lll. gimnazijaKušlanova 52Zagreb

(interna skripta za nastavu TZK)

Zagreb, svibanj 2011.

ATLETIKA

Atletska staza

Atletika je jedna od temeljnih i najraširenijih sportskih grana, a koja obuhvaća: trkačke, bacačke i skakačke discipline. Zbog svoje sveobuhvatnosti zovemo je, što atletika istinski i jest, kraljica sportova! Atletskim vježbama stječe se fizička snaga, izdržljivost, brzina i okretnost, a učvršćuju se svojstva volje kao sto su hrabrost, odlučnost i upornost.

Discipline atletike odlikuju se motoričkim kretanjima koja se uspješno mogu primjenjivati u toku obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vježbanja, pomoću kojih se značajno utječe na podizanje opće psihofizičke sposobnosti pojedinca. Atletika je polazište i temelj za sve ostale sportove. Od 1896. godine uključena je u redovni program Olimpijskih igara.

Povijest atletike

Atletika je jedan od najstarijih oblika sportskih natjecanja, još od vremena orginalnih Olimpijskih igara iz vremena stare Grčke pa do modernih Olimpijskih igara današnjih dana. Kako se radi o osnovnim disciplinama trčanja,

2

skokova i bacanja tradicija takvih natjecanja je stara koliko i tradicija sporta, te je povijest atletike u stvari i povijest sporta uopće.

Atletska borilišta

Atletika je započela kao sport na otvorenom, te su se natjecanja odvijala u skladu s vremenskim uvjetima. Danas je uobičajeno da se atletičari tijekom zimskog perioda pripremaju i natječu i u zatvorenim prostorima - atletskim dvoranama.

Standardno borilište za atletska natjecanja je atletski stadion. Često integriran s nogometnim stadionom, ovo se borilište sastoji od tipično 8 kružnih eliptičnih staza, od kojih je duljina unutarnje staze, koja se označava kao staza 1, 400 metara. Na objema duljim stazama elipse nalazi se ravan dio od 100 m. Staze su označane crtama koje odvajaju staze 1 do 8. Uz samu stazu tipično se nalaze i zaletište i doskočište za skok u dalj, skok u vis te skok s motkom, bazen s preponom za trkačku utrku na 300 m s preponama, te bacališta. kugle, koplja i kladiva. Atletski stadion je opremljen i brojnom pomoćnom opremom koja se koristi ovisno o disciplini: preponama za preponske utrke, zaštitne mreže za bacačke disicpline, nosači i letvice za skok u vis i skok s motkom, itd.

Atletski stadion je poprište svih atletskih natjecanja osim maratona, za koji se zbog dužine staze ne koristi kružna staza na stadionu, osim kao početno i završno mjesto utrke.

ATLETSKE DISCIPLINE3

Brojne su atletske discipline, koje uobičajeno dijelimo na trkačke, bacačke, skakačke i višeboj. Iako se najčešće koristi metrički sustav za izmjeru udaljenosti ili ostvarene duljine/visine skoka ili duljine bacanja, ponekad se javljaju i drugačije mjere, pa je recimo uobičajena utrka na jednu milju.

1.Trkačke discipline Kratke pruge Srednje pruge Duge pruge Štafete Preponske utrke Brzo hodanje

2.Bacačke discipline Koplje Disk Kugla Kladivo

3.Skakačke discipline Skok u dalj Skok u vis Skok s motkom Troskok

4.Višeboj Sedmoboj (žene) Desetoboj (muškarci)

Trkačke discipline

4

Kratke pruge ili sprint: utrke na dionicama do 400 m. Uobičajene dionice su: 60 m (uglavnom u dvorani), 100 m, 200 m i 400 m.

Srednje pruge: trkačke disicpline na udaljenosti od 800 do 3000 m. Uobičajene dionice: 800 m, 1500 m, 3000 m

Duge pruge: trkačke disicpline na udaljenosti veće od 5000 m. Uobičajene dionice: 5000 m i 10 000 m, te maraton

Štafete: ove utrke uključuju nastup po 4 natjecatelja iz jedne ekipe, koji naizmjenično trče pojedine dionice izmjenjujući štafetnu palicu. Uobičajene štafete: 4x100 m, 4x400 m

Preponske utrke: uključuju tzv. visoke prepone (60 m prepone u dvorani, 100 m prepone žene, 110 m prepone muškarci), zatim tzv niske prepone (400 m prepone) te steeple chase (3000 m prepone).

Brzo hodanje: uključuje dionice 10 km, 20 km, 50 km

BACAČKE DISCIPLINE

5

1.Bacanje diska

Atletska disciplina koja je uvelike napredovala u zadnjih 30 godina. Rezultati su se poboljšali sa nekih 60 metara, što se prije smatralo izuzetnim, na čak 74 metra.

MASA DISKA: - Muškarci – 2 kg - Juniori – 1,5 kg - Žene i juniorke – 1 kg

2.Bacanje kladiva

6

TEHNIKA BACANJA: Zamasima se postiže centrifugalna sila koja će se suprostaviti masi bacača

u početku vrtnje. Pomoću okreta se povećava brzina glave kladiva. Tijekom okretanja bacač mora osjetiti spravu i kontrolirati je - bacač počinje polako da bi završio eksplozivno u doskoku. Ogromnom povlačenju kladiva bacač se odupire položajem tijela i snagom nogu. Kada glava kladiva dostigne maksimalnu brzinu pod optimalnim kutom sprava se ispušta i odlijeće.

MASA KLADIVA: - Seniori – 7,26 kg - Juniori – 5 kg - Seniorke i juniorke –4 kg

3.Bacanje koplja

7

Datira iz stare Grčke. Koplje se koristilo u ratu i u lovu, ali i u nekim igrama. Od početka olimpijskih igara bacanje koplja bilo je sastavni dio, kao i sve do danas. Bacanje koplja je vrlo zahtjevno. Suprotno od općeg mišljenja da je to jednostavno bacanje rukom, ova disciplina koristi aktivnost cijelog tijela. Čak i mala odstupanja od pravilne tehnike skratit će dužinu leta koplja, a i loše će utjecati na zglobove,ligamente i tetive.

Tehnika bacanja koplja dijeli se na nekoliko faza :

1. Zalet 2. Započinjanje bacanja iz nogu i kukova sa efektivnim prijenosom težišta

tijela samo naprijed 3. Torzija s maksimalnim odgađanjem opružanja ruke 4. Blokiranje lijeve strane (kod dešnjaka) 5. Dugotrajno ubrzanje bacačke ruke

→ Pravilnom tehnikom stječemo najvažniju komponentu: maksimalnu brzinu koplja u trenutku izbačaja.

MASA KOPLJA: Muškarci – 800 g Juniori – 700 g Žene i juniorke – 600 g

4.Bacanje kugle

8

Kugla se mora izbacivati s ramena samo s jednom rukom. U trenutku kada atletičar u krugu zauzme stav za početak bacanja, kugla mora dodirivati ili biti vrlo blizu vrta ili brade, a šaka s kuglom ne smije se spustiti niže od zauzetog početnog stava u tijeku bacanja. Bacač tijekom bacanja ne smije dovesti kuglu iza ravnine ramena. Kugla je načinjena od željeza, te mora biti posve okrugla, glatke površine bez ikakve hrapavosti.

Aktivnost bacanja kugle podijeljena je na nekoliko faza: - Polazni položaj i priprema za poskok - Poskok - Izbačajna pozicija - Faza izbacivanja (maksimalnig napora) - Faza održavanja ravnoteže

MASA KUGLE: Seniorke i juniorke – 4 kg Seniori – 7,26 kg Juniori – 5 kg

9

SKAKALAČKE DISCIPLINE

1.SKOK U VIS:

atletska je disciplina u kojoj natjecatelj mora skočiti preko vodoravno položene letvice na točno određenoj visini bez ikakvih pomagala.Ova disciplina nalazi se u Olimpijskim igrama Stare Grčke. S vremenom su natjecatelji razvili različite učinkovite tehnike skoka. Najviši je u vis skočio Javier Sotomayor, kubanski atletičar preskočivši letvicu na visini od 2,45 m.

2.SKOK U DALJ:

atletska disciplina, na programu već na prvim modernim Olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine.Najslavniji skakači u dalj su Jesse Owens (8,13 m iz 1936.), Bob Beamon (8,90 m iz 1968.) i Carl Lewis (8,87 m iz 1991.). Skakalište za skok u dalj sastoji se od zaletišta od ~ 50 m i bazena s pijeskom duljine ~ 10 m.

10

3.TROSKOK:Atletska disciplina koja zahtijeva najviši stupanj tehničke discipline. Sportaši moraju što više iskoristiti svoju zaletnu brzinu za seriju određenih pokreta koje uzastopce izvode. Skakač troskoka mora postići veliku brzinu na zaletištu prije nego krene u prvu fazu, u skok. Koljeno noge koju podiže povlači prema gore i uglavnom naprijed, a druga se noga zabacuje otraga. Kad završi skok faza, skakač pruža prednju nogu na koju prizemljuje cijelim stopalom. Faza poskoka počinje kad sportaš prebaci naprijed nogu koju vuče i odbija se nogom na zemlji kako bi napravio što je moguće duži korak. Vodeća noga drži se savijenom u koljenu tako da je bedro paralelno sa zemljom. Kad vodeća noga stane na zemlju po činje faza skoka. Sportaš se obdacuje nogom uzleta, zamahuje objema rukama naprijed i podiže noge gore ispred tijela prije nego što prizemlji, na sličan način kao i kod skoka u dalj.

4.SKOK S MOTKOM: Disciplina u kojoj natjecatelji koriste čvrstu, vrlo savitljivu motku kako bi jurnuli na visinu veću od 5,50 m(muškarci), 4,50 m(žene). Natjecatelji moraju imati vještine sprintera, gimnastičara i akrobata. Pokušaj počinje kada skakač s motkom sprinta duž zaletišta i povećava brzinu noseći motku ispred sebe, paralelno sa zemljom.Zatim motiku treba zabiti u 20 cm duboku rupu neposredno ispred podignute letve, motka se savija pod sportaševom težinom pri uzletu i potreban je dobar položaj tijela da bi se motka ispravila i ponesla skakača gore prema letvici koju treba preskočiti, a da ju pritom ne sruši.Prvi muškarac koji je preskočio 6 m je Sergej Bubka (točnije 6,14 m) i tim rezultatom drži svjetski rekord.

11

Sedmoboj ili heptatlon je atletski višeboj koji se sastoji od sedam disciplina (na grčkom hepta znači broj sedam, a athlon znači natjecanje).

Postoje dvije forme sedmoboja:

sedmoboj za žene, koji se odvija u dva dana po slijedećem rasporedu o prvi dan: 100 m prepone, skok u vis, kugla, 200 m o drugi dan: skok u dalj, koplje, 800 m

sedmoboj u dvorani za muškarce, što je skraćeni oblik desetoboja: o prvi dan: 60 m, skok u dalj, kugla, skok u vis o drugi dan: 60 m prepone, skok s motkom, 1000 m

Prema specijalnim tablicama Međunarodne atletske federacije (IAAF), rezultati se pretvaraju u bodove i zbrajaju. Pobjednik je sedmobojka ili sedmobojac s najvećim brojem bodova.

Sedmoboj je uveden 80-tih godina 20. stoljeća kao zamjena za petoboj koji je do tada bio uobičajeno višebojsko natjecanje za žene.

Desetoboj ili dekatlon je atletski višeboj za muškarce uveden 1884. godine u SAD-u. Na Olimpijskim igrama desetoboj je prvi put na rasporedu na Igrama u Stockholmu 1912. Natjecanje traje dva dana.

Prvog dana atletičari počinju utrkom na 100 m, zatim slijedi skok u dalj, bacanje kugle, skok u vis i, za kraj prvog dana, utrka na 400 m.

Drugog dana natjecanje započinje utrkom na 110 m s preponama, zatim slijedi bacanje diska, skok motkom, bacanje koplja, i na kraju, kao posljednja disciplina natjecanja, utrka na 1500 m.

Prema specijalnim tablicama Međunarodne atletske federacije (IAAF), rezultati se pretvaraju u bodove i zbrajaju. Pobjednik je, jasno, atletičar s najvećim brojem bodova. Službeni se svjetski rekordi vode od 1922. godine. Svjetski rekord: 9026 bodova Roman Sebrle, Češka / Götzis 27. svibnja, 2001.

12

Svjetski rekordi (stanje 25. svibnja 2011.):

Žene:

100 m: 10,49 Florence Griffith-Joyner, SAD Indianapolis, 16. srpnja, 1988.

200 m: 21,34 Florence Griffith-Joyner, SAD Seoul, 29. rujna 1988.

400 m: 47,60 Marita Koch, Njemačka (DDR) Canberra, 06. listopada 1985.

800 m: 1.53,28 Jarmila Kratochvilová, Češka (Čehoslovačka) München, 26. srpnja 1983.

1 500 m: 3.50,46 Qu Yunxia, Kina Peking, 11. rujna 1993.

3 000 m: 8.06,11 Junxia Wang, Kina Peking, 13. rujna 1993.

5 000 m: 14.16,63 Tirunesh Dibaba, Etiopija Oslo, 6. lipnja 2008.

10 000 m: 29.31,78 Junxia Wang ,Kina Peking, 08. rujna 1993.

100 m prepone: 12,21 Yordanka Donkova, Bugarska Stara Zagora, 20. kolovoza

1988.

400 m prepone: 52,34 Yuliya Pechonkina, Rusija Tula, 08. kolovoza 2003.

3 000 m zapreke: 8.58,81 Gulnara Galkina Samitova,

Bjelorusija Peking, 17. kolovoza 2008.

Maraton: 2:15.25 Paula Radcliffe, Velika Britanija Chicago, 13. travnja 2003.

Hodanje 5 km: 20.13,26 Kerry Saxby-Junna, Australija Hobart, 25. veljače 1996.

13

Hodanje 10 km: 41.56,23 Nadezhda Ryashkina, Rusija Seattle, 24. srpnja 1990.

Hodanje 20 km: 1:25.41 Olimpiada Ivanova, Rusija Helsinki, 7. kolovoza 2005.

4 x 100 m: 41,37 Njemačka (DDR) Canberra, 06. listopada 1985.

4 x 400 m: 3.15,17 Rusija (SSSR) Seoul, 01. listopada 1988.

Skok u vis: 2,09 Stefka Kostadinova, Bugarska Rim, 30. kolovoza 1987.

Skok motkom: 5,06 Yelena Isinbayeva, Rusija Zurich, 28. kolovoza 2009.

Skok u dalj: 7,52 Galina Chistyakova, Rusija (SSSR) Lenjingrad, 11. lipnja 1988.

Troskok: 15,50 Inessa Kravets, Ukrajina Göteborg, 10. kolovoza 1995.

Kugla: 22,63 Natalya Lisovskaya, Rusija (SSSR) Moskva, 07. lipnja 1987.

Disk: 76,80 Gabriele Reinsch, Njemačka (DDR) Neubrandenburg, 09. srpnja 1988.

Kladivo: 77,80 Tatjana Lysenko, Rusija Tallinn, 15.kolovoza 2006.

Koplje: 72,28 Barbora Špotakova, Češka Stuttgart, 13. rujna 2008..

Sedmoboj: 7291 bod Jackie Joyner-Kersee, USA Seoul, 24. rujna 1988.

14

Muškarci:

100 m: 9,58 Usain Bolt, Jamajka Berlin 16. kolovoza 2009.

200 m: 19,19 Usain Bolt, Jamajka Berlin, 20. kolovoza 2009.

400 m: 43,18 Michael Johnson, SAD Sevilla, 26. kolovoza 1999.

800 m: 1.41,11 David Lekuta Radisha, Kenija Rieti, 29. Kolovoz 2010

1 500 m: 3.26,00 Hicham El Guerrouj, Maroko Rim, 14. srpnja 1998.

5 000 m: 12.37,35 Kenenisa Bekele, Etiopija Hengelo, 31. svibnja 2004.

10 000 m: 26.17,53 Kenenisa Bekele, Etiopija Bruxelles, 26. kolovoza 2005.

110 m prepone: 12,87 Dayron Robles, Kuba Ostrava, 12. lipnja 2008..

400 m prepone: 46,78 Kevin Young, SAD Barcelona, 06. kolovoza 1992.

3 000 m zapreke: 7.53,63 Shaheen Saif Saaeed, Qatar Bruxelles, 03. rujna 2004.

Maraton: 2:03.59 Haile Gebrselassie, Etiopija Berlin, 28. rujna 2008.

Hodanje 20 km: 1:17.46 Vladimir Kanaykin, Rusija Aransk, 29. Rujan 2007.

Hodanje 50 km: 3:36.03 Johan Deniz, Francuska Reims, 12. Ožujka 2011

4 x 100 m: 37,10 Jamajka Peking, 22. kolovoza 2008.

4 x 400 m: 2.54,20 SAD New York, 22. srpnja 1998.

Skok u vis: 2,45 Javier Sotomayor, Kuba Salamanca, 27. srpnja 1993.

15

Skok motkom: 6,14 Sergey Bubka, Ukrajina Sestriere, 31. srpnja 1994.

Skok u dalj: 8,95 Mike Powell, SAD Tokio, 30. kolovoza 1991.

Troskok: 18,29 Jonathan Edwards, Velika Britanija Goeteborg, 07. kolovoza 1995.

Kugla: 23,12 Randy Barnes, SAD Westwood, 20. svibnja 1990.

Disk: 74,08 Jürgen Schult, Njemačka (DDR) Neubranderburg, 06. lipnja 1986.

Kladivo: 86,74 Yuriy Sedyh, Rusija (SSSR) Stutgart, 30. kolovoza 1986.

Koplje: 98.48 Jan Zelezny, Češka Jena, 25. svibnja 1996.

Desetoboj: 9026 bodova Roman Sebrle, Češka Götzis, 27. svibnja 2001.

16

USPOREDNA ANALIZA SPORTSKIH IGARA:

ODBOJKA, KOŠARKA, NOGOMET I RUKOMET

O IGRALIŠTU: Dimenzije rukometnog terena su dužina 40 metara, a širina 20 m. Tereni su uglavnom u natkrivenim prostorima ili dvoranama, a podloga je tradicionalno bio drveni parket, dok se danas koriste umjetni materijali od tvrde gume. Postoje i vanjski tereni, uglavnom od betona ili asfalta, ali se oni uglavnom ne koriste za natjecanja najvišeg nivoa zbog opasnosti od padova i ozljeda igrača. Na terenu se nalaze linije koje određuju pojedine dijelove terena. Na sredini terena se nalazi linija koja odvaja teren na dvije polovice. Na suprotnim stranama terena, i to na kraćim stranicama, nalazi se po jedan gol, koji je 2 m visok i 3 m širok. U golu je razapeta mreža. Ispred svakog gola nalazi se polukružni prostor, na prosječnoj udaljenosti 6 m od gola, označen punom linijom. Taj se prostor od 6 m na terenu osim što je označen linijom često i oboji drugom bojom, različitom od boje ostatka terena. Na 9 m od gola nalazi se isprekidana polukružna linija tzv. deveterac. Ispred gola na udaljenosti 7 m nalazi se kratka ravna crta koja označava mjesto izvođenja kaznenog udarca, tzv. sedmerca.

Slika rukometnog terena:

17

Odbojka je timska (kolektivna) igra u kojoj se dvije ekipe od po šest igrača bore na terenu dimenzija 18 x 9 metara. Po sredini igrališta razapeta je mreža široka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak između gornjeg ruba mreže i tla je različit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke. Igralište je središnjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 m od nje teku sa strane paralelne linije koje označavaju zonu napada, a iza njih zonu obrane. Prostor za serviranje je iza zadnje linije i može se slobodno servirati s bilo kojeg mjesta duž linije. Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stražnje linije, nastojeći da prebaci loptu u protivničko polje.

Slika terena za odbojku:

18

Regularni košarkaški teren za međunarodnu košarku ima mjere 28x15 metara, a u NBA 29x15 metara. Većina terena ima parket izrađen od drva. Željezni koš s tablom, mrežom i obručom visi 1.2 metara unutar terena po sredini s visinom gornjeg obruča od 3.05 metara. Ove mjere gotovo su identične u svim ligama na svijetu. Dok dimenzije terena ili table na košu mogu varirati bez pretjeranoga učinka, vrlo je važno da obruč bude na točnoj visini od 3.05 metara. Čak i maleno odstojanje od nekoliko centimetara, pa čak i milimetara, može imati veliki učinak na uspješnost šuteva.

Slika košarkaškog terena:

19

Nogometno igralište je oblika pravokutnika. Za međunarodne utakmice, duljina ne smije prelaziti 90 do 100 metara, a širina bi trebala biti između 65 i 75 metara. Ove dulje linije nazivaju se aut-linije, a kraće se nazivaju gol-linije. Duljina aut-linije mora biti veća od duljine gol-linije. Na gol-liniji postavljeni su golovi. Gol se sastoji od grede i dvije stative. Greda mora biti duga točno 8 jarda, ili preračunato, 7.32 metara. Stative se moraju uzdizati 2.44 metra od tla. Ovo može zvučati nevjerojatno, ali mreža koja stoji pričvršćena za gol nije potrebna! Ipak, danas je gotovo nezamislivo igrati bez mreže, pa se ona postavi iza gola.

Ispred svakog gola je šesnaesterac, još poznat i pod nazivima kazneni prostor ili jednostavno prostor. Vidljivo iz slike, poprečna linija spaja dvije okomite linije duge 18 jardi, ili preračunato 16.5 metara. Svaki se prekršaj napravljen u šesnaestercu kažnjava jedanaestercom.Slika nogometnog igrališta:

20

IGRAČI:Rukomet je ekipni sport s loptom, u kojem se natječu dvije momčadi s po

7 igrača (6 igrača u polju + 1 golman) na svakoj strani, Osnovni cilj igre jest loptom pogoditi označeni prostor gola. Na početku igre na teren mora izaći najmanje 5 igrača od kojih jedan mora biti vratar.

21

Odbojka je timska (kolektivna) igra u kojoj su dvije ekipe od po šest igrača na terenu, a ostali su zamjene. Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. FIVB je za predstojeće Olimpijske igre u Sydneyu 2000. godine uveo novog specijalnog igrača: LIBERA. Libera je lako prepoznati na terenu jer nosi različitu boju dresa od svojih suigrača i uvijek se nalazi u stražnjem dijelu terena gdje može zamijeniti bilo kojeg igrača. Libero ne smije servirati, smečirati niti se rotirati s igračima na prvoj liniji terena, ali igra vrlo važnu ulogu u prijemu protivničkog servisa i obrani polja. Libero je uveden da bi uz pomoć bolje obrane polja poeni duže trajali i da bi se dala prilika i nižim igračima koji u današnje vrijeme nemaju velike šanse uspjeti kao napadači ili općenito igrači prve linije

.

Košarka je sport u kojem dvije momčadi sastavljene od pet igrača pokušavaju ostvariti što više bodova (poena) ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod organiziranim pravilima. Iako košarkaška pravila ni na jedan način ne

22

određuju pozicije u košarci, one su se razvile kao osnovni i prijeko potrebni dio košarke. Tijekom prvih pet desetljeća razvitka košarke koristila su se dva guarda, krila i centar. Od osamdesetih 20. stoljeća u petorci koja nastupa na terenu svaki igrač ima drugačiju ulogu:• playmaker (point guard, razigravač, jedinica): organizira napad čitave momčadi kontroliranjem lopte i njenim pravilnim upućivanjem suigraču u prilici;• šuter (dvica, duja): šuter je igrač koji puca prema košu najviše u utakmici i od kojega se očekuje uspješno izvršavanje tih šuteva, dok se u obrani šuter brine za najboljeg protivničkog pucaća dalekometnih šuteva;• krilo (trica): krilo je zaduženo za ostvarivanje poena dalekometnim šutevima s krila ili probijanjem po krilu prema košu, dok se u obrani krilo prvenstveno brine za obrambene skokove i oduzimanja lopti protivnicima, iako može ponekad igra i aktivniju ulogu u obrani;• krilni centar (mali centar, četvorka): igra napadački često leđima okrenut prema košu zbog lakšeg primanja lopte od suigrača, dok se u obrani bori protiv protivničkog krilnog centra (man-to-man obrana) ili čuva koš, tj. smješten je ispod koša (u zonskoj obrani);• centar (petica): koristi masu i visinu za zabijanje koševa u napadu, dok u obrani igra ispod koša s namjerom zaustavljanja prodora protivnika prema košu.Iznad opisana mjesta i pozicije igrača su fleksibilni. Ponekad će momčad koristiti napad sa tri šutera, kod koje se krilni centar ili centar zamjenjuju jednim šuterom. U igri se najviše na svojim pozicijama izmjenjuju playmaker i šuter, pogotovo ako ti igrači imaju istančan osjećaj za vođenje igre i driblanje loptom.

Nogomet je ekipni sport koji se igra između dvije momčadi sastavljenih od jedanaest igrača. U pravilima nogometa, samo vratar ima određenu ulogu. Svi ostali igrači mogu igrati na bilo kojem mjestu na terenu. U modernom nogometu, postoje, osim vratara, još tri osnovne pozicije:• napadači: čija je glavna uloga zabijanje golova

23

• vezni igrači: čija je uloga oduzimanje lopte protivniku te upošljavanje napadača kvalitetnim loptama • braniči: njihova je uloga sprečavanje protivničke momčadi da zabiju gol.

OSNOVNA PRAVILA:

Cilj rukometne igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak. Igra se po dva poluvremena od po 30 minuta, i momčad koja postigne više golova je pobjednik. Igrači smiju rukama dodirivati loptu i dodavati se međusobno, kao i

24

šutirati prema golu. Svaki igrač smije napraviti do tri koraka držeći loptu u ruci, dok za svaki slijedeći korak mora loptu voditi odbijajući je od poda, ili je mora dodati suigraču. Svi igrači se slobodno kreću po cijelom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola. U tom prostoru smije stajati samo po jedan član obrambene momčadi koji se naziva vratar (golman). Ostali igrači smiju iznad prostora od 6 m loptu pokušati uhvatiti ili dodati samo u skoku, dakle za vrijeme leta. Obrambeni igrači smiju do određene mjere ometati napadače u pokušaju dodavanja lopte ili šuta na gol. Ukoliko pri tome koriste udarce ili grubo potezanje protivnika jedan od dva suca će dosuditi prekršaj. Za izrazito grube prekršaje može se dobiti kazna žutog ili crvenog kartona, isključenja na dvije minute ili trajnog isključenja iz igre. Kod isključenja na dvije minute momčad nema pravo zamjene isključenog igrača za vrijeme trajanja kazne. Prekršaj se izvodi s mjesta gdje je počinjen osim u dva slučaja:• ukoliko je prekršaj napravljen u zoni deveterca a pri tom nije bilo izrazite prilike za postizanje gola, dosuđuje se tzv. deveterac, koji se izvodi s isprekidane crte deveterca na mjestu najbliže prekršaju • ukoliko je prekršaj bio u zoni oko 6 m i to u trenutku izrazite šanse za postizanje pogotka (već upućen šut ili igrač koji je slobodan u izglednoj poziciji za šut na gol) dosuđuje se kazneni udarac sedmerac. Kod izvođenja sedmerca svi obrambeni igrači moraju stajati iza prostora deveterca, a jedan napadač upućuje izravni udarac na gol s pozicije sedam metara.

Cilj odbojkaške igre je prebaciti loptu preko mreže u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije održati u zraku i vratiti natrag preko mreže na dozvoljen način prije nego li padne na teren. Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stražnje linije, nastojeći da prebaci loptu u protivničko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio uspješniji, protivnik stječe pravo serviranja.

25

Ekipa smije loptu taknuti tri puta u jednom poenu, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne vrijedi kao dodir, tako da kad igrač odigra blok, može igrat još jednom).Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok netko od igrača ne učini pogrešku. 2000.godine donešena su nova pravila bodovanja u odbojci. Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake završene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijašnjim pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojit poen.Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najviše se može odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio susret u svoju korist. Tijekom igre svih šest igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu, nakon osvojenog servisa. To je glavni ključ dvoranske odbojke - ne može se cijelo vrijeme igrati s najboljim napadačima na mreži ili najboljim obrambenim igračima u pozadini. Prije servisa igrači moraju biti na mjestima koje im redom pripada, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, ali igrači iz obrane ne smiju mijenjati igrače na mreži. Oni također smiju sudjelovati u napadu, ali mogu smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja objašnjava zašto tehničar ponekad izgleda kao da se "skriva" iza igrača. Prije servisa, kao i ostali, i on mora biti na svom mjestu, a nakon servisa može trčati na mrežu kako bi organizirao napad. Ako dotrči na mrežu prije nego je protivnik odservirao, poen se daje protivniku.

Do bodova u košarci se dolazi ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod uvjetom da je lopta kroz obruč prošla odozgo. Momčad koja na kraju utakmice ostvari više bodova pobjednik je. Koš zabijen unutar luka vrijedi 2 boda, iza luka vrijedi 3 (trica), a slobodno bacanje vrijedi 1 bod. Loptom se upravlja njenim odbacivanjem od podloge (dribling) ili međusobnim dodavanjem između suigrača. Tjelesni kontakt koji ometa igrača u igri nije dozvoljen (prekršaj). Utakmica se igra po četiri čevrtine od deset (međunarodna košarka) ili dvanaest

26

minuta (NBA). Na sveučilištima se igraju dva poluvremena od 20 minuta, dok većina koledža igra četiri četvrtine od osam minuta. Veliki odmor nakon dvije četvrtine traje petnaest minuta, a odmor između dvije četvrtine traje dvije minute. Ako je igra neodlučena nakon četiri četvrtine igra se jedan produžetak od pet minuta. Ako je nakon jednog produžetka utakmica i dalje neodlučena, produžetci se nastavljaju dok se ne dobije pobjednik. Momčadi mijenjaju koševe nakon dvije odigrane četvrtine. Sat se pomiče dok je lopta u igri; kad je lopta izvan granica ili nije u aktivnoj igri, sat se zaustavlja. Upravo zbog toga utakmice traju otprilike dva sata, mnogo više od predviđenih 40 (međunarodna košarka) ili 48 minuta (NBA). Lopta se smije voditi prema košu njenim pucanjem (šutom), dodavanjem između igrača, njenim bacanjem, guranjem, kotrljanjem ili driblingom (odbacujući loptu od poda prilikom trčanja).Lopta mora ostati unutar terena; momčad koja zadnja dodirne loptu prije nego što ona dodirne graničnu crtu terena ili ju prijeđe gubi posjed nad loptom. Igrač koji se kreće s loptom ne smije pomaknuti obje noge dok dribla (vodi loptu), inače se sude koraci, ne smije loptu uhvatiti objema rukama niti driblati s objema rukama, inače se sudi duplo vođenje. Ruka igrača ne smije biti ispod lopte dok dribla, inače se sudi nošena lopta. Momčad koja ima posjed lopte u napadačkom dijelu terena ne smije vratiti loptu u obrambeni dio terena. Lopta se ne smije udariti šakom. Ako se igrač ogluši o neko od ovih pravila dok je njegova momčad u napadu, momčad gubi loptu; ako se momčad branila, napad se ponavlja od početka.Postoje ograničenja koja se odnose na: vrijeme dozvoljeno da lopta u posjedu neke momčadi prijeđe iz obrambenog u napadački dio terena (osam sekundi); maksimalno dozvoljenom vremenu koje može proći bez da lopta u posjedu momčadi dodirne obruč protivničkog koša (24 sekunde); držanju lopte bez driblanja (vođenja lopte) dok je igrač u posjedu lopte (pet sekundi), te zadržavanju u reketu, mjestu ispod koša (tri sekunde). Ova pravila su uvedena da natjeraju momčad na napad. Igrač ne smije ometati koš dirajući bilo koji dio konstrukcije koša niti dirati loptu koja je u silaznoj putanji nakon upućenoga šuta protivnika prema košu, te ne smije dirati loptu koja je na obruču (u NBA se ne smije dirati niti lopta koja je okomito iznad obruča). Ako se neki igrač koji brani svoj koš ogluši na ovo pravilo, radi se o goaltendingu, tj. udarac koji je upućen od strane protivnika smatra se uspješnim. Ako neki igrač puca prema košu, a njegov suigrač ogluši se na neko od ovih pravila, napad se prekida, te lopta prelazi u posjed momčadi koja se u tom napadu branila. Igraču ili treneru koji pokaže nesportsko ponašanje npr. svađanjem sa sucem ili tučom s drugim igračem, može se dodijeliti tehnička pogreška. Kada se tehnička pogreška dodijeli, protivničkoj momčadi se dodjeljuju dva slobodna bacanja i posjed, iako i ovo pravilo varira između natjecanja. Ponovljeni incidenti mogu rezultirati isključenjem. Težak prekršaj koji igrač napravi s namjerom izravnoga ometanja igre i protivnika bez namjere igranja loptom, naziva se namjerni prekršaj (eng. flagrant foul). Kada dođe do namjernoga prekršaja kazna je teža; sudac smije i izbaciti krivca za prekršaj iz igre, ako je to po mišljenju suca potrebno. Ako momčad prijeđe dozvoljeni broj prekršaja u periodu utakmice (četvrtini ili poluvremenu), koji iznosi četiri, protivničkoj momčadi dozvoljeno je pucanje jednog ili dva slobodna udarca (ovisno o pravilima natjecanja) nakon svakoga

27

idućega prekršaja. Igraču koji napravi pet (međunarodna košarka) ili šest prekršaja (NBA), uključujući tehničke pogreške, nije dozvoljen nastavak utakmice, te se isti igrač mora udaljiti s terena. Kaže se da je igrač fouled out.

Cilj nogometne igre je ubaciti loptu u protivnička vrata manevrirajući loptom bilo kojim dijelom tijela osim rukom. Jedino vratar može u ograničenom području igrati rukom. Pobjednik je utakmice momčad koja na kraju utakmice zabije više pogodaka (golova, zgoditaka). Nogomet se igra po propisima koji se nazivaju nogometna pravila. Igra se odvija manevriranjem loptom, a dvije momčadi od po 11 igrača trude se ubaciti loptu u protivnički gol. Momčad koja zabije više pogodaka na kraju utakmice jest pobjednik, a ako obje momčadi imaju jednak broj postignutih pogodaka (ili nijedna), utakmica je neodlučena (remi).Primarno je pravilo da nijedan igrač osim vratara ne smije namjerno dotaknuti loptu rukom ili dlanom (rame je dozvoljeno). No, igrači moraju izvesti aut upravo rukom, bolje rečeno objema rukama, jer izvođenje auta jednom rukom znači automatsku dodjelu lopte protivničkoj momčadi. Iako se igrači najviše koriste nogom za manevriranje loptom, dopušteno je manevriranje bilo kojim dijelom tijela osim ruke. Igrači se pokušavaju približiti protivničkim vratima s loptom na razne načine: individualnom kontrolom poput driblinga, dodavanjem lopte suigraču ili udarcem prema golu kojeg protivnički vratar nastoji neutralizirati. Protivnička momčad nastoji osvojiti loptu presijecanjem dodavanja ili uklizavanjem prema protivniku koji ima loptu u posjedu. No, uklizavanje je ograničeno; ako dođe do kontakta između igrača koji uklizava i onog koji ima loptu, prekršaj je dosuđen, a lopta se daje momčadi u čijoj je momčadi bio igrač s loptom u posjedu. Nogomet je najčešće živa igra. Lopta je u igri sve vrijeme osim kada izađe izvan granica igrališta ili kada sudac zaustavi igru. Nakon zaustavljanja, igra se nastavlja prema propisima. Standardna utakmica za odrasle sastoji se od dva dijela od 45 minuta poznatih kao poluvrijeme. Dakle, utakmica traje 90 minuta. Obično je između dva poluvremena odmor od 15 minuta. Sudac je jedini službeni mjerač vremena na utakmici. On donosi odluku kolika će biti nadoknada izgubljenoga vremena.

28

Vrijeme se gubi obavljanjem zamjena, pružanja medicinske pomoći ozlijeđenom igraču, slavljenjem gola... Sudac će pokazati četvrtom sucu kolika je nadoknada, a četvrti će sudac podignuti mali semafor koji pokazuje igračima i gledateljima koliko se minuta nadoknađuje. Utakmice u ligi mogu završiti i neriješeno, no u knockout fazi natjecanja neodlučena utakmica nakon odigranih 90 minuta rješava se produžecima, a ako je i tada neodlučeno, onda se pristupa izvođenju jedanaesteraca. Golovi zabijeni u produžecima se u službenim statistikama trebaju računati kao da su zabijeni tijekom regularnih 90 minuta. Kod jedanaesteraca, to je drugačije. Oni zabijeni tijekom 90 minuta ili produžetaka računaju se kao i gol iz igre, no oni zabijeni poslije 90 minuta i produžetaka ne računaju se u službenim statistikama. Natjecanja koja se održavaju dvokružno (momčadi igraju jedna protiv druge dvaput; jednom doma, jednom u gostima) mogu koristiti pravilo gola u gostima, ako dvije momčadi imaju jednak broj bodova na kraju natjecanja. Ako je i broj golova u gostima također jednak, onda se može izračunati omjer dodijeljenih i iskorištenih jedanaesteraca. No, najlakša je varijanta odigravanje odlučujuće utakmice. U kasnim 90-im godinama 20. stoljeća, IFAB je počeo eksperimentirati s načinima koji bi omogućavali završetak utakmice bez izvođenja jedanaesteraca. To su bili zlatni gol i srebrni gol. Zlatni gol znači trenutni završetak utakmice i pobjedu momčadi koja je gol zabila. Srebrni gol donosi pobjedu momčadi koja ima prednost na kraju produžetka. Pravilo zlatnog gola uvedeno je na SP-u 1998. u Francuskoj, a srebrni gol na EP-u 2004. u Portugalu. No, eksperimenti su sa zlatnim i srebrnim golom ukinuti te se IFAB vratio tradiciji i odigravanju produžetaka do kraja. U Pravilima, dva su osnovna dijela igre lopta u igri i lopta izvan igre. Sve vrijeme od početnog udarca pa do kraja poluvremena, osim kada lopta izađe van granica igrališta ili sudac zaustavi igru, lopta je u igri. Kada lopta nije u igri, ona se vraća na jedan od osam sljedećih načina:• Početni udarac: na početku utakmice, poluvremena ili produžetka, ili nakon gola protivničke momčadi. • Aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe aut-liniju, lopta je dodijeljena momčadi suprotnoj od one koja je zadnja dirala loptu. • Gol-aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, te pod uvjetom da je momčad koja je napadala zadnja dirala loptu, gol-aut je dodijeljen momčadi koja se do kraja te akcije branila. • Korner: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, pod uvjetom da je loptu zadnja dirala momčad koja se branila, lopta je dodijeljena momčadi koja napada. • Indirekt: lopta se dodjeljuje momčadi suprotnoj od one koja je napravila prekršaj koji nije ometao protivnika (zaleđe, predugo držanje lopte u rukama vratara...). • Slobodan udarac: dodijeljen je momčadi čiji je igrač pretrpio prekršaj protivnika. • Jedanaesterac: dodijeljen je momčadi čiji je igrač pretrpio prekršaj u šesnaestercu protivnika. • Sudačko podbacivanje: događa se kada sudac zaustavi igru zbog npr.: ozbiljne ozljede igrača, ulaska stranoga tijela u teren (poput vjeverice u teren na

29

utakmici Arsenal – Villareal), probijanja lopte i sl.). Ovakav se nastavak utakmice rjeđe viđa na utakmicama za odrasle.Prekršaj u nogometu nastaje kada igrač ugrozi suparničkog igrača na jedan od brojnih načina: igranje rukom, guranje protivnika, rušenje protivnika... Za takve vrste prekršaja dodjeljuje se slobodan udarac ili jedanaesterac, ovisno gdje je prekršaj napravljen. Ostali prekršaji kažnjivi su indirektom. Sudac može kazniti igrača, zamjenu (čak i ako zamjena nije u igri), te osoblje (fizioterapeuta, trenera...) žutim ili crvenim kartonom. Kazniti se može bilo kada, pa čak i kratko poslije utakmice, i to ako je igrač napravio prekršaj koji je kažnjiv prema pravilima nogometa. Najčešći je razlog kazne nesportsko ponašanje, koje se kažnjava svaki put kada se narušava duh igre. Sudac također može odlučiti pustiti prednost ako smatra da momčad nad kojom je prekršaj napravljen može ostvariti prednost iz nastavka akcije. Sudac, ako prednost nije ostvarena. tj. ako momčad nad kojom je prekršaj napravljen nije ostvarila neki značajni pomak u akciji, može vratiti igru i dosuditi prekršaj koji se izvodi na mjestu gdje se prekršaj dogodio. Ako se radi o prekršaju koji zahtijeva kaznu, a momčad nad kojom je prekršaj napravljen može ostvariti prednost, sudac zadržava pravo kazniti igrača nakon odlaska lopte izvan granice terena. Igrač je u zaleđu ako je bliži gol-liniji od suparnika i lopte, osim ako je u svom polju dijelu igrališta. Ako je igrač u crti, tj. u ravnini sa suparnikom, tada zaleđa nema. Trenutak u kojemu pomoćni sudac mora odrediti ima li zaleđa trenutak je upućivanja lopte prema igraču. Ako u tom trenutku zaleđa nije bilo, igrač slobodno može doći do gol-linije.Ako je lopta upućena igraču koji je u zaleđu, a on očito pokazuje da ne namjerava igrati loptom ili ometati braniča u dobivanju posjeda lopte natrag, tada se zaleđe ne dosuđuje, a neki drugi igrač slobodno može manevrirati loptom te, naravno, dodavati se, pod uvjetom da nema zaleđa.

SKIJAŠKI SKOKOVI

30

Skijaški skokovi su zimski sport u kojem se skijaši spuštaju niz nizbrdicu na čijem kraju se nalazi mala skakaonica, a cilj sporta je preletjeti što veću duljinu. Osim što se boduje duljina skoka, suci ocjenjuju i stil skoka. Skije koje skijaši koriste su široke, dugačke i kopčaju se samo za nožne prste.

Povijest skijaških skokova:

Skijaški skokovi potječu iz Mordegala u Norveškoj, ali prvo pravo natjecanje je održano u Trysilu 1862. godine. Prvo svjetski poznato natjecanje je održano u Husebybakkenu u Oslu, 1879. godine. Nakon 1892. godine to natjecanje se premjestilo u Holmenkollen, i od tada je ostalo središte skijaških skokova.

Općenito o skijaškim skokovima:

Danas se svjetski kup u skijaškim skokovima održava na dva tipa brda:1. «Normalno brdo» (K90) – To je brdo visoko 90 metara, a duljine skokova prosječno iznose oko 110 metara.2. «Veliko brdo» (K120) – To je brdo visoko 120 metara, a maksimalna duljina skoka iznosi oko 140 metara. Na tom brdu se održavaju individualna i timska natjecanja.Individualno olimpijsko natjecanje se sastoji od trening skoka i dva skoka koji se boduju.Timsko olimpijsko natjecanje se sastoji od četiri pripadnika iste države od kojih svaki ima pravo na dva skoka.Na olimpijskim igrama nema discipline u skijaškim skokovima za žene, te je to tema mnogih kontroverznih rasprava.

Tehnika skijaških skokova:

Koristeći modernu «V-tehniku», koju je izmislio Jan Boklöv iz Švedske, vrhunski skijaši imaju mogućnost povećati duljinu skoka za 10 posto u

31

usporedbi sa starijom «paralelnom» tehnikom. Aerodinamika je postala važan dio skijaških skokova, tako da su nedavno čak postavljena i pravila koja određuju kakva trebaju biti skijaška odijela. Ta pravila su nastala nakon mnogih propusta u ranijim pravilima koja su omogućavala lakšim i «tanjim» skijašima upotrebu aerodinamičnijih ski-odijela, u kojima su postizali bolje rezultate od svoje konkurencije.Najraširenija tehnika doskoka je «Telemark», gdje skijaši pri doskoku moraju dotaknuti tlo u «Telemark» stilu doskoka. Ta tehnika se odnosi na to da skijaš mora doskočiti sa jednom nogom ispred druge, oponašajući stil norveških izumitelja «Telemark skijanja».

Ocjenjivanje skijaških skokova:

O pobjedniku se odlučuje nakon zbroja bodova dobivenih iz duljine skoka i stila. Svako brdo ima cilj koji se naziva «kalkulacijska točka» (K točka), to je referentna točka po kojoj se boduje skok. Ta se točka označava «K linijom» na tlu. Tako je na K90 brdu ta oznaka na 90 metara, a na K120 brdu na 120 metara. Skijaši dobivaju 60 bodova ako doskoče na «K liniju», a za svaki metar manje ili više od te točke dobivaju ili gube 1.8 bodova.Nadalje, pet sudaca se nalazi u tornju koji je u blizini očekivane točke doskoka. Oni mogu nekom skijašu dati do maksimalno 20 bodova za njegov stil. To ocjenjivanje se temelji na četiri dijela koji se promatraju: držanje skija mirno tijekom leta, ravnoteža, dobar položaj tijela i doskok. Konačan zbroj bodova je zbroj bodova dobivenih za duljinu skoka i bodova za stil. Bodovi za stil se računaju tako da se uzmu srednje tri vrijednosti a najslabija i najveća ocjena se zanemaruju.

Popularnost skijaških skokova:

Skijaški skokovi su popularni među stanovnicima Skandinavije i središnje Europe. Gotovo svi vrhunski skijaši te discipline dolaze iz tih područja ili Japana. Tradicionalno najjače države u skijaškim skokovima sa konstantno dobrim skijašima su Finska, Norveška, Njemačka i Austrija.Jedna od najpoznatijih natjecanja su «Four Hills Tournament» koja se održavaju na četiri mjesta u Njemačkoj i Austriji oko Nove Godine, i privlače brojne gledatelje. Jedni od najvećih skokova se ostvaruju na natjecanjima na brdu Planica u Sloveniji i Kulm-u u Austriji. Trenutni svjetski rekord je postavio Bjørn Einar Romøren, 20.3.2005. na brdu Planica, a iznosi 239 metara.Skijaška letaonica - to su skakaonice s kalkulacijskom točkom preko 180 metara, takvih je samo 5 na svijetu (Vikersund, Oberstdorf, Kulm, Harahov i Planica) i na njima se mogu postići duljine skoka čak do 240 metara. Od 1985. godine svi neslužbeni svjetski rekordi u skijaškim letovima su postignuti na Velikanki na Planici

SPORTOVI S REKETOM

32

TENIS

33

PRAVILA:

Tenis igraju po dva igrača kod pojedinačne igre, odnosno četiri igrača (po dva u jednoj momčadi) kod igre parova. Osnovni cilj igre je reketom uputiti lopticu preko mreže na stranu protivnika na takav način da je protivnik ne uspije vratiti prije nego li loptica drugi puta padne na zemlju. Pri tome loptica mora nakon što pređe mrežu prvim udarcem u tlo pogoditi protivnikov teren. Igra počinje servisom, kojeg prvi izvodi igrač određen ždrijebom ili bacanjem novčića. Servis se izvodi iza zadnje linije vlastitog polja, a lopticom se mora pogoditi dijagonalno servisno polje. Servira se naizmjence u lijevo odnosno desno servisno polje protivnika, prema rasporedu igre. Poen se osvaja ukoliko protivnik nije uspije vratiti lopticu koja je pala u njegov dio terena, ili ukoliko protivnik lopticu uputi na način da prvim dodirom sa zemljom ne uspije pogoditi unutar označenog terena (tzv. aut).

REZULTAT U GEMU:

1. Standardni gem

Standardno računanje poena u gemu, sa servisom uvijek kao prvim, se vrši na slijedeći način:Bez poena-Ništa (Nula)Prvi poen-15Drugi poen-30

34

Treći poen-40Četvrti poen-Gemosim ako su oba igrača/tima osvojili po tri poena, kada je rezultat deuce-izjednačenje. Nakon izjednačenja slijedi advantage-prednost igrača koji osvoji slijedeći poen. U slučaju da isti igrač/tim osvoji još jedan poen, taj igrač/tim osvaja gem. U slučaju da protivnik osvoji slijedeći poen, rezultat je ponovo deuce-izjednačenje. Igrač/tim treba osvojiti dva poena uzastopce nakon izjednačenja da bi osvojio gem.

2.Tie-break gem

U toku tie-break gema, poeni se računaju numerički: nula, jedan, dva, tri... Igrač koji prvi osvoji sedam poena osvaja tie brek gem i set, s tim što ga mora osvojiti sa razlikom od dva poena. Ako oba igrača osvoje po šest poena igrat če se, sve dok jedan od igrača ne dostigne 2 poena razlike.Igrač čiji je red da servira servirat će u prvom poenu. U drugom i trećem poenu servira njegov protivnik i tako naizmjenično svaki igrač servira po dva poena dok se ne odluči pobijednik gema tj. seta.Igrač/tim koji je prvi servirao u tie-breaku će prvi morati vratiti loptu u prvom gemu slijedećeg seta.

TENISKI TEREN I OPREMA

Teniski teren je ravna površina koja je na sredini odjeljenja mrežom visine 107 cm na rubovima, koja je na sredini nešto niža - 91 cm. Dimenzije terena se razlikuju za pojedinačnu odnosno igru parova, ali je uobičajeno da na jednom terenu postoje oznake za obje varijante. Još se na terenu sa svake strane ističu po dva servisna polja, u koja je, ovisno na koju se stranu servira, prilikom servisa potrebno ubaciti lopticu.Moderni reket je napravljen od kompozitnih materijala (karbon, kevlar, različite legure željeza i aluminija) dok je ranije uglavnom bio od drveta. Reket se sastoji od ručke i glave reketa. Na glavi reketa su razapete žice, koje su danas također uglavnom od umjetnih materijala. Žice se napinju na različitu napetost (tvrdoću), ovisno o snazi i tehnici tenisača.

BADMINTON35

PRAVILA IGRE:

Osnovni cilj igre je jednim udarcem reketa udariti lopticu na način da pređe preko mreže i padne u polje protivnika. Protivničke strane tako naizmjence izmjenjuju udarce. Jedna strana osvaja poen ako je loptica pala u označeni dio protivnikovog terena, dotakla bilo koji dio protivnikova tijela ili opreme, ili ako protivnik uputi lopticu izvan označenog terena.Odigravanje poena započinje servisom. Igrač servira iz svog servisnog polja gađajući pritom dijagonalno suprotno polje protivnika. Servisno polje određuje granice samo za početni udarac, a tijekom igre se koristi cijeli teren. Kod igre parova teren je nešto širi, ali je servisno polje kraće nego kod pojedinačne igre.Kod pojedinačne igre igrač servira iz svog desnog servisnog polja ako ima paran broj poena, odnosno iz lijevog ako ima neparan broj osvojenih pojena u tom trenutku igre. Prvi servis u gemu ima igrač kojeg se odredi ždrijebom. Nakon toga uvijek servira strana koja je osvojila prethodni poen. Na početku drugog ili trećeg gema servira onaj igrač koji je osvojio prethodni gem.U igri parova igrači se postavljaju na terenu na način da je jedan na lijevoj, a drugi na desnoj uzdužnoj polovici njihovog polja. Nakon osvojenog poena na svoj servis igrači u paru zamjenjuju mjesta, dok par koji je izgubio poen ostaje na pozicijama na kojima jest. Nakon što par osvoji poen na servis protivnika, servira igrač koji stoji u desnom polju ako njegova strana ima paran broj poena, ili servira igrač koji stoji u lijevom polju ako njegova strana ima neparan broj poena. Ukratko, prilikom preuzimanja servisa uvijek servira onaj igrač u paru koji nije servirao zadnji put kad je njegova strana bila na servisu.

TEREN:36

Badminton se igra na označenom terenu na kojem se na sredini nalazi mreža. Teren je veličine 5,18x13,40 metara (za pojedinačnu igru) i 6,1x13,40 m (za parove). Mreža je visine 1,55 m na rubu igrališta, a 1,524 m u sredini. Na svakoj polovici igrališta nalaze se po dva servisna polja. Dijagonalno postavljena polja koriste se prilikom servisa i prijema servisa. Servisno polje je u igri parova, u usporedbi sa servisnim poljem koje se koristi u pojedinačnoj igri, šire i kraće.

BODOVANJE.

Od srpnja 2006. godine službeno je prihvaćen način bodovanja kod kojeg se boduje svaka izmjena udaraca. Igra se na dva dobivena gema (neslužbeno se često koristi i termin set), dakle u jednom meču maksimalno tri. Gem osvaja igrač (ili par) koji prvi dođe do 21 osvojenog poena, ali s barem dva razlike. Kod eventualnog rezultata 20:20 igra se sve dok jedna strane ne osvoji dva poena više od druge (npr. 25:23) ili dok jedna strana ne dođe do 30, tako da je maksimalni rezultat u jednom gemu 30:29.

SQUASH37

PRAVILA:Igru squash igraju dva igrača ( četiri u slučaju igranja parova ), sa

propisanim reketima, propisanom lopticom, na terenu konstruiranom po pravilima Svjetske squash organizacije (WSF).INTERNATIONAL RULES Susret ( match ) se igra na dvije ili tri dobivene igre ( game ), svaka igra do 9 osvojenih bodova. U slučaju rezultata 8 : 8, primatelj servisa odlučuje igra li se do 9 ( set one ) ili 10 ( set two ) osvojenih bodova. Rezultat nikada ne prelazi 10. Igrači osvajaju bodove samo na svoj servis. AMERICAN RULES Susret se igra na dvije ili tri dobivene igre, svaka igra do 15 osvojenih bodova. U slučaju rezultata 14 : 14 , primalac servisa odlučuje igra li se do 15 ( set one) ili 17 ( set three ) osvojenih bodova. Rezultat nikada ne prelazi 17 bodova. Svaki servis se boduje, igrači osvajaju bodove neovisno tko servira.

Susret započinje servisom. Igrači vrtnjom reketa biraju tko će prvi servirati. Nakon toga, igrač koji servira ( server ) nastavlja sa servisom sve dok ne izgubi izmjenu ( rally ), kada primatelj servisa ( receiver ) postaje serviser ( server ). Dopušten je samo jedan servis.Igrač koji je osvojio prethodnu igru servira prvi u novoj igri.Servira se iz service box-a. Na početku susreta, igre ili kod svake promjene servisa, igrač koji je na servisu bira s koje će strane servirati. Poslije osvajanja izmjene ( rally ) serviser nastavlja servirati iz susjednog service box-a i tako naizmjence sve dok osvaja izmjene ( rally ).Susret započinje servisom. Igrači vrtnjom reketa biraju tko će prvi servirati. Nakon toga, igrač koji servira ( server ) nastavlja sa servisom sve dok ne izgubi izmjenu ( rally ), kada primatelj servisa ( receiver ) postaje serviser ( server ). Dopušten je samo jedan servis. Tokom izmjena igrač ne bi trebao odigrati lopticu ako postoji opasnost da će udariti protivnika bilo lopticom ili reketom. U tom slučaju treba zaustaviti igru i ponoviti izmjenu (let) ili kazniti protivnika gubitkom boda/servisa (stroke).

38

TEREN:

VISINA STROPA:     5 640 mm ( minimalno ) 

DUŽINA:               9 750 mm

ŠIRINA:              6 400 mm

HOKEJ NA LEDU

39

Hokej na ledu jedan je od najdinamičnijih zimskih sportova. Hokej je ekipni sport koji se igra na umjetnim ili prirodnim ledenim površinama, a najpopularniji je u zemljama s dugim, hladnim zimama. Iznimno je popularan u Češkoj, Finskoj, Kanadi, Rusiji, Slovačkoj, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Krovna organizacija hokeja na ledu IIHF (International Ice Hockey Federation) ima 64 članice, a lige spomenutih zemalja smatraju se najjačima. Na Zimskim je Olimpijskim igrama hokej prisutan od 1924. godine. Najjača je profesionalna liga američka NHL (National Hockey League) u kojoj igra 30 klubova, od čega 6 kanadskih.Hrvatska reprezentacija u hokeju na ledu predstavlja državu Hrvatsku u športu hokeju na ledu.Nadimak im je "Oklopnici".Godine 2005. Hrvatski savez hokeja na ledu proslavio je 70 godina neprekidnog djelovanja.U Zagrebu je 9. prosinca 1935. osnovan Savez klizanja i hokeja na ledu, iako je hokej na ledu u Hrvatskoj postojao još 30 godina ranije, s obzirom da je Dr. Franjo Bučar, pionir hrvatskog sporta još davne 1894. god. osnovao klizačku sekciju.Hokej na ledu igra se na igralištu propisanih dimenzija, a igraju dvije momčadi sa šest igrača na klizaljkama. Cilj je igre pogoditi u protivnički gol pločicom od tvrde vulkanizirane gume. Igrači pločicom upravljaju dugačkom palicom koja je na donjem kraju zakrivljena i plosnatija, a dopušteno im je pločicom (puckom) upravljati i bilo kojim dijelom tijela, ovisno o pravilima. Uobičajena postava momčadi uključuje vratara, kojem je zadaća spriječiti da pločica uđe u gol, te pet igrača od kojih tri igraju u napadu, a dva u obrani. Napad ima centra, lijevo krilo i desno krilo. Igrači se mogu izmijeniti u svakom dijelu igre i bez zaustavljanja igre, a zamjena se može obaviti pojedinačno ili se može zamijeniti cijela postava.Ograda sprječava da pločica izleti izvan igrališta, pa se igra često odvija u dužim periodima bez prekida. Kretanje pločice određeno je pravilima zaleđa (offside) i zabranjenog ispucavanja (icing).Svaka liga ima svoja pravila o broju igrača u selekciji, koji se kreće od 18 do 23, od čega su dva igrača vratari. Hokej na ledu igra se po više različitih tipova pravila, a najvažnija su pravila IIHF-a i NHL-a.

VATERPOLO40

Vaterpolo je ekipni vodeni sport u kojem sudjeluju dvije ekipe s po sedam članova (jedan od njih je vratar). Uz nogomet, najstariji je momčadski šport koji se pojavio na programu Olimpijskih igara - 1900. godine u Parizu. Cilj igre je postići što više pogodaka. Utakmica se igra u četiri četvrtine, čija duljina je 7, 8 ili 9 minuta (ovisno o pravilima organizatora natjecanja). Na početku svake četvrtine po jedan igrač svake momčadi pliva prema sredini igrališta na kojemu je lopta, a momčad čiji igrač prvi dopliva do lopte prva kreće u napad.

Igralište i oprema:

Vaterpolo se igra u pravokutnom bazenu najčešćih dimenzija 30x20m (iako dimenzije mogu varirati: 20-30x10-20), minimalne dubine 1.8m. Golovi su dimenzija 3x0.9m. Gol linije i centar označeni su bijelim stupićima kraj bazena, dvometarska linija označena je crvenim, a 5-metarska žutim stupićem. Lopta je opsega 0.68-0.71m, i teži 400-450 grama. Ekipe se razlikuju po boji kapica: nekada su dopuštene bile samo plave/bijele, a danas se koriste bilokakve, uz uvjet da su kapice protivničkih ekipa različitih boja (oba golmana nose crvene kapice). Igru kontroliraju dva linijska i glavni sudac. Napad traje 30 sekundi.

Tajnik mora imati bljelu, plavu i crvenu zastavicu, svaku veličine 0,35 x 0,20 m.

41

NAJVEĆI USPJESI HRVATSKIH SPORTAŠA:

Rukomet:

1995. godine svjetsko rukometno prvenstvo se odigralo na Islandu kada je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. Zatim 2003. godine domaćin je bio Portugal, a Hrvatska je bila svjetski prvak. 2 godine kasnije domaćin je Tunis, a Hrvatska je i dalje ostala među 3 najbolje reprezentacije svijeta ponovivši uspjeh iz 1995. godine sa srebrnom medaljom.Što se tiče europskih prvenstava u rukometu, Hrvatska je također ostvarila dobre rezultate, iako slabije nego na svjetskim prvenstvima: 1994.bronca (domaćin Portugal-Porto i Almada), 2008. srebro (domaćin-Norveška) te friško srebro iz Austrije 2010.

42

Košarka:

Što se tiče hrvatske košarke,najznačajniji je rezultat iz 1994.godine sa svjetskog prvenstv,3.mjesto.

Nogomet:

Jedina medalja naših vatrenih je bila sa svjetskog prvenstva u Francuskoj

1998.godine,bronca,dok sa europskog prvenstva takođere donose broncu,1995. (Njemačka).

43

Tenis:Najbolji rezultati:

Goran Ivanišević

na Ol 1992. osvojio  brončane medalje, pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem. Godine 1992. i 1994. igrao u finalu WImbledona, a 2001. je pobjednik tog turnira. Igrao u polufinalu Mastersa 1992. Pobjedio je na desetak ATP turnira

Iva Majoli

Nastupajući na WTA turnirima osvojila je prvo 4 puta. Međunarodno prvenstvo Francuske (Roland Garros) osvojila je 1997.

44

Mario Ančić i Ivan Ljubičić

na OI 2004. AtenaU iscrpljujućem meču, nakon velike borbe i više od četiri sata igre, hrvatski tenisači Mario Ančić i Ivan Ljubičić su 21. kolovoza 2004. Hrvatskoj donijeli i treću medalju s OI u Ateni brončanu u igri parova.

Isti su igrači vodili Hrvatsku do osvajanja Davis kupa 2005.

Plivanje:

Duje DraganjaOd najvećih uspjeha izdvajamo:

EP u malim bazenima brončana medalja  kao član štafete 4x100 m mješovito i 4. mjesto na 100 m slobodno (svjetski juniorski rekord);

Europsko juniorsko prvenstvo, Malta 2001. g. 3 zlatne medalje na 100 i 50 m slobodno i 50 m delfin;

3. mjesto i brončana medalja na EP u malim bazenima (novi svjetski juniorski rekord);

2002. g. EP u Berlinu brončana medalja na 100 m slobodno;

2004. g. na NCAA u New Yorku s Corcerom oborio 10 g. star svjetski rekord - osvojio srebro i europski r. i drugo ikad isplivano vrijeme na svijetu.

OI u Ateni srebrna medalja na 50 m slobodno (za pobjednikom zaostao jednu stotinku sekunde).

Trenutno je hrvatski apsolutni rekorder u disciplinama: 25 m bazen: 50 i 100 m slobodno, te 50 i 100 m delfin, 50 m bazen: 50 i 100 m slobodno, te 50 i 100 m delfin.

45

Gordan Kožulj

Plivač (Zagreb, 28.11.1976.)Na EP 1999. osvojio srebrne medalje na 100 m i 200 m. Na EP 2000. prvi na 200 m. Na SP 2000. u 25 - metarskim bazenima prvi na 200 m. Najbolji u Svjetskom kupu na 100 m i 200 m 2001. godine. Na EP 2002. prvi na 200 m.

Ana Sršen

Prva je vrhunska sportašica s invaliditetom u RH. Višestruka je državna prvakinja u kategoriji S 9. Finalistica je na 3 paraolimpijske igre: 1996. u Atlanti, 2000. u Sydneyu i 2004. u Ateni. Osvajačica je medalja na svjetskim i europskim prvenstvima i mediteranskim igrama. Od 1998. do 2005. šest puta je rušila svjetske i tri puta europske rekorde. 2000. g. pokrenula je i obuku neplivača i plivačku školu za djecu s posebnim potrebama.

Mihovil Španja

Višestruki državni prvak u disciplinama 50, 100 i 400 m slobodno, 100 m leđno i 200 m mješovito u kategoriji S-8.Prvi značajan uspjeh ostvario je na Europskom prvenstvu 1999.godine kad u disciplini 400 m slobodno osvaja srebrnu medalju.U istoj disciplini dvije godine kasnije postaje prvak Europe ivlasnik rekorda europskih prvenstava. Na Svjetskom prvenstvu2002. godine postaje viceprvak svijeta u disciplini 100 m leđno, abrončanu medalju osvaja u disciplini 400 m slobodno. Na

46

Paraolimpijskim igrama u Sydneyu ulazi u tri A finala, a četirigodine kasnije u Ateni osvaja tri brončane medalje u disciplinama100 m leđno, 200 m mješovito i 400 m slobodno. Europski jerekorder u disciplinama 800 i 1500 m slobodno u velikim bazenima te višestruki osvajač odličja na svjetskim kupovima. U izboru Hrvatskoga olimpijskog odbora proglašen je za najboljeg sportaša sa invaliditetom 2002. i 2004. godine, a ujedno je i najuspješniji paraolimpijac u Republici Hrvatskoj od njezina osnutka.

Sanja Jovanović

Osvojene medalje

Svjetska prvenstvaSP kratki bazeni

Zlato Manchester 2008. 50 m leđnoBronca Manchester 2008. 100 m leđno

Europska prvenstvaBronca Madrid 2004. 200 m leđno

EP kratki bazeniZlato Debrecin 2007. 50 m leđno

Srebro Debrecin 2007. 100 m leđnoMediteranske igre

Srebro Almeria 2005. 50 m leptirBronca Almeria 2005. 100 m leđno

Skijanje:47

Ivica KostelićSkijaš (Zagreb, 23.11.1979.). Višestruki je državni prvak u slalomu i veleslalomu. U natjecanju za Svjetski kup 2002. godine osvojio je mali Kristalni globus u slalomu. Ivica je 6. siječnja 2011. na Snježnoj kraljici osvojio 2. mjesto iza Šveđanina Andréa Myhrera. 21. siječnja 2011. u Kitzbühelu Ivica je prvi put u karijeri slavio u superveleslalomu. 12. ožujka 2011. nakon utrke spusta u norveškom Kviftjellu, Ivica Kostelić je 20. mjestom i matematički osigurao osvajanje velikog kristalnog globusa i po prvi put u karijeri postao ukupni pobjednik Svjetskog skijaškog kupa. 18. i 19. ožujka 2011. primio je Mali kristalni globus za kombinaciju i slalom te Veliki kristalni globus. Osim tih disciplina, našao se na postolju i u superveleslalomu, kao ukupno treći.

Janica Kostelić Veliki kristalni globus u sezoni 2000/01. Prvi put stala je na pobjednički podij za kombinaciju u

Sallbachu osvojivši 2. mjesto i kasnije u slalomu u Berchtesgadenu osvojivši 3. Mjesto

Puna samopouzdanja Janica osvaja potom još zlato u slalomu, zlato u veleslalomu i srebro u super G-u. Četiri olimpijske medalje na jednim Igrama

osvojila slalomsku utrku na finalu Svjetskoga kupa u Flachauu (Austrija), završivši time sezonu 2001/02.

Rekapitulacija dosadašnje karijere Janice Kostelić naprosto je impozantna: 19 pobjeda u Svjetskom kupu, 16 u slalomu i 3 u kombinaciji, 29 pobjedničkih postolja, 3 zlatne medalje i jedna srebrna sa ZOI i dva zlata sa Svjetskih prvenstava, dva puta ukupna pobjednica Svjetskog kupa, dva puta mali Kristalni globus u slalomu.

48

Vatepolo:

U finalu Kupa prvaka, u sezoni 92./93. sastaju se Mladost (kao prvak Hrvatske) i Jadran (prvak Europe). Jadran uspijeva obraniti naslov prvaka Europe pobjedom 6:4 u Splitu iako je u Zagrebu poražen 8:7.

Mladost nakon 1990. ponovo osvaja naslov prvaka Europe (Sezona 1995/1996) u sudaru sa velikim favoritom mađarskom Ujpest Tornom. Kasnije osvajaju i Superkup Europe. I konačno na OI u Atlanti stiže najveći uspjeh hrvatskog vaterpola, srebrna medalja. Nakon dva 4. mjesta dolazimo do medalje.

1998/1999. reprezentacija pod vodstvom Nevena Kovačevića osvaja 2. mjesto na EP-u u Firenzi, juniori pod vodstvom Veselina Đuha osvajaju zlato na EP-u u Sofiji.

2007.godine svjetsko prvenstvo se održalo u Melbourneu,u Austrliji gdje je Hrvatska osvojila zlato.

49

HRVATSKA I OLIMPIJSKE IGRE:

OI BARCELONA 1992Medalja Sport Opis

Srebro Košarka Košarkaška olimpijska reprezentacija Bronca TENIS Goran Ivanišević

Bronca TENIS Goran Ivanišević i Goran Prpić

OI Atlanta 1996

50

Medalja Sport Opis

Zlato RUKOMET Hrvatska rukometna olimpijska reprezentacija

Srebro VATERPOLO Hrvatska vaterpolska olimpijska reprezentacija

OI Sydney 2000Medalja Sport Opis

Zlato Dizanje utega Nikolaj PešalovBronc

a VESLANJE Osmerac

OI Atena 2004

Medalja Sport Opis

Zlato RUKOMET Hrvatska rukometna olimpijska reprezentacija

Srebro PLIVANJE Duje Draganja

Srebro VESLANJE Siniša i Nikša Skelin (dvojac bez)Bronc

a Dizanje utega Nikolaj Pešalov

Bronca TENIS Mario Ančić i Ivan Ljubičić

OI Peking 2008

Medalja Sport Opis

Srebro Gimnastika Filip Ude

Srebro ATLETIKA Blanka Vlašić

Bronca STRELJAŠTVO Snježana Pejčić

Bronca TAEKWONDO Martina Zubčić

Bronca TAEKWONDO Sandra Šarić

ZOI Salt Lake City 2002

Medalja Sport Opis

Zlato Skijanje Janica Kostelić (veleslalom)

Zlato Skijanje Janica Kostelić (kombinacija)

51

Zlato Skijanje Janica Kostelić (superveleslalom)

Zlato Skijanje Janica Kostelić (slalom)

ZOI Torino 2006

Medalja Sport Opis

Zlato Skijanje Janica Kostelić (kombinacija)

Srebro Skijanje Ivica Kostelić (kombinacija)

Srebro Skijanje Janica Kostelić (superveleslalom)

52

53