of 65/65
ŽIVOT SVETOGA FRANJE VITA PRIMA Fra Toma Čelanski Želja mi je, s dužnim poštovanjem, redom ispripovjediti život i djela blaženoga našeg oca Franje. Nitko međutim pojedinačno ne pamti sve ono što je on činio i naučavao. Da mi ipak istina bude vodiljom i učiteljicom, nastojat ću prema svojim moćima, makar i nevještim riječima, izložiti barem ono što sam čuo iz njegovih usta ili doznao od poštenih i pouzdanih svjedoka. A dajem se na taj posao po zapovijedi slavnoga gospodina pape Grgura. 1 O da mi je biti učenikom onoga koji je uvijek izbjegavao zakučasti govor te nije mario za kićene riječi! UPOZORENJE Korisnik ovu knjigu može koristiti samo za osobne potrebe, može je pregledavati, kopirati, umnožavati i slati svima onima za koje smatra da bi ih knjiga mogla zanimati, a nije mu dopušteno mijenjati sadržaj iste, dopunjavati ga ili tražiti financijsku korist. http://www.franjevastvo.com 1

Toma Čelanski-Život sv. Franje

  • View
    371

  • Download
    15

Embed Size (px)

Text of Toma Čelanski-Život sv. Franje

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA

Fra Toma elanskielja mi je, s dunim potovanjem, redom ispripovjediti ivot i djela blaenoga naeg oca Franje. Nitko meutim pojedinano ne pamti sve ono to je on inio i nauavao. Da mi ipak istina bude vodiljom i uiteljicom, nastojat u prema svojim moima, makar i nevjetim rijeima, izloiti barem ono to sam uo iz njegovih usta ili doznao od potenih i pouzdanih svjedoka. A dajem se na taj posao po zapovijedi slavnoga gospodina pape Grgura. 1 O da mi je biti uenikom onoga koji je uvijek izbjegavao zakuasti govor te nije mario za kiene rijei!

UPOZORENJEKorisnik ovu knjigu moe koristiti samo za osobne potrebe, moe je pregledavati, kopirati, umnoavati i slati svima onima za koje smatra da bi ih knjiga mogla zanimati, a nije mu doputeno mijenjati sadraj iste, dopunjavati ga ili traiti financijsku korist.

http://www.franjevastvo.com

1

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA

PRVI IVOTOPISVita Prima

http://www.franjevastvo.com

2

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA

U ime Gospodnje. Amen. Poinje proslov ivotopisu blaenoga Franje 1. elja mi je, s dunim potovanjem, redom ispripovjediti ivot i djela blaenoga naeg oca Franje. Nitko meutim pojedinano ne pamti sve ono to je on inio i nauavao. Da mi ipak istina bude vodiljom i uiteljicom, nastojat u prema svojim moima, makar i nevjetim rijeima, izloiti barem ono to sam uo iz njegovih usta ili doznao od potenih i pouzdanih svjedoka. A dajem se na taj posao po zapovijedi slavnoga gospodina pape Grgura. 1 O da mi je biti uenikom onoga koji je uvijek izbjegavao zakuasti govor te nije mario za kiene rijei! 2. Sve to sam mogao sabrati o tome blaenom ovjeku razdijelio sam u tri dijela, a to opet u poglavlja, da u raznolikosti vremena ne iznevjerim redoslijed dogaaja i time ne ugrozim istinitost. U prvom se dijelu drim povijesnoga reda; posvetio sam ga istoi blaena druenja i njegovu ivotu. Unio sam ovamo i neka od mnogobrojnih udesa to ih se Gospodin Bog udostojao izvesti po njemu dok je ivio u tijelu. U drugome se dijelu pripovijedaju dogaaji od pretposljednje godine njegova ivota pa do njegove blaene smrti. Trei pak dio sadri, a jo veim dijelom preuuje, ona udesa to ih je slavni Svetac, kraljujui s Kristom na nebesima, izveo na zemlji. U tom se dijelu govori o potovanju, asti, poklonstvu i slavi to mu najpobonije iskazae sretni papa Grgur i s njime svi kardinali svete Rimske Crkve. Hvala Svemoguemu Bogu koji se u svojim svecima uvijek pokazuje divan i vrijedan ljubavi.

http://www.franjevastvo.com

3

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAI DIO NA HVALU I SLAVU SVEMOGUEGA BOGA OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN. Poinje ivot blaenoga naeg oca Franje 1. poglavlje Kako je ivio kao svjetovnjak 1. Asiz se nalazi u Spoletskoj dolini. U njem je ivio ovjek imenom Franjo. Roditelji su ga od rane mladosti odgajali za ispraznosti svijeta. Dugo je on obijesno nasljedovao njihov bijedni ivot i vladanje. Zapravo, postao je tatiji i objesniji od njih. Taj vrlo loi obiaj i opasan nauk ukorijenie se posvuda u onih koji nose kransko ime, kao da je to dravnim zakonom uvedeno i propisano, pa se i mala djeca ve od kolijevke popustljivo i nerazborito odgajaju. Jedva nejaka djeca ponu sricati rijei i tepati, ve ih znakovima i glasovima navode na vrlo rune i odvratne stvari. Pa kad doe vrijeme da budu odbijena od prsiju, sile ih da govore pa ak i ine kojeta puno neednosti i rasputenosti. Poneki se meu njima, ponukan plahou dobi, ne usuuje uljudno vladati, jer e postati rtvom surovih postupaka. Lijepo o tom govori svjetovni pjesnik: "Budui da smo odrasli usred roditeljskog upuivanja, sva nas zla slijede od djetinjstva." (A. L. Seneca) To je svjedoanstvo istinito, jer su elje roditelja za djecu to tetnije to su bili popustljiviji. Ali kad malo vie ponarastu, neprestano upadaju u sve gora djela, jer ih oni na to tjeraju. Iz zla korijena raste zlo drvo, i to je jednom izopaeno, teko se moe ispraviti. ta misli, kakvi e oni biti kad ponu prolaziti kroz vrata mladenatva? Tada e se prepustiti mnogovrsnim lakoumnostima. Jer im je slobodno raditi to hoe, svim se arom predaju u slubu sramotnim stvarima. Tako dragovoljnim robovanjem postaju robovi grijeha, orue bezakonja. Sve svoje udove kao orue predaju bezakonju. Budui da u sebi nemaju nita kranskoga duha ni u ivotu ni u ponaanju, zatiuju se samo kranskim imenom. Bijednici veinom hine kao da su poinili vee nevaljaltine nego to su ih zaista uinili da ne bi izgledali vrijedni veega prezira zato to su neduniji. 2. Tako bijedan bijae poetak ovjeka kojega danas astimo kao sveca jer je zaista svet. Takav je bio od djetinjstva pa gotovo sve do dvadeset ipete godine svoga ivota. To je razdoblje bijedno proigrao i uludo potroio. tovie, u ispraznosti ivota nadmaio je svoje vrnjake. Bio je poticatelj zala i natjecao se u mnogim budalatinama. Svi su mu se divili, a on je nastojao sve ostalo pretei sjajem isprazne slave, vragolijama, posebnostima, lakrdijakim i ispraznim rijeima i pjesmama. Odijevao se raskono i mekuno. Bio je veoma bogat, ali nije bio krt nego rasipan. Nije gramzio za novcem, nego je imetak upravo rasipao. Bio je inae uljudan, privlaiv i prijazan, iako sebi na tetu. Budui da su mnogi najvie zbog toga ili za njim, a sve su to bili prijatelji zla i podjarivai lopovtina, tako je bio okruen etama nitarija. Ponosno je i samosvjesno stupao prolazei babilonskim ulicama dok Gospodin s nebesa nije na nj bacio svoj pogled i dok svoj gnjev nije od njega otklonio. Obuzdao ga je http://www.franjevastvo.com

4

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAsvojom hvalom da posve ne propadne. I zato se nad njim ispruila ruka Gospodnja i promijenila se desnica Svevinjega da bi se po njemu grenicima pruilo pouzdanje da e odahnuti u milosti, i da bi po obraenju Bogu svima bio uzorom.

2. poglavlje Kako je Bog pohodio njegovo srce po tjelesnoj bolesti i po nonom vienju 3. Dok je taj ovjek jo mladenakim arom izgarao u grijesima i dok ga je povodljiva mladenaka dob snano nagonila na ostvarivanje mladenakih prava i nije se dala utaiti i dok je bio potican otrovom "stare zmije", najednom se nad njim pojavila Boja osveta ili radije pomazanje. Najprije se dao na sreivanje svoga neispravnoga miljenja. Tjerao je duu u tjeskobu, a tijelu je nanosio neugodnosti prema onoj Prorokovoj: "Evo u joj put trnjem zagraditi i zidom u je opkoliti." 2 I tako dugo bijae pritisnut boleu da bi se izlijeio od ljudske tvrdoglavosti koja se jedva im drugim moe popraviti osim kaznama. Tada je poeo drukije misliti. Kad mu je ve bilo malo lake i kad je, upirui se o tap, poeo tamo amo po kui hodati da bi opet ozdravio, jednoga je dana iziao van i poeo radoznalo promatrati okolicu. Meutim, ljepota polja, privlaivost vinograda i to god je na pogled lijepo, nikako ga nije moglo razveseliti. Zato se udio svojoj nenadanoj promjeni, a ljubitelje svega toga je smatrao luacima. 4. Tako je od toga dana poeo samoga sebe podcjenjivati i prezirati sve ono emu se prije divio i to je prije volio. Ali to ipak nije bilo potpuno i ozbiljno jer jo ne bijae slobodan od okova tatine i jo nije s vrata zbacio jaram opaka robovanja. Najtee je ostaviti se navika jer kad se jednom u dui uvrijee, ne mogu se lako iskorijeniti. Duh se, dugo vremena od njih odvojen, vraa na ono staro te ponavljanje mana prelazi u narav. Zato je Franjo pokuavao izbjei dohvatu ruke Boje i doskora je zaboravio na oinsko karanje. Dok mu se smijeila srea, mislio je na svjetovne stvari i zaboravio na nakane Boje, ponovno se predavao elji za svjetovnom slavom i eznuo je za ispraznou velikih pothvata. Neki se naime asiki plemi poeo jako naoruavati i, ponesen vjetrom isprazne slave, da bi se domogao novaca i asti, odlui poi u Apuliju. Kad je to douo Franjo, u tom se s njim sporazumio, jer je bio lakouman i veoma smion. Premda mu ne bijae ravan po plemenitosti roda, ipak ga je nadvisivao velikodunou. Gledajui na imutak bio je od njega siromaniji, ali je gledom na dareljivost bio rastroniji. 5. Jedne noi izgarajui od elje da poe na taj put sav se predao razmiljanju kako da to ostvari. Onaj koji ga je udario ibom pravednosti, u nonom ga je vienju pohodio slatkoom milosti. A jer je bio eljan slave, privukao ga je sebi i uzdigao do najvieg vrhunca slave. Prividjelo mu se naime, da mu je cijela kua puna vojnikog oruja: sedala, kopalja, titova i drugih potrebtina. Mnogo se tomu http://www.franjevastvo.com

5

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAobradovao i u sebi se, utei, u udu pitao to je to. Nije naime u svojoj kui obiavao viati takve stvari, nego je samo navikao gledati bale sukna za prodaju. Kad se silno zaudio zbog neoekivanog dogaaja, reeno mu je da e sve ovo oruje pripasti njemu i njegovim vojnicima. Kad se tog jutra probudio, ustao je radostan. Smatrao je da mu vienje pretkazuje veliku sreu i sretno putovanje u Apuliju. Nije znao to da rekne, i povjereni mu zadatak nije odmah razumio. Ipak je u tom pogledu bio sposoban rasuditi da njegovo tumaenje vienja nije ispravno. Premda je vienje imalo dosta slinosti s dogaajima, ipak se njegovo srce nije obradovalo takvim s tvarima kao inae. Trebalo je da samoga sebe prisili i izvri to je zamislio da eljeno putovanje ostvari. I zaista se najprije zgodno spominje oruje i na vrlo prikladan nain se daje oruje vojniku koji e se boriti s jakim, naoruanim neprijateljem, da bi poput drugog Davida u ime Gospodina Boga nad vojskama oprao Izraela od stare sramote to mu je zadadoe neprijatelji.

3. poglavlje Kako je promijenjen u dui, ali ne u srcu, alegorijski govorio o naenu blagu i zarunici 6. Izmijenio se, ali ne na tijelu nego u dui. Odustao je od putovanja u Apuliju i nastojao svoju volju usmjeriti prema boanskim stvarima. Tako se malo povukao od svjetovne buke i posla i nastojao u svoju unutanjost ponovno smjestiti Isusa Krista. Kao mudar trgovac sakrio je naeni biser pred oima ismjehivaa i potajno nastojao, poto sve svoje proda, da ga kupi. U gradu Asizu je bio neki ovjek, koji mu je bio drai od ostalih. Bili su vrnjaci. A jer ih je vezala neprestana bliskost i meusobna ljubav, Franjo se odvaio, da ovome povjeri svoje tajne. esto ga je vodio na samotna mjesta prikladna za povjerljive razgovore. Uvjeravao ga je da je pronaao neko dragocjeno i veliko blago. Toga je ovjeka obradovao i poelo zanimati ono to je uo. Svaki put je s njim rado iao, kad god bi ga Franjo pozvao. Nedaleko od grada nalazila se jedna spilja do koje su esto ili razgovarajui o blagu. ovjek Boji, kojega je sveta odluka ve posvetila, uao bi u onu spilju a prijatelj bi ga vani ekao, dok se on, obuzet novim i neobinim oduevljenjem, u skrovitosti molio svom Ocu. elio je da nitko ne zna to unutra radi i poradi veega dobra je to mudro tajio. Samo se s Bogom savjetovao s obzirom na svoju svetu odluku. Pobono se molio da vjeni i istiniti Bog ravna njegov put i da naui izvravati njegovu volju. Veoma je mnogo trpio u dui i nije mogao mirovati, dok ne provede u djelo, to je u srcu zamislio. Razliite misli su mu se kovitlale po glavi i njihova silovitost ga je nemalo smuivala. Iznutra je gorio boanskom vatrom i nije mogao izvana sakrivati ar koji mu je zahvatio srce. Kajao se to je tako teko sagrijeio i uvrijedio pogled Bojeg velianstva. Ni prijanje ni sadanje nevaljaltine nisu ga vie veselile, ali se jo nije u sebe potpuno pouzdavao s obzirom na budunost. Zato, kad bi se iz spilje povratio k prijatelju, tako je bio od napora satrven te se inilo kao da je drugaiji uniao, a drugaiji iziao. http://www.franjevastvo.com

6

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA7. Jednoga dana, kad je najusrdnije zazivao milosre Gospodnje, Gospodin mu je pokazao to treba da ini. Od tada je bio ispunjen tolikom radou i nije se mogao susprezati, nego je i nehotice ljudima u ui neto priopivao. I kako zbog veliine nadahnute ljubavi nije mogao utjeti, poneto je povjerljivo govorio, ali zagonetno. Kao to je onom posebnom prijatelju, kako je reeno, govorio o sakrivenom blagu, tako je i drugima pokuavao govoriti slikovito. Govorio je da ne kani ii u Apuliju, nego je obeavao da e u vlastitom zaviaju izvesti slavne i velike stvari. Ljudi su pomiljali da se kani eniti pa su ga pitali: "Hoe li se, Franjo, oeniti?" On im je odgovarajui rekao: "Oenit u se s plemenitijom i ljepom zarunicom nego ste ikada vidjeli; ona sve ostale nadmauje oblijem i mudrou." I zaista, prava pobonost je netaknuta Boja zarunica, koju je primio, a kraljevstvo nebesko je to sakriveno blago, to ga je s tolikom eljom traio. Nuno se moralo posvema oitovati evaneosko zvanje na onome, koji je imao biti slubenik Evanelja u vjeri i istini. 4. poglavlje Kako je prodao sve i prezreo novac 8. Gle, tako je zahvaen milou blaeni sluga Svevinjega i utvren Duhom Svetim. Jer je dolo predvieno vrijeme, slijedio je ono navaljivanje svoga srca koje, nakon odreknua svega svjetovnoga, vodi k najveim dobrima. Nije se smjelo dalje oklijevati, jer se smrtonosna bolest toliko razmahala i mnogima je ve tako zahvatila udove da bi im, ako lijenik samo malo zakasni, ugrabila ivot, kad dah ivota bude zaustavljen. Zato je ustao, prekriio se, osedlao konja i na nj uzjahao. Ponio je sa sobom grimizne tkanine da je proda. Brzo je stigao u grad koji se zove Foligno. Kad je ondje po obiaju prodao sve to je donio, sretni je trgovac uzevi novac ostavio konja na kojem je do tada jahao. Zatim se povratio, skinuo s konja teret i u svojoj pobonoj dui poeo razmiljati to da uini s novcem. Na neobian se nain za as prepustio Bojem djelovanju. Osjeao se silno optereenim dok je jedan sat uza se nosio onaj novac, a sav dobitak je smatrao prainom. Zato se pourio da taj teret to prije odloi. Kad se vraao prema gradu Asizu, pokraj ceste je opazio crkvu koja je bila davno sagraena na ast sv. Damjana. Zbog veoma velike staroati prijetila joj je opasnost da se srui. 9. Kad je novi Kristov vojnik prispio do nje, pobono ganut tolikom potrebom, sa strahom i potovanjem ue u nju. Tu je zatekao jednog siromanog sveenika. S velikom vjerom mu je poljubio posveene ruke, predao mu novac to ga je imao kod sebe i redom mu ispripovijedi sve to je odluio. Sveenik se zaudi vie nego to bi se moglo vjerovati. udio se nenadanoj promjeni stvari i oklijevao je da povjeruje ono to je sluao. A jer je mislio da mu se eli narugati, nije htio kod sebe zadrati predani novac. Viao ga je naime, tako rei, do juer kako meu roacima i znancima neurdeno ivi i kako svojom ludou nadmauje ve ostale. On je meutim ustrajao, nastojei da sveenik povjeruje njegovim rijeima; ponizno ga je molio i kumio da mu poradi Gospodina dopusti s njime boraviti. Sveenik je napokon pristao da s njim boravi, ali iz straha pred roditeljima nije primio novac koji taj istiniti preziratelj novca baci u neki prozori. Do novca nije vie drao nego do praine. On je naime elio posjedovati mudrost koja je vrednije od zlata i domoi se razboritosti koja je dragocjenija od srebra. http://www.franjevastvo.com

7

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA5. poglavlje Otac ga progoni i vee 10. Dok je sluga Boga svevinjega boravio u spomenutom mjestu, njegov je otac neprestano posvuda obilazio kao brian traga elei saznati to mu se sa sinom dogodilo. I kad je doznao da boravi u ve spomenutom mjestu, ganut bolom srca zbog neoekivanog dogaaja veoma se uzrujao. Sazvao je prijatelje i susjede, pourio je to je bre mogao do mjesta u kojem je boravio sluga Boji. A Franjo, jer je bio novi borac Kristov, kad je uo prijetnju progonitelja i predosjeao njihov dolazak, hotei prepustiti sve srdbi Bojoj, sakrio se u neku skrovitu rupu, koju je u tu svrhu sam nainio. Ta rupa je bila u kui. Moda je za nju znao samo on. U njoj se cijeli mjesec dana neprekidno skrivao da se jedva usuivao izlaziti samo poradi obavljanja ljudskih potreba. Ako je kada dobio hrane, pojeo bi je sakriven u rupi i potajno mu je pruana svaka usluga. Obliven bujicom suza neprestano se molio i molio da bi ga Gospodin izbavio iz ruku onih koji mu progone duu. A da bi mu pobone elje ispunio dobrostivom naklonou, postio je, plakao i molio se blagom Spasitelju; nije se pouzdavao u svoja nastojanja nego je sav svoj naum prebacio na Gospodina. I premda se nalazio u rupi i boravio u tami, ipak je bio obuzet nekom neizrecivom radou koja mu je do tada bila nepoznata. Od nje je sav upravo izgarao. Napustio je rupu i izloio se pogrdama svojih progonitelja. 11. I tako je odmah ustao snaan, brz i veseo nosei pred sobom titi vjere da zapone boj za Gospodina. Oboruan orujem velika pouzdanja krenuo je putem prema gradu. Raspaljen boanskim arom poeo je samoga sebe mnogo optuivati zbog tromosti i lijenosti. Kad su ga vidjeli oni koji su ga poznavali, usporeivali su ono prijanje s posljednjim. Poeli su ga saalno prekoravati i nazivati ga budalom i luakom. Na nj su se nabacivali ulinim blatom i kamenjem. Promatrali su ga kako je izmijenio nekadanje ponaanje i kako je od tjelesne trapnje iznemogao. Zato su mu sve to je inio uraunavali u mahnitost i ludost. Ali, jer je strpljiv ovjek bolji od drznika, sluga Boji je za sve ovo bio gluh, i nepravda ga nije ni slomila ni izmijenila, nego je za sve to zahvaljivao Gospodinu. Uzalud naime protivnik progoni onoga koji tei za onim to je estito, jer to taj bude vie potiskivan, to e hrabrije pobjeivati. Netko je rekao da pogrda plemenito srce ini hrabrijim (L. An. Seneca). 12. Kad su se ovakve glasine i naklapanja ve dugo irila ulicama i trgovima grada i kad je tu i tamo odjeknula galama onih, koji su Franju ismjehivali, meu mnogima do ijih su uiju doprle te glasine bio je konano i njegov otac. Kad je uo ime svoga sina i da sugraani s njim tako postupaju, odmah je ustao, ali ne zato da ga oslobodi, nego da ga satre. Nije se nimalo obuzdavao nego je na nj nasrnuo kao vuk na ovcu, namrgoeno i divlje ga pogledao, zgrabio ga bezobzirno rukom i dosta grubo ga odvukao svojoj kui pa ga je bez samilosti vie dana drao zatvorena u tamnom prostoru mislei da e mu tako slomiti volju i pridobiti ga. To je poduzeo najprije rijeima, zatim batinama i napokon okovima. Sve je ovo Franju uinilo spremnijim i snanijim da ostvari svoju svetu odluku. Strpljivost ga nije napustila, premda je bio napadan rijeima i muen okovima. Onoga, kojemu je zapovijeeno da se u nevoljama raduje, nije mogue ni batinama ni okovima odvratiti od prave nakane i stava, niti ga je http://www.franjevastvo.com

8

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAmogue iz Kristova stada odvui. Taj ne dre u poplavi mnogih voda. U tjeskobi mu je bio utoitem Sin Boji, koji nam uvijek pokazuje, kako je ono to je on podnio za nas vee, da nam se nae trpljenje ne ini gorkim. 6. poglavlje Kako je majka Franju oslobodila i kako se on pred asikim biskupom ogolio 13. Kad je njegov otac zbog urnih obiteljskih stvari neko vrijeme izbivao, ovjek je Boji ostao svezan u kunom zatvoru a njegova je majka bila s njim sama kod kue. Ne odobravajui djelo svoga mua, dola je k sinu i umilnim ga rijeima nagovorila. Kad je vidjela da ga ne moe odvratiti od njegove odluke, njezino se majinsko srce nad njim ganulo. Raskinula je okove, pustila ga da slobodno ode. On se, zahvaljujui svemoguem Bogu, urno vratio na mjesto gdje je prije boravio. Sada se ve osjeao slobodnijim, poto je bio prokuan u suprotivtinama, a po mnogostrukim borbama izgled mu je postao vedriji. Preturivi nepravde, postao je sraniji, svuda se slobodno kretao, stupao je hrabrije. Otac se meutim povratio. Kad nije naao Franju, poeo je gomilati grijehe na grijehe. Na enine opomene se promijenio. Zatim je odjurio na ono mjesto, galamio je i halabuio, da bi ga bar protjerao iz svoga kraja, ako ga ve ne moe od nauma odvratiti. Zaista je strah Gospodnji pouzdanje hrabrih. Kad je sin milosti uo da mu dolazi tjelesni otac, odluno i radosno mu se izruio. Na sav glas je vikao da nita ne dri do njegovih okova i batina. Osim toga je izjavio da e za Kristovo ime radosno podnijeti sva zla. 14. Kad je otac vidio da ga ne moe od zapoeta puta odvratiti, sav se dao na to da od njega izvue novac. ovjek je Boji elio da ga potroi i dade za uzdravanje siromaha i za graevine onoga mjesta. Njega, koji nije ljubio novca, nije ni na kakav nain bilo mogue prevariti; njega, koji na novac nije bio navezan nikakvom privrenou, nije zbog njegova gubitka bilo mogue uznemiriti. Kad je otac naao novac to ga je najvei preziratelj zemaljskih stvari bacio u prozor i prainu, njegov se divlji bijes neto malo splasnuo i e pohlepe se po nalasku novca donekle utaila. Otac ga je nakon toga izveo pred gradskoga biskupa3 da se pred njim odrekne svega imanja i da mu povrati sve to je jo imao. Ne samo da on to nije odbio, nego se silno radostan pourio da spremno izvri zahtjev. 15. Kad je bio predveden pred biskupa, niti je oklijevao niti je krzmao zbog ega, tovie, nije ekao nikakvu rije a ni sam nije ni rijei progovorio. Svukao je sa sebe svu odjeu i bacio je odmah pred oca. tovie, nije zadrao ni gae, nego se pred svima svukao do gola. A biskup ga je promatrao i silno se divio njegovu zanosu i postojanosti. Odmah je ustao i svojim ga rukama zagrlio, zatim ga je pokrio svojim platem u koji je bio obuen. Jasno je shvatio da je to Boja volja i ustanovi da djela ovoga ovjeka, to ih je posebno promatrao u sebi sadre misterij. Zbog toga mu je ubudue postao pomonikom. Prigrlio ga je i osokolio, prihvatio ga je srcem punim ljubavi. Evo sad se gol borio s golim. Odbacio je sve to pripada svijetu, samo je mislio na Boju pravednost. Tako je nastojao prezreti vlastiti ivot. Otkazao je svu brigu za nj da bi sebi siromahu osigurao mir na putu uz koji se nalaze zasjede. Od boanskog gledanja samo ga je jo dijelio zid svijeta. http://www.franjevastvo.com

9

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA7. poglavlje Kako je upao meu razbojnike, kako su ga bacili u snijeg i kako je posluivao gubavce 16. Kad je tako iao zaogrnut kratkim ogrtaem, on koji se neko oblaio u grimiz, kroz jednu umu je francuskim jezikom pjevao pohvale Bogu. U to najednom na nj nasrnu razbojnici. Kad su ga surovo zapitali tko je on, ovjek Boji je punim glasom uvjerljivo odgovorio: "Glasnik sam velikoga kralja! to hoete?" Oni ga izmlatie i bacie u jamu punu snijega govorei: "Lezi tu, klipane, glasnie Boji!" Valjao se tamo-amo i otresavi sa sebe snijeg izvukao se iz jame. Silno se zbog toga radovao i visokim je glasom kroz umu pjevao pohvale Stvoritelju svega. Napokon je prispio u samostan nekih redovnika. Vie je dana imao na sebi samo koulju i boravio u kuhinji kao posluitelj, elio se nasititi otpacima. Budui da ondje nije bilo samilosti, nije mogao dobiti ni makar kakvu staru odjeu, zato je odande otiao. No, nije otiao da bi se rasrdio, nego ga je na to prisilila nuda. Otiao je ugrad Gubbio, gdje je od nekoga svoga negdanjeg prijatelja dobionekakvu tuniku. Poto je nakon ovoga dogaaja prolo neko krae vrijeme, kako se sve vie irio glas o ovjeku Bojem meu narodom i njegovo se ime proulo, prior spomenutog samostana, razmiljajui o postupku prema ovjeku Bojem, poao je k njemu i ponizno ga molio da za ljubav Spasiteljevu oprosti njemu i njegovima. 17. Zatim je ljubitelj potpune svete poniznosti otiao gubavcima i boravio s njima. Radi Boga im je svima najmarljivije sluio. Ispirao im je rane, iz oteklina istiskivao gnoj kao to sam govori u svojoj oporuci: "Dok sam bio u grijesima, vrlo mi je bilo odvratno vidjeti gubavce, i Gospodin me je doveo meu njih i bio sam im milosrdan." Toliko mu je neko bilo odvratno gledati gubavce, kao to je sam govorio, da je u vrijeme svoje tatine rukama zaepio nos kad bi iz udaljenosti od gotovo dvije milje opazio njihove nastambe. Ali kad je milou i snagom Svevinjega poeo razmiljati o svetim i korisnim stvarima i dok je jo bio svjetovnjaki obuen, jednog je dana susreo nekog gubavca. Nadvladao je samoga sebe, pristupio mu je i poljubio ga. Od tada je poeo samoga sebe sve vie i vie prezirati, dok po milosru otkupiteljevu nije izvojtio potpunu pobjedu nad samim sobom. Dok je jo boravio u svijetu i svjetovnjaki ivio, pomagao je druge siromahe. Onima koji su podnosili neimatinu, pruao je milosrdnu ruku, a s ojaenim je suosjeao. Kad je jednoga dana protiv svog obiaja, a inae je bio veoma otmjena ponaanja, nekom siromahu, koji je od njega prosio milostinju, poeo predbacivati, odmah je, ganut kajanjem, poeo u sebi govoriti kako e biti prekoren i osramoen to je uskratio zamoljenu milostinju u ime tolikoga Kralja. U svom je srcu odluio da ubudue prema svojoj mogunosti nee nikomu, tko ga neto zamoli u ime Boje, to uskratiti. Tu je odluku najbriljivije provodio i ispunjavao dok nije posvema i sebe predao. Tako je on prije bio izvritelj nego to je postao uiteljem evaneoskog savjeta: "Tko te moli, podaj mu, a tko hoe da mu pozajmi, ne odbij ga."4 8. poglavlje

http://www.franjevastvo.com

10

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAKako je gradio crkvu sv. Damjana i o ivotu gospoa koje su u tome mjestu boravile 18. Prvi posao, kojega se blaeni Franjo prihvatio, poto je bio osloboen iz ruku tjelesnog oca, bila je izgradnja kue Boje. Nije namjeravao da je iznova sagradi, nego je popravljao staru, obnavljao dotrajalu. Nije ruio temelj, nego je na njemugradio. I ne znajui uvijek je prvenstveno pridravao za Krista: "Nitko ne moe postaviti drugoga temelja, osim onoga koji je ve postavljen, a taj je Isus Krist."5 Kad se povratio na ono mjesto, kako je ve reeno, gdje je u davnini bila sagraena crkva sv. Damjana, uz pomo milosti Svevinjega u kratkom ju je vremenu brino popravio. Ovo je ono blagoslovljeno i sveto mjesto u kojem je isti blaeni ovjek osnovao slavnu redovniku ustanovu, odlini red siromanih gospoa i posveenih djevica. Dogodilo se to gotovo est godina nakon obraenja blaenoga Franje. Tu je gospoa Klara, rodom Asianka, postala najdragocjenijim temeljnim kamenom, povrh kojega je nazidano i ostalo kamenje. Kad se spomenuta gospoa, nakon osnutka Reda brae, na poticaj ovjeka Bojeg obratila Bogu, mnogima je u napretku postala pomagaicom, a bezbrojnima uzorom. Po rodu je bila plemenita, ali je po milosti bila jo plemenitija; bila je djevica tijelom, a srce joj je bilo izvanredno isto; po dobi je bila djevojka, a po razboritosti starica; u odluci je bila postojana i eljela je izgarati od boanske ljubavi. Bila je obdarena mudrou i izvanrednom poniznou. Bila je po imenu Klara (a to znai: slavna), ivotom je bila slavnija, a ponaanjem najslavnija. 19. Na njoj je podignuta zgrada koja je izraena od najskupocjenijeg biserja, a tome biserju "hvala ne dolazi od ljudi nego od Boga". 6 Nju nije mogue ni u kratkom razmatranju obuhvatiti mislima niti ju je mogue s malo rijei prikazati. Prije svega meu njima je vladala krepost meusobne neprestane ljubavi koja je njihove volje meusobno tako povezivala da su sve u svemu bile jednodune. Premda su bile mnogobrojne i raznolike, ipak su sve imale jedan duh; a znalo ih je zajedno boraviti po etrdeset do pedeset. Drugo, u svakoj pojedinoj od njih sjao je dragulj poniznosti. One primljene darove i nebeska dobra tako uvaju da pomou njih stjeu i ostale kreposti. Tree, ljiljan djevianstva i istoe sve ih tako opaja divnim miomirisom da zaboravljaju na zemaljske stvari te samo ele razmatrati o nebeskim. Iz njezina se mirisa u njihovim srcima raa tolika ljubav prema vjenom Zaruniku da sveta netaknutost izmeu njih uklanja svaku zlu naviku prijanjega ivota. etvrto, sve su ukraene zaslugom najuzvienijega siromatva te jedva kada ili nikada pristanu na to da se u krajnjem sluaju izie u susret njihovoj prehrani i odijevanju. 20. Peto, tako su se po milosti uvrstile u postu i utnji da nemaju tekoa kad se radi o svladavanju putenih poriva i obuzdavanju jezika. Neke su se od njih od govora tako odvikle da se onda, kad je potrebno da neto govore, jedva sjeaju kako treba oblikovati rijei i reenice. esto, budui da ih sve tako divno resi krepost strpljivosti, nikakvo im trpljenje ili nepravda ne moe slomiti duh ili ih promijeniti. Sedmo, u tolikoj mjeri posjeduju duh kontemplacije da ih ona upuuje to treba raditi i od ega se valja uvati; i tako umiju biti sretne, uranjajui svoju unutranjost u Boga. Danju i nou su zauzete pjevanjem boanskih pohvala i molitvom. Neka bi se vjeni Bog udostojao svojom svetom milou tako svet poetak zakljuiti jo svetijim svretkom. Neka ovo, to je reeno o Bogu posveenim djevicama i vjernim Kristovim slubenicama, bude sada dosta, jer njihov izvanredni ivot i http://www.franjevastvo.com

11

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAslavno utemeljenje njihova Reda po papi Grguru, tada biskupu ostijskom, iziskuje da se napie posebno djelo, a za to se trai i vrijeme.7 9. poglavlje Kako je promijenio odijelo, kako je popravljao crkvu svete Marije u Porcijunkuli i kako je uvi Evanelje sve ostavio, kako je zamislio i izradio odijelo to ga imaju braa 21. Meutim se svetac Boji, kad je promijenio odijelo i popravio spomenutu crkvu, preselio na drugo mjesto pokraj grada Asiza gdje je poeo popravljati jednu oteenu i malne poruenu crkvu. Od onoga to je dobro zapoeo nije odustajao dok nije sve posvema dovrio. Odanle se preselio na drugo mjesto koje se zove Porcijunkula. Tu se nalazila crkva blaene Djevice Majke Boje koja je davno sagraena. Onda je bila naputena i nitko se za nju nije brinuo. Kad ju je svetac Boji ugledao tako ruevnu, bio je ganut ljubavlju; budui da je upravo izgarao od pobonosti prema predobroj Majci, poeo je ondje trajno boraviti. Kad je popravljao spomenutu crkvu, bilo je to u treoj godini njegova obraenja. U to je vrijeme nosio neke vrsti pustinjaku odjeu, bijae opasan konom oputom, a u ruci je nosio tap, hodao je obuven. 22. Ali kad se jednoga dana u spomenutoj crkvi italo Evanelje, kako je Gospodin poslao svoje uenike da propovijedaju, i svetac Boji bio ondje nazoan, da bi evaneoske rijei razumio, ponizno je zamolio sveenika da mu proitani odlomak protumai. A kad mu je ovaj sve redom protumaio o kad je sveti Franjo uo da Kristovi uenici ne smiju imati ni zlata, ni srebra, ni novca, ni torbe, ni novarke, da putem ne nose ni tapa, ni obue, neka nemaju ni dviju tunika, nego neka propovijedaju kraljevstvo Boje i pokoru,8 odmah je u Duhu Bojem uskliknuo: "Ovo je ono to hou, ovo je ono to traim, ovo elim cijelim srcem izvriti." Zato je sveti otac silno radostan odmah pourio izvriti ono to je spasonosno uo. Nije dopustio da proe neko vrijeme pa da istom onda pone pobono provoditi ono to je uo. Odmah je s nogu izuo obuu, iz ruku je odbacio tap, zadovoljio se samo jednom tunikom, konati remen je zamijenio konopiem. Od sada je imao tuniku koja je sprijeda bila obiljeena kriem da bi tako od sebe odgonio sve avolske opsjene. Ta je tunika bila veoma gruba, u njoj je elio razapinjati svoje tijelo s pogrekama i grijesima. Bila je ona veoma siromana i priprosta da je svijet ne bi nipoto poelio. S najveim je potovanjem i posebnom pomnjom elio izvrivati i sve ostalo to je uo. On naime nije bio gluhi slua evanelja, nego je sve to bi uo hvalevrijedno upamtio i marljivo nastojao ispuniti. 10. poglavlje O propovijedanju evanelja i navijetanju mira i obraenju prve estorice brae 23. Od tada je poeo s velikom gorljivou duha i radou srca svima propovijedati pokoru. http://www.franjevastvo.com

12

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAinio je to jednostavnim rijeima, a zanosnim srcem je izgraivao sluaoce. Njegova je rije bila poput razbuktale vatre, prodirala je do dna srca. Due sviju je napunjao divljenjem. Izgledao je sasvim drugaije nego prije. Dok je promatrao nebo, nije mu bilo stalo do toga da gleda zemlju. To je doista bilo neto neobino, jer je najprije poeo propovijedati ondje, gdje je jo kao djeak nauio itati; na onom je mjestu najprije sahranjen da bi sretan poetak osigurao jo sretniji svretak. 9 Gdje je sam uio, ondje je i pouavao; i gdje je zapoeo, ondje je i dovrio. Prije svake svoje propovijedi najprije bi na sakupljene, kojima je imao tumaiti rije Boju, zazvao mir govorei: "Gospodin vam dao mir!" 10 Mir je navijetao i mukarcima i enama, navijetao ga je pobono uvijek i onima koji su mu dolazili u susret i pokraj kojih bi proao. Zato su mnogi, koji su mrzili mir i spasenje, uz pomo Gospodinovu svim srcem prigrlili mir i postali sinovi mira i osvajai vjenoga spasenja. 24. Meu ovima je bio jedan Asianin koji je imao pobono i jednostavno srce. Taj je prvi pobono poao za ovjekom Bojim. Nakon ovoga je radosno pohitio za svecem Bojim brat Bernardo koji je prigrlio poslansvo mira da bi sebi pribavio kraljevstvo nebesko. Ovaj je esto svetoga oca primio kao gosta. Kad je vidio i upoznao njegov ivot i ponaanje i kad se nauio mirisa njegove svetosti, u njemu se nastanio strah iz kojega se rodio duh spasenja. Promatrao ga je kako cijelu no moli, kako veoma malo spava i kako velia Boga i slavnu Djevicu Majku Boju; divio se i govorio: "Zaista je ovaj ovjek od Boga". Zato se pourio da sve svoje rasproda i razdijeli, ali ne roacima, nego siromasima. I kad je prigrlio savreniji nain ivota, ispunio je evaneoski savjet: "Ako eli biti savren, hajde, prodaj to ima i podaj siromasima te e imati blago na nebu! Onda doi i slijedi me!"11 Kad je to uinio, pridruio se svetom Franji i ivotom i odjeom. Uvijek je bio s njima dok se braa nisu umnoila, a onda je iz poslunosti prema dragom ocu poslan u druge krajeve. Njegovo se naime obraenje Bogu ostvarilo na taj nain to je svoj imetak prodao i novac razdijelio siromasima. A sveti se Franjo dolasku i obraenju takva ovjeka silno obradovao zato, to se oitovao kako se Bog za nj brine i to mu je dao potrebna druga i vjerna prijatelja. 25. Za njim je odmah slijedio drugi Asianin koji je zbog naina svoga ivota postao svake hvale vrijedan. Sveto je zapoeo ivjeti, a jo je svetije za kratko vrijeme ivot dovrio. 12 Ovoga je nakon kraeg vremena slijedio brat Egidije, ovjek jednostavan, pravedan i bogobojazan. On je dugo vremena provodio svet, pravedan i poboan ivot. ostavio nam je primjer savrene poslunosti, tjelesnoga rada, samotnikoga ivota i svete kontemplacije. 13 Kad se ovima doda jo jedan brat, brat Filip, on je zajedno s ostalima predstavljao sedmorku.14 Njegove je usne Gospodin taknuo kameniem istoe da bi po njemu umio slatko govoriti i zanosno klicati. Ulazio je u smisao Sv. pisma i tumaio ga, premda nije uio. Nasljedovao je one koje su idovski prvaci smatrali neznalicama i neukima. 11. poglavlje O duhu proricanja sv. Franje i o njegovim opomenama 26. Tako se blaeni Franjo danomice napunjao utjehom i milou Duha Svetoga. Najpaljivije i najbriljivije bi nove sinove upuivao novim poukama. Uio ih je da ne zastranjujui idu putem svetoga siromatva i blaene prostodunosti. Jednoga dana, kad se divio Bojem milosru zbog http://www.franjevastvo.com

13

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAudijeljenih mu dobroinstava i elio da mu Gospodin oituje tijek njegova obraenja i njegove subrae, traio je mjesto za molitvu kao to je to veoma esto inio. Kad bi na takvome mjestu dugo ostajao boravei sa strahom i trepetom uz Gospodara svekolike zemlje i dok je bolne due razmiljao o zlo provedenim godinama, ee je ponavljao one rijei: "Boe, budi milostiv meni greniku!" 15 a neka neizreciva radost i neopisiva slast poela mu se postupno razlijevati u dubini njegova srca. Poeo bi tako sam od sebe iznemagati. Kad bi priguio osjeaje i kad bi rastjerao tamu koja se iz straha zbog grijeha u njegovu srcu ugnjezdila, ulivena mu je sigurnost da su mu oproteni svi grijesi i udijeljeno mu je pomazanje da bi odahnuo. Bio je uznesen izvan sebe i sav obuzet nekom svjetlou. Srce mu se proirilo od milja dok je jasno gledao to e se dogoditi. Kad se ona slatkoa sa svjetlom povukla, vidjelo se kako je duhovno obnovljen i kako se ve preoblikovao u drugoga ovjeka. 27. Kad se nakon toga povratio, radosno je kazao brai: "Budite hrabri, predragi, i radujte se u gospodinu! Nemojte se alostiti zato to vam se ini da smo malobrojni. Neka vas ne zabrinjava moja ili vaa jednostavnost, jer mi je Gospodin zaista pokazao kako e dati te emo se veoma umnoiti i kako e nas proiriti do krajnjih granica zemlje. Radi vaeg napretka prisiljen sam vam kazati to sam vidio. Zaista bih vema volio utjeti kad me ne bi na to silila ljubav da vam saopim. Vidio sam kako k nama dolazi veliko mnotvo ljudi koji hoe s nama ivjeti u svetom odijelu i opsluivati nae redovniko Pravilo. I evo jo i sada u mojim uima odzvanjaju njihovi glasovi; jedni prema odredbi svete poslunosti odlaze, a drugi se vraaju. Vidio sam kao neke putove koji gotovo iz svakog naroda smjeraju u ove krajeve i svi su bili krcati mnotva. Dolaze Francuzi, ure se panjolci, Teutonci i Englezi tre, i hiti veoma veliko mnotvo i drugih razliitih jezika." Kad su braa to ula, bila su ispunjena spasonosnom radou. Radovali su se zbog milosti to ju je Gospodin Bog udijelio svome svecu ili zbog toga to su silno eali da bi koristili svojim blinjima, kojima su eljeli da se po njemu spase i danomice umnoavaju. 28. I ree im svetac: "Da bismo svome Gospodinu Bogu vjerno i pobono za sve njegove darove bili zahvalni i da biste znali kako sa sadanjom i buduom braom treba ivjeti, shvatite istinu buduega razvoja. Sada emo na poetku ovoga ivota nai neko slatko voe koje se s velikom nasladom jede, ali malo kasnije e nam biti prueno neto to u sebi ima manje slasti i ugodnosti. I napokon e nam biti dano neto to je puno gorine. Tim se neemo moi hraniti, jer zbog gorine to nitko nee moi jesti, iako ima neki vanjski miris i ljepotu. I zaista, kao to sam vam kazao, Gospodin e nas umnoiti te emo biti velik narod. Ali konano e se dogoditi onako kao kad ovjek baci mreu u more ili jezero te zahvati veliko mnotvo riba pa kad ih sve smjesti u svoju laicu i bude mu mrsko da ih sve odveze, izabrat e one vee i koje mu se sviaju te e ih staviti u svoje posue, a ostale e izbaciti." Kolikom istinitou sja sve ovo to je svetac Boji prorekao. Kako se to dovoljno jasno oitovao onima koji dogaaje promatraju u duhu istine. Eto kako je duh proricaja poinuo na svetom Franji. 12. poglavlje Kako ih je po dvojicu poslao u svijet i kako su se za kratko vrijeme opet skupili http://www.franjevastvo.com

14

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA29. Kad je nekako u isto vrijeme neki drugi ovjek stupio u Red, naoe se na okupu osmorica. Tada ih je blaeni Franjo sve pozvao k sebi, vie im je toga kazao o kraljevstvu Bojem, o preziranju svijeta, o odricanju vlastite volje i o upokoravanju vlastitoga tijela. Po dvojicu ih je odvojio za etiri kraja svijeta pa im je rekao: "Idite, predragi, dvojica po dvojica u razliite krajeve svijeta, navjeujte ljudima mir i pokoru za oprotenje grijeha! U nevoljama budite strpljivi i sigurni da e Gospodin ispuniti svoju odluku i obeanje. Onima koji vas to zapitaju odgovorite ponizno, blagoslivljajte one koji vas progone, zahvaljujte onima koji vam nanose nepravdu i uvrede, jer nam se za sve ovo pripravlja vjeno kraljevstvo." A oni su se, primivi odluku svete poslunosti, pred svetim Franjom ponizno prostrli po zemlji. On je pak, grlei ih, svakom pojedinom slatko i pobono govorio: "Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on e te potkrijepiti." Ove je rijei govorio kad god je koga od brae u ime poslunosti slao. 30. Tada je brat Bernardo s bratom Egidijem krenuo prema Sv. Jakobu, a sveti je Franjo zajedno s jednim drugom odabrao drugi kraj, ostala su etvorica, idui po dvojica, krenula u druge krajeve. Ali kad je prolo malo vremena, sveti Franjo ih je elio sve vidjeti; zato se molio Gospodinu koji sakuplja raspreni Izrael da ih se udostoji ubrzo sakupiti. I tako se zbilo da su se u kratkom vremenu prema njegovoj elji bez ljudskog poziva, zahvaljujui Bogu, nali na okupu. Kad su bili zajedno, veoma su se obradovali zbog vienja dobroga pastira i udili se to su se sakupili samo poradi jedne elje. Izvjeivali su o dobrima koja im je milosrdni Bog uinio. Ako su bili malo nemarni i nezahvalni, ponizno su svetoga oca molili da ih opomene i kazni, a to su zduno primili. - Tako su uvijek obiavali kad bi doli k njemu. A nisu pred njim skrivali ni najneznatnije misli, a isto tako ni pokrete srca. A kad bi izvrili sve to im je bilo zapovijeeno, smatrali su se "beskorisnim slugama". Tako je onu prvu kolu blaenoga Franje proimao duh istoe, pa kad je znao initi ono to je korisno, sveto i pravedno, imao je dovoljno razloga da im se mnogo raduje. Blaeni je otac s velikom ljubavlju grlio svoje sinove. Zato im je poeo otkrivati svoju nakanu i povjeravati im ono to mu je Gospodin objavio. 31. Odmah su im se pridruila nova etiri estita i sposobna ovjeka i slijedili su sveca Bojega. I zato se meu narodom o njemu naveliko govorilo i glas o ovjeku Bojem se poeo sve vie iriti. U ono su se vrijeme zaista sveti Franjo i braa mnogo veselili i na poseban nain radovali kad bi, bez obzira tko je i to je, obian vjernik, bogata, siromah, plemi, puanin, neugledan, drag, uman, priprost, klerik, neuk, svjetovnjak iz kranskoga puka, voen Duhom Bojim doao da primi odijelo svetoga Reda. Zbog svega toga svjetovnjaci su se mnogo divili. Bio im je uzorom poniznosti on koji ih je pozivao na put boljega ivota i na pokoru za grijehe. Nikakva neplemenitost roda, nikakvo siromatvo nije prijeilo da se u Boje djelo ugrade oni koje je Bog htio da budu ugraeni, jer je njemu drago boraviti s onima koje je svijet odbacio i s onima koji su jednostavni.

13. poglavlje http://www.franjevastvo.com

15

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAKako je napisao prvo Pravilo, kad je imao jedanaestoricu brae, i kako ga je gospodin papa Inocent potvrdio; vienje drveta 32. Kad je blaeni Franjo vidio kako gospodin Bog danomice poveava broj brae, napisao je sebi i svojoj brai, sadanjoj i buduoj, jednostavno i kratko, nain i pravilo ivota. Prvenstveno se sluio rijeima sv. Evanelja, jer je eznuo samo za evaneoskim savrenstvom. Unio je u Pravilo i neto drugih stvari koje su prijeko potrebne za provoenje sveta ivota. Zato je sa svom spomenutom braom otiao u Rim, jer je arko elio da mu papa Inocent III potvrdi to je napisao. U to je vrijeme u Rimu boravio asiki biskup imenom Gvido. On je svetoga Franju i svu brau u svemu cijenio i na osobit nain ljubio. Kad je vidio svetoga Franju i njegovu brau, a nije znao razlog njihova dolaska, smatrao je da se radi o vanoj stvari. Pribojavao se da oni moda ne namjeravaju napustiti vlastitu domovinu gdje je Gospodin po svojim slugama ve poeo izvoditi velike stvari. Mnogo se radovao to ima takve ljude u svojoj biskupiji. On je mnogo oekivao od njihova ivota i ponaanja. Kad je, meutim, saznao razlog njihova dolaska i shvatio njihovu nakanu, silno se obradovao u Gospodinu. Obeao je da e im u tu svrhu dati svoj savjet i da e im pomoi. Sveti Franjo je osim toga otiao i do potovanog gospodina biskupa sabinskoga koji se zvao Ivan od sv. Pavla. Ovaj je meu drugim knezovima rimske kurije i meu uglednicima "prezirao zemaljsko, a ljubio nebesko". On ga je dobrostivo i s ljubavlju primio i njegovu elju i nakanu toplo preporuio. 33. Budui da je ovaj ovjek bio dalekovidan i ozbiljan, ispitivao ga je o mnogim stvarima i nagovarao da prihvati monaki ili samotniki nain ivota. No, sveti je Franjo, koliko je mogao, njegovo nagovaranje ponizno odbijao. Prepustio se uzvienijoj elji, ali tako da nagovaranje nije prezreo, nego je samo neto drugo pobono elio. Ovaj se Gospodin divio njegovu zanosu i pribojavao se da od tolike odluke ne bi odustao. Zato mu je pokazivao ravnije putove. Napokon je Frajinom upornou bio pobijeen i prihvatio njegovu molbu. Pred gospodinom papom je nastojao ubudue podupirati njegovu stvar. U to je vrijeme na elu Boje Crkve bio papa Inocent III, ovjek slavan, vrlo bogat znanjem, glasoviti govornik, revan promicatelj pravednosti u stvarima to ih zahtjeva kranska vjera. Kad je saznao to ljudi Boji ele i kad je stvar prosudio, prihvatio je i usliao njihovu molbu. Na neke stvari ih je upozorio i pouio. Napokon je svetoga Franju i brau blagoslovio rekavi: "Idite, brao, s Gospodinom i kako se Gospodin udostoji nadahnuti vas, svima propovijedajte pokoru. A kad vas svemogui Gospodin umnoi brojem i obogati milou, radosno se k meni povratite pa u vam jo vie od ovoga dati i povjeriti vam s veom sigurnou vee stvari." Zaista je Gospodin bio sa svetim Franjom kamo god bi poao. Objavama ga je radovao a dobroinstvima poticao. - Kad se jedne noi prepustio snu, imao je vienje: uinio mu se da ide nekim putem, pokraj kojega je stajalo visoko drvo. Drvo je bilo lijepo i snano, debelo i veoma visoko. Kad mu se pribliio i poda nj stao, divio se njegovoj ljepoti i visini. Priinilo mu se da je i sam svetac najednom postao tako visok te je doticao najvii vrh drveta, a kad ga je rukom obuhvatio, posve lako ga je savio sve do zemlje. Tako se zaista i dogodilo: gospodin papa Inocent, uzvieno i visoko stablo na ovome svijetu, njegovoj se molbi i elji tako dobrostivo priklonio.

http://www.franjevastvo.com

16

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA14. poglavlje O njegovu povratku iz Rima u Spoletsku dolinu i o zaustavljanju za vrijeme putovanja 34. Sveti Franjo se zajedno s braom izvanredno razveselio zbog ljubavi i susretljivosti takva oca i gospodina. Zahvalio je svemoguem Bogu koji ponizne uzvisuje a alosne tjei. Odmah je poao pohoditi grob blaenoga Petra. Dovrivi molitvu, napustio je Grad i zajedno s drugovima udario putem prema Spoletskoj dolini. Dok su tako ili, meusobno su razgovarali o tome kakvim i kolikim ih je darovima dobrostivi Bog obasuo. Razgovarali su: kako ih je namjesnik Kristov, gospodar i otac cjelokupnoga kranskoga svijeta, najljubaznije primio; kako bi mogli izvriti njegove elje i naloge; kako bi mogli estito opsluivati i nepopustljivo uvati Pravilo to su ga primili; kako bi trebalo da u svetosti i pobonosti hode pred Svevinjim; kako da napokon svojim ivotom i ponaanjem, napredujui u svetim krepostima, svojim blinjima budu uzorom. Dom su novi Kristovi uenici tako o ovakvim stvarima u koli poniznosti raspravljali, dan je dosegao svoj vrhunac i proao je jedan sat. Tada stigoe do nekog pustog mjesta. Umorni od naporna putovanja i izgladnjeli nisu mogli nai nita da malo zaloe, jer je to mjesto bilo veoma daleko od ljudskog naselja. Milost se Boja smjesta pobrinula te im je u susret doao ovjek koji je u ruci nosio kruh, predao im ga je i otiao. A kako ga oni nisu poznavali, bili su zadivljeni u svojim srcima i jedan drugoga su pobono poticali da se moraju pouzdati u Boje milosre. Poto su uzeli hranu i okrijepili se, dooe u neko mjesto nedaleko od grada Orte. Ondje su proveli gotovo petnaest dana. Nekolicina je brae otila u grad da nabave potrebitu hranu. Ono malo to su isprosili, idui od vrata do vrata, odnijeli su ostaloj brai te su, zahvaljujui Gospodinu, radosna srca zajedno blagovali. A ako bi im neto hrane preostalo, jer nije bilo nikoga komu bi to mogli dati, spremili bi u jednu grobnicu, u koju su se neko sahranjivala mrtva tjelesa, da bi to naknadno pojeli. To mjesto bijae samotno i zaputeno, vrlo rijetko bi se netko onamo svratio. 35. Tome su se mnogo veselili, kad nisu nita ni vidjeli ni imali to bi im u tjelesnom pogledu moglo pruiti neki uitak. Zato su se ondje sprijateljili sa svetim siromatvom. U nestaici svega to pripada svijetu nalazili su veliku utjehu. Odluili su da e uza siromatvo svagdje i uvijek prianjati kao to je to bilo ondje. Kako su odbacili svu brigu za zemaljske stvari, uivali su samo u boanskoj utjehi. Odluie i uglavie da se iz zagrljaja svetog siromatva nee otimati ni kad budu vitlani nevoljama, ni kad budu gonjeni kunjama. Premda je privlanost onoga mjesta mogla mnogo razvodnjeti zanos njihovih srdaca, ipak nije zarobila njihove osjeaje. A da ih podue zadravanje ne bi makar samo izvana sputalo nekom vrsti vlasnitva, ostavie ono mjesto i slijedei sretna oca u to vrijeme uoe u Spoletsku dolinu. - Istiniti ljubitelji pravednosti raspravljali su takoer i o ovome: moraju li boraviti meu ljudima ili treba da se povuku na samotna mjesta. No, sveti Franjo, koji se namjerice nije pouzdavao u sebe, nego se prije svih pothvata utjecao svetoj molitvi, odabrao je: da nee ivjeti samo sebi, nego onomu koji je umro za sve. Bio je svjestan toga da je za to poslan da bi Bogu privodio due koje je avao nastojao odvui. http://www.franjevastvo.com

17

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA15. poglavlje uvenost svetoga Franje, obraenje mnogih i kako je Red prozvan Redom male brae, te kako je blaeni Franjo pouavao one koji su stupili u Red 36. Zato je hrabri vojnik Kristov Franjo obilazio gradove i gradie navjeujui Kraljevstvo Boje. Nije to inio "uvjerljivim rijeima ljudske mudrosti", nego naukom i snagom Duha. Propovijedao je mir, nauavao je o spasenju i pokori za obraenje grijeha. - Snagom apostolskog ovlatenja, koje mu je dano, u svemu je odluno postupao. Nije se sluio laskanjem, ni zavodljivim umiljavanjem. Nije znao gladiti grijehe pojedinaca, nego je u njih zabadao. Greniki ivot nije zatiivao, nego je otrim karanjem po njemu lupao. I sam je bio uvjeren o onome na to je rijeima upuivao druge. Nije se bojao kudioca. Istinu je iznosio najodlunije da su se i najueniji ljudi, koji su uivali slavu i ugled, divili njegovim govorima. Zbog spasonosna straha oni su se plaili njegove nazonosti. Trali su muevi, trale ene, urili se klerici, hitali su redovnici da vide i uju ovjeka Bojeg koji im se priinjao kao ovjek s drugoga svijeta. Ljudi svake dobi i obaju spolova grnuli su da vide neobine stvari to ih je Gospodin u posljednje doba po svome sluzi izvodio na svijetu. Zaista se u ono vrijeme inilo kao da je neko novo svjetlo s neba poslano na zemlju da raspri tminu i mrak to ja zahvatio gotovo cijeli onaj kraj tako da je pojedinac jedva znao kamo treba poi. A sve se to dogaalo zbog nazonosti svetoga Franje i zbog njegove duhovne veliine. Ljudi su toliko zaboravili Boga i zanemarili njegove zapovijedi da su se iz starih i zastarjelih zala jedva nekako mogli probuditi. 37. Zraio je poput sjajne zvijezde u nonoj tmini i poput zore se uzdigao iznad mraka. I tako se za kratko vrijeme zbilo da je izmijenjeno lice onoga kraja i svuda se pokazivao ljepim poto je odbacio prijanju gnusobu. Rastjerana je negdanja sua pa su se usjevi na bijednom polju brzo podigli. I neobraeni vinograd je poeo donositi plod mirisa Gospodnjega. Kad je draesno procvao, donio je plodove asti i estitosti. Posvuda je odjekivalo zahvaljivanje i glas pohvale; i tako su mnogi, odbacivi svjetovne brige, u ivotu i nauavanju blaenoga oca Franje spoznali sami sebe i poeljeli ljubiti i astiti Stvoritelja. - Mnogi su iz naroda, plemeniti i neplemeniti, klerici i laici, boanskim nadahnuem taknuti, poeli pristupati k sv. Franji sa eljom da doivotno vojuju pod njegovim vodstvom i po njegovoj nauci. Svetac je Boji sve ove poput potoka, koji obiluje nebeskom milou, natapao kiom izvanrednih darova, plodno je tlo njihovih srdaca kitio cvijeem kreposti. Franjo je bio izvanredan umjetnik. Potaknuti njegovim propovijedanjem, nainom ivota, Pravilom i nauavanjem obnavljali su se vjernici Crkve Krisotve obaju spolova, a trostruka vojska onih koji se spasavaju donosila je pobjede.16 Svima je davao upute za ivot i svakom je staleu pokazivao istinski put spasenja. 38. No napose nam valja progovoriti o Redu to ga je prigrlio ljubavlju i zavjetovanjem. On je prvenstveni osniva Reda male brae i on mu je dao to ime. U Pravilu naime pie ovako: "I neka budu "maleni" (minores)!" Kad je izrekao ove rijei, isti as je kazao: "Hou da se ovo bratstvo zove Red male brae." - I doista su bili "maleni". Svima su bili podloni. Uvijek su traili neugledna mjesta i http://www.franjevastvo.com

18

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAobavljali takve poslove te se inilo, kao da im se nanosi velika nepravda, da bi se tako mogli uvrstiti na pouzdanu temelju istinske poniznosti i da bi se meu njima prikladnim rasporedom podigla duhovna zgrada kreposti. - I doista, na temelju postojanosti izgraena je velebna graevina ljubavi. U njoj je uzidano ivo kamenje sakupljeno iz sviju krajeva svijeta da bude prebivalite Duha Svetoga. O, kolikim su arom ljubavi plamtjeli novi Kristovi uenici! Kolika je bila njihova ljubav prema svetom zajednitvu! A kad bi se negdje sastali ili bi se prema obiaju negdje susreli, bljesnuo bi izraz ljubavi poput strelice. Ta je zajednica bila pravo rasadite ljubavi. A to da reknemo o onim istim zagrljajima, njenim osjeajima, svetom poljupcu, srdanu razgovoru, ednu smjehu, a to istom o prijaznu pogledu, bistru oku, poniznu srcu, pomirljivu jeziku, prijaznu odgovoru? Sve su imali jednaku nakanu, spremnu poslunost i neumorne ruke. 39. I zbilja, kad su sve zemaljsko prezreli, a sami sebe nisu nikada ljubili sebinom ljubavlju, svu su ljubav izlijevali na zajednicu. Trudili su se da sami sebe predaju drugima da bi zajedniki izlazili u susret bratskoj potrebi. eljno su se sastajali, a s jo veom dragou su boravili zajedno. Svima je bilo teko dijeliti se od zajednice, bolan im je bio rastanak, nemilo odvajanje. - Nadasve posluni vojnici nisu se usuivali nita pretpostavljati svetoj poslunosti. Prije nego to bi izvrili nalog poslunosti pripravljali su se na izvedbu zapovijedi. Kad se radilo o zapovijedima, nisu ispitivali zato su nareene. Uklonivi svako protivljenje, upravo bi na vrat-nanos hitali. - "Sljedbenici najsvetijeg siromatva" nita nisu neuredno ljubili, jer nita nisu imali. Zato nisu strahovali da bi mogli neto izgubiti. Zadovoljavali su se samo jednom tunikom koja je izvana i iznutra bila pokrpana. Nije se na njoj mogla vidjeti nikakva rasko, nego se samo moglo opaziti veliko preziranje i neznatnost, da bi u njoj izgledali kao posvema razapeti svijetu. Opasani su bili konopcem, nosili su siromane hlae. Pobono su odluili da e samo kod ovoga ostati i da nee nita vie imati. - Zato su se posvuda smatrali sigurnima. Nije ih muio nikakav strah. Bezbrino su oekivali sutranji dan. A nisu bili mnogo zabrinuti ni onda kad su ee zbog putovanja morali traiti nono gostoprimstvo. Kako su esto u najveoj studeni bili prinudeni ostati bez konaka, skupili bi se oko vatre ili bi se preko noi ponizno sklonili u grobnice ili spilje. - Oni, koji su umjeli, preko dana su radili vlastitim rukama, boravili su u sklonitima za gubavce ili u drugim potenim mjestima. Sve su ponizno i pobono posluivali. Nisu htjeli vriti nikakvu slubu zbog koje bi se mogla pojaviti sablazan. Uvijek su se bavili onim to je sveto, pravedno, poteno i korisno. Sve, s kojima su dolazili u doticaj, poticali su svojim primjerom na poniznost i stprljivost. 40. Krepost strpljivosti ih je tako osvojila da su radije traili da budu ondje gdje e podnositi progonstvo svojih tjelesa nego ondje gdje bi mogli, poto se sazna za njihovu svetost i budu zbog nje hvaljeni, biti pomagani naklonou svijeta. esto su trpjeli poruge, bili zlostavljani, ogoljeni, batinani, vezani, zatvarani, a da ih nitko nije titio. Sve su to tako junaki podnosili, da se iz njihovih usta nita drugo nije ulo, nego je samo odzvanjao glas pobonih pohvala i zahvajivanja. - Jedva da su kada ili nikada prestajali s pohvalama Bogu i molitvom. Razmiljajui o svemu to suradili i razgovarajui o onome to su nainili dobro, zahvaljivali su Bogu; a zbog onoga to su zanemarili i nesmotreno uinili, naricali su i plakali. Mislili su da ih je Bog napustio, ako neprestano nisu bili pohaani duhom pobonosti i uobiajenim svetim osjeajima. Kad su se htjeli prepusitti molitvi, da ih ne bi svladao san, podravani su potpornjem, a neki su se privezali konopcem da ne bi naruili molitvu, ako bi ih san prevario. - Jedni su se opasivali eljeznim lancima, a drugi drvenim muilima. Ako bi se kada od http://www.franjevastvo.com

19

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAobilnije hrane ili pia, kako to gdjekad biva, poremetila njihova trijeznost, ili ako bi umorni od putovanja prekoraili granice nunoga, pa makar to bilo i u maloj vjeri, viednevnim bi se postom veoma trapili. Toliko su trapnjom nastojali obuzdati porive tijela da se gdje kada nisu skanjivali goli baciti u led ili bi cijelo tijelo izranili trnovim bodljikama te bi ga tako oblili prolivenom vlastitom krvlju. 41. Sve su zemaljsko tako odbacivali da su se teko skanjivali primiti i ono to im je za ivot bilo prjeko potrebno. A kako su dugo vremena bili daleko od svake tjelesne utjehe, nisu se plaili nikakva napora. - U svemu ovome su teili za mirom i blagou prema svima. Bavili su se samo onim to je estito i miroljubivo. Najbriljivije su izbjegavali svaku sablazan. Govorili su samo ono najnunije. Iz njihovih usta nisu izlazile lakrdijake ili lakoumne rijei. Tako se u njihovu ivotu nije moglo pronai nita to bi bilo besramno ili bilo kako nepoteno. - Svaki njihov in je bio odmjeren, hod edan. Sva su im osjetila bila umrtvena te sebi nisu doputali sluati ili gledati nita drugo nego samo ono to je iziskivala njihova glavna nakana. Dok su im oi bile usmjerene prema zemlji, srcem su boravili u nebu. U njima nije bilo zavisti, zlobe, srdbe, prigovaranja, sumnjienja, ogorenosti, nego je meu njima vladala velika sloga, neprestani mir, zahvaljivanje i glas hvale. Ovo bijahu uzori dragoga oca koji svoje nove sinove nije pouavao samo rijeju i jezikom, nego daleko vie djelom i istinom. 16. poglavlje Boravak u Rivo Tortu i obdravanje siromatva 42. Blaeni se Franjo s ostalima zadravao pokraj grada Asiza na mjestu koje se zove Rigus Tortus (Rivo Torto = Krivudavi potok). Na tom se mjestu nalazila neka naputena staja. U njezinoj su sjeni ivjeli najodluniji preziratelji velikih i lijepih kua. Tu su nalazili zatitu pred vjetrovima i kiom. "Bre se - kako kae svetac - uzlazi u nebo iz staje nego iz palae." Na tom su mjestu s blaenim ocem prebivali svi sinovi i braa u velikom naporu i nestaici. Veoma esto su bili lieni utjehe to je prua komadi kruha; zadovoljili su se i samom repom, koju bi po asikom polju tu i tamo u velikoj nestaici isprosili. To je mjesto bilo tako tijesno da su u njemu jedva mogli sjediti ili poivati. "Nit je tko mrmljao, nit se tko tuio - duh neustraiv im u grudima junakim - mirno snosio do kraja." Sveti Franjo se danomice, tovie, neprestano najbriljivije zanimao za svoje i nije trpio da bi se u njima neto opasno ugnjezdilo. Iz njihovih je srdaca progonio svaki nemar. - Bio je strog s obzirom na obdravanje stege, neprestano je nad njom bdio. Ako bi se, kao to to biva, u njemu pojavila tjelesna napast, u zimsko doba bi se bacio u kakvu jamu punu ledene vode i u njoj bi se tako dugo zadrao uronjen dok se tjelesna napast ne bi posve stiala. Primjer tolika mrtvenja su vrlo revno nasljedovali i ostali. 43. Uio ih je ne samo da krote zle sklonosti i da suzbijaju porive tijela, nego da takoer obuzdavaju i vanjska osjetila kroz koja u duu ulazi smrt. Kako je u to vrijeme onim krajem s velikom bukom i sjajem prolazio car Oton (IV) da primi krunu zemaljskog carstva, sveti je otac s ostalima boravio u spomenutoj staji pokraj puta kojim je car prolazio, ali nije iziao vidjeti cara niti je to ikome dopustio, osim jednom koji je ustrajno caru navjeivao da e ta njegova slava biti kratkotrajna. 17 http://www.franjevastvo.com

20

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMASlavni je svetac sam sa sobom boravio i hodio u irini svoga srca. U sebi je pripravljao Bogu dostojno prebivalite. Zato vanjska buka nije privlaila njegove ui niti ga je kakav glas mogao prekinuti ili zasmetati u vanom poslu kojim se bavio. Posjedovao je apostolski zadatak i zato nije uope htio laskati kraljevima i knezovima. 44. Uvijek se trudio oko svete prostodunosti i nije doputao da tjesnoa mjesta stisne irinu srca. Zato je na grede prebivalita napisao imena brae da svaki, kad bude htio moliti ili poivati, mogne znati gdje mu je mjesto, a i za to da ne bi tjesnoa malena prostora naruavala utnju srca. - Dok su ondje boravili, desilo se da je neki ovjek onamo gdje je ovjek Boji boravio sa svojim drugovima uveo magarca da bude u hladovini. A da ne bi bio odbijen, sokolio je magarca, koji je ulazio, ovim rijeima: "Ui unutra, jer emo uiniti uslugu ovome mjestu!" Kad je sveti Franjo uo ove rijei, teko je to podnio, jer je shvatio nakanu onoga ovjeka. Onaj je naime mislio da oni ondje hoe boraviti samo zato da bi proirili mjesto i da kuu spoje s kuom. Sveti je Franjo smjesta odande otiao i napustio staju zbog prostakovih rijei. Preselio se na drugo mjesto, koje odanle nije bilo daleko, a zove se Porcijunkula. Ondje je on, kako je ve reeno, prije dugo popravljao crkvu svete Marije. Nije htio imati nikakve svojine da bi mogao sve u Gospodinu savrenije posjedovati. 17. poglavlje Kako je blaeni Franjo uio brau moliti, o istoi i poslunosti brae 45. U ono su vrijeme braa od njega zatraila da ih ui moliti jer, dok su hodili u jednostavnosti srca, jo nisu poznavali crkveni asoslov. On im je na to rekao: "Kad budete molili, recite: 'Oe na' i 'Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svom svetom kriu otkupio svijet'." 18 - Ovo su braa, uenici pobonoga uitelja, nastojala s najveim marom izvriti. Nisu se naime samo trsili izvriti ono to im je blaeni otac Franjo rekao kao bratski savjet ili kao oinski nalog, nego su takoer nastojali to vjernije izvriti i ono o emu je on sam razmiljao i mozgao, ako bi to po nekom znaku razaznali. Sam je naime blaeni otac govorio da nije prava poslunost samo ono to je kao zapovijed izreeno, nego i ono o emu se mislilo. Nije poslunost ni samo ono to je zapovjeeno, nego i ono to je poeljeno. Zato je rekao: "Brat podlonik mora bez oklijevanja - ne samo kad uje glas brata poglavara, nego i onda kad na drugi nain spozna njegovu volju - izvriti ono to po nekom znaku razabere da poglavar hoe."Zato na kojem je god mjestu bila podignuta crkva i ako nisu bili blizu nje nego su je samo mogli vidjeti izdaleka, prema njoj bi se bacili niice na zemlju i prignuvi tako oba ovjeka - unutranjega i vanjskoga - klanjali bi se Svemoguemu govorei: "Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama" kao to ih je nauio sveti otac. Ima jo neto emu se isto tako treba mnogo diviti: gdje god bi opazili kri ili neki znak kria, bilo na zemlji, bilo na zidu, drveu, na ogradama, uz putove, isto bi uinili. 46. Sveta prostodunost ih je tako ispunjavala, neporonost ivota ih je tako pouavala, istoa srca ih je tako proimala da uope nisu znali to znai biti "dvostruke due", jer kao to je u njima bila jedna vjera, tako je bio i jedan duh, jedna volja, jedna ljubav, neprestana povezanost srdaca, sloga, http://www.franjevastvo.com

21

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAstjecanje kreposti, sklad "srdaca i pobona djelovanja". - Kad su nekom sveeniku, koji je bio veoma ozloglaen i zbog velikih zlodjela zasluio da ga svi preziru, ee ili na ispovijed, nisu se ni onda kod njega prestali ispovijedati, niti su to o njemu htjeli vjerovati, niti su mu uskraivali duno tovanje kad su od mnogih uli za njegovu zlou. Kad je pak taj ili neki drugi sveenik jednoga dana nekomu od brae kazao: "Pazi, brate, da ne bude licemjer!" taj je brat na sveeniku rije odmah povjerovao da je licemjer. Zato bi danju i nou naricao, jer ga je obuzdala silna alost. Kad su ga braa upitala to znai ta njegova velika tugai neobina alost, rekao je: "Neki mi je sveenik rekao takvu rije i ona me je toliko raalostila da jedva mogu o neem drugom misliti." Braa su ga tjeila i hrabrila da sebe smatra zaista takvim. A on im je na to rekao: "to vi to, brao govorite? Onaj koji je to rekao sveenik je, zar sveenik moe lagati? A jer sveenik ne lae, treba, dakle, da vjerujemo da je istina ono to je on rekao." Tako je dugo ostao u prostodunosti. Konano se smirio na rije blaenoga oca koji mu je objasnio sveenikove rijei i otroumno opravdao njegovu nauku. - Jedva bi se koji od brae u svojoj dui toliko smutio, a da njegova vatrena rije ne bi rastjerala oblake i povratila vedrinu. 18. poglavlje Vatrena kola i poznavanje udaljenih zbivanja to ga je imao blaeni otac Franjo 47. Hodei tako prostoduno pred Bogom i bez straha pred ljudima, braa su zavrijedila da budu obradovana boanskom objavom. Dok su naime bili raspaljeni vatrom Duha Svetoga, po duhovnom napjevu su poniznim glasom pjevali Oena ne samo u odreene sate, nego takoer svakoga sata. Zemaljske ih brige nisu morile, niti su ih tjerale u tjeskobu. Jedne se noi blaeni otac Franjo tijelom udaljio od brae. I gle, bilo je oko ponoi. Dok su neka braa poivala, a neka u utnji usrdno molila, kroz mala kuna vrata uoe sjajna vatrena kola te se dva-triput ovamo-onamo okrenue po prostoriji. Povrh njih je lebdjela veoma velika kugla. Bila je slina suncu i obasjavala je no. Budni se zapanjie, a oni, koji su spavali, prestrae se. I nita im nije bilo manje obasjano srce nego to je bilo obasjano tijelo. Naavi se zajedno, stadoe se meusobno pitati, to bi to moglo biti. Po snazi i milosti tolikoga svjetla jedni su drugima mogli vidjeti savjest. Napokon su shvatili i spoznali, da je to dua svetog oca odsijevala tako velikim sjajem. Ona je zbog ljepote svoje naroite istoe te zbog velike i brine ljubavi za sinove zavrijedila primiti blagoslov tolikoga dara. 48. To su ee ustanovili i iskusili na temelju oitih dokaza da njihovu ocu nisu sakrivene tajne srdaca. O, koliko se puta pokazalo da on - ne po ljudskom upuivanju nego po objavi Duha Svetoga poznaje i djela odsutne brae. Otkrivao je tajne srdaca i ispitivao savjesti! Kolike je samo u snu opomenuo. Zapovijedio im je to im je initi i odvratio ihje od onoga to initi ne smiju. A kolikima je prorekao budua zla na kojima su se sadanja dobra oito vidjela! Tako mu je bio poznat unaprijed svretak opaka ivota mnogih, a objavio im je da e primiti milost spasenja. tovie, ako je tko zavrijedio da bude prosvjetljen duhom istoe i prostodunosti, taj je na nain, koji je ostalima bio nepoznat, bio obdaren posebnom utjehom da mu se ukae u vienju. - Izmeu ostalih sluajeva iznijet u sluaj to sam ga doznao od vjerodostojnih svjedoka. Kad je sveti Franjo postavio brata Ivana iz http://www.franjevastvo.com

22

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAFirenze za provincijalnoga ministra brae u provinciji i kad je brat Ivan s braom drao kapitul iste provincije, Gospodin Bog mu je uobiajenom ljubaznou otvorio vrata govora, a svu je brau uio dobrohotnom i paljivom da ga sluaju. Meu njima bijae i jedan brat sveenik imenom Monaldo koji je bio slavan po dobru glasu, ali jo slavniji po ivotu. Njegove su kreposti bile utemeljene na poniznosti, pomagala ih je molitva, a uvao tit strpljivosti. A u tom je kapitulu 19 sudjelovao i brat Antun, kojemu je Gospodin prosvijetlio razum da razumije Pisma i da cijelomu svijetu o Isusu govori rijei slae od meda, meda samotoka. Dok je on brai govorio vatreno i pobono o natpisu: "Isus Nazareanin, Kralj idovski", spomenuti brat Monaldo je pogledao premavratima kue, u kojoj su se braa nala na okupu, i ondje je tjelesnim oima vidio blaenoga Franju kako uzdignut u zrak rairenim rukama pravi znak kria i blagoslivlje brau. Vidjelo se da su svi napunjeni utjehom Duha Svetoga. Obradovali su se spasenju i bilo im je dovoljno uvjerljivo to su uli o vienju i nazonosti slavnoga svetog Oca. 49. A da su mu bile poznate tajne srdaca i drugih, izmeu brojnih sluajeva to su ih mnogi ee doivjeli, iznijet u samo jedan o kojem se ne moe poroditi nikava sumnja. Neki brat imenom Ricerije, plemenit po rodu, a plemenitiji po ivotu, ljubio je Boga a sebe prezirao. Kad se prepustio vodstvu pobona srca i odlune volje da bi se potpuno domogao naklonosti svetoga oca Franje, mnogo je strahovao da sveti otac ne bi od njega zazirao zbog kakva nepoznata miljenja pa bi tako bio lien njegove ljubavi. Onaj je brat mislio, jer je bio bojaljiv, da e onaj koga sv. Franjo ljubi njenom ljubavlju, biti takoer dostojan i milosti Boje. Bio je uvjeren da e onoga kome se Franjo ne bude pokazivao dobrohotnim i sklonim, pogoditi srdba svevinjega Suca. Spomenuti se brat preputao ovakvim mislima i ee je o tome utei u sebi razmiljao a da upravo nikome nije otkrio svoju tajnu misao. 50. Kad je, meutim, jednoga dana blaeni otac bio u elijici i molio, a spomenuti brat smuen obiajenom milju doao do onoga mjesta, svetac je Boji znao i za njegov dolazak i bilo mu je poznato to je u svojoj dui razmiljao. Odmah ga je dao pozvati k sebi i rekao mu: "Neka te, sinko, ne uznemiruje nikakva napast, neka te ne mui nikakva misao, jer si mi veoma drag; znaj da si zavrijedio biti meu onima koji su mi posebno dragi i da zasluuje moju ljubav i prijateljstvo. Ui s pouzdanjem k meni kad god htjedne i sa mnom povjerljivo razgovaraj." Spomenuti se brat udom udio i od tada je postao jo smireniji. Koliko je napredovao u naklonosti svetoga oca toliko se poeo pouzdanije preputati Bojem milosru. - Kako, sveti oe, mora da teko snose tvoju odsutnost oni koji se ne nadaju da bi na zemlji mogli nai slinijega. Pomai, molim te, svojim zagovorom onima koje vidi da su zapleteni pogubnom ljagom grijeha. Jer si ve bio pun duha svih pravednika, jer si predviao budue stvari i znao sadanje, da bi izbjegao hvastanje, uvijek si pred oima imao svetu prostodunost. - No, nastavimo dalje i pratimo povijesni slijed. 19. poglavlje Briga kojom je bdio nad svojom braom, preziranje samoga sebe i prava poniznost

http://www.franjevastvo.com

23

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA51. Blaeni se ovjek Franjo tjelesno povratio k svojoj brai od koje se, kako je ve reeno, duhovno nikada nije dijelio. Oprezno je i brino istraivao djela sviju. Prema podlonicima se uvijek odnosio s nekom sretnom radoznalou. Nita nije ostavljao nekanjeno, ako je opazio da je neto nevaljano uinjeno. Prvenstveno se borio protiv duhovnih mana, zatim je procjenjivao tjelesne, konano je uklanjao sve prigode, koje obiaju otvarati rata grijesima. - Svim marom i svom briljivou je uvao svetu gospou siromatinu. Nije trpio nita to bi ga moglo dovesti do suvinoga. Nije volio da se u kui nae ma samo kakva posudica, ako bi se bez nje mogla izbjei krajnja potreba. Govorae da nije mogue udovoljiti potrebi, a ne podlei ugodnosti. Kuhana jela je jedva kad uzimao, a bilo je to vrlo rijetko. Kad bi ih uzeo, oslabio bi ih pepelom ili bi tenost zaina umanajio hladnom vodom. O, koliko puta je idui po svijetu kao propovjednik evanelja bio pozvan k stolu uvaenih velikaa, koji su ga neobino tovali. Poto bi samo malo okusio meso da pokae kako i u tome opsluuje sveto evanelje, ostalo bi, to je izgledao kao da jede, stavljao u krilo. Pri tom bi usta pokrio rukom da ne bi tko mogao ustanoviti to zapravo radi. - A to da reknem o uivanju vina kad ni vodu, izgarajui od ei, nije pio u dovoljnoj mjeri. 52. Gdje god je primljen na noenje, nije doputao da mu se dade kakvo pokrivalo, nego je samo obuen u tuniku leao na goloj zemlji. Kad je gdje kada svoje slabano tijelo krijepio snom, najee je spavao sjedeke i nikako drugaije. Kamenom ili komadom drva bi se posluio kao jastukom. - Kad bi mu se, kako to biva, probudila elja za jelom, teko joj je kada udovoljio i jeo. Dogodilo se jednom zgodom da je pritisnut boleu pojeo neto piletine. Kad se donekle oporavio, otiaoje u grad Asiz. Kad je prispio do gradskih vrata, zapovijedio je jednom bratu koji je bio s njim da mu oko vrata svee konopac i da ga tako kao razbojnika vodi po gradu pa da vie poput glasnika: "Evo deronje, koji se omrsio piletinom; jeo je a da vi niste znali!" Nato su se strali mnogi da vide tako neobian prizor. Zajedno su proplakali i uzdiui govorili: "Teko nama bijednicima! Sav nam je ivot ogrezao u krvi. Svoja srca i tjelesa hranimo raskonim gozbama i pijankama!" Tako su ovim primjerom bili potaknuti na skruenost srca i na popravak ivota. 53. Ovako je vrlo esto postupao da bi samoga sebe posvema prezreo i da bi druge pozvao na uzvisivanje onoga to je vjeno. Samoga je sebe gledao kao razbijenu posudu. Nije bio optereen nikakvim strahom, nikakvom brigom za tijelo. Najodlunije ga je izvrgao porugama kako ne bi bio prisiljen da iz ljubavi prema njemu neto poeli. - Pravi preziratelj samoga sebe rijeju je i primjerom sve spasonosno pouavao da sami sebe preziru. Pa to se dogodilo? Svi su ga uzvisivali i svi su o njemu pohvalno govorili, a on je sam sebe smatrao najbjednijim i samoga sebe je najodlunije prezirao. esto su ga naime svi veliali. Zato je mnogo trpio i od sebe odbijao naklonost ljudi; iao je tovie, za tim da ga netko pogrdi. - Znao je gdjekada pozvati kojega brata pa bi mu rekao: "Svetom poslunou ti nalaem da sa mnom okrutno i nepravedno postupa i da protiv mene izrekne prave neistine." A kad ga je taj brat, iako protiv volje, nazvao neotesancem, najamnikom i nitarijom, Franjo se mnogo smijao i obradovao govorei: "Blagoslovio te Gospodin, jer govori golu istinu! I pravo je da to slua sin Petra Bernardona!" Govorei tako, dozivao je sebi u pamet svoje roenje i skromni poetak. 54. Da bi pokazao kako zavreuje svaki prezir i da bi drugima pruio primjer savrena priznanja, kad bi u neem pogrijeio, nije se sramio to pred svim narodom priznati u propovijedi. Ako bi sluajno to nepovoljno o kome pomislio ili bi sluajno izrekao koju nezgodnu rije, odmah bi svom poniznou http://www.franjevastvo.com

24

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMApriznao svoj grijeh onomu o kom je nepovoljno mislio ili neto takvo kazao, i molio bi oprotenje. Savjest, svjedok svekolike nedunosti, nije mu doputala da miruje, svom briljivou se uvao, dok nije ranu srca izlijeio. elio je napredovati u svim vanijim stvarima, ali tako da ne bude opaen. Na sve je mogue naine izbjegavao divljenje, da ne bi postao rtvom tatine. - Teko nama, vrijedni oe, koji smo te izgubili, a bio si nam uzor dobrotvornosti i poniznosti. Izgubismo onoga koji nam je pravedno sudio, a dok smo ga imali, nismo nastojali upoznati ga! 20. poglavlje O elji da podnese muenitvo i kako je najprije poao u panjolsku a zatim u Siriju; kako je Bog po njemu, umnoenjem hrane, iz pogibelji oslobodio mornare 55. Plamtei boanskom ljubavlju blaeni je otac Franjo uvijek nastojao posizati za jo veim. Velikoduna je srca iao putem Bojih zapovijedi elei dostii najvii vrhunac savrenstva. U estoj godini svog obraenja, plamtei silnom eljom za muenitvom, htio je otploviti u Siriju 20 da ondje Saracenima i ostalim nevjernicima propovijeda kransku vjeru i pokoru. Da bi otplovio onamo, ukrcao se na neki brod. Ali duvali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nae na obali Slavonije.21 Kad je vidio da mu se tolika elja izjalovila, zamoli nakon kraega zadravanja neke mornare, koji su putovali u Ankonu, da ga sa sobom povezu jer je one godine jo jedva koja laa mogla otploviti prema Siriji. Kad su oni uporno odbijali da mu to uine, jer nije imao ime platiti, svetac Boji se mnogo pouzdao u Boju dobrotu pa se s pratiocem kriomice uvukao u lau. Po Bojoj se providnosti ondje naao neki ovjek, a da to nitko nije znao, koji je sa sobom ponio potrebitu hranu. On pozva k sebi nekoga bogobojaznoga ovjeka, koji je isto tako bio na lai, te mu je rekao: "Sve ovo uzmi sa sobom i kad ustreba, predat e ovim siromasima koji se nalaze sakriveni u lai." I dogodilo se da su, kad je nastalo silno nevrijeme, mnogo dana muno veslajui, potroili svu hranu: samo je preostala hrana siromanoga Franje. - A ta se hrana boanskom milou i djelovanjem toliko umnoila da je od njezina obilja potpuno dostajalo potrebama sviju, jer su jo vie dana morali ploviti do ankonske luke. Kad su mornari vidjeli da su zaslugom sluge Bojega Franje svladali pogibelji mora, zahvaljivali su svemoguem Bogu, koji se uvijek u svojim slugama pokazuje udesnim i ljubeznim. 56. Franjo, sluga Boga svevinjega, napustivi more, putovao je kopnem, orao zemlju ralom rijei, sijao sjeme ivota koje je donosilo blagoslovljeni plod. Odmah ga je vie estitih i sposobnih ljudi, klerika i laika, koji su bjeali od svijeta i odvano od sebe tjerali avla, po milosti i volji Svevinjega slijedilo ivotom i s jednakom nakanom. - I premda je evaneoska loza urodila obilnim i najbiranijim plodovima, uzviena odluka i elja za muenitvom, koja je u njemu plamtjela, nikako se nije gasila. Nakon malo vremena krenuo je put Maroka da Kristovo evanelje propovijeda Miramamolinu i njegovim najbliima.22 Tom je eljom bio upravo noen te je gdjekada ostavio svoga suputnika i urio da trijezna srca ostvari svoju odluku. Ali mu se dobri Bog, kojemu se svidjelo da se samom svojom dobrostivou sjeti mene i mnogih, kad je ve doao u panjolsku, u lice suprostavio, a http://www.franjevastvo.com

25

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAda ne bi iao dalje, boleu ga je odvratio od namjeravana putovanja. 57. A kad se neto kasnije vraao crkvi svete Marije u Porcijunkulu, uza nj najzahvalnije prionue neki obrazovani ljudi i neki plemii.23 - A on, kako je bio plemenita srca i pametan, asno je i dolino postupio; svakom je najljubaznije dao ono, to mu je pripadalo. I zaista, kako je bio obdaren posebnom mudrou, razborito je gledao na dostojanstvo sviju stupnjeva. - No, jo se nije mogao smiriti, nego je blaeni poticaj svoga srca jo gorljivije nastojao ostvariti. U trinastoj godini svoga obraenja poao je u Siriju. Kako se izmeu krana i pogana vodio estok i okrutan rat, uzeo je sa sobom pratioca i nije se plaio pojaviti pred licem saracenskog sultana. 24 - Ali tko bi bio kadar ispripovijedati s kakvom sranou je pred njim stajao, s kolikom snagom duha mu je govorio, s kakvom rjeitou i pouzdanjem je odgovarao onima koji su napadali kranski zakon? Prije nego to je stupio pred sultana, njegovi ga ljudi uhvatie, izrugae i isprebijae. Ali on se nije prestraio. Nije se plaio prijetnja da e ga muiti, niti se prepao kad su mu prijetili smru. Ipak, premda su mnogi neprijateljski i odvratno s njime postupali, sultan ga je primio s velikom poau. Poastio ga je kako je mogao i ponudio mu mnogo darova. Srce je njegovo nastojao pridobiti bogatstvom svijeta. Ali kad je vidio da on najodlunije prezire sve kao izmet, obuze ga najvee divljenje i promatrao ga je kao ovjeka kojemu nema slina. Veoma su ga uzbudile njegove rijei i vrlo rado ga je sluao. Ipak u svemu ovome Gospodin nije ispunio njegovu elju,25 nego mu je osigurao posebnu milost. 21. poglavlje Propovijed pticama i kako su mu se pokoravale ivotinje 58. Dok su se, meutim, mnogi, kako je reeno, pridruivali brai, blaeni otac Franjo je putovao Spoletskom dolinom. Kad je tako stigao do nekoga mjesta nedaleko od Mevanija 26 gdje se skupilo veliko mnotvo svakovrsnih ptica: golubova, malih vrana, avki itd. Blaeni sluga Boji Franjo, jer je bio ovjek velike gorljivosti, veoma je volio takoer i nie nerazumne stvorove i u njima je uivao. Kad ih je, dakle, opazio, ustro je otrao k njima, ostavivi pratioce na putu. Poto im se ve sasvim pribliio i vidio da ga ekaju, na uobiajen ih je nain pozdravio. Silno se zaudio to se ptice nisu dale u bijeg, kako obino ine; izvanredno se obradovao i ponizno ih zamolio da posluaju rije Boju. Meu ostalima to im je rekao dodao je i ovo: "Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo to vam je potrebno. Bog vas je meu stvorovima uinio plemenitima i odredio da boravite u istu zraku. Premda ne sijete niti anjete, ipak vas on, a da se nita ne brinete, zatiuje i upravlja." Ptice su na to, kako je pripovijedao, a propovijedala su i braa koja su bila s njim, na neobian nain, prema svojoj naravi bile oduevljene: poele su protezati vratove, iriti krila, otvarati usta i motrile ga. A on je prolazio izmeu njih i vraao se natrag, svojom im je haljinom doticao glave i tjelesa. Napokon ih je blagoslovio, nainivi nad njima znak kria, i dopustio im da odlete na drugo mjesto. I blaeni je otac s pratiocima krenuo dalje svojim putem i radovao se. Zahvaljivao je Bogu koga svi stvorovi "aste poniznim hvalospjevom". - Kako je bio prostoduan po milosti a ne po naravi, poeo se optuivati zbog nemarnosti to ve prije nije propovijedao pticama poto su s tolikim potovanjem sasluale Rije http://www.franjevastvo.com

26

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMABoju. Tako se dogodilo da je od onoga dana sve ptice, sve ivotinje, sve gmazove i stvorove koji nemaju osjetila briljivo poticao da hvale i ljube Stvoritelja, jer je svaki dan, zazvavi ime Spasiteljevo, vlastitim iskustvom raspoznavao njihovu poslunost. 59. Kad je jednog dana stigao u gradinu Albiano (danas: Alviano) propovijedati rije Boju, uspeo se na povie mjesto da bi ga svi mogli vidjeti, najprije je zatraio da svi uute. Svi su utjeli i s potovanjem stajali. A mnogobrojne su lastavice cvrkutale i halabuile gradei gnijezda na onome mjestu. One su tako cvrkutale, da ljudi nisu mogli uti blaenoga Franju, te on progovori pticama: "Sestre moje lastavice, ve je vrijeme da ja govorim, jer ste vi do sada kazale mnogo toga. Posluajte rije Gospodnju, zautite i budite mirne dok se ne dovri rije Boja!" A ptiice su, na uenje i divljenje sviju koji su se ondje nalazili, smjesta zautjele i nisu se maknule s onoga mjesta dok Franjo nije dovrio propovijed. Videi taj znak, ljudi su se tome izvanredno divili i govorili: "Ovaj ovjek je zaista svetac, prijatelj Svevinjega!" S najveom su pobonou urili da se dotaknu samo njegove odjee, hvalei i blagoslivljajui Gospodina. I doista je to bilo neto udesno kad su i sami nerazumni stvorovi spoznavali njegovu ljubav prema sebi i osjeali njegovu najnjeniju panju. 60. Kad je neko vrijeme boravio kod gradine Greccio,27 jedan je zei upao u zamku. Neki od brae ga je iva donio. Kad ga je vidio blaeni ovjek, ganut samilou rekao mu je: "Brate zeiu, doi k meni. Zato si dopustio da bude tako prevaren?" Brat koji ga je drao, odmah ga je pustio, a on je pritrao svecu kao u najsigurnije utoite. Nitko ga nije drao i on se u njegovu krilu smirio. Kad je tako malo otpoinuo, sveti otac ga je majinskom njenou pomilovao i pustio da se slobodno vrati u umu. I poto ga je nekoliko puta stavio na zemlju, zei bi se svaki puta nanovo vratio u sveevo krilo. Zato je svetac zapovijedio da ga braa odnesu u blinju umu. Neto se slino dogodilo i s jednim kuniem dok je Franjo boravio na otoku Peruinskog jezera,28 a ta je ivotinja vrlo divlja. 61. S jednakom se ljubavlju odnosio i prema ribama. Kad bi mu se pruila prilika, on bi ih ulovljene ive bacao u vodu. Pri tom bi im naredio neka paze da ih ponovno ne ulove. - Kad je jednom sjedio u laici pokraj pristanita na Rijetskom jezeru, neki je ribar ulovio i njemu darovao veliku ribu koja se puki zove "tinka". On je ribu radosno i ljubezno primio i odmah ju je nazvao sestrom. Stavio ju je u vodu pokraj laice i poeo pobono blagoslivljati ime Gospodnje. I tako je spomenuta riba, dok se Franjo molio, ostala pokraj laice igrajui se u vodi. I nije se udaljila s onoga mjesta, gdje ju je stavio dok joj svetac nakon svoje molitve nije dopustio da se udalji. - Tako je slavni otac Franjo hodio putem poslunosti i prigrlio jaram savrene podlonosti pa je za to pred Bogom stekao veliku mo te su mu se pokoravale i ivotinje. - Tako mu se i voda pretvorila u vino kad je jednom zgodom negdje kod spilje Sv. Urbana bolovao od veoma teke bolesti. Uivajui to vino, tako je lako ozdravio te su svi vjerovali da je to udo Boje. A tako je i bilo. Zaista je on bio svetac kad su ga tako sluali i stvorovi i kad su se poela mogla upotrijebiti u posve drugu svrhu.

http://www.franjevastvo.com

27

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMA22. poglavlje Njegova propovijed u gradu Ascoli i kako su ozdravljali bolesnici u njegovoj odsutnosti po predmetima kojih se on samo dotakao 62. U ono vrijeme kad je asni otac Franjo, kako je reeno, propovijedao pticama, obilazio je gradove i sela i svuda je sijao sjeme blagoslova, doao je u grad Eskul (danas: Ascoli Piceno). Kad je u njemu na uobiajen nain propovijedao rije Boju, djelovanjem desnice Svevinjega, gotovo se sav narod toliko napunio milou i pobonou, toliko su ga eljeli vidjeti i uti da su jedni druge gazili. Tako su tridesetorica ljudi, a bilo je meu njima klerika i laika, iz njegovih ruku u to vrijeme primili redovniko odijelo. Tolika je bila vjera i mukaraca i ena, toliko potovanje prema svecu Bojem da se smatrao sretnim onaj tko bise dotaknuo makar samo njegove odjee. Kad je ulazio u neki grad, veselio se kler, zvonila zvona, klicali muevi, radovale se ene, pljeskala djeca, a neki uzee i grane od drvea pa mu s pjesmom izlaahu u susret. - Smueni su bili krivovjerci, uzvisivana je vjera Crkve; vjernici su radosno klicali, a krivovjerci su se posve povukli. Na njemu su se pokazivali toliki znakovi svetosti da se nitko nije usuivao protusloviti mu, jer je mnotvo naroda samo na njega svraalo svoje poglede. On je bio uvjeren da izmeu svega ostaloga i iznad svega treba uvati, tovati i slijediti vjeru Rimske Crkve, jer je samo u njoj spasenje svim onima koji e se spasiti. tovao je sveenike i silno je volio sve crkvene redove. 63. Narod mu je donosio kruh da ga blagoslovi. To su dugo uvali, a bolesnici, koji bi ga okusili, izlijeili bi se od razliitih bolesti. - Mnogo su puta s velikom vjerom i pouzdanjem znali odrezati komadi njegove haljine da je gdjekada, tako rei, ostao malne gol. A emu se najvema treba diviti, jest to da bi gdjekoji bolesnici zadobivali zdravlje, ako je koju njihovu stvar sveti otac samo dotaknuo. - Kad je nekoj eni, koja je stanovala u jednoj kuici nedaleko Arezza dolo vrijeme da rodi, vie je dana podnosila strahovite muke i tako bila iscrpljena od nevjerojatnih boli; bila je ni iva ni mrtva. Njezini su susjedi i roaci douli da e Franjo onim putem proi idui u neko samotite. Dok su ga oekivali, dogodilo se da je blaeni Franjo onamo otiao drugim putem. Jahao je, jer je bio nemoan i bolestan. Kad je onamo stigao, po nekom bratu koji se zvao Petar, vratio je konja onom ovjeku koji mu ga je ustupio iz ljubavi. Brat Petar je vodio konja onim putem i prolazio onuda gdje se ona ena muila. Kad su ga opazili tamonji ljudi, urno su mu pritrali, jer su mislili da je on blaeni Franjo. A kad su saznali da nije, silno su se raalostili. Napokon su se meusobno pitali ne bi li se mogla nai kakva stvar koju je rukom dotaknuo blaeni Franjo. Dok su se tako zadravali i ispitivali, konano pronaoe uzde oglavine to ih je on drao dok je jahao. Skinuli su oglavinu s glave konja na kojem je sveti otac jahao i na enu su postavili uzde to ih je svojim rukama doticao. ena je, poto je tako otklonjena opasnost, radosna i zdrava rodila. 64. Gvalfred, ovjek poboan, koji se bojao Boga i tovao ga s cijelom svojom kuom, stanovao je u selu Pieve. On je imao pojas kojim se neko opasivao blaeni Franjo. Desilo se da su u onom kraju mnogi mukarci i ene bolovali od razliitih bolesti i groznice. Spomenuti je ovjek zaredao po http://www.franjevastvo.com

28

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAbolesnikim kuama, pojas bi umoio u vodu ili bi neto od njegova vlakna u nju primjeao pa je to bolesnicima davao da piju. I tako su svi u Kristovo ime zadobivali zdravlje. - Ovo se zbivalo u odsutnosti blaenoga Franje, ali se dogodilo i mnogo vie od toga to nam nije mogue opirno ispripovijedati. Ipak emo u ovo djelo ukratko unijeti neto malo od onoga to se Gospodin Bog na udostojao uiniti po Franjinoj nazonosti. 23. poglavlje Kako je u Toscanelli ozdravio hromoga a u Narniju uzetoga 65. Kad je u svoje vrijeme svetac boji Franjo radi navijetanja kraljevstva Bojega obilazio razliite prostrane krajeve, prispio je tako i u grad koji se zove Toscanella. Dok je tu na uobiajeni nain sijao sjeme ivota, jedan ga je vitez toga grada ugostio. Taj je imao sina koji je bio hrom i cijelo mu je tijelo bilo slabano. Iako je jo bio djeai, ipak je ve preao godine dojenja i jo bio u kolijevci. Djeakov otac, kad je vidio kakvom je svetou bio obdaren ovjek Boji,ponizno mu se bacio do nogu i molio zdravlja svome sinu. Franjo se, meutim, smatrao beskorisnism i nevrijednim tolike moi i milosti pa se dugo skanjivao da to uini. I napokon je bio svladan upornou njegovih molbi. Najprije se pomolio, a zatim je na djeaka stavio ruku, blagoslovio ga i podigao. Mali je naoigled svima, dok su ga gledali i radovai se u ime Gospodina naega Isusa Krista, ustao zdrav te je poeo tamo-amo po kui hodati. 66. Kad je jednom zgodom ovjek Boji doao u Narni i ondje boravio vie dana, neki je ovjek imenom Petar, graanin toga grada, bio uzet i leao u krevetu. Njemu su kroz pet mjeseci svi udovi otkazali slubu te nikako nije mogao ustati niti se mogao kretati. Izgubivi tako sasvim upotrebu nogu, ruku i glave, samo je mogao micati jezikom i otvarati oi. Kad je uo da je sveti Franjo doao u Narni, poslao je poruku biskupu da se pobrine i za ljubav mu Boju poalje slugu Boga Svevinjega, jer se uzdao da e, kad ga vidi i bude u njegovoj nazonosti, biti osloboen od bolesti koja ga je drala. Tako se i dogodilo. Kad je k njemu doao blaeni Franjo, nainio je nad njim znak kria od glave do nogu, bolest je protjerao i ovom povratio prijanje zdravlje.

24. poglavlje Kako je slijepoj eni povratio vid i kako je u Gubbiju ispravio jednu pogurenu 67. Neka graanka spomenutoga grada, udarena sljepoom oiju, kad je na svoje oi primila blagoslov blaenoga Franje, smjesta je primila eljeni vid. - Nedaleko od Gubbia bijae neka druga ena kojoj bijahu skvrene obje ruke te s njima nije mogla nita raditi. Kad je saznala da je sveti Franjo http://www.franjevastvo.com

29

IVOT SVETOGA FRANJEVITA PRIMAdoao u grad, odmah je pohitila k njemu, alosna i turobna lica pokazala mu je skvrene ruke. Zamolila ga je da se dostoji dotaknuti ih. Franjo je bio dirnut njezinom pobonou; dotaknu joj ruke i ona je ozdravila. ena se odmah radosna povratila kui, vlastitim rukama je nainila kola od sira i darovala ga svetom ovjeku. On je uzeo malo kolaa i zapovjedio da ostalo ena pojede sa svojom obitelji. 25. poglavlje Kako je jednoga brata oslobodio od padavice i kako je u selu San Gemini oslobodio opsjednutoga 68. Jedan je brat ee upadao u veoma teku bolest. Strano je to bilo gledati. Neki su mislili da u sebi ima zlog duha. esto bi se sav izudarao, gledao uasnim pogledom, valjao se i pjenio se. Sad bi mu se udovi skvrili, a zatim ispravili; sad bi se smotali i izvinuli, a nakon toga bi postali ukoeni i tvrdi. Gdjekada se sav istegnuo i bio ukoen, a onda bi glavu sagnuo do nogu, dizao se u vis do visine mukoga stasa i odmah bi zatim pao na zemlju. Nad njegovom se pretekom nevoljom sveti otac Franjo pokazao samilosnim, otiao je k njemu, pomolio se, prekriio ga i blagoslovio. Ovaj je odmah ozdravio, strahote ove bolesti nakon toga nije vie trpio. 69. Kad je jednoga dana blaeni otac Franjo prolazio kroz biskupiju Narni, doao je do sela koje se zove San Gemini. Ondje je navjeivao kraljevstvo Boje. Neki ovjek koji se bojao Boga i tovao ga te u onome kraju uivao dobar glas primio ga je zajedno s jo trojicom brae kao gosta. Njegovu je enu muio avao. Poznato je svim stanovnicima onoga kraja kako je njezin mu molio blaenoga Franju za nju; vjerovao je da ona po njegovim