ŠTO BOG ŽELI DA KRŠĆANI ZNAJU O KRŠĆANSTVU · Aiden Wilson Tozer (poznati pas- ... iz serije “Za Neznalice”, moja je želja bila predočiti na jed-nostavan (ne pojednostavljen)

BILL GILLHAM

ŠTO BOG ŽELIDA KRŠĆANI

ZNAJUO KRŠĆANSTVUMOŽDA VAS IZNENADI

2008

2

Naslov izvornika: WHAT GOD WISHES CHRISTIANS KNEW ABOUT CHRISTIANITY IT MIGHT SURPRISE YOU by Bill Gillham

© Copyright 1998 by Bill Gillham © Copyright za hrvatsko izdanje: Logos, Daruvar

Urednica: Nada Konecky, prof.Prijevod: Božica SrnecLektura: Tomislav KojundžićKorektura: Božidar CengerGrafički uredio: Mario Konecky

Za nakladnika: Zdravko Konecky, prof. ing.

Izdavač: Logos, DaruvarMasarykova 54,Daruvare-mail: [email protected]

NADA ZA ŽIVOTVaraždin

Tisak: “Logos” d.o.o. Daruvar

ISBN-10: 953-6639-59-9ISBN-13: 978-953-6639-59-5EAN: 9789536639595

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne isveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 662746

SadržajPREDGOVOR .................................................. 5

1. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da je križ više od samog oproštenja ................................................. 9

2. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da normalno iskustvo kršćana nije normalni kršćanski život ...................... 33

3. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da samo Isus Krist može živjeti kršćanski život kroz nas ...................... 43

4. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da je spasenjem Isus Krist postao njihov život ................................... 59

5. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da identitet određuje rođenje, a ne djela i ponašanje ................................. 79

6. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da mi ne vodimo unutarnji građanski rat ............................................. 109

7. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju što to znači biti slobodan on zakona .................................................. 139

8. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju gdje počinje Novi Savez (Zavjet) ................................................. 159

3

9. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da je uzneseni Krist podučavao samo jednog apostola ............................ 185

10. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da su oni posvećeni ......... 207

11. POGLAVLJEBog želi da ga kršćani prestanu moliti da im oprosti ............................................................. 231

12. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da imaju svu vjeru koja im je potrebna ................................................... 251

13. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju zašto On dopušta da mi patimo ............................................................. 267

14. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da se na zemlji obučavamo kako bi vladali na nebu ......................... 289

15. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju ludost samodopadnosti koju sami stvaraju ..................................................... 317

16. POGLAVLJEBog želi da kršćani prigrle samo-prihvaćanje koje daje Krist .......................................................... 339

17. POGLAVLJEBog želi da kršćani prigrle “Božji počinak” naviješten Izraelovim iskustvom nakon Jordana ..... 369

18. POGLAVLJEBog želi da kršćani znaju da su oni ljubljena Isusova zaručnica ...................................................... 391

ZAHVALE ....................................................... 415

4

5

PREDGOVOR

TRESEM SE PRED NASLOVOM koji sam dao ovoj knjizi!Kako li je ovo samo arogantan naslov, zar ne? Ali prepu-štam se Bogu i Božjoj milosti da preispita moju namjeru.Odabrao sam ovaj naslov djelomično u nadi da će vas po-taknuti da malo pročešljate sadržaj ove knjige. Izabrao samga i zbog toga jer smatram da je prikladan s obzirom naistinite činjenice koje slijede na stranicama ove knjige - ito ne moje istine, već one koje možete pronaći u Bibliji,Božjoj objavi koju toliko volite.

Činjenica je da ono što prihvaćate kao istinu ili smatrateistinitim, uvelike utječe na vaša vjerovanja. Kako bih vamto na neki način ilustrirao, pokušajte napraviti slijedeće:spojiti ove četiri točke ispod ovog teksta, ali tako da ih sveobuhvatite sa tri ravne linije. (moguća rješenja ovog pro-blema nalaze se na kraju ovog poglavlja).

Druga pogodna okolnost koju sotona koristi da bi nasspriječio ili omeo u spoznavanju Božje istine jesu naši os-jećaji. Dopustite da vam to ilustriram slijedećim primje-rom. Položite knjigu na stol, ispružite ruke naprijed, a za-

tim ih spojite ispreplićući prste. Obratite pažnju na to kojevam je ruke palac na vrhu. Zatim raširite ruke pa ih opetsklopite ispreplićući prste, ali sa palcem druge ruke navrhu. Sad malo okrećite ovako spojene ruke malo premanatrag pa prema naprijed. Čudan osjećaj, zar ne? Međutimvaš je mozak navikao i osjećate se ugodnije kada su vamsu vam ruke sklopljene u onom prvom položaju, zar ne?Jednostavno se ne osjećate ugodno kada su vam rukesklopljene na ovaj drugi način. Mudar će se kršćanin brani-ti od prosuđivanja istine na temelju svojih osjećaja. Buditeoprezni, osjećaji nisu vjerodostojni ni vrijedni povjerenja!Mi smo ih programirali u ovom svijetu.

Ukoliko je sposobnost opažanja i percepcije vašeg umaodređena i uvjetovana vašim emocijama tako da sva poten-cijalna rješenja i mogućnosti nekog problema moraju biti uskladu sa već vama dobro poznatim činjenicama, tada steograničeni u sposobnostima prepoznavanja i razlikovanjaistine. Ako ste upali u tu zamku uvjetovanosti odnosnonauke koja govori da je ne osjećati se ugodno znak da ne-što nije u redu, vaša je mogućnost spoznaje Božje istineograničena. Sotona upravo koristi taj princip da bi vas za-slijepio ili omeo na vašim duhovnim putovima, traženjimai pitanjima. Mi kreiramo percepcijsko-emotivni filtrirajućizaslon kojeg zovemo istinom i automatski brišemo, progla-šavamo pogrešnim ili pogrešno tumačimo sve što se premanašoj percepciji zaustavi na tom filtru i što ne odgovaranašem poimanju istine. Aiden Wilson Tozer (poznati pas-tor s početka 20-tog stoljeća, ujedno autor mnogobrojnihknjiga za kojeg se tvrdi da je više vremena proveo molećina koljenima nego sjedeći za radnim stolom) je jednomrekao da ništa tako ne iskrivljuje čovjekovu dušu kao izvr-nuta slika Boga. Stoga vas molim da se pomolite na slije-deći način: “Gospode, ako u ovoj knjizi postoji bilo kojabiblijski dokumentirana istina koja bi mogla produbiti iproširiti moju spoznaju i odnos s Isusom i s Ocem, molim

Predgovor6

te pouči me. Samo mi ti možeš pokazati kako da jedem me-so, a odbacim kosti koje je Bill možda nenamjerno ubaciou sadržaj ove knjige. Amen.” Provjerite svoje religijske tra-dicije, kao i moje poučavanje u ovoj knjizi, ali vjerujućisamo Svetom Duhu i Bibliji koju čitate, a ne prema svojemmišljenju ili osjećajima.

Netko je jednom mudro rekao da je najbolje tumačenjeBiblije zapravo sama Biblija. A ja sam prema tome u Rije-či Božjoj tražio potvrdu naučavanja iznesenog u ovoj knji-zi a ne u ljudskim mišljenjima. Nisam potvrđivao činjeni-ce iznesene u ovoj knjizi citirajući radove priznatih i po-znatih znanstvenika, kao u svojoj doktorskoj disertaciji nasveučilištu u Oklahomi (koja je kao opširno i studiozno šti-vo prilično zamorna za čitanje). Prvenstveno sam pisaoovu knjigu kao laik laiku, iako ohrabrujem i školovane te-ologe da pročitaju ovu knjigu i slobodno je svojim kritičkistavom ocijene. Ova je knjiga nastala kao plod višegodiš-njeg proučavanja Biblije, slušanja mentora, provjeravanjakršćanskih spisa i stajališta, slušanja propovijedi, provođe-nja savjetovanja, te razmišljanja i mozganja u različitim si-tuacijama od jutarnjeg tuširanja do svakodnevnih aktivno-sti u različitim fazama promjena raspoloženja, i to uvijekbiblijski ispitujući sve te razne ideje uz unutarnje svjedoče-nje Duha Svetoga. Iako mi nije bila namjera napraviti teo-loški dvojnik poznatih informatičkih priručnika poput onihiz serije “Za Neznalice”, moja je želja bila predočiti na jed-nostavan (ne pojednostavljen) način objašnjenja određenihdubokih Božjih istina. Čitateljstvo koje sam htio prven-stveno zaintrigirati i zainteresirati za ovu knjigu su svi onikoji posjeduju duboku ljubav i čežnju za životom u zaje-dništvu sa Isusom Kristom.

Iako teme navedene u sadržaju ne predstavljaju iscrpanpopis svega onog o čemu se raspravlja u knjizi, ipak onepokrivaju široko područje problema s kojima se mnogikršćani susreću još i danas u svojim životima. Moja je mo-

Predgovor 7

litva da vam razumijevanje tema o kojima se govori “i nji-hovo isticanje”, donese toliko željeni mir, koji sam i ja ste-kao kao i tisuće drugih čitatelja čija svjedočanstva punemoj poštanski sandučić već godinama...

Bilješka: Razotkrit ću i slikovito prikazati vremenskudimenziju kao Božji autoput po kojem čovječanstvo nepre-stano putuje. Posjetiti ćemo “odmorišta” - osvježavajućeoaze - za putnike koji čeznu za tim da iskuse ono mjestokoje se čini toliko nedostižnim, a koje Biblija naziva “Bož-ji počinak”.

Ovo su samo dvije od mnogih mogućnosti rješenja pro-blema:

Počivajući u Isusu Kristu, vaš Bill Gillham

Predgovor8

9

PRVO POGLAVLJE

Bog želi da kršćaniznaju da je križ višeod samog oproštenja

DAVNO, DOK SAM SE JOŠ BAVIO AMERIČKIM NOGOME-TOM, taktika je većine momčadi bila trčanje u “jednokril-noj formaciji”. Glavni napadač bi se postavljao oko petmetara iza centra. Taj je bio vješt igrač i ujedno organiza-tor igre, preuzimajući većinu udaraca sa centra trčao je li-jevo ili desno, ne bi li pronašao rupu u obrani druge mom-čadi i našao kojeg slobodnog igrača ili jednostavno zaje-dno s igračima u napadu, prokrčio put kroz obranu koja jenaprosto mela sve pred sobom. Ja sam bio jedan od tih ig-rača u napadu, koji je trebao sve krčiti pred sobom, samošto mi se činilo da sam umjesto da “krčim” put ispred sebezapravo neprestano stajao na putu svojim momcima. Nekesu momčadi bile sretne ako im je glavni napadač bio ne sa-mo dobar trkač, već i dovoljno sposoban da probije obranudruge momčadi, blokira time njihov napad i doda loptu ig-račima u napadu. On bi glumio da trči s loptom pa bi loptuzatim iznenada dodao ili stao pa ispucao punom snagom.

Nekoliko je momčadi bilo blagoslovljeno i onim što sunazivali trostruko-opasnim glavnim napadačem. Njegovtreći talent bila je sposobnost da za vrijeme povlačenja iz-nenada ispuca loptu vrlo daleko iznad glava iznenađenihigrača u obrambenoj liniji druge momčadi, a sve to u trenoka. Ovaj sjajan ofenzivni napadački trik koji iznenađujebraniče druge momčadi često pomaže kako u sveučilišnomtako i u profesionalnom nogometa da se osvoji 60tak, pa iviše metara u protivničkom polju.

Kada se pridružio momčadi, Wilbur Williams je bio tre-nerov igrač snova - glavni napadač težak 86 kilograma kojije mogao juriti s loptom poput strijele ili vodopada niz sti-jenu, tako da su protivnički obrambeni igrači mogli opipa-vati samo zrak iza njega. “Dupli W”, kako su ga nazvalisportski izvjestitelji, mogao je pretrčati stotinjak metara za9.3 sekunde. Kada bi trčeći probio nagužvanu obrambenuliniju protivničke momčadi već se znalo da je vrijeme dase započne pjevati slavodobitna pjesma: “Ugasite svijetla,zabava je gotova!”

Wilbur se kao mladić glasovitog stasa za kojim su se lo-mila ženska srca, već u četrnaestoj godini počeo redovitobrijati. Na nogometnom igralištu prepoznavali su ga kaomuškarca među dječacima. U srednjoj školi nije bilo neo-bično da osvaja poene u 9 pokušaja od mogućih 10 u koji-ma je trčao s loptom. Trener gimnazije dahtao je poput psakome se gazda vratio s puta, dok je razmišljao o tome kakose “Dupli W” pokušava upisati baš u gimnaziju u kojoj onradi. No, svakako sa zadovoljstvom i razlogom, školskanogometna momčad Pirati razorila je sve protivnike na ras-poredu utakmica uz Duplog W, koji je te godine bio bru-coš u gimnaziji, drmajući cijelu školu rušeći i postavljajućinove rekorde. Na kraju te sezone ipak su izgubili u polufi-nalnoj utakmici doigravanja na razini države za konačnogdržavnog prvaka. “Strpite se do sljedeće godine!”, postaoje bojni poklik momčadi Pirata sve do sljedeće jeseni.

Prvo poglavlje10

Ali se povijest nastavila ponavljati kroz Wilburovu ka-rijeru. Pirati su s Wilburom na čelu koji je rušio sve svojestare rekorde i postavljao nove, svaku novu sezonu uništa-vali svoje suparnike, sve dok se nisu sreli s najboljimmomčadima u državi na utakmicama doigravanja. Jednaod tih momčadi imala je dovoljno dobrih igrača i trenera,potrebnih da osmisle obranu koja bi usporila Wilburovo tr-čanje. Tužno za reći, ali Piratima je pošlo za rukom doćido završnih utakmica doigravanja ali nisu osvojili ni jedanod 4 naslova državnih prvaka, dok je još Wilbur igrao unjihovoj momčadi.

Još je tužnija bila činjenica da su zbog, neznanja grada,igrača, trenera, pa čak i samog Wilbura, lako mogli osvoji-ti ta četiri naslova državnih prvaka samo da su znali maloviše o talentima koje je Wilbur posjedovao. Bog je Wilbu-ru Williamsu dao mogućnost da postane jedan od najvećihtrostrukih glavnih napadača u povijesti ove igre! U njego-vom je tijelu ležao nevidljiv i neiskorišten talent izvrsnogigrača koji se znao probijati kroz protivničke redove i ig-rati na poziciji “prolaznika” i igrača koji je snažno znao is-pucati loptu daleko preko protivničkih glava igrajući napoziciji “udarača”. “Dupli W” je bio igrač sa sposobnošćutrostrukog glavnog napadača čiji talent je samo čekao dabude otkriven.

Cijelo je društvo i sredina u kojoj je živio bilo toliko us-redotočeno na jednu od Wilburovih prvoklasnih vještinada nitko nije ni posumnjao da posjeduje ova dva dodatnatalenta. Iako je Wilburova sposobnost trčanja bila nevjero-jatna, kombinacija tih triju vještina postavila bi ga na razi-nu kvalitete na kojoj bi kao igrač bio jedinstven.

Međutim, nakon ovog podužeg uvoda pitamo se kakveto ima veze s kršćanstvom? Uvjeren sam da su mnogi Krš-ćani usredotočeni tek na jednu dimenziju milosti koju namje naš nevjerojatni Šampion, Isus Krist, pribavio svojomžrtvom na križu: oproštenje grijeha. Bože sačuvaj da ja

Križ je više od samog oproštenja 11

umanjujem dar oproštenja! Ali Isus nam je svojom žrtvompribavio još dva čudesna dara kojih nisam bio svjestangodinama: On je promijenio moj identitet od čovjeka-gre-šnika u čovjeka-sveca, te je razapeo moj stari tjelesni životu Adamu i podario mi svoj život. Možemo reći da je Isustrostruki Spasitelj koji nam je dao tri veličanstvena oružjakoja nam omogućuju da činimo upravo ono što nam Bib-lija govori: “Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka,odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, teustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena!” (He-brejima 12:1). Kao novim stvorenjima u Isusu Kristu:

* oprošteni su nam svi naši grijesi* iskusili smo promjenu našeg identiteta iz grešnika u

sveca* primili smo novi život - Krista kao život - koji će za-

mijeniti naš prijašnji život.

Netko bi mogao reći: “Bill, ali ja nikada o tome nisamtako razmišljao. Kad sam došao k Isusu, sve što sam razu-mio bilo je da ću kroz prolivenu krv Isusovu biti spašen.Želiš li reći da kada sam molio i pozivao Isusa da uđe umoje srce i oprosti mi sve moje grijehe, zapravo nisam biospašen? Želiš li reći da se moram vratiti k Isusu i moliti gada učini ili mi dade ta dva dodatna čudesna dara: promjenimoj identitet iz grešnika u sveca i podari mi svoj život uzamjenu za moj stari?” Ma ne, to nije ono što sam misliotime reći! Kada smo fizički bili rođeni, dobili smo mnogoviše od same kože. Dobili smo oči, trbuh, bubrege, srce,mozak i još mnogo toga. Međutim, kada sam ja došao Kri-stu i zamolio ga da uđe u moje srce, razumio sam samo je-dnu činjenicu: Oprošteni su mi bili svi moji grijesi. Biosam “spašen u potpunosti”. Ali kao i u ilustraciji o nogo-metu, uz oproštenje tu su bile i druge privilegije koje samdobio prihvaćanjem Isusa Krista u moje srce, a kojih nisambio ni svjestan.

Prvo poglavlje12


Na to gledajte na slijedeći način: Gospodin je doveo iponukao prijatelja naše službe da nabavi računala za svenas. Ja sam tako dobio svoje računalo koje se sada nalazi umojem uredu. Ja ne provjeravam pet puta dnevno je li toračunalo još uvijek moje. Samo zahvaljujem Bogu što toračunalo ima program za pisanje tekstova. Ali nešto me usvemu tome što se događa kod mojeg osoblja u uredu ža-losti. Ti kršćani imaju više koristi od svojih računala negoja od svojeg. Zbog toga se osjećam kao građanin drugogreda. Oni me tada pokušavaju smiriti govoreći mi kakomoje računalo ima iste mogućnosti kao i njihovo. Uvjera-vali su me da će mi život biti puno lakši ako jednostavnoproučim priručnik proizvođača koji sam dobio uz računalokako bih naučio koliko sam više funkcija u tom računaludobio osim programa za obradu teksta. Na kraju, ja imamisto računalo kao i oni. Ja sam također dio tog informatič-kog svijeta, isto kao što su to i oni. Ali ja ne uživam u tomei ne posjedujem toliku moć na način na koji to oni ostvaru-ju. To je zato jer ja nisam prihvatio i prigrlio sve funkcije imogućnosti svojeg računala kao i oni pa nemam niti istekoristi.

Vjerujem da se mnoštvo kršćana nalazi u sličnoj situaci-ji. Iako imaju sve komponente u paketu koji zovemo spa-senje, koje su primili kada su prihvatili Spasitelja u svojesrce, ipak imaju koristi samo od jedne komponente: to jeoproštenje svih njihovih grijeha. Kakav veličanstven i mi-losrdan dar! Ali nije li Bog, naš Otac, koji skrbi za svojudječicu obećao da će nam dati preko mjere! Da, On je pro-mijenio naš identitet i dao nam novi život.

Cjelokupno evanđelje o Isusu Kristu nam govori dakroz njegovu konačnu i savršenu žrtvu imamo oprost grije-ha, da možemo biti promijenjeni, da možemo iskusiti oso-bno zajedništvo s Bogom i tijelom Kristovim - donijeti idati slavu Kristu na zemlji svojom poslušnošću njegovojRiječi, i da konačno možemo zajedno s njim zauvijek vla-dati.

Svako novo stvorenje u Kristu prihvaća i prigrljuje tudivnu i oslobađajuću istinu oproštenja grijeha kroz krvIsusa Krista. “Koliko li će nas sigurnije spasiti od srdžbe,sada kad smo već opravdani njegovom krvi.” (Rimljanima5:9). Međutim život na zemlji je puno složeniji od samogoproštenja naših grijeha. Na primjer, žena koju muž kršća-nin zapostavlja i maltretira ne nalazi nikakvu utjehu u to-me što zna da su mu oprošteni grijesi! Njezina je želja dase muž prema njoj odnosi kao što se Krist odnosi premasvojoj zaručnici. Takav muž očajnički treba shvatiti da onveć posjeduje ključ pobjede nad svojim lošim bezbožnimponašanjem. Snaga promijenjenog života ušla je u tog čo-vjeka još onog trenutka kad je bio spašen, ali zato što to nerazumije, on ne može to niti doživjeti. On nastavlja živjetipod dominacijom svog starog tjelesnog načina života.

“KRIST KOJI JE NAŠ ŽIVOT”

Samo je jedna Osoba živjela pobjedonosnim životom nazemlji: a to je Isus Krist. Jedino ta Osoba je rekla: “Ja samtrs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodimnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” (Ivan15:5). U ovoj metafori Krist je trs, a mi kršćani smo mla-dice. Mladice nemaju neovisan život. Njihov je život, kre-tanje i postojanje definirano i uvjetovano životom trsa. Ta-ko dugo dok počivaju i ostaju u njemu (crpe svoju životnuenergiju iz njega) njihov je život plodonosan. Mladice ni-kada ne proizvode plod same; mladice rode plodom koji sestvara životom trsa kroz njih. Pokušaju li živjeti neovisno,zasigurno će umrijeti. Bez trsa, u kojemu je njihov život,“ne mogu učiniti ništa”. Isus je rekao da smo bez njegovogživota koji teče kroz nas nemoćni i nesposobni.

Dopustite mi da postavim par pitanja. Što ako naše spa-senje sadržava i novi način života kao dodatak oproštenjunaših grijeha? Što ako vječni život nije samo produljenjenašeg starog života, već doslovno, novi život? Što ako je

Prvo poglavlje14

vječni život stvarno život Isusa Krista? To je za vas moždapotpuno novi način gledanja na ove činjenice, ali molimvas da ne prestanete čitati ovu knjigu samo zato što moždaovo ne razumijete. Moja namjera nije bila da ovdje izno-sim nekakve negativne i suprotstavljajuće argumente. Javas volim. Idemo zajedno pogledati i razborito proučavatiBibliju, vjerujući Svetom Duhu koji će nam objaviti istinu.Što ako Kristov Duh koji prebiva u nama kao kršćanimaotkad smo ga prihvatili, namjerava izraziti svoj život kroznas? I što ako je njegov život kroz nas ono što nam dajesnagu i pobjedu nad svijetom, nad tijelom i nad sotonom?Ako je ovo doista tako i ako bi kršćanski suprug, o kojemsmo malo prije govorili, razumio na koji način dozvolitiIsusu Kristu da živi kroz njega kako bi pružio savršenu(agape) ljubav svojoj supruzi, ne bi li to dovelo do velikepromjene u njihovom braku? Ne bi li se Isus Krist kroznjega odnosio prema njegovoj supruzi kao prema drago-cjenom daru koji je dobio od Boga? Ne bi li plodovi Duhatog čovjeka bili očiti podjednako, kako iza zatvorenih vra-ta njegovog doma, tako i u javnosti? Bez sumnje, o tomene treba ni razmišljati. Živeći u ovom čovjeku, Krist bi za-sigurno radikalno promijenio njegov život na bolje. Mnogibi ljudi zatim zasigurno željeli saznati više o tajni takvesnage i uspjeha.

Jeste li svjesni da pojmovi vječni život i trajni život nisusinonimi? Dok pojam trajnog života opisuje nešto što imapočetak, a nema kraj, pojam vječnog života opisuje neštošto nema niti početka niti kraja. Naravni, prirodan čovjekima trajan život. Njegov život počinje rođenjem i nastavljase u vječnosti - prebivajući u paklu prema svom vlastitomizboru.

Iako se u raznim prijevodima Biblije često mogu gre-škom naći tvrdnje da kršćani imaju trajan život, takav na-čin izražavanja ne postoji u izvornim tekstovima na grč-kom i hebrejskom. Mi kršćani imamo vječni život. Vječni


život nije nekakva čudesna pojava, niti neka određenastvar, već je to Osoba, Isus Krist. Vječni Život bi trebalopisati s velikim početnim slovima - jer je to zapravo drugoime za Isusa Krista. Biblija nam to potvrđuje slijedećimtekstom: “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svo-jim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše rukeopipale o Riječi života - da, Život se očitovao, mi smo gavidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život Vječni,koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao”(1 Ivanova1:1-2) Ovaj nam odlomak iz Biblije upravo govori o tomeda su Isus Krist i Vječni Život jedna te ista Osoba. Isus jesam rekao, “Ja sam put, istina i život …” (Ivan 14:6). “Unjoj (Riječi-Njemu) bijaše život …”( Ivan 1:4). “A kada sepojavi Krist, vaš život ...” (Kološanima 3:4). Vidimo da jedoista Vječni Život - Osoba, Isus Krist. Kada ste došli iprihvatili Isusa Krista, On nije “ušao u vaš život”, On jezamijenio vaš stari buntovnički, neovisan, egoističan i tje-lesan život, svojim snažnim, poslušnim, bogobojaznim isavršenim životom. Vjerovali ili neIsus Krist je naš život.To nam omogućava da imamo veličanstvenu privilegijusurađivati s njime, vjerujući mu da će kroz nas izraziti svojživot na zemlji. Zar to nije stvarno čudesno različito odnašeg dosadašnjeg života?

Kršćani su kao pojedinci, individualno, udovi Kristovogtijela na zemlji. Metaforički rečeno, ja sam nožni prst, a vipalac na ruci. Iako smo različiti, svi imamo isti život: IsusaKrista. To nam djeluje možda malo zbunjujuće; to je tajna,kako često stoji u Bibliji (“Njima je Bog htio saopćiti, kakoje bogata slava ove Tajne među poganima koja glasi:Krist, nada slave, jest među vama.” Kološanima 1:27) - toje ono u što trebamo vjerovati i prema tome živjeti, a nenužno i shvatiti.

Božja je namjera da sve dok Krist živi u mužu i kroznjega, muž voli svoju ženu - kao što Krist voli svoju zaru-čnicu, crkvu. Ako to muž nikako ne uspijeva shvatiti, pos-

Prvo poglavlje16

toji li kakva dodatna pomoć ili utjeha za suprugu? Je liIsus Krist uz njeno spasenje pridodao još nešto što bi jetrebalo utješiti? Svakako, bez sumnje!

NAŠ JE IDENTITET PROMIJENJENU KRISTU

S obzirom da je Krist njen život, dobra je vijest da onaviše ne mora živjeti s tim suprugom koji se ponaša takotvrdoglavo. Isus Krist živi s njim kroz nju, i to vjerom.Vjerom, ona prebacuje teret života s tim čovjekom na Isu-sa, a Isusova je odgovornost da izrazi svoj život kroz njunjenom suprugu. I kao da joj ta čudesna istina nije dovolj-na, ona mora još i razumjeti i prigrliti činjenicu da je onaraspeta s Kristom, njen naravni život, i da je nanovo rođe-na u novi život koji sada ima u Isusu Kristu (Rimljanima6:6; 2 Korinćanima 5:17). Ona je promijenjena iz grešnikau sveca ovim veličanstvenim duhovnim procesom - i to nepreobrazbom u grešnika koji je spašen po milosti, već usveca koji još uvijek ima sposobnost griješiti, ali koji težiza time da takav način života pobjeđuje. Kao sveta žena,ona može počivati u svojoj potpunoj i bezuvjetnoj prihva-ćenosti od Boga.

Kršćani koji samo razumiju da su primili oprost grijeha,pogrešno vide sebe kao pomilovane grešnike, koji su naputu u nebo. Ne razumijevajući da je Isus već promijenionjihov identitet iz grešnika u sveca (posvećenog), upadajuu zamku, pogrešno vjerujući da će biti promijenjeni u sveteljude u trenutku svoje fizičke smrti. Moj prijatelj, PeterLord govori “Ono što ste ovdje, to ćete biti i tamo. Većinakršćana misli da će smrt dovršiti ono što Isus nije mogao;da ćemo kada umremo, odjednom okusiti svetost i biti pre-tvoreni u svece. Ali, smrt je neprijatelj! Nešto je sasvim si-gurno krivo u teološkom naučavanju koje govori da će našneprijatelj učiniti ono što je Isus nesposoban učiniti.” Mi


smo već promijenjeni u svete ljude (svece) Kristovomsmrću i uskrsnućem, što znači da smo time već “kvalifici-rani” za suživot s Bogom. Ako nismo promijenjeni, tadaniti sad ne može u nama prebivati Božji Sveti Duh! Sasvimje sigurno da Majka Tereza nije postala sveticom glasova-njem nekog povjerenstva koje je svoju odluku utemeljilona njezinim djelima. Osoba može biti promijenjena iz gre-šnika u sveca samo razapinjanjem svojeg starog života nakrižu i nanovorođenjem u Kristu Isusu. Vi ste već sadasveti onoliko koliko možete maksimalno biti i koliko ćeteikada biti. Kakvi ste sada, takvi ćete biti i u vječnosti kadasa sebe skinete ovo zemaljsko tijelo. No, tada ćete reći:“Pa dobro, ako je to doista istina, zašto se onda ja ne pona-šam kao svetac?” To je jako dobro pitanje. Zapamtite ovopitanje, sačuvajte ulaznicu, o tome ćemo govoriti kasnije.

TIJELO OD ZEMLJE - NAŠEPRIVREMENO PREBIVALIŠTE

Tekst iz 2 Korinćanima 5:1-2,8 nam otkriva što se do-gađa nakon naše fizičke smrti:

“Dakako, znamo: ako se ovaj šator - naša ze-maljska kuća - ruši, imamo zgradu koja je dje-lo Božje - vječnu kuću na nebesima - koja nijesagrađena ljudskom rukom. I zato uzdišemo ivruće želimo da budemo obučeni u naš nebeskistan… Ipak smo puni pouzdanja i više volimootići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) kaGospodinu.”

Obratite pažnju da Bog razlikuje vas od vašeg zemalj-skog tijela u kojem trenutno živite. On vam razotkriva davaše zemaljsko tijelo nije ono što vi doista jeste. On kaže:“Ako se ovaj šator - naša zemaljska kuća - ruši, imamozgradu koja je djelo Božje - vječnu kuću na nebesima”.Bog vas doslovce oslobađa, izbacuje iz vašeg doma, iz tje-

Prvo poglavlje18

lesne kuće. Kuća nije naš identitet. I samo zato da budesiguran da smo mi to shvatili, On ponavlja: “I zato uzdiše-mo…” Uzdiše li kuća ili uzdišemo mi? Naravno da uzdiše-mo mi. Vi niste kuća; vi privremeno u njoj živite. Obratitepažnju na to da je osoba koja je “odsutna iz tijela i stalnokod Gospodina” ista ona osoba koja je prebivala u tijelu nazemlji. Njen je identitet ostao nepromijenjen nakon smrti.Iako će naravno tijelo biti promijenjeno u budućnosti (1Korinćanima 14:42-44), vi i ja nećemo biti promijenjeni izgrešnika u sveca nakon naše fizičke smrti, jer je Bog to većučinio s nama kroz Isusa Krista. Bog, kroz apostola Pavla,upućuje ovo pismo svim “svetima” (2 Korinćanima 1:1).On nikad u tom pismu ne govori “grešnicima spašenim pomilosti”. To je ljudsko religiozno mišljenje, koje Biblija usvom izvornom obliku ne podupire. Učenjem da su kršćaniveć promijenjeni u proslavljene (svete) ljude kakvi će i bitiu vječnosti, ne poučavam ljude gnosticizmu (teološkoj na-uci koja negira važnost tijela). Ja samo jednostavno preno-sim i govorim ono čemu nas Biblija poučava - da naš pravii istiniti identitet nije tijelo u kojem živimo. Vaša osobnost(duša) i duh čine svetog čovjeka, koji privremeno prebivau ovom smrtnom, zemaljski-vezanom i ograničenom tijelu.

Stihovi koji govore o promijeni našeg bića u tren oka,ne govore o promijeni nas samih, već o promijeni našeg ti-jela. Bog nam govori: “Pazite! Kazujem vam tajnu: svi ne-ćemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti…jer treba da seovo raspadljivo (zemaljsko) tijelo obuče neraspadljivošću(u nadnaravno nebesko tijelo) i da se ovo smrtno (fizičko)tijelo obuče besmrtnošću (nebesko tijelo).” (1 Korinćani-ma 15:51,53). Vaši su duh i duša već bili promijenjeni utrenutku spasenja. Dakle, braćo i sestre, jedina promjenakoju ćemo iskusiti kroz smrt je oslobođenje od ovog ze-maljskog tijela. Kad jednom napustimo ovo tijelo, sotonanas više ne može gnjaviti i zastrašivati. Iako ćemo zauvijekživjeti u Božjoj nazočnosti, i iako smo morali iskusiti pro-mjenu našeg identiteta da bi smo se kvalificirali za takvu


veličanstvenu budućnost, Biblija nas uči da se ta promjenaveć dogodila u Isusu Kristu u trenutku spasenja. Zato nasBog naziva svetima.

Kršćanin koji vjeruje da je grešnik spašen po milosti jeili nepoučen, ili jednostavno ignorira značajan dio onogašto je Isus učinio za nas, kao što nam je to objavljeno krozBožjeg poslanika, apostola Pavla. Takav Kršćanin gleda iživi život na manje više isti način kao i vjerni starozavjetniŽidovi. Taj ne nanovorođen (neobnovljen) čovjek, sasvimispravno vidi sebe kao grešnika koji mora redovito putova-ti do Božjeg hrama, te truditi se i nastojati ispuniti sve pro-pise Zakona ne bi li zadobio od Boga oproštenje grijeha iblagoslove. Dodatno tome, iskustvo Kristovog Duha kojiživi kroz njega i daje mu pobjedu nad svijetom i tijelom, jejednostavno bilo nedostupno (čak i u njihovim najboljim inajluđim snovima!). Nije im je bila niti dana mogućnostpromjene identiteta iz grešnika u sveca. Vidite li da to up-ravo opisuje i objašnjava mentalitet mnogih nano-vorođe-nih Božjih svetaca danas? Imate li trajno iskustvo pobjedenad onim što Biblija zove “grijeh koji lako zavodi...” (He-brejima 12:1)? Iako nijedan čovjek ne može zadobiti nitiiskusiti bezgriješno savršenstvo, mi ipak možemo iskusitipobjedonosni život. Da bi smo to mogli iskusiti moramoipak prigrliti nešto više od samo čistog blagoslova oprošte-nja grijeha; moramo prigrliti cjelokupnu istinu koja stojipisana u Evanđeljima.

VIŠE OD OPROŠTENJA GRIJEHA

Chaim je bio opterećen i iscrpljen krivnjom grijeha kojuje nosio na sebi. Jednostavno nije mogao shvatiti kako jemogao pasti tako nisko da je postao nevjeran svojoj dragojsupruzi, ali on je to učinio i od tada živi sa svom krivnjomtog grijeha (Taj tjedan je bilo točno tri mjeseca otkad se todogodilo). Što li ga je samo natjeralo da to učini? Pa on sečak nije niti mogao sjetiti njezinog imena. Upoznao ju je

Prvo poglavlje20


kod jednog seoskog zdenca, kad mu je počela pričati osvojem životu i životu prostitutke u poganskom hramui...ahhh! I tako je sve išlo korak po korak, jedna je stvarvodila do druge i ... ahhh! Dragi Bože, što bi on sada svedao ili učinio samo da može izbrisati taj svoj naivan i glupčin strasti!

Danas je baš stigao u Hram u Jeruzalemu, gdje će levitizajedno sa visokim svećenikom prinositi žrtve i molitveJahvi za grijehe naroda. Chaim je proputovao pedesetakkilometara da bi mogao biti prisutan sa ostalima kada ćeveliki svećenik vršiti žrtvene propise prema Zakonu i moli-ti za otkupljenje grijeha. Donio je najdragocjeniju životinjuiz svojeg stada kao žrtvu za svoj grijeh, moleći svakim ko-rakom na tom putu u Jeruzalem da Jahve prihvati njegovužrtvu i oprosti mu; a sada je stajao u tišini, čekajući da ve-liki svećenik izađe iza zastora gdje se nalazio žrtvenik itako objavi da je Jahve zadovoljan žrtvama i molitvama zaoproštenje grijeha koje je narod počinio protiv njega. Za-vjesa se malo zaljuljala, nešto se micalo iza nje! Evo, gle!Veliki je svećenik izašao i stao ispred naroda! Oprošteno!Slavite i hvalite Jahvu, oprošteno vam je!

Chaimovo se srce naprosto ispunilo beskrajnom zahval-nošću. Nije se nadao niti vjerovao da će se ikad opet osje-ćati tako čisto! Slavite Jahvu! Plesao je od sreće, skačućikao dijete dok se primicao vratima grada koja su ga vodilana put prema njegovom domu. Tada se odmaknuo dalje ustranu, dalje od ostalih, i pao ničice, licem do zemlje iz za-hvalnosti, neprestano zahvaljujući Jahvi. Srce mu je odsi-jevalo vedrinom i iskrenošću. Zatim se sasvim spontanookrenuo i potrčao natrag prema Hramu. Morao je jedno-stavno učiniti nešto više da izrazi svoju zahvalnost Jahvi!

Trčeći, probijao se natrag kroz gomilu ljudi koji su po-lako odlazili kućama, ne bi li stigao natrag do Hrama. Pro-bio se kroz vrata u unutrašnje dvorište Hrama koje su ljudiveć napustili, s namjerom da ode iza zastora i baci se naKovčeg saveza, ne bi li se našao u zajedništvu s Jahvom i

osjetio njegovu prisutnost, želeći tako izraziti sav žar za-hvalnosti za oproštenje grijeha koje mu je podareno.

Ta priča nije mogla imati sretan završetak. Da je Chaimkojim slučajem pokušao proći kroz taj zastor i ući u Svet-inju nad Svetinjama, bio bi mrtav pečen poput ražnjića.Poznavati razliku između sebe i Chaima temeljna je činje-nica ove priče. Kad biste trebali navesti određen razlog za-što bi Chaim trebao pasti mrtav, što biste rekli? “Ali Bill,njemu nije oprošteno kao što je to nama Isusovom žrt-vom”. Oh, itekako mu je oprošteno; oprost je oprost. Ov-dje Bog određuje pravila, a ne mi! Chaim je gledao premaBogu u vjeri prema otkrivenju koje je bilo čovjeku dostu-pno u to vrijeme. Zar Chaim nije bio Božji izabranik? Na-ravno da jest - bio je Židov. Zar on nije bio predan Bogu?Naravno da jest. Ako su se u to doba iskrenost i pokajanjemjerili vlastitim naporom, onda mu se to svakako trebalopriznati jer je čovjek putovao gotovo 100 kilometara uoko-lo pješice, pola puta vozeći ili gurajući životinju koju jenamijenio kao žrtvu za svoje grijehe. Danas se moramoupitati koliko je kršćana spremno na pokajanje zbog svojihgrijeha? Chaim je izuzetno ozbiljno doživljavao svoju vje-ru.

Ono što nas u našoj situaciji vidno razdvaja od Chaimaje kritično “odmorište” na Božjoj autocesti - pa krenimo tomalo dublje i detaljnije pogledati i preispitati. Tko ili što jeto u nama - ta nova osoba u Kristu - koja ne samo da nasoslobađa od potrebe da dođemo i zavirimo iza Božjeg zas-tora, već u isto vrijeme omogućava Bogu da dođe i zaviriiza našeg “zastora”? U nama prebiva njegov Sveti Duh!Iako je Isus svojom žrtvom platio za sve naše grijehe, dokje Chaimu bilo određeno oproštenje grijeha po sistemu žr-tva-po-žrtva, razlika između nas i Chaima ide puno dubljeod oproštenja. Mi smo iskusili promjenu u našem identite-tu! Chaim je i dalje ostao čovjek-grješnik; a nova stvorenjau Kristu su sveci (posvećeni).

Prvo poglavlje22

NOVI DUHOVNI IDENTITET

Iako je Starozavjetnim vjernim Židovima oprošteno, dasu se kojim slučajem usudili ući u Svetinju nad Svetinja-ma, u svetu Božju prisutnost - iza Hramskog zastora - istogbi trena pali mrtvi zbog njihovog prirodnog identiteta kojisu stekli rođenjem - identiteta grješnika. Veliki jesvećenik, s druge strane, dobio dozvolu oslobođenjem pomilosti kao Božji posrednik za dobrobit naroda. Što je tošto vas oslobađa od potrebe da imate takvog ljudskog sve-ćenika/posre-dnika danas? Pa vi ste doslovno bili očišćenitime što je vaš stari život razapet s Kristom na križu, a po-tom nanovo rođen njegovim uskrsnućem! “… A mi smohram Boga živoga” (2 Korinćanima 6:16b)! Kako je tomoguće? Ne samo da imate trajni oprost kroz prolivenuIsusovu krv, već ste i tako trajno sveti da Kristov Duhosobno trajno prebiva u vama. Ljubljeni moji, Krist vam jeto omogućio Svojim dragocjenim tijelom, kojim je izazvaoi tu trajnu promjenu u vašem identitetu. Strpite se sada jošmalo; da vam ovo potkrijepim stihovima iz Božje Riječi.Naravno da trebate slaviti i zahvaljivati Bogu što su vamgrijesi oprošteni njegovom dragocjenom krvlju. Zar to nijeprekrasan dar od Boga? Ali slušajte vi ste primili i više odtoga! Moje je stajalište da trebate dati jednaku hvalu Bogui zbog toga što je vaš duhovni identitet bio promijenjen izgrešnika u sveca, raspećem na križu s Isusom, a potom po-novnim rođenjem u Isusovom dragocjenom tijelu. Oboje jeuvjet da bi se Božji Sveti Duh mogao nastaniti u vama - ato je već u vama učinjeno. “… jer je svet hram Božji, a tajste vi”.(1 Korinćanima 3:17b).

Sam oprost vam neće donijeti privilegiju kojom bi seDuh Sveti nastanio u vama. Razumijete li ovo? Iako je Sta-rozavjetnom vjerniku poput Chaima bilo oprošteno, on ni-je mogao doći u Božju prisutnost poput vas. Iako prihvaća-nje ove istine nije uvjet da budete spašeni, ali je uvjet za is-kustvo pobjede nad svijetom, vašom tjelesnošću i nad so-tonom.


Zastor Božjeg hrama, bio je rascijepljen na dva dijela -prilikom Kristove smrti na križu - otkrivajući i pokazujućiSvetinju nad Svetinjama - objavljujući tako da Bog ne pre-biva više u “hramu načinjenom rukama”. On sada nastan-juje drugačiju vrstu hrama koji “nije načinjen ljudskimrukama”. “Mi smo ga čuli gdje govori: ‘Razorit ću ovajhram, sagrađen ljudskom rukom, i za tri dana sagradit ćudrugi koji neće biti sagrađen ljudskom rukom.’” (Marko14:58). Nanovorođeni ljudi su ta nova Svetinja nad Svetin-jama o kojoj govori Isus! Bog više ne nastanjuje hram odkamena. Mi smo sada “živo kamenje” i zato “… dopustiteda se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovnakuća, sveto svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodnežrtve po Isusu Kristu!” (1 Petrova 2:5). Takvo živo kame-nje nije moglo postojati sve do trenutka dok nije Isus uzdi-gnut iz mrtvih postao naš duhovni praotac, kamen teme-ljac. “Tako i stoji pisano: ‘Prvi čovjek, Adam, postade živaduša’, a novi Adam životvorni duh”. (1 Korinćanima15:45).

I kad bi Bog još uvijek prebivao u onoj drvenoj kutijuoptočenoj zlatom, koja se nalazila iza Hramskog zastora,mi bi smo se - zbog prekrasne, milosrdne i djelotvorne Isu-sove žrtve - mogli baciti na tu kutiju u ljubavi i zahvalno-sti. Mogli bi smo je otvoriti, pogledati unutra i posegnutiza njenim sadržajem - bez problema! Bog je međutim na-pustio takvu “kutiju”, ali nam je ostavio novu adresu. Filmo Indiana Jonesu - “Potraga za izgubljenim kovčegom”prikazuje Boga kako doslovce prži zločeste dečke koji suse usudili dirnuti i otvoriti tu kutiju optočenu zlatom - ti-pično Hollywoodsko izvrtanje stvarnosti. Odlično Scott!Međutim mi smo ipak dobili i postigli puno više od nekeapstraktne i magične slike o Bogu zatvorenom u drvenojkutiji! Božja se prisutnost među nama ljudima više ne mo-že osjetiti samo u nekoj zgradi u vašem gradu, susjedstvu,ili u kutiji načinjenoj ljudskim rukama. On živi u duhusvake osoba koja je nanovo-rođena. I kao takvi nanovoro-

Prvo poglavlje24


đeni, sveti (posvećeni), ne moramo putovati na neku odre-đenu zemljopisnu lokaciju na zemlji poput muslimana kojiputuju u Meku, da bismo osjetili Božju prisutnost i bili uzajedništvu s njim. Mi živimo u “živućoj jedinstvenoj zaje-dnici s njim” unutar naših ovozemaljskih tijela. Sveti Bogne može prebivati u nekom nesvetom i neočišćenom mje-stu ili prebivalištu, i ne postoji način na koji bi bilo kojičovjek mogao očistiti svoju staru, nesvetu grešnu narav.Ali, ipak, kako stoji “… jer Bogu ništa nije nemoguće!”(Luka 1:37). On nas je oslobodio i očistio razapinjanjemnaše stare grešne naravi koja je trebala umrijeti s Kristomda bi nas nanovo rodio u Kristu Isusu. Sada imamo noviduh. I sada sam ja, kao i vi sveto prebivalište: “… jer jesvet hram Božji, a taj ste vi”. (1 Korinćanima 3:17). Grčkariječ za hram je naos, što znači “Svetinja nad Svetinjama”gdje prebiva Duh Sveti, kao suprotnost drugom djelu hra-ma koje se naziva grčki hieron, što označava dio hramakojemu su svi ljudi mogli pristupiti. Kršćani su ono svetomjesto u kojem Božji Duh sada počiva na zemlji! Kakavprekrasan Spasitelj! Kakva nevjerojatna milost!

GREŠNIK ILI SVETAC?

Godinama sam uzimao kruh sa Božjeg stola, večeruGospodnju i zahvaljivao Bogu za oproštenje grijeha. A ta-da, jednog dana dok se posluživala i uzimala večera Gos-podnja u crkvi, Duh Sveti me potaknuo na jedno pitanjekoje je bilo i otkrivenje: Ako uzimajući i slaveći večeruGospodnju to činimo samo na spomen na oproštenje grije-ha koje smo primili, zašto je onda Isus Krist odredio da uz-imamo dva elementa večere Gospodnje - vino i kruh? Za-što kruh u sjećanje na njegovo slomljeno i izmučeno tije-lo? Ipak, očišćenjem kroz Isusovu krv primili smo opro-štenje grijeha - zašto onda ne slavimo to oproštenje grijehasamo s jednim elementom večere Gospodnje - čašom vina?

Zahvalnost za oproštenje grijeha je prikladna u znaksjećanja na prolijevanje Isusove krvi, a takvu zahvalnost

izražavamo dijeljenjem čaše vina. Ali, ipak smo s Isuso-vim tijelom bili razapeti kao grešnici te nanovorođeni kaosveta, pravedna Božja djeca. Ljudi, mi nismo bili razapeti sIsusovom krvlju, već s njegovom dragocjenim tijelom.Shvatio sam da ako pokušavamo dati određeno značenje iuloge pojedinim elementima: Isusovoj krvi i njegovom ti-jelu - susrećemo se s problemima jer je Isus Krist Jedan,jedinstven i nedjeljiv. Za naše se spasenje Isus trebao žrt-vovati u cijelosti; da bi smo se spasili trebamo ga u cjelini.On je svakako osjećao fizičku bol kada su ga razapinjali nakriž - bol kroz njegovo fizičko tijelo. A s druge strane, nje-gova je dragocjena krv tekla iz njegovih rana. Nalazimo sena sigurnom i utemeljenom teološkom terenu kada vjeru-jemo i tvrdimo da smo u Kristovom tijelu bili razapeti, azatim i nanovorođeni. Bog o tome ovako govori: “Stogaste i vi, braćo moja, umrli Zakonu po Kristovu tijelu takoda pripadate drugomu - onomu koji uskrsnu od mrtvih - dadonesemo rod za Boga”. (Rimljanima 7:4). Vaša je staranarav umrla u Kristovom tijelu prije nego je vaša nova na-rav bila rođena kroz njegovo uskrsnuće! “Snagom te voljeposvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvi-jek.” (Hebrejima 10:10), “… taj novi i životonosni put Onnam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo…” (He-brejima 10:20). Ovdje nam Bog ukazuje na važnost Isuso-vog fizičkog tijela i njegovo značenje za nas. Kao što jeIsusovo prolijevanje krvi bilo nužno za oproštenje našihgrijeha, tako je i njegovo raspeto i uskrslo tijelo sredstvokroz koje je naš stari identitet promijenjen iz odbačenihgrešnika u prihvaćene svece. Ljudi, uz Isusovu krv i Isuso-vo je tijelo bilo značajno uključeno u proces kojim su setrebali zadovoljiti uvjeti na temelju kojih i mi sada može-mo imati “posvećenje bez kojega nitko neće vidjeti Gospo-dina!” (Hebrejima 12:14). Mi (bubnjevi i trube) smo (bub-njevi, trube i citre) sveta nova stvorenja u Kristu, i njegovoje dragocjeno tijelo bilo vitalni element prilikom te pro-mjene našeg duhovnog identiteta. Smatram Gospodnji

Prvo poglavlje26

stol, uzimanje večere Gospodnje još potpunijim i značajni-jim dok štujem i slavim Isusa Krista radi oproštenja grijehakoje sam primio uzimajući čašu s vinom, i slaveći ga i za-hvaljujući mu za moj novi identitet uzimajući kruh.

Kršćanin koji vjeruje da je prije svega “grešnik spašenpo milosti” indirektno niječe da je ova promjena njegovogidentiteta razapinjanjem i uskrsnućem tijela Kristovog, ele-ment našeg spasenja, koji je podjednako važan i vitalankao i oproštenje grijeha koje smo primili kroz prolivenukrv Kristovu. Narode, ova izjava nije bogohuljenje. Bogo-huljenje je činjenica da sam godinama živio u neznanju očudu koje je Isus Krist učinio za mene svojim dragocjenimtijelom: promjenom mojeg duhovnog identiteta iz grešnikau sveca. Ovu sam istinu spoznao tek 22 godine nakon mo-jeg spasenja. Dok je Isusova krv prolivena kako bi našakrivnja za počinjene grijehe bila oproštena, Isusovo je tije-lo žrtvovano da bi naš identitet grešnika bio zamijenjenidentitetom sveca. Razumijevanje našeg istinitog identitetasvetog čovjeka od ključne je važnosti kako bismo mogliiskusiti sve blagodati ispunjenog života o kojem je Isus go-vorio, ili ćete jednostavno biti zakinuti za to iskustvo is-punjenog života i vaš će život proći u nekom uvjerenju, štogod već vjerovali o sebi kako biste jednostavno izbjegli os-jećaj da zavaravate samog sebe. Vjerujete li da ste “grešnikspašen po milosti”, ponašat ćete se tako i živjeti kao takvaosoba; vjerujte li da ste sveti, očišćeni i otkupljeni svetičovjek koji povremeno griješi i priznaje svoje grijehe, alikoji mrzi takav način života, bit ćete jako motivirani da sei ponašate kao takav čovjek. To tako funkcionira sasvimjednostavno.

Vi ne možete biti grešnici spašeni po milosti kao što nemožete niti biti vjenčani samci. Onog trenutka kada se sa-mac oženi, možemo reći da je “umro” kao samac i “pono-vno se rodio” kao vjenčana, oženjena osoba. Rođenje uvi-jek određuje identitet. Kad ste došli k Isusu i prihvatili ga,


istog ste trenutka umrli kao grešnici: “živim, ali ne više ja,nego Krist živi u meni.” (Galaćanima 2:20). Zatim ste bilinanovorođeni, s novim identitetom; vi ste sada Božji sveci“…svima ljubimcima Božjim u Rimu, pozvanima da budusveti.” (Rimljanima 1:7). Kao sveti, sada ste očišćeni - sa-da ste hram, prebivalište Božjeg Svetog Duha u vašem no-vom identitetu. “A tko se združi s Gospodinom, s njim jejedan duh.” (1 Korinćanima 6:17), “Ali vi niste u tijelu,već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama.” (Rim-ljanima 8:9). I dozvolite mi da vas upozorim. Bog se ne“šali” kada kaže da ste sveti, a vi ste zapravo, nalik nekomprljavom jadniku. Dramatična unutarnja promjena dogodi-la se kad ste bili spašeni. Vi ste doslovno sveti, jer vas Boginače ne bi takvima nazivao 60 puta u Bibliji nakon križa.Kad Pavao piše svoje poslanice on se obraća nama kao“svim svetima”, nikad kao “svim grešnicima spašenim pomilosti”. Hoćete li vjerovati i živjeti s činjenicom od 60navoda u Bibliji u kojima vas se naziva svetima, ili ćete seokomiti na jedan stih: “Krist Isus dođe na svijet da spasigrešnike. Od njih sam prvi ja.” (1 Timoteju 1:15) u kojemPavao upućuje na samog sebe kao “najvećeg grešnika”?Mnogo je stvari u Bibliji koje ni ja još uvijek ne razumi-jem, i ovo je tek jedna od tih. Ali, pokušavam hodati i živ-jeti po onome što stvarno razumijem, vjerujući Gospodinuda će mi popuniti rupe i mjesta koje ne razumijem na tomputu. Kad razmatrate ovaj problem matematički: 60 prema1 - plus još svi oni stihovi koji govore o kršćanima kaopravednicima, mislim da više nema sumnje. Mi smo de-finitivno sveti, narode!

JOŠ JEDNO ČUDO

Iako je sam znao “Krist, nada slave, (jest) među vama.”(Kološanima 1:27), Krist je jednako tako mogao i možeživjeti na Marsu, a da mi svejedno iskusimo sve blagodatinjegove prisutnosti. A što je sa vama? Nalazite li se i vi u

Prvo poglavlje28


zajedništvu s njim i uživate li? Vjerujete li mu kao svojemUčitelju? Čitate li njegovo ljubavno pismo u njegovoj pri-sutnosti i vjerujete li da može dodirnuti vaše srce kroz topismo? Divite li se u zajedništvu njegovoj ljepoti i veličan-stvenosti njegovog stvorenja? Plačete li u njegovim ruka-ma kada ste ranjeni i povrijeđeni? Jeste li stvarno zadivlje-ni njegovim blagoslovom kada se rodi dijete? Divite li senjegovoj snazi i onda kada je vrijeme snažnih oluja? Netkoje jednom upitao zašto je jedino apostol Ivan bio toliko bli-zak Isusu da je položio glavu na njegove grudi i dobio od-govor: “Zato jer je on jedini koji je to i pokušao.” Čudokojim Isus Krist prebiva u nama ne uključuje niti njegovukrv niti njegovo tijelo, već samo njegov Duh, Duh Sveti,koji je ušao u nas da bi bio u bliskom zajedništvu s nama.

ISUS KRIST, VAŠ ŽIVOT

Osim Kristove duboke želje za zajedništvom s nama,postoji još jedan veličanstven razlog zašto Krist prebiva unama po svom Duhu: da bi izrazio svoj život kroz nas. Vimu se sada predajete, vjerujući da će vas odvesti u nebe-sku budućnost, vaš novi stan na nebu, ali vjerujete li mu naisti način kada se suočavate sa svakodnevicom? Drugimriječima, vjerujemo li mu na isti način za vrijeme života,kao što mu vjerujemo i za ono što će se dogoditi nakonsmrti? Mi možda možemo činiti potonje, i ignorirati ovoprethodno, ali time sami sebi uskraćujemo blagodati Božjemilosti koja je nad nama. Kad uvidite da vaš izgubljeniprijatelj vjeruje da će se svojim vlastitim djelima opravdatii jednog dana stati pred Boga, tužni ste jer znate kakav jeto grijeh naspram Bogu, kad čovjek ignorira značenje i va-žnost Isusove milostive i veličanstvene žrtve na križu. Bu-dite iskreni i recite: Živite li svoj život kao da je Božje op-roštenje grijeha kroz Isusa Krista jedino što vam treba u ži-votu - i smatrate li da vam u životu ide sasvim dobro, čak ibez “gnjavaže” s ostalim istinama koje sam ovdje istak-

nuo? Htio bih da ovo shvatite na ljubazan način:, ali nije lito isto tako grijeh i uvreda naspram Božjoj milosti? Zarovo ponašanje nije kao da vjerujete da ste toliko snažni dane trebate prigrliti sve ono što je Krist učinio za nas, kakobi se mogli suočiti sa svakim novim danom?

DUH ISUSA KRISTA

“Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božjiprebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kris-tov.” (Rimljanima 8:9). Rasporedom i predočavanjem isti-na iz Biblije na takav način, stihovi “u tijelu” nasuprot “uDuhu”, zapravo predočavaju razliku između izgubljenosti ispasenja. Ovaj nam stih govori odnosno ističe dvije stvari:Svaka osoba koja nije ispunjena odnosno u kojoj Duh Sve-ti ne prebiva je izgubljena, a da bismo ga primili moramo“pripadati” Isusu Kristu (biti nanovorođeni). Također namgovori da se pojam Kristovog Duha i Duha Svetoga mogukoristiti naizmjence jer imaju isto značenje - oni su sinoni-mi.

“A ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo zbog gri-jeha, a vaš je duh živ jer ste opravdani.” (Rimljanima8:10). “Kristov Duh” u gornjem devetom stihu poslaniceRimljanima je Onaj koji daje život vašem duhu. Vaše fizi-čko tijelo nije bilo obnovljeno (nanovo-rođeno) prilikomspasenja. To je očito dok gledate tijela nekad mladih kršća-na, punih života i energije, koja se dnevno troše na putuprema fizičkoj smrti. (Nitko me ne poziva da poziram u re-klamama za kupaće kostime otkad moje ovozemaljsko tije-lo izgleda kao da mu treba glačanje). Ali s duhom novogstvorenja u Kristu nije tako. “A tko se združi s Gospodi-nom, s njim je jedan Duh.” (1 Korinćanima 6:17). Vaš jeduh živ i pravedan. On je prijestolje života u vama. Kristovduh koji prebiva u vašem duhu, sada je vaš život, upravo

Prvo poglavlje30

onako kako je Isus i rekao: “Ja sam put, istina i život”(Ivan 14:6).

Poznajete li Isusa kao “trostrukog Spasitelja” kakav Onjeste? Uživate li ovozemaljske blagodati koje proizlaze izIsusove prolivene krvi za oproštenje vaših grijeha, Isuso-vog tijela koje je žrtvovano radi promjene vašeg identiteta,i Isusovog Duha kao vašeg života? Bog bi svakako želioda je u vašem životu tako.


Prvo poglavlje32

33

DRUGO POGLAVLJE

Bog želi da kršćaniznaju da normalno

iskustvo kršćana nijenormalni kršćanski

život

MOJ PRIJATELJ FRANK VOZIO me iz zračne luke u crkvukoju je vodio kao pastor u gradiću Baton Rouge, gdje samtrebao održati jedan seminar. Tijekom puta sišao je sa au-toceste i pobjegao od iscrpljujućeg i napornog kaosa tekrenuo mirnom i tihom ulicom okruženom relativno neo-brađenom zemljom. Promjena okruženja bila je dobrodo-šla. Neke impozantne i moderne građevine pojavljivale suse u daljini, naizmjence kroz drveće, stvarajući dojam kaoda se približavamo nekom mjestu s podosta aktivnosti, alikad smo se približili, uvidio sam da sam se prevario. Cestakojom smo se vozili pretvorila se u četvertotračnu odvo-jenu otokom po sredini, ali uopće nije bilo prometa. Isprednas je bila čitava avenija, a putovali smo kraj niza uspava-

nih zgrada i građevina za koje se kasnije ispostavilo da suzapravo prazni dormitoriji, školske zgrade, te raznoraznestrukture. Tek onda mi je svanulo: To je sve što je ostalood Jimmy Swaggart sveučilišta - koje je bilo izgrađeno unamjeni da bude na slavu Isusu Kristu, a sada je tek pustipodsjetnik na slabost i tjelesnost jednog čovjeka!

Tišina napuštenog studentskog gradića stvorila je sličnusliku i u našem autu, kada se Frank priklonio mojem sjet-nom raspoloženju. S naše lijeve strane prolazili smo pokrajslikovitog šetališta sa nekoliko visokih srebrnih koplja/no-sača zastava u nizu, predstavljajući većinom prazne prsteuperene prema nebu - koji su nekad ponosno služili prika-zivanju multinacionalnih zastava kao znak službe u cije-lom svijetu, a danas su tek sumoran podsjetnik na nešto štose sramotno urušilo. Osjetio sam duboku tugu u svom srcuradi “plavog oka” koje je Isus zaradio, a sve radi moralnepogreške koju je napravio brat Jimmy.

Zamišljao sam tisuće studenata, posjetitelja, zagovarate-lja, pomagača i osoblja koje je nekoć krasilo ovo začuđu-juće mjesto. Anonimna lica tisuće mladih kršćana prolije-tala su kroz moje misli - lica koja su odsijevala vedrinom iuzbuđenjem i koja su jedva čekala da postanu dijelomovog Svetim duhom inspiriranog sveučilišta Božje službe iBožje zajednice, gdje je Isus Krist bio podignut kao svje-dočanstvo i nada ovom mračnom svijetu. A tada su odjed-nom svi njihovi snovi bili rasuti i srušeni jednim razaraju-ćim udarcem. Njihov je prvak, karizmatski vođa, koji jedoveo desetke tisuća Kristu, bio razotkriven kao moralnapogreška, a onda kao pobunjenički brat, koji se nije htiopodrediti disciplini crkve. Nema ništa tužnijeg od palogkršćanskog vođe.

Možda je vaše mišljenje da je Jimmy Swaggart tema zaprošlogodišnje vijesti, a možda ima i onih koji se pitaju“Koji Jimmy?”, pa razmišljate u stilu: “Hajde Bill, daj namispričaj neku novu svježu priču.” Iako je istina da se priča

Drugo poglavlje34

o bratu Jimmyju u nastavcima sada već polako skladišti unečijoj arhivi, njegova je duhovna borba zapravo stara kaoi Samsonova, a s druge strane još uvijek suvremena i aktu-alna poput onih u popularnoj TV emisiji “Dobro jutro,Amerika”. Svaka denominacija kršćanstva ima negdje sak-rivene kosture palih kršćana-prvaka u nekim svojim arhi-vama, naposljetku mnoge crkve ih imaju. Možda je čak istiproblem dotaknuo ili se našao u vašoj Božjoj obitelji ilisredini. U svakom slučaju Isus Krist ne ovisi o jednomčovjeku koji će stati i braniti njegovu slavu i ugled. Među-tim, mi kao kršćani, možemo podignuti ili smanjiti njegovugled i slavu među ljudima u sredini u kojoj živimo, na-prosto načinom na koji provodimo svoj život. Pali kršćanibez sumnje nikad ne planiraju sramotiti Isusa, niti služitikao izložbeni primjerak “A” za mnoge od nas da smo “poBožjoj milosti spašeni i samo po Božjoj milosti imamopristup…”.

Zar se nikad niste pitali, a isto tako i Boga, ne postoji limožda neko biblijsko objašnjenje ili odgovor za ovaj goru-će rastući problem života bez snage koji je uobičajen i zaone u klupama i za one za propovjedaonicom? Složit ćemose da je ovakav život sasvim sigurno daleko od onog plo-donosnog i pobjedonosnog života koji nam je obećao Isus- jačeg od svijeta, požude tijela te sotone.

Godine 1991. objavljeno je izvješće Fuller Instituta kojise bavi problematikom rasta crkve, prema rezultatima an-kete provedene nad pastorima, te su dobiveni slijedeći po-daci o profesionalnom i osobnom životu ljudi u Božjoj slu-žbi:

* 80 % njih vjeruje da je pastorska služba negativnoutjecala na njihove obitelji.

* 33% govori da je poziv u pastorsku službu pogi-beljno utjecao na njihovu obitelj.

Normalno iskustvo kršćana nije normalni kršćanski život 35

* 75% izvještava da su barem jednom prošli krozznačajnu krizu uzrokovanu stresom barem jednomu svojoj službi.

* 50% osjeća da ne mogu udovoljiti zahtjevima i po-trebama te službe.

* 90% se osjeća neadekvatno obrazovanim da bi semogli uhvatiti u koštac sa službom.

* 70% ih je izjavilo da imaju sada lošiju sliku o sebinego kad su započeli ovu službu.

* 40% njih izvještava o ozbiljnim sukobima sa čla-novima svoje crkve barem jednom mjesečno.

* 37% priznaje uključenost u neprimjereno seksu-alno ponašanje s nekim od članova crkve.

* 70% njih nema nikoga za koga bi mogli reći da imje bliski prijatelj.

Jesmo li skrenuli negdje na pogrešnom izlazu s autoces-te, kroz stoljeća kršćanske tradicije? Ako to doista jest ta-ko, možemo li prepoznati taj trenutak i vratiti se na pobje-dničku putanju? Vjerujem da je odgovor na oba pitanja po-tvrdan.

Većina se nas sasvim sigurno ne može poistovjetiti sgrijehom brata Jimmya. Međutim kada generalizirate kuš-nju koja je jedinstvena njegovom tijelu, te na isti način izd-vojite svoj vlastiti ukorijenjeni grijeh, zahvaljujete Bogušto ne trebate “odraditi svoje spasenje” ispred televizijskepublike diljem svijeta. Ako nikada niste nešto takvo iskusi-li ili tome svjedočili iz prve ruke, teško je i zamisliti kakotakva moć, jednom stečena, može postati tako dragocjena -pogotovo muškom rodu. Kada jednom takvu moć okusite,ona postaje poput snažnog narkotika i osoba, - bilo spaše-na ili nespašena, - osjeća se kao da posjeduje posebne pri-

Drugo poglavlje36

vilegije. Misleći, Bog me blagoslivlja. Što je jedan takavmali grijeh poput ovog i kakvu on može načiniti štetu? Pato nikoga neće povrijediti. Osim toga, Bog će mi ionakooprostiti i čemu da se onda zamaram, pa svi mi griješimo.Ili, kada takva moć bude izgubljena, može osobu postupnoodvući u dubine prepune sumnje, u kojima će ta osoba bitijoš ranjivija u pokušaju da svoju bol ublaži različitim ob-rambenim mehanizmima ne bi li se osjećala bolje prolaz-nim zadovoljavanjem svojih želja i potreba. A ovakvo sta-nje može poprimiti onoliko oblika koliko postoji ljudskihapetita za požudama - bilo da su one fizičke, psihičke iliduhovne naravi.

Prije nekoliko godina, jedan je okružni sudac, tobožnjikršćanin, živio par ulica niže od nas. Vjerojatno je svojaodjela naručivao iz tvornice uniformi Južnog OkružnogSuda (Southern County Judge) - jer kad se vozio pokrajnaše kuće u svojem velikom kabrioletu, noseći to bijeloodijelo i kaubojski šešir, izgledao je poput poznatog pu-kovnika Sandersa. Taj čovjek nije ulazio u sobu poput svihnormalnih ljudi, on je doslovce ulijetao poput tornada!

Najopasnija situacija u kojoj ste se mogli naći u našemgradu je bilo kada ste stajali između njegove časti i poten-cijalnog glasača. Prava šteta što je bio rođen par stotinagodina prekasno da bi mogao jahati na bijelom konju i no-siti kaubojski ogrtač. Odvjetnici su masno naplaćivali svo-je troškove, pa sam se uvijek pitao zašto se i on ne uključiu nekakve prljave dogovore radeći kao odvjetnik i timezaradi pozamašne sume novca na takav način. Umjesto to-ga trošio je značajne sume svojeg vlastitog novca na izbor-ne kampanje da bi bio na izborima ponovno izabran na po-ziciju u svojem uredu, gdje je dobivao doista zanemarivuplaću naspram onoga što je mogao zarađivati u svojoj pri-vatnoj praksi.

Tada sam jednog dana primio pozivnicu od Okruga dadođem na zabavu koju su nazvali “porotnička dužnost”.


Naravno da sam se “osjetio pozvanim” doći na zabavu.Kada sam na zabavi konačno imao priliku vidjeti suca uakciji (u njegovom “prirodnom okruženju”) sva su mojapitanja, poput onih zašto se taj čovjek toliko financijskižrtvuje, bila odgovorena. Bio je “odličan” u toj sudnici i usvojoj službi. Čulo se samo “Sudac” ovo i “Sudac” ono.“Da, Suče” i “Ne, Suče”. Svi bi skakali kad bi on rekao“keks”. A jeo je kao čovjek nakon 40-dnevnog posta; uži-vao je u slavi i snazi te javne službe. Taj se dobri sudacokružio ljudima koji su mu bili podložni, te je uživao igra-jući ulogu čovjeka na vlasti. Čak sam stekao dojam da bina toj poziciji radio i bez plaće - vjerujte - on je jednostav-no volio mahati sudačkim čekićem.

Takav se narkotik može manifestirati na mnoge načine.Čak su i pastori ranjivi na takve načine. Pošto je tijelo poprirodi onakvo kakvo jest, te ako je čovjek kojim slučajempastor neke crkve u kojoj uživa naklonost svoje braće isestara u Kristu, teško je ne vjerovati da su svi oni u pra-vu! Sotona je već mnoge Božje ljude uspio zavesti tako dasu pali u nemilost, poigravajući se vlastitim slabostima.

Poznajem čovjeka sa dvostrukim zanimanjem - pastorai političara - koji je pao. Nakon pokajanja je bio vrlo jasnoodređen prema svojem moralnom padu. Sada je s Gospodi-nom i mislim da nam ne bi zamjerio na ovoj raspravi o nje-govoj tjelesnosti. Još kao tinejdžer mnogo je obećavao kaoosoba koja bi mogla postati čovjekom po Božjem srcu. Bioje tip mladića kakvog bi svaki otac i majka poželjeli imatiza sina ili jednog dana za zeta. Bio je zgodan, ponizan, in-teligentan, čistog srca, mio, atletski građen i najbolje odsvega, potpuno predan Bogu i onome što je Bog namijenioza njega. Mogao je imati žena koliko je htio koje bi čekalena njega u redu kao rock-zvijezdu, no on je čuvao svoj čis-toću. Kakav splet vrlina u jednoj osobi! Imao je vrline ivještine kojima je mogao postati štogod je zaželio, ali od-lučio se za karijeru u politici i svi ljudi koji su ga pozna-

Drugo poglavlje38

vali, pozdravljali su njegovu nakanu i uspon do tog viso-kog položaja s veseljem, kao što bi i mi to učinili.

Za njega ste naprosto morali čuti. On je svoje sljedbeni-ke zapravo i poticao da ga zovu prvim imenom - David.No kralj David je tijekom svoje duge i slavne karijere po-stajao sve umorniji, a postalo mu je s vremenom i dosadno.Čak je i tvrdokorni Nolan Ryan, veliki igrač Texas Ran-gers-a, u 44 godini je još uvijek imao dovoljno snage daraspiri snažnu igru, no i on je svojevremeno morao okon-čati svoju karijeru i objesiti kopačke na klin. Današnji seigrači bejzbola javljaju na proljetne treninge već kad narci-si počinju cvasti, dok su u Davidovo vrijeme pravi macho-dečki marširali u rat. Kralj David je baš slavio svoj 47rođendan, a staro ranjeno rame ruke koja je nosila mač nijeviše bilo kao nekada, pa je zato ostao u pozadini i proma-trao kako vojska ide u rat protiv njihovih ondašnjih nepri-jatelja.

Što mislite, kako se David osjećao i što je mislio o svo-joj muževnosti kada je odlazio k vojnicima na druženje,promatrajući ih kako su se smijali, šalili i čistili svoja oru-žja? Mislite li da se osjećao napuštenim? Što mislite, kakose osjećao kada bi vidio jednog od svojih sinova kako pri-ma savjete o rukovanju mačem od svog zapovjednika, um-jesto da to pita svog tatu? Pretpostavljate li da je stajao is-pred ogledala poslije tuširanja i izražavao svoje negodova-nje prema onome što je vidio? Mislite li da je provodiomentalne usporedbe svojeg izgleda s tijelima onih mladihratnika koji su pjevajući izlazili van iz grada prema boji-štu?

Mislim da nije teško povjerovati da kralj David i nijebaš pravio gimnastičke figure, nakon što su se vrata gradazatvorila, trčeći i uspinjući se na krov svoje palače kako bimogao slušati posljednje zvukove mladića koji su prekobrda krenuli u rat. Možete li pretpostaviti da je sotona is-koristio tu Davidovu tešku poziciju kako bi mu podmetnuo


zle primisli i potakao ga na razmišljanje, pa čak i zamjerkenaspram Bogu što mu nije dao da bude u dobroj tjelesnojformi u tim godinama kao nagradu za mnoge godine hva-levrijedne i vjerne službe? Je li David možda mislio: Saču-vao si Mojsiju dobru fizičku formu i onda kada je imao120 godina. Zašto i meni tako ne očuvaš snagu? Moje mje-sto je kraj mojih ljudi! Mislite li da se osjećao poput čov-jeka koji je dobio pozivnicu za zabavu samosažaljenja, nakojoj je on jedini gost? Mislite li da bi se takvim načinomrazmišljanja mogao osjećati još više odbačenim i usamlje-nim? Pa, naravno, tko ne bi.

Bila je večer, a on je već pročitao gotovo sve spise kojisu se nalazili u njegovoj kući. Frustriran, pomalo depresi-van, nemiran, uz pomalo dosade, mora da je pomislio…Čovječe, moram si uzeti malo zraka!. I dok je hodao poterasi na krovu svoje kuće, polako se približavao rubuterase i masivnoj ogradi na koju je položio svoje ruke i po-gledao dolje, sigurno je pomislio: Čovječe, kako je tiho,tako tiho bez svih mojih vojnika koji su otišli u rat. A ondaje odjednom začuo nekakvo pljuštanje i prelijevanje vode.Što je sad to? A tko je to? O, Gospode! Pa to je predivno!A David je bio kralj. Imao je moć. I sve što je trebao učin-iti je reći riječ i predivna Bat-Šeba bi bila njegova za cijelunoć! Pa nije kao da ću učiniti nešto strašno! Njezin je muž,Urija, ionako otišao s dečkima u rat. Vjerojatno se dosa-đuje kao i ja. Pozvat ću je na večeru i samo ćemo pora-zgovarati. Kome to može naškoditi?

A što vi radite kad želite prekinuti monotoniju, olakšatii riješiti se frustracija, kad se želite opustiti, pobjeći od od-govornosti ili bilo čega drugoga? Neki se muškarci nalazena velikim kušnjama da učine upravo ono što je i Davidučinio, a ako padnu na tim kušnjama i ako su kojim sluča-jem i kršćani uz to, vjerojatno mrze sami sebe zbog svojihslabosti. Neki muškarci kojima je dana nekakva visoka po-zicija ili upravljačka služba i moć, često iskorištavaju to

Drugo poglavlje40

kako bi ugodili požudama vlastitog tijela. Tužna je činjeni-ca da su mnogi od njih nanovorođeni, a ipak još nisu spo-znali niti okusili snagu i pobjedu koju im Isus Krist možedati da bi nadvladali svoju tjelesnost i tjelesne požude. IsusKrist koji živi u njima, u njihovim srcima može pobijedititu njihovu tjelesnost.

Nema mnogo toga tužnijeg od priče o djelotvornomkršćaninu čija se služba i njezino pokretanje može uspore-diti sa duhovnim ekvivalentom jednog poluvremena fi-nalne nogometne utakmice koja samo oduševi i zagrijepromatrače te ih ostavlja da se guše u nebrojenim pitanji-ma mogućnosti i vlastitim dojmovima. Nažalost, pobjeđi-vati zlo malo po malo, iz trenutka u trenutak nije stvarnostza mnoge iskrene kršćane čije srce teži za time da se IsusKrist proslavi kroz njih. Njihova su djela daleko od njiho-vih želja jer ne znaju kako dozvoliti Isusu Kristu da ih is-puni i izrazi pobjedonosni život kroz njih.

Iako je ovo normalan tijek života za mnoge kršćane,ipak je to daleko od onog pravog normalnog kršćanskogživota kakvog opisuje Biblija. Pretpostavljam da većinakršćana vjeruje kako je neizbježno griješiti stotinu putadnevno (uključujući i one grijehe koje smo počinili većsamo mislima), te se s tim uvjerenjem i takvim načinomrazmišljanja nalaze zarobljeni u tom nekom fatalističkommodelu života sve do svoje smrti ili do drugog Isusovogdolaska. Biblija nas pak s druge strane ne uči da je tek fizi-čka smrt Božja priprema za našu slobodu. Ona nas uči daje smrt Isusa Krista, njegovo uskrsnuće, uznesenje i posla-nje Svetog Duha, Božji dar koji trebamo prihvatiti kako bibili slobodni kao kršćani. Budući da je to doista tako, zaštoonda tijelo Kristovo ne uživa u toj slobodi? Gdje je prob-lem? Je li možda neka izvjesna istina koja nas može os-nažiti i dati nam pobjedu naišla na zatvorene uši ili je jed-nostavno procurila kroz pukotine i ostavila mnoge od nastako bespomoćne a naše motore sa zaprljanim svjećicama.


Upravo takav slučaj je zadesio i mene. Nisam ni sanjao daje Bog već ugradio rješenje tog problema u mene. Moždaje isti slučaj zadesio i tebe. Ako je to doista tako, idemo ot-voriti Božje ljubavno pismo i vjerujmo Onome, jedinomekoji nas može podučiti Božjem umu - Svetom Duhu - kojiće nam dati razumijevanje i pokazati nam kako primijenitipobjedu koja je naša u Isusu Kristu.

Drugo poglavlje42

Documents

ŠTO BOG ŽELI DA KRŠĆANI ZNAJU O KRŠĆANSTVU · Aiden Wilson Tozer (poznati pas- ... iz serije “Za Neznalice”, moja je želja bila predočiti na jed-nostavan (ne pojednostavljen)