THE AEGEAN BRONZE AGE

By Oliver Dickinson

+ bilješke sa predavanja

UVOD

U proteklom stoljeću postalo je očito kako je povijest Grčke znatno duža nego što su sami

Grci zamišljali. Vrh razvoja dosegli su još u brončanom dobu, da bi zatim potonuli u dugi

period Mračnog doba te iz njega izašli tek u 8. stoljeću pr. Kr.

Njihova je civilizacija bila djelomičan suvremenik ranim civilizacijama Bliskog Istoka, ali nije

imala mnogo dokumenata iz kojih bi se, za razliku od civilizacija Bliskog Istoka, njezina

povijest mogla rekonstruirati.

Zbog toga se pribjeglo pokušaju izvlačenja i rekonstruiranja činjenica iz grčkih mitova te se na

osnovi njih zasniva najranija grčka povijest.

Jedini način na koji bismo mogli protumačiti legende i potkrijepiti ih dokazima jesu

arheološki pronalasci.

Egejsko brončano doba je zapravo prapovijest,dostupna samo putem arheoloških metoda.

Egejska je arheologija u osnovi započeta Schliemannovim iskapanjima čiji su pronalasci u

Mikeni bili toliko impresivni da se činilo „prirodnim“ upotrijebiti termin Mikenski na slične

materijale pronađene u slijedećim godinama na mnogim egejskim nalazištima.

Druga važna Schliemannova otkrića u Grčkoj bila su na mjestima slavnim u grčkoj tradiciji,

Tirynsu i Orchomenosu te nakon njega, premda je Tsountas vodio mnogo daljnjih istraživanja

u Mikeni, nije bilo većih pokušaja da se potvrdi istinitost legendi.

Umjesto toga, Tsountas je pokazao interes za dokaze materijalne kulturne i razvoja,

istražujući prvo pred – Mikenski stadij na Kikladima, uglavnom kroz iskapanja groblja, a

kasnije čak i ranije neolitičke stadije Tesalije, osobito Sesklo i Dimini.

Prvo stratigrafsko iskapanje velikih razmjera u Egeji dogodilo se u Phylakopima na Melosu

(1896 – 1899) kako bi se proučila veza Tsountasove „otočke civilizacije“ sa Mikenskom.

Do svog objavljivanja, 1904., ta su istraživanja bila u potpunosti zasjenjena onim otkrićima sa

kretskih istraživanja koja su započela 1900. na Knossosu, Phaistosu, Palaikastru, Gourniji i

drugdje. Iskapanja u palači u Knossosu bila su najspektakularnija i najbolje objavljena te je

1

njihov voditelj, Arthur Evans, brzo načinio kronološku shemu podijelivši kretski materijal u 3

faze, Ranu, Srednju, i Kasnu, Minojske civilizacije (prema legendarnom kralju Minosu). Ta je

shema bila gotovo paralelna tripartitnoj podjeli egipatske povijesti u Staro, Srednje i Novo

Kraljevstvo, sa prethodnim Neolitskim periodom te je odmah prihvaćena i poslužila je kao

temelj za sve slijedeće klasifikacije egejskog prapovijesnog materijala.

Uspostavljanjem prevlasti Krete, Mikenska je civilizacija potisnuta na provincijalni status te je

to činjenica potakla interes za ranije faze na kopnu koje su očito imale malo veze s Kretom, a

osobito u neolitičkom periodu.

GEOGRAFSKI UVJETI I PRIRODNI RESURSI

Geografski i klimatski uvjeti te prirodni resursi Grčke (Egeje) važni su u razmatranju njezine

povijesti. Zemlja, klima i opskrba vodom odlučuju koje se kulture uzgajaju.

Grčka je uglavnom planinska zemlja sa malo obradivih povšina – do 50%. Neplodna je i na

rubu gladi. Negdje je organizirana zajednica mogla unaprijediti agrarnu proizvodnju.

Nakon posljednjeg ledenog doba, geografska se slika mijenja te ju odlikuju morska

prostranstva što ima velik utjecaj na razmjenu trgovačkih dobara na velikim udaljenostima.

Morski putovi od Egeje vode prema: Maloj Aziji, južno prema Kreti i dalje Rodu, anadolijskoj

obali, Cipru i Bliskom Istoku. Također vrlo važan trgovački put u smjeru juga vodi izravno

prema Egiptu.

Negdje u 15. stoljeću pr. Kr. otvara se put prema zapadu, Siciliji i Južnoj Italiji.

More je za Egeju vrlo važno. Izvor je hrane i omogućilo je ekonomski procvat Egeje.

Grčka je vrlo trusno područje. Na mjestu je dodira afričke i euroazijske ploče što uzrokuje

česte vulkanske aktivnosti. Tamo pronalazimo razne vrste kamena od kojih su neki

vulkanskog podrijetla.

Rudnici: na Melosu se vadio opsidijan

na Kreti kameni kristal i alabaster

na Parosu, u Atici i Naxosu najbolji bijeli mramor

Laurion u Atici izvor je bakra i srebra miješanih s olovom

na otocima Sifnosu i Kythnosu vadio se bakar

2

Od bakra i kositra dobiva se bronca. Zlato i bakar su se konstantno uvozili jer ih na Kreti nije

bilo dovoljno.

Najstarija zemljoradnička naselja u Grčkoj otkrivena su gdje je najviše obradive zemlje, u

Tesaliji.

Naselja Sesklo i Dimini i na Kreti (Knossos) datirana na početak 7. tis. pr. Kr. Na Kreti se

naselja podižu na nenastanjenom području.

Zbog sličnosti u keramici vrsti pšenice, cigle i tehnike, stariji istraživači su mislili da su novi

kolonisti došli iz Anadolije. Danas se smatra da je taj proces rezultat lokalne ekspanzije ranije

neolitske populacije.

Kulturno žarište Egeje u tom razdoblju je sjeverni dio Egeje.

Oko 5000. g. pr. Kr. javljaju se prva naselja na Kikladima u obliku trgovačkih i ribarskih

postaja te zbog potrage za metalima.

Kreta postaje žarištem Egejskog svijeta u 2. tis. pr.Kr.

Beocija, Atika, Korintija i Argolida su središta kasnije mikenske kulture.

Lokaliteti: u Meseniji lokalitet Pilos, Kikladi; skupina otoka, Elida (Elis); Olimpija, Fokida; Delfi

Svaka civilizacija je kultura, ali svaka kultura nije civilizacija. Najvažnija dostignuća kulture su

pismo i urbani način života te upravo te dvije stvari kulturu čine civilizacijom.

Minojska kultura je civilizacija, Heladska kultura prije pojave pisma nije civilizacija, Mikenska

kultura jest civilizacija.

HISTORIJAT OTKRIĆA

Te civilizacije gotovo nisu ostavile ostatke svoga postojanja, za njih se jednostavno nije znalo.

Vidljive se bile jedino Kiklopske zidine u Mikeni.

Za otkriće Egejskih civilizacija brončanog doba najzaslužniji je Nijemac Heinrich Schliemann i

njegovo istraživanje u Mikeni 1876. g. Nalazi koje je tamo pronašao bili su impresivni te je

cijeloj kulturi dat naziv „Mikenska“. Također, Schliemann nije bio školovani arheolog već

amater. Otkrio je ostatke konstrukcijesa kraljevskim grobom.

Schliemann je tvrdio kako je grobnica koju je otkrio zapravo grobnica mikenskih kraljeva te je

tvrdnju potkrijepio „Pauzanijom“ koju je imao u ruci.

3

„Pauzanija“ je vodič iz 2. st. pr. Kr. koji opisuje što vidjeti u Grčkoj. „Pauzanija“ tvrdi da su

tamo pokopani mikenski kraljevi.

Schliemann je iskopavao u „grobnom krugu A“ te nakon Mikene u Tirintu i Orhomenu.

Naslijedio ga je Christos Tsountas koji je nastavio iskopavanja Mikene, posebno tolosa i

palače. Veliku pažnju posvetio je istraživanju Kiklada i Tesalije (Sesklo, Dimini). Tsountas je

taj koji je konstruirao naziv „Kikladska civilizacija“. Na Melosu od 1896. – 1899. vršena su

istraživanja visoke stratigrafije što je koristilo za studiranje odnosa Kikladske i Mikenske

civilizacije.

1900. g. počela sustavna istraživanja na Kreti i nalazi iz Knosa, Festa, Gournije te Palekastra

zasjenili sva ranija istraživanja.

Istraživanje palače u Knosu trajalo je od 1900. do 1930. g., a njihov voditelj Arthur Evans

izradio je kronologiju Kretske (Minojske) civilizacije koja je bila općeprihvaćena i poslužila je

kao temelj svih kasnije unaprijeđenih klasifikacija Egejskih civilizacija brončanog doba.

Pronađeni su i spomenici sa linearom A i B

Carl Blegen i Alan Wace dokazali su da preci Grka stižu na grčko kopno na kraju brončanog

doba i razvijaju svoju kulturu srednjeg brončanog doba.

1939. g. otkriveni su ostaci kraljevske palače sa kompletnim arhivom keramičkih tablica

(preko 4000 fragmenata ispisanih linearom B). Evans je zaključio da ako toliki broj tablica

postoji onda zasigurno to pismo dolazi s Krete. Mnogi su bili uvjerenja da je Evans bio u

pravu, dok je to kod Wacea i Blegena označilo da je posljednja faza palače u Knosu bila

mikenska.

1952. g. Michael Ventris dešifrirao je linear B uz pomoć ostataka koji su pronađeni na Cipru

pisano ciparskih slogovnim pismom. U dešifriranju lineara B Ventrisu je pomogao i Chadwick.

Prilikom dešifriranja pisma Ventris se koristio i višejezičnim natpisima. Na Kreti se koristio

linear A koji nije dešifriran jer za razliku od lineara B nije pisan grčkim jezikom.

Dokazalo se da su Mikenjani pisali linearom B kojeg su razvili iz lineara A i da su linear B

donijeli na Kretu.

Time se Waceova i Blegenova tvrdnja da je posljednja faza palače u Knosu bila Mikenska

pokazala ispravnom.

Tim otkrićem je omogućeno da se arheolozi u rekonstrukciji Mikenske i Minojske civilizacije

mogu koristiti pisanim izvorima.

4

To je pismo služilo za popisivanje svih dobara koja su ulazila u palaču na Knosu, tj. bilo je to

pismo administrativnog karaktera.

Nakon 2. svj. rata otkriveni su mnogi lokaliteti

Myrtos (1970.), Zakros (1961. N. Platon), Arkhanes, Kato Symi, Galatas (1992.) dodani listi

kretskih lokaliteta.

Kikladski lokaliteti: Ayia Irini, Akrotiri

Kopneni lokaliteti: Lerna, Lefkandi, krug B u Mikeni

Nova istraživanja unijela puno promjena na polju religije, a manje u kronologiju, uključujući

po prvi put neupitne ostatke kopnenih i kikladskih kultnih mjesta. Najvažnije promjene

odigrale su se u objašnjenju kultura Egejskih civilizacija brončanog doba.

Brončanodopska kultura na Kreti nazvana je „Minojskom“ prema legendarnom kralju

Minosu. Prva je otkrivena Minojska kultura, pa Mikenska i zatim Kikladska.

Subminojski period je završni period (na kopnu submikenski) kada se prelazi u željezno doba.

Prve ili starije minojske palače prvi su put podignute na početku MM IB perioda, a druge su

uništene i napuštene u LM IB periodu osim Knosa.

Palača u Knosu pretrpjela je najmanje dvije destrukcije u LM IIIA2 periodu i IIIB periodu prije

nego što je napuštena.

Alternativna kronologija za Minojsku civilizaciju bazira se na glavnim promjenama u

društvenoj organizaciji, povezanim s gradnjom, prepravcima i napuštanjem kompleksa u

Knosu, Festu; Maliji i Zakru.

5

Alternativna kronologija

I Razdoblje prije palača EM I – MM IA (3200./3000. – 1920./1900.)

II Razdoblje prvih ili starijih palača MM IB – MM IIB (1920./1900. – 1750./1720.)

III Razdoblje drugih ili mlađih palača MM IIIA – LM IB (1750./1720. – 1470./1450.)

IV Razdoblje poslije palača LM IIIA – C (1470./1450. – 1075./1070.)

Nazivi za posljednja dva razdoblja ne primjenjuju se na Knos budući da on ostaje

administrativni centar sve do razdoblja od sredine 14. do sredine 13. st. pr. Kr.

Brončanodopske kulture na središnjim i zapadnim egejskim otocima nazvane su „Kikladske“.

Rano brončano doba naziva se ranokikladskim periodom (EC) i kronološki se dijeli na I, II, III.

EC I fazi pripada Grotta – Pelos kultura; EC II fazi pripada Keros – Syros kultura; Kastri Grupa

atribuirana je u vrijeme od kraja EC II do početka EC III faze. Filakopi kultura pripada kasnije

dijeljenoj EC III fazi ili početku srednjeg brončanog doba koje se naziva srednjekikladskim

periodom (MC), tj. fazi MC I. Kasnije stepenice MC perioda najbolje su zastupljene u

Filakopiju na Melosu i Ayia Iriniju na Keosu.

MC II = Filakopi II. 2 = Ayia Irini IV

Kasno brončano doba na Kikladima se zove kasnokikladski period (LC) i obično se dijeli na I,

II, III fazu. Najranija faza I zahvaća ruševine Akrotirija na Teri (Santoriniju).

Bronlanodopske kulture na grčkom kopnu nazivaju se Heladskim odnosno Heladskom prema

vlastitom grčkom nazivu za Grčku (lat.) – Hellas

Rano brončano doba nazivamo ranoheladskim periodom (RH) i dijelimo ga na I, II, III fazu.

Mikenska civilizacija zauzima samo kasnoheladski period.

Lefkandi I Kultura – kasnije vrijeme EH II faze ili ranije vrijeme EH III faze.

Srednje brončano doba nazivamo srednjeheladskim periodom (MH) i ponekad se dijeli, ali ne

i u pravilu na I, II i III fazu.

Kasno brončano doba nazivamo kasnoheladskim periodom (LH) ili Mikenskim periodom i

dijelimo ga na LH I, II i III fazu.

6

Anadolijske kulture obalnog pojasa Male Azije:

Dijeli se na sjevernu, centralnu i južnu regiju. Kronologija brončanog doba Zapadne Anadolije

tradicionalno se bazira na kronologiji Troje.

Rano brončano doba se dijeli na I (Troja I)

II (Troja II)

III (Troja III – V)

Srednje brončano doba se u pravilu ne dijeli (Troja Va – c), kao u kasnom brončanom dobu

(Troja Vid – h – VIIa – b).

* ubaciti kronologiju Minojske Krete po Adonisu Vasilakisu

Najznačajniji arheološki lokaliteti Krete nalaze se u središnjem dijelu otoka i središnjem dijelu

južnog dijela; zapadni dio slabije istražen.

palača = grad; uz palaču bio i grad

7

MINOJSKO GRADITELJSTVO – GRADOVI I PALAČE

Rano brončano doba naziva se ranominojskim periodom (EM) dijeli se na I, IIA –B i III

Srednje brončano doba naziva se srednjeminojskim periodom (MM) i dijeli se na MM IA, IB,

IIA, IIB (samo palače u Knosu, Festu i Maliji), IIIA, IIIB.

Kasno brončano doba naziva se kasnominojskim periodom (LM) i dijeli se na LM IA, IB, II, IIIA

1 – 2, IIIB i IIIC

Subminojski period je najranija faza željeznog doba.

Prve ili starije minojske palače prvi put su podignute na početku MM IB perioda, druge

uništene ili napuštene u LM IB periodu, osim Knosa.

podvučeno – razdoblja nastanka prvih palača

U LM IIIA2 periodu i IIIB periodu dogodile se barem dvije destrukcije palače u Knosu prije

napuštanja.

Alternativni okvir za minojsku kronologiju:

1. razdoblje prije palača EM I i MM IA (3200./3000. – 1920. – 1900.)

2. razdoblje prvih ili starijih palača MM IB – MM IIB (1920./1900. – 1750./1720.)

3. razdoblje drugih ili mlađih palača MM IIIA – MM IB (1750./1720. – 1470./1450.)

Nazivi za posljednja 2 razdoblja ne vrijede za Knos jer on ostaje upravni centar sve od sredine

14. do kraja 13. st. pr. Kr.

8

NASELJA EM PERIODA

Od početka su jasni znaci hijerarhije naselja na Kreti – Knos kao najvažnije naselje. Postojao

je mali broj „velikih naselja“ s više od nekoliko stotina žitelja. Česta su bila sela s više od

desetak domaćinstava koja su mogla biti i sezonskog ili povremenog karaktera. To su mogli

biti sateliti središnjih sela.

Socijalnu strukturu najstarijih naselja teško je odgonetnuti.

Myrtos je, čini se, bio akumulacija grupe domaćinstava, svaka sa svojim prostorom za

kuhanje i skladištenje, nastala pridodavanjem jedne po jedne porodice dok ih na kraju nije

bilo 5 – 6. Sličan razvoj pretpostavlja se i za Vasiliki. U Trypitiju je svaka kuća imala nekoliko

prostorija i pripadala je jednom domaćinstvu – porodici.

Svakom od takvih manjih naselja, ali i seoskim naseljima ili imanjima obično su pridodavane

1 – 2 kružne grobnice u kojima se pokapala cijela ili dio zajednice.

Mochlos je primjer lučkog naselja u kojem su pronađene važne grobnice.

Ayia Photia je mali brežuljak uz obalu istočno od grada Siteia. Iz MM IA perioda pronađena

pravokutna građevina sa središnjim dvorištem i 37 prostorija, možda sjeverna žitnica, naselje

manjeg broja obitelji (možda klana) ili obalna vojna baza. Iz MM IIA perioda pronađene su

dvije kružne grobnice. Na groblju otkriveno preko 260 grobova (najveće na Kreti), ali izEM

perioda (možda naselje); većina grobova usječeni u stijenu. Nalazi keramike i idola svjedoče

o snažnom utjecaju Kiklada.

GROBLJE = CEMETERIJ = NEKROPOLA

Chamaizi – istraživanja: Xanthoudides 1903. i C. Davaras 1971.

Iz MM IA perioda pronađena je ovalna građevina koja je jedina na Kreti iz tog razdoblja.

Chamaizi je prema jednima svetište (zbog položaja), prema drugima raskošnija kuća (vila)

identična onima s kraja EM perioda (Ayia Photia). Svetišta Minojske civilizacije na vrhovima

brežuljaka i planina.

Mochlos (Mohlos) je izvorno poluotok s važnim naseljem, lukom i cemeterijem, danas je

otok. Istraživanja vršio Richard Seager 1908. g. Pronađene su zidane grobnice tlorisa i

dimnjaci kuća, ukopi u pitosima i jarcima (većina EM II – III, neki MM IA). Najbogatije dvije

velike grobnice na zapadu otoka. Ostaci grada na južnoj strani otoka(najranija faza datira iz

9

EM IB perioda) većinom iz LM I; (velika trokatna građevina s dvije kripte s pilastrima) i2

građevinsko – umjetničke radionice.

Izgled kuća poznat iz minojskog slikarstva, mozaika i maketa od fajansa.

U LM III periodu naselje se premješta na brežuljak nasuprot kojeg je cemeterij s grobnicom.

Myrtos – Pyrgos je dobio ime prema susjednoj rijeci, odnosno kuli koja se na lokalitet (grad

Pyrgos). Istraživanja vršio Gerald Cadogan 1970. – 1982.

Lokalitet se nalazi 1.7 km zapadno od Fournu Korifija. Povijest lokaliteta podijeljena je u 4

perioda (I – IV). Cadogan uvjeren da je naselje moglo imati periode kad je napušteno.

1. EM IIA – IIB Prvo naselje uništeno u požaru

2. MM IA Obnova naselja. Grobnica u obliku kuće na dva kata s dva osuarija (areala za

sakupljanje kostiju pokojnika), jedan kružnog tlocrta

3. MM IB – IIB Kula i cisterna na sjevernom obronku brežuljka; mala cisterna na vrhu,

pretpostavljeno postojanje velike građevine kasnije uklopljene u kasnominojsku vilu.

Keramika slična keramici Malije (moguće veze). Kraj faze označio razoran požar.

4. LM IA – IB Na vrhu brežuljka vila (manja palača). Nalazi; tablice lineara A, pečatnjaci, kultni

predmeti

osuarij = kosturnica

Myrtos – Fournu Korifi ime dobio prema lokalnom toponimu. Istraživanja vršio Peter Warren

1967. g.

Na vrhu i gornjim padinama gleda na Libijsko more što mu je jamčilo preglednost. Samo EM

II period s dvije faze razvoja: u 1. fazi se formira, a u 2. se širi (100 prostorija)

Warren tvrdi da je to bilo naselje sa 100 – 200 stanovnika, možda klana ili proširene obitelji

bez vidljive hijerarhije

Brannigan tvrdi da je to bilo uporište lokalnog poglavara s prostorijama na sjeveru za pranje i

preradu vune

Todd Whitelaw tvrdi da je to bilo naselje sa 5 – 6 domaćinstava i ukupno 25 – 30 stanovnika

bazirano na užoj jezgrenoj obitelji.

10

Vasiliki dobio ime prema susjednom selu Vasiliki. Istraživanja vršio R. B. Seager, 1903. –

1906.; N. Platon, 1953; A. A. Zois, 1970. – 1990.

Lokalitet se nalazi na malom brežuljku Kephalari. Povijest zauzima više perioda EM IIA – LM

IA

Vasiliki stil – najranija keramika, najkvalitetnija, ručne proizvodnje, zamjetna vještina i

dekoracija

EM IIA: nastanak prvih kuća gotovo identičnih gabarita, sjedište lokalnog poglavice

EM IIB: nastanak „crvene kuće“ (ime prema boji žbuke od vapna koja predstavlja jezgru

naselja). Kasnije joj se pridodaje i „zapadna kuća“

EM III: nastanak nekoliko objekata koji su preslojili ranije ostatke kuća

MM IA – IIB: procvat naselja, požar, obnova

Trypiti

Istraživanja vršio Antonis Vasilakis, 1986. – 1988.

Povijest lokaliteta u 2 perioda: EM II, EM III/MM IA

Naselje na brežuljku, branjeno liticom, 2 ulaza, u 2 dijela podijeljeno prolazom. Otkriveno 36

prostorija (četvrtastog i pravokutnog oblika). 200 m južno od naselja otkrivena kružna

grobnica s ostacima keramike od 2800. – 2000. g. pr. Kr.

Otkrivene alatke: kameni mlinovi za žitarice, maslinovo ulje, ostaci morskih organizama,

stoke i ostalih domaćih životinja.

Koumasa

Pronađene 3 kružne i 1 pravokutna grobnica u obliku kuće. Naselja nema jer je uništeno.

Istraživanja vršio Xanthoudides, 1904. – 1906.

Nalazi pronađeni u Koumasi datiraju iz EM IIA perioda. Pronađeni oblici keramičkog posuđa

zoomorfnog karaktera, pečati, figurine, oruđa i 3 srebrna bodeža.

Keramički idol žene – stilizirani oblik ukrasa na haljini. Lokalitet je smješten u neposrednoj

blizini Festa. Iznad grobnice je postojalo naselje sa svetištem, ali je uništeno.

11

Phourni (Archanes)

Lokalitet do kraja devastiran. Nalazi se na malom brežuljku iznad mjesta Archanes. Na tom

lokalitetu zabilježen je najduži kontinuitet ukapanja na Kreti. Istraživanja vršio E. J.

Sakellarakis, 1964. – 1995.

Phourni je najveće minojsko groblje u upotrebi od EM II do LM IIIC perioda (1700 godina).

Tolos A – mikenskog je tipa s odajom sa strane i ukopom ženske osobe iz kraljevske obitelji u

larnaksu i ritualnim žrtvama konja i bika (svećenica?).

Građevina 4 – u dva krila (LM IA), zapadno je krilo služilo za funeralne aktivnosti, a istočno za

proizvodnju predmeta potrebnih za kult pokojnika i održavanje groba.

*larnaks; mikensko – minojska vrsta sarkofaga, podsjeća na kadu, može biti sa ili bez nogu.

Kompleks groba B – pravokutni sklop s kružnim grobom, dromosom i većim brojem

prostorija sa strane. Ostaci datiraju iz razdoblja prije palača. Lokalitet je bio u upotrebi od EM

III do LM III razdoblja i bio je u funkciji osuarija.

Grob C – tolos (?) podignut iznad zemlje i potječe iz EM III perioda.U njemu je pronađeno 11

larnaksa i pitos s ostacima 18 pokojnika, 24 pokojnika između larnaksa i 3 pokojnika na ulazu

(uk. 45 pokojnika). Pronađeni su i bogati grobni prilozi uključujući kikladske idole.

Grob D – ukop samo jedne žene iz kraljevske obitelji iz LM IIIA2 perioda

Kružni grob E – najraniji , podignut iznad zemlje (EM II) s 2 sloja ukopa (EM II, MM IA).

Prvome pripadaju larnaksi koji su stajali na površini i pečati, drugome pripadaju 29 larnaksa i

2 pitosa.

*pečati = pokojnici iz elite

NASELJA MM I LM PERIODA12

Najznačajnija naselja Krete klasificiraju se kao gradovi jer pokazuju koncept sličan gradovima

Bliskog Istoka. Ta su naselja najbolje poznata iz razdoblja drugih palača, ali i ranije.

Esencijalna im je osobina pojava palače i/ili jasan i pravilan raster ulica koji dijeli blokove

struktura, ovisan o javnom trgu ili nekoj građevini (palači, vili); nekada je raster potegnut

tako da koliko je to moguće služi cijelom naselju (Gournia, Palaikastro, Pseira). Osim glavnog

trga, često se javljaju i manji trgovi ili otvoreni prostori. Kuće variraju veličinom,

kompleksnošću i arhitekturalnom kvalitetom, ali su generalno s više prostorija i prizemljem i

2 kata. Izgled im se rekonstruira pomoću mozaika, fresaka i modela.

Za većinu takvih naselja, osim središnjeg areala, postoje indicije i o suburbijama, pa su ona

vjerojatno bila mnogo prostranija nego što se to zamišlja (Knos 75ha, Mallia 23+ha,

Palaikastro 36ha). U stvari su danas poznati ostaci mogli biti nukleusi okruženi selima,

radionicama i imanjima. Na Kreti naselja nisu bila utvrđena. Naselja koja su položena na

morskoj obali bez sumnje su bila luke (Pseira, Mochlos, Zakros). Ekspanzija naselja zbiva se u

razdoblju drugih palača kada se kultivira praktički sva zemlja (praćena deforestacijom). Osim

gradova, razvoj manjih naselja zvanih „vile“. Sve su to rezidencije, administrativni centri,

središta za viškove hrane i ceremonije (kvalitetna arhitektura, freske, skladišni kapaciteti,

tablice lineara A, pečatno prstenje, itd.). Palače i vile igrale su glavnu ulogu u organizaciji

agrikulture i prikupljanju proizvoda (vino, ulje, masline). Gradovi su mogli biti naseljeni višim

slojem vlasnika zemlje koji su imali zajedničke interese.

RAZDOBLJE TREĆIH PALAČA

Horizontalna destrukcija (LM IB) praćena padom standarda, nastanak mnogih vila, gradova i

manjih naselja.

Palača u Knosu postala glavnim centrom intenzivne proizvodnje vune i vunenih i tekstilnih

proizvoda, vjerojatno ne samo za lokalne potrebe već i za izvoz.

Uzrokom posljednjeg rušenja palače u Knosu, posljedice za Kretu nisu bile strašne. Mjesto

središnje palače preuzima Chania, koristeći linear B.

Utjecaj palače prepoznajemo u široj distribuciji raznolike keramike. Kreta izgubila središnje

mjesto u Egeji.

„PALAČE“

13

Na Kreti već najraniji tragovi monumentalne arhitekture imaju osobine koje navješćuju one

kasnijih palača, posebno uporabu drva za ojačavanje zidova i olakšavanje težine gornjeg

kata.

Za kretske palače tipičan stil arhitekture koji nalazimo na 4 druga minojska lokaliteta.

U svakoj od njih nalazilo se veliko pravokutno dvorište koje se protezalo u smjeru sjever –

jug. Istočno i zapadno od njega bile su različite građevine. Velik broj malih prostorija s

debelim zidovima i gusti zidovi. Prostorije na 2, 3 kata. Temelji nisu bili duboko utemeljeni, a

one prostorije koje su gledale prema glavnom dvorištu bile su bolje građene (kameni blokovi,

freske).

Zajedničke osobine 4 palače – u zapadnom krilu palače koncentrirani glavni sadržaj, ali nisu

sve palače bile identične.

MATERIJALI

Prizemlje od kamena spojenog vapnom ojačanoga gredama postavljenim okomito,

horizontalno i poprečno da bi zidovi bili elastičniji.

Drvo i kamen koristili se i za druge strukture: drvo za okvire, vrata i prozore, vertikalne

potpornje unutar zidova i tavanice koje su mogle biti osnova za podnicu gornjih katova;

kamen za popločenje podnica, stubišta, klupe i nekada dovratnike.

Gornji katovi su bili izrađeni od glinenih blokova ojačanih drvom, a važnije fasade od velikog

kamenja.

Stupovi su jedna od najvažnijih inovacija arhitekture palača, bijahu od drveta, postavljeni na

kamene baze. Njih su potpomagali kameni pilastiri monolitne izrade ili od više blokova.

Nisu poznavali staklo već su u okna stavljali tanke ploče alabastera koji je blago proziran.

Dekoracija zidova i podnica freskama, boja za zaštitu stupova i drugih drvenih dijelova.

Fasade su nadvisivali konsekrativni rogovi u kamenu ili možda drvu i labris (dvosjekla sjekira).

Labrisom se ubijala žrtvena životinja te je u doticaju sa krvi životinja i sama postala sveta.

Knossos

ime: grč. Knossos, mikenski možda Ko – no – so (linear B)

položaj:5 km jugoistočno od Herakliona, u dolini rijeke Keratos, na brežuljku Kephala.

Istraživanja vršena pod vodstvom Arthura Evansa, 1901. – 1931.

Okolna brda izvorno obrasla hrastovima i čempresima.

14

01. zapadni ulaz i zapadno dvorište

02. koridor procesije

03. južni propileji

04. zapadna skladišta (u njima su bili golemi pitosi)

05. soba s minojskim freskama

06. centralno dvorište

07. soba s prijestoljem → najvažniji dio zapadnog krila

08. tripartitno svetište (svetište zmijeske božice) → najvažniji dio zapadnog krila

09. veliko stubište

10. jugoistočni dio palače

11. kraljevski apartmani (gornja i donja dvorana dvostrukih sjekira); kraljičini apartmani

(svetište dupina) → najvažniji dio istočnog krila

12. radionice, skladište pitosa i drenažni sistem

13. sjeverni ulaz i sjeverni dio palače

14. teatar, soba za oblačenje i kraljevska cesta

Tzv. „bazen“ u sobi s prijestoljem do kojeg vode stube. Stubište se spušta za dvije etaže.

Evans je kraljevske apartmane interpretirao kao prostor za boravak kraljevske obitelji.

Zaključio je to na temelju larnaksa za koji je pretpostavio da je to kraljičina kada. Apartman ili

megaron kralja ili kraljice.

Višekatna konstrukcija palače, masovna upotreba stupova, nema crijepa na krovu, na krovu

okno kako bi niže prostorije primale svjetlo. Palača u Knosu imala je vodovod, sustav drenaže

( kišnica odvođena kanalima) i kanalizaciju (kanali kojima je čista voda odvodila fekalije).

Dedal – mitski arhitekt Knosa, mitski začetnika kiparstva.

Evans je zamišljao da je Knos uređenkao Viktorijanska Engleska; otud naziv palača.

fayansni model

Zmijska božica; akefalna – ritualno obezglavljena

Figura božice s uzdignutim rukama → svetište

15

Ovakav stil odijevanja ženskih minojskih božanstava i stvarnih osoba jednak je, nema razlike

u prikazu.

Fayans je materijal čija se smjesa radi od kvarcnog pijeska, sličan je keramici..

Ako osoba nema ništa na glavi riječ je o stvarnoj osobi. Ako na glavi ima neku životinju, riječ

je o božici.

Minojski tip megarona.

FESTOS

ime: grč. Phaistos, mikenski možda Pa – i – to (linear B)

Istraživanja:Federico Halbherr i Luigi Pernier, 1900. – 1904., Doro Levi 1950. – 1971., Vicenzo

La Rosa 1994., 2000. – 2001.

položaj: lokalitet se nalazi na južnom dijelu otoka, na istočnom kraju brežuljka Kastri na kraju

ravnice Messara (najpitoreskniji položaj od svih palača)

povijest: najstarija naselja leže blizu rijeke Yeropotamos, a datiraju iz oko 4000. g. pr. Kr.

U EM periodu na prostoru palače vjerojatno se nalazilo više manjih naselja usporedivih npr. s

Tripitijem, Vasilikijem.

MM IB – IIB: starije palače, 3 građevne faze (freske, linear A, tisuće pečatnjaka)

MM III – LM IB: mlađa palača površinom manja od stare palače

Knos i Fest su bili prostraniji u razdoblju prvih palača. Za Fest je zanimljivo da imamo super

luksuzne nalaze poput freskoslikarstva, pečatnjaka i sl., a to ne nalazimo u drugim palačama.

Čini se da je u razdoblju prvih palača palača Fest bila upravno i administrativno središte, a

palača u Ayia Triadi u razdoblju drugih palača je zasigurno bila u vezi s Festom (možda kao

zimska palača). Festu nedostaje velik dio istočnog krila koji je tijekom vremena erodirao.

Heinrich Schliemann je pokušao otkupiti lokalitet Knossos od turskih vlasti, ali nije uspio jer

se nije mogao dogovoriti oko broja stabala maslina i cijene. Sreća je za arheologiju da

Knossos nije otkupio.

Palača u Festu je veoma slična onoj u Knosu, ali se ipak u nečemu razlikuju; imali su vrlo

sličnu ulogu administrativnog središta. Najmlađa fazapalače datira iz oko 1450. g. pr. Kr.

16

Nalaz: Disk iz Festa: datira iz vremena prvih palača

kamares keramika – keramički stil koji je podudaran s otprilike razdoblje prvih palača,

izvozila se sve do Egipta, vrlo kvalitetna

U Knosu i Festu su bile radionice u kojima se pod kontrolo palače izrađivalo keramičko

posuđe.

Linear A je najstarije pismo na prostoru europskog kontinenta; svaki urezani simbol

predstavlja jedan slog. Čini se da je riječ o jeziku mediteranskog praindoeuropskog supstrata.

MLAĐA PALAČA U FESTU

1. Gornje ili sjeverozapadno dvorište

2. Rimska hipostilna građevina – nastala kada ostaci palače nisu bili poznati

3. Tripartitno svetište

4. Zapadno dvorište i teatar

5. Monumentalni propileji (zapadni ulaz)

Centralno dvorište (55 x 25m), s istočne i zapadne strane stupovi i pilastri

6. Zapadna skladišta (10)

Dvije prostorije s klupama pokrivene štukaturama za religiozne svrhe, kripta s pilastrima, dva

bazena za pročišćavanje

7. Hram božice Reje

Jugoistočno krilo propalo

Namjena istočnog krila nepoznata

8. Istočno dvorište

Sjeveroistočno krilo s prostorijama za rad umjetnika i zanatlija

9. Kraljevski apartmani: sjeverno kraljev megaron i južnije kraljičin megaronsa svjetlarnikom

u sredini

Ispod Reina hrama ostaci su minojskog grada i građevina iz Geometrijskog perioda (10. – 7.

st.)

17

Sa dvije je strane dvorište u palači bilo flankirano trijemom. Palača nije imala fortifikacije, ali

je zasigurno imala službe koje su se brinule o sigurnosti.

MALLIA

ime: po 3 km udaljenom gradiću

istraživanja: Jozef Hadziadakis, 1915.; F. Chapoutier (istraživanja traju i danas)

položaj: na sjevernoj obali Krete, istočno od Herakliona

površina: 7500 m2 (treća po veličini)

povijest: EM II: prvo naseljavanje područja palače

EM III/MM IA: osnivanje grada, najstarije kuće jednostavne strukture

MM IB – IIB: prva palača o kojoj se malo zna

MM III – LM IB: mlađa palača i četvrti grada s velikim kućama složene strukture

Hrizolakos: velika nekropola, grad mrtvih

Palača je činila samo mali dio cjelokupnog grada, odnosno samo jednu od struktura unutar

grada.

Mallia je važna zbog pojave „Kretskih“, odnosno „Minojskih hijeroglifa“ → prethodili su

linearu A, vjerojatno se čak i paralelno koristili jedno vrijeme. Iz četvrti Mu dolaze najstariji

nalazi tih hijeroglifa.

Mlađa palača:

1. Kouloures (8 kružnih jama s gusto poredanim pitosima i pilastrom u sredini)

2. Južni ulaz

3. Centralno dvorište (48 x 23 m s porticima (trijem) na sjevernoj i istočnoj strani)

4. Oltar u središtu dvorišta s 4 podupirača

5. Zapadno krilo sa skladištima i koridorom

6. Stubište

7. Kernos (okrugla ploča s 34 udubljenja namijenjena krvnim žrtvama)

8. Kripta s pilastrima i „glavna dvorana“ u njezinoj pozadini

9. Veliko stubište za prostorije na katu

10. Loggia namijenjena ceremonijama i stražnja soba s trezorom = ekvivalent „sobi s

prijestoljem“ u Knosu

11. Istočna skladišta s dobro sačuvanim postoljima za pitose i kanalima

18

12. Kraljevski apartmani s „bazenom za pročišćavanje“

13. Soba s pilastrima (hipostilna dvorana)

14. Dvorište s „kulom“ i mikenskim svetištem

15. Sjeverni ulaz i cesta prema luci i agori

16. Agora grada; lijevo hipostilna kripta

17. Gradska četvrt Mu i nekropola Chryssolakkos

Maslinovo se ulje koristilo u prehrani, za osvjetljavanje i u postupku proizvodnje tekstila.

Kula i mikensko svetište egzistiraju kada je ostali dio palače zapravo uništen. Nakit u obliku

pčele po kojem je Mallia poznata, nakit je zlatan, a zlato nije često.

ZAKROS

ime: po susjednom naselju

istraživanja: D. G. Howarth, 1901. (grad), N. Platon, 1961. (palača)

položaj: na istočnoj obali Krete, južno od Palaikastra, na položaju zaklonjenom od sjevernog

vjetra; minojski most prema istoku

površina: 8000 m2 s oko 150 prostorija; palači cestom pridružena luka (grad)

povijest: MM IB – IIB: razdoblje starijih palača

MM IIIA – LM IB: doba mlađih palača

Sam grad je luka.

XVI Arhiv – svaka ga je palača imala

XXIII Svetište

XXIV „Kupatilo“

XXV Riznica

XXVIII Dvorana

XXXII Kuhinja

XLI Cisterna?

LXIII Cisterna

LXVIII Odaja s bazenom

XXXVIXXXVII }Kraljev i kraljič∈apartman

19

Desno od prostorije XXX su ostaci žrtvenika

Plan palače bez dijela grada s 12 kuća, neke i sa do 30 prostorija (aneksi palača). Arhiv ovdje

otkriven je arhiv lineara A.

Palača Zakros je dala pregršt vrijednih nalaza, velik broj skupocjenih vaza izrađenih od

kamena, gorskog kristala.

Riton – kultna posuda od steatita – javlja se i u freskoslikarstvu u Knosu

Riton – posuda oblika glave bika

Figure božice izrađene od terakote, zvonolikog oblika, uzdignutih ruku. Sve te figure su

uglavnom ceremonijalnog karaktera. Minojsko društvo je teokratsko društvo, na čelu je

svećenstvo. Te palače su mogle biti jedno veliko svetište uz koje su mogli biti vezani sadržaji

cezani uz vladajuće.

GALATAS

ime: po selu blizu lokaliteta Archalochori

istraživanja: George Rethemiotakis, od 1991. do danas; nije objavljena

Otkrićem Galatasa pokazalo se kako je Kreta bila puno gušće naseljena nego se to prvotno

mislilo.

položaj: 30 km južno od Herakliona

Palača se nalazi u centru grada. Dvorište se prostire u smjeru sjever – jug, 16 x 32 m, istočno

krilo dobro sačuvano, zapadnp i južno loše, sjeverno tek treba istražiti

EM I – II: početak naseljavanja

MM IB/MM II: rast naselja

MM IIIA: isgradnja istočnog krila (1700. – 1650.)

MM IIIB – LM IA: izgradnja zapadnog krila (1650. 1500.)

LM IA: destrukcija

Jedina palača u kojoj su pronađeni ostaci ognjišta s pepelom → dokaz rituala

PALAIKASTRO

ime: po 2 km udaljenom selu

20

položaj: na istočnoj obali Krete

istraživanja: R. Bosanquet, 1902.; J. Dawkins

Palača još nije pronađena. Moguće je da je grad bio pod upravom palače Zakros

povijest: EM IIA: nastanak malog grada uništenog u 17. st. pr. Kr.

EM IIB – III: nastanak grada

MM IB – IIB: doba starijih palača

MM IIIA – LM IB: doba mlađih palača

LM IIA – B: obnova – najveći grad na ovom dijelu Krete

nalaz: Kuros iz Palaikastra – jedina preživjela minojska reprezentativna skulptura; izrađena

od bjelokosti

Terakotna skupina koja prikazuje ples → ceremonija u čast pokojnika ili čast božanstva

GOURNIA

ime: nepoznato; naziv po plitkim kamenim posudama

istraživanja: Harriet Boyd, 1900.

Jedino u cijelosti istraženo naselje na Kreti.

Potvrđena rana naseljenost, ali bez značajnijih građevina.

povijest: samo faza mlađih ili drugih palača

MM III – LM I: gradnja male palače na vrhu brežuljka

LM IA: prenamjena u prostorije za obrtnike

LM IB: palača i grad uništeni

Sjeverno od palače malo svetište iz LM I perioda, 3x 4 m; idoli božica s podignutim rukama,

posude s ručkama u obliku zmija, reljefi s konsekrativnim rogovima. Grad podijeljen u 7

blokova s 2 komunikacije. Procijenjena populacija: 3000 – 4000 ljudi. Ovakvih manjih

kraljevskih vila očito je bilo više na otoku; one se međusobno po ulozi, a i po pronađenim

nalazima nimalo ne razlikuju.

AYIA TRIADA

ime: po crkvi Sv. Trojstva

21

položaj: 3 km od Festa, na zapadnoj padini brežuljka, 30 – 40 m od mora

Potvrđena naseljenost od EM I i kroz MM, ali bez spoznaje o veličini i eventualnom

postojanju ranije palače

povijest: MM III – LM IB

Nalazi (bogatiji nego u Festu!): tablice lineara A, pečatnjaci, freske, kamene vaze (vaza

žeteleca, vaza boksača, vaza poglavice), sarkofag

oblik: u obliku obrnutog slova L; dva krila oko tzv. „dvorišta svetišta“; na spoju krila

najvažnije prostorije: U odnosu na veličinu, brojna skladišta. Sjeverno od palače leži grad, a

sjeveroistočno od njega nekropola. Starija faza grada suvremena je palači, a mlađa „stoi“ s 8

trgovina, mikenskim megaronom i svetištem (razdoblje poslije palača, 1400. – 1100.). U toj

nekropoli je pronađen sarkofag iz Ayie Triade.

Mala kamena vaza žetelaca, 8 – 9 cm visine.

U sarkofagu iz Ayie Triade bio je pokopan minojski ili mikenski vladar,što je dvojbeno.

FUNKCIJA PALAČA

22

Minojske palače poznate danas na Kreti su Knos (22 000 m2), Fest (18 000 m2), Malija

(7500m2), Zakros (8500 m2) i Galatas. Bile su autonomne i nezavisne (?), ali su slijedile

zajedničku politiku administracije u Knosu. Igrale su najveću ulogu u svim aktivnostima

minojskog društva prilagođavajući se različitim zahtjevima svojom multifunkcionalnošću.

Rezidencije kraljevske obitelji i elite bile su namijenjene i stanovnicima, ali su neki prostori

bili samo za elitu. Radionice za proizvodnju luksuznih figurina i ostale keramike. Palače su

imale centraliziranu kontrolu nad ekonomskim, religijskim i političkim sistemom na Kreti. Od

strane palača je kontrolirana i proizvodnja i distribucija poljoprivrednih proizvoda koja se

odvijala izvan palača.

ZAJEDNIČKE OSOBINE

- pravokutno dvorište orijentacije otprilike sjever – jug i odsutnost fortifikacija

- kompleksnost struktura: mnogo prostorija na sve 4 strane oko centralnog dvorišta

kao izvora zraka i svjetla

- veliki magacini; svetišta u zapadnom krilu, radionica u istočnom krilu

- velike popločane površine

- rekonstrukciju palača potkrepljuju modeli kuća od fajansa i terakote te prikazi na

freskama

- velika stubišta vode na gornje etaže: zbog višekatne konstrukcije česta uporaba

svjetlarnika

- najvažnije prostorije oslikane freskama

- ulazi u najvažnije prostorije riješeni s više vrata postavljenih jednih do drugih

(polythyra)

- za zagrijavanje upotrebljavana otvorena ognjišta na podu (soba s prijestoljem)

- nepoznavanje stakla za prozore, ali umjesto toga upotreba alabasternih ploča

- kameni drenažni sistemi s tekućom vodom za ispiranje toaleta i s kišnicom za obranu

od poplave; sistemi s terakotnim cijevima za dovod pitke vode dugi i po 10 km

(akvedukti)

PISMA EGEJSKOG PODRUČJA

23

Na širem području Egeje poznajemo 4 pisma

1. kretski hijeroglifi – dobili naziv prema Evansu iako sam naziv nije najpravilniji; možda bi ga

bilo bolje nazvati ideogramskim pismom

2. linear A

3. linear B

4. linear C

Linear A, B, C su pisma koja su se koristila u razdoblju od 2000. – 1100., tj. u periodu MM –

LM.

Linear C je pismo koje se koristilo na Cipru koji zajedno sa zapadnom obalom Male Azije

spada u širi prostor Egeje.

Pismo je općenito poznavao mali broj osoba Minojskog društva te je to vjerojatno razlog što

to pismo nije opstalo duže vrijeme te je nestalo sa svjetske scene. Podrijetlo pisma je

nepoznato. Najstarija forma je razvijena na Kreti iz potrebe za zapisivanjem skladišnih

kapaciteta te prometu roba (nešto slično događalo se i u Mezopotamiji).

Nepoznato podrijetlo – je li možda doneseno sa strane ili ne nije sigurno, ali do njegovog

nastanka zasigurno ne bi došlo da za njim nije bilo potrebe. Ostaje pitanje je li pismo možda

lokalna invencija. Također se ne može zanemariti utjecaj od strane Feničana, Sirijaca i Hetita.

Na Kreti se najranije pojavljuje upravo zato što je tamo najprije došlo do državne organizacije

upravo radi potreba zapisivanja viškova proizvoda, njihova skladištenja, prometa, itd.

Prva tri pisma su izrazito administrativnog karaktera i sa njima nisu pisani nikakvi epovi ili

književna djela već je pretežno korišten u poslovne svrhe. Ona su administrativno –

zavjetnog karaktera.

Ideogrami se pojavljuju u razdoblju od 2000. – 1700. godine u periodu MM I – LM III. U

poslijednoj fazi uporabe pojavljuju se paralelno sa linearom A.

24

Razlikujemo 2 tipa ideograma:

1. ideogrami koji su otkriveni na pečatima iz razdoblja starijih palača

2. piktografske tekstove i tekstove raznih piktografskih pisama koji su se razvijali neovisno za

vrijeme starijih palača, a kasnije evoluirali u linear A (duži tekstovi).

Nalazi su pronađeni u gotovo svim palačama. Problemi se pojavljuju jer se ideogrami negdje

pojavljuju sa piktogramima.

Tekstovi koji pripadaju drugoj fazi međusobno se razlikuju što može navesti na zaključak da

su postojali različiti dijalekti po otoku pa je možda i samo pismo prihvatilo neke prilagodbe.

Ipak, linear A je pismo mlađih palača. Na kraju MM perioda pojavljuju se paralelno.

Hijeroglifi (Evans) sadrže veći broj znakova, stilizirane slike bića, rukotvorina te uključuju i

linearne simbole (dijelom imaju znakove fonetske – slogovne vrijednosti), jedan glas - jedan

slog.

Javljaju se na pečatima, često glinenim tablicama koje su pržene na suncu, ne na vatri (sirova

glina), mjernicima, posudama. Njih je vrlo malo sačuvano i to pretežno oni koji su stradali u

požaru pa su nesretnim slučajem bili zapečeni u vatri.

Karakteri tekstova: ti tekstovi su kratki (pečati, pečatnjaci) i predstavljaju možda

monograme. Možda neke titule, funkcije, imena. Duži zapisi su arhivskog karaktera i manji

broj znakova hijeroglifi dijele sa linearom A.

Poznati broj Kretskih hijeroglifa je 360 dokumenata, 1000 znakova iskopanih sa 4 položaja.

1. četvrt Mu starije palače iz MM II perioda u Maliji

2. ostaci hijeroglifa iz Malije iz MM III perioda

3. ostaci hijeroglifa u Knossosu iz MM II ili MM III

4. ostaci sa hijeroglifima male palače u Petri iz MM II perioda

Korpus znakova broji 96 silabograma, 10 se dupliraju kao logogrami (23 su pravi logogrami

(riječi i pojmovi)), 13 je frakcija.

Za one znakove kojima se ne zna značenje određeni su kodovi.

25

Korpus spomenika

Glinene tablice sa urezanim natpisom CHCICH 1 – 122

Pečatnjaci

Prstenje sa pečatima

Oltarne ploče iz Malije; javlja se 16 znakova 3 po 2 puta. Natpis je poznat u kamenu. Natpis u

udubljenju u obliku pehara također je u kamenu.

Archolchori sjekire (naziv po spilji); napravljene od bronce iskopane u blizini S. Marinatesa.

Pojavljuje se 15 simbola, neki su identični linearu A, a neki onima na Disku iz Festa. Dva su

znaka jedinstvena.

Disk iz Festa; izrađen od gline

Najkontroverzniji pisani dokument egejskog svijeta. Po Pernieru, to je pismo starijih palača, a

ipak, novija istraživanja ga stavljaju u kontekst mlađih palača. Mnogo je teorija o ovome

disku, a ide se čak dotle da je krivotvoren radi toga što je pristup originalu zabranjen.

Natpisi se nalaze s obje strane diska u spiralama, 242 znaka podijeljenih u 61 grupu nastalih

vjerojatno drvenim pečatom. Grupe sadrže od 2 do 7 znakova odvojenih vertikalnom linijom

spojenom sa linijom spirala. Ukupno, riječ je o 45 znakova, ljudskih figura, životinja,

predmeta iz svakodnevnog života. Sadržaj teksta ostaje nepoznat.

Linear A (1800. – 1450.) MM II

Pismo pisano sa lijeva na desno u horizontalnim trakama. Potječe iz vremena mlađih palača

(Evans). Transformacija ideogramskog pisma i standardizacija piktoralnih elemenata. Kao

dokaz imamo keramički mjernik iz Malije.

Do sada je pronađeno 1450 dokumenata i nekih 7100 znakova (ima ih različitih kao i u

linearu B). Pisano je na raznim vrstama predmeta; terakotnim zavjetnim pločama, kultnim

predmetima, glinenim tablicama.

Ayia Triada – 150 tablica sa zaglavljem na kojima su vjerojatno imena mjesta ili osoba.

Oznake: wb = pečati, ze = arhitektura, wa = noduli, wc = rondele, zg = kamen,...

Numerički sustav je nešto drugačiji od ranijeg sa preko 100 simbola, 12 su ideogrami i

pojavljuju se izolirani te ih slijede brojevi. 60 ih se pojavljuje u grupama i prikazuju fonetske

26

prezentacije slogova. Neki imaju funkciju ideograma i fonema. Postoje i lokalne varijante

lineara A koje prikazuju odraz dijalekta.

Vjerojatno je ekspanzija trgovine dovela do širenja pisma na ostale otoke (Naxos) i grčko

kopno. Ayia Triada ima najbrojnija spremišta od svih palača.

Fonetske oznake – a, b, c

Silabogrami – slogovi

Ideogrami – pojmovi

Linear A nalaza najviše ima na Kreti, jedino je izuzetak Chania na zapadnom dijelu otoka. Na

Kikladima imamo nalaze na Kiteri, Teri (Akrotiri), Milosu, Naxosu,Keosu. Na kopnu u Miletu.

Zanimljivo je da su bugarski znanstvenici pronašli tragove u Trakiji (Rodopi) gdje je

pronađena grobnica u kojoj se javljaju znakovi lineara A.

Imamo 3 glavne pretpostavke kojoj skupini jezika pripada Kretski jezik. Možda ga je

prikladnije nazvati Minojskim ili prema Strabonu eteokretskim jezikom.

1. luvijska – anadolijska grana indoeuropskih jezika

2. fenička – arhajska forma feničkog jezika

3. indo – iranska obitelj indoeuropskih jezika (slogovi s nastavcima)

Niti jedna od ovih pretpostavki nije prihvaćena, pismo nije dešifrirano. Linear B je dešifriran

zahvaljujući tome što je pisan grčkim jezikom.

Luvijska teorija zasniva se na mišljenju da su možda određene populacije doselile na Kretu te

tako pridodale razvoju pisma sa područja Anadolije, tj. sa područja Male Azije. Smatra se da

je bio u upotrebi u Troji.

Imamo jako puno primjera ovog pisma. Tablica br. 13 iz Ayia Triade. Prilično jasno se vidi da

tekst nešto nabraja. Ka – u – de – ta (ideogram za vino). Isti se ovakav pojavljuje u pismu

linear B i također označava vino te – ro 256.

Te – ki 27.5

Ki – ro = nedostajući

Ku – ro = cijelo

27

Pa – i – to = ime mjesta Fest

Ma – ru = vuna

Po – to – ku – ro = veliko

Se – to – i – ja = minojski Archanes

Su – ki – ri – ta = Sybirta

Da – ma – te = Demetra

Po – t – nia = gospodarica, glavna božica

Linear C

Pismo poznato još i kao ciparsko slogovno pismo. U upotrebi od 16. st. do 12. st. (1500. –

1150.) – drevni ciparski jezik. Pismo je nastalo pod utjecajem lineara A samo što ne sadrži

ideograme – eteociparsko pismo. Nalazimo ga na glinenim tablicama, cilindrima, loptama.

Postoji 4 grupe natpisa:

1. CM 1 – 2 tablice sa 745 znakova

2. CM 2 – 1310 znakova

3. CM 3 – 219 znakova

4. CM 4

Linear C je evoluirao u ciparsko slogovno pismo od 8. – 2. st. Većina tekstova pisano je

akadijskogrčkim dijalektom i drevnim ciparskim. Pronađeni su identični tekstovi na oba jezika

od kojih je jedan bio pisan alfabetom.

Oko 1000 natpisa potječe većinom iz 6. st.

Strukturom je slično linearu B, ali svi oni imaju ishodište u linearu A. Imamo 5 vokala: a, e, i,

o, u ili ka, ke, ki, ko, ku – pojedinim vokalima dodaju se konsonanti kao predglasi. U 2. st.

zamijenjuje ga alfabet.

Linear B

Pismo koje ima jako puno ideograma. Razvio se iz lineara A na Kreti (1450. – 1200.) LM II

Pisan je mikenskim jezikom, na drevnom dijalektu grčkog jezika. 72 000 znakova, 5500

dokumenata, oko 4000 na Knossosu. Javlja se na 4 vrste predmeta: glinene tablice, obliku

palmina lista, peharima, vazama.

28

87 znakova za slogove, veliki broj logograma (ideogramskih simbola), 123 su kodirana CIPEM.

Ideogramima se izražavaju tipovi objekata i jedinice mjere.

Pohranjivani su u kutijama i kovčezima koje su se stavljale na police. Veliki dio je uništen u

razaranju mikenskih citadela i gradova, a aradoksalno je to što su najbolje sačuvani oni koje

je zahvatila vatra.

Spominju se ovce,koze, stada, ali manje volovi i bikovi.

Ideogrami – kola sa kotačima, bez kotača, odjeća, posude,...

Ime – ideogram – broj.

Skoro na kraju svakog je broj što svjedoči o tome da je izrazito administrativnog karaktera.

Tablice:

Kreta: Knossos i Chania. Knossos 4360 tablica

Py – Pylos: drugi po veličini nađen arhiv sa 1200 tablica

Th – Theba: 337 tablica

My – Mikena: 73 tablica

Ti – Tirint: 27 tablica

Od ostalih, većina se nalazi na Eleuzinama i Orhomenu.

Kronologija

Vitraji iz Knossosa – soba tablica sa kolima

LM II: 1425. – 1390.

LM IIIA2: 1370. – 1340. ili IIIB – Knossos

LM IIIB: Chania

Ventris je uspio dešifrirati linear B pomoću natpisa na mikenskom grčkom.

MINOJSKA GROBNA ARHITEKTURA

29

Grobna arhitektura i tragovi pogrebnih običaja predstavljaju važan segment materijalne

kulture svake Egejske civilizacije i svake njezine faze, ali su i geografski i klonološki

neujednačeno distribuirani.

Sveobuhvatnu analizu pogrebne prakse otežavaju rijetke analize pogrebnih ostataka.

Istraživanja grobova uglavnom su se svodila na kronološku dimenziju, oblike konstrukcije,

tipove pronađenih predmeta, dok su se manje bavila ritualnim i ceremonijalnim pitanjima.

Tek se u posljednje vrijeme u razmatranje uzima i socijalna i ritualna dimenzija.

Najistaknutiji ukopi pripadaju onim društvenim grupama koje definiraju status, dok su iz tog

običaja bili isključeni pripadnici drugih grupa, pa čak i djeca i mladež viših slojeva.

PREVLAST INHUMACIJE

Iako sahranjivanje pokojnika na području Egeje pokazuje velike regionalne razlike, postoje

mnogi zajednički elementi i običaji.

Najčešće se sahranjivalo cijelo tijelo u zgrčenom položaju ili na ređima. Inhumacija i

kremacija su bili vrlo rijetki sve do razdoblja poslije palača.

Zgrčeni (skraćeni) položaj možda je imao neko ritualno značenje.

Kasnije je takav način ukopa predstavio želju za što bržim pripravljanjem groba. Polaganje

predmeta u grob nije uvijek imalo isti značaj i nije bilo najvažniji dio ritualnog čina; u većini

slučajeva su to ostaci ritualnog konzumiranja hrane i pića u prilici ukopa.

UREĐIVANJE GROBOVA I CEREMONIJALNE AKTIVNOSTI

Nekada su ukopi bili procesi s 2 faze i druga je uključivala ritualno ogoljivanje kostiju od mesa

(u grobnicama kružnog tipa). Takvi su primjeri prepoznati u višekratno upotrebljavanim

grobnicama, gdje su raniji ukopi često bili premještani u spremišta.

Vatra se obično upotrebljavala za okađivanje groba, čišćenje zadnjih ostataka mesa s kostiju

ili u ritualnoj sferi.

S takvim uređivanje groba sigurno su bili premještani i grobni prilozi.

30

Aktivnost poslije ukopa često je obuhvaćala ceremonije u funkciji molitve,klanjanja i

kolektivnog iskazivanja poštovanja pokojniku. Takva je praksa i vjerovanje možda razvijena

od nekih grupa u sklopu procesa diferencijacije društva.

Postoje čvrste veze između viskokog statusa ukopa i dokaza ceremonijalne prakse na grobu i

grobištu.

Na Kreti se materijal koji svjedoči o grobnoj arhitekturi i običajima pojavljuje već od najranije

faze EM perioda i tako je bogat, ali u isto vrijeme i slabo objavljen – samo u obliku

prethodnih izvještaja – tako da je teško apsorbirati svu slojevitost toga segmenta minojske

civilizacije.

Mnogi od potvrđenih običaja mogu se povezati sa skromnim dokazima neolitskih običaja, što

je i logično akose ima u vidu kontinuitet života i stanovništva. Tako je npr. kasno neolitsko

groblje Kephala s kamenim cistama i zidanom grobnicom uvod u tipična EM groblja.

Na Kreti se ostaci grobne arhitekture i materijal koji je prati često grupiraju na pojedinim

područjima koja pokazuju zamjetan kontinuitet što pokazuje stabilnost minojskog društva.

Tako se npr. na nekropoli Phourni na malom brežuljku iznad Archanesa različiti tipovi grobne

strukture javljaju od EM II do LM IIA2 perioda, iako je nakon perioda prvih palača razmjerno

manje materijala.

Groblje Sphoungaras, kraj Gournije, bilo je aktivno sve do kraja drugih palača (LM IB). Groblja

u okolici Malije bila su podjednako aktivna prije i za vrijeme prvih palača.

EM II – LM IB

Kružni grob E – najraniji, podignut iznad zemlje (EMII) s 2 sloja ukopa (EM II, MM IA). Prvome

pripadaju larnaksi koji su stajali na površini i pečati, drugome pripadaju 29 larnaksa i 2

pitosa.

Grob C – tolos (?), podignut iznad zemlje. Iz EM III perioda s 11 larnaksa i pitosom s ostacima

18 pokojnika, 24 između larnaksa i 3 na ulazu (ukupno 45). Bogati prilozi ispod grobova

uključuju kikladske idole.

31

Kompleks groba B – pravokutni sklop s kružnim grobom u sredini, dromosom i 2 lateralne

prostorije. U jednoj larnaks s kostima 19 jedinki.

LM II – LM IIIA2

Grob D – ukop samo jedne ženske osobe iz kraljevske obitelji iz LM IIIA2 perioda

Tolos A – mikenskog tipa s odajom sa strane i ukopom ženske osobe iz kraljevske obitelji u

larnaksu i ritualnim žrtvama konja i bika (svećenica?)

Grobni krug – jedinstven na tlu Krete, nestalog zida, ali sa sačuvanih 7 grobova u 3 reda s

larnaksom u svakom i nadgrobnim stelama kraj grobova

KRUŽNE GROBNICE I GROBNICE OBLIKA KUĆE

2 glavna tipa grobnica su kružne grobnice i pravokutne grobnice ili grobnice tipa kuće. Prve

su karakteristične za južni i središnji dio otoka, a druge za sjeverni i istočni dio.

Iako su one u posljednje vrijeme postale predmetom mnogih rasprava, podaci koji se odnose

na pojedine ukope i cijela groblja značajno se razlikuju, a čak i kad su njihovi sadržaji dobro

publicirani malo je riječi o broju ukopa i dobi ili spolu.

Mogu se značajno razlikovati po veličini, razrađenosti i kvantiteti grobnih priloga. U cjelini

gledano, korisnici takvih grobnica pripadaju višem društvenom stratumu od korisnika spilja,

iako se i na njima mogu pronaći ukopi s finom keramikom, pečatima i finim vazama.

KRUŽNE GROBNICE

Karaktreristične južnokretske grobnice gradile su se izolirane u manjim skupinama od 2 – 3, a

neke su postale nukleusima oko kojih su se razvila velika groblja s različitim strukturama.

Nastanak i podrijetlo kružnih grobnica ostaje nepoznato, Najbliže usporedbe javljaju se

tijekom EM I perioda u mjestu Krasi (prijelazni tip u kružnu grobnicu), jednostavna grobnica

iz Nee Rumate ili npr. grobnica s pačetvorinastim odajama iz Ayia Photije.

One nemaju veliki broj ukopa, postanak im je jednako nepoznat. Kružne grobnice je najbolje

promatrati kao rezultat lokalnog razvoja.

32

Nea Rumata – EM I grob blizu Charnije, okružen zidom, ali od neobrađenog kamena. U grobu

su nađeni tijelo i 2 posude.

Kamilari I: tolos kod Ayia Triade. Istočno od groba nalazi se aneks od 5 prostorija iz MM IIIA

perioda i sjeverni prostor za žrtvovanje. Otkriveno oko 500 posuda izvan i oko 250 u grobnici.

Zadnji nalazi iz LM IIIA perioda uključuju 3 terakotne figurice (banket posvećen pokojniku,

dvije stojeće osobe ispred 4 sjedeće figure, plesače).

Platanos, grobnica B

Budući da nijedna kružna grobnica nije sačuvana netaknuta, ostaje nejasno kako su točno

izgledale. Neupitno je jedino da su bile rađene od kamena, širokih zidova, nagnutih prema

unutrašnjosti do određene visine.

Velike građevine nisu mogle imati kameni svod, već možda opeku, pruće ili trsku (kao npr.

Kamilari I).

Platanos : 2 tolosa iz EM II – MMII perioda, grob A najvažniji tog tipa na Kreti (promjer 15 -

16 m). Izvorno su na lokalitetu stajala 3 tolosa i 1 pravokutna grobnica. Obično je bilo da je

donji dio ziđa izgrađen od blokova koji su nosili težinu gornjeg ziđa koje se često stanjivalo

prema vrhu. Dvorana i predvorje grobnice bili su utemeljeni na kamenu. Vrata su obično bila

okrenuta prema istoku, visine manje od 1 m, do ljudske visine kasnije

Koumasa: mala nekropola iz EM perioda s 3 kružne i 1 pravokutnom grobnicom. U Koumasi

su pronađeni: keramičko i kameno posuđe, pečati, figurice i 3 srebrna bodeža,

Predvorje je česta pojava ako ne i standardni element. U nekolicini slučajeva ta grobnica

pokazuje sličnosti s mnogo kompleksnijim grobnicama tipa kuća, ali te prostorije čini se nisu

služile za držanje ostataka pokojnika ili njegovih dobara ( osim u sekundarnoj ulozi) nego

možda kao prostor za održavanje rituala. Priroda tih rituala može se djelomično

rekonstruirati.

Apesokari: 2 kružne grobnice, u manjoj ukopi i izvan odaje, u nekim vanjskim odajama.

33

Lubanje i glavne kosti premješteni u za to predviđeni dio grobnice (osuarij), a ostatak je

izbacivan van.

Brojnost malih keramičkih i kamenih posuda – pehara i vrčeva – očito stoji u vezi s

pogrebnim ritualom: libacijom ( žrtvom ljevanicom).

GROBNICE U OBLIKU KUĆE

Grobnice tipa kuća obično ponavljaju tlocrt tipa minojske kuće s nekoliko različitih grupa

prostorija, kamenim temeljima koji su od njih preostali i rijetkim naznakama drvenih vrata.

Neke od grobnica uključuju arhitektonske oblike koji direktne usporedbe imaju u velikim

građevinama – palačama – koridore (hodnike), unutrašnje pilastre, u nekoliko slučajeva u

gornji kat te oslikanu žbuku na zidovima.

U grobnicama ovog tipa rijetki su nalazi sječiva i figuralne plastike, a česti vrlo luksuzni nalazi

nakita.

OSTALI TIPOVI GROBNICA I UKOPA

Najstarija i najprimitivnija je upotreba spilja za ukapanje i to još od neolita, nastavlja se na

prostorima sjeverne i istočne Krete.

Škripe u kamenu, ciste, jame; na groblju Ayia Photia paralelno s grobnicama usječenim u

stijene, vjerojatno samo za djecu. Na groblju Pseira oni su međutim razmjerno česti.

Hagia Photia

položaj: sjeverna obala Krete, istočno od grada Sitia

istraživanja: 1971. – 1983.

Najveće ranominojsko groblje (263 groba)

kronologija: većina građevina datira iz kraja EM I i početka EM IIA perioda

Grobna arhitektura pogrebnih običaja i 90 % predmeta su kikladski (kikladska kolonija?)

tipovi grobova:

1. jednostavne jame s kružnim ili eliptičnim otvorima

34

2. grobnice s u tlo ukopanim popločanim predsobljem (zatrpanim) i grobnom odajom

odvojenom vratima i pokrivenom kamenim pločama

nalazi: pikside, kernoi, zdjele kikladskog podrijetla, Hagis Onouphrios keramika i Pyrgos

keramika

Pithoi i larnaksi

Rijetko je koji tipgroba korišten za samo 1 ili manji broj ukopa. Ipak, od EM III perioda na

cijeloj Kreti se prihvaća i postaje uobičajeno polaganje skeletnih ostataka pokojnika u

keramičke pitose ili larnakse. Nekada su oni mogli sadržavati ostatke nekoliko pokojnika.

Pithoi se nekada nalaze na odvojenim grobljima, kao npr. grobljima Sphoungaras ili

Pachyammos, a ponekad zajedno s drugim tipovima grobova, ili čak unutar zidanih grobnica

ili grobnica s odajama. Izolirani primjeri ukopa u pitosima.

Larnaksi

Uporaba (glinenih sanduka) od EM III (2200. – 2100.) pa do kraja Minojske civilizacije (LM III

A – C)

Najstariji primjeri imali eliptičan, izgled kade, jednostavne linearne dekoracije.

Iz LM III perioda (1440. – 1050.) 2 tipa larnaksa: u obliku kade i pravokutnog oblika s 4 noge i

ravnim ili dvoslivnim poklopcem (po uzoru na drvenu škrinju za odjeću).

Oba su se tipa oslikavala. Pokojnici su se pokapali na boku, u zgrčencu (desni bok s pogledom

prema istoku).

Budući da je većina tipova grobnica upotrebljavana za grupne ukope, priroda tih grupa jedno

je od najvažnijih pitanja i problema.

U većini slučajeva sve se svodi na kalkulacije – npr. da je jedna familija mogla imati do 5

ukopa po generaciji, tj. 20-ak po stoljeću.

Ne zna se jesu li se oba spola ravnopravno ukapala.

Djeca su se vjerojatno ukapala zasebno.

Komunalna grobnica je bila teška za izgraditi te ona postaje javno dobro pošto je više obitelji

sudjelovalo u izgradnji.

35

Pri kraju razdoblja prvih palača javljaju se grobnice uklesane u stijenu, u koje se odlažu, kao i

prije, brojni predmeti, ali bez zlatnog nakita i ritualnih predmeta.

Odaje imaju kružni, potkovasti, ovalni, četvrtasti ili poligonalni tloris. Grobnice sve do

kasnominojskog razdoblja.

Hramski grob

Jedna od najpoznatijih grobnica iz razdoblja drugih palača čuvena je grobnica u Knosu

nazvana „hramski grob“.

Riječ je o dvokatnoj grobnici usječenoj u brdo s dvorištem, portikom, ulazom, predsobljem,

dvoranom sa četvrtastim pilastrima i kriptom.

Mjesto privilegiranog ukopa; odatle i uvriježeni naziv „hramski grob“.

Minosov prsten – scene vezane uz minojsku religiju

Tolosi

razdoblje trećih palača

Izvan Krete minojski su tipovi grobova i grobnica poznati s Kythere.

Izolirani grobovi – pitosi i brojne grobnice tipa kuće iz razdoblja drugih palača

Kraj razdoblja drugih palača (LM IB) predstavlja prirodan prekid sa starijom tradicijom –

primjetan je prekid upotrebe starih grobnih areala iz vremena EM i MM faza, tako da se

groblja kasnije LM faze grade na novim položajima i sastoje se od novih tipova grobnica

(tolosi, grobni krugovi).

MINOJSKA RELIGIJA36

PROBLEMI MINOJSKE RELIGIJE

Detaljna slika vjerskih predodžbi je nemoguća jer linear A još nije dešifriran. Ni pismo

vjerojatno ne bi dalo odgovor na najvažnija pitanja o religijskoj praksi, a još manje o samoj

ideologiji koja stoji iza nje budući da su pročitane tablice lineara B iznijele na svjetlo samo

sadržaje ekonomskog karaktera.

Danas postoje brojni dokazi minojske religije i kultne prakse, ali u nedostatku pisanih dokaza

svaka je rekonstrukcija u opasnosti da bude subjektivna i proizvoljna. S druge strane, nijednu

pojavu nije moguće objasniti bez spekulacija.

Dokazi minojske religije odnosno postojeća tumačenja temelje se na:

1. analizi lokaliteta sa zabilježenom kultnom aktivnošću (svetišta i prostori oko grobnica)

2. analizi primjeraka kultnog namještaja (labrisi, konsekrativni rogovi, žrtveni vrčevi, ritoni,

oltari, tronošci, antropomorfna keramika i figurice)

3. prikazima kultnih obreda na reprezentativnim spomenicima minojske umjetnosti (murali,

sarkofazi, posude)

4. prepoznavanju minojskih vjerovanja sačuvanih u grčkim mitovima i vjerovanjima

(najosporavanija metoda)

5. usporedbama s religijskim sustavima bliskoistočnih civilizacija

Rezultat različitih pristupa je veliki broj reprezentativnih radova i teorija koji se međusobno

uvelike razlikuju i te ne u pogledu pojedinosti, nego i u temeljnim pitanjima.

1. Teorija da je minojska religija bila politeistična i matrijarhalna s Velikom majkom

(„božicom majkom“) na čelu pantheona, pri čemu su božice plodnosti zauzimale središnje

mjesto; njihova smrt i ponovno rađanje simboliziraju kraj i obnovu vegetacije (zastupao ju je

i Evans)

2. Dualno – monoteistična religija sa mlađom ženom na vrhu kojoj je podređen bio mlađi

muškarac

37

3. Teorija da je religija bila politeistična s mnogo bogova koji su imali specifične funkcije, a

prevladavala su ženska božanstva (ideja koja u kasnijoj grčkoj religiji vidi elemente minojske

religije)

4. Teorija da je inkorporirala indoeuropske elemente i da je muški aspekt morao biti prisuta i

važan, što se očituje u prisutnosti labrisa

Razlike u interpretaciji proizlaze i iz činjenice da se ponekad uzimali u obzir samo minojske

izvore, a nekada i oni iz razdoblja mikenske dominacije (LM II – III).

Za Mikenjane ne možemo ustvrditi da su preuzevši neke minojske forme ostavili

neizmijenjen njihov prvotni sadržaj.

Kod ovakvog stanja stvari smatra se da je u pokušaju interpretacije najbolje krenuti od

činjenica koje su neosporne

OSNOVNI ASPEKTI MINOJSKE RELIGIJE

Prevladava mišljenje da je minojska religija u suštini bila matrijarhalnog karaktera, bila ona

monoteistična ili politeistična – na vrhu se nedvojbeno nalazilo žensko božanstvo (gotovo sve

religije su u početku bile matrijarhalne, a tek su se kasnije, s razvojem sjedilačkog života

razvili patrijarhalni oblici).

Urbanizacija je razlog raslojavanja života na javni i privatni te je dominacija javnog života,

administracije, vlasti i vojne organizacije istakla mušku ulogu u društvu, što se odrazilo i na

polju religije.

To se nije dogodilo i u minojskoj civilizaciji. Muškarci su rijetko prikazivani u umjetnosti

religijskog karaktera, a kad su i prikazivani, najčešće je to bilo u podređenoj ulozi.

Vegetativni je ciklus bio najvažniji element minojske religije kako vjeruju neki znanstvenici i

da je postojala božica i njezin mladi suprug koji je umirao i rađao se svake godine, simbolizira

vegetaciju, za što se mogu pronaći direktna uporišta u mnogim kulturama (npr. Egipat).

Minojska religija tako bi slavila plodnost zemlje, zraka i mora i bila povezana s ciklusom

zemljoradničkog festivala.

38

S druge strane, teško je otkriti glavne karakteristike Velike Majke budući da postoje različite

forme prikazivanja božica, što prije navodi na zaključak da je postojalo više božanstava

nastalih fuzijom bliskoistočnih i indoeuropskih utjecaja (M. Nilsson), nego na mogućnost da

je riječ o različitim manifestacijama/aspektima jednog božanstva (Evans).

Krećani nisu razvili distinktivnu ikonografiju, pa je u umjetnosti teško razlikovati bogove od

smrtnika, kako po izgledu tako i po odjeći.

Gospodarica životinja (= „potnia theron“ = Artemida, Dijana)

Božica koja spada u kategoriju božanstava prirode. Na jednom prikazu iz Knossosa, ona stoji

na vrhu planine okružena lavovima, s jedne je strane adorant, a s druge svetište. Ovdje je

ona očita božica i zaštitnica divljih zvijeri, a možda i planine. Odatle je poznata i pod nazivom

„gospodarica divljih zvijeri (divljih stvari)“. Slično božanstvo bilo je popularno i na Bliskom

Istoku, posebno u Siriji i Mezopotamiji. Prikazi s divljim životinjama pokazuju njezinu vlast

nad prirodom i zvjerima pa je moguće uočiti sličnosti u naravi s kasnijom Artemidom i

rimskom Dijanom.

potnia – generalno epiteta za bilo koje žensko božanstvo

theron – posuđenica iz kasnijeg grčkog razdoblja

Potnia „theron“, Britomartis i Dictynna

S Potniom“theron“ na Kreti mogla bi biti identična ili iz nje razvijena božica lova i prirode

(planinska nimfa) čije je ime/epitet poznato u obliku Britomartis („slatka djevojka“, „slatka

djevica“) ili Dictynna na zapadnoj Kreti („gospođa mreža“; dictya = mreže za lov; linear B u

Knossosu PI – PI – TU – NA ?).

Britomartis/Dictynna jasno je identificirana s kasnijom djevičanskom božicom Artemidom

(npr. Kydonia Chersonesos Artemis Dictynna) koja se u grčko vrijeme uobičajeno smatrala

gospodaricom životinja. Artemida u svakom slučaju nasljeđuje neke od atributa Gospodarice

životinja i najbliže joj je grčko božanstvo.

39

Razlike

1. Artemida je krilata, a Potnia ne, Artemida ima luk, a Potnia labris, Artemida životinje hvata

za vrat, noge i slično

2. Artemida se prikazuje s drugima ženskim božanstvom, a Potnia s muškim božanstvom.

Gospodarica (Potnia)

PO –TI – NI – JA ili Potnia epitet je u značenju „gospodarica“ ili „gospođa, dama“.

U dokumentima lineara B pronađenima u Knossosu i Pilu ime Potnia pojavljuje se mnogo

puta.

Na tablicama iz Knosa:

PO – TI – NI – JA Potnia

A – TA – NA PO – TI – NI – JA Atana (= Athena ?) Potnia

DA – PU – RI – TO – JO – PO – TI – NI – JA „gospodarica labirinta“

U linearu B se ne spominje „Potnia theron“ jer je to kasniji naziv za Gospodaricu životinja

Atana Potnia.

Vjerojatno ime ili jedan od epiteta Majke Božice.

Zmijska božica

Atribut podsjeća na nekoliko mogućnosti:

1. Božica smrti ili pokojnika (zmija ugrizom donosi smrt)

2. Božica vjerskog života (zmije i mačke)

3. Zaštitnica ognjišta

4. Božica plodnosti ili seksualnosti (izlaganje punih okruglih grudi, Božica Majka ?)

Nekoć se mislilo da je ponajprije bila božica plodnosti ili podzemnog svijeta.

Najvjerojatnije je da je zaštitnica ognjišta, dobri duh kuće. Figurine zmijske božice se nalaze

samo u kućama i malim svetištima.

Gospodarica/božica vegetacije

Božica proljeća je jako čest lik i u drugim religijama jer predstavlja rađanje i pupanje

vegetacije.

40

Za narod čiji život ovisi o poljoprivredi i godišnjem urodu morala je igrati važnu ulogu. Obično

se prikazivala u blizini stabla („svetog drva“) kao simbola vegetacije. Nerijetko je prikazana sa

šafranom i/ili makom u rukama. Svetišta s drvom obično su jednostavne konstrukcije sa

zidom koji okružuje drvo. Sačuvani su brojni prikazi adoranata koji plešu oko drva i ritualno

tresu njegove grane.

Vrste svetišta

O postojanju pravih hramova nema mnogo dokaza, ali zato postoje različiti ostaci onoga što

se naziva svetištem ili mjestom štovanja nekog kulta. Takva se mjesta mogu razlikovati po

pronađenom materijalu, a time i po vrsti i karakteru obreda koji je tu vršen.

1. svetišta na otvorenom

2. svetišta u za to izgrađenim građevinama

Prva se manifestiraju kao svetišta u spiljama u svetišta na vrhovima brda i planina, a druga

kao građevine/prostori koji mogu biti slobodni ili inkorporirani u veće komplekse.

Juktas iznad Knosa i Petsofa su 2 najbolje istražena svetišta.

Sva se svetišta pojavljuju u periodu I palača.

Svetišta u spiljama

Spilje na Kreti prvo kao nastambe, a pri kraju neolita i kao grobnice. Na početku MM perioda

(o. 2000. g.) prvi se put koriste kao kultna mjesta, što se poklapa s pojavom prvih palača, pa

se smatra da postaju poveznica između štovanja kulta u spiljama i etabliranja nove elite i

autoriteta.

Neusporedivo su brojnije spilje u središnjem dijelu otoka.

U usporedbi s drugim svetištima, u njima je manje materijala koji nije tako raznovrstan;

uglavnom prednjači keramičko posuđe, poneki figuralni prikaz životinje, rjeđe brončani

predmeti te ostaci kostiju jelena, ovce, koze i goveda (životinjske žrtve).

Svetišta na vrhovima brda/planina

Kultna mjesta smještena na samom vrhu brežuljka ili malo ispod njega, s vidljivošću i

preglednošću u svim smjerovima.

Prirodne formacije.

41

Jednostavna svetište, prilazne staze, u obliku nekoliko terasa, rjeđe zidane prostorije (kasnija

pojava). Ta su svetišta bila relativno nedostupna. Duboka skladišta pepela bez ostataka

kostiju (nije bilo krvnih žrtvi), brojne ljudske i životinjske figurice od terakote, zavjetni udovi

(noge, ruke, oči, glave, genitalije), zvona, rjeđe predmeti ispisani linearom A, Kamares

posuđe i metalni predmeti.

Svetišta na vrhovima potječu iz razdoblja prvih palača.

Najpoznatije svetište na planini Jouktas (vis.815 m) te Petsophas na istoku Krete. Svetište na

Juktasu izgrađeno oko pukotine u zemlji.

Osim teorija o vezi svetišta na vrhovima s palačama, iznijete su i mnoge druge teorije o

podrijetlu i osnutku tih mjesta. Jedna od ozbiljnijih je da svetišta stoje na rutama sezonskih

migracija lokalnih pastira. Njihov razvoj komplementaran je s razvojem prvih palača. Samojoš

tu osim u spiljama potvrđena jeprisutnost artefakata visoke kvalitete.

Figurice su vjerojatno zamjena za krvne žrtve. Ovo bi govorilo u prilog teorije o kontroli i

dominaciji autoriteta iz palača.

Hramovi

Niže od svetišta Juktas na padini, nalazi se još jedno poznato i možda najčuvenije svetište na

otoku, ono u Anemospiliji.

Neobično je da za Minojsko graditeljstvo zbog simetrije ostataka koji nemaju karakter

labirinta.

Kontroverzan hram. Razoren u 17. st. pr. Kr., vjerojatno u potresu. 3 ljudska skeleta

pronađena u hramu, u trenutku potresa događao se obred ljudske žrtve.

Predsoblje je bilo prostor gdje su se vršile priprave za ritualne aktivnosti. Od nalaza utvrđeni

ostaci pitosa, vaze i tronožac za kuhanje. U predsoblju je nađen i jedan skelet s posudom

koja je sadržavala krv. Osoba je napuštala zgradu u trenutku kada se ona srušila.

Svetišta unutar gradova i građevina

Prema karakteru i društvenom kontekstu dijele se na 3 tipa:

1. gradovi – svetišta koja su potpuno javna i gdje svi stanovnici mogu slobodno pristupiti

(npr. Mallia, Gournia)

42

2. svetišta u palačama koja su polujavna jer ih koriste samo stanovnici palače, odnosno

vladajući krug

3. kućna svetišta koja su potpuno privatnog karaktera jer ih koristi uski obiteljski krug

Podjela prema arhitekturi i opremi

1. svetišta s klupama i stolovima (najstarija, vjerojatno za ritual epifanije)

2. svetišta u obliku bazena za vodu

3. svetišta u obliku kripte s pilastrima

Najbolje su poznata svetišta sa stolovima i/ili klupama, koja imaju mnoge zajedničke

karakteristike.

Prijestolna dvorana

Vjerojatnije je da je, odvojena od dvorišta trijemom s četvorim vratima, služila kultu.

Središnji dio zauzima prijestolje, najstarije u Europi.

Svetište dvostrukih sjekira

Njegov kompletan inventar pronađen „in situ“. Podijeljeno u 3 dijela

Epifanija – srž minojske religije – obično povezana sa štovanjem vegetacijskih ciklusa i same

prirode

3 faze epifanije:

1. dolazak božanstva u lebdeće položaju

2. pristanak božanstva u sjedećem položaju

3. putovanje preko mora

Sarkofag iz Ayie Triade

Spomenik koji pruža jasniju sliku mnogih obreda, posebno nadgrobnih o kojima se jako malo

zna. Potječe iz LM III perioda, vjeruje se iz 14. st.

Prednja strana: središnji friz podijeljen po sredini gdje su figure okrenute leđima, statua

pokojnika, 3 čovjeka koji mu nose darove, životinje i model broda.

43

Lijevo su žene koje nose posude i jedna izlijeva žrtvu lijevanicu na žrtvenik koji stoji između 2

stupa o koje su obješeni labrisi.

Straga prikaz hrama sa svetim stablom i žrtvenikom. Pored oltara je žena s rukama prema

zemlji, a iza nje žrtvenik na kojem je prikazan bik, spreman za žrtvovanje.

Pretpostavlja se da je žrtvovanje dio pogrebnog obreda, vjerojatno heroiziranja ili čak

divinizacije pokojnika na prednjoj strani.

Oltari – mjesta gdje se vršila krvna žrtva

Oltari su mogli biti na stupovima, četvrtasti ili pravokutni.

44

MONUMENTALNO SLIKARSTVO

FRESKO SLIKARSTVO

Na Kreti započinje povijest zidnog slikarstva – ostaci bojane žbuke (crvene i crne) otkriveni su

u kontekstu kasnog neolita.

S razdobljem prvih palača tehnika je unaprijeđena, u pripremi ožbukane baze i bojama koje

su sada uključivale plavu, sivu, žutu i bijelu. Ostaci slikarstva iz razdoblja prvih palača vrlo

rijetki (Fest, Martsalos, Knos).

U Festu i Maliji javljaju se geometrijski motivi na svijetloj pozadini.

U Knosu se na ostacima fresaka iz MM III perioda (o. 1700.) javlja tamna pozadina s

narančastim i zelenim bojama, a u to vrijeme idu i najraniji tragovi figuralnog slikarstva

(lokalni razvoj ili Egipat ?).

Slikarstvo je najbolje zasvjedočeno primjerima iz razdoblja drugih palača posebno iz Knosa i

Akrotirija. Knos – mjesto rođenja figuralnog slikarstva i slikarstva uopće.

U najvažnijim prostorijama Knosa, oslikavali su se zidovi, podovi, pa čak i tavanice.

Figure imaju dimenzije od 10 – ak cm do prirodne veličine.

Osim površinskog slikarstva, javljaju se i oslikani reljefi od žbuke. Obično se površina zida

dijelila u 3 dijela (zone) od kojih je središnja bila najvažnija visine 0,7 – 0,85 m.

Zone koje su flankirale glavne freske mogle su se dekorirati stiliziranim prikazima išaranog

kamena i drva.

Naturalizam prikazivanja stvarnog života i pokreta. Scene koje uključuju ljudske figure imaju

ritualnost, ceremonijalno i simbolično značenje. Reljefne freske koje se gotovo uvijek nalaze

u važnijim prostorijama prikazuju božanstava ili kraljevske figure (princ s ljiljanima, mala

Parižanka), simbolične prikaze (grifoni) i ritualne sportove (preskakanje bika).

Izvan Knosa freske se mnogo češće nalaze u Akrotiriju i drugim minoiziranim kikladskim

gradovima (Melos, Keos) nego bilo kojem kretskom položaju izvan Knosa.

Rano razdoblje trećih palača – osobine kao freske na kopnu

45

Čini se da su mnogi slikari nakon uništenja Knosa nastavili raditi na kopnu pa su tu nastavili

freske u minojskoj tradiciji.

MATERIJALI, TEHNIKE I VRSTE SLIKANJA

Tempera (drvo)

Boje na principu vode aplicirane na vapnenu žbuku, uporaba četke.

Enkaustika (kamen, bjelokost)

Apliciranje i s grijanjem stabiliziranje boje, upotreba spatule

Reljefno slikarstvo

Glatko slikarstvo

Načini slikanja

1. oslikavanje štuko reljefa

2. freske s ljudskim i životinjskim prikazima

- u prirodnoj veličini

- minijaturno slikarstvo

3. dekorativni motivi i heraldičke životinje velikih dimenzija

4. dekorirani podovi i tavanice

Teme:

1. prikazi preskakanja i hvatanja bika

2. pejsaži sa životinjama

3. berbe

4. procesije, festivali i rituali

5. skupine žena

6. morski svijet

Boje – većinom minerali ili pigmenti zemlje

Primjeri: Bull relief; Toreador Fresco, Knossos LM IIA 1400 – 1300 BCE; Dolphin Fresco,

Knossos; Marine Floor at Agia Triadha; Reconstruction of Dolphin Fresco on the floor; freska

ljiljana, soba 7, Amnissos (vila na sjeveru Krete, blizu Knossosa); Bijeli ljiljani i crveni irisi

46

izrastaju iz cvjetnih čaški na crvenoj pozadini, Amnissos (oko 1600. g. pr. Kr.); Žena u plesu,

Kraljičin megaron; Pejsaž s majmunima koji beru šafran, Knos, MM IIIA, o. 1700. – 1600.;

Sjedeća božica ili svećenica, Pseira; Minijaturna freska s prikazom dijela palače (svetišta u

zapadnom dijelu Knossosa) u kojem su se održavali ritual, festivali, ples ili okupljanja naroda,

Knossos, MM IIIB – LM IA, o. 1550. ili LM II; Freska s plavim pticama, LM IA, o. 1550.; Mačka

se prikrada ptici nalik fazanu, Ayia Triada, LM IA, o. 1550.

Kretsko – mikenski period

Antitetički grifoni, Knossos, LM II – IIIA, 1400. – 1350.

Parižanka, dio velike kompozicije sa sjedećim i stojećim figurama koje drže kalikse, Knossos,

LM IA ili II – IIIA

Nosač ritona koji predvodi procesiju, Knossos, LM II – IIIA, 1400. – 1350.

Sarkofag iz Ayie Triade LM IIIA (1370. – 1360 ?)

Bogata ikonografija. Slikarstvo sveprisutno u javnom kontekstu (palače). Nema direktnih

paralela između keramike i zidnog slikarstva. Nisu poznata imena majstora slikarstva. Neke

rekonstrukcije su upitne i preispituju se.

47

MINOJSKI KERAMIČKI STILOVI

OPĆE NAPOMENE

Izrada keramike je zanat koji se, ovisno o razdoblju, može svrstati pod pojmove;

a) kućnih zanata ili kućne produkcije

b) kućne ili radioničke industrije, kod koje je bilo potrebno specijalizirano znanje i

profesionalnost umjetnika i zanatlija te patronat osoba visokog statusa i institucija kao

palača.

Od svih zanatlija jedino su keramičari proizvodili specijalizirane proizvode koji su se

konstantno tražili u velikom broju.

Vjerojatno su jedinice proizvodnje bili ne samo pojedinci već i kućanstva, što znači da se u

proizvodnju vjerojatno bili uključeni i muškarci i žene, ali se jedna žena spominje kao

ke – ra – me – ja (keramičarka), pa je uloga muškarca vjerojatno bila glava domaćinstva –

radionice, odnosno onoga koji usmjerava proizvodnju.

Glina je bila osnovni materijal za izradu posuđa koje je služilo za spremanje, serviranje i

konzumiranje hrane i pića, ritualne žrtve i libacije, skladištenje, itd.

Posude različitih dimenzija su se upotrebljavale i za odlaganje ostataka pokojnika.

3 temeljne vrste keramike:

Fina keramika obično svijetle (bijele) osnove, tankih stijenki, kvalitetne fakture i najčešće

dekoracije (5%).

Keramika koja u kvaliteti varira od približno fine doo grube, debelih stijenki i grube glazure

(70%).

Gruba keramika obično tamnosmeđe ili crvene osnove, grube površine, katkada polirana i

oslikana.

Posude za skladištenje – pitosi.

Grube fakture, bijelo bojane i glazirane površine, najčešće dekorirana s keramičkim

aplikatorima i urezanim ili oslikanim motivima.

48

FN – EM I (3500. – 2800.)

Najranije minojsko posuđe evoluiralo je iz posuđa završnog neolita bez ozbiljnog prekida.

Osobine keramike EM perioda je varijabilnost.

STILOVI OD LOKALITETA DO LOKALITETA

Većina posuda još uvijek nije nastala u specijaliziranim radionicama, već je naprednija forma

kućne radinosti. U Myrtosu postojanje radionice (nalaz 27 podmetača za izradu posuđa).

Istraživanje odnosa EM i FN keramike izvršena su uglavnom za područje istočne Krete gddje

FN ima sličnosti s neolitom Kiklada, dok su FN i EM I nastali suvremeno, s postupnom

zamjenom prvih drugima.

Ostaje nejasno je li ta pojava posljedica imigracije, naseljavanja imigranata između

domicilnog stanovništva ili njegovog potpunog potiskivanja novim naseljenicima.

Keramika EM perioda je medij u kojemu je tehnološki napredak došao najviše do izražaja.

Za prvu fazu EM perioda (EM I) karakteristična su 4 keramička stila uglavnom nazvana prema

lokalitetima: Pyrgos, Ugravirano posuđe, Ayios Onouphrios i Lebena stil

Pyrgos stil

Pyrgos stil nastavlja tradicionalnu neolitsku keramiku prepoznatljivom crnom, smeđom ili

sivkasto poliranom površinom posuda.

Glavni oblici su kaliksi, pehari, dvostruke ili trostruke posude, loptaste posude koje su se

vješale, mali vrčevi i konični pehari.

Najprepoznatljivija je forma kaliks – pehar kombiniran s postoljem poput obrnutog lijevka.

Kao dekor najčešće urezani linearni oblici.

Možda je svojom izvedbom imitirala drvo.

Ugravirano posuđe (EM I)

Posuđe ručne proizvodnje uglavnom okruglog dna, tamno polirane ili ispupčane površine

najčešće u formi vrčeva ili piksida. Omiljeni dekor su horizontalni urezani linearni motivi ili

motiv jelove grančice.

49

Posuđe ovog tipa potječe uglavnom iz sjeverne i sjeveroistočne Krete (npr. Ayia Photia),

mlađe su od Grotta – Pelos ili EC I kulture i nerijetko se povezuju s importom ili čak

migracijom s Kiklada.

Ayios Onouphrios i Lebena stil (EM I)

Karkateristika ovog stila je slikana dekoracija i drugi oblici posuđa.

Dekor se sastoji od linearnih motiva, najčešće paralelnih linija koje prate oblik posude, u

tamnosmeđoj ili smeđecrvenoj boji na svijetlo poliranoj površini.

Forme: vrčevi, amfore, pikside i obični ili višestruki kernosi

Stil uglavnom zastupljen na sjeveru i jugu središnje Krete.

Keramika ovog stila izrađena je od željezno crvene gline koja je u uvjetima pečenja s

redukcijom kisika bez kontrole dobivala tamniju boju koja varira od crvene do smeđe.

Nakon toga svijetli premaz i oslikavanje tamnih motiva na svijetloj površini.

Na istoku podrazumijevamo i Lebena stil sličnog tipa, ali oslikanog linearnom dekoracijom.

Koumasa i Fina sivkasta keramika (Fine Gray Ware)/ EM II (2900. – 2300.)

Tijekom EM IIA – B perioda keramika ranijih perioda je unaprijeđena i nastavlja se pojavljivati

tijekom prve subfaze (EM IIA: A Onouphrios i Lebena stil), ali dominiraju novi stilovi.

Iz Ayios Onouphrios stila razvio se Koumasa stil s posudama kompleksnih distinktivnih oblik i

slikarske dekoracije koja je sada sistematirirana u polja s linijama, trokutima, tablicama, tzv.

leptirima.

Motivi u crvenoj i crnoj boji na svijetloj pozadini.

Forme: pehari, zdjele, vrčevi i čajnici

Iz EM II perioda potječe i posuđe s poliranom površinom i urezanim dijagonalama,

trokutima, točkama, prstenjem i polukružnicama nazvano Fina sivkasta keramika.

Vasiliki stil/EM II (2900. – 2300.)

Karakterističan stil druge subfaze (EM IIB) i jedan od najimpresivnijih minojskih keramičkih

stilova u smislu tehničke izvedbe, elegancije i dekorativnih efekata.

50

Posude su podebljih stijenki, a pretežu vrčevi s kljunastim otvorom za izlijevanje, čajnici s

dugim otvorima, tzv. vrčevi za mlijeko i poluloptasti pehari.

Površina posuda pokrivena je tankom glazurom i nejednakim je pečenjem, a moguće i

diranjem vrućim ugljenom (prvi pokušaj kontrole boje) postignut efekt šara, tj. pjega, jednak

onom na posudama od višebojnog kamena.

Pred kraj faze počinje se javljati i bijelo bojanje, ali ne kao dominantno.

Bijeli stil/EM III – MM IA (2300. – 1900.)

Karakterističan stil ovog perioda je tzv. Bijeli stil evoluirao iz Vasiliki stila.

Posude imaju crnu poliranu površinu i dekorativne motive izvedene bijelom bojom i

valovnice, rozete, vijence, spirale i spiralne vezice povezane u trake.

Motivi slični onima na pečatima.

Tipični oblici su vrčevi, čajnici i pehari.

Osim u istočnoj Kreti, takvo posuđe izrađivano je i drugdje.

Prema kraju perioda novi stilovi: rani polikromni (Pred – Kamares) stil, barbotinski stil –

uglavnom polikromnog karaktera i izbrazdani stil

Kamares stil (2200. – 1700.)

Pojava prvih palača u Knosu i Festu i novi tip urbanizacije i centralizacije društvenog ustroja,

s pojavom centara za distribuciju dobara, odrazila se neumitno i na područje keramike,

ponajprije kroz povećanu potražnju za velikim posudama za skladištenje, kao i posuda za

druge, primjerice, ceremonijalne aktivnosti.

Ptoizvodila se u radionicama palačama pod supervizijom elite.

Rafiniranost, novine u odnosu na provincijalnu keramiku.

Razvoj Kamares stila u 4 razvojne faze:

Pred – Kamares faza: MM IA (nije rađena na kolu)

Rana Kamares faza: MM IB – IIA (uvođenje kola, fragmenti IIA keramike otkriveni u Egiptu i

Ugaritu)

Klasična Kamares faza: MM IIB – IIIA (1800. – 1700.; 1700. – 1650.; vrhunac produkcije)

Post – Kamares faza: MM IIIA (opada uporaba boje, a pojavljuju se naturalistički elementi)

51

Kamares keramika ukrašena stiliziranim prikazima animalnih, vegetativnih karakteristika.

Osim u Knosu i Festu Kamares posuđe otkriveno je u glavnim svetištima u spiljama, lukama

(Kommos, Poros) i grobljima na kojima je ukapana elita.

Izvožena je po cijelom otoku i izvan njega.

Provincijalne su varijante izrađivane u Malliji, Gourniji i Vasilikiju.

Uvođenje brzog lončarskog kola oko 1900. (MM IB – IIB) označilo je novu tehnološku

revoluciju koja je omogućila izradufinog tankostijenog posuđa.

Karakteristike: polikromija, floralni i animalni motivi, kompleksni dizajni i kompozicije,

inventivnost.

Izrada: površina vaze je prekrivena glatkom, sjajnom, tamnom ili crnom politurom kao

osnovom za dekor, a on je izveden oker crvenom i rjeđe žutom, narančastom, smeđom i

plavom bojom.

Često na tijelo posude apliciran reljef i elementi u punoj plastici (uglavnom morska bića,

cvjetovi, školjke).

Prikazi iz prirode: hobotnica, zvijezde, ljiljani, šafrani, palma, svi krajnje stilizirani.

Posebna skupina posuda ekstra tankih stijenki naziva se posuđe tipa ljuske jajeta.

Estetski gledano, Kamares keramika ima antologijsko mjesto među antičkom keramikom.

Oblici motivirani uporabom kao stolnog, kuhinjskog, skladišnog, trgovačkog, kozmetičkog i

ceremonijalnog posuđa (ritoni u obliku životinje ili glave bika).

Uvođenjem lončarskog kola omogućeno je postizanje savršeno simetričnog tijela posude.

Pitosi

Pitosi se javljaju nešto prije MM I i u uporabi su sve do LM perioda, postaju vrlo rijetki u LM

III. U Knosu pronađeno oko 400 pitosa. Najveći je pitos držao oko 5 000 litara tekućine. Zbog

težine nisu skladišteni na gornjim katovima.

Primjeri: Situla iz Anemospilije; Krater s reljefnim ljiljanima, MM IIA, o. 1800.; Visoki stalak za

voće; Skifos s ravnim otvorom i 2 drške, Fest; Riton s otvorom u formi ljiljana, Fest; Pehari s

52

jednom drškom i lagano konkavnim stijenkama, Fest; Loptasti pehar; Posuda s motivom

dvostrukih sjekira; Kamares pehar

MM IIIA – LM IB (1700. – 1450.)

Keramika i slikarstvo na vazama iz razdoblja mlađih palača sačuvani su u mnogo većem

opsegu u odnosu na doba prvih palača.

Dekoracija na posudama je pod utjecajem murala.

Kombiniranje naturalističkih i dekorativnih motiva (koji su potisnuli Kamares vegetabilni stil

preko cijele posude), s pretežitim tamnim motivima na svijetloj pozadini.

Posude imaju centar gravitacije pri vrhu, baza ojačana prstenom za bolju stabilnost.

3 faze razvoja:

1. MM IIIB (1650. – 1600.) nastavak izrade Post – Kamares stila

2. LM IA (1600. – 1500.) nastavak mreškastog stila

3. LM IB (1500. – 1450.) Morski stil i drugi stilovi; vrhunac minojskog utjecaja u južnoj Egeji

Namreškani stil kornjačina oklopa (LM IA)

Visoko polirana površina vaze ukrašena valovitim motivima: cik – cak linije, horizontalne

trake i skupine nepravilnih linija u crvenoj i smeđoj boji koje podsjećaju na mreškanje

kornjačina oklopa.

Oblici: pehari, amfore, skifosi, ovoidni ritoni i vrčevi.

Floralni stil

Tradicionalni motivi kretske flore korišteni u MM fazi javljaju se i sada, ali u novoj

sistematizaciji i s novom svježinom.

Glavni motivi: bršljan, rascvjetani šafran, spirale, trska,vijenci, papirus, ljiljani, itd., oslikani

crvenom i tamnom bojom na svijetloj pozadini.

Identificirani su individualni slikari i radionice (npr. „Slikar trske“ i „Slikar raspršenog ulja“).

53

Primjeri: Vaza ljiljana, Knos; Cilindrična vaza s poklopcem i motivom palminih grana; Pehar s

trskom po tijelu i tamnosmeđim poljima, Knos; Vrč s trskama koje se dodiruju, Fest; Duboki

vrč s trskom, Knos

Morski stil (LM IB)

Površina posude asimetrično pokrivena morskim bićima: hobotnicama, školjkama,

zvjezdačama, ribama, dupinima,...

Grupe posuđa atribuirane pojedinim majstorima („Majstor morskog stila“, „Slikar polipa“,...)

Opći umjetnički stil pronađen i na terakotnim reljefima, kamenim vazama i zidnom slikarstvu.

Morski stil je zadnji čisto minojski stil.

Ostali stilovi (LM IA – IB)

Apstraktni i geometrijski stil

Posuđe na kojima se pojavljuju religijski simboli (npr. labrisi), geometrijski oblici (cik – cak

linije, rozete i dr.), imitacije kamenih i metalnih artefakata.

Dopunski (alternativni) stil

Miješani stil koji upotrebljava motive drugih stilova, izolirajući ih u pojedinim poljima –

bukranij, sveti čvor, štit u obliku osmice i dr.

Oblici: jednoručni pehari, ovoidni ili loptasti ritoni, ojnohoe, amfore s volutnim drškama,...

Lokaliteti: Knos, Fest, Chidonia

Ritoni

U LM IA i IB datiraju se i konični ritoni ili pehari izrađeni od steatita, a imitirani i u keramici.

Neke od njih su posude za libaciju.

Poznati riton u obliku glave bika iz Knosa (od steatita s pozlaćenim rogovima).

Kamene vaze LM IA i II perioda su „vaze žetelaca“ – procesija žetelaca

„Pehar poglavice“

„Riton boksača“ s prikazom scena boksanja iz Ayie Triade

54

„Riton svetišta“ s prikazom planinskog svetišta, gospodarice životinja okružene pticama i

divokozama iz Zakra i dr.

Specifični materijal znači specifičnu namjenu.

MINOJSKO – MIKENSKI PERIOD ILI PERIOD TREĆIH PALAČA/LM II – IIIA1 (1450. –

1350.)

Oko 1450. (LM IB) vlast nad Kretom uspostavljaju mikenski Grci.

Stilizacija i standardizacija floralnih i morskih motiva, nekad do neprepoznatljivosti.

Nazivi stilova nisu usuglašeni.

Dvorski stil/LM II – IIIA1 ? (1450. – 1350.)

Tijekom LM II perioda mikenski utjecaj jača i vaze iz Knosa postaju slične onima s Kopna.

Adaptirani elementi i dekori prethodnih stilova na novi način (apstraktni).

Dvorski stil karakterističan za Knos.

Širi se od Ayie Triade i Kommosa na jugu do Mallije na sjeveru, Palaikastra na istoku i

Kydonije na zapadu.

Kasnije manifestacije dvorskog stila pokazuju tendencije geometrizaciji i apstrakciji.

Česti motivi egipatskog papirusa i lotusa.

Oblici: amfore s 3 drške, skifosi, krateri, četvrtasti alabasteri, pehari s 1 drškom.

Posebna skupina su tzv. Efirejski kiliksi, posude kopnenog podrijetla s pojedinačnim

motivima.

LM IIIA2 – Sumbinojski period (1350. – 1000.)

Nakon uništenja Knosa, izrada keramike se nastavlja u lokalnim centrima

Barem 5 centara produkcije:

1. šire područje Knosa

2. Chania

3. Palaikastro

55

4. Episkopi kod Ierapetre

5. šire područje Festa

6. keramika iz razdoblja nakon uništenja palača uobičajeno se dijeli na 3 faze:

LM IIIA2

LM IIIB

LM IIIC

LM IIIA2 – IIIB (1350. – 1200.)

Nove vrste posuda: konični i amforasti krateri, alabasteri, kiliksi, skifosi, loptaste bočice i dr.

Karakterističan novi oblike je „šampanjac pehar“ na nozi s jednom drškom.

Apstraktni dekorativni motivi standardizirani.

LM IIIC – Jednostavni i Zatvoreni stil (1200. – 1100.)

Manifestarija, horror vacui – strah od praznog prostora

Vrste posuda: oblici za transport morem

2 tipa posuda: otvoreni (kiliksi, pehari, bokali)

zatvoreni (alabasteri, pikside, krčazi, boce, itd.)

Subminojski stil (1100. -1000.)

Geometrijski dizajni potpuno potiskuju figuralnu i vegetabilnu dekoraciju i navješćuju

geometrijsko doba na Kreti i početak prave Grčke civilizacije.

Mnoge posude neukrašene. Loša kvaliteta pečenja, boja se lako skida.

Neki od oblika posuda zabilježenih u linearu B:

linear B mikenski grčki klasični grčki

di – pa dipas (sing.) depas (sing.) cup

ku – ru – su – pa ? ?

a – pi – po – re – we amphiphorewes (pl.) amphiphoreus (sg.) amfora

ka – ra – re – we khlarewes (pl.) khlaron (sing.) posuda za ulje

u – do – ro hudroi (pl.) hydros (sing.) posuda za vodu

i – po – no ipnoi (pl.) ipnos (sing.) zdjela za pečenje

56

KIKLADI

Kasno brončano doba na Kikladima naziva se kasnokikladskim periodom (kratica LC) i obično

se dijeli na I, II i III od kojih se najbolje poznaje faza I zahvaljujući ruševinama Akrotirija na

Teri/Santoriniju.

U novije vrijeme predlaže se da se kronologija zasniva na regionalnim klasifikacijskim

sistemima, koji se onda mogu korelirati u smislu relativne kronologije kojoj cilj treba biti

praćenje osnovnih faza.

Kada je riječ o EC – MC predlaže se da se te faze zamijene imenima ključnih nalazišta i

njihovim stratigrafskim fazama. Primjerice, EC faza je poznata gotovo jedino s cemeterija, a

MC s lokaliteta Ayia Irini i Phylakopi.

NASELJA

Na Kikladima su naselja, sudeći prema skromnim tragovima i cemeterijima, bila ne samo

manja nego i često kratkog trajanja; cemeteriji koji sadrže materijal nekoliko sukcesivnih faza

prije su rezultat naknadne nego kontinuirane uporabe. Najbolje je poznata situacija na

Syrosu, gdje su utvrđeni tragovi više sela različite veličine. Na drugim se otocima takva

organizacija prati tek od kraja EC perioda. Jedinstveni slučaj organizacije pokazuje Akrotiri na

Theri, s kućama središnje koncepcije i fasadama okrenutim prema glavnoj ulici. Koncept je

uzrokovan i činjenicom da je to jedino naselje s javnom opskrbom vode. Epitet „egejski

Pompeji“.

Keos, Ayia Irini, tloris EC arhitekture

Utvrđeno naselje Kastri, Syros

Najpoznatija naselja EM perioda

EC groblja pokazuju najveću standardiziranost od svih ukopa Egeje. Uobičajeni su oblici

grobova pravougaone ili trapezoidne ciste izgrađene od okomito postavljenih kamenih ploča,

s pločama za pokrov i katkada podnicu. Ploče su mogle biti zamijenjene običnim kamenjem,

a grobovi ponekad usječeni u stijenu s predvorjem.

57

Groblja u većini slučajeva imaju 20-ak do 30-ak grobova. Groblja od 50 do 100 ili više

grobova pripadaja Syros grupi (EC II) i u upotrebi su od najranijeg perioda. Iznimnu

koncentraciju populacije ili mjesto pokopa više zajednica pokazuje Chalandriani (Halandriani)

na Syrosu s više od 650 grobova (izvorno više od 1000).

Posljednja su istraživanja pronašla dokaze grupiranja grobova (obiteljskih?), distanciranja

bogatih od siromašnih, konstruiranja grobnih oznaka, a na najvažnijim grobljima i platformi

za ritualne svrhe (Naxos). Ppronađene su i ploče dekorirane raznim motivima (Naxos).

Grobni prilozi idu odpojedinačnih posuda do cijelih kolekcija kamenih i metalnih predmeta,

posuda, nakita, figurica i katkada oružja. Bogatstvo priloga uvjetovano je rangom i

društvenim položajem unutar zajednice.

Nalazi grobova poslije EC III perioda su rijetki. Pojedine ciste iz MC ili kasnijeg perioda

otkrivene su na Kei, Syrosu, Naxosu, Iosu. U Ayia Irini i Philakopiju pronađeni su ukopi djece

u keramičkim posudama, kao dijelovi manjih grobalja izvan linije bedema. Groblje Ayia Irini

uključuje i primjere zidanih grobova MC i LC razdoblja, a postojanje grobnica usječenih u

litice utvrđeno je na Melosu i Teri. Oni iz Phylakopija uključuju grobove sa šahtama i

komorama razlitičih oblika, ali su opljačkani pa se o oblicima upotrebe ne može ništa reći.

KIKLADSKI IDOLI

Najupečatljivija serija EBA plastike je kikladska, koja nastaje na neolitskoj tradiciji, a ima veze

i s Anadolijom i Kretom. Figure su antropomorfn, izrađene od bijelog mramora; većina je

pronađena u grobovima, ali su nalazi s otoka Kerosa zavjetni darovi.

Spekuliralo se da su bili izrađivani i od gline i drva, i da ih je imalo svako dijete, no za takvo

što nema potvrde.

Možda su bili atributi socijalnog ili religijskog statusa, predmeti ceremonijalne razmjene,

naravno i kultni prikazi.

Najdugovječnija, najbrojnija i najinteresantnija serija figuralne plastike tijekom egejskog

brončanog doba.

Kikladski idoli Grotta – Pelos k., Keros – Syros k.

58

IDOLI GROTTA-PELOS GRUPE

Najraniji primjeri kikladskih idola su shematizirani i od dijelova tijela prikazuju glavu i ruke

odvojene od tijela, podsjećaju na violine. Tipovi koji pokušavaju sugerirati osobine tijela,

jasno razlikujući glavu, ruke i noge, pripadaju Pelos grupi, a pronađeni su na Parosu

(Plastiras) i Naxosu (Louros). Plastiras tip pokušava naznačiti osobine lica, prikazuje muškarce

i žene u stojećem položaju preklopljnih ruku, dok je Louros tip mnogo jednostavniji.

IDOLI SYROS GRUPE

Idoli s preklopljnim rukama dominantni su tip Syros grupe, a izvoze se od Male Azije do

zapadne Grčke, uz lokalne imitacije na Kreti i u Atici (uglavnom od gline).

Karakterizira ih prema gore podignuto lice, istaknut nos, veliki vrat, stilizirano ravno tijelo

elegenatnih proporcija. Detalji lica, kosa, podjela tijela, nakit, mogli su biti naznačeni bojom

ili urezivanjem. Obično prikazuju ženske stojeće figure, nekada evidentno trudne, zatim

muzičare, sjedeće figure. Dimenzijeim se kreću od 20 do 150 cm, a možda su postojali i oni

još većih dimenzija. Prestali su se izrađivati prije kraja EBA. Otkriveni su u grobovima,

naseljima (Ayia Irini, Phylakopi) i kao zavjetni darovi kultnim mjestima (Keros).

Tipologija idola

Idol Kapsala tipa, 2700-2600

Spedos, rani idoli, 2700-2600

Grupa tri figure, rani Spedos tip, EC II

Fragment grupe figura

Spedos, kasni idoli, 2600-2400

Mramorni idol trudne žene, asni Spedos tip, 2600-2400

Figure i glava atribuirane Goulandris majstoru, Spedos 2600-2400

Glava ženske figure, Spedos tip, EC II

Ženski idol, Dokoathismata tip, 2500-2300

Figura ratnika ili lovca (ženska figurica?); ženska figura postkanonskog tipa, EC II period –

Syros faza, 2400-2200

Crteži izgubljenog para istih figura

Ženska figura postkanonskog tipa, EC II period, Syros faza

59

Harfist, 2800-2600

Harfist i scirač u dvojnu frulu, grob na Kerosu, 2700-2500

Sjedeći idol u pozi nazdravljanja 2700-2500

CRNOPOLIRANO POSUĐE

Kikladski su keramičari razvili zanimljiv spektar oblika crnopoliranog posuđa – piksida, boca,

krčaka i prvih plitica za pečenje, obično dekoriranih urezanim linearnim i geometrijskim

motivima. Neki su od tih oblika možda bili rađeni isključivo za grobove.

U srednjoj fazi EC doba Kikladski keramičari nastavljaju proizvodnju posuda iz starije faze, ali

se javlja i fina keramika scijetleosnoce ukrašena linearnim motivima tamne sjajne boje, kakva

se javlja na Kreti i grčkom kopnu. Većina tih posuda još uvijek nije nastala u specijaliziranim

radionicama, ceć je naprednija forma kućne radinosti, što potvrđuje činjenica da je sva

keramika rađena ručno.

Tava, E I-II period Kampos faza

Tave sa Syrosa, 2500-2200

Posuda u obliku ježa, Chalandriani, 2700-2200

Zoomorfna posuda, Naxos, 2700-2300

Patkasta vaza ili askos, 2200.1800

Kernos, 2200-1800

Kamene sosude izrađivale su se još u ranom neolitu, ali su nakon otkrića keramike postale

rijetke. Većinom su imale funkciju vezanu uz pripremanje i serviranje hrane odnosno

ispijanje alkohola. Grubo rađene zdjele, poslužavnici, korita, svjetiljke, poklopci nisu mogli

imati reprezentacijski karakter, ali su neke posude imale i takvu funkciju. Druge su mogle

služiti kao recipijenti za čuvanje nakita, kozmetike i sl., kao posude za nadgrobni ritual,

libaciju.

Najranije kamene posude javljaju se na Kikladima i uglavnom oponašaju najstarije tipove

keramičkog posuđa, čak i zdjelice za pečenje. Izrađene su od bijelog mramora, dekorirane

urezivanjem ili reljefnim spiralama.

Dvojna kandila, mramor, 3200-2800

60

Kikladski vrč s bradavicama (očima) dekoriran monstruoznim bićima, Phylakopi, MC, 2000-

1600

Fragment posude s kljunastim lijevkom i ljudskom figurom, Phylakopi, MC, 2000-1600

Pehar s pticom, Phylakopi, MC, o. 1600

ERUPCIJA VULKANA TERA/SANTORINI

Snaga erupcije možda najveća u posljednjih 4-5, a moguće i 10 tisuća godina. Pretpostavljeni

krater nastao erupcijom mjeri oko 80 četvornih km i danas se većim dijelom nalazi na dubini

do oko 480m, dok se zidovi stijena poput prstena uzdižu do 300 m iznad mora.

Snažna polemika o prirodi u redoslijedu događaja koji su doveli do erupcije i bili njezin

rezultat (sudjelu vulkanolozi i arheolozi), posebice utjecaju erupcije na Minojsku civilizaciju.

Najradikalnija teorija Spyridona Marinatosa o direktnoj povezanosti erupcije Tere i propasti

minojske civilizacije i mlađih palača.

TERA I MINOJSKA CIVILIZACIJA

Je li vulkan uzrokovao kolaps Minojske civilizacije?

Zemljotres, padaline pepela, udarni valovi?

Redoslijed događaja (S. Marinatos, C. Doumas)

Zemljotres.

Oštećenje građevina,

Namjerno demoliranje djelomično uništenih građevina (hrpe šljunka i krhotina stijena

nagomilanih na glavnim ulicama)

Opsežan program obnove.

Obnova i popravak.

Obnova cijelog naselja, a ne samo četvrti.

Nekoliko mjeseci kasnije, 2-3 godine ili 2-3 desetljeća kasnije?

Padanje pepela – upozorenje stanovnicima (3 cm debeli sloj prašine, vrha pokrivenog

koromjer je na njega nakon erupcije pala voda)

2-24 mjeseca kasnije vulkanska erupcija

61

Odsutnost tijela i vrijednih predmeta.

Taloženje pepela (0.5-1m) i tefre(5-50m)

Distribucija prašine i pepela u istočnom smjeru (srednja i južna Kreta, Anadolija)

Plimni val (urušavanjem ili eksplozijom grotla vulkana); brzi ili dugotrajan proces

Datacija potresa i erupcije: LC I (=LM IA=LH I); potres o.1650., erupcija o. 1625.; Horizont

destrukcije na Kreti datira se oko 1450.

Izvanredno stanje sačuvanosti spomenika zakopanih ispod vulkanskog pepela i kamenja

učinilo je Akrotiri jedni od 2 – 3 najvažnija lokaliteta Egeje.

Najdalje je otišlo istraživanje arhitekture i zidnog slikarstva, Kuće Akrotirija imaju prizemlje i

jedan, a neke i dva kata. Stubišta su im čudesno netaknuta, a mnoge su još uvijek čuvale

skladišne prostorijes keramičkim posudama, mlinovima, kućnu keramiku, sobe i dokaze

prvorazrednog sistema za drenažu.

Na otkrivenim građevinama nisu rađene nikakve intervencije, osim onih koje su bile

potrebne zbog konsolidacije ili zaštite svih dokaza o razaranju.

Zapadna kuća

Tlocrt Akrotirija; istraživači: Spiridon Marinatos, 1967. – 1974., Christos Doumas, 1974. –

FRESKO SLIKARSTVO

Veliki fragmenti u usporedbi s manje ili više suvremenim muralima s Kiklada ili Krete.

Specifičan i točno odrediv položaj na zidovima koji su ekstremno dobro sačuvani, dako da

dekoracija unutrašnjosti prostorija može biti rekonstruirana s velikom dozom sigurnosti.

Većina dosad publiciranih fresaka su figuralne, ali se rijetko pojavljuju u više od jedne ili dvije

prostorije pojedine građevine.

Nekadarazličitih dimenzija unutar jedne iste prostorije.

Cijeli niz ikonografskih problema i nepoznanica: u kojim se prostorijama pojavljuju freske,

koje vrste scena ili figura prikazuju, kako treba čitati različite slike na različitim nivoima

zidova itd.

Sličnosti Minojskog slikarstva i slikarstva Akrotirija:

Prikazi procesija

Prikazivanje ženskih figura u bogatoj odjeći i naturalističkih slika

62

Posebnosti kikladskog slikarstva:

Muške su figure mnogo važnije

Češći su prikazi religijskog karaktera

Nema reljefnih fresaka

Nema prikaza preskakanja i hvatanja bika

Maštovite frizure i nakit

KUĆA DAMA (HOUSE OF THE LADIES)

Velika građevina na dva kata nazvana po fresci s damama i papirusom u sobi 1. Zapadna

polovica murala sobe donosi skupine papirusa u prirodnoj veličini, au istočnoj su polovici

dvije žene odjevene na minojski način, koje čekaju ostale figure koje nedostaju.

Papirus, soba 1, južni i zapadni dio

Ženska figura obnaženih grudiju, soba 1, sjeverni zid

Ženska figura, soba 1, južni zid

ZAPADNA KUĆA (WEST HOUSE SHRINE)

Relativno mala, ali dobro organizirana građevina. U prizemlju su skladišta, radionice, kuhinja

i mlin, a na katu kupaonica, prostor za skladištenje posuda i dvije sobe.

Soba 4: pojedinačni motiv koji se ponavlja 8 puta, a objašnjen je kao kabina broda kakva se

javlja na frizu s brrodovima

Soba 5: dva gola ribara u prirodnoj veličini ispod friza različite širine na gornjem dijelu zida s

prikazom flote brodova koja se kreće između dva grada, riječnog pejsaža, vjerskom

ceremonijom...

Vaza s cvijećem, soba 4, sjeverni dovratnik

Kabine, soba 4, južni zid

Mlada svećenica, JI portal

Ribari, soba 5, sjeverni i zapadni zid (siluetna tehnika slikanja)

Minijaturni friz flotile, soba 5, južni zid

63

otkrivena 1971. – začuvana u dužini od 7 m

3 grada, pastoralni, Nilski i šumski pejsaž

80 ljudi (većinom muškaraca) – uloga žena?

Mnoštvo životinja – kopneni i morski svijet

Pitanja

Tko je u brodovima?

Tko je na obali?

Gdje prikazani likovi odlaze?

Odakle dolaze?

Koji su gradovi prikazani?

Koji su događaji prikazani? (aktualni ili epski?)

Moguća objašnjenja scene plovidbe morem

Odlazak na ekspediciju (vojnu)

Trijumfalni povratak s okspedicije

Putovanje od jednog do drugog grada

Gesta posjete aristokratskih prijatelja iz dvaju važnih gradova

GRAĐEVNI KOMPLEKS DELTA

Uključuje 4 kuće. Soba prve istočne kuće ukrašena je čuvenom freskom proljeća ili freskom

ljiljana (brdoviti pejsaž, procvali ljiljani, lastavice u letu). Nedavno je u njoj pronađena i

tablica pisana linear A pismom.

Ljiljani, soba Delta 2, sjeverni i zapadni zid

SEKTOR BETA

Vjerojatno uključuje 2 odvojene zgrade prislonjene jedna na drugu.S prvoga kata zapadne

kuće, iz sobe 1, potječe čuvena freska s parom gazela i parom dječaka koji boksaju. U sobi 6

istočne građevine nalazila se freska plavoga majmuna, bliska poznatom, fragmentarijem i

stiliziranijem nešto ranijem prikazu u palači Knossos.

64

Majmuni, soba Beta 6

Antilope i dječaci koji boksaju

XESTE 3

Veliki objekt s najmanje 2 etaže s 14 soba na svakoj etaži i čuvenom freskom s oltarom i

svećenicama i sjedećim božanstvom.

Friz sa spiralama, soba2

Adoranti, Bazen za pročišćavanje, sj. zid

Goli dječaci, soba 3b, srednji koridor

Beračice šafrana, soba 3a, istočni zid

Gospodarica životinja, soba 3a, sjeverni zid

Ženska figura, soba 3b

Rozete, soba 9

XESTE 4

Veličanstvena trokatna građevina, najveća dosad istražena. Fasada joj je rađena od pravilnih

kamenih tesanaca. Freske su dosad otkrivene na zidovima

ZAKLJUČAK

Muške figure izgleda imaju veću važnost na barem nekim slikarijama Tere nego na većini

minojskih slika, alii ženske igraju glavnu i često dominantnu ulogu na nekoliko kompozicija,

uvijek iskazujući tipično minojsku modu odijevanja.

Reljefne freske tipične za murale palače Knossos (scene s grifonima, preskakanje bika) zasad

nisu poznate samo u Akrotiriju, ali se javljaju scene procesija, božanstava, koje su

kompozicijski ipak slične.

U detaljima odjeće i oslikavanja scena iz prirode murali s Tere često blisko slijede minojsko

zidno slikarstvo.

Dvije pojave česte na freskama Akrotirija nemaju paralela na Kreti i nastale su vjerojatno

prema modelima s grčkoga tj. mikenskoga kopna: prva, neobična frizura prihvaćena od oba

65

spola kod koje je veći dio glave bojan plavo (vjerojatno indicira obrijanu glavu) sa svega

nekoliko dugih lokna naznačenih crnom bojom, i druga, običaj bošenja ekstremno velikih

naušnica od strane ženskih figura. Iste naušnice pronađene u grobovima grobnog kruga A

prije su dokaz prihvaćanja kikladske mode od strane bogatih i naprednih stanovnika

kopna,nego njihove prisutnosti na Teri.

Minijaturna freska u sobi 5 tzv. Zapadne kuće predstavlja najkompleksniji pojedinačni

umjetnički rad EBA dosad otkriven i dosada je provocirao ogromnu literaturu u kojoj se

nalaze različita mišljenja o identitetu brodova, identitetu ratnika, lokaciji dvaju gradova, Ako

se na ta pitanja i ne može sa sigurnošću odgovoriti sigurno je kako scene s gradovima i

iskrcavanjem ratnika s brodova imaju suvremene kao i ranije paralele u drugim medijima.

Primijećeno je i to kako brodovi imaju mnogo zajedničkoga s brodovima urezanima na tzv. EC

tavama nastalima cijelo tisućljeće ranije.

66

HELADSKA CIVILIZACIJA – EH I MH PERIOD

Brnčanodobna kultura na grčkom kopnu nazvana je Heladskom prema vlaastitom nazivu za

Grčku (lat.) – Hellas. RBD na kopnu naziva se ranoheladskim periodom (EH) i tradiocionalno

se dijeli na I, II i III fazu. Kao i u slučaju Kiklada, taj je period danas uobičajeno dijeliti po

kulturama. Kronološki položaj Lefkandi I kulture posebno je intrigantan i stavlja se u kasnije

vrijeme EH II faze ili ranije vrijeme EH III faze. SBD naziva se srednjeheladskim periodom

(MH) i ponekad se, ali ne i u pravilu dijeli na I, II i III fazu.

Kasno brončano doba naziva se kasnoheladskim periodom (LH) ili Mikenskim periodom (!) i

dijeli na I, IIA – B, IIIA1 – A2, IIIB (u Argolidi 1 – 2) i IIIC (uobičajeno podijeljeno na najmanje 3

podfaze). Posljednja podfaza LH IIIC još se naziva Submikenskim periodom i pripada početku

željeznog doba.

HISTORIJAT OTKRIĆA

<1870. otkriće Troje na brežuljku Hisarlik (H. Schliemann)>

1874. Schliemannov prvi dolazak u Mikenu

1876. otkriće Grobnog kruga A, time i Mikenske civilizacije (nazivH. Schliemann)

1900.otkriće Minojske civilizacije ostavlja Mikenskoj provincijalni karakter

1915. -1916. istraživanja C. Blegena na lokalitetu Korakou kod Korinta:

1. sloj: rana faza brončanog doba, od sljedećeg sloja odvojena paljevinskim ostacima

2. sloj: veliki kontinuitet, slojevi paralelni s MM i LM periodima

3. sloj: lokalne kulturne pojave

1918. A. Wace i C. Blegen kreiraju tripartidnu kromologiju Helade: EH, MH, LH

Zaključci: individualnost kopnenog materijala, datiranje glavnih mikenskih spomenika u

razdoblje nakon kraja palače u Knosu, otkriće dolaska Mikenjana na kraju EH perioda i razvoj

MH kulture; LH kultura bila je samo razvitak te kulture pod mik. utjecajima, dok je za Evansa

LHC bila provincijalna LMC i prema tome nije bila grčka jer Krećani nisu bili Grci

1939. otkrice ostataka mikenske kraljevske palače u Pilu u Meseniji. Otkriće arhiva (oko 1250

tablica lineara B) i enigma podrijetla linear B pisma

1951. otkriće Grobnog kruga B u Mikeni (Papademetriou, Mylonas)

67

1952., 1958. John L. Caskey istražuje na lokalitetima Lerna i Eutresis

1950 – e istraživanja u Lefkandiju na Eubeji.

Danas je uobičajeno da se kronologija EBA zasniva na regionalnim klasifikacijskim sistemima,

koji se onda mogu korelirati u smislu relativne kronologije.

Kada je riječ o EH-MH predlaže se da se ti periodi zamijene imenima ključnih nalazišta i

njihovim stratigrafskim fazama. EH period najbolje se prati na lokalitetima Lerna i Lefkandi

na kojima je jedino utvrđen prijelaz u MH. Radiokarbonske analize razorenih slojeva Mikene i

Pila pokazuju njezin kraj oko ili neposredno poslije 1200. godine. Submikenski period za koji

se mislilo da je kratak, traje dobro poslije 1100. g., možda čak poslije 1050. g.

Colin Renfrew 1972.:

EH I – Eutresis kultura

EH IIA – Korakou kultura (Lerna III)

EH IIB – Lefkani kultura (samo na nekim područjima)

EH III – Tirintska kultura (Lerna IV)

R. L. N. Barber – J. A. MacGillivray:

Lefkandi I kultura = EH III (rani)

Rutter:

Lefkandi I kultura = EH IIB

najvažnija nalazišta EH I – II perioda (site with EH tiles and corridor house(s) reported)

Tipična arhitektura za građevine tipa koridora (hodnika)

EUTRESIS KULTURA (EH I 2100. – 2650.) paralelna s EM I

Područje rasprostiranja: stratigrafski izdvojena na lokalitetima u Beociji, Atici, Korintiji i

Argolidi.

Arhitektura naselja: skromne spoznaje, u Perahori kod Korinta moguće fortifikacije, nema

nalaza grobova.

Najbrojniji nalazi keramičke posude.

Metalni predmeti rijetki.

68

Eutresis EH I, crvenoglazirane zdjele

EH I polirana keramika, Tsoungiza

KORAKOU KULTURA (EH IIA 2650. – 2150.) paralelna EM II

Područje prostiranja: Peloponez, Atika,Eubeja, Beocija, Fokida, Lokrida.

Arhitektura naselja: ona na obali su utvrđena, prva pojava velikih javnih građevina

pokrivenih krovnim crijepom ili slamom; zidova bez rezanog i klesanog kamena i drva.

Metalni predmeti česti.

Lerna III (EH II), tipovi posuda

Lithares EH II, oznake keramičara

Lithares EH II, kamene alatke

Manika EH II, kamena posuda

Orchomenos EH II, fragment askosa s prikazom broda

Keramika EH II (ex Lerna III)

Pitos s pečatirano – utisnutim uzorcima

Lonac za kuhanje s urezanim grafitom

Linear zdjela s T obodom

Išarani Askos

Kljunasti vrč s linear dekoracijom

Glazirani Sauceboat i žuto – išarani Saucebot

Tipovi građevina:

1. zgrade tipa koridora

2. okrugle građevine.

Pitanja: javne građevine, privatne rezidencije ili multifunkcionalne zgrade?

Zgrade tipa koridora:

„Kuća crijepova“ u Lerni,

„Bijela kuća“ na Egini,

Akovitika (Messenia),

Utvrđena zgrada u Tebi,

„Kuća pitosa“ u mjestu Zigouries,

Kružna zgrada u Tirintu (žitnica?)

69

Lerna – slijed faza

Lerna III – EH IIA (Kouraku kultura)

Lerna IV – EH III (Tirintska kultura)

Lerna V – MH I (ranominojski period)

Lokalitet u neposrednoj blizini morske obale. Utvrđen je. Nameće pitanje je li to bilo

središnje mjesto nekog puno većeg prostora.

Lerna III, tloris svih faza

Lerna III, tlorisi faza fortifikacije

„Kuća crijepova“ u Lerni

Gabaraiti: 25 x 12 m.

Prostorije: 2 velike prostorije, 2 manje prostorije, koridori na stranama,ulazi na sve 4 strane,

kameni sokl 0,45 m, zidovi od opeka 0,35 x 0,35 x 0,13 m.

Fortifikacije Lerne obuhvaćaju 4 faze i sve 4 su napuštene u trenutku gradnje „Kuće

crijepova“. Supstrukcija im je bila od kamena, a gornji dio od cigle.

Pronađeni pečati. Dokaz administracije (najstariji takav trag na grčkome kopnu).

Askitario, tloris lokaliteta

Zygouries, House of the Pithoi, tloris

Teba, koridor zgrada, tloris

Tirint, kružna građevina, rekonstrukcija plana, presjeka i tloris ostataka ispod mikenskih

ostataka

NASELJA I GROBNA ARHITEKTURA

Naselja: Ayias Kosmas (Atika), Lithares (Beocija), Zygouries (Korintija) – jednostavne

pravokutne zgrade s ravnim krovom, ognjištima i aneksima.

1. pojedinačni ukopi u pitosima (Ayios Stephanos – Lakonija)

2 ciste s više ukopa (Marathon – Atika) – kao posljedica kikladskih utjecaja

3. Humci s pojedinačnim ukopima u ciste, pitose ili škrape

4. Grobnice usječene u stijene (Zygouries) s više ukopa (Manika, Eubeja), u tlorisu kružnoga

ili trapezoidnog oblika.

70

Tsepi, tloris i pogled na groblje

Lithares, tloris i presjek grobova

Ayios Kosmas, tloris naselja, groblja i tipovi grobova

LEFKANDI I KULTURA (EH IIB 2450./2150.) odgovara EM II

Rezultat transegejskih veza iz zapadne Adatolije preko sjevernih Kiklada na istočnu obalu

srednje Grčke, radije trgovinom nego migracijama.

Područje prostiranja: obalni dio Tesalije, Eubeja, istočni dio Atike, Beocija, Egina. Na nekim

područjima se miješa s Korakou kulture, ali je nema na Peloponezu.

Arhitektura:

1. Dugačke apsidalne građevine/megaroni (Teba)po prvi puta potvrđeni u Grčkoj i kasnije

tipične za EH period.

2. Dugačke pravokutne građevine (Pefkakia)

3. Građevina „D“ oblika (Orchomenos)

Grobna arhitektura:

1. Grovnice usječene u stijenu s više ukopa (Manika – Eubeja), kao i u Korakou kulturi

Keramika: crveno ili crnopolirana keramika, imitacija metalnog posuđa.

TIRINTSKA KULTURA (EH III 2200./2150. – 2000.)

Područje rasprostiranja: Argolida, Korintija, Ahaja, Arkadija, Egina, Beocija, Eubeja, Fokida,

Lokrida, jonski otoci

Na mnogim lokalitetima je Tirintska kultura od ranijih odvojena ostacima devastacije

(paljevinski ostaci) i prema mišljenju Blegena i Wacea u Grčku su došli preci prvih Grka.

Arhitektura:

Apsidalne građevine megaronskog tipa s 2 ili 3 odaje i aksijalnim ulazom često u više faza (u

Lerni čak 7, jedna građevina mjeri 10.12 x 7 m; Olimpija, Egina)

Grobna arhitektura: Pravi cemeteriji nisu otkriveni.

Lerna: 7 ukopa u pitosima, 1 u posudi i 1 u cisti unutar naselja.

Olimpija: 3 groba u pitosima.

Lerna IV (EH III), tipovi posuda – faza 2 (lijevo) i faza 3 (desno)

71

Lerna IV, faza I

Lonac s uskim vratom oslikan tamno na svijetlo

Oslikani i polirani veliki vrčevi

Lonac s uskim cratom oslikan tamno na svijetlo

Vrč s prstenastom drškom oslikan svijetlo na tamno

Lerna IV,faza 2

Ceremonijalni vrčevi za piće

Oslikana i polirana niska zdjela

Niska zdjela na nozi – podnožju oslikana tamno na svijetlo

Lonac s uskim vratom oslikan tamno na svijetlo

Lerna IV, faza 3

Lonac s krilatim drškama tipa Troja III – IV

Fino sivi polirani veliki vrč

SREDNJEHELADSKI PERIOD

MH I: 2050./2000. – 1900. (ranominijski period)

MH II: 1900. – 1700. (dekorirani minijski period)

MH III: 1700. – 1575. (kasni minijski period)

Datacija erupcije Tere o. 1625. pomjera kraj MH perioda u vrijeme oko 1675.

Područje prostiranja: Peloponez i srednja Grčka; MH import prisutan je i u Tesaliji na

sjevernim Kikladima, obali Makedonije i u Troji VI.

Minijska keramika – otkrio ju Heinrich Schliemann i ime joj dao prema kralju Miniasu koji se

borio u Trojanskom ratu.

Naselja: Smještena na vrhovima kamenih brežuljaka, ali ima i atipičnih naselja (Kolonna na

Egini).

Fortifikacije: Malthi u Meseniji, Pilos, Kiapha Thiti u Atici, Peristeria. Takve kvalitetne

fortifikacije u Grčkoj više nigdje nema osim u Troji.

Egina, Kolonna – fortifikacijski zid

72

Nastambe: Slobodno stojeći megaroni pravokutnog ili apsidalnog plana s 2 ili 3 odaje, od

opeke na kamenom soklu, aksijalni ulaz, portuk.

U Lerni V (MH I) kuće su iste kao i one iz Lerne IV (EH III), samo robusnije arhitekture.

Dugačka apsidalna građevina 98A i skladište 45, Lerna V

Dugačka apsidalna građevina D i M, Lerna V

MH zgrade F i M, Eutresis

Apsidalna građevina C, Eutresis

GROBNA ARHITEKTURA

1. Grobni jarci s cistama i pitosima – pojedinačni ukopi

2. Humci/tumuli s ukopima u cistama i pitosima – pojedinačni ili grupni (obiteljski); česti u

Elidi, Meseniji i Arici, drugdje rjeđi. Nekisu sigurno i iz MH I-II perioda

Grobni nalazi su isprva tijetki, a od MH III perioda sve brojniji (rast populacije)

Vrana – Maraton

Na lokalitetu Vrana na maratonskom polju otkriveno je manje groblja humaka iz MH perioda

(2000. – 1600. BC). Tri tumula s grobom u centru potkovastog oblika i kamenim pokrovom

oko perimetra sadrže uokolo grobove s pojedinačnim ukopima. Četvrti humak sadrži veliki

mikenski tolos sačuvan u odličnom stanju, a uz dromos i odaju karakterizira ga posebice par

sahranjenih konja koji su vukli grobnu ležaljku.

Vrana, Tumulus 1, tloris

Vrana, Tumulus 2, prag i dromos grobnice s odajom pogled s juga; pogled s JZ preko manjeg

obližnjeg kruga

Minijska keramika

Monokromna polirana keramika nazvana po kralju Miniji iz Orhomena (H. Schliemann); siva,

crna, crvena i žuta. Pretežiti oblici: pehari i kantari. Stara ih teorija smatra kopijama metalnih

prototipova koje su donijeli osvajači oko 1900. Nova drži da su te posude direktni razvoj sive

polirane keramike Tirintske kulture.

Siva minijska zdjela, Teba

Sivi minijski pehar i pehar na nozi, Orchomenos

73

Argivski Minijski kantaros Lerna V

Miniijska zdjela s dvije drške, Orchomenos

Crveni minijski pehar, Eutresis

Mat oslikana keramika

Keramika oslikana mutnim tamnim bojama na svijetloj pozadini, rijetko svijetlim na tamnoj.

Pretežiti oblici: krčazi, žare, rjeđe pehari i zdjele.

Dekoracija: pravolinijska i apstraktna, a u MH III polukružna i naturalistička.

Pitos s mat dekoracijom, Eutresis

Kantaros s mat dekoracijom, Eutresis

Pitos s prikazom brodova i fragmenti posuda, Kolonna, Egina

Importirani mat oslikani bačvasti lonac, Lerna V

Mat oslikana zdjela s postoljem – nogom, Lerna V

Mat oslikani kantaros i MM II lonac s mostolikim grlom iz istog cista groba, Lerna V

„Svijetlo na tamno“ mat oslikani lonac, Lerna V

Polikromno oslikani minoizirani lonac, Lerna V

Izbrazdane tamnopolirane posude

Importirani kikladski bradavičasti vrč s Melosa ili Tere, Lerna V

Polikromno oslikani minoizirani čajnik, Lerna V

Polikromno oslikani minoizirani čajnik s dvije drške, Lerna V

3. Neoslikana keramika crne osnove nazvana kuhinjskom

4. importirana keramika oslikana sjajnom crnom,sivom ili crvenom bojom, preko koje su

oblici izvedeni mat bijelom ili purpurnom bojom.Centar proizvodnje nepoznat.

KOLONNA (EGINA)

Ime po jedinom sačuvanom stupu kasnijeg Apolonova hrama.

Ostaci naselja uništeni kasnijom aktivnošću u arhajsko, klasično i rimsko doba.

Fortifikacije jedne od najimpresivnijih iza Troje.

Šaht grob ratnika iz MH II perioda, izvan pojasa zidina – najvažniji prethodnik i reminiscencija

kasnijih šaht – grobova u Mikeni.

74

Nalazi: brončani bodež/mač, brončano koplje, nekoliko brončanih bodeža, strjelice od

obsidijana, veprovi zubi, nekoć pokrov kožne kape inkorporirane u šljem, zlatni dijademi, fina

importirana keramika s Krete (Kamares) i Kiklada.

75

MIKENSKE CITADELE I PALAČE

Major events at Mycenae.

Mikenske su citadele utvrđeni centri iz kojih se upravljalo i u kojima su prikupljani viškovi

poljoprivrednih proizvoda te se odatle dalje trgovalo.

Položaj: na vrhovima brežuljaka što dokazuje da je pogled bio posebno važan i da je palača

kao simbol vlasti iznad bilo koje strukture na području grada.

Pitanje je zašto su građene tako moćne utvrde, zbog vanjske ili unutrašnje opasnosti (od

drugih mikenskih entiteta u Argolidi?).

Mikenska arhitektura u tom pogledu ne duguje ništa minojskoj jer su minojske palače

neutvrđene i ne nalaze se na takvim uzvisinama – odatle proizlaze rijetka zajednička obilježja

i mnoge posebnosti. Moguće je da je ideja utvrđivanja došla iz sjeverne Anadolije pod

utjecajem Hetita (ali se mikenske citadele od tamošnjih razlikuju i po veličini i po

arhitektonskim detaljima), pod utjecajem bližih kikladskih otoka (Phylakopi, Ayia Irini,

Kolonna na Egini) ili je riječ o domaćem razvoju.

CITADELE

Zidine nmikenskih citadela građene su na rubovima strmina pa se stapaju s prirodnim

obrisima kraja, uzdignute su i tako stvaraju prepreku za napadače. Položene su na plitkim

temeljima izdubljenim u kamenoj podlozi, a uvriježeni izraz „kiklopski“ (divovski) odnosi se

na stil gradnje – napravljene su od golemih neobrađenih blokova koji grubo prianjaju jedan

na drugog, a međuprostor je ispunjen lomljenim kamenom.

Distribution of cyclopean masonry

Tri faze gradnje jasno su izdvojene u Mikeni i Tirintu, ali njihovo vrijeme nije sasvim jasno.

Negdje sredinom 13. stoljeća, zidinama se obuhvaća Grobni krug A.

Mycenae Evolution of citadel

76

MIKENA

Utvrđivanje započinje u LH I periodu, a najvažnija i završna faza je iz oko 1250. g. kada

nastaje posljednje proširenje, složeni vodoopskrbni sustav s podzemnim tunelom koji vodi

od citadele do izvora vode koji je ležao na nižoj razini i vrata za obranu blizu izvora i tunela za

zaštitu od napadača.

Posebna je pažnja poklanjana dizajniranju ulaznih vrata. U Mikeni je rampa koja vodi do

glavnih Lavljih vrata prirodna, a ulaz je koncipiran tako da neprijatelj pri opsadi mora s

oružjem doći s desne strane utvrde. Lavlja su vrata izgrađena u 3. fazi i jednaka su drugim,

unutrašnjim vratima u Tirintu koja vode do palače, pa se smatra da su jedna imitacija drugih.

Ne zna se koja su starija.

Pored glavnih, uvijek postoji i sporedni ili stražnji ulaz i više vrata za juriš branitelja.

Poseban pečat izgledu Mikene i Tirinta daju brojne potporno – podrumske odaje zabijene

unutar debelih zidova utvrda, neke i kružnog oblika, tzv kazamati ili galerije.

U Mikeni se nalaze unutar plohe sjevernog zida, a u Tirintu su najbrojnije u jugoistočnom

dijelu.

Njihova funkcija nije jasna ni ista za sve – neke su bile skladišta, neke stražarnice tj.

promatračnice, a neke su opremljene otvorima za strijelce.

Lavlja vrata

Izgrađena sredinom 13. st.

Razvijena varijanta mikenskih vrata.

Rasteretni trokut s čuvenim reljefom (ima dekorativnu i osnovnu funkciju – zamijeniti

goleme kamene blokove koji bi mogli slomiti nadvratnik). Ostaci instalacija za šarke na

kojima su visila drvena vrata.

TIRINT

Citadela u Tirintu u arhitektonskom je pogledu gotovo identična onoj u Mikeni, ima iste faze

izgradnje, a karakteristična je po Unterburgu – sjevernoj i visinom nižoj utvrdi izgrađenoj u 3.

fazi. Nekoć se smatralo da je služila za zaštitu velikog otvorenog prostora u kojem se za

77

opsadu mogla držati velika količina stoke, ali su novija istraživanja pokazala da je i taj prostor

bio gusto nabijen kućama. Taj je prostorbio napućen već u doba Kouraku II kulture.

ATENA

Utvrđivanje atenske Akropole također se datira u 3. fazu oko 1250. g., na što ukazuju ostaci

vodoopskrbnog sustava koji je imitacija onih u Tirintu i Mikeni.

Athens acropole tlocrt

Zidine Mideje, Arga i Kirse još nisu točno datirane. Zidine Mideje karakteristične su po nešto

manjim kamenim blokovima.

Copais je sezonsko jezero isušeno i pretvoreno u plodnu ravnicu krajem 19. st. S natpisa je

poznato da su prvi drenažni projekti poduzeti u antičkoj Grčkoj i Rimu. Moderna drenaža

objelodanila je da je prva drenaža izvršena već u kasno mikensko doba u 14. st. pr. Kr. (LH

period)

Na zapadu nizine nalazi se Orhomen, a na istoku Teba koja je nakon isušivanja dobila veliku

količinu plodne zemlje. Na sjeveru, jugu i istoku bile su izgrađene brojne utvrde koje su štitile

odvodni sustav, a na niskom kamenitom otoku na sjeveroistoku izgrađena je palača Gla kao

utvrđeni upravni centar i vojno uporište za zaštitu središta mreže odvodnog sustava koje se

nalazilo u blizini.

Brana u Tirintu

Smještena je 4 km istočno od Tirinta, nedaleko od modernog sela Ayios Adrianos. Brana je

bila izgrađena da skreće periodične poplave koje su ugrožavale grad. Plavne je vode

usmjeravala u kanal na jugu i jugoistoku prema obroncima brda Prophitis Ilias, 1 km od

samog grada.

Cestogradnja

Na području Argolide je postojala visoko sofisticirana cestovna mreža koja je povezivala

glavna mikenska uporišta, ali se širila i dalje na sjever prema Korintu i prema istoku.

Tako brižno konstruirane ceste nisu značajka ni kasnije grčke civilizacije sve do 5. st. pr. Kr.

78

Kazarma, Argolida – mikenski most

Kraljevske palače i megaroni

Megaron je prijestolna dvorana i sudnica, prostorno izdvojena građevina, a ne integralni dio

cjeline kao u minojskoj palači. Nastao je kao monumentalna verzija privatne kuće

(megarona) srednjeheladskog perioda.

Njegov centralni položaj indicira da je to glavna struktura, odnosno da je mikenska palača

centripetalnog karaktera.

S Kretom je usporedivi opći koncept palače kao administrativnog centra, uporaba fresaka,

gradnja kamenim blokovima i oblikstupova koji su se sužavali prema dolje. Dok je minojska

arhitektura težila cirkulaciji svjetla i zraka, mikenska djeluje zbijeno i zagušljivo.

Mikenske palače: Mikena, Menelaion (djelomice sačuvane), Tirint, Pilos, Gla (najbolje

sačuvane), Mideja, Arg (uništene zubom vremena i kasnijim gradnjama), Teba i Orchomenos

(djelomice istražene), atenska Akropola (cijela uništena), Iolkos (posljednja otkrivena).

Kronologija:

Menelaion 1450 – 1400

Mikena, Teba, Tirint – 14. st

Gla – 13. st.

PILOS

Posebnost palače u Pilu su prostrani skladišni prostori i obrtničke radionice grupirani u

samostalnim zgradama oko megarona i međusobno odvojeni hodnicima. Dvorana za gozbe

usporediva s minojskima odvojena je od ostalih dijelova palače i nalazi se u zapadnom krilu.

Mala prostorija na jugoistoku od gl. dijela palače je oružarnica. Područje palače nije bilo

utvrđeno kao cjelina tijeko mikenskog perioda.

The Palace of Nestor

TIRINT

Tirintska plača ima 2 velika dvorišta koja se nalaze ispred glavnog dvorišta i megarona, a

odijeljena su velikim vratima koja s okolnim strukturama čine prolaz H oblika s obostranim

79

pročeljima u kojima su po dva stupa (propileji). Do vanjskog se dvorišta,od glavnog ulaza,

dolazi kroz niz vrata, a nalazi se istočno od kolonade ispred niza kutnih odaja ispod kojih su

podzemne komore.

GLA

Palača Gla nema centralni megaron ni dvorište i ima 4 ulaza na sve 4 strane svijeta, ali je

usporediva po tome što je smještena na najvišoj točci unutar citadele. Ima oblik slova L, dt. 2

krila povezana glavnim hodnikom i sobe u oba krila koje su slične po veličini, obliku i

smještaju.

Iste karakteristike krase i kompleks zgrada nazvan Agora na južnoj strani palače.

MEGARON

Javlja se u Pilu, Tirintu, Mikeni, Menelaionu i vjerojatno Orhomenu.

Centralni megaron se sastoji od trijema, predvorja i glavne odaje s centralnim

ognjištem,četiri stupa postavljena u četverokut i prijestoljem na sredini desnog zida,

Ožbukanih je podova dekoriranih bojanim uzorcimai zidova bogato ukrašenih freskama. U

Menelaionu je megaron bez ognjišta i kolona. Najbolje je sačuvan megaron u Pilu.

Megaron u Mikeni

Mikenska palača s megaronom posebna je po velikom stubištu u dva niza koje omogućuje

pristup dvorištu s terase koja se nalazi južnije.

Ispred megarona nalazi se dvorište koje je veće ili manje i s jedne ili više strana okruženo

stupovima. U Tirintu i Pilu u njega se ulazi kroz propileje, u Mikeni s vrha stubišta ili iz

hodnika. Kraljičin megaron ili druga kraljevska odaja u Mikeni je jedna soba s prijestoljem uza

sjeverni zid nasuprot megaronu, u Pilu jedna pomno dekorirana soba u ist. krilu s ognjištem

bez prijestolja (?), a u Tirintu dvodijelna prostorija s pravokutnim ognjištem i predvorjem

otvorenim prema dvorištu.

80

MIKENSKA GROBNA ARHITEKTURA

GROBNI KRUGOVI

Grobni krug ili krug grobova je struktura s više grobnih komora u koje se ulazi s krova kroz

okno koje je ukopano u tlo kao i grob. Grobovi mogu biti pokriveni drvom, trstikom, granjem,

vodootpornom glinom ili jednostavno velikim kamenim pločama. Nakon pokopa okno iznad

krova groba bilo je zapunjeno zemljom, a mjesto grobnice označavalo se pravokutnim

obrisom od kamena (Ayios Stephanos, Mikena), usred kojeg se mogla naći i grobna stela

(nadgrobni spomenik pravokutnog oblika, podijeljenog u nekoliko ploča, s frizovima).

Ukopi su bili u boku u zgrčencu ili na leđima u ispruženom položaju.

Pravi grobni krugovi tipa grobnog kruga A i B relativno su rijetki na grčkom kopnu. Osim

mikenskih, najpoznatiji je primjer grobnog kruga iz mjesta Ayios Stephanos (Lakonija). Nađen

je 1977. g., datiran također u kraj MH perioda, ali je slabo opremljen i sadržavao je samo

pokojnika.

Mikenski grobovi mogli su podržavati i niski zemljani humak, mada neki stručnjaci ustraju u

tvrdnji da je pod unutar grobnog kruga bio ravan.

Ideja o grobnom krugu nesumnjivo je potekla od kružnih grobova humaka iz MH perioda u

Vrani (Maraton), Aphidni, Elateji i Argu.

GROBNI KRUG A

Nekoć dio nekropole izvan zidina citadele, grobni krug A otkrio je H. Schliemann 1876. pod

supervizijom Panagiotisa Stamatakisa. Sadrži 6 pravokutnih vertikalno ukopanih grobova,

širine 3 – 3,5 m i dužine 4,5 6,4 m. Grobovi su iz dva dijela: same rake koja je usječena u

stijenu i većega jarka koji ga okružuje.

Grobovi su sadržavali ostatke ukupno 19 pokojnika: 9 muških, 8 ženskih i 2 dječja. S

izuzetkom Groba II, svi su grobovi sadržavali 2 – 5 ukopa. Pokojnici su polagani na leđa,

uglavnom I – Z. Schliemann je 1876. iskopao 5 grobova, a godinu kasnije Stamatakis je otkrio

grob VI.

Grobni krug A datira se obično u period između 1600. i 1500. g., jer keramički nalazi iz

grobova I, II, III i VI ukazuje na dataciju od kraja MH do LH IIA perioda.

81

Krug A datira se od 1650. do 1550. O. Dickinson predlaže kraći period za oba kruga: 1600. –

1500.

Tijela pokojnika često su pokrivena pogrebnim pokrovom na koji su se šivali izresci od tankog

zlatnog lima. Zlatne maske su nađene kod 6 muških pokojnika i 1 djeteta neodređenog spola.

Odrasle pokojnice nisu dobivale pokrov. Postoje i dokazi o gozbi za vrijeme pogreba u vidu

fragmentiranih vaza i životinjskih kostiju nađenih u zemlji koja ispunjava okno ulaza.

Grobovi grobnog kruga A označeni su rimskim brojevima, a grobovi grobnog kruga B slovima

grčkog alfabeta.

OPREMA GROBOVA

Stele

Nisu česte niti je svaki pojedinac u grobnici gdje je nađeno dvoje ili više pokojnika dobio

svoju stelu. Mikenske stele predstavljaju prvu reljefnu skulpturu većih dimenzija grčkog

kopna u brončano doba. Praksa označavanja mjesta ukopa s nekom vrsta ukrašenog

nadgrobnog spomenika karakteristično je mikenska i ograničena samo na period grobnih

krugova. Čest ukras su scene s dvokolicom (scene rata, lova ili možda trke u čast pokojnika),

ali je većina ornamenata ipak apstraktna (spirale, valovnice, itd.). To su proizvodi domaćih

majstora. Scene su tipično mikenske.

ORUŽJE

Karakterističan nalaz u muškim grobovima grobnih krugova su mačevi koji dolaze u dvije

glavne varijante.

Tip A – češći; dugačak mač zaobljenog balčaka nastao iz minojskih prototipova kao što su

ceremonijalni mačevi iz Malije nastali u razdoblju prvih palača.

Tip B – rjeđi; četvrtastog balčaka i kraće i šire oštrice nastao također iz minojskih i

levantinskih prototipova forme bodeža.

Neki mačevi su ukrašeni urezivanjem, a balčak plemenitim metalom i dragim kamenjem.

Bodeži i noževi su također česti, a ornamentirani su raznim scenama u nielo tehnici,

pretežito scenama lova karakterističnim za mikensku i scenama prirode za minojsku

umjetnost. Nađena su i koplja i strjelice, koje ukazuju na to da je luk bio standardna

mikenska vojna oprema. Također su bodeži pronađeni u Pilu (leopardi u lovu), Argosu

82

(dupini u moru). Gotovo sa sigurnošću možemo reći da su ukrase radili minojski majstori po

narudžbi Mikenjana.

METALNE POSUDE

Napravljene su od zlata, srebra i bronce i većina ih je minojskog oblika (vahio pehari, vrčevi,

ritoni i dr.), ali se utjecaji grčkog kopna odražavaju na raznim loncima s 2 drške i kantarima

koji su dosta česti među zlatnim posudama. Od 28 zlatnih posuda teških više od 15 kg većina

je loše izrađena i pokazuje tehničke karakteristike koje nisu tipične za minojsku obradu

plemenitog metala.

Velika većina od 42 srebrne posude su puno bolje izrađene i iskazuju sličnost sa srebrnim

minojskim posuđem iz razdoblja prvih i drugih palača. To vjerojatno znači da su vjerojatno

import s Krete ili proizvodi minojskih umjetnika za mikenske gospodare.

Nagla eksplozija bogatih grobnih priloga u mikenskim grobnim krugovima pokušala se

objasniti na različite načine: da su mikenski kraljevi bili kretski osvajači Argolide (Evans), da

su bili osvajači iz centralne Europe ili Bliskog Istoka, da su osvojili Kretu ili bili u službi faraona

Novog carstva (Dickinson), itd., ali je najvjerojatnija Davisova teorija da su stanovnicima

Transilvanije mijenjali tehnologiju bronce i oružje za zlato, što bi dokazivala prisutnost ranih

egejskih mačeva u Rumunjskoj.

PEČATI I PEČATNO PRSTENJE

Tehnologija njihove izrade kao i sama ideja o njima minojskog je karaktera. Scene rata i lova

na nekoliko pečata su mikenskog karaktera.

JANTAR

Koristi se za perle i ogrlice. Jantar predstavlja import iz baltičkih i sjevernih krajeva Europe,

koji je nekim kompleksnim putovima došao do grčkog kopna, izgleda bez ikakvog učešća

Krete.

KERAMIKA

Mješavina keramike grčkog kopna, minojske keramike, minoizirane i kikladske keramike.

83

„Siromašniji grobovi“

Grob I – 3 pokojnice pokopane sa zlatnim nakitom i posudama od fajansa, piksidom od

bjelokosti, dva srebrna pehara (jedan sa zlatnim rubom) i nekoliko brončanih i keramičkih

posuda.

Grob II – pokojnik s nekoliko priloga: zlatnim peharom, tankim zlatnim dijademom, nekoliko

komada brončanog oružja, i posudama od keramike i fajansa.

Grob VI – dva pokojnika, zlatni pehar, nekoliko komada brončanog oružja (mačevi, bodeži,

vrhovi posuda, keramičke posude).

Grob III, tzv. „Grob žena“

Dvije pokojnice i dva dječja ukopa. Žene su bile pokrivene zlatnim nakitom i nosile su

masivne zlatne dijademe, dok su djeca bila omotana zlatnom folijom. Velik broj zlatnih

rundela i dr. oblika bio je prišiven na njihovu odjeću ili mrtvački pokrov. Nakit je uključivao

velike srebrne i brončane igle s glavama od gorskog kristala, ogrlicu od zrna jantara, zlatne

naušnice, zlatne pečatnjake s urezanim scenama lova ili dvoboja, minijaturne zlatne posude,

posude od fajansa i zlatne vage.

Grob IV

Najveći i najbogatiji s ostacima 3 muška i dva ženska pokojnika. Dvoje pokojnika položen je u

osi S – J, a ne I – Z. Tri muške zlatne maske i zlatni prsni oklop, zlatne, srebrne i kamene

posude, ritoni, velike brončane posude i brojni komadi oružja uključujući prekrasan bodež sa

scenom lavova u lovu.

Grob V

Tri muška pokojnika, dva sa zlatnim maskama, od toga jedna poznata kao Maska

Agamemnona.

Ostali nalazi: zlatni prsni oklop, brončani bodeži i mačevi s umetnutom dekoracijom, zlatne i

srebrne posude, riton u obliku nojeva jaja s apliciranim dupinima od fajansa, heksagonalna

drvena piksida sa zlatnom oplatom, zrna jantara, itd.

84

GROBNI KRUG B

Izvorno je bio dio groblja Mikene zajedno s krugom A, a smješten je izvan područja citadele.

Istražili su ga I. Papadimitrou i G. Mylonas od 1952. do 1954. Okružen je kiklopskim zidom,

promjera je 28 m i sadrži 14 grobova sličnim onima iz kruga A i 12 manjih i plićih grobova.

Nekoliko je grobova bilo markirano stelama od kojih je 5 nađeno in situ (reljefne nad muškim

i neukrašene nad ženskim grobovima).

Ukupno je ukopano oko 25 osoba, muškarci u dobi 23 – 55 godina, žene 30 – 37 i 4 djeteta.

Većina muških pokojnika pokazivala je znakove rana zadobivenih u sukobima. Ukop ima oblik

zgrčenca na desnom boku i produžene inhumacije – pretežno u ispruženom položaju na

leđima. Uobičajen je višestruki ukop, pri čemu su kosti ranijih pokojnika često gurnute u

stranu ili složene na hrpu u kutu.

Grob Gamma – jedan od najvećih. Sadržavao 1 ženski i 3 muška ukopa. Markiran je

kamenom stelom s reljefom koji prikazuju naoružanog čovjeka u napadu na lava. Lubanja

jednog od muških pokojnika (procijenjena starost: 28 godina) svjedoči o zahvatu s namjerom

da se liječi hematom glave. Priloge uključuju maska od elektrona (legura zlata i srebra), pečat

od ametista s prikazom muške glave, 2 zlatna pehara i brončano oružje.

Grob Delta – sadržavao 3 muška ukopa s oružjem kao većim dijelom priloga. Najvažniji je

nalaz dugi brončani bodež sa zlatnom dekoracijom koji na rukohvatu završava s dvije

suprotstavljene lavlje glave. Ostali nalazi: dugi i kratki brončani bodeži, brončane mačete,

vrhovi koplja, kamene strjelice.

Grob Omicron – grob samo jedne žene nazvan „Grob kristala“ zbog nalaza posuda od kristala

u obliku patke i brončanih igala s kristalnim glavama. Prilozi: zlatni nakit, dijademi s repousse

dekoracijom i ogrlice od poludragog kamenja i jantara, materijala uvezenih iz SZ Europe.

Grob Rho – najmlađi tip groba čija arhitektura reproducira bliskoistočne tipove i svjedoči o

vezama Mikenjana i Bliskog Istoka.

Grobni krug B stariji od kruga A možda i do pola stoljeća.

85

Grobni prilozi slični su onima iz kruga A, ipak nešto manje raskošni, ali sadrže važne nalaze

kao masku pokojnika od elektrona, pečat od ametista s prikazom muške figure iz groba

Gamma, i posudu u obliku patke od gorskog kristala iz groba Omikron. Grobni prilozi su

lokalne, ali i minojske odnosno kikladske produkcije.

TOLOSI

Mikenski tolosi su najinteresantnija i najmonumentalnija verzija grobnica s odajom, a sastoje

se od prilaznog hodnika (dromos), monumentalnog pročelja s ulazom (stomion) i kružne

podzemne komore (thalamos) pokrivene svodom na konzolama.

Tolosi su cijeli izrađeni od kamena, tj. nisu isklesani u stijeni. Većinom su smješteni na

padinama ili obroncima brežuljaka. Grobovi su bili postavljeni na tlo grobne komore,

smješteni u cisti ili ukopani u podu.

TOLOSI

Na grčkome je kopnu poznato oko 100 – ak primjeraka, a ispod Mikene ih je 9, svi oskvrnuti.

Podjelu mikenskih tolosa izvršio je A. Wace, i to na temelju upotrebe neobrađenog ili

rezanog kamena, vrste dekoracije i tehničke dotjeranosti, a ne sadržajem grobnica (!). (samo

9 tolosa podno Mikene).

Wace pretpostavlja linearan razvoj i njegovi se zaključci ne odražavaju na razvoj te vrste

grobnica na cijelome grčkom kopnu.

Najraniji tolosi u Mikeni datiraju vjerojatno u LH IIA (po Dickinsonu njih čak 6), a zadnji u LH

IIIB. Po Dickinsonu su samo Egistova i Lavlja grobnica kraljevske, a ostale sporednih loza

kraljevske obitelji.

Najbrojniji na području Argolide, okolici današnje Sparte i na području Mesenije gdje ih je i

najveći broj.

GRUPA I

Kiklopska, Epano Phournos i Egistova grobnica promjera 8, 11 i preko 13 m. Određena je na

temelju sljedećih razlikovnih karakteristika:

Cjelokupna konstrukcija izvedena je zidanjem od neobrađenih teških vapnenačkih blokova.

Nemaju zida koji blokira vanjski dio dromosa, a dromos nije ograđen zidom, osim kod

Egistove grobnice u dijelu koji je iznad zemlje.

86

Konstrukcija stomiona je jednostavna s uporabom velikih blokova za nadvratnike, kratkoga

kamenja za dovratnike i bez rasteretnog trokuta.

GRUPA II

Kato Phournos, Panagia i Lavlja grobnica, promjera 10, 8 i 14 m.

Dromosi su ograđeni zidom građenim od teških neobrađenih vapnenaca ili klesanog porosa s

vanjskim licem rezanim na pravokutnike.

U dvije grobnice nađeni tragovi zida koji je blokirao dromos.

Stomion je građen od rezanim gromada koje su obrađene čekićem.

Iznad nadvratnika je rasteretni trokut.

Kamenje nadvratnika je veće nego u grupi I, a središnji kamen nadvratnika je rezan tako da

se podudara s horizontalnim i vertikalnim krivuljama svoda grobne komore.

Lavlja grobnica je imala drvena vrata na vanjskom kraju stomiona.

GRUPA III

Atrejeva, Klitemnestrina i grobnica Genija, promjera 14,5, 13,4 i 8 m.

U 2 od 3 grobnice dromosi su ograđeni klesanim gromadama, obrađenima čekićima, a ne

samo rezanim (u g. Genija su od neobrađena vapnenca).

Vanjsko lice stomiona zidano je klesanim kamenjem, a većina je rezana, a ne obrađena

čekićem.

Vanjsko lice stomiona Atrejeve i Klitemnestrine g. u velikoj je mjeri dekorirano reljefnom

skulpturom (polustupovi i frizovi) od vapnenca i mramora.

Grobne komore su zidane od klesanih gromada.

Atrejeva riznica ima pravokutnu sobu, obilježje još prisutno samo kod Tolosa A u Arhanesu

(rano 14. st.) i Minijinoj riznici u Orhomenu (oko 13. st.) Glavni pokopi vjerojatno bili

smješteni u tu sobu, a 2 fragmenta gipsane reljefne skulpture koji vjerojatno pruikazuju

bikove (Britanski muzej) formirale su dio originalne skulptorske dekoracije na zidovima, iako

neki stručnjaci smatraju da su stajali na vanjskoj fasadi stomiona. Pokrajnja prostorija u

Minijinoj riznici također je sadržavala takav reljef. Rupe od čavala na svodu vjerojatno su

pridržavale brončane rozete. Slično je bila ukrašena u Minijina riznica.

87

Unutar stomiona odvojeni pragovi, okvir vrata i sama vrata postavljena na sredinu stomiona,

a ne malo iza vanjske fasade kao u Lavljoj grobnici.

Rasteretni je trokut sveprisutan (usporedba s Lavljim vratima!), a kod Atrejeve riznice

središnji je blok težak, pretpostavlja se, oko 120 tona.

USPOREDBA I ODNOS MIKENSKIH TOLOSA I KRUŽNIH GROBNICA KRETE

Nesuglasje o karakteru tih veza uzrokovano je sljedećim problemima:

1. tobožnjim nepoklapanjem tj. vremenskim odmakom između vremena nastanka zadnjih

kružnih grobnica na Kreti i najranijih mikenskih tolosa,

2. rijetkošću tolosa na Kreti čak i tijekom LM perioda,

3. značajnim strukturalnim razlikama,

4. značajnim funkcionalnim razlikama.

TZV. VREMENSKA NEPODUDARNOST

Kružne grobnice na Kreti nekoć su smatrane ekskluzivno EM grobnicama, ali je dokazano da

su neke bile građene u MM periodu (Kamilari grob kraj Festa, Archanes – grob B), pa čak i to

da su neke bile u uporabi sve do kraja MM perioda (Knos – Gypsades) ili dobrano u LM

periodu (Kamilari).

STRUKTURALNE RAZLIKE

Položaj: kretske kružne grobnice građene su iznad zemlje u ravnom krajoliku. Mikenski su

tolosi usječeni u obronak brežuljka, a čak i ako su građeni na ravnom podzemnog su

karaktera (tumul).

Prve su nadzemne strukture, drugi hipogeji (različito poimanje mrtvih).

Pokrov: kretske kruže grobnice nisu bile pokrivene zemljanim humkom.

FUNKCIONALNE RAZLIKE

Kretske kružne grobnice su grobnice cijelog naselja, a mikenski su tolosi rezervirani za najviši

sloj mikenskog društva.

U Meseniji su tolosi toliko česti da ih je sigurno koristila i niža društvena klasa. U uništenom

tolosu kraj Pila (prije se mislilo da je riječ o grob. krugu) ukopano je najmanje 27 odraslih

pokojnika, a prisutan je ukop u pitosu.

88

RIJETKOST TOLOSA NA LM KRETI

Uzrokovana je činjnicom da je većina LM tolosa mikenska i da se pojavljuju od LM II perioda,

ali u nekoliko varijacija pa izgledaju kao čisto minojske verzije. Prema tome, Mikenjani su

svoj tip tolosa razvili iz MM i ranijih tolosa.

ZAKLJUČAK

Mikenski se tolosi najprije pojavljuju u Meseniji gdje se i odigrao import i adaptacija osnovne

forme minojske kružne g. Linear A natpis na fasadi najvećeg Peristeria tolosa iz LH II perioda

sugerira da je taj proces rezultat rada minojskog majstora uposlenog kod mesenijskog princa.

Iz Mesenije se tolos tijekom LH IIA perioda proširio u Argolidu, Lakoniju i Atiku, a u LH III i

dublje u unutrašnjost. Namjena tolosa pokazuje dvije važne činjenice: 1. da je postojala

snažna klasna diferencijacija, 2. da su lokaliteti s prisutnošću tolosa centri političke moći.

Mikenski su tolosi generirani iz kretskih kružnih grobnica.

GROBNICE S ODAJOM

Najstandardniji su oblik nadgrobna arhitekture. Zbog višekratna se pokopavanja pokojnika

uvriježeno smatraju obiteljskim grobnicama, iako ne postoji čvrsti dokaz da to nije mogla biti

neka druga društvena grupa.

Tipičan je oblik grobnice s odajom struktura koja ima dromos, stomion i odaju isklesanu u

kamenu, ali su one negdje rijetke zbog geoloških razloga, npr. na lokalitetima Thorikos i

Eleuzina, a drugdje prilaz i odaja imaju oblik slova L. U Vrani kod Maratona nastavlja se MH

tradicija ukopavanja u zidanim grobnicama ili velikim cistama, a u Beociji se pojavljuju i

gigantske grobnice s odajom, dok se ukopi vrše u oslikanim larnaksima (!).

89

MIKENSKA I KASNOKIKLADSKA RELIGIJA I SAKRALNA ARHITEKTURA

Do 1960. g. dokazi mikenske i LC religijske arhitekture sastojali su se samo od svetišta unutar

kuće neodređenog oblika iz LH IIIC perioda, a od tada je došlo do nevjerojatnih otkrića u

Mikeni, Tirintu, Ayia Iriniju na Keosu i Phylakopiju na Melosu. Njima valja pridružiti i podatke

s lineara B iz Knosa i Pila, koji se odnose na mikensku kultnu praksu.

Na području mikenske citadele južnije od kruga A i jugozapadno od palače, arheolozi W.

Taylor i G. Mylonas otkrili su kompleks vjerskih građevina poznat kao “kultni centar”.

Najpoznatije građevine unutar centra nazvane su “hram” ili “kuća s idolima” i “kuća s

freskama”. Od ostalih tu su “Tsountasova kuća” i nekoliko oltara na terasi ispred.

Na području mikenske citadele južnije od kruga A i jugozapadno od palače, arheolozi W.

Taylor i G. Mylonas otkrili su kompleks vjerskih građevina poznat kao “kultni centar”.

Najpoznatije građevine unutar centra nazvane su “hram” ili “kuća s idolima” i “kuća s

freskama”. Od ostalih tu su “Tsountasova kuća” i nekoliko oltara na terasi ispred.

“HRAM” / “KUĆA S IDOLIMA”

Hram je građevina megaroidna tlocrta koja se sastoji od trijema, predsoblja, glavne

prostorije nazvane “soba s platformama” i dvije nadogradnje koje se otvaraju s njezine

stražnje strane. Zapadna nadogradnja je malo trokutno područje nazvano “sjenica” ili niša, a

istočna nadogradnja mala pravokutna soba kojoj se prilazi stubama iz sobe s platformama,

nazvana “soba s idolima”.

Trijem je prostor širine 4,5 m koji nije sadržavao ništa značajno osim nekoliko vaza. Ruševine

na jugozapadu su zagonetne. Ulaz s te strane zazidan je odmah nakon pustošenja citadele na

kraju LH IIIB razdoblja.

U središtu sobe s platformama nalazi se uzvišeno pravokutno podnožje sa zaobljenim

kutovima presvučeno bijelom glinom. Položaj sugerira da je to moglo biti ognjište, ali nisu

nađeni nikakvi tragovi gorenja.

Nasuprot istočnom zidu nalazio se niz stuba koje su vodile do sobe s idolima. Duž sjeverne

strane sobe nalazilo se nekoliko ukrašenih platformi raznih visina. Na SI platformi stajao je

ženski idol in situ s donjim krajem uzidanim u platformu i mali glineni tronožni žrtvenik.

90

SJENICA I SOBA S IDOLIMA

Sjenica je trostrani prostor s kamenom podlogom koja se izdiže prema sjeveru i istoku, u koji

se ulazilo iz sobe s platformama s juga. Izloženi temelj unutar sobe imao je neku kultnu

važnost s pogledom na uzvišenje u centralnoj sobi.

Sadržavala je brojne dijelove golemih terakotnih figura, koji rekonstruirani donose najmanje

polovicu tijela originalnih figura. Spojevi između fragmenata nađenih u niši i onih iz sobe s

idolima dokazuju da su figure pohranjene u dvije nadogradnje u isto vrijeme.

Soba s idolima veličine 2m² sadržavala je fragmente oko 8 golemih terakotnih figura visine

0,50-0,60 m, od kojih su 3 najočuvanije bile okrenute licem prema zidu. Jedna je figura nešto

manja, vis. 0,28 m, žena koja se drži za grudi oslikana motivima tipičnim za LH IIA ili rano LH

IIIB razdoblje. Ostali nalazi uključuju posude, češalj od bjelokosti, figuricu od bjelokosti,

skarabej s imenom Tiye, žene Amenhotepa III. (1. pol. 14. st.), nekoliko zrna jantara,

dijamant, 3 glinena tronožna stola, 6 terakotnih zmija (dvije cijele) promjera 0,22 - 0,28m.

Vrata od sobe s platformama do sobe s idolima zazidana su i okrečena prije velikoga

pustošenja vatrom krajem LH IIIB perioda, tj. na kraju 13. st.

KUĆA S FRESKAMA

Dostupna je samo s JZ strane i nije povezana s hramom. Nije u cijelosti istražena tako da

sobe u Z dijelu još nisu poznate.

Zapadna strana pravokutnoga megaroidna prostora zauzeta je ulazom, a drugi ulaz na JI vodi

u sobu s freskama.

Soba s freskama dim. 5,3 x 3,5 m u središtu ima veliko ovalno ognjište na čijim je krajevima

nekoć stajalo drveno stupovlje. Uokolo je pronađeno cijelih keramičkih posuda. Uza sjeverni

zid stajao je larnaks, a oko njega je ležalo nekoliko vaza. Duž južne strane sobe nalazila se

klupa vis. 1 i širine 0,70 m pokrivena slojem velikih kamenih ploča. Prostor unutar nje

sadržavao je brojne keramičke posude, nekoliko olovnih posuda, kamenu glavu buzdovana,

kamenu vazu, 2 izrezbarene figure od bjelokosti, lava koji leži uzdignute glave i glavu mladića

– dio žezla ili komad pokućstva. U JI dijelu sobe nalazila se velika platforma prislonjena uza

zid od cigala od blata, a s njezine sjeverne strane stuba u obliku četvrtine kruga. Iznad njih,

na zidu, stajala je freska s 5 ljudskih figura.

91

Na desnoj strani ispred stupa nalazi se ženska figura okrenuta nadesno koja drži koplje ili

žezlo. Ona gleda u drugu žensku figuru okrenutu nalijevo, koja stoji ispred drugoga stupa i

drži nešto što bi mogao biti veliki mač čiji vrh leži na tlu. Između te dvije figure, koje su prije

božice nego smrtnice, nalaze se dvije manje muške figure okrenute nadesno, jedna iznad

druge, na uskoj vertikalnoj traci. Na nižoj razini i na manjoj udaljenosti nalijevo nalazi se

manja ženska figura koja stoji ispred još jednog stupa. Drži dva snopa žita i čini se da je

ispred sebe imala propetu životinju čiji se identitet ne može pouzdano utvrditi. Čini se da je

čitava soba ispunjena malo prije velikoga pustošenja na kraju LH IIIB perioda jer nema

tragova paljenja ni uništenja na razini poda. Freska po kojoj je soba dobila ime prije toga je

okrečena.

Na J kraju sobe s freskom otvara se soba oblika slova L, soba sa slonovačom, jer su u njezinu

S dijelu otkriveni brojni komadi bjelokosti. Na niskom podnožju u JZ kutu sobe stajala je mala

oslikana ženska figura uzdignutih ruku. Ispred nje je bila hrpa s 44 zrna lažnoga dragog

kamenja. Pod sobe bio je ispunjen krhotinama vaza.

TERAKOTNE FIGURE

U obje građevine ukupno je otkrivena 21 figura od kojih je tek nekolicina potpuna. Nema

suglasja po pitanju postupka prepoznavanja spola. Ruke figura postojano su podignute; kod

4 figure podignute su obje ruke možda da bi držale ogrlicu napetu između ruku, u 4 slučaja

figure imaju ruke ispružene naprijed i u laktovima savinute prema gore kako bi ispred sebe

držale kultni predmet koji je kod 2 figure djelomice sačuvan, 3 figure imaju desnu ruku

ispruženu naprijed, a lijevu vertikalno podignutu u pozi nositelja zastave. Tijela su izlivena iz

kalupa, a glave imaju osovinu. Predstavljaju štovatelje, tj. zavjetodavce.

Tri dobro očuvane manje figure nesumnjivo su ženske. Jedna je nađena u sobi sa

slonovačom, druga u sjenici i treća u sobi s idolima. Oslikana ženska figura uzdignutih ruku

nađena u sobi sa slonovačom oblikom podsjeća na grčko slovo psi (Ψ), poznati tip malih

mikenskih ženskih figurica, figura iz sobe s idolima drži svoje grudi, a treća ima oblik

kruškolikog vrča s dodanom glavom i rukama.

Sačuvano je i 17 zmija koje su vjerojatno bile dodatak podzemnog ili zemljanog kulta.

TIRINT

92

Malo megaroidno svetište otkriveno je na području Unterburuga u Tirintu i sastoji se od

niskog trijema koji se otvara prema maloj glavnoj sobi prislonjenoj stražnjim zidom uza zid

Unterburga. Glavna soba u središtu ima ognjište, a uza stražnji zid je prislonjena klupa,

raspored koji se može usporediti sa svetištem dvostruke sjekire u Knosu. U upotrebi je

tijekom LH IIIC perioda. U svakoj od faza na klupi u glavnoj sobi stajale su ženske figure

uzdignutih ruku obojane uzorkom.

AYIA IRINI

Svetište u Ayia Iriniju nalazi se unutar utvrđenog naselja, s tri je strane okruženo ulicama i

prolazima, a ulaz se nalazio na JI. Pravokutna je oblika, tripartitna plana (predvorje, glavna

soba i 2 odaje na začelju), dim. 23 x 6 m, i ima iznimno dugu povijest s kontinuitetom od MC

(18. st.) do helenističkoga razdoblja (3. st. pr. Kr.). JI dio nije sačuvan zbog prodora mora i

erozije. U središtu glavne sobe stajali su razni sadržaji kultne opreme: ognjište, tronožni

žrtvenici, a u stražnjem dijelu klupa s drvenim statuama božanstava i glinene figurice i drugi

zavjetni predmeti. Stražnje su prostorije služile kao skladišta ritualnih predmeta.

ŽENSKI KIPOVI

U slojevima hrama iz oko 1440. ili kasnije otkriveno je preko 50 ženskih terakotnih kipova

visine od 0,70 m do prirodne veličine. Figure uglavnom stoje uspravno dok su neke blago

nagnute naprijed savijenih koljena. Sve nose duge suknje, a noge im nisu prikazane. Nekima

su suknje otvorene pri dnu, drugima zatvorene. Na nekim torzima vide se jakne s otvorenim

prslucima i kratkim rukavima u minojskom stilu. Druga torza izgledaju gola, ali su sigurno bila

djelomice pokrivena bojom. Oko vrata nose ogrlice ili vijence. Kosa im je skupljena u dvije

debele punđe visoko na glavi s dugim pramenovima spuštenima niz leđa.

Izrađene su iz dva dijela: suknje do struka i torza modeliranog oko vertikalne drvene motke s

grudima oblikovanima oko šalica i horizontalne motke u visini ramena, dok je glava

izrađivana oko vrha prve motke. Koža je bojana bijelo, tkanina žuto, a ogrlice crveno. Nakon

modelacije figure su pečene, a drvena bi oprema izgorjela. Figure predstavljaju

zavjetodavke, štovateljice, prije negoli božice i svećenice. Sve osim jedne načinjene su prije

potresa iz oko 1440.

93

PHYLAKOPI

Svetište u Phylakopiju posljednje je istraženo, ali prvo u cijelosti objavljeno 1985. Kompleks

od dva svetišta nudi zanimljive točke usporedbe i kontrasta s hramom u Ayia Iriniju i kultnim

centrom u Mikeni.

Z svetište izgrađeno je u LH IIIA2 p. (oko 1360.), zid na jugu koji stvara otvoreni prostor oko

1300., utvrdni zid ispred njega i manje I svetište dodani su u ranom LH IIIB p. oko 1270., a sve

građevine su teško oštećene u velikom potresu oko 1120. Urušile su se stražnje prostorije i J

polovica Z svetišta, a preživio je jedino SZ oltar i I svetište iz kojega dolaze male terakotne

figurice, minijaturne zlatne maske figurica i fragmenti nojeva jaja.

Zapadno svetište imalo je otare u SI, SZ i JZ uglu s muškim i ženskim figuricama i prolaz u

dvije manje sobe flankiran prozorima, od kojih je J izbijen i pretvoren u nišu.

U istočnom svetištu dim. 4,8 x 2,2 m nađene su volovske figurice, glineni četveronošci i 10-ak

pečata.

MIKENSKA RELIGIJA PREMA DOKAZIMA LINEAR B DOKUMENATA

Dokumenti iz Knosa

U Knosu su božanstva spomenuta u kontekstu koji se bavi njima prikazanim žrtvama, često u

određenim vremenima, npr. u određenim mjesecima. Metode i raspored žrtava bili su, čini

se, strogo određeni. Neka se vremena spominju kao O-U-TE-MI (ou themis = “loša").

Spomenuta su sljedeća božanstva:

1. PO-TI-NI-JA / Potnia (“gospodarica")

2. A-TA-NA PO-TI-NI-JA / Potnia (iz?) Atane ("Atena"?)

3. A-RE / Ares?

4. E-NU-WA-RI-JO / Enyalios (kasnije tipičan klasični epitet za Aresa)

5. PA-JA-WO-NE / Paiawon (kao "Paian", kasnije klasični epitet za Apolona)

6. PO-SE-DA-O-NE / Posejdon

7. E-NE-SI-DA-O-NE / Enosidas ("Enosigaios" ili “onaj koji trese zemlju")

8. DI-WO / Zeus

9. DI-WI-JA / Diwia (ženska dvojnica Zeusa)

10. PI-PI-TU-NA / Diktynna??

94

11. DA-PU-RI-TO-JO PO-TI-NI-JA / Potnija od labirinta

12. E-RE-U-TI-JA / Eleuthia (Eileithyia, klasična božica poroda)

13. E-RI-NU / Erinys? (ime korišteno za klasičnu Furiju ili za epitet Demetre)

Dvije statue primaju žrtve, ali su vjerojatno vjersko osoblje:

1. A-NE-MO I-JE-RE-JA / hiereia anemon (svećenica vjekova)

2. QE-RA-SI-JA / Teiresias?? (poznati vidioci mitova prošlosti)

Žrtve se često prinose:

1 PA-SI TE-O-I / pasi theoi (svim bogovima)

PROBLEMI

Podatci s dokumenata Lineara B u Knosu ne mogu se povezati s minojskim religijskim

prikazima u umjetnosti, niti se spominju bik, duple sjekire i uobičajeni minojski simboli,

vjerojatno zato što je tablice produkt mikenske vladavine koja je djelomice potisnula

prethodnu službenu minojsku religiju.

Svetišta se rijetko spominju posebnim nazivom. Više se puta spominje Amnisos gdje su se

obožavali Eileithya, Erinys, Ares i dr. bogovi, Daidaleion gdje su se prinosile žrtve svim

bogovima i Diktaiou, možda pećina na planini Dikte, poznata kao mjesto Zeusova rođenja.

Kao beskrvne žrtve spominju se lonac meda, anis i korijander, vrčevi ulja, vuna, sir, ječam,

vino. Žrtve često dolaze iz skladišta palača, što znači da su službene. Metoda žrtvovanja se ne

opisuje. Jedan mjesec nosi naziv po zeusu (Diwios), a jedna se svetkovina naziva TE-O-PO-RI-

JA (theophoria), vjerojatno svetkovina usporediva s onom prikazanom na fresci s procesijom

u Knosu.

U Knosu se najčešće spominje “svećenica vjetrova” koja prima med za moći koje udjeljuje.

QE-RA-SI-JA je možda proročica koja tumači let ptica ili šum drveća.

DOKUMENTI IZ PILA

Donose mnogo širi raspon informacija od onih iz Knosa. Ne pojavljuju se čisto minojska

božanstva kao Eileithyia i Pipituna/Diktynna već isključivo grčka božanstva, a omjer muških i

ženskih božanstava je gotovo jednak, što je u suprotnosti s dojmom koji se stječe

proučavanjem prikaza u umjetnosti.

1. PO-TI-NI-JA / Potnia

95

Kao i u Knosu, Potnija ima veći broj epiteta od kojih su neki lokalni, a jedan se dio odnosi na

područje utjecaja. Epitet A-TA-NA zasada je nepoznat na kopnu.

(a) PA-KI-JA-NI-JA / Sphagianeia?? (lokalni epitet)

(b) I-QE-JA / Hippeia (područje utjecaja: “od konja"?)

(c) A-SI-WI-JA Aswia (lokalni)

(d) NE-WO-PE-O ?

(e) U-PO-JO ?

2. PO-SE-DA-O-NE / Posejdon (po učestalosti najvažnije božanstvo u Pilu)

3. PO-SI-DA-E-JA / Posidaieia (ženska dvojnica Posejdona)

4. DI-WE/DI-WI-JE-U / Zeus

5. DI-WI-JA / Diwia (ženska dvojnica Zeusa)

6. E-RA / Hera (pojavljuje se na tablici zajedno sa Zeusom )

7. A-TI-MI-TE / Artemida

8. E-MA-A / Hermes?

9. A-RE-JA / Ares?

10. DI-WO-NU-SO-JO / Dioniz (moguće osoba, a ne bog)

11. PE-RE-*82 / Peleia?

12. I-PE-ME-DE-JA / Iphimedeia (Posejdonova ljubavnica i majka divova Otosa i Ephialtesa)

13. MA-NA-SA ?

14. TI-RI-SE-RO-E / Trisheros? (“trostruki junak"??)

15. DO-PO-TA / Despotas? (“gospodar")

16. MA-TE-RE TE-I-JA / Mater theia (“boginja Majka")

17. WA-NA-SO-I / Wanasoi (“dvije kraljice"?)

18. DI-PI-SI-JO-I / Dipsioi (“žedni"?)

Umjesto “svi bogovi" kao i u Knosu, tekstovi ponekad jednostavno spominju:

1. TE-O-I / bogovi

2. TE-O / bog

KULTNO OSOBLJE

Za razliku od Knosa gdje se spominje samo “svećenica vjetrova”, u Pilu se spominje velik broj

svećenika oba spola:

1. I-JE-RE-U / hiereus (svećenik)

96

2. I-JE-RE-JA / hiereia (svećenica)

3. KA-RA-WI-PO-RO / klarwiphoros (“nosač ključa" nejasne funkcije)

4. PU-KO-WO / purkooi (“stražari vatre"?)

5. KI-RE-TI-WI-JA (“posipačica žita“ potvrđena i u Knosu)

6. I-JE-RO-WO-KO / hierourgoi (“sveti radnici", možda oni koji su ubijali žrtvene

životinje).

FESTIVALI

U tekstovima iz Pila spominju se dva glavna i više manjih festivala:

1. RE-KE-TO-RO-RI-JO / lekhestroterion (?) (“pripremanje ležaja“ {za sveti brak

Posejdona i Potnije?}).

2. TO-NO-E-KE-TE-RI-JO / thronohelkesterion(?) (“postavljanje trona").

Možda povezano s obožavanjem “dviju kraljica”.

3. ME-TU-WO NE-WO (festival novoga vina posvećen Mater Theia)

4. TU-RU-PTE-RE-JA / thrypteria (ceremonija proslave cijeđenja voća?)

LH I

Rana mikenska keramika (LH I - II, 16.-15. st.) kombinira raniju MH tradiciju s utjecajima

keramičkih stilova LM IA faze (Lakonija, Argolida), kako u oblicima posuda (poluloptasti

pehari, Vafio pehari, alabastroni, kruškoliki krčazi), tako i u oblicima dekoracije. Argivska se

keramika od početka iskazuje najkvalitetnijom po svojoj sjajnoj boji gline i sivo-crnim biljnim,

morskim i geometrijskim motivima i snažno utječe na druge stilove kopna. Omiljeni su motivi

još uvijek spirale i dr. apstraktni motivi, a tijela posuda dijele se u horizontalna polja

LH I posude uglavnom su manje, dok su veće posude – zdjele i krateri - još uvijek izrađene u

MH tradiciji mat keramike.

LH IIA-B

LH IIA keramika vrlo je slična onoj LHI perioda i pokazuje malo promjena. Uporaba sjajne

boje je dominantna, a najčešći su motivi papirus, tzv. sakralna bjelokost i zašiljeni luk,

posebice na amforama Dvorskog stila s biljnim i morskim motivima koje su se izvozile čak i na

Kretu.

97

LH IIB keramika određena je prije svega Ephyrenskim stilom pojedinačnih motiva na površini

vaze, popularnim na peharima (prvi su otkriveni na lokalitetu Korakou, antička Ephyra, kod

Korinta), bokalima i vrčevima. Oni su samo jedan segment pretežito stiliziranih i stereotipnih

motiva kopnenoga podrijetla – ljiljana, bršljana i dr. Još uvijek se javljaju i pojedini primjerci

mat keramike.

Tijekom LH IIIA1 perioda popularni pehari prethodne faze se povisuju i dobivaju pliće tijelo i

dužu nogu predstavljajući prijelaznu formu prema kiliksu. Vafio pehari iščezavaju i prepuštaju

mjesto mikenskim peharima. Apstraktni motivi, uključujući i one organizirane u

horizontalnim trakama, postaju prevladavajuća dekoracija, a najčešće su spirale.

LH IIIA2 keramika je konzistentno visoke kvalitete gline i uniformne dekoracije na području

Argolide, Atike i drugih regija Mikenskoga svijeta, a suvremeni minojski stilovi imaju malo

upliva. Stilizirani biljni, životinjski ili jednostavni linearni motivi organizirani u grupe

dekoriraju kilikse, vrčeve, kratere, skifose i lonce s istaknutom osnovom. Mikenska se

keramika izvozi do Sirije, Palestine, Egipta i Španjolske.

Krajem faze na pojavljuje se Piktoralni stil uglavnom s ljudskim figurama, dvokolicama,

konjima i prikazima bika, izrađivan u Berbati u Argolidi i distribuiran sve do Cipra gdje je bio

široko imitiran.

LH IIIB

Tijekom LH IIIB perioda suvremeni minojski stilovi imaju minimalan utjecaj na heladsku

keramiku. Popularnost kiliksa počinje opadati, a postaju popularne duboke zdjele i krateri.

Ipak, tijekom cijele se faze pojavljuju i neoslikani kiliksi. Ornamentika je naglašeno

apstraktna, a motivi su organizirani u frizove, što doprinosi homogenosti stila.

Nastavlja se produkcija Piktoralnog stila.

U LH IIIC periodu (12. st.), nakon razaranja palača, umjetnička je uniformiranost prekinuta i

pojavljuje se i evoluira velik broj regionalnih stilova. Stil žitnice, primjeri kojega su otkriveni u

podzemnom skladištu pokraj Lavljih vrata ima jednostavnu linearnu dekoraciju kao oblik

stilističke simplifikacije. Argivske radionice razvijaju tzv. Zatvoreni stil, karakterističan po

brojnim apstraktnim motivima koji pokrivaju cijelu posudu. Nastavlja se izrađivati i Piktoralni

stil s ratnim scenama koji evoluira, dok je na Dodekanezu, Kikladima i Kreti popularan

98

Octopus stil s prikazima hobotnica, riba, ptica i komplementarnih motiva. Krajem Mikenskog

perioda pojavljuje se tranzicijski sub-mikenski stil 11. st., pretežito malih posuda s običnom

linearnom dekoracijom, koje su prethodnici geometrijskih stilova. Najčešći oblici su krateri i

lonci sa drškama oblika stremena na lažnom vratu.

99

100