of 65/65
Transport opasnih materija zahtjeva punu podršku svih karika logističkog lanca u smislu profesionalnog i kompetentnog odnosa prema pravilima postupanja od narudžbe do isporuke, opasne materije. Poznavanje pravila rada i postupanja sa opasnim materijama, propisa regulative, tehničko- eksploatacionih mogućnosti, opreme i sredstava tokom transporta opasnih materija je obaveza i nametnuta norma, kao jedan od preduslova smanjenja i optimizacije rizika pri samom procesu.

Test I_Transport Opasnih Materija

  • View
    118

  • Download
    6

Embed Size (px)

Text of Test I_Transport Opasnih Materija

  • Transport opasnih materija zahtjeva punu podrku svih karika logistikog lanca u smislu profesionalnog i kompetentnog odnosa prema

    pravilima postupanja od narudbe do isporuke, opasne materije.

    Poznavanje pravila rada i postupanja sa opasnim

    materijama, propisa regulative, tehniko-eksploatacionih mogunosti, opreme i sredstava tokom transporta opasnih materija je obaveza i nametnuta

    norma, kao jedan od preduslova smanjenja i

    optimizacije rizika pri samom procesu.

  • Osnovna meunarodna pravila za transport opasnih materija propisana su kroz: UN-Model Regulacije Strune komisije za transport opasnih materija.

    1957 godine. UN je napravio sporazume koji su postali obavezujui za sve potpisnike sporazuma. Danas imamo:

    1. ADR drumski saobraaj,

    2. RID eljezniki saobraaj,

    3. ICAO-TI vazduni saobraaj,

    4. IMDG-CODE pomorski saobraaj,

    5. ADN rijeni saobraaj.

    Prikaz sporazuma dat je na slici 1.

  • Svaki prevozni proces sastoji od pripreme, izvrenja i zavretka prevoznog procesa.

    Tokom svakog prevoznog ciklusa javlja se niz posrednih ili neposrednih uesnika, pravnih ili fizikih lica, vie ili manje znaajnih ili odgovornih za uspjenu realizaciju prevoza opasnih materija.

  • U prevoznom ciklusu javljaju se sljedei uesnici: 1. NARUILAC - lice koje inicira prevozni proces

    ispostavljajui narudbu ili sklapajui ugovor s prevoznikom o prevozu u svoje ili tue ime,

    2. POILJALAC fizika ili pravna lica koja na osnovu ugovora o prevozu predaje teret na prevoz,

    3. PREVOZNIK fizika ili pravna lica koja na osnovu ugovora o prevozu obavljaju prevoz vozilima za prevoz opasnih materija,

    4. VOZA neposredni realizator prevoznog procesa, direktni izvrilac, lice koje osigurava tehnike preduslove na vozilu pri utovaru i istovaru, te na siguran nain obavlja prevoz u skladu s naelima ADR-a i

    5. PRIMALAC fizika ili pravna lica koja su ugovorom ovlatena da na odreenom mjestu primi teret koji je predan na prevoz.

  • Opasnim materijama smatraju se sve one materije koje u toku proizvodnje, rukovanja, transporta, skladitenja ili upotrebe mogu ugroziti zdravlje ljudi, izazvati zagaenje okoline ili nanijeti materijalnu tetu imovini.

    Transport opasnih materija u Bosni i Hercegovini ureuje se Zakonom o transportu opasnih materija koji, meu ostalim obavezuje primjenu Evropskog sporazuma o drumskom transportu roba u meunarodnom saobraaju ADR.

  • Prema ADR-u sve su opasne materije podijeljene u 9 osnovnih grupa, a to su:

    1. EKSPLOZIVNE MATERIJE I PREDMETI PUNJENI EKSPLOZIVOM,

    2. GASOVI, 3. ZAPALJIVE TENOSTI, 4.1. ZAPALJIVE VRSTE MATERIJE, SAMOREAGUJUE

    MATERIJE, 4.2. MATERIJE SKLONE SAMOZAPALJENJU, 4.3. MATERIJE KOJE U DODIRU SA VODOM EMITUJU

    ZAPALJIVE GASOVE, 5.1. OKSIDIRAJUE MATERIJE, 5.2. ORGANSKI PEROKSIDI, 6.1. OTROVNE MATERIJE, 6.2. ZARAZNE MATERIJE, 7. RADIOAKTIVNE MATERIJE, 8. KOROZIVNE I NADRAUJUE MATERIJE I 9. RAZLIITE OPASNE MATERIJE I PREDMETI.

  • Listice opasnosti Listice opasnosti su simboli opasnosti koji se prema

    zakonskim odredbama stavljaju na vozilo kako bi to uoljivije ukazali na opasna svojstva materija koje transportujemo.

    Razlikujemo:

    1. Listice osnovne opasnoti- koje su propisane za odreenu klasu i oznaene su brojem klase i

    2. Listice dopunske opasnosti koje se koriste uz osnovne kako bi ukazale na dodatna opasna svojstva materije. Broj listice dopunske opasnosti poinje s nulom i takoer je u vezi sa karakteristikama klasa opasnih materija.

  • Listica opasnosti:

    mora biti privrena na istu povrinu pakovanja, ako to doputaju dimenzije pakovanja,

    mora biti tako postavljena na pakovanje da nije prekrivena ili zaklonjena bilo kojim djelom ili dodatkom na ambalau ili bilo kojom drugom listicom opasnosti ili oznakom,

    mora biti postavljena odmah uz drugu listicu opasnosti kada je potrebno staviti vie od jedne listice opasnosti.

    Listice dopunske opasnosti koriste se uz listice osnovne opasnosti. Razlikuju se od osnovnih po tome to u dnu listice nemaju broja klase, te samo slikom ukazuju na opasnost.

  • Klasa 1 Eksplozivne materije i predmeti

    Eksplozivi su vrste ili tene hemijske reakcije koje imaju svojstvo da pod pogodnim vanjskim

    djelovanjem (udar, trenje, toplota) trenutnim

    hemijskim razlaganjem oslobaaju gasove i energiju (toplotnu i mehaniku).

  • Klasa 1 opasnih materija obuhvaa:

    a) Eksplozivne materije, osim onih koje su svrstane u neku drugu grupu (npr. crni barut, TNT, dinamit i dr.),

    b) Eksplozivne predmete, koji su punjeni eksplozivom te u toku transporta sluajnim ili nenamjenjenim zapaljenem mogu izazvati eksploziju (predmeti sa razornim punjenjem i dr.),

    c) Materije koje nisu navedene pod a i b, a upotrebljavaju se u proizvodnji eksplozivnih ili priotehnikih efekata, (npr. petarde, vatrometni predmeti i dr.).

  • Materije klase 1 su podijeljene u 6 podgrupa i to:

    1. Materije ili sredstva koji su osjetljivi, te postoji

    opasnost od masovne eksplozije,

    2. Materije ili sredstva koja su bacanjem pogibeljna ali nema opasnosti od masovne eksplozije,

    3. Materije ili sredstva koja mogu izazvati poar, a manje su eksplozivno opasne,

    4. Materije ili sredstva manje opasnosti od eksplozije i zapaljenja u toku transporta,

    5. Neosjetljive materije kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije i

    6. Ekstremno neosjetljivi predmeti kod kojih nema opasnosti od masovne eksplozije.

  • U praksi se eksplozivi najee dijele na:

    1. primarne (inicijalne),

    2. sekundarne (brizantne),

    3. privredne,

    4. propulzivne barute i

    5. eksplozivne smjese vazduha i gasa.

  • Primarni eksplozivi su eksplozivne materije vrlo osjetljive na vanjski poticaj pri emu se lako pale i eksplozivno izgaraju. Najpoznatiji su: -ivin fulminat, -olovni azid, -tricinat,

    - tetrazen, i DDMF.

    Sekundarni eksplozivi manje su osjetljivi na mehanike i toplotne uticaje, te se za njihovu detonaciju najee koriste primarni eksplozivi. Poznati su: - teni eksplozivi i vrsti eksplozivi.

  • Privredni eksplozivi se koriste u privrednoj djelatnosti i to su najee eksplozivne smjese eksplozivne materije, oksidacijskog sredstva i organskog gorivog materijala. Dijele se na: -prakaste eksplozive i plastine eksplozive.

    Baruti su materija koja ne detonira nego se sagorijevanjem razgrauju na gasove koji slue kao izvor energije, a to su: - homogeni baruti i kompozitni baruti.

    Eksplozivne smjese su smjese zapaljivih gasova, para ili praine koji u odreenom omjeru sa vazduhom eksplozivno sagorijevaju. To nisu eksplozivi u uem smislu rijei.

  • Gasovi su materije koje na temperaturi od 50 C imaju pritisak pare vii od 3 bara.

    Gasovi se transportiraju u sljedeim fizikim stanjima: a) komprimirani gasovi- gasovi koji su pod pritiskom na

    temperaturi od 20C u gasovitom stanju, b) teni gasovi koji su pakovani pod pritiskom na

    temperaturi od 20C djelimino ukapljeni, c) duboko pothlaeni teni gasovi gasovi koji su

    pakovani za transport djelimino ukapljeni zbog niske temperature i

    d) gasovi otopljeni pod pritiskom komprimirani gasovi koji su pakovani za transport u nekom rastvarau.

  • Materije klase 2, u odnosu na osnovnu opasnost pri transportu, svrstane su u sljedee grupe:

    1. zapaljivi gasovi (vodonik, acetilen,...),

    2. nezapaljivi gasovi (kiseonik, azot, ugljen dioksid,...) i

    3. otrovni gasovi (mogu biti i korozivni) ( hlor, amonijak,...).

  • Da bi gasove to ekonominije i sigurnije transportovali i koristili, nastojimo ih prevesti u teno stanje.

    Za gasove obuhvaene klasom 2, kritina temperatura je 50 C, a kritini pritisak iznad 3 bara.

    Kritina temperatura je ona, iznad koje se nijedan gas nikakvim pritiskom ne moe prevesti u teno stanje.

    Zapaljivi gasovi izmijeani sa vazduhom tvore eksplozivne smjese, koje e pod odreenim uslovima eksplodirati.

  • Zapaljive tenosti su materije ili smjese tenosti koje su na temperaturi od 20C u tenom stanju, kod 50 C pritisak im je do 3 bara. Imaju taku paljenja do 61 C.

    Na osnovu stepena opasnosti zapaljive tenosti su podijeljene u 3 grupe:

    a) Jako opasne materije. To su zapaljive tenosti sa vrelitem do 35C, ili zapaljive tenosti sa take paljenja 23C koje su jako otrovne ili jako nagrizajue,

  • b) Opasne materije. To su zapaljive tenosti sa take paljenja ispod 23C, koje nisu u grupi a ( eter, petrolej, benzin, alkohol, ...) i

    c) Manje opasne materije. To su zapaljive tenosti s takom paljenja od 23C do 61C. Izuzetak od toga ine materije s takom paljenja iznad 61 C kao gasno ulje, dizel goriva i nafta.

  • Temperatura paljenja je najnia temperatura pri kojoj se pare iznad tenosti u smjesi sa vazduhom mogu zapaliti iskrom ili otvorenim plamenom.

    Temperatura gorenja je temperatura na kojoj se pare u smjesi sa vazduhom zapale bez ozvora paljenja.

    Zapaljive tenosti pakuju se u eline bave/burad, aluminijske bave/burad, eline etvrtaste posude, plastine bave ili zajedno pakovanje s unutranjom ambalaom od stakla.

  • Zapaljive vrste materije klase 4 u odnosu na posebna zajednika svojstva dijele se u tri grupe:

    4.1. zapaljive vrste materije,

    4.2. samozapaljive vrste materije i

    4.3. materije koje u dodiru s vodom razvijaju zapaljive gasove.

  • Definisane su kao vrste materije koje se u suhom stanju mogu lako zapaliti u dodiru s plamenom ili iskrom, ali nisu sklone samozapaljenju.

    Tu nalazimo: vrste materije organskog porijekla, sumpor u vrstom i istopljenom stanju, celuloid, nitroceluloza, crveni fosfor, kauak, ugljena praina, lignit, koks od lignita, sirovi naftalini.

  • Samozapaljive vrste materije su materije koje se pale u dodiru sa vazduhom ili vodom bez posredovanja drugih materija.

    Samozapaljenje je pojava kada se neka materija stajanjem na vazduhu, ili u dodiru sa vodom, bez prisutnosti iskre ili otvorenog plamena, sama od sebe zapali.

    Samozapaljenje je najee posljedica sklonosti oksidacije, usljed ega dolazi do povienja temperature materije i do paljenja.

  • Ovoj klasi pripadaju:

    bijeli ili uti fosfor,

    spojevi fosfora ili alkalni i zemnoalkalni metali,

    otpaci nitroceluloze,

    upotrijebljene i zamaene krpe,

    nedavno gaeni drveni ugalj,

    impregnirani papir, karton, pree.

  • U ovu klasu svrstane su materije koje u dodiru s vodom razvijaju gasove zapaljive u dodiru s plamenom ili iskrom. Kako su smjese zapaljivih gasova sa vazduhom eksplozivne, osim poara postoji opasnost i od eksplozije.

    S obzirom na slina opasna svojstva u ovu klasu ubrajamo sljedee:

    alkalni i zemnoalkalni metal i neke njihove legure, ostali metali i legure: praina, para i strugotine

    aluminijuma, legre cinka i magnezijuma, karbidi kalcijuma, aluminijuma, hibridi alkalnih i

    zemnoalkalnih metala, silicidi, organo-metalni spojevi, amidi alkalni i zemnoalkalni metala, neki silani.

  • 5.1. Oksidirajue materije

    To su materije koje se u dodiru s drugim materijama razlau i pritom mogu prouzrokovati zapaljenje (vatru).

    Oskidacija je, u uem smislu, proces spajanja s kiseonikom. Gorenje je proces oskidacije uz pojavu toplote i svjetlosti. Vrlo burna oskidacia moe biti i eksplozivna. Materije koje prouzrokuju oksidaciju su dakle one koje mogu izazvati gorenje jer su bogate kiseonikom, odnosno nekim drguim oksidacijskim sredstvom.

  • Osnovno je svojstvo oksidirajue materije da se razlae u dodiru s drugim materijama ili pod nekim utjecajem i pritom mogu izazvati gorenje.

    U klasi 5.1 obuhvaen je cijeli niz materija kao npr.:

    vodeni rastvor vodonikovog peroksida,

    tetranitrometan,

    perhlorna kiselina (50-72,5%),

    hlorati, perhlorati,

    nitrati,

    borna kiselina itd.

  • Organski peroksidi su organske materije s viim stepenom oskidacije, koje mogu izazvati tetne posljedice za zdravlje ili ivot ljudi ili oteenja materijalnih dobara, a manje su osjetljive na eksploziju od dinitrobenzena u dodiru s plamenom ili na udar, odnosno trenje.

    Klasifikacija organskih peroksida: Organski peroksidi su prema ADR-u podijeljeni u 7

    grupa u odnosu na stepen opasnosti, i to organski peroksidi od vrste A koji se ne mogu preuzimati za transport osim ambalai za koju su ispitani, do vrste G koji nisu predmet odredbi klase 5.2, osim izuzetak navedenih u robnom broju 2551 (5).

  • Klasifikacija od vrste B do F je izravno povezana sa najviom dozvoljenom koliinom materije po jednom pakovanju.

    Kao grupa pomonih materija koriste se u industriji plastinih masa, a takoer kao oksidansi te sredstava za bijeljenje. Zbog vrlo velikih eksplozivnih svojstava i jakog nagizajueg djelovanja mogu izazvati teke nesree.

    Kontrola temperature: Siguran transport je mogu samo u uslovima kontrole

    temperature. Kontrola temperature je potrebna radi utvrivanja

    da ne bi dolo do postizanja takve temperature pri kojoj nastaje samoubrizgavanje raspada SADT.

  • ADR propisima je uveden zahtjev o trajnom natpisu UN-broja na robi.

    Opasne materije klase 5.2 moraju imati listicu br. 5.2 a po potrebi i broj 01., odnosno 08. Ako je pakovanje u lomljivim posudama, mora biti i naljepnica br. 12, a za tenosti i br.11.

  • 6.1. Otrovne materije

    Otrovi su materije sintetikog, biolokog ili prirodnog porijekla kao i preparati proizvedeni od tih materija. Uneeni u organizam ili u dodiru s organizmom mogu ugroziti ivot ili zdravlje ljudi ili tetno djelovati na ivotnu okolinu.

    Prema stepenu opasnosti otrovne materije dijelimo na:

    vrlo opasne materije,

    opasne materije i

    manje opasne materije.

  • Prema karakteristikama, odnosno po ADR propisima, otrovne materije su po rubnim brojme 2601 svrstane u sljedee grupe:

    A. Vrlo otrovne materije koje imaju taku paljenja ispo 23 C, a nisu u klasi 3. Poznatije su meu njima:

    - cijanovodina kiselina, - vodeni i alkoholni rastvori cijanovodine

    kiseline,... B. Oranske materije s takom paljenja 23 C i vie, ili

    nezapaljive su: - azotne materije sa vrelitem preko 200 C, - materije obogaene kiseonikom,... C. Metalo-organska jedinjenja i krabonili: - olovni tetraetil, - etil-fluid (smjese) itd.

  • D. Anorganske materije koje s vodom, vodenim rastvorima ili kiselinama mogu razvijati otrovne gasove ili stvarati otrovne materije koje reaguju s vodom:

    - neorganski cijanidi,

    - azidi,...

    E. Ostale anorganske materije i metalne soli oroganskih kiselina:

    - jedinjenja arsena,

    - berilijum i jedinjenja,

    - selen i jedinjenja, ...

  • F. Sredstva i materije za suzbijanje tetoina PESTICIDI

    Naziv pesticidi zajedniki je grupi jedinjenja, koja slue za unitavanje raznoraznih tetoina. To mogu biti kukci, biljke, bakterije, gljivice ili neki drugi biljni paraziti ili ivotinje. Prema namjeni pesticidi se razvrstavaju u nekoliko grupa: insekticidi sredstva protiv tetnih insekata, fungicidi sredstva protiv tetnih gljivica, herbicidi sredstva za unitavanje korova i drugih nepoeljnih biljaka, redonticidi sredstva za unitavanje tetnih glodara itd.

    G. Aktivne materije namijenjene za laboratorijska ispitivanja kao i za proizvodnju lijekova, ako nisu navedene pod drugi brojem,

  • H. Prazna ambalaa.

    Ve vrlo mala koliina moe u organizmu izazvati teke posljedice. Najmanja koliina materije koja nakon ulaska u organizam uzrokuje smrt naziva se letalna ili smrtna doza (LD). Izaava se u miligramima materije na jedan kilogram tjelesne teine (mg/kg).

    Prema oralnoj LD-50, otrovi se dijele u etiri grupe:

    I do 50 mg/kg,

    II 50 do 250 mg/kg,

    III 250 do 1000 mg/kg i

    IV 1000 do 5000 mg/kg.

  • Najjai su otrovi prve grupe.

    Materije koje ne smiju biti prihvaene za transport:

    Hemijske nestabilne materije klase 5.1 ne smiju biti prihvaene za transport ako se ne preduzmu nuni koraci da se sprijei opasno razlaganje ili polimerizacije u transport. U tom smislu, posebno treba osigurati da posude i spremnici ne sadravaju nikakav materijal koji je sklon aktiviranju reakcije.

  • Pojmom klase 6.1 obuhvaene su materije za koje se zna, na osnovu iskustva ili u vezi zakljuaka ogleda na ivotinjama, da u relativno malim koliinama u toku jednog ili kratkotrajnog djelovanja mogu tetno djelovati na ljudsko zdravlje ili prouzrokovati smrt udisanjem, preko koe ili kroz usta.

  • Materije klase 6.1 trebaju se razvrstati u 3 pakirne grupe prema stepenu opasnosti koji predstavljaju za transport, kako slijedi:

    1. Pakirna grupa I: vrlo otrovne materije,

    2. Pakirna grupa II: otrovne materije i

    3. Pakirna grupa III: blago otrovne materije.

  • Klasa 6.2 Zarazne materije Pojmom klase 6.2. obuhvaene su zarazne materije. U

    svrhu ADR-a zarazne materije su materije koje su poznate ili se razumno oekuje da sadre patogene materije.

    Patogene materije objanjavaju se kao mikroorganizmi ( ukljuujui bakterije, viruse, parazite, gljivice) i druge agense, kao to su prioni koji prouzrokuju oboljenja kod ljudi ili ivotinja.

    Materije klase 6.2. razvrstane su u: I1 zarazne materije koje utiu na ljude, I2 zarazne materije koje utiu samo na ivotinje, I3 kliniki otpad i I4 bioloke materije.

  • Radioaktivne materije su materije ija specifina aktivnost premauje 74 bekerela ( 0,002 mikrokirija) po gramu. Radioaktivnost je spontani proces pri kojem neki atomi emituju karakteristinu esticu ili zraenje iz jezgra.

    Prirodna radioaktivnost je proces pri kojem iz

    jezgra izlaze A(alfa)-estice, B (beta)-estice ili Y (gama) zraenja. Prirodni radioaktivni elementi su na primjer uranijum, torijum, radijum i cijeli niz drugih tekih elemenata velikih jezgara, koje su nestabilne pa izbacuju estice i pritom jedan elemenat prelazi u drugi, to nazivamo prirodno ( vjetako) pretvaranje elemenata.

  • Vjetako proizvedeni elementi nazivaju se radioaktivni izotopi, a za razliku od prirodnih radionukleida emituju uglavnom elektrone ili pozitrone.

    Radioaktivni izotopi se koriste u medicini, tehnologiji, poljoprivredi, itd.

    U svrhu ADR-a nisu ukljueni sljedei radioaktivni elementi: a) radioaktivni materijal koji je sastavni dio transportne jedinice, b) radioaktivni materijal koji se premjeta u ustanovi koja je

    predmet odgovarajuih bezbjednosnih propisa, koji vrijede u toj ustanovi, i u premjetanje nisu ukljueni javni putevi i eljeznice,

    c) radioaktivni materijal usaen u osobu ili ivu ivotinju radi dijagnoze ili lijeenja,

    d) radioaktivni materijal u rabi za potronju za koji postoji zakonsko odobrenje nakon njegove prodaje krajnjem korisniku,

    e) prirodni materijal i rude koje sadre radionukleide koji postoje u prirodi, u prirodnom stanju ili preraeni, samo u svrhu koja nije za dobijanje radionukleida i

    f) neradioaktivni vrsti predmeti s radioaktivnim supstancama na bilo kojoj povrini u koliinama koje ne prelaze navedene.

  • Osim to su navedeni poimenice, ADR propisi za radionukleide odreuju:

    pakovanje,

    maksimalni nivo radioaktivnosti ambalae,

    obiljeavanje,

    transportne dokumente,

    skladitenje i otpremu,

    transport u vozilima i kontejnerima,

    neupakovani teret,

    teret u cisternama,

    ploe i listice na vozilima i drugo.

  • Radioaktivne materije mogu se pakovati i transportovati samo u ambalai namijenjenoj za odreenu vrstu radioaktivni materija, zavisno o veliini i jaini izvora, agregatnom stanju i drugim karakteristikama.

    Indeks transporta je maksimalni nivo radijacije u miliremima na sat na 1 metar od vanjske povrine pakovanja.

  • Tip A i B pakovanja su kategorisani po radijaciji izlaganja koja je povezana za njih.

    Kategorije su:

    kategorija I Bijelo,

    kategorija II uto i

    kategorija III uto.

  • Poiljaoc mora da osigura da paketi imaju dvije kopije bijelih ili utih obiljeja.znakovi trebaju biti postavljeni na suprotna nalija svakog paketa.

    Glavni radionukleid koji je u paketu i ukupna aktivnost morau biti naznaeni na predvienom mjestu za to na svakom bijelom i utom znaku.

    Svaki uti znak mora biti oznaen sa transportnim pokazateljem paketa . transportni pokazatelj treba da bude zaokruen do prvog decimalnog polja.

  • Paketi treba da su sigurno smjeteni. Prilikom smjetanja radioaktivni materijali se moraju odvojiti od ostalih opasnih materijala, od osoblja i nerazvijenih fotografskih i radiografskih filmova i ploa.

    Izuzetno, u sluaju transportovanja po specijalnom sporazumu, dozvoljeno je mijeanje paketa razliitih radioaktivnih materijala sa razliitim transportnim pokazateljima bez posebnog odobrenja os strane kompetentnih vlasti. U sluaju transportovanja po specijalnom sporazumu mijeanje ne smije biti dozvoljeno osim ako je posebno ovlateno specijalnim sporazumom i odobrenjem.

  • Radioaktivni materijali treba da se prenose izmeu skladita i vozila sa posebnom panjom. Takoe se trebaju paljivo utovarati i istovarati i to posebno ako imaju obiljeja uto II i uto III. Ovakvi paketi ne treba da se prenose runo ili da budu naslonjeni na tijelo due nego to je potrebno. Za pomjeranje paketa do vzila trebaju se koristiti kolica.

  • Radioaktivni materijali ne smiju se:

    transportovati autobusom ili koijom,

    prenosti u vozilu koje isto tako transportuje eksplozive,

    premjetati iz vozila ili sa odreeno mjesta za vrijeme transportovanja osim sa odobrenjem i upustvima prenosioca, poiljaoca ili iz razumljivog razloga.

  • Prilikom transportovanja radioaktivnih materijala osnovni cilj je da se smanji radijacija za:

    vozaa,

    ostale ovlatene osobe koje putuju u kabini,

    javnost.

    Pored toga, neophodno je upozoriti ostale korisnike puteva, hitne servise i javnost da vozilo transportuje radioaktivne materije.

    Zraenje se moe ustanoviti detektorima oji zvunim, svjetlosnim ili nekim drugim signalima upozorava na pojavu i intenzitet zraenja

  • Pod pojmom klase 8 su materije i predmeti koji sadre materije koje svojim hemijskim djelovanjem napadaju povrinu koe ili sluzokoe s kojima dolaze u kontakt ili u nehotinom kontaktu mogu otetiti ili unititi ostale predmete ili transportna sredstva.

    Pojmom klase, takoe, su obuhvaene ostale materije koje stvaraju korozivnu tenost, samo u prisustvu vode, ili isputaju korozivnu paru ili maglu u prisustvu valge iz vazduha.

  • Materije klase 8 u odnosu na transport, prema stepenu opasnosti, moraju biti razvrstane u tri pakirne grupe:

    1) pakirna grupa I: vrlo korozivne materije,

    2) pakirna grupa II: korozivne materije i

    3) pakirna grupa III: blago korozivne materije.

    Pakirna grupa I dodjeljuje se za materije koje prouzrokuju potpuno oteenje netaknutog tkiva koe u toku radoblja posmatranja do 60 minuta, poevi od izlaganja u razdoblju od tri minute ili manjem.

  • Pakirna grupa II dodjeljuje se za materije koje prouzrokuju oteenja neozlijeenog tkiva koe u potpunosti u razdoblju posmatrana do 14 dana, poevi od izlaganja u radoblju od tri minute, ali nikako vie do 60 minuta.

    Pakirna grupa III dodjeljuje se za materije koje:

    prouzrokuju oteenja neozlijeenog tkiva koe

    u potpunosti u razdoblju posmatranja do 14 dana, poevi od izlaganja u razdoblju duem od 60 minuta, ali nikako vie od etiri sata ili

    ako se ocijeni da ne prouzrokuju potpuno oteenje netaknutog tkiva koe, ali imaju visoko korozivno djelovanje na eline ili aluminijske povrine vee od 6,25 mm na godinu, uz ispitivanje na temperaturi od 55 C.

  • Razliite opasne materije i predmeti su materije koje za vrijeme transporta predstavljaju opasnost za sudionike saobraaju, graanstva i okoline,a ne mogu se svrstati u klase do 8.

  • Opasne materije moraju biti upakovane u propisanu ambalau. Stoga proces pakovanja zavisi od klase opasne materije, opasnosti, specifinosti koje propisuje ADR, kvalitetu transportno manipulativnih sredstava i dr.

    Kvalitet, vrsta amblae koju koristimo u procesu pakovanja strogo je propisana sa viestrukim normama i standardima ADR-a.

  • Pakovanje predstavlja gotov predmet u postupku pakovanja, sastoji se od mabalae sa sadrajem.

    Paket je izraz koji se koristi za robu koja se nalazi u transportnom procesu ili se prevozi. Neki od glavnih paketa su bave ili buradi, konzerve, vree, kutije i plinski cilinderi.

    Paketi se provjeravaju da bi se ispunili uslovi UN standarda i ifrirani su da bi se identificirali kao odobreni paketi. Svi paketi se provjeravaju tako to se testiraju. Testiranje se izvodi na paketima koji ne sadre opasne materije ali sadre substancu koja ima sline fizike osobine, tj. istu masu, gustou kao realna opasna materija.

  • Postoji vie tehniki postavljeni i definisani testova kojima se izlau paketi, kao to su:

    Test padanja Paket se baca na tvrdu povrinu pod razliitim uglovima, ubrzanjima i na razliite elemente, dijelove, npr. ivice, porubi paketa. Cilje je testirati i pronai najslabije take u oteanim i specifinim okolnostima vanrednih dogaaja u toku manipulacije realnog okvira.

    Test o neproputanju tenosti Paket se dri u vodi 5 minuta pod malim pritiskom. Ako ne ispusti tenost, tj. ako ne procur, paket prolazi i ovaj test.

    Hidrauliki test Paket se stavi pod uticaj unutranjeg pritiska, za period od 5 minuta. Ako ne procuri, zadovoljio je testu.

    Test gomile ili hrpe Paket se stavi pod istu silu pod kojom bi bio ako bude na dnu hrpe od istih paketa. Ukoliko pod optereenjem paket ne procuri i ne oteti se na bilo koji drugi nain koji bi uticao na sigurnost i stabilnost paketa, paket je zadovoljio test.

  • Ambalaa u ADR-u mora bit propisno obiljeena, tako da UN broj koji odgovara opasnim materijama u pakovanjima, ispred kojeg su slova UN, mora biti vidljivo i trajno naveden na svakom pakovanju. Usluaju neupakovanih predmeta, oznake moraju biti na predmetu, njegovoj podlozi ili njegovoj spravi za rukovanje, skladitenje ili polaganje.

    Oznake pakovanje:

    - Moraju biti vidljive i lako itljive,

    - Moraju podnijeti izloenost klimatskim uslovima, to ne smije bitno smanjiti njihov kvalitet.

  • Oznaka se sastoji: arapskog broja kojim se oznaava vrsta ambalae,

    npr. bava, kanister itd., iza kojeg slijedi, beliko tampano slovo na latinici kojim je

    oznaena priroda materijala, npr. elik, drvo itd. iza kojeg slijedi, zavisno o potrebi,

    arapski broj kojim se oznaava kategorija ambalae u vrsti kojoj ona pripada.

    Kada je rije o sloenoj ambalai, dva velika tampana slova koriste se u slijedu na drugom mjestu u oznaci. Prvo slovo oznaava materijal unutranje posude, a drugo materijal vanjske ambalae.

  • Kada je rije o kombinovanoj ambalai koristi se samo broj oznake za vanjsku ambalau.

    Slova T, V ili W mogu slijediti oznaku ambalae. Slovo T oznaava ambalau za otpatke. Slovo V oznaava posebnu ambalau. Slovo W oznaava da je ambalaa, iako je iste vrste kao ona naznaena, proizvedena prema specifikaciji.

    Za vrste ambalae moraju se koristiti sljedei brojevi:

    1. Bava, 3. Kanister, 4. Kutija, 5. Vrea, 6. Sloena amblaa i 0. Metalna ambalaa malog presjeka.

  • Tijelo i poklopci moraju biti izraeni od elinog lima odgovarajue vrste i odgovaraue debljine u odnosu na zapreminu bave/bureta i njezinu namjenu.

    Varovi tijela moraju biti zavareni na bavama koje su namijenjene dranju tenosti iznad 40 litara. Varovi tijela moraju biti mainski izraeni ili zavareni na bavama namijenjenima krutim materijama iznad 40 litara ili za manje koliine tenosti.

    Najvea zapremina bave/bureta je 450 litara, a najvea neto masa je 400 kg.

  • Tijelo i poklopci moraju biti izraeni od aluminijuma istoe najmanje 99% ili od legure na bazi aluminijuma. Materijal mora biti odgovarajue vrste i odgovarajue debljine u odnosu na zapreminu bave/bureta i njezinu namjenu.

    Svi spojevi moraju biti zavareni. Varovi metalnih tuljaka, ako ih ima, moraju biti ojaani stavljanjem odvojenih prstenova za ojaanje.

    Najvea zapremina bave/bureta je 450 litara, a najvia neto masa je 400 kg.

  • Tijelo i poklopci moraju biti izraeni od metala ili legure metala, osim elika ili aluminijuma. Materijal mora biti odgovarajue vrste i debljine u odnosu na zapreminu bave/bureta i njezinu namjenu.

    Varovi metalnih tuljaka, ako ih ima, moraju biti ojaani stavljanjem odvojenih prstena za ojaanje. Svi spojevi, ako ih ima, moraju biti vrsti (zavareni, zalemljeni, itd.), u skladu s najboljim tehnikim rjeenjem za upotrebljeni metal ili leguru metala.

    Najvea zapremina bave/bureta je 450 litara, a najvea neto masa je 400 kg.