (Šešelj) u studiju srpske televizije (to je, da čudo bude veće, ‘Sretna tv’), pred Milomirom Marićem i nekom ni krivom ni dužnom voditeljkom, raspravljaju na temu je li u logoru Jasenovac umrlo manje od tisuću ljudi (uglavnom od malarije, smatra Vukić, uprava logora nije ih mogla zaštititi jer je preventivna medicina još bila u povojima) ili ih je pobijeno 700.000. Crni Milomire! Dokle ćeš varati ovaj napaćeni narod? Raditi od takvih tema ‘Parove’, a kao ‘par’ dovesti Šešelja i Vukića, pa to je perverzija neviđenih razmjera, no u toj perverziji ima sistema... Naši ‘demokratski’, ‘liberalni’ i ‘višestranač-ki’ režimi s obiju strana Drine, Une i Save (negdje manje, negdje više) žive isključivo od eksploatacije tzv. nacionalnog pitanja. I tako već 30, 40, pa i 50 godina. Polako, ali sigurno kradu, otimaju narodnu imovinu, dok tzv. svojim narodima bacaju kosti oko kojih se glođu. Žrtve tako po drugi put bivaju obeščašćene (kako je lijepo jednom rekao episkop Jovan, svejedno je lažete li o broju mrtvih tako da ga napuhujete ili minimizira-te, blasfemija je u oba smjera suštinski ista). Kosturi nevinih postaju repromaterijal po-litičkih, nacionalističkih i klerikalnih hulja, koje lažu čim zinu, lažu čak i kad šute. Nije-dan gost u ovom studiju nije glup (to bi ih možda malo iskupilo), oni jako dobro znaju narav udbaških manevara koje (kao i obič-no, u združenoj akciji Beograda i Zagreba)

Dnevnik, hrt, 5. travnja, 19:00Branka Slavica izašla je na teren, na ame-rički asfalt – to jest u muzeje – i razgovarala na zadanu temu (Meštrovićev ‘Indijanac’) s nekolicinom sugovornika. Što je reć’?! Pa to je vijest, breaking news! Dosad smo obič-no saznavali što je pročitala na internetu, pa je ovom prigodom pohvaljujemo. Tak se to dela! Da je tako radila zadnjih 20 go-dina, čuda bi napravila. Biti dopisnik nekoć je značilo krunu karijere. U najatraktivnije i najvažnije zemlje svijeta slani su najbolji, najiskusniji i najobrazovaniji novinari. Iz New Yorka je recimo za rtb/jrt izvješta-vao Goran Milić, koji je Ameriku držao na dlanu: njegovi izvještaji, reportaže i veće emisije priuštili su mu lavovski dio zvjez-dane reputacije koju je uživao. Mirko Ga-lić bio je dopisnik iz Pariza, gdje je kasnije službovao kao ambasador. Iz Njemačke su dopisivali Dražen Vukov Colić, veličina hrvatskog novinarstva (kasnije također am-basador) i Nenad Ivanković, zabludjela ovčica hrvatske antiklerikalne žurnalistike 1980-ih. Bogoljub Lacmanović, dopisnik Vjesnika iz Moskve, vrhunski je poznava-telj kako Rusije tako i domaće političke sce-ne. Krešimir Fijačko, dopisnik Vjesnika iz Bonna, bio je veliki novinar u svome vremenu. Zlatko Dizdarević bio je stal-ni dopisnik Oslobođenja iz bliskoistočnih zemalja. Inoslav Bešker, dopisnik Hanze iz Rima, kotira kao enciklopedist. Nekadaš-nji dopisnik Politike iz Kaira Boško Jakšić i danas je jedan od najboljih srpskih novi-nara, dok je Predrag Milojević, dopisnik tog lista iz Berlina, Rima i Londona (radio intervjue s Čarugom, Hitlerom i Musso-linijem), vjerojatno najveći srpski novinar xx. stoljeća uopće. Branka Slavica je crna ovčica u ovom skupu uglednika, šteta, mo-glo je i bolje.

Željeznice pod zastavom dvoglavog orla, hrt, 7. travnja, 23:26Ako želite pobjeći iz nelijepe, histerične stvarnosti, samo potražite slogan ‘odabra-la Mira Vočinkić’, naoružajte se kokicama ili čim već i udobno zalegnite... Serijali i dokumentarci koje našoj pozornosti pri-nosi hrt-ova urednica jedina su oaza mira i normalnog života u našem eteru, pa joj se ovdje odužujemo recima punima dike ter hvaljenja. Većina ljudi sanja mir, blagosta-nje, putovanja, po mogućnosti u egzotične predjele, lijepu kuću i zelen vrt, a kako to u životu baš i nije lako postići, uvijek preosta-je utjeha tv ekrana. Reprizna serija ‘Želje-znice pod zastavom dvoglavog orla’ – sad je možete vidjeti u hd rezoluciji – govori o že-ljeznicama u Austro-Ugarskoj, legendarnoj Kakaniji, mitskoj zemlji reda, rada i zakona, ne prvoj koju su njezini narodi nepromišlje-no rušili umjesto da je nadograđuju. Nostal-gija spram nje legitimna je, dopustiva, a uz njezino ime nikad ne ide pridjevak ‘bivša’, što znači da se nitko ne boji njezina uskrsa. U epizodi emitiranoj 7. travnja vidjeli smo, između ostalog, kako je Opatija od malog

izvode u eteru; važno je održati nacionalne sentimente na snazi, tako se dobivaju izbori, a onda, polako, u pljačku...

Milomir Marić pravi se lud. Vukiću po-stavlja pitanje o ‘košarici srpskih očiju’ koju je, prema romanu ‘Kaputt’ Curzija Mala-partea, Pavelić primio od svojih vjernih ustaša, i glumata da u to vjeruje, iako je u jednom od životnih intervjua detaljno opi-sao kako je Malaparte tu scenu izmaštao. Ne da nam se sad tražiti izvor, ali vjerujte nam na riječ. Stvarnim zlodjelima dodavati izmišljena nije ništa drugo doli stvaranje preteksta za nove zločine. Ovi su ljudi, za-ključimo priču, pali tako nisko da mogu po-ljubiti guzicu zmije, i s očajanjem moramo potražiti neki pametniji ili barem manje zao program, a marićevštinom se na ovim stranicama više nećemo baviti (valjda mo-žemo odoljeti svemu osim iskušenja, kako reče Englez).

Oko magazin, rts satelit, 8. travnja, 22:00Ode i Tozovac! Naš Jeremija, preziva se Krstić, ima njivu i livadu, vodenicu, služio je stari kadar – artiljeriju... Govorio je da je rođen da razveseli ljude, da ih obraduje, i to mu je pjesmom i uspijevalo. Znao je kat-kad malo i srbovati, a u nekrološkoj emisiji ispričao je zanimljivu anegdotu o drugom pokojniku koji se davno preselio preko Ro-manije, a još živi među nama. ‘Skupilo se društvo’, priča Tozovac, ‘mislim da je bio Draža Marković, i kaže ‘sviraj harmoni-ku’. Ja sam mislio da to možda nije prikladno, visoko je društvo, više ne može biti, a onda se, na zvuk harmonike, digao Tito i poveo kolo... Stavio ruku na leđa, i pleše...’

‘Kad nedelja dođe ja te čekam mala’; ‘Opro-sti što sam tvoju ljubav krao, oprosti što ti ljubav nisam dao’; ‘Iz krajine lepa vlajna srce mi je zalomila... Oj Nino, Nino, Nino, uzeću te ja, oj Nino, Nino, Nino, bićeš moja sva...’, te je pjesme i stihove znao veći dio bivše dr-žave. Tozovac je primio dvije doze Sputnjika, ali organizam (86. godina) nije izdržao nalet korone. Umjesto jeremijade, naš je Jeremija doživio vrckavi tv rekvijem, baš kako bi i sam poželio. ■

TV RAŠETANJE Slava i Slavica

Da je tako radila zadnjih 20 godina, čuda bi napravila

– Branka Slavica (Foto: hrt)

Branka Slavica izašla je na teren

– pa to je vijest, breaking news!

Biti dopisnik nekoć je značilo

krunu karijere, što i dokazuju one Gorana Milića,

Mirka Galića, Dražena Vukova

Colića, Bogoljuba Lacmanovića,

Zlatka Dizdarevića, Inoslava Beškera, Boška Jakšića ili

Predraga Milojevića. Slavica je među

njima crna ovčica

Piše Boris Rašeta

30 kritike NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

‘Mali bjegunac’ dobio je 1953. Srebrnog lava u

Veneciji

piše Damir Radić

Johna Cassavetesa nazivaju papom američkog nezavisnog filma, ali pra-vi ‘otac’ američkog nezavisnog du-gometražnog igranog filma daleko je manje poznati Morris Engel, koji

je do Cassavetesova slavnog autor-skog debija ‘Sjenke’ iz 1959. polučio već tri cjelovečernja igrana ostvarenja, nedav-no prikazana na programu kina Tuškanac. Najpoznatiji od njih je prvijenac ‘Mali bje-gunac’ iz 1953. koji je napravio u autorsko-producentskoj suradnji s družicom Ruth Orkin i prijateljem Rayom Ashleyjem te koji je dobio Srebrnog lava u Veneciji i bio nominiran za Oscara za najbolji izvorni scenarij.

Film pripovijeda o dvojici dječaka, sedmo-godišnjem naslovnom junaku Joeyju i njego-vom nekoliko godina starijem bratu Lennie-ju, a priče u uobičajenom smislu, pogotovo u kontekstu tadašnje igranofilmske prakse u Americi, i nema. Postoji tek problemska situacija – povjerovavši bratovim prijatelji-ma da je nehotice ubio Lennieja (stariji dečki odlučili su se našaliti s mlađim), Joey bježi u glavni njujorški zabavni park (i na javnu plažu) Coney Island te tamo provodi cijeli dan i sljedeće jutro, dok ga naposljetku za-brinuti Lennie ne pronađe. Kraći uvodni dio filma prikazuje (ulične) dječačke igre, a glav-nina narativa otpada na Joeyjev boravak u lunaparku i na plaži, gdje se varira nekoliko osnovnih situacija (igranje raznih igara, vi-šekratno jahanje konja, skupljanje praznih povratnih boca). Narativno, film je vrlo sta-tičan, ali je oblikovno i izvedbeno izrazito izražajan: crno-bijela fotografija samog En-gela izuzetna je, kompozicije kadra efektne, ponekad i do začudnosti, glazba emotivna i vibrantna, dječačke fizionomije interesan-tne i nadasve fotogenične (osobito Richie-ja Andruscoa u glavnoj ulozi), a dječačka gluma fascinantno prirodna. Nije čudno da je ‘Mali bjegunac’ svjetsku premijeru imao i veliku afirmaciju doživio upravo u Veneciji, jer svojim je ključnim postavkama i dojmom životnosti slijedio tragove neorealizma, iako je Engel puno nekonvencionalnije pristupao naraciji, o čemu svjedoče i naredni njegovi filmovi.

‘Ljubavnici i slatkiši’ iz 1956., također nastao u autorskoj suradnji s Ruth Orkin, sjajan je primjer kako ‘ni iz čega’ napraviti film. Osnovna je potka ljubavno zbližava-nje manekenke udovice Ann i njezina prija-telja, inženjera Larryja, koje remeti Annina sedmogodišnja kćerkica Peggy, istovreme-no naklonjena Larryju i ljubomorna na nje-ga. Engel i Orkin čitav uvodni dio filma sa-stavljaju od zajedničkih posjeta ljubavnog para u nastajanju njujorškim turističkim i kulturnim atrakcijama i znamenitostima (Central park, Muzej moderne umjetnosti, Kip slobode), potom ih smještaju u kuću za prodaju koju razgledavaju i koriste za svojevrsni piknik te u još neke situacije, pri čemu ‘prave priče’ nema. Njezin se ne-dostatak ne kompenzira opsežnim, elabo-riranim dijalozima, kao što će to kasnije činiti recimo Woody Allen ili Richard Linklater, nego često neverbalnim od-nosno umjereno verbalnim detaljima dru-ženja ili npr. prikazivanjem načina na koji Ann ubija vrijeme u spomenutoj kući dok nepredviđeno dugo čeka da se Larry vrati iz nabavke. U ‘Vjenčanjima i bebama’ iz 1958., prvom autorski samostalnom Engelovom radu i prvom lišenom dječjeg protagoni-sta, filmaš odlazi korak dalje od prethodnog ostvarenja posve se fokusiravši na ljubavni odnos dvoje odraslih, pri čemu tamo plasi-rane natruhe oporosti ovdje intenzivira, no svejedno još jednom uspijeva svršiti film happy endom.

Morrisa Engela može se nazvati vedrim realistom i humanistom koji je, kao što je priznao Truffaut, izvršio znatan utjecaj na francuski novi val, a i anticipirao neka stremljenja novog Hollywooda 1970-ih. Njegovi su glavni aduti bili poseban osjećaj za vizualni stil i odličan rad s glumcima, ali iznad svega kreativni entuzijazam.■

Kreativni entuzijazamEngel je izvršio znatan utje-caj na francuski novi val

Ciklus filmova Morrisa Engela i Ruth Orkin (kino Tuškanac, Zagreb, 10. i 11. travnja)

Saša Stanišić: Porijeklo (s njemačkog prevela Anda Bukvić Pažin, Fraktura, Zagreb, 2020.)

Stanišićev je književni glas čudesno slobodan

piše Katarina Luketić

Roman ‘Porijeklo’ Saše Staniši-ća počinje kratkim poglavljem

‘Baka i djevojčica’ i riječima: ‘Baka je na ulici ugledala dje-vojčicu. Viče joj s balkona da se

ne boji, doći će po nju.’ Poglavlje završava: ‘7. marta 2018., Višegrad, Bosna i Hercegovina. Baka ima 87 godina, i ima 11 godina.’ Shvaća-te: baka je djevojčica. U pitanju je demencija, nastao je kratki spoj u neuronskoj mreži i na-rušen je linearni prijenos. Iskri posvuda. Pri-

je i poslije gube smisao. Lica, riječi i događaji pretumbali su se u velikom bubnju vremena. Priča o porijeklu – a obično se u tim pričama teži rekonstrukciji prošlosti i pronalasku vla-stite grane na stablu života – počinje moti-vom zaborava. Savršeno je to pogođen ulaz u romaneskni svijet u kome se traga za sobom i drugima, iscrtava krhka intimna geografija s brojnim toposima i iskustvima. Višegrad i Heidelberg, zmajevi u planinama iznad Dri-ne i uredne njemačke ulice, slavenski svijet i njemačka emigrantska predgrađa, bakin skok iz lucidnog u luckasto i unukova želja da sve upamti i jezikom kao mrežom zadrži prošlost koja otječe.

Gesta s kojom roman o pamćenju počinje fragmentom o zaboravu odmah otkriva Stani-šića kao suptilnog i vrsnog pripovjedača, a da-lje odmatanje priče o odrastanju, korijenima i egzilu junaka Saše dojam čvrsto potvrđuju. Više nego njegov prvi roman ‘Kako vojnik popravlja gramofon’, ‘Porijeklo’ se bazira na onom što je sam pisac proživio, a pritom nije riječ o zamornom Bildungsromanu ni suže-nom ispovijedanju osobne po/ratne traume kakvo prakticiraju neki postjugoslavenski autori. Stanišić razbija klišej o čvrstom iden-titetskom nukleusu i izbjegava prisilu uzroč-no-posljedične naracije, i to ne samo u kom-poziciji i motivima, već i u strukturi i jeziku.

‘Porijeklo’ je ispisano u fragmentima, stalnom gibanju naprijed-nazad, miješanju vremena i prostora, datuma i emocija, stvarnoga i do-mišljenoga. Pripovjedač Saša sve razumije ali, poput bake, nekad nešto nadogradi i prebriše, jer njegova su sjećanja ‘varijable čežnji’. Ri-jetko je ogorčen, češće realističan, a najčešće poetičan i vedar dok pušta zmaja imagina-

cije da lebdi na vjetru, svjestan da njegovo prizemljenje nosi tužan prizor. Stvarnost nekad gleda dječjim očima, a i tada sve vidi, ali odbija imenovati. Pušta se asocijacijama i ludizmu priča, ne mari za analitiku i lako mi-jenja pripovjedačke moduse (ironično, lirsko, humorno). Zbog svega toga, Stanišićev je knji-ževni glas čudesno slobodan. Zapravo, čitajući ovdašnje autore – iako je ‘Porijeklo’ napisano prvotno na njemačkome i nagrađeno važnom nagradom Deutscher Buchpreis 2019., to je knjiga (i) o nama i ovdašnjem svijetu – nisam već dugo naišla na tako dojmljive pasaže o odlascima i povratcima, intimnom i nepozna-tom svijetu, malim radostima i zlu koje se valja u pozadini. Čini se, Stanišić je izišao iz radionice najboljih majstora, iz Schulzova dućana cimetne boje i Kišove bašte djetinjstva posute pepelom stradanja.

Tražeći markere identiteta u mraku vre-mena, on obasjava svakodnevne događaje, osobne nemire i usputne detalje, sve one stvarčice koje, kiševski rečeno, vučemo kroz život kao svoju jedinu čergu, dokaz o vlastitom porijeklu i postojanju. Poskok na stablu i ispijanje rakije za mrtve na groblju u Oskoruši. Odrastanje na aral-ovoj benzin-skoj pumpi u Heidelbergu, ‘neutralnom tlu na kojem je porijeklo rijetko bilo vrijedno sukoba’. Ured za strance i pisanje vlastita životopisa. Razgovori telefonom s bakom. Jezik i osjećaj kako je nemati za nešto jezik. Sram jer si tu, a nisi odavde. Ukratko, roman je to o pamćenju i zaboravu, o porijeklu koje ne određuju etnije, konfesije i geopolitike nego bliskost, emocije, priče i imaginacije. Roman prostora i vremena, progonitelja i progonjenih, a i volje da se u golom preživ-ljavanju sačuva neka radost. Ujedno, roman je to o emigrantskoj svakodnevici, napadi-ma na strance, vječnim izbjeglicama i novim balkanskim turama koje vode istim šumama kojima je Saša bježao s majkom iz Višegrada. Konačno, roman je to koji – neprogramski i na literarno izvanredan način – svjedoči o suštinskoj heterogenosti današnjih identi-teta i činjenici da se književnost ne može čitati kao jednonacionalna, nego samo kao inter- ili transkulturna vrijednost. ■

Svaki dom je slučajan

31 kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1113, petak, 16. travnja 2021.

Joe Sacco: The Fixer –

A Story from Sarajevo(Jonathan Cape, London 2004. / btc Šahinpašić, Sarajevo 2015.)

U ‘crtanom romanu’ američkog Maltežanina Joea Saccoa taj se slavni strip-autor i novinar, začetnik reportažnog doku-mentarizma u mediju stripa,

poslije remek-djela ‘Sigurna zona Goraž-de’ iz 2000., još jednom vratio temi rata u Bosni – kroz koju se, naravno, ogleda čitav jugoslavenski ‘rat za raspad’. Za razliku od ranijeg stripa, ‘Fixer – Priča iz Sarajeva’ ne pripovijeda o ratu kroz mnogo očiju izolirane muslimanske zajednice, nego se koncentrira na ratni put Nevena, sarajevskog Srbina koji unatoč etničkoj pripadnosti odlučuje bra-niti svoj rodni grad. Usprkos takvoj odluci i načelno kozmpolitskom karakteru i svjeto-nazoru, Neven nije nikakav anđeo, već sitni kriminalac i krijumčar, koji stranim novi-

narima može srediti ama baš sve, od lažnih isprava do usluga prostitutki. Zbog njegovih dvojbenih moralnih nazora, ni strip-reporter Sacco ni čitatelji/ce nisu sasvim sigurni što je u Nevenovoj štoriji istina, a što laž, kad je brutalno iskren, a kad začinjuje činjenice kako bi se prikazao boljim no što jest – mada nije nacionalist ni šovinist, itekako je krvav ispod kože. Možda je to najveće postignuće Saccovog ‘Fixera’ – rijetko uvjerljivo izraža-vanje činjenice da kroz rat nitko ne prolazi neokrznut, razrađeno obvezujućim, potre-snim, superiornim jezikom stripa.

Zoran Smiljanić & Blaž Vurnik: Spomini in sanje

Kristine B., Ljubljana

1941–1945(Muzej in galerije mesta Ljubljane, 2015.)

Pedeset godina prije ratova devede-setih bio je Drugi svjetski rat i bru-talno mu svirepi lokalni odvojak, a sve te ratove regionalni autori/ce stripova vrlo su rijetko prikazivali

izvan akcijsko-avanturističke, kvazirealistič-ne žanrovske matrice. Zoran Smiljanić (r. 1961.), jedan od ključnih živućih slovenskih strip-autora, nezasluženo nedovoljno poznat izvan granica svoje zemlje i jezika, gotovo je cijeli svoj opus posvetio beskompromisnom raskrinkavanju sociopolitičkog konteksta koji proizvodi ratove u ovom dijelu svijeta ili pak šalje njegove stanovnike da ginu u uda-

Akademija dramske umjetnosti pokre-nula je ciklus razgovora o rodnoj ravno-pravnosti i seksualnom zlostavljanju pod naslovom ‘Nismo tražile’. Zašto ste pokre-nuli taj ciklus?Možda ste pitanje trebali neugodnije formu-lirati: ‘Zašto je adu pokrenula ovaj ciklus razgovora tek sada?’ Sredinom siječnja posta-lo je više nego očito da problema imamo i da jako kasnimo s njihovim prepoznavanjem i rješavanjem. Prilično je poražavajuća činje-nica da smo o razmjerima problema saznali tek nakon što se temeljem napora kolegi-ca iz inicijative ‘Nisam tražila’ pokrenula lavina svjedočanstava na društvenim mre-žama, gdje smo prepoznali i svjedočenja o zbivanjima na našoj Akademiji. To što do tog trenutka kod nas nije bilo prijava, ne znači da nije bilo zlostavljanja. Mislili smo da smo dovoljno otvoreni i da studenti vjeruju da će, ako nam se obrate, dobiti pomoć. Stvarnost je to naše ‘mišljenje’ okrutno demantirala.

Čini se kao da su informacije o toj vrsti teš-kog zlostavljanja odjednom eksplodirale.Točno tako – eksplodirale su dugo prešući-vane priče, gorka svjedočanstva žrtava koje desetljećima nisu osjećale da žive u društvu koje je spremno nositi se s njihovom trau-mom, prihvatiti ružnu, ali realnu stvarnosti i procesuirati, bilo pravno, bilo psihološki, ono što se zlostavljanim osobama dogodilo. Većina od tridesetak prijavljenih slučajeva odnosi se na razdoblje od sredine devedese-tih pa do prije četiri-pet godina. Na edukaciji za naše nastavnike dr. sci. Maja Mamula iz Ženske sobe izrekla je statistički podatak da je jedna od pet žena – i jedan od 71 muškar-ca – doživjela silovanje ili pokušaj silovanja. Žrtve tu vrstu iskustva izrazito nerado dijele i s najbližima, a oko 95 posto slučajeva ostaje neprijavljeno.

Što očekujete od ovog ciklusa predavanja, dokumentarnih fi lmova i okruglih stolo-va o toj temi?

Taj ciklus edukacije je, po mom sudu, tek uvod u ozbiljne razgovore koji su pred nama, a koji se ne tiču samo tema rodne ravnoprav-nosti i seksualnog zlostavljanja, nego i nači-na na koji prenosimo umjetničke prakse na-šim studentima. Akademijino povjerenstvo koje se bavi utvrđivanjem činjenica o pristi-glim prijavama dovršava svoj rad i o njiho-vim ćemo zaključcima temeljito razgovarati. Nadalje, naši se studenti vrlo često susreću s kritikom i tih stotinu ‘Ne, nije dobro, hajde ponovno...’ studentima ponekad predstavlja prevelik teret i kroz neke od prijava je očito da i jedni i drugi trebamo biti svjesni granice između poticajne i zdrave pedagoške provo-kacije i posramljivanja, poniženja, povrede dostojanstva osobe.

Muškog nasilja ima i u drugim, ‘razvije-nijim’ sredinama. Kako to objašnjavate?Rekla bih da smo svi duboko uronjeni u patrijarhalnu tradiciju, bez obzira na to što nam se ponekad čini da smo napredovali. Napredak je minimalan i stvari se jako spo-ro mijenjaju. S obzirom na socioekonomski okvir u kojemu pristajemo živjeti, a koji nas ne čini ni sretnima ni slobodnima, bojim se da će u najboljem slučaju i dalje biti ovako – jedan korak naprijed, dva koraka natrag.

■ Bojan Munjin

Franka Perković Gamu-lin Eksplodirale su dugo prešućivane priče žrtava

KVADRAT

Nakon što je Gradska knjižnica u Petrinji teško oštećena u potresu krajem prošle godine, ovih dana dio knjiga opet je postao dostupan čitateljicama i čitaocima. Fond je privremeno smješten u jedan od kontejnera: to je ‘prva hrvatska kontejnerska knjižnica’. ■ B. P.

ljenim zakucima kontinenta ili druge strane planeta (serijal ‘Meksikajnarji’, s koscenari-stom Marijanom Pušavcem). Serijalizirajući većinu stripova u značajnom lijevom politič-kom tjedniku Mladina, Smiljanić je na razini široj od regionalne ostvario sadržajno i stilski iznimno dosljedan i zaokružen opus. Jedan od njegovih novijih stripova, nagrađivani ‘Spo-mini in sanje Kristine B.’ (rađen i u suradnji s povjesničarom dr. Blažom Vurnikom), pri-povijeda o nacifašističkoj okupaciji Ljublja-

ne iz perspektive bake koja u smiraj života o tome priča unuku, koji se isprva dosađuje, da bi zatim, sve zainteresiraniji, počeo spoznava-ti kako davni događaji utječu i na njegov mladi život. Uspješno izbjegavši didaktičku suhoću, autor je majstorski prikazao kako se nerazri-ješeni slojevi prošlosti vraćaju, sve dok se u zajedničkom pamćenju ne primi istina o po-činjenim zločinima, neovisno o strani koja ih je skrivila, istodobno nenametljivo tumačeći najmlađim generacijama nemogućnost rela-tivizacije odgovornosti za ratna nedjela, kao i štetnost i nerealnost nametanja kolektivne krivnje grupama ljudi ili cijelim narodima.

Stjepan Bartolić-Štef: Mudraci(biblioteka Kvadrat, Ogranak Matice hrvatske Bizovac, 2011.)

Vjekoslav Đaniš, rijetko uporni izdavač i urednik Kvadrata, od sredine devedesetih jedinog časopisa za kritiku i teoriju stripa u Hrvatskoj, u biblioteci

Kvadrat već godinama također objavljuje strip-albume isključivo domaćih i regional-nih autora. Jedan od važnih albuma što ih je objavio jesu ‘Mudraci’ omiljenog Štefa Bar-tolića, strip-serijal koji je startao ratne 1992. u Vjesnikovom Plavom zabavniku, nastavio se u Đaniševom magazinu Stari mačak, da bi prije samog albuma završio u časopisu hvidra-e. Album sabire svih šest epizoda, sjajnih ‘ratnih’ minijatura koje nemaju ništa zajedničko bilo sa spektakularnim prikazi-ma rata u akcijskim stripovima ili fi lmovi-ma, bilo s propagandnim ‘ostvarenjima’ što služe kamufl aži istine o ratnim brutalno-stima. Ako je ‘Mudracima’ išta nalik, to je bespoštedni češki humor poznat iz Hašeko-vog ‘Švejka’ ili Menzelovih i Hrabalovih ‘Strogo kontroliranih vlakova’, humor koji se bez straha ruga laži i moći, dok u srcu čuva milost za ljude. Takvi su i Štefovi ‘Mudraci’

– strip milostiv prema tadašnjim sudionici-ma, a današnjim veteranima Domovinskog rata, tihoj većini koja se ratom nije okoristila, nego je njime ‘samo’ obilježena, i jedini je ta-kav strip što je o događajima s fronte urađen do dana današnjeg, jedini što im je pristupio s humorom koji liječi i oslobađa.

■ Bojan Krištofi ć

PREPORUKE: STRIP

Foto: Nikola Ćutuk/pixsell

Dekanica Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu

Foto: Boris Ščitar/Večernji list (pixsell)

Documents

Tomislav Tomašević Nismo opcija samo srednje klase