Nakladnik HENA COM

Nakladnik HENA COMZa nakladnika Uzeir HuskoviUrednikSeid SerdareviLektoricaKatja Tresi-PaviiKorektor Mislav BrolichDizajn Vanja CuculiCopvnght Ante Tomi, HENA COM, 2000, 2002.!Ante TomiSTO JE MUKARAC BEZ BRKOVAhumoristiki romanesto izdanjeHENA COM Zagreb 2002.Oblo ensko koljeno drugo je Ime za Duha SvetogaBohumil HrabalIvici IvanieviuPoglavlje prvogdje se upoznajemo s ovim armantnim naseljem, u kojemu sretniji uho akaju kljuem od mercedesa, a oni manje sretni crvenim vrkom ibiceDivno li je biti u svibnju u Smiljevu. U zoru kada se crna kvrgava sjena na mjeseini, kao kakvo jezovito udovite pred prozorom, na prvome svjetlu iznad modrih brda pomalo pretvara u stablo bajama. Ili u podne, kada crkveno zvono tako mono odjekuje da ti se uini da je dragi Bog nebo od lima nainio, a oni to rade u polju objeduju tvrdo kuhana jaja, mladi luk i sir, pancetu i tirolsku, sve prostrto na bijelim kuhinjskim krpama s naslikanim jagodama. Ili je moda ipak najljepe u suton, kada se crveni oblaci rasplamsaju na vjetru koji se tko zna otkud spustio? Ili kada padne no pa sve utihne osim zrikavaca, pasa i pijanaca to viu, pjevaju i smiju se, ili se svaaju sa enama koje su ih davno ostavile, satima se izvlaei iz grabe u koju su pijani upali, da bi na posljetku usnuli i probudili se tek oko osam ili jo kasnije, pokriveni rosom i mravima?Selo je veliko, oko dvije tisue dua ima, i taj se broj ne smanjuje Barem ne osjetno Tu su crkva i osmoljetka, krasne graevine zidane domaim klesancem, gostionica imenom Bevanda, za koju zlobnici vele da joj je ime ba dobro pogodenb jer da u njoj i ne moe popiti nerazvodnjeno vino Tu su jo dvije trgovine mjeovitom robom koje kao nelojalna konkurencija takoer hlade pivo i toe konjak, pota i mlada potanska slubenica koja za radnog vremena pomalo gricka sendvi s pa-rizerom Listonoa je neko pijan oborio neko dijete mopedom pa su mu strogo zabranili da vozi i otad je mrzovoljan, ne obraajte mu se ako ba nije prijeka potrebaU Smiljevu, kao i svuda u svijetu uostalom, neki imaju novaca, a neki ga nemaju, samo to to ovdje ne znai bogzna to Ako nema novaca, sjedi u gostionici i broji crne muhe na neistim zavjesama, crvenim vrkom ibice aka uho ih podjebava Miu da misli li on eniti onu ehinju to ju je prologa ljeta povalio na Hvaru, a onda doe netko tko ima novaca i plati ti pivo ili gemit To je lijep i siguran ivot, jer e uvijek biti onih koji imaju novaca, koji su oenili bezobraznu enu ih su nekako od sebe ambiciozni pa odu raditi u Njemaku, i kada se vrate za Boi, Uskrs ili Svetoga Antu, sveca zatitnika Smiljeva, razmetljivo acavaju dangube koje povazdan samo sjede u Bevandi, broje muhe na zamazanim zavjesama i tako su jadni da crvenim vrhom ibice akaju uho Ti ambiciozniji, naime, uho akaju kljuem mercedesaKada je o ugostiteljskim uslugama rije, valja priznati da su iiik i u trgovinama vrlo solidne Trgovac pod bankom dri ak ni aice za konjak, tako da se, ako hoete, moete i kucnuti s kolegom, a to se higijenskih standarda tie, aice se nakon svakoga gosta pomno obnu krpom Smiljevo je svjetlosnim godinama daleko od hladnog antiseptinog svijeta u kojemu nitko ni tildi runik ne bi uzeo, a sin, kako se pria, ne zna za ikj i ot.u nc /n i /.) sini Ovdje u duanu vlada ozraje pnjate-llkji povjereni i i nitko nc grinta kada netko za bankomzabunom zamijeni aice konjaka ih boce piva Pij, brate, ta nismo gubavi'Jedino je zajebano kada se netko napravi lud pa od susjeda uzme bocu u kojoj je vie nego u njegovojOsim ove prijateljske, druga je dimenzija pijenja u trgovini to to je ono osjetno jeftinije od pijenja u gostionici Zasluga je duana da su, da tako kaemo, demokratizirali ugostiteljske usluge Eto, recimo, Ivi, koji s mizerijom to je mjeseno dobiva od Fonda mirovinskog i socijalnog osiguranja sebi nikako ne moe priutiti da loe u gostionici, a prevelika je prznica da bi ga netko astio, redovito pije u duanu Sto da odmori nogu u golemoj ortopedskoj cipeli, a to stoga jer od vinjaka naskoro ni u onu zdravu nije siguran, povazdan stoji naslonjen na banak i pije vinjak, premda trgovac kae da Ivi zapravo pije njegovu krv I to na slamicuU trgovinu je upravo uao upnik"Molim vas, litru soka od jabuke", kazao je don tipan"Claro que si, padre", otpovrnuo je spremno trgovac"Ki, ki, ki, ki, ki", zakretao je podrugljivo Ivi "Kako to govori, je li' Je li ti parla naki' Alo, momak, prehenzi hrvaki"" podjebavao je invalid iz svog uglaTrgovac nije odgovorio na njegovu provokaciju Namrgoeno se provukao izmeu polica, usput odmjerio svoj lik u malom zrcalu zakaenom o avao pokraj higijenskih potreptina, pa pljucnuo u vrh kaiprsta i zahzao brie"Bqy,prego jo jedna teqda\ derao se za njim Ivic supijano na-migujuci don tipanu "Bez gljiste'" dometnuo je znaajno"Jesi li ti, pope, ujo da Meksikanci piju tekilu s gljiston u boci' Boga mi moga, vidio ja u jednome filmu", objanjavao je invalid "Boca od litre, u njoj tekila, nako ko voda prozirna, a na dnu gljistma debela ko palac Debela i zelena ko one gljistine ta budu na kupusu Boe te sauvaj kako jedno krceno eljade to more pit1 A oni, duu m dava odnio, ne samo da piju, negokad ilu bocu popiju i tu gljistu iziu... Buuuu!" strese se Ivi zgaeno krivei lice. "Da si ti to vidio, moj pope, iziu je slatko ko smokvu!"Don tipan je u neprilici samo kimao glavom i s neobinim zanimanjem itao sadraj etikete najlonskih arapa to su stajale sloene u kutiji na pultu. Uto doe trgovac. On je ozbiljan, zreo ovjek u rujnu e napuniti trideset i petu i zapravo se zove Josip, ali otkako se na televiziji prikazuje meksika serija Rue za moju dragu, vie voli kad ga zovete Miguel. On sputa na banak litru soka i, valjda da prekine Ivieva mrcvarenja, ovaj put prozbori na hrvatskome."Izvolite", kae on tiho. "Jo neto?""Pa dobro, kakav je to nain!?" povika tada Ivi. "Ko je to vidio da Miguel govori 'Izvolite!'. Nikad Miguel ne bi tako neto reka! Jok, braco! Ajmo sad, Miguel, uzmi ponovo ti sok, vrati se nazad pa sve iznova! Na meksikanski, molin, sve po propisu..."Iznervirani Josip tada zgrabi polovicu truce s police iza sebe, poljubi je kako je ve u ovome kraju lijep obiaj da se ljubi kruh koji se baca - pa je zavitla Ivicu u glavu. Invalid se, meutim, brzo izmaknu, zacereka podrugljivo, ali izgubi ravnoteu podiui se s pulta, pa zavesla nekoliko puta nemono zrakom i tre-snu guzicom o pod udarivi glavom u modru plastinu bavu u kojoj zimi stoji kiseli kupus, a ljeti industrijska hrana za pilie."Dobar dan, Miguel", procvrkuta Tatjana koja je taj as ula u trgovinu."Buenos dias, senora", odvrati joj zahvalno trgovac."Daj mi jednu cedevitu od kila, bocu ruma za kolae i pastu za zube", izdeklamira ena."Uno momento", upozori je Miguel, "da posluin don tipana.""Neka, neka", veli sveenik spremno, "samo izvolite, mogu ja priekat.""Ajme, to ste vi zlatni", kae Tatjana slatko."Majko moja milaaaa" stade tada Ivi s poda naricati. "Jadan ti saaaan! Jadan ti san i nevoljaaaan! Mene invalida bijuuuu! Biju, biju, a noga mi kraaaaa!""Miguel, morat e mi ispriat ta je bilo juer u Ruama", ree Tatjana, "ila san u frizerke pa nian stigla pogledat.""Juer nisi gledala", ree Miguel. "Ajme, juer je bio totalni pivajz. Ono ubre Ruben je doa kod don Francisca i reka mu da je on njegov nezakoniti sin, jer da je don Francisco spava s njegovon materon, jednon gutaicon vatre, kad je njezin cirkus prije dvadeset i pet godina gostova u njijovu mistu.""Koja stoka!" razgnjevi se Tatjana."To mu je i don Francisko reka, ali onako ufino. Joj, da si ga vidila. Onako visok, sid, uspravan, povuka dim iz cigare, zna one debele cigare ta ji on pui, pa kae..." Ovdje se Josip uspravi i ree don Franciscovim basom: "...'Mladiu, jamano se varate, ja sam tada spavao s krotiteljicom zmija.'""Dobro mu je reka!" ree ena tresnuvi akom o pult. "Sta vi mislite", okrenu se ona iznenada prema don tipanu, "kako mi stoji nova frizura?""Molin!?" zbuni se pastir."Kako mi stoji nova frizura? Malo san je skratila, opiturala i nabacila mini val.""Lipo je", veli don tipan suzdrano."Ajme, jesi ga ujo!" ushiti se ena okreui se Miguelu. "Kae da mu je lipo!... Ma je li on tebi malo lii na Josea, Miguelovog mlaeg brata, onoga to jae konjske trke?""Ko!?" zaudi se Josip."Pa don tipan", pokaza Tatjana na sveenika koji se u trenu zarumenio. "Je li da malo lii na Josea?""Ne znan ba", ree trgovac, zamiljeno gledajui upnika."Ma kako ne vidi. Crna kosa, plave oi, visok, onako markantan... Pljunuti Jose!""Pljunuti Jose" se zakarpunio u licu kao mlada, najradije bi od srama istrao iz trgovine. Boe sauvaj da bi jo zatraio pjenu za brijanje ili, jo gore, rolu toalet-papira, a upravo je zbog toga doao u duan. Sva srea, u prostoriju tada ude sitna, zgu-rena ena s povelikom masnicom ispod oka i ni "dobar dan" ni "faljen Isus", nego nekako odsutno doe do pulta i spusti na nj crnu torbu, gotovo prestraivi svijet u trgovini."est ladni piva i kutiju Opatije", ree tiho i odsjeno."Odma", veli Josip."Nedo, ta ti je to ispod oka?" upita Tatjana znatieljno."Ubola me osa", odgovori Nediljka tvrdo, pa uze torbu u kojoj je Miguel sloio pive i ode tiho kao sjena."Mu je puno bije", proape Tatjana povjerljivo tek to je ena zamakla iza vrata. "Gudin nalije uturu pa udri po njoj.""Carambaf proapta Miguel uasnuto."Mene moj pokojni, laka mu zemlja", nastavi Tatjana, "nikad nije ni prston taka. Mislin, taka me je, ali u drugon smislu", kaza udovica znaajno pogledavi sveenika kojemu opet udari krv u glavu. "Za njega je ena bila svetinja, to je u Njemakoj nauio. Pria mi je da u Njemakoj oni ta biju ene idu u zatvor. Boe sauvaj da bi to tamo neko napravio.""Jok!" sloi se Ivi koji se ponovno uspravio na pult. "Tamo ene mue strujon!""Ajde ti, smrade jedan, zavei tu poganu gubicu!" obrecnu se Tatjana."Nj, nj, nj, nj, nj!" podrugljivo e invalid. Ali Tatjana ga vie nije gledala.10"Ma ajde, reci poteno", uhvati se ona opet don tipana, "je li on tebi lii na Josea?""Pa sad kad si mi rekla, i ja vidin." prizna Miquel. "Ima tu neto. Najvie oko oiju.""Jelda!" oduevi se udovica. "Pljunuti Jose!""Pljunutom Joseu" sada ve doe da zaplae od srama, a Ta-tjana, kao da zna kako mu je, otvoreno zuri i kao da se podsmjehuje. Toj zdravoj, ljepukastoj dvadeset i osmogodinjakinji mu je prije malo vie od dvije godine sa skele na gradilitu neke robne kue u Frankfurtu pao ravno u bazen za gaenje vapna i namah izdahnuo. Sluaj je htio da se nesrea dogodila samo pola godine nakon to je on u jednoj birtiji na periferiji potpisao policu ivotnog osiguranja na milijun maraka. On je, jadnik, slabo vian njemakome, mislio da potpisuje isprave za dobivanje radne dozvole, a terenski se agent osiguravajueg drutva pravio blesav i u sebi smijeio proviziji. I tako je Tatjana, igrom zabune, a na uas svekra, svekrve i dvije zaove postala zbrinuta do smrti, a da iza braka koji je nesretno skonan nije ostalo nijedno dijete. "Nije njoj ovik upa u klak, nego sikira u med", govorio je narod. Mlada se udovica, meutim, nije mnogo obazirala na gnjev rodbine i osudu sela: drsko je zgrabila svoj milijun i zavidljivcima se iscerila u lice, jednako kao to se sada ceri don tipanu, potpuno nadmona nad sveenikom, koji je sa enskim svijetom naviknuo razgovarati samo kroz drvene reetke ispovjedaonice. Providnost je, meutim, ipak bila na njegovoj strani pa mu je opet poslala dobru vilu, ovaj puta u liku niske i mesnate gostioniari Mile."Josipe, ima li krigle od po litre", vie Mila odmah s vrata, jer Mila, kao oni ameriki narednici iz filmova, i ne zna drukije nego vikati."Ajde, ao!" oprosti se tada Tatjana veselo. "ao, Jose!" dobaci ona duhovniku.11"Adios, senoraF viknu Miquel za njom."Bog", ree sveenik tako tiho da valjda ni sam sebe nije uo."Sta si ono rekla?" okrenu se trgovac Mili."Krigle od po litre!" dreknu ena."Iman.""A poto su?!""Dvadeset i est kuna komad!""Muku ti Isusukrstovu!" zavapi gostioniarka. Don tipan, kojemu se pomalo vratilo samopouzdanje, znaajno se nakalja. "Oprostite, don tipane, izletilo mi!" ispria se ena. "Dvadeset i est kuna! Ajde, da vidin kakve su!"Miguel nestade negdje u skladitu."Gara, gara, ko ti gae para", zapjeva poluglasno Ivi iz svojega oka, a onda se, shvativi valjda da je u drutvu sveenika i ene, zaustavi zatajivi drugi stih svojega zacijelo lascivnog deseterca."Dvadeset i est kuna!" ree Mila razgledavajui krigle to ih je trgovac donio iz skladita. "I ti dadne pare, a ludi Mia, magare jedno brezobrazno, je prigrize. Pa, ajde reci, kad je on tako prigrize, bi li mu je ti o glavu razbio?!""jQue!?' zaprepasti se Miguel."Pa kriglu!""Mia grize krigle?!""ubre jedno, da vidi kako je prigrize! Odgrize komad ko a-k.\ |u ^,\ jo drobi u ustima i namigiva! Gledan ga, mislin se u selu, il.u'c Bog da bar rasice gubicu! Ali ipak! Izie magare caki" p.i se smije i plazi jezik da svak vidi da mu nije nita! I jo me z.|cb.iv.i' K.\/.e juer: 'Mile, drugi put mi je malo bolje posoli!' Rcko; 'Mu .1, icbcn li ti majku na uranku' da prostite na izrazudon tipane 'izide li mi jo jednu, okrpit u ti dvi iza uiju da e sve zvide vidit!'""jMadre miaf"Ajde, daj mi est komada."Domalo, u duanu e ponovno ostati samo trgovac i invalid. Ivi je blaeno zadrijemao glavom naslonjen na pult i povremeno se nerazumljivo obrecne na nekoga u snu. Miguel na stolici u oku srie reenice iz knjiice panjolski s izgovorom:"Su abuela cocina muy bien - Vaa baka krasno kuha; ^Cuando erapescada estepez? Kada je ulovljena ova riba? ^Senorita, puede acompanarme em ni hotel* Gospoice, moete li me otpratiti do hotela? Mi mujer muria de aids Moja ena je umrla od side..."13Poglavlje drugou kojemu se uz brikulu i tresetu razvija etika dilema je li u redu naruiti pie ako zna da ga nee platiti, a usput saznajemo za raspusnu mladost ovdanjeg upnika"Tri trice, fali trica kupa", najavio je Iko i Milan je tjeskobno zavirio u blok u kojemu je Bricin srednji sin Jurica pomno zapisivao punte. "Neka se mali vjeba", kazao je Brico, ufajui se da bi zbrajanje trica i aeva moglo trinaestogodinjaka spasiti izgledne jedinice iz matematike. I Jurica je utio i zapisivao, grickao vrh penkale i pomalo srui mirindu u sebi mnio kako oca eeraa doista nema smisla uznemirivati podatkom da mu osim kolca iz matematike ista takva ocjena stoji u rubrici hrvatskog jezika, biologije, fizike, kemije, vjeronauka, glazbenog i tehnikog odgoja te da e, sve u svemu, okinuti razred. Ako netko prije toga sluajno ne zapali kolu. Elem, Milan je tjeskobno zavirio u blok na kojemu je Jurica ispisivao rune, kvrgave brojke i zakljuio kako njihovi protivnici imaju ve trideset i sedam punata i samo im jo etiri nedostaju da okonaju partiju."Je vas karta sere", zavapio je gorko"Guziari", procijedio je Milanov partner Mate, nadimkom CrniU gostionici je bilo malo svijeta Osim kartaa, tek je Mica drijemao na stolici glavom naslonjen na zid i u snu se osmjehivao plavui s umaenog kalendara na zidu preko puta Dugo je Mi-ca gledao kako mu pokorno kleei u pliaku djevojka nasmijano nudi au, a onda je usnuo i plavojka je oivjela, dodaje mu vinjake jedan za drugim, kao na pokretnoj vrpci To je, Bogu hvala, samo san, i pijanac se ne pita kakva je to arolija nego se samo smije i loe pohlepno kao marva, pie mu se niz bradu ci-jedi po koulji Smijei se u snu, osmijeh mu otkriva ostatke zuba u gornjoj eljusti, crne kao opoareno zemljite"Mica1" dreknu tada Crni i nizak se i debeo mukarac mljac-nuvi mrzovoljno probudi trepcuci slijepljenim kapcima Kartai se nasmijae Bila je to druga partija tresete Prvu su dobili Milan i Crni, pa su na bnkuh Iko i Brico izjednaili Ova trea igra trebala je donijeti pobjednike, koji ce po zavretku kartakog sraza sa stola ustati nasmijani, zadovoljno proteui udove utrnule od sjedenja i zajebavajui poraene, osloboeni plaanja poveli-kog ceha gostioniaru Markanu"Bacio bombu na cestu kojom je u tom trenutku prolazio zglobni autobus gradskog prometa", oglasio se u tom asu Mar-kan sa anka sladostrasno zgroen crnom kronikom "U strahovitoj eksploziji est je osoba lake ranjeno, dok se lijenici jo bore za dva ivota Poinitelj se pola sata nakon nesree sam predao u Treoj policijskoj postaji Rije je o S B -u, (44), kovmo-tokaru iz ibenika Upitan zato je bacio bombu, S B je kazao da ne /na to mu je bilo, da se iskreno udi svom postupku i da te se svikako potruditi da se to vie ne ponovi""M nkme daj mi jo jedan imi", prekide ga Iko iznenada "A ki\ 111 (lospinc, koliko more popit", ree Crni nezadovoljnoIh"Isusa ti, oednio san ""E, vidio bi' ja tebe bi li ednio da san ja akua tri trice ""Ajde u kurac'""Ajde ti u tri'""V K, dvadeset i pet godina, registrirana ovisnica o narkoticima naena je juer ujutro onesvijetena u zahodu diskoteke Papagaj Pretpostavlja se da je jo prethodne veeri djevojka sama sebi ubrizgala dozu heroina i nakon toga izgubila svijest s gumenom vrpcom vrsto stegnutom na nadlaktici Kako djelatnici diskoteke nisu provjeravali sanitarne prostorije po zatvaranju objekta, onesvijetenu je narkomanku zatekla tek istaica Zdenka M (48) koja je uobiajeno dola na posao u deset sati prije podne Prolo je, dakle, sedam, osam ili moda i vie sati kako je V K bila bez svijesti Njezinu ruku, u kojoj je tako dugo bio zaustavljen krvotok, deurna je kirurka ekipa mogla samo amputirati ""Markane, daj i meni jo jednu bilu bevandu", kazao je sada Brico odsutnome ugostitelju"Kurac, nemoj mu nita donosit1" raesti se Crni "ta ima sad pit, pizda ti materina, pa gotova je partija ""Kako je gotova, kad jo igramo Dok god igramo, more se naruivat, takva su pravila ""A ti, brate, pij, ja ti to sigurno neu platit" "E, bogami 'oce'" "E, bogami neu1" "E, bogami 'oce'" "E, bogami neu1""Pred Opinskim sudom u Splitu juer je zapoelo suenje K R u (34) zvanom Umjetnik K R -a optunica tereti da je krivotvorio osobne iskaznice, putovnice, diplome i uvjerenja o invalidnosti te da je tom djelatnou ostvarivao nezakonitu dobitGradska knjinica17Suenje je prekinuto zbog nemogunosti identifikacije optuenog. Naime, na pitanje suca 'Jeste li vi K.R., KV konobar iz Splita?', optueni je odgovorio 'Ne, ja sam K.R., doktor ekonomskih znanosti, kardiokirurg, akademski kipar, nadbiskup splitsko-makarski, akademik i predsjednik Razreda za knjievnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te posjednik poasnog doktorata na University ofMichigan, samo to su mi oduzeli sve moje dokumente.' Suenje e se nastaviti nakon to stigne miljenje koji je u ovome sluaju zatraeno od Vrhovnog suda Republike Hrvatske.""Ako ti nee platit, ja vie neu igrat", ree Brico bacajui karte."Ako ti nee igrat, znai da je naa partija", ree Crni lukavo."Kako vaa partija, pika ti materina, kad nami fali etiri punta za iza, a vami devet.""A ti onda lipo uzmi karte pa igraj. Nema prikidanja dok ne uvati etresjedan.""Evo ti kurac!" ree Brico odmjerivi lakat Crnome. "Ja ne igran dok mi na stol ne doe bila bevanda ta san je naruio.""A ko ti brani da narui bevandu. Narui ti i dvi, samo ta ti ja to neu plaat."h, bogami oces. "E, bogami neu." "E, bogami 'oe." "E, bogami neu.""Z.L. (63), umirovljeni policajac iz Naica, protiv kojega je bila podignuta optunica da je na podmukao i okrutan nain umorio svoga susjeda i kuma D.R.-a (71), vezavi ga u vrijeme ulnji1 lisiinama za gromobran, osloboen je u srijedu pred Zupa-lur-kiin sudom u Osijeku zbog nedostatka dokaza. Prema iskazi-ma nekih svjedoka Z.L. je u vrijeme smrti nesretnoga D.R.-a u kolodvorskom bifeu u Vinkovcima gledao utakmicu, drugi pak vele da je bio na proslavi bratovog imendana u Nutru, dok jedan svjedok tvrdi da je Z.L. i gledao utakmicu u Vinkovcima i u Nutru ispijao portugizac za dobro zdravlje i dug ivot svoga brata Stjepana."Kartai mrano ute, na korak od jednoga od onih krvoprolia kakvima se Markan naslauje. Crni nervozno lupka nogom o pod, a Milan se ironino kezi i pui, agresivno otpuhujui dim u stranu, Iki pod nos. Kurva, zna kako je bolno Ikino odvikavanje od duhana. Brico je pak uzeo au i toboe je neto gleda, vae, ocjenjuje, a zapravo treperi od napetosti da je zavitla Crnome u glavu, dok je Iko sklopio oi pa die duboko i umno, uspravljenih ramena. Koncentrira se kao to je u jednome filmu vidio da se koncentrira Bruce Lee. I taman kada je on ne otvarajui oiju stao razgibavati vratne miie okreui glavu kao guter, spasonosno se s drugog kraja gostionice oglasi Mia:"I tako je na don tipan izlieni alkoholiar."Bum! Da se betonska ploa nad njima prolomila pa da je na stol tresnula Markanova nepokretna mater Karmela, sto i etrdeset kila teka starica koja ve sedam godina ne ustaje iz naslonjaa, kartai se ne bi vie zaudili. Tamni i olovni oblaci tunjave to su se gomilali pod stropom Bevande rasprie se na vjetru uasne spoznaje da je don tipan... Ma to ovo pijani Mia bunca, tko mu je to kazao?!"Don tipan!?" ree Iko zapanjeno. "Lieni alkoholiar?!" "Bome, don tipan", potvrdi Mia. "Ko ti je to reka?""Ko mi je reka? Rekli mi ljudi, ko e mi drugi re", veli pijanac prepredeno."Ajde, Mia, ne seri", kae Brico gnjevno. "Nije ti dosta da si19ti sam govno, nego bi i druge u govna uvalja. Krvi mi, prokinen li te nogon u prsi...""ta ti izvodi?" upade Crni. "ta priti oviku, pusti ga da govori... Ajde, Mia, govori, ko ti je reka to za don tipana."Mia uti i uvrijeeno gleda preda se."Mia, kazat u ti materi da si proda i propio motornu pilu ta ti je aa donio iz Njemake", zaprijeti Crni."Komu je proda motornu pilu?" zaudi se Iko."Nije sad vano komu je proda", kae Crni. "Mi emo o tomu lipo muat, a on e nan ispriat od koga je ujo ovo za don tipana. Je li tako, Mia? Ajde, gukni golube. Ko ti je to priaplja?""U srijedu rano ujutro, nakon devet dana skrivanja u umama Papuka", oglasi se Markan sa anka, "organima gonjenja sam se predao J.B. (56), profesor biologije iz Slavonske Poege. Za j.B.-a se opravdano sumnja da je svojom knjigom arobni svijet gljiva neizravno odgovoran za smrt dvoje ljudi te za jo neizvjesno stanje trinaestero drugih, koji su s tekim poremeajima linosti zavrili u psihijatrijskim ustanovama diljem Lijepe nae."Mia je nekoliko asaka uvrijeeno utio, a onda se nakaljao i stao priati.Don tipan, visoki i mravi trideset petogodinji sveenik to )e prije malo vie od pola godine doao na slubu u Smiljevo i mukarce namah zaveo namjerom da obnovi crkvu, a ene svojom vranom kosom, bijelim zubima i tamnim licem na kojemu su sjala dva krasna modra oka, prije nekoliko je godina slubovao u jednoj bogatoj upi kod Sinja. 1 tamo je bio jednako omiljen kao i ovdje: pokrenuo je bio upni list, obnovio kapelicu u jednome udaljenom zaselku, okupio enski crkveni zbor pa ak u jednoj prilici i spasio jednu staricu to ju je bio strefio infarkt, prebacivi je svojim automobilom do bolnice. Voza doma zdrav-lja toga je dana, naime, bio nestao, prialo se da je ambulantnim kolima vozio cement za kuu svoga urjaka.Pop je u to doba puno pio, no ne moe se ba kazati da mu je to uzimano za zlo, barem u upi u kojoj je slubovao. tovie, upljani su cijenili njegovu dosjetljivost kada je senzor smjeten pokraj upravljaa svojega renaulta 19, vraju spravicu koja bi blokirala automobil im bi osjetila vonj alkohola u vozaevu dahu, pokrio komadiem flastera. Srca ispunjenih blagou i zadovoljstvom gledali su seljaci svoga pastira kako sjeda u auto pa tura glavu kroz prozor i palei motor ozareno im dovikuje: "Jeste li vidjeli kako sam zcznio francuzaV."0 Svetome Martinu mnogi su od njih darivali sveenika de-mionama mladoga vina, ili se ak opijali s njim. I nisu govorili "on je dobar, ali pije", nego "on pije, ali je dobar", pa bi zamirili kada bi pop pijan ispovijedao i prieivao, pijan novorodenad mazao svetim uljem, pijan blagoslivljao kue posebice one udaljenije jer nikada se to nije vidjelo na njemu. Ni kada bi pio do etiri ujutro, nije zaboravljao na pjevanu misu za duu nekog pokojnika, to ju je imao odrati dva sata kasnije. ene u prvim redovima, dodue, zbog njegova su zadaha znale vaditi rupie i stavljati ih preko usta, ali mu ak ni one nita nisu zamjerale.1 tako je selo ivjelo u veselju sa svojim mladim, poduzetnim i "Boe moj, ta ima veze?" alkoholiziranim sveenikom, sve do jedne kobne nedjelje. Cijelu je prethodnu no don tipan pio s generacijom novaka koja je tog jutra polazila na odsluenje vojnog roka, a koju je on juer bio pozvan blagosloviti. Na misi gotovo da nije znao za sebe. Strano je to bilo gledati: sudarao se s ministrantima, zaplitao o misnicu i potiho tucao za vrijeme propovijedi. Skriven iza stupa crkvenjak je u oaju grizao svoju ispranu kapu ne usuujui se ni pogledati sveenika. Svaki put kada bi on zastao i gotovo se neprimjetno ljuljajui kazao "Ooovaaaj!", asna bi sestra za elektrinim orguljama prestajala disati. Zlo se dogodilo kada je don tipan popio onu au previe.21" Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kale moje krvi, novoga i vjenoga saveza koja e se proliti za vas i za sve ljude na otputenje grijeha. Ovo inite meni na spomen", govorio je pop mehaniki, s peharom krvi Spasiteljeve visoko u drhtavim rukama. A onda je stao piti, ministranti ispod oltara tiho su zvonili malim zvoniima, narod je kleao ela skrueno naslonjenih na sklopljene ruke.Sveenik je tada spustio kale i zamiljeno se zagledao u daljinu, tamo prema otvorenim vratima crkve, iza kojih su na granama golemih kestenova cvrkutali crni kosovi. Dugo je tako gledao. I onda, umjesto da kae "Tajna vjere", na to bi mu svijet odgovorio "Tvoju smrt, Gospodine, navijetamo, Tvoje uskrsnue slavimo..." i sve kako ide, don tipan je sklopio oi, coknuo jezikom i rekao:"Fino! Jako fino! Moda je malo preslatko, ali ima krrrrasan boufetVOnda se sruio i stao tako strano hrkati da su plamici na votanicama nemirno zaigrali.Nakon jednoga takvog incidenta, jasno, nije vie mogao ostati na upi, nego su ga poslali na lijeenje na Rab. Potom je, pria se, dvije i po godine bio u hrvatskoj misiji u Njemakoj i tek nedavno je, evo, doao na slubu u Smiljevo. Kau da se vie ne usudi ni primirisati nikakva alkohola.Mia je zautio. Brico, Crni, Milan, Iko i Markan samo su uasnuto zurili u njega, velike crne muhe upravo su nesnosno zujale.Poglavlje treegdje se pojavljuju duhovi, najprije jedan to prlja sagove i posteljinu, a potom jedan to je pobjegao iz boceU proljee u Smiljevu svi koji su zaposleni, policajci i istaice, nastavnici, trgovci, zidari, inenjeri, vozai, radnice iz oblinje tvornice tjestenine, netko vie, netko manje, ali svi pazite, svi! odlaze na bolovanje. Netko bi pomislio kako je cijelo selo zadesio pandemijski oblik peludne groznice. Oni upueniji u poljodjelstvo, meutim, znaju da je razlog posve drugaije naravi. Jer, Smiljevani se ponu aliti na vrtoglavice, iijas, napade ui, vodu u koljenu, suicu, padavicu, alergiju na prainu i maje dlake, kronini bronhitis, kokoje sljepilo... tek kada treba odvojiti nekoliko dana za skupljanje sijena, oranje ih sadnju krumpira. Tih dana ordinacija staroga doktora Alujevia, koji je neko davno vrlo lukavo kao specijalizaciju odabrao medicinu rada jer sada po cijelu godmu blaguje prute kojim ga u proljee darivaju zahvalni pacijenti, pomalo nalikuje na sobu za pokuse23amaterske kazaline druine. Seljaci se gre, padaju po podu, pjene, kolutaju oima, hriplju i povraaju. Ali, samo dok im lijenik ne odobri sedam, etrnaest ili ak mjesec dana potede od bilo kakve aktivnosti. Pa im za sobom zatvore vrata ordinacije, ovi e sirotani zaboraviti na boljeticu, veselo otrati kui da se presvuku u staru odjeu i eto ih ve isto popodne u vinogradu s poljevaom od dvadeset i pet litara na leima.Selo opusti tih dana. Samo je starad kod kue pa sjedi u dvoritima i trijebi graak, uplee vijence enjaka ili - ne bez zavisti -grdi i piljcima gada raskalaenog pijetla. "Sram te bilo, najlipu si mi kolcu pokapunio!" ljuti se dida, a ptica bjei niz dvorite, sve do gnojnice, daleko od dohvata staroga, uspravi se uznosito na hrpi kravljih izmetina i drsko zakukurie, kao da joj je to nekakav zakasnjeli orgazam.Jednoga od tih dana bez ive due po selu don tipan je u sakristiji, pjevuei Rajska Djevo, kraljice Hrvata, upravo pretakao bistri sok od jabuke iz velikog kuhinjskog bokala u maleni porculanski vr. Negdje iz velike daljine ulo se brundanje traktora, graja djece sa kolskog igralita i udarci motke kojom je zvonar Bareti u dvoritu mlatio orahe. U stupovima svjetla s visokih prozora igrale su estice praine. Sok od jabuke sveenik nakon svojega izljeenja koristi namjesto vina u misnome obredu i, premda je za to dobio odobrenje od crkvenih vlasti, malo ga je sram zbog toga. Zau se kako zaknpae velika crkvena vrata."Don tipane!" povie neki enski glas.Pop se zbuni, omaknu mu se ruka i on proli sok po hlaama. Ba ispod pojasa, vrlo neugodno."Don tipane!""Odma'! Samo malo!" odvikuje sveenik panino se briui po preponama."Don tipane!""Samo malo! Samo malo!" vie pop bijesno i oajno u isti mah.24"Don tipane!" "Dolazin! Samo malo!""Don tipane", kae Tatjana sada tie, jer ve je na vratima sakristije. U crnim je pripijenim trapericama i crnoj svilenoj bluzi, na nogama su joj crne cipele s visokim iljatim potpeticama. Sve je crno na njoj, kako i prilii njezinu udovitvu."ta je, ta se dere!" ljuti se sveenik dlanovima pokrivajui polivene hlae. "I kako si mi to ula u sakristiju. Ne more se tek tako u sakristiju ulazit, moja draga. Di je to red? To je ko da ja doden u tebe i pravo s vrata u spavau sobu."Tatjana se zasmija ovoj usporedbi, a pop se, shvativi to je kazao, postidi i vlastiti ga stid jo vie razbjesni."Nemoj se smijat!" kae on ljutito. "ta si tila?""Dola san se ispovidit.""Pa si se u sridu popodne dola ispovidit?""Eto.""ta, eto?""Eto, bila san ovde blizu u kume Ivanke na kavi pa, reko, kad san ve tu, da se lipo ispovidin, da mi je dua mirnija. Ima i dva miseca da se nian ispovidila i isto me sram zbog toga.""Na kavi si bila?""E", kae ena prostoduno."Pa si se dola ispovidit?""E."Don tipan teko uzdahnu."Ajde", kae, "saekaj me u ispovidaonici."A Tatjana stoji na vratima i razgledava sakristiju, znatieljna kako su ve znatieljne Evine keri, i kao da se pita kakva je to tajna zbog koje se ne smije tek tako ulaziti u ove odaje.25"Jesi li me ula?" ponovi pastir. "Saekaj me u ispovidaonici", ree on pa neoprezno rukom pokaza u smjeru drvene kuice sa zavjesama od tamnocrvenoga baruna.Tatjana tada ugleda tamnu mrlju na njegovim hlaama i zgranuto pokri usta rukom. Da ispod njega nije dobar kameni pod, Don tipan bi sada zacijelo propao barem deset metara u zemlju od srama. Stoji tako on, stoji ona, strana je tiina medu njima. Negdje iz velike daljine uje se brundanje traktora, graja djece sa kolskog igralita, udarci motke kojom zvonar u dvoritu mlati orahe. U stupovima svjetla s visokih prozora pleu estice praine."Ajde", kae napokon pop tiho, ali otro, mobiliziravi u tom asu sve preostale mu postrojbe desetkovanog dostojanstva i sveenikog ugleda, "ajde, saekaj me u ispovidaonici.""ta si sagriila?" upitat e je malo kasnije, ve puno sabraniji."Betimala san, lagala san materi da san bratu u Zagreb poslala dvista maraka, a nian mu poslala jer ima godina i po da nije da nijedan ispit. Onda san gledala jedan sramotni film i kumi Ivanki gatala na kavu", odvergla ena."Sramotni film?" zaudi se don tipan tiho."Porni", proapta Tatjana."Aha.""Ajme, ovo van moran ispriat", ivnu udovica. "Kasna ura bila pa moja rodica Lua i njezin ovik Davor gledali porni. Pozaspala dica, zaspali njegovi i njizi dvoje lipo stavili kazetu i legli na kau u primaoj...""Pusti sad to", prekide sveenik."Ma morate ovo ut", ne da se ena. "Pustili oni film, kad... Pufl... Nestade struje! Utrne se i televizija i video. I sad, ta e, njizi dvoje jo malo sidili u mraku, ekali 'oe li ponovo do struja, a kad nije dola, otili lipo le.""Dobro je, ne mora mi to priat!""Ma sluajte", nastavi Tatjana. "Sutradan ili dan nije bilo struje, tek pridveer dola, oko zdravamarije. Taman se Lucina svekrva i jo neke stare ene iz sela u primaoj sobi skupile da e izmolit krunicu. Kad, odjednon... hi, hi, hi", zasmija se Tatjana, "Moj sinko, upali ti se i televizija i video... hi, hi, hi... Da si ti vidio, moj don tipane, kad su se one stale krstit i biat iz kue.""Khm!" nakalja se pop ljutito."Oprostite, morala san van ovo ispripovidit.""Sluaj me, Tatjana", prosikta don tipan, "ovo je sveti sakrame-nat i nema mista priama. Ili mi kai ta si sagriila ili ajde u miru Bojem. U crkvi nema akulanja!""Ajme, ta ste vi strogi", zaudi se Tatjana. "Pa nian ja nita loe mislila.""Ja i ne mislin da si ti neto loe mislila, nego da ne zna ta je red!" proapta sveenik bijesno. "Najprije mi se doe ispovidit kad nije vrime od ispovidi, a onda mi pria seoske akule. Iman ja i drugoga posla, nego sluat tvoje piz... Tvoje, da prosti, lupetanje."Udovica se ponovno zasmija."Dosta!" ne da se smesti don tipan. "ta si jo sagriila?""Moj mi pokojni esto dolazi u san...""Ni to nije grij!" prekide je pop."Pa fala Bogu da nije, ali saekajte da van isprian. Ne date mi ni da govorin. A kako u se ispovidit ako mi vi ne date da govorin? Covie boji, pa ne mogu se ja na mote ispovidat!"Don tipan zamuknu, a i Tatjana posuti uvrijeeno nekoliko asaka pa onda nastavi:"Daklem, moj mi pokojni dolazi u san, nema noi da ne doe. Jadnik, nije se ni okupa kako je poginio, nego mi sav bil od27onoga vapna u koji je upa - laka mu zemlja! - dolazi u san. Klak se cidi niza nj, samo je lice obrisa da ga mogu pripoznat. Ja re-ko: 'Zeljko, krvi ti Gospine, nemoj mi s takvin nogan gazit po tepihu u spavaoj sobi!' On nita. Ni a ni be, nego pravo do kreveta pa side da mi, tukac jedan brezobrazni, i posteljinu zamae. Briga njega, ko da e mu je mater prat i umpreavat. Ali, dobro, nema veze. Side on, daklem, pa onako ispod glasa kae: 'Taaatjanaaa! Taaatjanaaa! Taaatjanaaa!...'. Ja reko: 'ta je, ta tuli ko da me s brda zove? ta je bilo?' Kae on: Taaatjaaanaaa, ne da mi miraaa!' 'Ja!?' reko. 'Ja tebi ne dan mira?! Pa, posro jedan posrani, ko komu dolazi u san: ja tebi ili ti meni?!'""Oprosti", kae pop iznenada podrugljivo i ve na rubu ivaca, "oprosti to te prikidan, ali bi li to mogla malo ubrzat i, ako ti nije problem, malo manje betimat.""Dobro, dobro, evo sad u pri na glavno... Daklem, kae meni, moj Zeljko: 'Taaatjanaaa, ostavi se muuukiii!' 'Kakvi muki, Gospe ti blaene?' ja reko. 'Pa nian bila ni sa kin otkad si ti umro!' Kae on: 'Znaaan da nisiii, ali stalno misli na njiziii.' Reko: 'Mislin, pa ta onda! Ko da je to grij?!5 Eto, recite vi sami, don tipane, je li to grij?! Mlada san, jo ni tridesetu nian napunila, a die neman. Je li grij nekome ko ta san, za primjer primjera, ja mislit na muke?!""Pa sad... Khm!" zakalja se ponovno don tipan."Nije. Dabome da nije!" odgovori udovica sama sebi. "Ako je to grij, onda na kugli zemaljskoj nema ene da bi bila potena. Ali nije u tomu moja sramota. Druga mene jedna stvar mui...""O, Isuse moj dobri", zavapi sveenik s druge strane drvene reetke."Zaljubila san se u ovika u kojega se ne bi smila zaljubit", prizna Tatjana."Kako? On je oenjen?" "Boe sauvaj!" zgranu se ena. 2H"Pa u emu je onda grij?" On je pop!Sveenika obli strahovita vruina. U asu, njemu se uini da vie nije u svojoj dragoj crkvi, u ovome zemaljskome raju medu dobrim i bogobojaznim ljudima, gdje te jutrom grlice bude, a noom uk uspavljuje. Kao da se u trenu preselio na samo dno Luciferova kraljevstva, gdje grene i pogane due sve do vjenosti trpe najgore muke za niske i gadne ini iz svojih nekadanjih ivota. I sve mu je nekako u izmaglici, kao da se oko njega digla para iz avlovih kotlova."Kad ga vidin, meni se momentalno noge oduzmu. Zadren, zavrti mi se u glavi, znoj me probije. Kako je visok, lip, crn, mlad. Pa kako se smije, Gospe Blaena. Kako lipe zube ima...", govorila je Tatjana, ali don tipan je vie nije uo. Njezin je glas do njega dolazio moduliran u jezoviti paklenski cerek.Niega se vie nije sjeao. Ni kakvu joj je pokoru odredio ni kako ju je otpravio, kako je uope izaao iz crkve, do upnoga dvora doao, uao u kuhinju. Kako je otvorio kredenac i izvadio bocu rakije iz njega - posve nesvjesno, kao mjesear, luak ili opsjednut ovjek. Kako je uzeo bocu pa nalio malu aicu do vrha, onda stao, zagledao se... Pa hop! iskapio naduak. Natoio jo jednu i hop! popio i nju. Hop! treu. Hop! etvrtu. Hop! - zgrabio je bocu i potegnuo, oajno i pohlepno, kao da ga je netko otrovao pa mu sada to prije valja protuotrov ispiti.Tek kada je praznu bocu na stol spustio, shvatio je to je uinio. Briznuo je u pla, pao na koljena i tu, na kuhmjskome podu stao kroz gorke suze moliti:"Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje, doi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja..."29Poglavlje etvrtokoje opisuje kako se pee janjetina, zato je pijancima zabranjeno voziti se na ringipilu i kako oni to imaju puno para katkad zavre bez oba uhaSveti je Ante osvanuo vedar i topao, kako i prilii jednome zatitniku djece. Osvanuo je u istim plahtama jo krutim od glaanja, u mirisu ampona i vodica za brijanje, u odjei s koje je istom otrgnuta etiketa i osmjesima zajapurenih kuharica, radostan i svean. U kupaonicama su djeaci pomirljivo putali materama da im sapunaju vratove i ui. Kao prvi krani, ni glasa ne bi pustili dok bi ih se muilo, stoiki su podnosili najgore uase u slavu dobrog ovjeka iz Padove, tog fenomenalnog sveca koji na tratinu preko puta crkve donosi ringipil i tandove s dina-ma, balone i pitaljke, plastine maeve vrlo prikladne za lemanje pasa i maaka i pitolje na vodu koje je najbolje puniti mokra-om.A njihovi su oevi za to vrijeme pokraj ranjeva, gutajui slinu, vodili ozbiljne polemike o idealnim uvjetima peenja janjaca: o31brzini okretaja, kalorinim vrijednostima razliitih vrsta drva,0 intenzitetu plamena i udaljenosti mesa od vatre Svatko to ovdje bolje zna od drugoga, jer je dobro ispeci janje jedna od malobrojnih vjetina koje Smiljevam doista cijene Takvi su to ljudi Pitanja ivota i smrti, smisla i besmisla, njih ne zanimaju Neki bi vas od njih moda i oamanh ih vam ak pljunuli u lice da im kaete da su neke od zvijezda to trepere nad njihovim tikvama vec tisuama godina ugasle Granice svemira, gibanje svjetlosti, Ahil i kornjaa, um to ga proizvodi pad mjerice prosa nitko se ne gnjavi Um glupostima Ah ispeci janje, molit cu lijepo, to je vec druga pjesma Nita na ovome svijetu nije tako zajebano i pipavo kao valjano ispeci mlado, domae,70/ od si se, desetak kila teko janje Razliiti stavovi, razliite kole 1 uenja, malne cijeli svjetonazori otro se suprotstavljaju u dimu koji drai oiPuno je svijeta danas u Smiljevu Rodbina iz gradova iz prtljanika vadi darove, novu kapu 1 bocu konjaka za djeda, dvadeset deka kave u zrnu - jer tko zna to sve stavljaju u onu mljevenu'*' -1 kutiju napolitanki za tetku usidjelicu Bncm stariji sin Ranko, etrnaestogodinji krizmanik, od svoga je tetka dobio kopake 1 istoga ih asa, onako u bijeloj koulji sa arenom leptir-kravatom 1 u modrim hlaama izglaanim na crtu, nazuo Mater vie na njega"Budalau jedan, pa di ce u kopakama na krizmu1 Sreko1 Sreko1 Eno je Ranko obujo kopake 1 uteka, ajde mu ji ti skini'"I Brico, za kojega valjda jo samo njegovi najmiliji znaju da se zove Sreko, poleti za djetetom, a mah bjei preko vrtova, kram pomtna gazi mladu salatu 1 rajiceSvijet se oko desete ure pomalo okuplja u sreditu mjesta Mnogi su doli iz okolnih sela, jer je smiljevako svetkovanje Svetoga Ante dogaaj od iznimna znaenja za drutveni ivot cijeloga ovoga kraja Graja je nesnosna automobili se jedva probi-j iju kroz guvu, vozai ivano trube, glasaju se pitaljke 1 plasti-u\ne strojnice, iz razglasa vrtuljka grme stan lageri Galama oko prodavaa janjetine samo to nije poprimila razmjere graanskih nemira Sumnjiavo odmjeravajui nije li janje moda staro ih krvavo peeno, svjetina se tiska i nadvikuje oko banaka, gdje pod sjekirama leti iverje kostiju, a komadii mesa i koe frcaju kao geleri po novim kouljamaNo, domalo ce cijeli taj cirkus na koji sat zamnjeti Poinje misa s procesijom, gdje ce se vidjeti oni to se odavno nisu vi-djeh S noge na nogu za kriem, ozbiljno i u pola glasa pnpovije-dat ce se novosti o Jakovu koji je od nekog Nizozemca izvukao golemi novac od osiguranja, a nije nego rame iaio, o Kuzminoj starijoj - je li se ono Jelkica ona zove' - koja je u Zagrebu ostala nosea sa svojim profesorom na fakultetu, ubre bi joj moglo djed biti, o Njonji koji je u lovu sluajno ranio paanca Jozu, a moda i nije sluajno, o Mannku Anelijinom koji se misli za stalno vratiti u SmiljevoO ovomu potonjemu i njegovim namjerama svijet je pokazivao najvie znatielje, dobrim dijelom svakako i zbog njegova pomalo nesvakidanjeg izgleda Odjeven u ruiastu svilenu koulju i bijele hlae, sa utim puloverom kicoki prebaenim preko leda, reeni je Marmko toga dana na misi znaajno sputao naoale do pola nosa svaki put kada bi ugledao kakav zanimanja vrijedan primjerak ledine enske Nekako podsmjeljivo i nadmono podizao je obrve odmjeravajui noge, bokove i prsa prisutnih dama i potiho coktao jezikom od zadovoljstva kao da sve to njemu moe biti Mnogi bi se, barem medu mukim svijetom, dodue i zakleh da njemu puno toga moe biti, posebno kada ic ovaj visoko iznad glava vjernika svojim kratkim debelim prstima na kojima se presijavalo prstenje spustio tisuu maraka u barunastu vreicu za lemozinu Banknota koju je Marmko razmetljivo podigao prema svjetlu, razgledavajui je nekoliko asaka k 10 da dvoji je li krivotvorena, nekako je zasjala u smiljevakoj /upnoj crkvi kao da se radi o dosad nepoznatome prikazanju Duha Svetoga33Marmko je bio jedan od onih Smiljevana koji su uspjeli u velikome svijeUr roak, kum ili barem zemljak iju je adresu dobro imati uza se kada odlazi u Njemaku, kod kojega e u nevolji prenoiti i ruati i dobiti valjan savjet o svemu to se tie njemakog radnog zakonodavstva i kupovine rabljenog mercede sa. Vlasnik praonice automobila Kroatien i vieni lan hrvatske emigrantske zajednice, sitan i brkat ovo koji je, po vlastitu priznanju, "udavio ko maku" udbaa koji ga je trebao ubiti, u Srmljevo je bio doao sa svojom jedinicom Juhjom. Debeljukasta i poneto zbunjena Julija govorila je hrvatski s tekim njemakim naglaskom i imala udne ispade - kao kada se rasplakala vidjevi gdje njezina tetka sjekirom odsijeca glavu kokoi - pa su je svi drali pomalo slaboumnom, ali su ak i om najpodrugljiviji bili vrlo susretljivi s njom, kako je ve poeljno biti susretljiv s nekim tko ima ili e naslijediti hrpu novca.Stari se Marmko namjeravao zauvijek vratiti u Smiljevo ponajvie stoga kako bi svojoj jedinici naao kakva estitog hrvatskog mua Tako je barem tvrdio Uasavao se injenice da bi se njegova ki mogla udati za nekog plavokosog vabu."Pa da mene moj zet zove Vater", objanjavao je Marinko okupljenima u Bevandi, "pa ja ja ja."ta bi mu U?" upitao je netko"Jebo bi mu milu Mutter*" zgrozio se MarinkoOm zlobmji su aputah da Marmku zacijelo nije samo Juhjma srea na pameti i primjeivali da je stan poeo bojati kosu, odijevati arene koulje, kititi se prstenjem i trubiti iz auta enama uz cestu Nepotkupljive su smiljevake ene zgadeno pljuvale za razvratnim emigrantom, solidarizirajui se valjda na taj nain s njegovom pokojnom enom, plahom i utljivom Ivom, za koju nitko nije znao da je bolesna sve dok sirotica nije prije malo vie od pola godine tiho umrla No mukarci su utjeli i povlaivali Marmku Jer, osim to je bio imuan, stari je bio i iznimno cijenjen u visokim politikim krugovima, mtimus mnogih mimsta-ra, doministara, generala i saborskih zastupnika, sve odreda starih pajdaa iz emigracije, koji su nemali broj puta nalili uture na raun vlasnika praonice automobila Kroatien, pa onako pijani cmizdrili na njegovu ramenu i ispovijedah svakojake budalatine.Mannkov je politiki put, njegova "borba za Hrvatsku", kako on voli kazati, poela na Badnjak '63, kada je dvadeset i estogodinji seoski zgubidan u jednome drutvu neoprezno zapjevao: Drue Tito kupit u tifiu, a mercedes Anti Paveliu. Zbog te je gan-ge sretnu Novu 1964. doekao na slamana okrunog zatvora, nije ga spasilo ni to to se s mladim domaim pijetlom, dvadeset svjeih jaja i lijepim komadom peenice u ondanjoj miliciji za njega zauzela njegova ojaena mater Andehja."Ma, Andrija, reci po dui, zna ga i sam", alila se starica debelome inspektoru, dok se pijevac svezanih nogu batrgao na podu od hnoleuma, "di e on, popianac jedan, kupovat aute kad ni za duvan nema "Nita nije pomoglo. Andrija je dodue uzeo i pijetla i jaja i peenicu, ah je Mannko svejedno punih etrdeset dana licom strugao crvljivi grah s dna otuene porcije i praznio crijeva u metalnu kiblu u uglu elije No, kako je ve ivot kao pasijans^ gdje se katkad naoko beznadno loe karte iznenada lijepo otvaraju^ i slau, tako je i dotad uglavnom promaena egzistencija jedne-^ seoske dangube svoj smisao dobila upravo medu pljesnivim zido- / vima okrunog zatvora Poljubac sudbine u njegovu je sluaju imao teak zadah po rakiji, luku i trulim zubima Ni sam Marin-ko se vie ne sjea kako se zvao taj stan lupe, viestruki kriminalni recidivist koji je oekivao suenje zbog tko zna koje po redu provalne krade Tek, neizljeivi ga je tat dobrohotno kao roenoga srna naputio to mu je sve initi i komu se valja obratiti za ilegalan prelazak granice Mannko je vec mjesec dana po izlasku i/ zatvora bio u Austriji, dva tjedna kasnije u Njemakoj I nije se povezao s naijencima koji su tamo obijah zlatarnice, kako ga je savjetovao njegov zatvorski cimer Sa strau koju je teko objasniti samo eljom za zgrtanjem novca, moda zbog usamlje-35nosti medu ljudima iji jezik nije razumio, pa i ustraenosti nepoznatim svijetom, uhvatio je teko raditi po esnaest sati na dan.Jedni su bili skloni njegovu promjenu objanjavati injenicom da se malo po dolasku oenio skromnom, kuevnom Hercegovkom Ivom. Drugi pak potiho kau da je dobar dio Marinkova imetka ipak sumnjiva podrijetla. Neki ak tvrde da je on bio i... no, dobro, neemo sada o tome. Kako bilo, Marinko je naskoro kupio tnercedes.Za sebe, ne za Pavelia.U selu se samo nagaalo koliko je njegovo bogatstvo. On sam nije govorio o tome i kada bi ga netko upitao, stari bi samo odmahnuo rukom smijeei se, kao da je takav silni novac neto to obian ovjek ne moe ni pojmiti. No, koliko god je krio cjelinu svojega imutka pa se i ljutio kada bi ga netko pitao o tome, Marinko nije mogao odoljeti da se ne pohvali barem dijelom svoje steevine. Ali, inio je to promiljeno i izokola, pravei se da mu zapravo nije stalo i kako su mu sve te hiljade maraka straan teret. Gotovo da se ovjek sam sebi zaudi kako je uspio ne poludjeti i poslati sve u vraju mater pa razdijeliti pare sirotinji i zatvoriti se u neki pustinjaki samostan."Evo, pogledaj", kae Marinko vadei plik novanica iz depa, "ta e ovo meni? Samo mi muku ini. Sta ti misli, da bi' ja bio nezadovoljniji da ovoga neman? Bi' ovo!" odmjeri emigrant od lakta. "Sve ti je ovo, moj rodo, nita! Ni po emu ti ja nian sri-tniji od onoga to ivi od plaice i krpi kraj s krajen od prvoga do prvoga, a za veeru nema nego malo blitve i dva jaja utvrdo. More bit da je njemu i bolje nego meni?!""Njega bar ne mui ir na elucu", dometnu Crni suutno."Tano tako", sloi se Marinko, "to si dobro reka... Nego, ljudi, 'oemo li mi tagod izist? Mala! Mala!" dreknu stari konobarici, "ajde, doi vamo da naruimo!" Krezuba konobarica dolazi,iz depa zamazane pregae bez rijei vadi blok i olovku. "ta emo?" obrati se emigrant ponovno onima to su se s njime ovdje, na prostim stolovima od dasaka, pod ceradom doli okrijepiti nakon slube Boje.Brico, Crni, Milan i Ante, mu Marinkove sestre, srameljivo ute: Marinko ih je pozvao pa ne mogu oni sada gospodariti njegovim novcem."Ajde, bogati, naruite, nemojte da vas ena eka", sokoli ih bogatun.Mukarci svejedno ute piljei preda se, onako kako su proutje-li i propiljili dobar dio svojega kolovanja."E, jeben li vas mutave", kae Marinko prezirno. "Daj nan... Koliko nas je? Jedan, dva... pet. Sad nan daj tri kila peenoga, dvi litre vina i dvi vode. Za posli emo jo vidit.""Donesi i kapule", protisnu Milan stidljivo."I kapule", sloi se Marinko. "Donesi jedno dva naramka kapule, onako, ko da e je prid kravu bacit.""U mene krava ne jide kapule!" pobuni se konobarica. "Ma, bogareti!" zaudi se vlasnik praonice Kroatien.Dernek se razmahao, uju se ijavice i gange. Mlade cii na vrtuljku, momci hvataju metalne stolce svojih druica smjelo kao Tarzani pa vitlaju nedunom enskadijom. Zaviorenih kosa i suknji one vrite ustravljene i radosne istodobno. To je eksplozivna mjeavina, gora od kerozina, jaa od trinitrotoluola: po afrodizijakoj vrijednosti vonje na njemu, rmgipil gotovo da ide u red sotonskih pojava. "uvaj okolo! uvaj okolo!" grmi iz staroga razglasa. Sasvim opravdano.Osim zaljubljenih, druga kategorija ljudi kojima ba nije preporuljiva vonja vrtuljkom su pijanci. Njima je to vrtoglavo zadovoljstvo ak izrijekom zabranjeno: na komadu daske na kolcu zabodenom u ledinu pokraj ringipila, poneto je klimavim37slovima, ah vrlo rezolutno napisano "Pjamma pristup strogo zabranjen" Vlasnik je tako odluio jo prije dvije godine kada se, unato upozorenjima, jedna skupina pijanih budalaa ugurala na metalne stolce, ni vezat se sami nisu mogli Onda ih je zavrtjelo, pa je njima, hvala Bogu, pozlilo, pa su se svi skupa centrifugalno izbljuvali po narodu, kronjama kestena i proeljima okolnih kucaMarmku i Brici, Crnome, Milanu i Anti sada je dola njihova janjetina i oni masnih brada zduno glou, zubima trgaju komade mesa, zborno hrskaju mladu kapulicu, svi na istome poslu, a opet nekako svatko za sebe Zamislili se teko pa i ne vide onoga drugoga, uutjeh kao da im je, boemiprosti, ao toga janjeta to ga blaguju Na posljetku, kada su ubili glad i ostalo im isto zadovoljstvo u hrani, Marmko prvi progovori"Onda", ree Marmko bezazleno, "zna se ko ce ovo platit Neka asti komu je danas imendanAnte u taj as prestade jesti i ustravljeno pogleda onaj but to ga je upravo erupao Podie glavu, reklo bi se, rasplakat ce se ovjek"Hi, hi, hi", zasmija se emigrant veselo "Ne beri brigu, rodo, zajebavan se Di bi tebe tvoj Marmko pustio da plaa "Ante se kiselo nasmija"E, jeben li vas blesave", nastavi Marmko "Nita vi ne razumi-te Pare" Pare su, moj smko, avlija stvar Nije za svakoga da ima para Covik poludi, obist ga uvati, pome init pizdarije"Ima toga Ima", ree Milan iznenada "Ja san ujo da su se tako u Ercegovmi dvojica ta su doli iz Njemake takmiila ko ce imat hpe strailo"Ajde, bogati, ko ti je to reka-"" kae Marmko, pomalo ljut to ga se prekida"Pria mi ovik", ne da se Milan, "kako je sve poelo kad je ji dnomu dola mater pa ga pita da ima li tagod stare jakete zana strailo, a on, 'Majko, krvi ti Isusove, ta ima trait staru, eno ti pun ormar novi novcijati jaketa' I tako ti njemu mater stavi novu jaketu na strailo Novu novcijatu1 I sad, vidio ti to njegov susid i pobismo' Raspizdio se naisto' Ne majci, stavi ti i on na svoje strailo novu jaketu, a, da bude bolje od onoga su-sidova, metne mu i koulju Novu novcijatu koulju1 Nato ti i om prvi stavi strailu koulju, pa mu jo i gae obue Onda ovi drugi vee kravatu Ovi prvi metne ilet I tako ti ili cirkus ispadne od toga, ilu nedilju dana su njizi dvojica tako zajebavala jedan drugoga ko e imat hpe i esnije strailo Na kraju, skupih se ljudi, gledaju ije je hpe I ne mo se odluit na svakomu i eir, i mantel, i jaketa, i dilet, i gae, i kravata Raskopali ji i opet oba straila imaju maje, oba donje gae, obadva imadu udanc u depu, sve po propisu, molm ljepo Ko prava gospoda Kau ljudi, e, jebi ga, ne more se odredit koji je hpi, oba su jednako lipa Kad kae jedan od ove dvojice, 'Je kurac, nisu isti, pogledaj momu u dep od kouje' Povirili oni u dep od koulje, kad tamo sto maraka' Sto maraka mu njegov gazda stavio u depic, da strailo ima za deparca "Svi se sada smiju osim Marmka On je, ini se, zbog neega malo i uvrijeen"Lako se vami zajebavat", kae Marinko prijekorno otiruci masne brkove, "ah ima i sluajeva di nije zgodno kad ovik ima malo vie nego drugi Moj rodo, da ti vidi koje sranje more ispast kad eljade ima puno para' Koja to muka more bit' Evo, ima jedno po godine kako je u Italiji mafija zarobila jednoga industrijalca1 Rodijak ima vile, aute, brodove, avione, on sam nije zna koliko ima Radio je ta ga je volja, jeba je ta je tijo ovik bi reka - blago se njemu, milma Boja A je ovo'" odmjeri Marm ko ponovno, pa doda malo tie, dramatinim glasom "Zamirila ti njega mafija Mafija, moj rodo' Lipo ga pratili jedno misec dana, gledah kud ide, ta radi, kakav mu je vozni red, je li' I onda, jednoga dana op' uvate ga u otelu di je doa sa Ijubavni-con "19"Bogami, lipo!" kae Crni, kojemu je valjda dovoljno strahotno ve i to da su tipa uhvatili s ljubavnicom."Uvatili oni njega i odveli sa sobon", nastavi Marinko, "niko ne zna di. Mafija se nakon tri dana javila njegovoj dii, poslala in pismo. Kau, pustit emo van au ako nan dva milijuna maraka ostavite di van mi reemo da ji ostavite. Ne govorite nita policiji inae emo van caku...", i tu Marinko zakrklja povlaei kaiprstom preko grkljana. "Poalje tako mafija prvo pismo nema odgovora. Ni a ni be, nita! Poalju oni drugo - isto tako. Poalju tree niko se ne javlja...""A da nisu se zajebali pa napisali krivu adresu?" zaudi se Ante prostoduno."Ajde ti u kurac!" razgnjevi se Marinko."Pa ta oe", pravda se sestrin mu, "samo san pita...""Sta si pita? Budalatine, eto ta si pita", bjesni vlasnik praonice Kroatien. "Kako ti je to moglo past na pamet? Krivu adresu da su napisali!? Krivu adresu?! To je mafija, magare jedan nerazumni! Ej, mafija! To su ti ozbiljni ljudi, nema u nji' zajebancije!""Oprosti!" promuca Ante."Ma kako oprosti?! Sta oprosti?!""Marinko. Ej, Marinko", smiruje Brico situaciju, "ajde, nemoj se ljutit.""Ma kako se neu ljutit", kae Marinko ogoreno."Pusti, bogati", kae Milan, "priaj, ta je bilo s Talijanon?"Marinko mrano prosuti nekoliko asaka gledajui svoga zeta s nekakvom neljudskom mrnjom, a onda odmahnu glavom, pijunu, opsova neto nerazgovjetno i nastavi:"Prolo i misec dana, mafija pie, a familija ne otpisuje. Vidi mafija, s njima se ne da na lipe. Pa ti napie i etvrto pismo, a u pismu uvo! Otkinili uvo ovomu bogatau i poslali ga njegovoj40familiji da vidi da je dosta zajebancije. Kau, ako ne platite etri milijuna maraka jer sad su digli pare ode ai i drugo uvo.""U piku materinu!" zgrozi se Brico."Jesi vidio!" zavrti emigrant glavom zabrinuto. "Otkinili ovi-ku uvo. I ta ti misli da su dica reagirala na to? Jesu moj kurac! Briga njizi!""Pa kako mogu pustit da in bikare au?" proapta Milan prestravljeno."Kako mogu?" kae Marinko i zasmija se nekako tuno i prezirno u isti as. "Kako mogu? Fala Bogu da mogu. Kako ne razumi - pa oni ti jedva ekaju da aa odapne pa da naslijede njegove pare. Mafija njima, za pravo re, ide na ruku njima je ak interesantno da in au ucmekaju. ta prije, to bolje!""Majku in jeben!" opsova Crni gnjevno."Tako ti je, moj rodo, vanka", kae Marinko alosno, "Briga koga za tebe, pa da si mu rod roeni!""I ta je bilo s Talijanon?" odvai se Ante upitati."Nita", ree Marinko. "Nita, ta e bit? Mafija mu nakon nedilju dana otkinila i drugo uvo i poslala njegovin, a kad se ovi ni taj put nisu javili, mafija vidi nema tu kruva! Lipo ovi-ka ubili, isikli na komade i u kuveru poslali familiji - kad ne triba vami, ne triba ni nami!""Jeben ti ivot!" zakljui Milan maloduno.41Poglavlje petou kojemu upnik bozemiprosti pogine, a onda ipak ne pogine, makar bi on najvie volio da je poginuoVruina. U titravoj jari mijeaju se mirisi praine, znoja i jestvi-na. Dernek je nakon objeda nekako omlitavio, posustao, uspavao se. Neki su ak i doslovce usnuli ispruivi se na deki prostrtoj u hladovini, njihovi ih najmiliji kaklju slamicama oko nosa. Drugi bi opet spavali, ali ne mogu mui ih kiselina. Mineralnom vodom krijepe svoj siroti eludac da izdri u stranoj bici s peenjem i kapuhcom, pa da u asu velike pobjede suznih oiju zadovoljno podrignu. uju se cvrci, goleme crne zunzare i tek povremeno ganganje onih najupornijih ili najpijanijih.I tada, u tom mirnom i sitom blagdanskom poslijepodnevu, kada su se ve vodile umne politike rasprave nad ostacima lubenice kojom je dovren objed, a iz kuhinja se ulo zveckanje posuda u sudoperu i mirisala kava, kada se sto i dvogodinji Karlo, najstariji Smiljevanin, kojemu vino daju jo samo zaSvetoga Antu, po obiaju rasplakao traei da mu dovedu njegova prvorodenca Simuna koji je kao trogodinjak umro od panjolske gripe jo prije osamdeset godina, zau se vriska Kao ljetna oluja, na vedro se Smiljevo najednom stutila vijest o stranoj nesreiPoginuo je don tipan1Poginuo don tipan51 Don tipan" Poginuo51 Ma jesi li sigurna" Tko ti je to kazao5' Pa kako15 Gdje51 "Isuse moj dobri1 Gospe blaena i udotvorna1" kriale su ene uasnuto se kriajui Ostavljalo se posude u sudoperima i lonii za kavu na ploama reoa, prekidale umne politike rasprave, utihnula i ganga i ija-vica, rastnjeznile se pijane glave Sav je ivot u Smiljevu najednom stao, cijelo se selo u trenu mobiliziralo oko tragedije koja je zadesila njihova pastira i znatieljno pohitalo upnoj kuci gdje je, prema priama, u dvoritu mrtav leao njihov upnik spljes-kan na kamenome podu kao pregaena maka, otkinuta mu glava na jednoj strani, trup na drugoj, ne putajte blizu djecu i one slabijih ivacaUas se napunilo neveliko dvorite s osmerokutmm bunarom i divno razhstahm stablom smokve, narod se natiskao oko tijela pa ne moe ni vidjeti to se dogaa"Kako je pogimo5" pitaju usplahireno oni to su istom doli"Nije pogimo", odgovaraju gotovo razoarano oni upueni u sveenikovo stanje, "samo je ugamo nogu ""Ugamo nogu5' Nita vie51""I rasika glavu", kae netko kao da hoe popraviti dojam nesree, "krv mu iklja ko iz pipe ""Ajde, fala Bogu'" "ta, fala Bogu5""Reko, fala Bogu da nije tagod gore", veli ovaj, a tono se vidi kako mu je krivo, kao da mu je netko ispod nosa izmaknuo tanjur omiljenog jelaudan je to svijet, ti Smiljevam Vijest o pogibiji u selu je proizvela uzbuenje kao da se neto lijepo i sveano dogaa, kako se ovdje tragedije i mae doivljavaju lijepima i sveanima Uzviene i ozbiljne one su upravo ono najbolje u ivotima Smi-ljevana Doista, nikada ovdanji ljudi nisu tako lijepi i dobri, tako drag i suutan svijet kao kada tko umre pred smru se mire zavaene obitelji, zaboravljaju zemljine parnice, u smrti se rehabilitiraju ak i lijenine i pijanci A najbolje je kada odapne lijenik, sveenik, uitelj ili makar kakav inenjer, netko vien i kolovan svi se krasno odjenu, ozbiljno kaljucaju u pogrebnoj povorci i dostojanstveno isteu ui brbljavoj djeci to nose vijence A ako se skupi puno svijeta na ispraaju pokojnika, onda svi kau "Bio je lip pogreb "Narod tako sklon uasima, meutim, ovaj je put pretjerao umjesto pred licem Gospodnjim, sveenikova je dua jo uvijek obitavala u dobro joj poznatom i tek propisno natuenom tijelu s rasjeklmom na potiljku, koje je okrueno brinim vjernikim stadom lealo na tlu i nekako neljudski jealo"Njeeeee Njeeeee " meketao je pastir slabanim glasom "Don tipane Don tipane, kako ti je?" pitaju ga "Njeeeee Njeeeee ""Don tipane, je li te boli5" kae netko naglaavajui svaku rije kao da se obraa nagluhome"Njeeeee Njeeeee "A di te boli'""Njeeeee Njeeeee ", samo je ponavljao postradah sveenik kolutajui oima"Sta mu je bilo'""Priaju da je pa s prozora ""Bogati"" ude se ljudi gledajui visoki prozor kupaonice go re na katu, malen gotovo kao pukarnica Pop da je pao s prozo-i i?l S onoga prozora"45Okupljeni na mjestu nesree zapanjeno i nekako uplaeno zure uvis Uasnijima od sveenikova udesa sada im se ine okolnosti koje su do njega dovele Velika je to zagonetka za jednostavni smiljevaki puk Kako je, za Gospu blaenu, sveeniku uope palo na pamet da se uspne na prozor u razini ovjekova tjemena'* I zato se on pa to ne bi avlu palo na pamet1 provlaio kroz otvor kroz koji bi se i maka jedva provukla" Nakon svega, medu Smiljevane se pomalo uvlai zebnja da se s njihovim upnikom neto strano dogaaJer, najprije se dva tjedna pop, pravdajui se nekakvom tajanstvenom bolesti, krio u kuci prepustivi sve svoje obaveze sveeniku iz susjedne upe Zatvorio se bio i nikoga nije putao k sebi osim svoje kuanice Rue, a ona je opet utjela i bila osorna prema svima koji su gurali nos u upnikovu intimu Ono to se zna, u ta dva tjedna nijedan lijenik nije dolazio u upnika pa je cijela ta pria o bolesti bila vrlo sumnjiva Onda se don tipan danas napokon pojavio na misi, blijed, iscrpljen i rastresen, crveneci se na trenutke kao mladenka, a u jednome mu je asu ak i srebreni kale, sreom prazan, ispao iz ruke i zvecnuo o kameni oltar I sada ovo Sto se, zaboga, dogaa'Mati zvanome Crni odmah je sve bilo jasno, ah to nije htio priati ba svima Tek, uhvatio je ispod ruke Marmka Anehjinog, zovnuo na stranu Iku, Bricu i Milana pa ih, stavivi prst na usta upozori da ne razglaavaju ovo to im upravo kani lspnpovje-diti"Je li ti zna ta je bilo'" proapta Crni povjerljivo, oito upuen u situaciju"ta>""Ja mislm da pop ponovno ", veli Mate zvani Crni pa znaajno pokaza ispruenim palcem prema ustima kao da hoe kazati da don tipan'Pije"" proapta uasnuto Mannko AndehjmCrni tuno zakima glavom"A ta, pop voli popit'" zapanji se neobavijeteni vlasnik praonice Kroatien"Da popit?1" ree Crni "Pije ko spuva1" objasni Milan "Ko deva1" dometnu Brico "Ko zemlja1" kaza Crni"Ma bogati1" ree Marinko pa se brzo prekrii kao da hoe otkloniti kakav urok od sebeI tako je don tipan, pomalo sa saaljenjem, a pomalo s prezirom, u dijelu svojega stada ponovno bio obiljeen kao pijanac Ali sada kao jedan od onih najgorih, s kojima ne moe popiti au vina jer to je njihova bolest - kao okorjela pijandura kojoj ni lijenici vie ne mogu pomoi i pred ijom oajnom strasti vie nitko ne moe dobrostivo zatvoriti oi To to je istina u svemu tome bila poneto drukija, to to je, za pravo reci, u ci-jeloj toj stvari don tipan bio nevin da neviniji ne moe biti, zasad su, na tetu smiljevakoga upnika, znali samo on i njegov, da tako kaemo, poslodavac svevideci i svemogui BogSamo je On znao kako se puna dva tjedna muio njegov dobri sluga tipan i sigurno je patio vidjevi ga takvoga Razdiran stranom eljom svoje slabe ljudske puti, razapet izmeu dvije grene udnje kao ono Bundanovo magare izmeu dva plasta sijena, don tipan bijae ubog kao Lazar, ponizan i ustraen u iskuenju I valja iskreno reci, po dui, otkako je sam sebe zatekao nalivenog dobrom domaom lozovaom i od uasa zacviho na kuhmjskome podu, nita nije popio Ni kapi1 Sav je estoki alkohol to ga je imao u kuci on jo toga stranog popodneva, tresui se kao u groznici, proho u sudoper molei se i plaui nad njim kao da pokapa najmilijegaI dobro je uimo, jer malo nakon to je zazivalo za spasenjem, cijelo je njegovo bie ponovno vapilo za tim otrovom Bila je to47ndjudska e, gotovo prispodobiva s opsjednutocu avlom, kao kada se nakon pustih godina vampir probudi u svome lijesu pa je edmji nego ikada Seoski upnik, i mae plah i nesiguran ovjek, bijae izbezumljen sve ono samopouzdanje to ga je teko izgradio hjeeci se od alkoholizma, mjesecima skupljana hrabrost da bez srama ponovno stane pred pastvu, muno samouvjera-vanje da je ponovno dobar i ist pred Bogom i pozvan provoditi njegovu volju u ovoj maloj upi, sve se to bilo sruilo pred jednom, zapravo bezazlenom, posve siunom kunjom sotoneCijelu se tu noc nemirno prevrtao po postelji, a kada je napokon zaspao, u snu su ga muile strane slike iskeenih upljana koji mu se unose u lice i nude ga rakijom cereci se zlokobno i sknvecki namigujui jedan drugome "Ajde, tipane, popij1", "Ajde, Stipe1", "ivio ti nami, pope1" mijeali su se glasovi kroz raskalaen smijeh u kojemu nije bilo niega srdanog, nego samo gola zloba i naslaivanje njegovom slabou Zora ga je zatekla izmuenog i u znoju Prohladna svibanjska zora s prezaposlenim pticama u gustim kronjama empresa, miris itke zemlje iz zahjevamh vrtova i dovikivanje teaka, rezak zvuk brusa to negdje klizi niz otricu kose, glasanje razbuene stoke, sve je to upravo mamilo da ovjek ustro skoi iz postelje i ispljuska se hladnom vodom, ali don tipan se osjeao tako nitavnim da mu se inilo kako mu je najbolje umrijeti Pa da ga nema Da se osramoen i jadan pod betonsku plou sakrije pred svijetomGolemi se strah bio uvukao u njega, a znao je da ga brzo i bezbolno, istoga asa, moe istjerati samo na jedan nain da se ponovno napije Na nesreu, to je istodobno bilo i uzrokom njegove sramote Siroti se sveenik tako naao zarobljen u nepodnoljivom krugu tjeskobe od uasa koji ce ga po svoj prilici snai kada ljudi saznaju da je sklon rakiji, mogla ga je spasiti samo rakija Izlaz je na posljetku naao u dugoj i predanoj molitvi u simoci Dva tjedna se tako bio skrivao od sela etrnaest dana Ih/ ikakva kontakta s vanjskim svijetom, kao da ispunjava kakav / iv]d proveo je u molitvi, krijepio se ivotopisima svetacaTako je doao i Sveti Ante I sve je bilo dobro, don tipan se ponovno osjetio sigurnim, spremnim da se suoi sa svim izazovima slubovanja u jednoj seoskoj upi Crvenio je, dodue, pred znatieljnim pogledima, mucao i ruke su mu se tresle dok je na misi lijevao vino jer u biskupovoj nazonosti ipak nije mogao koristiti jabuni sok - ali nikakav ozbiljniji propust ili, boemi-prosti, izgred nije napravio ak ni kada ga je Tatjana opet uhvatila muitiPuno je u posljednja dva tjedna don tipan razmiljao o Tatjani Isprva ispunjen grenom udnjom i bijesom zbog te udnje, kako su dani odmicali, bijae sve dobrohotniji prema lakomislenoj udovici s osmijehom na usnama zamiljao je kako e, kao pravi dobri pastir, blago ukoriti i vratiti u stado tu zabludjelu ovicu Kada se, meutim, napokon suoio s reenom "ovicom", shvatio je kakva je to betija i kako bi je najradije libao do krvi Jer, to je uinila ta zmija, taj Belzebub, ta bludnica babilonska, ta, ta Svaki put kada bi na misi - pred cijelim onim svijetom, pred biskupom1 don tipan svrnuo pogled na nju u treem redu crkvenih klupa, ona bi s nekakvim moleivim izrazom na licu prislonila maleno licitarsko srce na svoje neprilino dekoltirane prsi1Preznojavao se od uasa i izbjegavao njezm pogled, ali je taj nekrst, ta napast tako koncentrirano zurila u njega, tako ga ustrajno vabila u razvrat tim srcem i poljupcima to mu ih je slala jedva primjetnim micanjem usana, da sveenik nije mogao da je ne gleda Ba kao to prolaznika mami da vidi smrskan auto mobil Samo s golemim naporom volje uspio je privesti misu kraju i ne osramotiti se pred crkvenim velikodostojnikom Poslije, kada je u biskupovoj pratnji prozivao krizmanike, malo se pnbrao Dodatno ga je osokolilo kada je biskup pregledao upne knjige i pohvalio ga ne naavi nikakva propusta u njima Potom su ruali i biskup je otiao, a don tipan se zadovoljan povukao u svoju sobu na katu Cijeli mu je svijet opet bio tako prijateljski i drag, ivot je ponovno imao smisla, gdje god pogledao, radosno49se oitovala skladnost Bojega nauma, kao da se ona zlosretna epizoda sa zmijom i jabukom nikada nije dogodila. Tako je mislio don tipan sjetno zagledan u skupinu vrabaca to su na grani oraha pred prozorom o neemu otro debatirali. Iz oka mu se iznenada otela i niz obraz khznula jedna krupna suza olakanja, kadli..."Don tipane!" zaori se iznenada dobro mu poznat glas iz prizemlja, kao da ga dolje, iz pakla, zovu da potvrdi svoju rezervaciju.Don tipan se umalo obeznani, probi ga hladan znoj."Don tipane, di si?!" viknu udovica ponovno. Don tipanu se zamuti pred oima."Don tipane, Tatjana je!" govori Tatjana, sada, ini se, ve na stubama.Don tipan se stade tresti kao padaviar."Don Stipaneeee!" urla ena sada ve sasvim blizu, tu u hodniku pred vratima.Sveenik se uplaeno osvrnu po sobi, a onda, nakon to se nekoliko sekundi premiljao da li da se sakrije pod postelju ili u ormar, ili moda da stane iza vrata, napravivi nekoliko bezglavih koraka kao tukac na kii u svim smjerovima po sobi, u asu potpuna pomraenja uma iskorai kroz prozor. Drei se oprezno za prozorski okvir potom stade na desetak centimetara iroku izboinu na zidu koja je u visini prvoga kata opasivala kuu. Potom iskorai i drugom nogom i tu, na vanjskome zidu pored prozora pritaji se prstiju grevito zabodenih u upljine izmeu kamenih blokova."Don tipane!" viknu Tatjana uavi u sobu.Raspameenome upniku tada pade na pamet apsurdna misao kako bezobraznica nije pokucala prije nego je ula i kako je svakako mora prekoriti zbog toga.50"Don tipane", vie ta prokleta ena.Pop pogleda ispod sebe i od visine mu se zavrti u glavi."Don tipane!"tipanu se priini kao da mu je udovica sada blie nego prije. Kao da je ona shvatila da je on tu vani pokraj prozora. Sve pipajui u potrazi za osloncem za ruke on se pomakne po uskoj iz-boini do ugla kue."Don Stipaneee!" vie Tatjana negdje iz unutranjosti.A upnik je ve na drugoj strani, u sjenovitome dijelu kue, uplaeno zurei u iljate ukrase na osmerokutnome bunaru. Panino se uhvati za okvir zelenih kura na prozoru kupaonice."Don tipane!" vie Tatjana sada ponovno posve blizu.Don tipan odlui vie ne bjeati. Umirit e se ovdje kraj kupaonice pa e valjda i ona otii. Samo da u meuvremenu nitko ne proe cestom koja je uz kuu.A Tatjana, koja je dotad obila sve sobe na katu traei svoju ljubav, u tom asu ude u kupaonicu. Bilo je mrano unutra i neto je udno grebalo oko kura. Ba udno!"Ma koji je to dava", promrsi udovica zabrinuto i nekako vie za sebe. Onda prie prozoru i odluno, kao da je ona tu gospodarica - jer takvom se pomalo i smatrala - otvori kure!"Nemoj! Neeeee!!!" samo je uspio povikati don tipan. I onda tres!Smiljevaki se upnik koliko je dug i irok prostro po kamenome podu dvorita i evo ga jo i sada, dobrih pola sata kasnije, gdje okruen zabrinutom pastvom jo uvijek lei i kolutajui oima nekako ivotinjski jei:"Njeeee! Njeeee!""Don tipane", pita jedan, "je li ti dobro?"51"Ajde u kurac", govori mu drugi, "di e mu bit dobro, vidi kakav je!""Njeee! Njeee!""Tribalo bi zvat hitnu pomo", predlae netko poduzetno."Tribalo bi njega odvest na hitnu pomo. Ako mi njizi budemo zvali, ne ji, brajo, do mraka doekat.""Dobro ovik govori.""Njeee! Njeee!""'Ajmo, ko e ga odbacit?""Ja bi moga, ali mi se auto uje po piliin.""Ali si pilie kupova?""Di neu: jednodnevni pilii po deset kuna komad!""Ma, bogati, a di to?!""Ajmo, ljudi, nemojte govorit pizdarije, valja popa vozit u ambulantu.""Moga bi ga ja svojin mercedesonl" ree Marinko Andelijin. "A to ne bi u moga bemvejca", umijea se Tatjana prkosno.Kao da je taj as dobio napad, sveenik se na udoviinu ponudu osvijesti, stade bijesno ritati i pljuvati zaarenih oiju."Pu!..." protenja on bijesno. "Pu! Bi a!... PuL. Bi a!... Bi a sotono!..."Okupljeni se Smiljevani tada zapanjeno pogledae, a Mate zvani Crni ponovno pokaza Iki, Brici i Milanu ispruenim palcem prema usnama. Iko, Brico i Milan znaajno mu namignue.52Poglavlje estogdje se otkriva da su Nikola Tesla i Petar Preradovi zapravo Srbi, na to jedna Luscinia luscinia, ili slavuj veliki, pobjegne glavom bez obziraBilo je to one subote kada se nalijevala zadnja betonska ploa na kui Marinka Andelijinog. Ovo zadnja, naravno, valja uzeti tek uvjetno, jer se u Smiljevu nikada ne zna kada e ovjeku, i puno skromnijega imovnog statusa negoli je Marinkov, pasti na pamet da makne crijep i itavu krovnu konstrukciju kako bi sazidao jo jedan kat. U Smiljevu je u posljednjih desetak godina tako niklo nekoliko besmisleno golemih kuerina, koje su njihovi vlasnici sazidali najee samo stoga jer nisu znali to bi drugo s novcem, a kua se uvijek nekako inila razumnom investicijom pa makar imala etrnaest soba i garanog prostora za osrednje prijevozniko poduzee.Mukarci su se na gradilitu poeli skupljati ve u zoru, da po jutarnjoj svjeini odrade vei dio posla. Grijui se kavom i rakijom, jo krmeljavi i lijeni, pogledavali su uvis, gore ak na53drugi kat, gdje je stotinjak etvornih metara valjalo ispuniti itkim betonom. Dok su se svi skupili, vlasnik dizalice ve je montirao tranice do drugog kata, a Brico i Milan razvukli elektrini kabel i gumeno crijevo za vodu do mijealice. Milan vue plavo crijevo od po cola natrake, a kraj u rukama ba mu je nekako u visini rasporka na hlaama, to upravo neizbjeno priziva lascivne asocijacije:"Kume", kae Marinko veselo, "ta bi da da ti je toliki, a?" "Moga bi se lipo obisit za nj", kae Milan razumno.Svi su bili jo pomalo mrzovoljni od sna, no samo tren kasnije, tek to su prve lopate bijelog tucanika stale ritmino utati u mijealici za beton, mukarci ivnue. Bez nekakva velika dogovora razmiljee se po novogradnji.Sunce se polako uspravilo na nebu, povrina uglaanog betona irila se kao razvaljano tijesto, a ljudi su poskidali majice i koulje i pomalo zamukli. utanje prihe u mijealici, zujanje elektromotora dizalice, cviljenje osovine na karioli, zveckanje eljezne armature na koju se izlijeva itka smjesa... sve se to stopilo u zid buke kroz koji ovjek uje jo samo vlastito disanje. Odjednom vie ne osjea nikakva umora ni boli u miiima, i nije ti vano koliko si dosad napravio i koliko ti je jo ostalo, i vie ni na to ne misli, moda tek ponavlja refren nekakve pjesme u sebi kao bajalicu, cijelim svojim biem predan tom jednolinom radu kao molitvi.Kao u hipnotikom transu svi su bili bez identiteta, svedeni samo na svoje male funkcije u tome velikom poslu, pa ih je Ma-rinkov poziv na marendu gotovo iznenadio:"Ljudi, dobro je, 'ajmo togod izist", kazao je vlasnik kue i svi su zaueno stali, osvrnuli se oko sebe, sve je utihnulo, lijepi je svijet ponovno bio tu."Gori u uredit jedan stani za Juliju, da se odvojimo kad se ona uda", pojanjavao je vlasnik praonice Kroatien guei se mortadelom. "Neka dite ima svoj mir, ta u joj ja, starac, zapovidat."54Julija nije nita kazala na to. Sloivi hranu na stol improviziran od jelovih dasaka na kojima se gdjeto jo moglo vidjeti tragova skorenog betona, ona i tetka joj Ivanka stajale su malo podalje i utei toile kavu iz termosice u alice.A i mukarci su utjeli: i Brico, i Iko, i Crni, i Marinkov zet Ante i Milan, o mladima da se i ne govori. Samo je Marinko govorio i svi su ga, umaui tvrdo kuhana jaja u sol i guvajui kao lakat velike fete pruta, pozorno sluali i ozbiljno kimali povlaujui mu. Iko dohvati jednu granu bagrema to se nadvi-jala nad stolom, otrgnu jedan trn pa stade njime akati zube."A i meni, da van pravo kaen, fali malo irine", pria emigrant. "Ne more ti, rodijae, ni disat di je usko, a kamoli uredit i ivot, i posa, i avla, i Pavla...", kazuje Marinko ogoreno, kao da je dosad ivio u potleuici. "Evo, za primjer", ree on, "di e neko ko ja bit bez radne sobe?!""Radne sobe?!" zapanji se Crni. "E!""Pa, krvi ti, ta ima radit u sobi?!" kae Crni kojemu rad, prirodno, znai otvoreni prostor i kakvu alatku u rukama."Sta e radit, he, he...", zasmija se Brico. "Ko da ti ne zna ta e radit?... Gospe ti, pa nee skupljat znake. Dovest e kakvu mladu, je li tako, Marinko?""Ajde, ljudi, nemojte se zajebavat", ljutnu se toboe Marinko. "Lako je vami...", kae on sada ozbiljno gledajui svoje jedino dijete dok je ono utke stavljalo alicu vrue kave preda nj. "Lako se vami zajebavat...", uzdahnu emigrant."Ka-va?" upita Julija Iku, a Iko se u prvi mah gotovo uplai kako je djevojka to rekla, kao da je gluhonijema pa teko srie slogove."Moe, moe!""Ka-va?" nudi Julija Crnoga.55"Moe " Kava' Jedan se momak nekontrolirano zacereka"Sta je"" dreknu emigrant ljutito "Sta se ti smije'1" Momak posramljeno umuknu "A i ti", obrecnu se sada otac na ker, "kako to govori' Ka-va ka-va " imitira je Mannko zgadeno kriveci usta "Ne kae se kava, nego kava, razumi" Kava' Ajde, kai - kava"Ka-va", kae Juhj a "Mar u pizdu materinu'"Svima je sada neugodno, gledaju prazno preda se ih sputaju pogled, Iko je onim trnom raskrvavio desni"Nemoj tako, Mannko", usudi se kazati Ante, "pusti dite ""Ma ta pusti, moj zete", ree Mannko ojaeno "Ma ta pusti Kad ona svoj jezik ne zna Juhja, srne", obrati se emigrant ponovno svome jedinome djetetu uzimajui fetu pruta sa stola, "kako se ovo zove'"Juhja se uasnuto zabulji u prut od straha je sada zaboravila i ono to zna "Prut, prut ", ape joj tetka iza leda, ah djevojka paralizirana stravom vie nita i ne uje"Ti tamo mui", viknu Mannko na sestru "Julija, kako se ovo zove'"AJuhja ni a ni be, ni crne ni bijele, nego samo to nije proplakala"Ajde na njemakon ako ti je lake", kae sada otac izazivaki i podrugljivo, "kako se ovo kae na njemakon'""Schinken", izleti Juliji neoprezno"Schinken^" proapta Mannko gadljivo, razvlaeci lice u jezovitu grimasu "Schinken", ponovi on s nekakvom sotonskom nasla-56dom "Schinken^" prodera se ljutito "Mar1 Mar odavde, ubre jedno brezobrazno' Mar'Pa zgrabi jedan kamen sa zemlje i zavitla ga na ker, tjerajui djevojku kako se tjera tuda krava s njive A ova se izmaknu, iza nje prasnu jedno prozorsko staklo s posve besmislenim upozore njem, bijelim naopakim slovom S Svi se od nelagode naoe okamenjeni kao oni dvorjani u Trnoruici, samo jejulija bacila pladanj s loniem za kavu i vec bjeala preskaui suhozide, zapinjuci haljinom za grmove kupine, gueci se od plaaRijetka je bila i udna ivotinjica ta Juhja, osobito ako je gledate u smiljevakom sustavu vrijednosti utljiva i vazda neto zamiljena, odrasla u osami djevojake sobe u koju njezin otac gotovo da nije ni ulazio, u siunoj izbi koja bijae posvema nalik samostanskoj eliji, samo da je bilo maknuti reprodukciju nekakvog uplakanog curetka i umne izreke o ljubavi cifrasto ispisane na arenom papiru i polijepljene po zidovima Ondje je ova frizerka bez radnog iskustva i sanjarske naravi provela glavninu svojega mladog ivota, dvadeset godina je proialo pokraj nje, a da ih ona gotovo nije ni zamijetila koliko se mrano naslaivala sudbinama gospoica to su na kiselome papiru jeftinih romana venule od udnje za voljenim, gutale tablete i rezale zapea Bila je toliko drukija od svih ovdje, toliko drukija ak i od svoga praktinog oca koji vjerojatno ne bi ni umro ako ba ne mora, koji bi jamano i samu smrt s kosom pokuao podmititi kao regrutnu komisiju s nekoliko tisua maraka Pa da se nekako odgodi ta neugodna obaveza, ako ga se vec ne moe proglasiti trajno nesposobnim za umiranjeTakav kakav jest, odgojen u drutvu u kojemu mukarci previe ne mare za djecu, a samoiv sam od sebe, Mannko, za pravo reci, nikada nije ozbiljno ni razgovarao sa svojom kcen I ne samo da se o njezinim potrebama, nezavisno o ocu, brinula mater, nego se nekako inilo da Marinku njegovo dijete nije ni pri sr cu I tu je Ivanka uvijek bila kao nekakav bypass pa bi, kada se57ve ne bi mogla izbjei oeva uloga, ona odlazila u tinel umilosti-viti njihova kunog diktatora koji bi ispruen na trosjedu, miui utrnulim prstima u sintetikim arapama, rezignirano pritiskao puceta na daljinskom upravljau Onda je Ivanka umrla i Julija se nala uplaena i sama pred tiraninomNikada nije ni pokuala proniknuti u narav i logiku toga nepodnoljivog apsolutista i prznice, a kamoli mu proturjeiti Pa i sada je bila tek povrijeena i bijesna, ali nimalo buntovna, kao da je to to je otac kinji nekakav svemirski usud Sirota je, plaha djevojka svojega roditelja doivljavala po prilici kao to afrika ih amazonska plemena doivljavaju bolest ih poplavu kao stranu i nerazumljivu silu kojoj se mora pokoriti, ije divljanje moe ih otrpjeti ih pobjei od njeBjeala je kroz vinograde odsutno gazei suhu crvenicu i pro-vlaeci se izmeu razhstanog trsja na kojemu su tiho bubrili kiseli zeleni grozdovi, pa preko njiva kroz strnjiku od djeteline, krumpmta na kojima su se okrugle tikve utjele kao mala sunca Besciljno je pola u smjeru posve suprotnom od sela, daleko od kuca, daleko od ljudi ija ju je okrutna neposrednost plaila, i kao da je u svojoj djetinjoj uvrijeenosti prieljkivala da bi ovako hodajui mogla doi do kraja svijeta, pa se onda baciti u bezdan, da je vie nikada ne vide u ovome svijetu iji je jezik i obiaje slabo razumjela, gdje kokoima odsijecaju glave, a udaku trgovcu, koji je tko zna zato govorio panjolski, nije mogla objasniti da joj trebaju intimni uloci sve dok se u njihov razgovor nije o, uasa1 umijealo njih dvadesetak to su ekali kombi mucavoga Kuzme sa svjeim srdelama iz primorjaLutajui tako poljem uplakana, zamiljajui kako bi bilo lijepo da umre pa da svi gorko zaale to je nema i pokaju se to su bili nepravedni, ula je u jedan gaj na kraju neke njive Goleme kotele obrasle brljanom ovdje su zastirale nebo Julija zadignu haljinu, smaknu gaice pa unu da se pomokri mrcajui sjeti se kako bi njezin becutm otac u ovakvim prilikama uvijek58govorio "Neka plae - manje e pisat" "Govno jedno", pomisli djevojka ogoreno U taj as neto je vrknu u glavu, odbi se i odleti u travu malo daljeJuhja se zaueno zagleda u predmet kost vjerojatno pilea jo masna, svjee oglodana hrskavica na jednome kraju vrk1 -odbi se sada od njezina tjemena i druga kost pa se pridrui onoj prvoj Batak, zakljui djevojka, batak plus karabatak, podie glavu"Ajmememmajkomojamila1" zavapi Juhja"Pst1" upozori je mukarac masne bradurine to je sjedio gore na grani i mljackao, koncentrirano zurei negdje u hce Napokon, on proguta zalogaj, gucnu iz nekakve boce, otre usta rukavom pa se grleno oglasi "Vnd1 Vnd1 Vnd1 Vnd' Karr1 Vnd1 Vnd' Vndi Vnd' Karr' "Nevina hrvatskome, Juhja nije razumjela ni rijei njegove pjesme, samo je blenula gore, zaboravivi ak i gaice navuci"Slavuj veliki", pojasni joj bradonja aptom, "Lusania lusama, krasan primjerak "Vud' Vnd' Vud' Vnd' Karr' Vnd' Vnd' Vnd1 Vnd' Karr' E, jebi ga'" dreknu on iznenada, Juhja se prepade"Otia", kae mukarac razoarano tek sada malo bolje pogledavi djevojku "ija si ti?" pita on"Marmkova " "Kojega Marmlca'" "Marmka Andehjinog ""Svabica", kimnu bradonja suutno, poutje nekoliko asaka kao da razmilja o neemu pa se prodera ponovno preplaivi frizerku"Ne idi, smko, draga duo, Ne id' od krova omoga,59Tuda zemlja ima svoje, Ne spoznaje jade tvoje, Tuda zemlja ljubi svoga1"Kako je urlao, cijelo je polje odjekivalo, skamenjenoj se Juliji inilo da joj se sam Gospodin Bog - jer mukarac je sa svojom upavom bradom pomalo i nalikovao Stvoritelju javlja s nebesa Napokon ovaj umuknu, zagleda se u djevojku"Petar Preradovic", kae on tronuto "Pravi Hrvat Juhja nita ne reeA Srbin1" ree mukarac znaajno "Hrvat, a Srbin More li ti to zamislit toliko je on volio Hrvatsku, da mu nita mje smetalo to da je Srbm1 E, vidi, to ja cijenim I da mi on sad doe, ja bi reka 'Gospodine Preradovicu, jesi pravoslavac, ali si ovik1 Evo ruke1'Juhja opet nita ne ree"Ih, za primjer primjera", nastavi bradati, "Nikola Tesla1 Zna li ti 'ko je Nikola Tesla^Juhja odmahnu glavom da ne zna"Nikola Tesla napravio vesla Otia u Ameriku, izumio tenku",odvergla mukarac nasmijano Nasmijei se i Juhja, nalazei to s veslima i Amerikom vrlo aavim Bradati mukarac sada skoi na zemlju do nje, unu kao i ona to je ula pa se udari rukom po prsima"Ich - Stamslav1" predstavi se on tarzanski goi iz prijateljske NjemakeGoa iz prijateljske Njemake se ponovno nasmijei, premaiv-i sada vec za cijelih dvjesto posto svoju normu osmjehivanja za svojega dvomjesenog boravka u Smiljevu A Stamslav se najed nom zagleda u gaice to su stajale rastegnute izmeu njezinihkoljena Zapilji se na nekoliko asaka, a onda, vidno uzbuen, posegnu rukom da ih malo bolje promotri Julija premre od straha, oi joj zasuzie"Grdehni1" ree bradonja uznemireno pokazujui na ptiice kojima je bila oslikana tkanina "Grdehn, eljugar ih tighc, latinski Carduehs carduehs, vrlo ljupka, spretna, nemirna i pametna ptica iz porodice zeba Jesi li ikad sluala grdehna'1"Julija, jo u oku, samo odmahnu glavom"To je Mozart medu pticama1" ree Stanislav zaneseno "Kad grdehn zapiva, to je opera, razumi' Kad on vabi enku, to ti je neto neto neto Ovako ", uspravi se mukarac zabacivi glavu, "ovako ti on stane na granu pa piva Sight1 Sight' Sight1 ", zacvrkuta Stanislav."Sight!" proapta Julija srameljivo"Ne, ne tako, nego mora malo podignit glas Malo vie, razumi Sight' Sightf""Sight1 Sight1" ponovi frizerka"To1 Tono tako1" pohvali je Stanislav "Sight1 SiglH?'"Sighti Sightl""Sight' Sightl""Sight' Sightl""Sight' Siglit1" cvrkutah su njih dvoje naizmjence ljubavni zov grdehna, pomalo shvaajui da ono to je dobro za grdehne, i ljudima moe biti od koristi61Poglavlje sedmokoje se bavi emancipiranim mladim enama i drugim moralnim nastranostima suvremenoga svijeta"Don tipane, niko nee nita znat", proaptala je Tatjana moleivo.Sumrak je pomalo ispunjavao smiljevaki upni ured, a elektrino svjetlo jo nije bilo upaljeno. Na toj razmeti prirodnog i umjetnog, na niijoj zemlji izmeu Svevinjeg i Thomasa Ediso-na, od svetoga Ante na zidu iza sveenika nazirao se jo samo bijeli cvijet ljiljana, dok su stvari u sjenovitim kutovima postajale meke i bezoblinije, nekako nesigurnije. Barem za udovicu, to je otvorila svoje srce i sada joj se inilo kao da propada u tamu gubei svaki oslonac. Jer, don tipan je, lica skrivenog u mraku i dlanova mirno poloenih na plou stola, zagonetno utio i nisi mogao znati uti li zato to je zadovoljan onim to uje, ili zato to je ravnoduan. A moda je ljut, dvojila je Tatjana63oajno, napreui se ne bi li vidjela makar kakvu reakciju na licu seoskog upnikaNegdje uz rub stola, sada se slabo vidjelo, bila je naslonjena taka od koje se on vec pomalo odvikavao, a koju je dobrih mjesec i po vukao sa sobom, otkako je ono, bjeei pred Tatjanom kroz prozor kupaonice tako je makar Tatjana doivjela tu zgodu - bio uganuo nogu Bio joj je presladak s tom takom Mogla ga je dovijeka gledati kako se s mukom opire o nju, tako bespomono asimetrian prizivao je u njoj elju da ga polegne u postelju i hrani licom, brino bdije dok on bunca u ognjici Premda je, dakako, dosta teko razumjeti zato bi netko s uganutom nogom buncao u ognjiciNo, pop ju je izbjegavao, na misi je vie nije gledao ili bi je tek na tren pogledao mrano i s mrnjom Kada ga je jednom htjela neto upitati, samo je kimnuo glavom, nerazgovijetno se ispriao neim i odepesao dalje, kao da ga nekakav neobino hitan posao negdje eka Nedavno mu se, to je bilo smijeno, Tatjana htjela obratiti na ulici, a on je gotovo pobjegao preko ceste od nje i umalo ga, onako nespretnog, sa takom, nije zveknuo Kuz-mm kombi sa srdelama Nakon toga, sveenik je u dva sluaja posve otvoreno pokazao kako ne eli imati posla s udovicom, bez rijei prekidajui telefonsku vezu im je shvatio da ga ona zoveTakvo ustrajno odbijanje Tatjana je sebi mogla objasniti samo jednim jedinim razlogom upnikovim strahom da bi ona mogla zahtijevati pravo javnosti, graanski okvir pa, na posljetku, i sveti sakrament za njihovu moguu vezu No, bilo je to posve krivo, udovica je od popa skromno traila samo ljubav, pa makar i zabranjenu i skrivenu, koju ce prije zatajiti nego to bi ugrozila njegov poziv Cijeli onaj splet nesretnih okolnosti to se do sada zgodio izmeu nje i sveenika stoga je doivljavala kao glup i tetan nesporazum, koji je velikim dijelom sama skrivila svojom lakomislenom netaktinocu, te je danas banula ovamo da jasno i nedvosmisleno otkloni svaku dvojbu o svojim namjerama64"Don tipane, niko nee nita znat", rekla je ustreptala od nade, a on je utio dugo i bezduno"Don tipane ", ponovi Tatjana, kao da vie nije sigurna da je sveenik jo uvijek tu, nego da je u mraku s druge strane stola samo prazan stolac i da je sve ovo jedna strana, nestvarna mora u kojoj ona razgovara s opsjenama"Znan ja tebe, Tatjana", oglasi se napokon negdje iz tame muklo, "ako bi ita bilo izmeu nas, ti bi to odma' svima ispriala ""Ne bi', don tipane Ne bi', due mi moje", zavapi ena "Ma bi, znan ja tebe", ponovi sveenik i kao da se malo zasmija "Ne bi', dabogda umrla ako bi'1" "Nemoj se klet", upozori je pop "Ne bi'", ree Tatjana slomljenoDon tipan ponovno zauti Iako je to izgovorio bez razmiljanja, iznenadivi se umalo kako je takvo to prevalio preko usta, bio se ocutio tako nadmonim kada je Tatjam kazao da ne vjeruje kako bi ona utjela Na asak je bio siguran i vrst i u sasvim malenom djeliu vremena, tako malenom da lako moe biti da nije ni postojao te ga zacijelo nee ni ispovjediti, otkrije u sebi demonsku nasladu zbog spoznaje da je po svemu jai od onoga jadnog i poniznog bia to je sjedilo u mraku s druge strane stola Tren kasnije, meutim, uhvati ga bijes, zaudno hladan, tvrd i kontroliran I bila je kao nekakva slatka bol ta njegova ljutnja"Tatjana", ree hinjeno umornim, odlunim glasom, osjeajui kao valjda nikada do tada svu puninu svojega zavjeta na rtvu za dobro svijeta, "Bog ti dao, nadi sebi par, a mene ostavi na miru ""Don tipane ", poe Tatjana jo jednom"Nemoj ti meni 'don tipane', nego poi s miron Ako ti za tagod tnban ko upnik i sveenik, doi kad god ti je volja, ali65s takvin mi glupostima, mohn te, vie nemoj dolazit", ree pop neumoljivoZadovoljstvo onoga duhovnog u njemu i bol posve svjetovna i ljudska mijeah su mu se, i nije znao gdje poinje jedno, a zavrava drugo zemaljski je patio, no taj je osjeaj patnje i ustrajnosti u njoj bio tako nezemaljski lijep, vrijedan da se zbog njega odoli svim izazovima puti Cutio se velikim i jakim u tome, makar na nekoliko minuta, tako sigurnim i predanim svojemu pozivu Mirno je gledao kako Tatjana tiho izlazi iz prostorijeKad je ena izala, meutim, ostavi sam sa svojim mislima, bez osobe koju je mogao zadiviti svojom vrstinom, naglo se ocuti tako prazno i besmisleno I nikakav smisao, nijedna vjera i nada, ni svi sveci i mistici nisu mogli ispuniti tu uasnu prazninu Sjedio je tako u mraku neodreeno dugo, jadan i sam, a onda je dola Rua da ga pozove na veeru i becutno upalila svjetloTatjana se po prilici jednako osjeala Po odlasku dugo je sjedila u autu ispred upne kue i zurila u mrani prozor, a onda je upalila motor i, ne znajui to bi sa sobom, obijesno se vozikala po selu, uasavajui ene koje su se na traktorima, umorne i opaljene od sunca, visoko gore na prikolicama prepunim zelene kukuruzovine, vraale iz poljaNeto takvo kao nezavisna mlada ena, sveti ideal emancipirani-jih enskih revija, potpuno je opreno smiljevakome svjetonazoru Pridjev "nezavisna", koji se mae neobino cijeni i sveano izgovara kada mu slijedi Drava Hrvatska, u svim drugim situacijama ovdje je gotovo nepoznat, ne upotrebljava se niti se u skladnoj homogenosti sela primjeuje njegov nedostatak Ovdanjem nainu ivota osobito je pak strano da je netko nezavisan i mlad, kako to vec biva da u zajednikim kuanstvima u pravilu ive tri ih ak etiri generacije, gdje neki namaknu i staa za mi rovinu, a da jo nisu otkrili slast zapovjednog urlanja injenica, n i posljetku, da je u tome sustavu vrijednosti netko a) nezavisan,b) mlad pa povrh toga jo i c) ena, senzibilnijega bi smiljevakog didu vjerojatno natjerala da od muke pojede svoju masnu kapuAko i ne ba toliko da bi pojeli kapu, mnoge je Smiljevane, a o njihovim enama da se i ne govori, Tatjanina pojava stoga upravo izbezumljivala Bio je tako razmetljiv taj njezin novi crveni BMW majke bi neobino brino sklanjale djecu s ceste ugledavi ga vec u daljini - pa kljuevi automobila na privjesku s prestinom markom, s kojima se Tatjana nesvjesno igrala, pa njezin slobodan i nadmoan smijeh, njezina frizura, nain na koji je otvarala onaj svoj novanik sa zguvanim novanicama, njezina koraljna ogrlica sve njezino1 "ta ti