Tekstualni dio plana-prijedlog plana-JR.pdf

Prostorni plan područja posebnih obilježja Limski zaljev i Limska draga PRIJEDLOG PLANA

Javna ustanova Zavod za prostorno uređenje Istarske županije, prosinac 2008.

Naziv plana: P R O S T O R N I P L A N P O D R U Č J A P O S E B N I H O B I L J E Ž J A L I M S K I Z A L J E V I L I M S K A D R A G A Naručitelj plana: I S T A R S K A Ž U P A N I J A Predsjednik Skupštine Istarske županije: A N T O N P E R U Š K O Župan: I V A N J A K O V Č I Ć Nositelj izrade plana: POGLAVARSTVO ISTARSKE ŽUPANIJE Izrađivač plana: ZAVOD ZA PROSTORNO UREĐENJE ISTARSKE ŽUPANIJE Koordinator izrade plana: I N G R I D P A L J A R, dipl. ing. arh. Voditelj izrade plana: I N G R I D P A L J A R, dipl. ing. arh. Stručni tim u izradi plana: B R U N O N E F A T, dipl. ing. arh. Z D E N K O K O V A Č, dipl. ing. arh. G O R D A N A K U H A R, dipl. ing. građ. mr. sc. L A T I N K A J A N J A N I N, dipl. ing. biol. T A T J A N A B R A J N O V I Ć Š I R O L A, dipl. ing. arh. Stručni vanjski suradnik u izradi plana: VALTER NAĐ, ing. telekom.


Javna ustanova Zavod za prostorno uređenje Istarske županije, prosinac 2008. 3

S A D R Ž A J

UVOD

1. P O L A Z I Š T A

1.1. POLOŽAJ, ZNAČAJ I POSEBNOSTI PODRUČJA 1.1.1. OSNOVNI PODACI O STANJU U PROSTORU

Teritorijalna podjela i popis naselja Demografska obilježja

1.2. PROSTORNO RAZVOJNE I RESURSNE ZNAČAJKE 1.2.1. OSNOVNI PODACI O PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA 1.2.1.1. Geografski položaj 1.2.1.2. Prirodna podloga i prirodne vrijednosti Geologija i geomorfologija Hidrogeologija i hidrologija Pedologija Klima Vegetacija Fauna Lokaliteti, zaštićene vrste, staništa i biocenoze od osobitog interesa za zaštitu Nacionalna ekološka mreža (NEM), Smaragdna mreža, NATURA 2000 1.2.2. IZGRAĐENI RESURSI

Naselja Izdvojena gospodarska područja Područja posebne namjene 1.2.3. INFRASTRUKTURNI SUSTAVI 1.2.3.1 PROMETNI SUSTAV

Cestovni promet Željeznički promet Pomorski promet Zračni promet Telekomunikacije i pošta

1.2.3.2. ENERGETSKI SUSTAV Elektroopskrba Plinoopskrba

1.2.3.3. VODNOGOSPODARSKI SUSTAV Vodoopskrba Odvodnja otpadnih voda Uređenje vodotoka (bujica) i zaštita od štetnog djelovanja voda 1.2.3.4. VOJNA INFRASTRUKTURA 1.2.3.5. POSTUPANJE S OTPADOM

1.2.4. GOSPODARSTVO 1.2.5. STANJE OKOLIŠA 1.2.5.1. Vode 1.2.5.2. Zrak 1.2.5.3. More

1.3. ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE

1.4. ZAŠTITA KULTURNE BAŠTINE



1.4.1. Zaštićena kulturna dobra 1.4.2. Evidentirana kulturna dobra 1.4.3. Neistražena (potencijalna) kulturna dobra 1.4.4. Etnografske značajke područja 1.5. OBVEZE IZ STRATEGIJA I PROGRAMA ŠIREG PODRUČJA I PLANSKA ODREĐENJA IZ PROSTORNOG PLANA ISTARSKE ŽUPANIJE 1.5.1. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti

Republike Hrvatske (NN 81/99) 1.5.2. Strategija i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 50/99) 1.5.3. Prostorni plan Istarske županije (Sl. novine IŽ 2/02, 1/05, 4/05, 14/05, 10/08) 1.6. OCJENA STANJA, MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA RAZVOJA 1.6.1. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na demografske podatke i postignut stupanj razvoja društvenih djelatnosti 1.6.2. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na gospodarske, prometne i infrastrukturne podatke 1.6.3. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na prostorne pokazatelje i stanje okoliša, prirodnih i kulturnih vrijednosti

2. C I L J E V I 2.1. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA ŽUPANIJSKOG ZNAČAJA 2.2. RAZVOJ GRADOVA I NASELJA POSEBNIH FUNKCIJA I INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA 2.3. RACIONALNO KORIŠTENJE PRIRODNIH IZVORA 2.4. DEMOGRAFSKI I GOSPODARSKI RAZVOJ 2.5. RAZVOJ PROMETNIH I INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA 2.6. ZAŠTITA OKOLIŠA 2.7. ZAŠTITA EKOLOŠKIH SUSTAVA I STANIŠTA 2.8. ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE 2.9. ZAŠTITA KULTURNE BAŠTINE 2.10. ZAŠTITA VOJNE INFRASTRUKTURE

3. P L A N P R O S T O R N O G U R E Đ E N J A 3.1. PRIKAZ PROSTORNIH STRUKTURA U PODRUČJU LIMSKOG ZALJEVA I DRAGE U ODNOSU NA STANJE I RAZVOJNA OPREDJELJENJA ŠIREG PODRUČJA

3.2. ORGANIZACIJA PROSTORA I OSNOVNA NAMJENA I KORIŠTENJE POVRŠINA 3.2.1. RAZGRANIČENJE PROSTORA PREMA OBILJEŽJU, KORIŠTENJU I NAMJENI 3.2.2. ORGANIZACIJA I NAMJENA PROSTORA 3.2.3. ISKAZ PROSTORNIH POKAZATELJA 3.2.4. NASELJA I OSTALE IZGRAĐENE STRUKTURE 3.2.4.1. Razvoj i uređenje naselja 3.2.4.2. Pregled naselja koja se zadržavaju u postojećem opsegu izgrađenosti 3.2.4.3. Ostale izgrađene strukture



3.3. PRIKAZ GOSPODARSKIH I DRUŠTVENIH DJELATNOSTI 3.3.1. GOSPODARSKE DJELATNOSTI 3.3.1.1. Posjećivanje 3.3.1.2. Lovstvo 3.3.1.3. Šumarstvo 3.3.1.4. Poljoprivreda 3.3.1.5. Proizvodne i poslovne djelatnosti 3.3.2. DRUŠTVENE DJELATNOSTI

3.4. UVJETI KORIŠTENJA, UREĐENJA I ZAŠTITE PROSTORA 3.4.1. UVJETI GRADNJE 3.4.1.1. Uvjeti gradnje u građevinskim područjima 3.4.1.2. Uvjeti gradnje izvan građevinskih područja 3.4.2. MJERE ZAŠTITE PROSTORA 3.4.2.1. Mjere zaštite prirodnih vrijednosti 3.4.2.2. Mjere zaštite kulturnih dobara 3.4.2.3. Iskaz površina za posebno vrijedna ili osjetljiva područja

3.5. INFRASTRUKTURA 3.5.1. INFRASTRUKTURNI SUSTAVI

3.5.1.1. PROMETNI SUSTAV Cestovni promet Željeznički promet Pomorski promet Zračni promet Telekomunikacije i pošta

3.5.1.2. ENERGETSKI SUSTAV Elektroopskrba Plinoopskrba

3.5.1.3. VODNOGOSPODARSKI SUSTAV Vodoopskrba Odvodnja otpadnih voda Uređenje vodotoka (bujica) i zaštita od štetnog djelovanja voda

3.6. POSTUPANJE S OTPADOM

3.7. SPRIJEČAVANJE NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ 3.7.1. Zaštita voda 3.7.2. Zaštita tla, zraka, te zaštita od buke i vibracija 3.7.3. Zaštita od požara

4. O D R E D B E Z A P R O V O Đ E N J E

1. OPĆE ODREDBE 2. RAZGRANIČENJE PROSTORA PREMA OBILJEŽJU, KORIŠTENJU I NAMJENI 3. UVJETI OBLIKOVANJA I UREĐENJA PODRUČJA GOSPODARSKE NAMJENE I SMJEŠTAJA GOSPODARSKIH SADRŽAJUVJETI 4. OBLIKOVANJA I UREĐENJA NASELJA I SMJEŠTAJA DRUŠTVENIH SADRŽAJA 5. UVJETI UREĐIVANJA PROSTORA I GRADNJE VAN GRAĐEVINSKIH PODRUČJA



6. MJERE OČUVANJA KRAJOBRAZNIH I PRIRODNIH VRIJEDNOSTI 7. MJERE OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE 8. POSTUPANJE S OTPADOM I MJERE SPRJEČAVANJA NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ 9. REKONSTRUKCIJA GRAĐEVINA ČIJA JE NAMJENA PROTIVNA PLANIRANOJ NAMJENI 10. MJERE PROVEDBE PPPPO-a 11. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 5. GRAFIČKI DIO PLANA – MJ 1: 25 000

1. Prostori/površine za razvoj i uređenje 2.1. Promet, telekomunikacije i pošta 2.2. Energetika, vodoopskrba i odvodnja 3.1. Zaštićene prirodne vrijednosti 3.2. Zaštita kulturne baštine 3.3.A / Područja posebnih ograničenja u korištenju 3.3.B / Područja posebnih ograničenja u korištenju-Lovišta i uzgajališta divljači 3.4. Područja primjene posebnih mjera uređenja i zaštite 3.5. Sustav posjećivanja 4.–4.8. Građevinska područja

SHEMATOGRAMI MJ - 1: 25 000

- A - Geologija - B - Pedologija - C - Vegetacijske zajednice

- D - Lokaliteti i staništa od osobitog interesa za zaštitu - E - Sustav naselja



1. POLAZIŠTA

1.1. POLOŽAJ, ZNAČAJ I POSEBNOSTI PODRUČJA

1.1.1. OSNOVNI PODACI O STANJU U PROSTORU

Teritorijalna podjela i popis naselja

Područje obuhvata PPPPO-a obuhvaća slijedeće jedinice lokalne samouprave, s pripadajućima naseljima: Općina Kanfanar (naselja i dijelovi naselja Jural, Mrgani, Korenići, Ladići, Dubravci, Barat, Kanfanar, Marići, Burići, Okreti, Kurili, Brajkovići, Matohanci, Sošići, Bubani, Žuntići, Putini) Grad Pazin (naselja i dijelovi naselja Vela Traba, Beram, Ježenj, Heki) Grad Rovinj (naselja i dijelovi naselja Rovinj, Rovinjsko selo) Općina sv.Lovreč (naselja i dijelovi naselja Medaki, Krunčići, Kršuli) Općina sv.Petar u Šumi (dijelovi naselja sv.Petar u Šumi) Općina Tinjan (dijelovi naselja Tinjan, Kringa) Općina Vrsar (naselja i dijelovi naselja Vrsar, Flengi, Gradina, Kontešići, Marasi, Kloštar) Općina Žminj (naselja i dijelovi naselja Krajcar Breg, Prkačići, Vidulini, Pifari, Kršanci) Od administrativnih sjedišta jedinica lokalne samouprave, u obuhvatu PPPPO-a nalaze se Tinjan i Kanfanar, te djelomično i Vrsar (istočni dio građevinskog područja). U sustavu središnjih naselja i razvojnih središta utvrđenom Prostornim planom Istarske županije, a unutar obuhvata ovog PPPPO-a nalaze se Vrsar (područno, odnosno veće lokalno središte), Tinjan i Kanfanar (manja lokalna središta) te Kringa i Gradina (ostala naselja s razvojnim potencijalom), dok se izvan obuhvata, ali u najužem kontaktnom području nalazi i sv.Petar u Šumi (manje lokalno središte). Kako je prostor obuhvata PPPPO-a tijekom povijesti uvijek predstavljao granično područje, tijekom 18. i 19.st. formirali su se i okviri za određivanje prostora današnjih naselja, s njihovim agrarnim okolišem; rezultat tog procesa su i bitno različite veličine prostora tzv. statističkih naselja, koja su na području kojeg je obuhvaćala nekadašnja Pazinska knežija (Tinjan, sv.Petar u Šumi, Pazin) prostorno bitno veća i s većim brojem izdvojenih dijelova naselja negoli naselja koja su se nekad nalazila u okvirima Mletačke republike (Vrsar, sv.Lovreč, Rovinj, Kanfanar, dio Žminja). Procesi deagrarizacije, industrijalizacije i urbanizacije, posebno izraženi nakon kraja 2. svjetskog rata, bitno su utjecali na položaj pojedinih naselja u cjelokupnom sustavu i administrativnom uređenju, što je i dovodilo do promjena administrativnih granica općina tijekom 50-tih, 70-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća, a i u recentnom razdoblju. Kako osobitost ovog PPPPO-a nije u uspostavi nove ili drugačije mreže naselja na području obuhvata, već ponajprije u utvrđivanju, valorizaciji i promicanju prirodne, krajobrazne i kulturne baštine područja, potrebno je tek ustanoviti da se od kraja 90-tih godina prošlog stoljeća, kada su utvrđivani elementi sustava naselja i razvojnih središta u Prostornom planu Istarske županije, nisu dogodile takve promjene, koje bi upućivale na bitne promjene u sustavu, osim u dijelu naselja u Općini Kanfanar, koja izrazito tendiraju stvaranju konurbacije naselja (Burići-Maružini-Marići, zatim Brajkovići-Matohanci-



Bubani-Žuntići-Sošići te Putini-Šorići) a kod kojih će se vjerojatno, u razdoblju od 10-15 godina, stvoriti uvjeti za proces potpunog teritorijalnog spajanja naselja.

Slika 1. Položaj gradova/općina i naselja u obuhvatu PPPPO-a

Demografska obilježja Detaljna analiza demografskih obilježja naselja obuhvaćenih PPPPO-om metodološki je vrlo nezahvalna jer granica obuhvata PPPPO-a presijeca većinu statističkih područja naselja, a u pojedinim slučajevima ključni se dijelovi tih područja nalaze izvan samog obuhvata (Rovinj, Rovinjsko selo, Beram, Heki i dr.). Uzimajući u obzir dostupne statističke podatke iz popisa stanovništva 2001.g., razmatrane su cjelovite grupe podataka po naseljima, iako na taj način prikazani podaci bitno utječu na stvaranje slike o demografskim obilježjima područja obuhvata.



Tablica 1. Stanovništvo u obuhvatu PPPPO-a po naseljima, spolu i velikim dobnim skupinama

područje u

PPPPO

naselje spol 0-19 19-60 > 60 i nepoznato

ukupno

Kanfanar ukupno 258 684 355 1297

m 129 359 140 628

ž 129 325 215 669

Barat ukupno 10 21 38 69

m 4 12 18 34

ž 6 9 20 35

Brajkovići ukupno 14 52 18 84

m 6 27 5 38

ž 8 25 13 46

Bubani ukupno 12 28 13 53

m 6 14 5 25

ž 6 14 8 28

Burići ukupno 13 46 22 81

m 5 27 7 39

ž 8 19 15 42

Dubravci ukupno 1 5 4 10

m 1 2 2 5

ž 0 3 2 5

Jural ukupno 1 7 7 15

m 1 5 2 8

ž 0 2 5 7

Kanfanar ukupno 100 262 111 473

m 52 137 47 236

ž 48 125 64 237

Korenići ukupno 4 16 20 40

m 3 10 8 21

ž 1 6 12 19

Kurili ukupno 4 19 8 31

m 2 9 3 14

ž 2 10 5 17

Ladići ukupno 9 17 14 40

m 4 9 5 18

ž 5 8 9 22

Marići ukupno 26 62 33 121

m 11 31 16 58

ž 15 31 17 63

Matohanci ukupno 16 37 16 69

m 11 19 5 35

ž 5 18 11 34



Mrgani ukupno 6 20 19 45

m 3 9 8 20

ž 3 11 11 25

Okreti ukupno 11 21 6 38

m 5 12 2 19

ž 6 9 4 19

Putini ukupno 8 30 8 46

m 5 14 3 22

ž 3 16 5 24

Sošići ukupno 16 27 14 57

m 6 15 4 25

ž 10 12 10 32

Žuntići ukupno 7 14 4 25

m 4 7 0 11

ž 3 7 4 14

Pazin ukupno 304 515 237 1056

m 147 270 103 520

ž 157 245 134 536

Beram ukupno 70 107 57 234

m 33 62 26 121

ž 37 45 31 113

Heki ukupno 131 231 103 465

m 61 115 46 222

ž 70 116 57 243

Ježenj ukupno 39 68 35 142

m 21 38 15 74

ž 18 30 20 68

Vela Traba ukupno 64 109 42 215

m 32 55 16 103

ž 32 54 26 112

Rovinj ukupno 3098 8288 2848 14234

m 1581 4077 1257 6820

ž 1517 4211 1591 7414

Rovinj ukupno 2895 7885 2687 13467

m 1477 3873 1096 6446

ž 1418 4012 1591 7021

Rovinjsko selo ukupno 203 403 161 767

m 104 204 66 374

ž 99 199 95 393

sv.Lovreč ukupno 24 78 47 149

m 17 38 25 80



ž 7 40 22 69

Kršuli ukupno 0 3 0 3

m 0 2 0 2

ž 0 1 0 1

Krunčići ukupno 19 53 38 110

m 13 26 20 59

ž 6 27 18 51

Medaki ukupno 5 22 9 36

m 4 10 5 19

ž 1 12 4 17

sv.Petar u Šumi

ukupno 291 510 210 1011

m 140 259 80 479

ž 151 251 130 532

sv.Petar u Šumi ukupno 291 510 210 1011

m 140 259 80 479

ž 151 251 130 532

Tinjan ukupno 188 358 214 760

m 97 185 100 382

ž 91 173 114 378

Tinjan ukupno 93 193 110 396

m 52 98 48 198

ž 41 95 62 198

Kringa ukupno 95 165 104 364

m 45 87 52 184

ž 50 78 52 180

Vrsar ukupno 527 1279 365 2171

m 275 633 171 1079

ž 252 646 194 1092

Flengi ukupno 41 85 24 150

m 26 46 10 82

ž 15 39 14 68

Gradina ukupno 10 25 11 46

m 5 12 5 22

ž 5 13 6 24

Kloštar ukupno 10 21 11 42

m 5 10 6 21

ž 5 11 5 21

Kontešići ukupno 3 5 4 12

m 0 4 2 6



ž 3 1 2 6

Marasi ukupno 13 25 11 49

m 6 13 4 23

ž 7 12 7 26

Vrsar ukupno 450 1118 304 1872

m 233 548 144 925

ž 217 570 160 947

Žminj ukupno 53 114 69 236

m 28 58 28 114

ž 25 56 41 122

Krajcar Breg ukupno 9 24 19 52

m 7 12 9 28

ž 2 12 10 24

Kršanci ukupno 19 37 21 77

m 6 18 6 30

ž 13 19 15 47

Pifari ukupno 8 15 7 30

m 5 7 4 16

ž 3 8 3 14

Prkačini ukupno 5 18 10 33

m 4 10 5 19

ž 1 8 5 14

Vidulini ukupno 12 20 12 44

m 6 11 4 21

ž 6 7 8 23

ukupno 4743 11826 4345 20914

m 2414 5879 1809 10102

Sva naselja u cijelosti ili dijelom obuhvaćena PPPPO-om

ž 2329 5947 2536 10812

Izvor: Državni statistički zavod, Popis stanovništva 2001. Indeks starosti stanovništva (Xs = P 60+ / P 0-19 x 100), uzimajući u obzir sve gore prikazane podatke, iznosi 91,6 , što ukazuje da tip stanovništva u području obuhvata spada u tip duboke starosti (indeks starosti 55,0-99,9). Još je nepovoljnija situacija kad se izuzmu naselja Rovinj i Vrsar (kao najveća naselja), jer tada indeks starosti stanovništva iznosi 99,8, a što je na samoj granici tipa stanovništva vrlo duboke starosti. Posebno je alarmantna situacija s naseljima u kojima je broj stanovnika u dobnoj skupini 0-19 godina 0 ili 1, a takvih u obuhvatu PPPPO-a ima 3 (Dubravci, Jural, Kršuli) ili u kojima je u toj dobnoj skupini kritičan muški ili ženski dio kontingenta, a takvih ima 4 (Korenići, Medaki, Kontešići, Prkačini), jer postoji mogućnost da, bez vanjskog priliva mlađeg stanovništva, ta naselja odumru već u razdoblju jedne generacije. Također, na takvu opasnost ukazuje i činjenica da u čak 24 od 40 popisanih naselja ima više starog nego mladog stanovništva, te da su ta naselja koncentrirana u pet središnjih općina obuhvata PPPPO-a (Kanfanar, Žminj, sv.Lovreč, Vrsar i Tinjan). Spolna struktura stanovništva, obzirom na gore već izneseno, uobičajena je za sadašnje demografske prilike ne samo u prostoru obuhvata PPPPO-a, nego i cijele županije, a iskazuje se kao neuravnoteženi spolni sastav stanovništva. U mlađim dobnim skupinama preteže stanovništvo muškog spola (odnos M/Ž je 51%:49%), u zreloj dobnoj skupini je gotovo potpuno uravnotežen, a u



starijoj dobnoj skupini preteže stanovništvo ženskog spola (odnos M/Ž je 42%:58%). Ukupni odnos muškog i ženskog kontingenta stanovništva iznosi 48%:52%, a promatrano na razini naselja, samo u 13 od 40 naselja evidentiran je ukupno veći broj muškaraca od žena. Imajući u vidu činjenicu da je od popisa stanovništva prošlo već šest godina, te da su u međuvremenu evidentirane brojne pozitivne gospodarske promjene upravo u demografski najkritičnijem dijelu prostora (koje su uključile i doseljavanje novog stanovništva), moguće je očekivati, već na slijedećem popisu stanovništva 2011.g., drugačiju i nešto povoljniju sliku starosti stanovništva. Treći važan element za promatranje je prirodni prirast stanovništva. Republika Hrvatska i Istarska županija općenito, pa i gradovi i općine na području obuhvata PPPPO-a imaju negativan prirodni prirast (odnos nataliteta i mortaliteta) u razdoblju 2001.-2006., osim sv.Petra u Šumi, koji je u svakom slučaju izuzetak u malim istarskim okvirima, te Vrsara. Tablica 2. Prirodni prirast stanovništva u obuhvatu PPPPO-a u razdoblju 2001.- 2006., po gradovima/općinama

godina grad/općina živorođeni umrli prirodna promjena

Vitalni indeks

2001 ukupno 260 352 -92 71,8 Kanfanar 14 12 2 116,7 Pazin 63 83 -20 75,9 Rovinj 103 128 -25 80,5 sv.Lovreč 8 29 -21 27,6 sv.Petar u Šumi 9 12 -3 75,0 Tinjan 11 24 -13 45,8 Vrsar 29 22 7 131,8 Žminj 23 42 -19 54,8

2002 ukupno 297 365 -68 81,4 Kanfanar 18 23 -5 78,2 Pazin 82 101 -19 81,2 Rovinj 109 120 -11 90,8 sv.Lovreč 14 14 0 100,0 sv.Petar u Šumi 10 14 -4 71,4 Tinjan 14 29 -15 48,3 Vrsar 24 18 6 133,3 Žminj 26 46 -20 56,5

2003 ukupno 271 395 -124 68,6 Kanfanar 12 23 -11 52,2 Pazin 76 106 -30 71,7 Rovinj 95 147 -52 64,6 sv.Lovreč 10 11 -1 90,9 sv.Petar u Šumi 13 6 7 216,7 Tinjan 16 26 -10 64,0 Vrsar 19 23 -4 82,6 Žminj 30 53 -23 56,6

2004 ukupno 276 358 -82 77,1 Kanfanar 13 20 -7 65,0 Pazin 71 90 -19 78,9 Rovinj 105 137 -32 76,6 sv.Lovreč 10 15 -5 66,7



sv.Petar u Šumi 11 11 0 100,0 Tinjan 9 25 -16 36,0 Vrsar 22 22 0 100,0 Žminj 35 38 -3 92,1

2005 ukupno 319 387 -68 82,4 Kanfanar 20 24 -4 83,3 Pazin 84 122 -38 68,9 Rovinj 125 123 2 101,6 sv.Lovreč 7 18 -11 38,9 sv.Petar u Šumi 10 11 -1 90,9 Tinjan 14 16 -2 87,5 Vrsar 24 28 -4 85,7 Žminj 35 45 -10 77,8

2006 ukupno 305 339 -34 90,0 Kanfanar 12 18 -6 66,7 Pazin 90 76 14 118,4 Rovinj 120 143 -23 83,9 sv.Lovreč 6 15 -9 40,0 sv.Petar u Šumi 13 7 6 185,7 Tinjan 15 24 -9 62,5 Vrsar 16 15 1 106,7 Žminj 33 41 -8 70,2

Kanfanar 89 120 -31 74,2 Pazin 466 578 -112 80,6 Rovinj 657 798 -141 82,3

sv.Lovreč 55 102 -47 53,9 sv.Petar u Šumi 66 61 5 108,2

Tinjan 79 144 -65 54,5 Vrsar 134 128 6 104,7

2001-2006

Žminj 182 265 -83 68,7

2001-2006

ukupno 1728 2196 - 468 78,7

Najveće varijacije u prirodnom prirastu, iskazanom kroz vitalni indeks (odnos broja novorođenih na 1000 umrlih) su u promatranom periodu zabilježene u općinama sv.Lovreč (od 27,6 do 100,0), Kanfanar (od 66,7 do 116,7) i sv.Petar u Šumi (od 71,4 do 216,7), a najmanje u Žminju (od 54,8 do 92,1) i Rovinju (od 64,6 do 101,6). Kako je već više puta spomenuto, ova analiza ograničena je nemogućnošću praćenja svih vitalnih elemenata do razine naselja, pa i prikaz vitalnog indeksa po općinama u promatranom razdoblju ima metodoloških nedostataka; međutim, za pretpostaviti je da bi redukcija analize na razinu naselja samo povećala varijaciju vitalnog indeksa po godinama. Najozbiljnija situacija glede prirodnog prirasta je u Tinjanu i Žminju, kod kojih je u svih šest analiziranih godišta vitalni indeks manji od 100, te sv.Lovreču, kod kojeg je samo u jednoj godini broj novorođenih i umrlih bio jednak; imajući u vidu položaj tih općina u širem, regionalnom prostoru, te uzimajući u obzir povezanost istih na glavne komunikacijske pravce, za naglasiti je da takav trend, bez ciljanih ulaganja radi privlačenja mladog i fertilnog stanovništva, vrlo brzo može dovesti do opće demografske, socijalne i ekonomske stagnacije.



Tablica 3. Fertilni kontingent stanovništva u obuhvatu PPPPO-a po naseljima Područje

u PPPPO

naselje skupina fertilni kontingent

Kanfanar 15-49 299

20-29 87

Barat 15-49 8

20-29 0

Brajkovići 15-49 24

20-29 9

Bubani 15-49 16

20-29 3

Burići 15-49 19

20-29 5

Dubravci 15-49 3

20-29 0

Jural 15-49 2

20-29 1

Kanfanar 15-49 108

20-29 29

Korenići 15-49 2

20-29 0

Kurili 15-49 9

20-29 3

Ladići 15-49 7

20-29 2

Marići 15-49 30

20-29 9

Matohanci 15-49 18

20-29 8

Mrgani 15-49 9

20-29 4

Okreti 15-49 9

20-29 2

Putini 15-49 16

20-29 7

Sošići 15-49 13

20-29 3

Žuntići 15-49 6

20-29 2

Pazin 15-49 239

20-29 58



Beram 15-49 46

20-29 8

Heki 15-49 111

20-29 33

Ježenj 15-49 31

20-29 5

Vela Traba 15-49 51

20-29 12

Rovinj 15-49 3780

20-29 992

Rovinj 15-49 3583

20-29 950

Rovinjsko selo 15-49 197

20-29 42

sv.Lovreč 15-49 31

20-29 9

Kršuli 15-49 1

20-29 0

Krunčići 15-49 19

20-29 3

Medaki 15-49 11

20-29 6

sv.Petar u Šumi

15-49 230

20-29 51

sv.Petar u Šumi 15-49 230

20-29 51

Tinjan 15-49 170

20-29 37

Tinjan 15-49 91

20-29 18

Kringa 15-49 79

20-29 19

Vrsar 15-49 598

20-29 149

Flengi 15-49 40

20-29 6

Gradina 15-49 11

20-29 2

Kloštar 15-49 10



20-29 2

Kontešići 15-49 3

20-29 0

Marasi 15-49 13

20-29 2

Vrsar 15-49 521

20-29 137

Žminj 15-49 44

20-29 11

Krajcar Breg 15-49 7

20-29 2

Kršanci 15-49 17

20-29 4

Pifari 15-49 6

20-29 2

Prkačini 15-49 6

20-29 3

Vidulini 15-49 8

20-29 0

15-49 5391

20-29 1394

Sva naselja u cijelosti ili dijelom obuhvaćena PPPPO-om

Izvor: Državni statistički zavod, Popis stanovništva 2001. Analiza fertilnog kontingenta (dijela stanovništva ženskog spola u reproduktivnom dobu) osobito je bitna za ustanovljavanje mogućnosti biološke obnove i rasta stanovništva, kao osnove za planiranje gotovo svih elemenata društvenih djelatnosti. Na samom početku analize treba naglasiti da se udio fertilnog kontingenta u cjelokupnom stanovništvu u posljednjih 20-tak godina stalno smanjuje, što zbog duljeg životnog vijeka stanovništva, što zbog negativnog prirodnog prirasta; taj je trend praćen i pojavom sve kasnijeg prosječnog porođaja prvog djeteta (na razini RH dostigao je već 27 godina), što treba zahvaliti sve većem udjelu ženske populacije u radnim procesima, ali i relativno kasnom ulasku u bračnu zajednicu i osamostaljivanju mladih bračnih parova. Nadalje, važno je napomenuti da je ukupni fertilni kontingent u području PPPPO-a bitno veći od ukupne dobne skupine 0-19 godina, odnosno, na jednu ženu u fertilnoj dobi dolazi samo 0,88 djeteta, što je vrlo alarmantna činjenica. Još je alarmantnija činjenica da je broj žena u optimalnoj fertilnoj dobi (20-29 godina) sve manji, a u sedam naselja (Barat, Dubravci, Jural, Korenići, Kršuli, Kontešići, Vidulini) taj je broj 0 ili 1, što znači da je u tim naseljima proširenje stanovništva iz vlastitog humanog resursa praktično nemoguće. Činjenica je da ekonomski, kulturološki i socijalni razlozi sve veći dio ženske populacije potiču na rađanje van optimalne fertilne dobi, što dugoročno predstavlja nepremostiv problem, jer nije za očekivati da će žene u poznom fertilnom razdoblju rađati u prosjeku 2,1 dijete, koliko je minimalno potrebno za prostu biološku reprodukciju stanovništva. Radni kontingent stanovništva statistički obuhvaća mušku populaciju u dobi 15-64 godine i žensku populaciju u dobi 15-59 godina, a postotni udjel istog u ukupnom stanovništvu iznosi 63,4%, što je nešto nepovoljnije od prosjeka županije (65,6%). Potrebno je, ipak, uzeti u obzir da se prosječni radni vijek stanovništva produljuje, pa varijacije u radnom kontingentu u bližoj budućnosti ne bi smjele biti zapreka povećanju zaposlenosti stanovništva.



Tablica 4. Radni kontingent stanovništva u obuhvatu PPPPO-a po naseljima

područje u

PPPPO

naselje muškarci (15-64)

žene (15-59)

radni kontingent - ukupni

Kanfanar 447 362 809

Barat 19 11 30

Brajkovići 29 28 57

Bubani 19 17 36

Burići 30 24 54

Dubravci 3 3 6

Jural 6 2 8

Kanfanar 172 135 307

Korenići 14 6 20

Kurili 12 11 23

Ladići 10 9 19

Marići 41 34 75

Matohanci 24 20 44

Mrgani 12 11 23

Okreti 13 12 25

Putini 17 18 35

Sošići 17 14 31

Žuntići 9 7 16

Pazin 339 277 616

Beram 77 52 129

Heki 144 130 274

Ježenj 51 33 84

Vela Traba 67 62 129

Rovinj 4432 4698 9130

Rovinj 4175 4468 8643

Rovinjsko selo 257 230 487

sv.Lovreč 44 42 86

Kršuli 2 1 3

Krunčići 29 29 58

Medaki 13 12 25

sv.Petar u Šumi

320 279 599

sv.Petar u Šumi 320 279 599

Tinjan 240 208 448

Tinjan 124 113 237



Kringa 116 95 211

Vrsar 778 652 1430

Flengi 55 40 95

Gradina 14 14 28

Kloštar 13 13 26

Kontešići 4 3 7

Marasi 15 14 29

Vrsar 677 568 1245

Žminj 88 61 149

Krajcar Breg 17 12 29

Kršanci 22 23 45

Pifari 12 8 20

Prkačini 12 8 20

Vidulini 25 10 25

6688 6579 13267

Sva naselja u cijelosti ili dijelom obuhvaćena PPPPO-

om

Izvor: Državni statistički zavod, Popis stanovništva 2001. Činjenica je, međutim, da je u 4 naselja (Dubravci, Jural, Kršuli, Kontešići) ukupni radni kontingent pao ispod 10 stanovnika, što gotovo onemogućava mogućnost otvaranja novih radnih procesa, a da je u daljnjih 20 naselja radni kontingent manji od 50 stanovnika, što ograničava moguće opcije razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Gospodarski sastav stanovništva određenog područja poglavito se ogledava u sastavu stanovništva prema aktivnostima, a određuje odnos aktivnog stanovništva, uzdržavanog stanovništva i stanovništva s osobnim prihodima u odnosu na ukupno stanovništvo. Tablica 5. Stanovništvo u obuhvatu PPPPO-a prema aktivnostima 2001., po općinama aktivno stanovništvo osobe s osobnim

prihodom uzdržavano stanovništvo

grad/općina ukupno žene ukupno žene ukupno žene

Kanfanar 629 258 444 242 384 247 Pazin 4322 1886 2209 1293 2696 1509 Rovinj 6793 3126 3727 2255 3714 2033

sv.Lovreč 608 252 512 298 288 142 sv.Petar u

Šumi 434 200 256 149 321 183

Tinjan 748 320 477 250 545 312 Vrsar 1317 589 628 364 758 418 Žminj 1451 596 1035 583 961 565

ukupno 15912 7227 9288 5434 9667 5409 Izvor: Državni statistički zavod, Popis stanovništva 2001. Udio aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu gradova i općina obuhvaćenih PPPPO-om iznosi 45,1%, što je nešto manje od županijskog prosjeka (46,4%), a u segmentu samo ženskog stanovništva udio iznosi 39,9%, što je također nešto manje od županijskog prosjeka (40,73%).



Udio uzdržavanog stanovništva u gradovima i općinama u području obuhvata iznosi 27,4%, što je nešto više od županijskog prosjeka (26,3%). Uzdržavanog je stanovništva, u odnosu na ono aktivno 60,7%, a na razini županije taj se postotak kreće oko 56,7%. Podaci o aktivnosti stanovništva pokazuju da postoji još dosta prostora za radnu mobilizaciju stanovništva, ali treba imati u vidu da moguće povećanje udjela aktivnog stanovništva, posebno kod ženske populacije, može imati i kontraproduktivan učinak na moguće pronatalitetne mjere i utjecati na daljnje smanjenje prirodnog prirasta stanovništva. Razina obrazovanosti bitna je kako zbog jačanja konkurentnosti gospodarstva, tako i zbog kvalitetnog obavljanja cijelog niza javnih funkcija (predškolski odgoj, školstvo, zdravstvo, javna uprava, financije, javni mediji i telekomunikacije). Analizirajući podatke dobivene iz popisa stanovništva 2001., vidljivo je da je udio stanovništva s dovršenom srednjom školom dosegnuo 48,2%, što je nešto manje od županijskog prosjeka (50,2%), a udio onih s završenom višom i visokom školom je 11,1%, što je također manje od županijskog prosjeka (12,5%), pa čak i državnog prosjeka (12,0%). Udio stanovništva bez školske spreme ili nepoznate spreme je vrlo malen, oko 1,40%, čak i manji od županijskog prosjeka (1,45%), ali je izvjesno da to treba zahvaliti povećanom mortalitetu osoba najstarije dobi, kod kojih je udio stanovnika bez školske spreme bio najveći. S druge strane, udio stanovništva s osnovnom školom ili nedovršenom osnovnom školom iznosi 38,5%, a to je više od županijskog prosjeka (35,3%). Stoga treba zaključiti da je obrazovna struktura stanovništva relativno nepogodna za nove investicije višeg stupnja tehnološke složenosti, ali ne tako dramatično loša da ne bi mogla amortizirati veće investicije u poljoprivredi, turizmu i obrtništvu. Tablica 6. Stanovništvo u obuhvatu PPPPO-a staro 15 i više godina prema završenoj školi 2001., po općinama grad/općina spol ukupno bez

škole nedovršena

osnovna škola

osnovna škola

srednja škola

viša škola

visoka škola

Kanfanar 1266 20 292 315 555 38 44

m 619 3 97 136 347 15 20 ž 647 17 195 179 208 23 24

Pazin 7615 66 643 2422 3537 384 515 m 3718 27 236 997 1972 192 264 ž 3897 39 407 1425 1565 192 251

Rovinj 12099 148 1041 2743 6339 738 958 m 5715 36 310 1071 3360 374 494 ž 6384 112 731 1672 2979 364 464

sv.Lovreč 1169 26 257 344 471 28 39 m 578 4 105 159 272 11 25 ž 591 22 152 185 199 17 14

sv.Petar u Šumi

778 7 74 359 285 23 28

m 369 2 29 147 167 12 10 ž 409 5 45 212 118 11 18

Tinjan 1455 43 245 544 537 37 42 m 713 13 114 241 300 16 26 ž 742 30 131 303 237 21 16

Vrsar 2243 33 260 446 1244 120 110 m 1097 9 94 201 654 67 55 ž 1146 24 166 245 590 53 55

Žminj 2846 64 532 826 1247 79 92 m 1380 12 181 351 757 39 37 ž 1466 52 351 475 490 40 55



ukupno (m) 14189 106 1166 3303 7829 726 931 ukupno (ž) 15282 301 2178 4696 6386 721 897 sveukupno 29471 407 3344 7999 14215 1447 1828

Izvor: Državni statistički zavod, Popis stanovništva 2001.

1.2. PROSTORNO RAZVOJNE I RESURSNE ZNAČAJKE

1.2.1. OSNOVNI PODACI O PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA 1.2.1.1. Geografski položaj Prostor obuhvaćen PPPPO-om zauzima središnje mjesto na istarskom poluotoku, kroz koji se povezuju najznačajnije sastavnice istarskog krajobraza: priobalni prostor, središnji vapnenački ravnjak i područje fliša (sive Istre). Obuhvat PPPPO-a iznosi 11337,28 ha, a pruža se od područja Valalte (Grad Rovinj) i Koversade (Općina Vrsar) do Beramskog polja (Grad Pazin). Limski zaljev pruža se u pravcu zapad - istok u dužini od cca 10 km (od rta Fujaga u Općini Vrsar do Vrha Lima u Općini Kanfanar), a Limska se draga pruža, u početnom dijelu, u pravcu zapad - istok u dužini od cca 8 km (od Vrha Lima do naselja Kanfanar u istoimenoj općini), dok se u završnom dijelu pruža u pravcu jug - sjever u dužini od cca 16 km (od naselja Kanfanar do naselja Podberam u Gradu Pazinu). U uzdužnom profilu Limske drage visina dna raste od nule u Vrhu Lima do cca 260 m.n.v. na početku Beramskog polja, a visina rubova uvale raste od cca 130 m.n.v. (iznad Vrha Lima) do cca 350 m.n.v. kod Šuškali i Belci iznad Podberma. U Limskom zaljevu se, pak, visina obronaka kreće od cca 50-60 m.n.v. sjeverno od Valalte do cca 130 m.n.v. iznad Vrha Lima, s time da su obronci na ulazno dijelu zaljeva s vrsarske strane nešto niži (cca 20-25 m.n.v. između rta Fujaga i Stancije Crljenka). Dubina mora varira od nule u Vrhu Lima do 33 m na ulaznom dijelu zaljeva, s time da se pri samom ulazu nalazi pličina Fujaga, na dubini od cca 3 m. Širina profila zaljeva i drage (između vrhova obronaka) kreće se od cca 800 m (na ulaznom dijelu zaljeva), kod rta Šimnja se smanjuje na cca 700 m, opet raste na cca 1000 m kod Dvigrada, odnosno 1500 m ko Vidulini, da bi se postupno smanjivala na cca 700 m kod Podberma. Apsolutno najveća širina kanjona je, uzimajući u obzir i bočne dražice, cca 2600 m, ispod Krajcar Brega.



Slika 2: Položaj područja obuhvata PPPPO-a u Istarskoj županiji



1.2.1.2. Prirodna podloga i prirodne vrijednosti

Geologija i geomorfologija Prema geološkom sastavu, u Istri se mogu izdvojiti tri različita područja, i to: jursko-kredno-paleogenska ploča ili ravnjak južne i zapadne Istre; kredno-paleogensko karbonatna-klastična zona s ljuskavom građom u istočnoj i sjeveroistočnoj Istri, te paleogenski flišni bazen središnje Istre. Geološke posebnosti navedenih područja zapažaju se već na prvi pogled, po boji, reljefu, hidrografiji i dr. pa su otuda proizišli i popularni nazivi, kao što su: “Crvena Istra” za južni i zapadni dio poluotoka, po zemlji crvenici, zatim “Bijela Istra” za kredno-paleogenske vapnence što se pružaju od Plomina, preko Učke i Ćićarije, a područje središnje Istre -paleogenski flišni bazen, nazvano je “Siva Istra”. Područje Istre izgrađeno je pretežno od karbonatnih stijena, čija se starost kreće od srednje jure (gornji doger) do eocena, te manjim dijelom od paleogenskih klastita-fliša i breča. Naslage razvijene na površini poluotoka Istre mogu se podijeliti u četiri sedimentacijske cjeline ili megasekvencije, i to: Regresivna megasekvencija u juri, Transgresivno-regresivna megasekvencija u juri i kredi, Transgresivno-regresivna megasekvencija u kredi, Stratigrafski slijed naslaga u paleogenu. Regresivna megasekvencija u juri (bat-donji kimeridž) obuhvaća samu jezgru zapadnoistarske antiklinale i to između Poreča i Rovinja, debljine oko 160 m. U toj jedinici može se izdvojiti više manjih litostratigrafskih jedinica izgrađenih uglavnom od različitih vrsta vapnenaca (Monsena mikriti, Lim peletni vapnenci, Muča vapnenci i Rovinj breče). Transgresivno-regresivna megasekvencija u juri i kredi (gornji titon-gornji apt) utvrđena je na potezu od Poreča do Punte Fuklan (Červar), protežući se lučno od Heraka, Selina, Kanfanara, Bala i Negrina, sve do obale Zlatnog rata u Rovinju i Veloga Brijuna. Debljina joj iznosi blizu 500 m. Izgrađuju je Kirmenjak stilolitizirani mikriti i Fantazija dolomiti. U donjem dijelu su pretežno zastupljene breče, a u gornjem dolomiti, debljine 35 m. U gornjem dijelu megasekvencije (aptu) došlo je do produbljavanja okoliša i taloženja masivnih, debelih (15-18 m) vapnenaca, poznatih kao arhitektonsko-građevni kamen - “Istarski žuti”. Transgresivno-regresivna megasekvencija u kredi (gornji alb-donji kampan) ima heterogeni litološki sastav debljine oko 1200 m. U albu dolazi do transgresije i taloženja tankoslojevitih vapnenaca (5-20 m). U cenomanu je došlo do diferencijacije, do tada jedinstvenog okoliša, pa se talože različiti tipovi vapnenaca. U najgornjem cenomanu, sjeverna Istra je zahvaćena emerzijom pa se stvaraju boksiti, dok se u isto vrijeme u južnom dijelu Istre talože različiti tipovi vapnenaca. U gornjoj kredi uspostavljen je plitkomorski taložni režim i talože se odgovarajući vapnenci. Naslage paleogena se općenito mogu podijeliti na: Liburnijske ili Kozina naslage, Foraminiferske vapnence, Prijelazne naslage i Fliš Sedimenti kvartarne starosti su rezultat mehaničkih, kemijskih i biokemijskih procesa trošenja starijih stijena i resedimentacije tog materijala, kao i eolskog porijekla. Mogu se izdvojiti: zemlja crvenica (terra rossa), špiljske naslage, lesoliki sedimenti, željezovite gline, aluvijalni nanosi, siparišno kršje i obronačne breče, te jezerski i marinski sedimenti. Tektonika poluotoka Istre je relativno jednostavna, a izdvajaju se dvije glavne tektonske jedinice. Prvoj pripada područje jugozapadne Istre, a drugoj teren sjeveroistočnog dijela Istre. Područje uvršteno u prvu jedinicu odlikuje se superpozicijskim slijedom naslaga i odsustvom intenzivnijih tektonskih pokreta. Područje druge tektonske jedinice karakteriziraju intenzivna tektonska gibanja, koja su uzrokovala nastanak reversnih rasjeda i ljuskave građe. Navlačenjem su zahvaćeni kredni i foraminiferski vapnenci, koji su najčešće tektonski dovedeni u položaj da leže na različitim članovima paleogena, osobito na eocenskom flišu. Najmlađi tektonski pokreti, u kvartaru, uvjetovali su nastanak recentnog tektonskog sklopa terena. Tektonska aktivnost u području Istre, odrazila se na istaložene stijene, pa su tako vapnenci nastali u jugozapadnom, tektonski mirnijem području Istre, manje ispucani i izlomljeni, nego oni što se nalaze u sjeveroistočnom dijelu Istre, što ima i praktično značenje.



Limski zaljev potopljena je kanjonska rječna dolina nastala u ne tako dalekoj geološkoj prošlosti. Naime, za vrijeme pleistocena, morska razina bila je niža 120 m od današnje. Tada je sjeverni Jadran, a u sklopu njega i Limski zaljev, bio kopno. Današnji reljefni odnosi nastali su mladim glacioeustatičkim izdizanjem morske razine. Po svom morfografskom tipu obale se dijele na visoke i niske. Tip visokih obala dijeli se na dvije vrste, i to na klifove (nagib >55) i klifaste obale (nagib 12 do 32 i od 32 do 55) nastale kao posljedica strukturnih i tektonskih odnosa. Kao što se može uočiti na shematogramu A (Geologija) specifična, vijugava fjordovska forma Limskog zaljeva proteže se preko 10 km u kopno središnjeg dijela zapadne obale, u smjeru istoka istarskog poluotoka, izdižući se prosječno u visinu od cca. 100 m kulminirajući na južnom dijelu vrha Lima sa 134 m (Kamenjača i Glavica od Lima). Ovdje se nastavlja dugačkI kanjon Limske drage još cca 25 km, skrećući poput savijene kralježnice pod kutem od 90 od Kanfanara sjeverno do Podberma. Limska draga postupno se penje na visinu od cca 220 m. Sa rovinjske strane otvorena vapnenačka zaravan postepeno se uzdiže prema unutrašnjosti iznad 200 m nadmorske visine, odnosno u prostoru se neznatno izdižu samo vapnenačke glavice, izolirani kupasti krški oblici. Na području općine Sv. Lovreč sedimentacijska karakteristika odlikuje se naslagama transgresivno-regresivne megasekvencije u juri i kredi koje se lučno protežu, zapadno od Heraka, Seline, prema Kanfanaru. U donjem dijelu su pretežno zastupljene breče, a u gornjem dolomiti, debljine 35 m. Općina Žminj pruža se smjerom zapad - istok, čija je dužina dvostruko veća (12 km) od njezine širine sjever - jug (6 km). To je otvorena vapnenačka zaravan, na čitavom prostoru iznad 300 m nadmorske visine. U krajnjem malom sjeverozapadnom dijelu spušta se u Limsku dragu na oko 160 m nadmorske visine. Sastavni je dio tzv. “Crvene Istre”, gdje se izmjenjuju plodna zemlja crvenica i vapnenački kamenjar. Na području Općine Tinjan sedimentacijska karakteristika odlikuje se heterogenim litološkim sastavom debljine oko 1200 m. Sredinom alba talože se tankoslojeviti vapnenci (5-20cm). Tijekom vrakona i cenomana dolazi do diferencijacija taložnih sustava, pa se talože različiti tipovi vapnenca. Plitkomorski taložni sustav uspostavljen je u gornjoj kredi. Glede geološke građe područja obuhvata Plana na teritoriju Grada Pazina kreda je zastupljena pločastim vapnencima, krednim uslojenim vapnencima te sporadično s dolomitima i brečastim vapnencima. Zapadni dio središnje Istre prema geološkom sastavu svrstavamo u jursko-kredno-paleogensku ploču ili ravnjak južne i zapadne Istre. Geološka posebnost navedenog područja prepoznatljiva je već na prvi pogled, po boji reljefa i hidrografiji, pa je od tuda proizašao i popularni naziv “Crvena Istra”. Ona predstavlja rubnu zonu nekadašnje karbonatne platforme, koja se odlikuje normalnim superpozicijskim slijedom naslaga. Područje nije značajnije deformirano tangencijalnim pokretima, već samo lokalno izlomljeno rasjedima pravca istok-zapad. Odsustvom intezivnijih tektonskih pokreta vapnenci nastali u ovom dijelu manje su ispucani i izlomljeni. Hidrogeologija i hidrologija

Istraživanja zaštite voda u Istri pokrenuta su prije dvadesetak godina. Na području Istre,

postoje prilično raznoliki pristupi toj vrlo kompleksnoj problematici, pa su pojedini istraživači predlagali vrlo različita rješenja, a rezultat toga je nejednoličnost definiranja zaštitnog prostora. Takve okolnosti su otežavale postupak donošenja konzistentnih vodnogospodarskih uvjeta, a posebice razvitka sustavnih napora u zaštiti vodnih izvora.

Tijekom 2002. godine usvojen je Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN br. 55/02), koji za zaštitu krških vodonosnika predviđa četiri zone i to:

(1) zona ograničene zaštite - IV. zona; (2) zona ograničenja i kontrole - III. zona; (3) zona strogog ograničenja - II. zona i (4) zona strogog režima zaštite - I. zona.

Kriteriji za određivanje vodozaštitnih područja izvorišta prema navedenom Pravilniku su vrijeme, brzina i količina napajanja odnosnog izvorišta (tablica 7), ovisno o dostupnim podacima.



Tablica 7. Kriteriji za određivanje vodozaštitnih područja izvorišta vodoopskrbe u kršu

ZAŠTITNE

ZONE

TOK PODZEMNE VODE PREMA OBJEKTIMA CRPILIŠTA

PRIVIDNA BRZINA PODZEMNE VODE

u cm/s

KOLIČINA NAPAJANJA

IZVORA

ZONA STROGOG REŽIMA ZAŠTITE

I A

I B

NEPOSREDNO PODRUČJE CRPILIŠTA

NEPOSREDNI

POVRŠINSKI SLIV

ZONA STROGIH OGRANIČENJA

II

24 SATA

ZONA ISTJECANJA SLIVA

> 3 cm/s

UNUTARNJI DIO KLASIČNOG PRILJEVNOG

PODRUČJA - 50% napajanja prema hidrogeološkim strukturama i

statističkoj analizi

ZONA OGRANIČENJA I KONTROLE

III

1 – 10 DANA

1- 3 cm/s

Pretpostavljena retencijska zona

PRETEŽITI DIO PRILJEVNOG PODRUČJA

ZONA OGRANIČENE

ZAŠTITE

IV

10 – 50 DANA

< 1 cm/s

UKUPNO PRILJEVNO

PODRUČJE – neovisno o djelu napajanja koje

sudjeluje u obnavljanju voda

izvorišta

Na osnovu litološkog sastava, geneze, stupnja deformacije stijena na površini i u podzemlju, na području Istarskog poluotoka mogu se razlučiti dvije osnovne grupe stijena različitih hidrogeoloških značajki (1) vodopropusne karbonatne stijene i (2) vodonepropusne klastične stijene. Karbonatne naslage karakterizirane su sekundarnom, pukotinskom i kavernoznom poroznošću i imaju funkciju prikupljanja padalinske vode i transfera u podzemlje. Njihova površinska okršenost je dosta ujednačena, međutim kako unutar njih postoje određene različitosti, koje su u velikoj mjeri uzrokovane različitim litološkim sastavom, kao i strukturnim položajem i tektonskom oštećenošću, tako se može očekivati i njihova promjenljiva propusnost. Stoga, karbonatne naslage na području Istarskog poluotoka mogu se uvjetno podijeliti na dobro, osrednje i slabo propusne naslage. Dobro vodopropusne karbonatne naslage nalazimo na području Ćićarije, u središnjem i istočnom dijelu poluotoka, te od područja Čiža prema izvorištu Gradola. Ovdje pripada i vapnenački greben od Istarskih toplica prema Savudriji. Posebno je hidrogeološki interesantna zona dolomitnih breča na granici karbonatnih stijena donje i gornje krede koja se prostire od područja Tinjana do Loborike na području Pule. To su vrlo slabo vodopropusne karbonatne stijene koje dijele uzdužno Istru na dvije hidrogeološke cjeline. Klastičnim naslagama pripadaju naslage eocenskog fliša, te kvartarne naslage. Naslage fliša prema svojim litološkim karakteristikama, u regionalnom hidrogeološkom pogledu su relativno nepropusne kao cjelina i okomito na slojne plohe. Područja izgrađena od naslaga fliša pretežito se dreniraju površinski. Fliške naslage imaju ulogu usmjeravanja vode paralelno svom prostiranju, ali dio te vode otječe i okomito na njihovo prostiranje. Ove naslage zauzimaju veliko prostranstvo u središnjem dijelu Istarskog poluotoka, a susreću se i na području Učke, Ćićarije i Labinskog bazena. Poroznost kvartarnih naslaga je većim dijelom međuzrnska, a propusnost ovisi o udjelu finoklastične komponente u sastavu naslaga, kao i o debljini samog kompleksa. Uglavnom to su slabo propusno do praktički nepropusne sredine. Crvenica, u vertikalnom smislu, ovisno o svojoj debljini spada u slabije propusnu sredinu, a nalazi se uglavnom na zapadnom dijelu poluotoka.



Za hidrogeološke odnose karakteristične su složene posljedice koje su rezultanta spregnutih učinaka geološke građe, te morfoloških odnosa koji su posljedica litostratigrafskih i strukturno-tektonskih prilika, a upravo ove značajke terena imaju snažnog odraza na hidrogeološke prilike. Sve to skupa, i naravno klimatske prilike, imaju odlučujuću ulogu pri formiranju i dinamici krških vodonosnika. U tom smislu se na istarskom području mogu izdvojiti tri karakteristične cjeline, odnosno područja različitih hidrogeoloških prilika. To su: 1. Visoki karbonatni masiv Ćićarije i Učke kojeg karakterizira maksimalna visina padalina (preko 1500 mm srednjih godišnjih padalina). Osnovne značajke ovoga područja su:

karbonatne naslage s ljuskavim strukturama u kojima su uski pojasevi fliških naslaga, koji često imaju ulogu usmjeravanja poniranja,

stubasta morfologija i zaravnjenost visokih predjela, raznovrsne krške udubine i ponori, podzemni tokovi ispod fliša.

2. Središnje područje izgrađeno od naslaga fliša, koje u regionalnom smislu imaju višestruku ulogu. Osnovne značajke ovoga područja su: regionalno usporavaju i usmjeravaju kretanje podzemnih voda koje se napajaju u masivu Ćićarije, površinske vode dreniraju prema južnom karbonatnom pojasu, a erozijom fliša nastaje materijal koji se kao mutež podzemnih voda prenosi u najniže predjele, te na mjestima i u vrijeme malih brzina toka dovode do taloženja muljevitih materijala koji umanjuju propusnost naslaga. 3. Niska karbonatna platforma južne i jugozapadne Istre na kojoj se u specifičnom okružju odigravaju raznovrsne hidrogeološke krške pojavnosti. U regionalnom smislu tri su najvažnije:

poniranje voda koje se dreniraju s fliškog pojasa, mogućnost napajanja poniranjem padalina preko cijelog područja i konačno vanjsku granicu ovoga područja čini morska obala, dakle morska voda koja je kao konačna

barijera slatkim podzemnim vodama imala u prošlosti, a ima i danas presudnu ulogu na oblikovanje vodonosnika i površinsko preljevanje podzemnih voda.

Pojave izvora, kao preljevanja podzemnih voda raznolike su u ova tri pojasa, no zajedničko im je da su glavne drenaže podzemnih voda smještene duž glavnih riječnih dolina, kao hipsometrijski najniži dijelovi terena. Raznolika dubina prodiranja riječnih dolina u masiv poluotoka, i raznolik odnos ovih dolina prema osnovnim hidrogeološkim jedinicama uvjetuje posebnosti režima izvora, uvjeta zaštite podzemnih voda i naročito mogućnosti povećanja njihovih izdašnosti pri minimalnim izdašnostima. Područje visokog karbonatnog masiva izgrađeno od izmjene karbonatnih naslaga i naslaga fliša zbog ljuskave strukture i litoloških promjena ima složene karakteristike. Obuhvaća planinski masiv Ćićarije i Učke s nizom reverznih rasjeda i ljuskavom strukturom, te krško područje sa sjeverne strane Ćićarije. Slični geotektonski odnosi susreću se i u Labinsko-Raškom bazenu do Koromačna. Osnovna značajka ovoga područja je napajanje podzemnih voda regionalnog značaja i to u dva osnovna smjera: dreniranje podzemnih voda uzdužno osnovnoj strukturi i pružanju naslaga prema Kvarnerskom zaljevu, gdje izlazi na površinu na priobalnim izvorima i vruljama, ali i dreniranje okomito na taj smjer, odnosno ispod središnje strukture fliških naslaga kroz koji se probijaju izvori Sv. Ivan, Mlini i izvor Rižana u Republici Sloveniji. To potvrđuju i izvedena trasiranja podzemnih tokova s područja Ćićarije (Dane, Lanišće, Prapoče) koja pokazuju povezanost s jedne strane s izvorima u Opatiji, a s druge strane s izvorima u središnjem dijelu Istre. Na tečenje podzemnih voda duboko ispod površine ukazuju jame i ponori dubine više od 100 m (Rašpor - 365 m, ponor u polju ispod Lanišća - 113 m, Semička jama - 217 m), a ni jedna ne doseže do razine podzemne vode. Krško područje sa SI strane Ćićarije do zone fliša Klana-Ilirska Bistrica-Trst izgrađeno je pretežito od dobro propusnih vapnenaca. To područje drenira se s jedne strane prema Kvarnerskom, a s druge strane prema Tršćanskom zaljevu. Razvodnica je zonarna na potezu Obrov - Dane. Za Republiku Hrvatsku je interesantan dio sliva, koji se drenira prema Kvarnerskom zaljevu. To je područje Brguda, Žejana, Muna i Podgrada. Izvedena trasiranja podzemnih tokova sa ruba flišnog prostora iz zone Obrova (KRIVIC i dr., 1987, 1989), kao i novija hidrogeološka istraživanja (Urumović i dr., 1995, 1996) pokazuju povezanost ovog područja i sa izvorima u dolini Mirne, dakle podzemnim vodama čije kretanje usporava fliška sinklinala.



Na masivu Učke također su registrirani navlačni elementi s pojavama stalnih i povremenih izvora na pojedinim mjestima. Najveći broj izvora javlja se na flišnom području oko samog grebena Učke, dok su izvori koji se napajaju vodom iz vapnenaca malobrojni, ali najizdašniji i svakako najznačajniji na ovom području. To su izvori Vela i Mala Učka na zapadnoj strani grebena. Uz morsku obalu registriran je niz uglavnom priobalnih izvora, te vrulja podalje od obale. Posebno značajan prinos u poznavanju pojavljivanja i kretanja podzemnih voda u masivu Učke predstavlja nalaz podzemnih voda u speleološkom sustavu otkrivenom prigodom probijanja cestovnog tunela “Učka” (Božičević, 1985). Niz ljuskavih struktura u Labinsko – raškom bazenu predstavlja s jedne strane barijeru, jer kao cjelina ne propušta vodu prema istočnoj obali poluotoka (BIONDIĆ, 1996), dok s druge strane u fliškim naslagama usporavanje podzemnih voda nije izraženo, kako zbog male zastupljenosti laporovitih naslaga, tako i zbog njihove snažne poremećenosti rasjedanjima, pa postojećim sustavima pukotina voda ponire u podzemlje, gdje se kreće propusnim foraminiferskim vapnencima do ugljenokopa u Labinu. U zapadnom dijelu Istre pojavljuje se izdvojeni karbonatni pojas od Buzeta do rta Savudrije, tzv.”Bujski krš“, koji je izgrađen pretežito od okršenih vapnenaca kredne starosti, a sa sjeverne i južne strane je uglavnom rasjedima omeđen sa fliškim sedimentima. Za kontakt tih propusnih krednih vapnenaca i nepropusnih naslaga fliša vezane su pojave ponora. Unutar ove strukture formiraju se podzemne vode što istječu paralelno strukturama, na izvoru Bulaž u dolini Mirne, te na nizu izvora u dolini Dragonje i kao priobalni izvori u obalnom području između Savudrije i Umaga. Zbog nedovoljno istraživanja razvodnica između rijeke Mirne i Dragonje nije u potpunosti definirana. Područje Tršćansko – Pazinskog fliškog bazena koje se proteže od toka Dragonje, te uz Motovun i Pazin prema zapadnom obodu Čepićkog polja zauzima dobar dio središnje Istre i ima snažnog utjecaja na formiranje hidrogeoloških odnosa. Za naslage fliša karakteristična je promjena litološkog sastava, a osnovna karakteristika ovog područja je bogatstvo povremenih bujičnih tokova, ali i poniranje u karbonatno područje s južne strane fliškog bazena, te podzemno dreniranje prema moru. Fliške naslage uvjetuju i stvaranje stalnih vodotoka Istre: Mirne, Dragonje i dijela Raše, koji utječu u more. Na mogućnost protjecanja vode ispod fliških naslaga upućuju već i podaci trasiranja voda koje poniru kraj brane Letaj (BIONDIĆ & TOMIĆ, 1976), a koje dijelom ispod naslaga fliša od Letaja do Podpićana dopiru u rudnik Podpićan, Čepić polje i Plominski zaljev. U sjevernom pojasu, gdje je debljina nepropusnih laporovitih naslaga mala, odnosno u područjima gdje su one erodirane, podzemne vode izbijaju na površinu u vidu izvora Sv. Ivan (MAGDALENIĆ i dr., 1992), te Mlini. Površinsko otjecanje s fliških terena formira mrežu stalnih ili povremenih potoka koji se slivaju u istarske rijeke ili poniru u ponorima na dodiru fliša s krednim vapnencima. Tako je na fliškim terenima sjeverno od vapnenačkog grebena Savudrija - Buzet formirano više potočnih dolina tzv. slijepih dolina s površinskim tečenjem do ruba s vapnencima, a vode koje se gube u ponorima pojavljuju se na izvoru Bulaž (MAGDALENIĆ i dr., 1987). Slične su pojave ponori Čiže i ponori u tinjanskoj Dragi, a najveći sliv imaju rijeka Pazinčica koja ponire kraj Pazina, te rijeka Boljunčica koja djelomice ponire u svojemu koritu iznad brane Letaj. Niska karbonatna platforma južne i jugozapadne Istre zauzima široko područje od labinskih struktura na istoku do Novigrada na zapadu. Središnji, najviši dio terena je područje najintenzivnijeg napajanja podzemnih voda. Ovdje se pojavljuju brojni ponori u koje koncentrirano poniru, kako vode koje se slivaju s fliškog pojasa, tako i lokalne bujične vode. Koncentrirano otjecanje podzemnih voda prvenstveno se odigrava duž dolina Mirne i Raše. Uglavnom se radi o snažnim izvorima, i što je posebice zanimljivo, ovi izvori lokalno imaju uzlazni karakter, kao i izvor Blaz koji se nalazi u istoimenoj uvali Raškog zaljeva.

Podzemne veze prema podacima trasiranja Na području Istre izvedena su brojna trasiranja podzemnih voda. Osim ustvrđivanja podzemnih veza i prividnih brzina tečenja podzemne vode, određivana su i kvantitativna obilježja istjecanja trasera. Način istjecanja i vrijeme zadržavanja trasera u podzemlju u određenoj mjeri upozorava na stupanj razvijenosti i razgranatosti podzemne mreže i stanju podzemne vode (Magdalenić i Vazdar, 1993). Prikupljeni podaci rezultata trasiranja (Veronese,1939; Tomić i dr., 1974; Tomić, 1980; HAČEK & HANICH, 1980; HANICH & HAČEK, 1986; Krivic i dr.,1987, 1989; Magdalenić i dr., 1987; Bonacci & Magdalenić, 1993; Magdalenić & Vazdar,1993; Vazdar i dr., 1994; Vazdar & Mayer, 1994; Hlevnjak i dr., 1995) prikazani su u tekstu i grupirani za pojedine ponorne zone u nekoliko skupina prema njihovom strukturno-morfološkom položaju.



Prema rezultatima trasiranja može se zaključiti slijedeće: dio voda koje poniru na području Brkina gravitira prema izvoru Rižana, dio prema izvorima na

Opatijskom području, a pretpostavlja se i veza nekih ponora sa izvorima u dolini Mirne - Sv. Ivan i Mlini,

vode koje poniru u visokom platou Ćićarije gibaju se duž struktura prema Opatijskoj obali i okomito na strukture i predstavljaju važan dio voda koje istječu na izvoru Sv. Ivan u središnjem dijelu Buzetske fliške depresije,

vode koje poniru na JZ rubu Ćićarije pojavljuju se na izvoru Rižana, dok se voda iz ponora Movraž javlja sigurno na izvorima u Mlinima,

vode koje se gube u ponorima na Zrenjskoj visoravni pojavljuju se samo na izvoru Bulaž, vode koje poniru na širem području Buzeta dreniraju se prema obližnjem izvoru Sv. Ivan, vode koje poniru u središnjim predjelima Istre dreniraju se dijelom prema zapadnom dijelu

poluotoka – prema izvoru Gradole u dolini rijeke Mirne i priobalnim izvorima, a dijelom prema izvorima na desnoj obali rijeke Raše i Raškog zaljeva,

vode koje poniru na istočnom dijelu poluotoka pojavljuju se na obližnjim izvorima, ali se spominje veza ovog dijela poluotoka i s izvorom Mutvica na lijevoj obali Raše i izvorima Fonte Gajo i Kokoti u Krapanjskoj dolini,

vode koje se gube u južnom dijelu poluotoka pojavljuju se dijelom na izvorima u dolini Raše, a dijelom na zdencima na širem području Pule.

Osnovni slivovi istarskog poluotoka Određivanje razvođa, odnosno definiranje graničnih uvjeta pojedinih slivova i uvjeta izviranja podzemnih voda na području istarskog poluotoka velik je problem, čak i detaljnim istraživanjima s egzaktnim podacima, kao što su oni dobiveni trasiranjima podzemnih tokova. Razlog su vrlo kompleksni strukturno - tektonski odnosi na području Istre. Posebice je teško definirati zone glavnih podzemnih retencija, koje su na određeni način regulatori istjecanja iz krškog podzemlja u različitim hidrološkim uvjetima. Nešto jednostavnija situacija je prilikom određivanja glavnih drenažnih zona jer su one trasirane bilo dolinama potoka, bilo neposrednim priobaljem. U tom smislu može se izdvojiti pet slivova ili područja: 1. Sliv priobalnih izvora u Kvarnerskom zaljevu 2. Sliv rijeke Raše i Boljunčice 3. Područje južne Istre 4. Sliv rijeke Mirne 5. Sliv rijeke Dragonje Stvarna priljevna područja ovih rijeka i izvora odnosnih područja u uzvodnim dijelovima u pravilu se preklapaju, a drenaža prema pojedinim izvorima uvjetovana je ne samo zamršenom mrežom pukotina i kaverni kako na lokalnom tako i na regionalnom planu, nego u velikoj mjeri i hidrološkim prilikama. Područje južne Istre Zbog geološke građe terena na području obuhvata ovog Plana nema formiranih značajnih stalnih površinskih vodnih tokova, te ga možemo svrstati u “Slivno područje povremenih vodotoka središnje Istre”. Podzemni tokovi pripadaju karakterističnom području “Sliva južne Istre”. Sliv južne Istre zauzima prostor na južnom i jugozapadnom dijelu Istarskog poluotoka površine oko 893 km2. Gledajući prostorno to je područje od ušća rijeke Mirne dijagonalno preko poluotoka prema ušću rijeke Raše. Ovom slivu pripada i Limski zaljev kao i dio doline vodotoka Čipri, koji se kao povremeni vodotok ulijeva u Limski zaljev. Temeljna karakteristika ovog područja je otvorena obalna zona s brojnim priobalnim izvorima na nižem zapadnom dijelu sliva. Na ovom području stalnih površinskih vodotoka nema, a povremeni tok prema Limskom zaljevu pripada dijelom slivu rijeke Mirne, što je utvrđeno trasiranjima, a samo dijelom slivu južne Istre, gdje se tečenje vode odvija isključivo u krškom podzemlju. Formiranje i kretanje podzemne vode vezano je za rasjedne sustave smjera SI-JZ. Položaj najvećih koncentracija istjecanja, odnosno crpljenja pokazuje da glavnu drenažnu zonu predstavljaju dobro vodopropusni vapnenci gornjokredne starosti, jednako kao i za izvore uz desnu obalu rijeke Raše. Samo manji dio vode otječe prema priobalnim izvorima na istočnoj obali poluotoka jer obalnu zonu prati prostiranje slabije vodopropusnih karbonatnih stijena s puno laporovite komponente.



Značajna je hidrogeološka funkcija slabopropusnih dolomita i dolomitnih breča kredne starosti koje usmjeravaju podzemne vode prema zapadnoj, odnosno istočnoj obali Istre. Sve to povezano je i s rasjednim sustavima smjera SI-JZ, budući da se oni na području sjeverno od Limskog kanala sijeku s rasjednim sustavima smjera pružanja SZ-JI i ZSZ-IJI ili završavaju na njima. To ima za posljedicu povećanje uspora kretanja tih voda u smjeru JZ i skretanje drenažnih pravaca prema SZ, odnosno JI. Na području između Vrsara i središnjeg dijela Limskog kanala nema većih registriranih pojava izvora ili vrulja jer su vode skrenute prema JI i SZ. Podzemne vode izviru na cijelom nizu povremeno jakih priobalnih izvora ili se disperzno miješaju s morem u krškom podzemlju. Na to upućuje činjenica da na području sliva južne Istre padne i preko 1100 mm vode godišnje, a na površini nema značajnijih izvora. Srećom, zbog relativno niskog reljefa moguć je pristup podzemnoj vodi ili prirodnim jamama ili kaptažnim objektima - zdencima, i to je danas glavni način korištenja podzemne vode u tom prostoru. Zdenci su pretežitim dijelom smješteni na zapadnoj strani Istarskog poluotoka (na širem području Savudrija-Buje-Novigrad, na području Poreča, te na širem području grada Pule). Uz prije opisani drenažni smjer vezani su slijedeći kaptažni zahvati - zdenci: Šišan, Jadreški, Valdragon, Tivoli, Karolina, Fojbon, Škatari. U razdoblju od 1986. do 1989. godine izrađena su 3 nova zdenca i to na lokaciji Campanož, Ševe i Rizzi (Pula). Međutim, kako se gotovo svi spomenuti zdenci nalaze unutar urbanog dijela grada Pule, to je kod većine njihova sanitarna zaštita otežana, pa su zbog onečišćenja neki od zdenaca zatvoreni. Navedena crpilišta na širem području Pule napajaju se iz istog priljevnog područja, a do odvajanja drenažnih zona u pravcu pojedinih crpilišta prema M. HAČEKU & m. HANICHU (1980) dolazi na području Loborike i Valture. U slivu južne Istre vrijedno je još spomenuti i zdence u Dugom polju kod Rovinja, kaptiranih za tvornicu Mirna u Rovinju (oko 8 l/s). Limski zaljev, koji se nastavlja u dolini Drage, također pripada slivu južne Istre. U zaljevu se nalazi nekoliko izvora izdašnosti od 10 do 100 l/s, ali se osjeća znatan utjecaj mora, a voda sadrži i do 8000 mg/l Cl-. Izvori se lokalno napajaju s područja platoa s lijeve i desne strane fosilne doline Draga (BABIĆ i dr., 1968), ali se radi o široj povezanosti s područjem središnje Istre čemu u prilog govore trasiranja ponora u Tinjanskoj dragi i Sv. Petar u šumi (HAČEK & LIPOVAC, 1992). Hidrološke značajke Područje Istarskog poluotoka vrlo je heterogeno u pogledu tipa otjecanja – na oko 40% površine (područje koje je izgrađeno od naslaga fliša te dolinskog aluvijalnog nanosa) prisutno je pretežno površinsko otjecanje, a na oko 60% površine (područje izgrađeno od karbonatnih naslaga) dominira podzemno otjecanje. No, ne radi se o nezavisnim sustavima otjecanja, jer se zbog regionalne povezanosti kod većeg dijela vodnih pojava na širem regionalnom području prostorno i vremenski izmjenjuju površinska i podzemna komponenta otjecanja. Glavna drenažna područja površinskih i podzemnih voda analiziranog područja Istre čine slivovi Mirne i Raše, a manjim dijelom i Dragonje koja zbog razgraničenja sa susjednom Slovenijom samo rubno pripada analiziranom području. Dolinska područja Mirne i Raše su područja istjecanja najznačajnijih krških izvora koji su uključeni, ili se planira njihovo uključenje, u vodoopskrbni sustav. Prema provedenim procjenama vodne bilance u okviru izrade Vodnogospodarske osnove Hrvatske za područje VGO primorsko-istarskih slivova (HRVATSKE VODE RIJEKA, 2002), provedenih za drenažni bazen istarskih slivova površine 2740 km2 (najvećim se dijelom podudara s analiziranim područjem Istarske županije izuzev što ne obuhvaća i prostor masiva Ćićarije i Učke koji podzemno dominantno gravitira Opatijskom priobalju), prosječno se Mirnom u more drenira oko 11,3 m3s-1 a Rašom 4,8 m3s-1, a što za spomenuta dva glavna površinska drena daje ukupno oko 16,1 m3s-1. S obzirom da je prema datom dokumentu ukupna bilanca drenažnog bazena Istarskih slivova, dobivena prostornom integracijom po metodi Langbeina uz korištenje GIS alata procijenjena na 37,3 m3s-1, a što je prema regionalnim međuodnosima na razini analize vodne bilance Hrvatske u radnom tekstu prijedloga VOH-a povećana s usvojenom vrijednošću 41 m3s-1 (ZAVOD ZA VODNO GOSPODARSTVO, 2002), proizlazi da se ostalim povremenim površinskim vodotocima i podzemnim putem s analiziranog područja u more drenira u prosjeku oko 25 m3s-1, odnosno čak najveći dio, oko 60 % od ukupne vodne bilance. Pri tome se velik dio podzemnih voda drenira neposredno u more u vidu povremenih priobalnih izvora kao i nelokaliziranog priobalnog difuznog istjecanja, uglavnom na području zapadne i južne obale Istre. Ti se međuodnosi generalno podudaraju s ranijim procjenama (HIDROPROJEKT-ING, 2000). Prostorni raspored najvažnijih elemenata godišnje vodne bilance analiziranog područja Istarskih slivova najzornije je vidljiv iz prikaza srednjih godišnjih oborina i specifičnih godišnjih protoka (Slika 3), preuzetim iz rada HORVAT, RUBINIĆ (2003).



Prema danim obradama u spomenutom radu, srednja godišnja oborina za analizirano područje Istarske županije iznosi 1159 mm, srednja godišnja temperatura 11.7°C, a prosječni godišnji otjecajni koeficijent 0,40. U priobalnom području, posebno južne i zapadne obale Istre, su najmanje godišnje količine oborina, pa tako i najmanje rezultirajuće vrijednosti prosječnih specifičnih srednjih godišnjih protoka. Te se vrijednosti povećavaju idući ka sjeveroistoku, tj. ka planinskom masivu Učke i Ćićarije, gdje prosječne specifične srednje godišnje protoke dosežu vrijednosti čak i preko 50 l/s/km2. Usporede li se vrijednosti tih specifičnih protoka na razini Hrvatske za koju prosječna vrijednost iznosi 14,63 l/s/km2 (BONACCI, HORVAT, 2003) i Istre, odnosno Istarske županije za koju je na osnovu danih pokazatelja ona 14,70 l/s/km2, vidi se da se te vrijednosti praktički podudaraju.

Slika 3. Prikaz prostornog rasporeda srednjih godišnjih oborina i specifičnih srednjih godišnjih protoka za analizirano područje Istarske županije – preuzeto iz HORVAT, RUBINIĆ (2003) Usporede li se pak raspoloživi godišnji volumeni vlastitih voda u odnosu na broj stanovnika, te uvažavajući da je taj podatak za područje Hrvatske 5.879 m3/st/god (BONACCI, HORVAT, 2003), a analizirano područje Istarske županije 6,487 m3/st/god, proizlazi da je u odnosu na prosječne prilike i potrebe stanje u Istri čak i nešto povoljnije u odnosu na stanje u Hrvatskoj. No, s obzirom na turističku orijentaciju privrede Istre zbog čega tijekom ljeta ukupan broj prebivatelja u Istri višestruko premaši spomenuti broj stalnih stanovnika, naglašeno je prisutan sezonski karakter potreba za vodom, i to upravo u razdoblju kad su raspoložive vodne rezerve najmanje. Radi ilustracije, na slici 4 dan je prikaz modularnih odnosa potreba za vodom – ukupnih crpljenja za potrebe vodoopskrbe, oborina na središnje lociranoj postaji Pazin, kao i protoka na odabranim lokalitetima u Istri – postaji Portonski most na Mirni kao reprezentu površinskih vodotoka te izvoru Rakonek kao reprezentu krških izvorišta. Stoga se prilike u Istri nikako ne mogu tretirati prosječnim, već je to zapravo područje u Hrvatskoj s najvećim problemima pri osiguranju zadovoljavanja ukupnih potreba za vodom.

Iz danog je prikaza vidljivo da su potrebe za vodom najveće upravo u razdoblju od sredine lipnja do sredine rujna, a kada su i izdašnosti izvorišta, kao i protoke površinskih vodotoka u Istri, najmanje. Prema danim procjenama (RUBINIĆ, OŽANIĆ, 1998), karakteristične (prosječne višegodišnje) minimalne izdašnosti svih izvorišta vode u Istri iznose 2-3 m3s-1, dok su ekstremne izdašnosti svih registriranih izvora značajnije manje, svega oko 1,0 – 1,1 m3s-1 (HIDROPROJEKT-ING, 2000). Pri tome valja naglasiti da se zbog karaktera podzemnih vodnih rezervi na postojećim vodozahvatima mogu kratkotrajno (tijekom 5-6, pa i više dana) crpiti i nešto veće količine vode od usvojenih pri danoj procjeni, ali zbog opasnosti od precrpljivanja tijekom takvih ekstremno sušnih razdoblja koja mogu potrajati i više mjeseci, dane se procjene mogu smatrati realnim.



Slika 4. Prikaz modularnih vrijednosti srednjih godišnjih protoka na postajama Portonski most Mirna i izvor Rakonek (1969. – 1997.) kao i srednjih mjesečnih crpljenja na izvorištima vodoopskrbe u Istri tijekom 1997 - preuzeto (HIDROPROJEKT-ING, 2000)

U cilju osiguranja dodatnih vodnih zaliha tijekom sušnog razdoblja za potrebe vodoopskrbe, u Istri je uz zahvate voda na izvorištima podzemne vode realizirana i izgradnja akumulacije Butoniga. Probno punjenje akumulacije dovršeno je 1988. godine, i od tada je sve do dovršetka izgradnje uređaja za kondicioniranje pitke vode uz branu Butoniga 2002. godine, služila uglavnom za zaštitu od poplava, te usputno osiguranje vodnih zaliha za vodoopskrbu putem privremenog uređaja za kondicioniranje voda u Bermu, te za podzemno prihranjivanje izvora Gradole ispuštanjem vode u ponor Čiže. Kapacitet uređaja za kondicioniranje voda iznosi 1 m3s-1, ali zbog prisutnih problema s osiguranjem vodne bilance i kakvoće vode u akumulaciji (GRAĐEVINSKI FAKULTET RIJEKA, 2003), nije za očekivati da će se iz akumulacije dugotrajnije, tijekom 100 ljetnih dana kako je to prilikom planiranja akumulacije bilo i predviđeno, moći osigurati te količine. Zbog toga je u cilju osiguranja potrebnih vodoopskrbnih količina voda nužna učinkovita zaštita od onečišćenja (dijelom i zaslanjenja) svih postojećih izvorišta voda u Istri, optimalizacija njihova korištenja, sanacija stanja u slivu i akumulaciji Butoniga, kao i izvedba novih zahvata podzemnih voda. Kakvoća podzemnih i površinskih voda

Kakvoća voda izvora Kavoća voda izvora Funtana, Lim-1 i Lim-2 prati se u recentnije vrijeme i vezano je za slučaj akcidenta na Ponoru Pazinčice. U tom smislu i broj je parametara kakvoće bio reduciran, a pažnja je usredotočena upravo na organsko onečišćenje koje bi moglo biti posljedica zagađenja na Ponoru. Specifična vodljivost na izvoru Funtana posljedica je utjecaja blizine mora. Vode izvora u Limskom zaljevu slabo su ozračene, čime se svrstavaju u treću vrstu. Sadržaj nitrata u vodama promatranih izvora je razlog njihovoj kategorizaciji (Funtana: četvrta vrsta; Lim 1 i 2: treća vrsta). Amonijak i nitriri prisutni su u koncentracijama karakterističnim za vode prve vrste. Povišene koncentracije mineralnih ulja zabilježene su samo na izvoru Lim-2, svrstavajući ovu vodu u drugu kategoriju.

0.000

0.200

0.400

0.600

0.800

1.000

1.200

1.400

1.600

1.800

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

mjeseci

mo

du

larn

e vr

ijed

no

sti

protoke-Rakonek

oborine-Pazin

ukupna crpljenja

protoke-Portonski most



Pedologija Pedosfera Istre sastoji se pretežno od tankog pokrivača rahlog tla manje ili više prošaranog skeletom. Pedogeneza istarskih tala bila je spor i dugotrajan proces, a kombinacija prirodnih i antropogenih faktora uvjetovala je heterogenu distribuciju tipova tala, te na osnovi toga podjelu Istre na slijedeća područja sa slijedećim tipovima tala koje prikazuje tablica 8. Tablica 8. Opis tala pojedinih specifičnih područja Istarske županije

I. Područje zapadne Istre na vapnenoj podlozi - “Crvena Istra”

crvenice tipične, antropogenizirane i lesivirane, plitke, srednje duboke i duboke, smeđe na vapnencu (na brežuljkastom dijelu)

II. Istočni i središnji dio Istre crvenica, smeđe na vapnencu, distrično smeđe na vapnencu i dolomitu

III. Brdovito labinsko područje vapneno dolomitne crnice, rendzine, litosoli, smeđe na vapnencu i dolomitu, rigosoli

IV. V.

Središnji brdski dio Istre - “Siva Istra”

niz tala na flišu: rendzina, sirozem na rastresitim supstratima, koluviji, vertično smeđa tla, rigosoli, pseudogleji i lesivirana tla

VI. Planinski masivi Učke i Ćićarije - “Bijela Istra”

vapneno dolomitne crnice, rendzine, kamenjari, smeđa tla na vapnencu i dolomitu

VII. Područje dolina i rijeka Istre hidromorfna glejna tla, vapnena i eutrična, aluvijalno - koluvijalna, koluvijalna i aluvijalna tla, zaslanjena tla (na ušćima rijeka)

U tablici 9 prikazan je udio pojedinih tipova tala u Istri (ukupni i postotni), te udio (ukupni i postotni) stijena i pojedinog tipa samog tla. Najzastupljeniji tipovi tala u Istri na kojima se vrši poljoprivredna proizvodnja su crvenica (terra rossa), smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol), rendzina i antropogena tla (rigosoli). Tablica 9. Udio pojedih tipova tala u Istri Tip tla Površina Postotni Stijene Samo tlo UKUPNO (ha) udjel (%) (ha) (%) (ha) (%) (%)

Litosol 4053,43 1,44 1850,13 45,64 2203,30 54,36 100,00

Regosol 15763,33 5,60 1476,76 9,37 14286,57 90,63 100,00

Koluvijum 9598,74 3,41 51,39 0,54 9547,35 99,46 100,00

Kalkomelanosol 16241,86 5,77 6944,45 42,76 9297,41 57,24 100,00

Rendzina 25671,71 9,12 3356,43 13,07 22315,28 86,93 100,00

Vertisol 872,61 0,31 0,00 0,00 872,61 100,00 100,00

Eutrični kambisol 4166,02 1,48 79,89 1,92 4086,13 98,08 100,00

Distrični kambisol 3237,11 1,15 73,15 2,26 3163,96 97,74 100,00

Kalkokambisol 68851,96 24,46 21390,49 31,07 47461,47 68,93 100,00

Crvenica (terra rossa) 78338,11 27,83 11373,18 14,52 66964,93 85,48 100,00

Luvisol 3940,83 1,40 1064,07 27,00 2876,77 73,00 100,00

Rigosol 39323,87 13,97 858,56 2,18 38465,31 97,82 100,00

Deposol 112,60 0,04 0,00 0,00 112,60 100,00 100,00

Fluvisol 225,19 0,08 0,00 0,00 225,19 100,00 100,00

Pseudoglej 4419,36 1,57 188,18 4,26 4231,18 95,74 100,00

Semiglej 281,49 0,10 0,00 0,00 281,49 100,00 100,00

Euglej 4194,17 1,49 0,00 0,00 4194,17 100,00 100,00

Hidromeliorirano 2195,61 0,78 0,00 0,00 2195,61 100,00 100,00

UKUPNO 281488,00 100,00 48706,68 0,00 232781,32 100,00 100,00



Tablica 10. Prosječne vrijednosti reakcije tla - pH u H2O poljoprivrednih tala Istre

OSNOVNA FIZIKALNO-KEMIJSKA SVOJSTVA ISTARSKIH TALA

P (mg/100G)

K (mg/100g)

pH u H2O

N % CaCO3

Crvenica 1,35 15,6 Crvenica 6,55 Crvenica 0,19 Kalkokambisol 1,02 20,775 Kalkokambisol 6,95 Kalkokambisol 0,32 0,97 Rendzina 2,4 22,4 Rendzina 7,67 Rendzina 0,392 28,76 Rigosol 2,725 22,505 Rigosol 7,24 Rigosol 0,185 11,43 % pijesak sitni

pijesak prah glina

Crvenica 3 26 24 49 101,45 Kalkokambisol 2 30 30 38 100,69 Rendzina 6 32 30 33 99,98 Rigosol 2 25 31 43 100,37 Kemijski sastav poljoprivrednih tala Istre ukazuje na siromašnu opskrbljenost fosforom, srednju do bogatu opskrbljenost kalijem, a crvenice i antropogena tla izdvajaju se po siromašnoj opskrbljenosti dušikom. Tla flišnog središnjeg dijela Istre bogata su karbonatima, dok kalkokambisoli sadrže male količine karbonata, a crvenice ih uopće ne sadrže. Reakcija tla u vodi kreće se od kisele reakcije kod lesiviranih crvenica do alkalne reakcije kod flišne serije tala (tablica 10). Prikaz mehaničkog sastava ukazuje na zastupljenost glinene frakcije (min. 33% kod rendzine) u navedenim tlima, gdje se posebno izdvaja crvenica sa 49% glinene frakcije što je prema Škoriću svrstava u III grupu, 13. klasa - teška glina. Ostala 4 tipa tla na osnovi spomenute podjele svrstavamo u III. grupu, 12 klasa - laka glina. Bonitiranje poljoprivrednih tala objedinjava svojstva poljoprivrednog tla, reljefa i klime pojedinog područja. Dominantni boniteti tala Istre prikazana su u tablicom 11. Tablica 11. Dominantni boniteti Istarskih tala

Brojčani simboli Kartografske jedinice tla

Dominantni boniteti tla

kartografskih jedinica tala

Poeni Klase i podklase

16 Aluvijalna karbonatna najmlađa tla, neoglejena, ponegdje slabo amfiglejna tla (Aluvijalna karbonatna oglejena i aluvijalna tla)

80 (86)* 22 (21)*

17 Aluvijalna karbonatna slabo i umjereno amfiglejna tla (Aluvijalna karbonatna oglejena)

65 (77)* 32 (22)*

18 Aluvijalna karbonatna umjereno amfiglejna tla (Aluvijalna karbonatna oglejena)

73 31

19 Aluvijalna karbonatna najmlađa jako amfiglejna tla (Močvarna glejna karbonatna

33 62

55 Smeđa karbonatna, smeđa tla, rendzine na flišu, vapnenim laporima i polutvrdim vapnencima (Rendzine, eutrično smeđa)

65 32

56 Smeđa, smeđa lesivirana i smeđa karbonatna tla na flišu, vapnenim laporima i polutvrdim vapnencima (Eutrično smeđa, lesivirana, rendzine)

59 41

65 Rendzine, brdske i organomineralne crnice (Vapneno - dolomitne crnice)

35 61

67 Smeđa tla, rendzine - brdske crnice, crvenice (Smeđe na vapnencu i dolomitu, crvenice, vapneno - dolomitne crnice)

46 52

68 Crvenice plitke, ponegdje rendzine (Crvenice, vapneno - dolomitne crnice)

35 61

69 Crvenice plitke i srednje duboke 42 52

610 Crvenice srednje duboke i duboke, ponegdje plitke 72 31

* u zagradi je označen bonitet tla nakon hidro i agro melioracija



Temeljem tabličnog prikaza, na prostoru Istre nalazimo slijedeća bonitetna područja:

1. Područje tala na aluvijalnim i starije aluvijalnim nanosima obuhvaća kartografske jedinice 16 i 17, te predstavljaju nakon hidromelioracija zemljišta vrlo visoke plodnosti za ratarske i povrtlarske kulture gdje je zbog blizine vodotoka moguće natapanje. 2. Područje tala na dolinskim aluvijalnim i postdiluvijalnim zamočvarenim ilovačama i glinama obuhvaća kartografske jedinice 18 i 19. Tla kartografske jedinice br 18. povoljnijih su hidropedoloških, fizikalnih i kemijskih svostava, te se nakon odvodnje svrstavaju u 3. klasu. Tla kartografske jedinice br. 19 su nepovoljnih hidropedoloških, fizikalnih i kemijskih svojstava, te se nakon melioracija uglavnom koriste za travnjake i šume. Tla prvog i drugog područja nalazimo u dolinama istarskih rijeka i polja 3. Područje tala brežuljkasto - brdskog reljefa na vapnenim laporima, flišu i pliocenskim ilovačama, glinama i polutvrdim vapnencima. Ovom području pripadaju kartografske jedinice broj 55 i 56 središnjeg flišnog dijela Istre. Tla kartografske jedinice 55 obuhvaćaju umjereno blage, umjereno strme, a dijelom i jako strme padine. Na ovom području, uz nepovoljna svojstva reljefa prevladava kultura oranica, te vinograda i voćnjaka kod kojih treba obratiti pozornost na izbor podloge zbog sadržaja karbonata u tlu. Tla kartografske jedinice broj 56 zauzimaju područja sa pretežno blažim nagibima, te su sličnih svojstava kao i tla prethodne kartografske jedinice. Zajedničko svojstvo tala petog područja je: opadanje boniteta zemljišta u zavisnosti sa padinskim reljefom, te jaka erozija zbog koje je potrebno primjenjivati mjere konzervacije tla i vode. 4. Područje tala krša na tvrdim vapnencima, dolomitima, koluvijalnim i reliktnim crvenicama. Ovo je heterogeno područje koje možemo u Istri podijeliti na tri podpodručja. Jako krševito područje kartografskih jedinica 65., 67. i 68. koje zauzima predplaninski i planinski dio Istre. Ove površine su najvećim dijelom pod vegetacijom šume, degradirane i krševite šume, te ekstenzivnih pašnjaka. Manje obradive površine nalaze se u udubljenim kraškim oblicima - dolcima i vrtačama. Područje kartografske jedinice 69 zauzima središnji i južni dio istarske ploče, gdje nalazimo plitke, srednje duboke i duboke crvenice, stjenovitosti 0 - 2 % i 2 - 10 %. U središnjem dijelu istarske ploče nalazimo veći broj manjih plodnih poljoprivrednih površina u udubljenim kraškim oblicima vrtačama i dolcima. Područje kartografske jedinice 610 proteže se na dijelu istarske ploče sjeverno od Limskog zaljeva, te između Raše i Pazina. Ovo je područje dubokih crvenica na brežuljkastom reljefu s pretežno malom stjenovitošću i kamenitosti (0 - 2%). Ove su površine značajne za intenzivno vinogradarstvo i maslinarstvo, te povrćarstvo ukoliko je osigurana kvalitetna voda za navodnjavanje. Zastupljenost tala na području obuhvata Plana Pedosfera na području obuhvata ovog Plana sastoji se od dvije kategorije tala (vidi shematogram B: Pedologija): 1. tla istarske ploče - zapadna Istra i 2. tla istarske ploče - središnji dio Istre. Udio pojedinih tala svrstati ćemo po pripadnosti području Gradova-Općina u obuhvatu Plana kako slijedi: 1. Tla istarske ploče - zapadna Istra U sjevernom i zapadnom dijelu iznad kanjona Limske drage, na području Grada Pazina, te Općina Tinjan, Kanfanar, i istočnoj polovici Općine Sv. Lovreč prevladava zemlja crvenica (terra rossa) CRVENICA tipična i antropogenizirana, srednje duboka i duboka, CRVENICA lesivirana, antropogenizirana, duboka i RIGOLANO iz crvenice (40:30:30) - kartografska jedinica 5 te CRVENICA tipična plitka i srednje duboka, SMEĐE TLO na vapnencu plitko i EUTRIČNO SMEĐE tlo vrtača (70:20:10) - kartografska jedinica 2. U južnom dijelu iznad kanjona Limske drage prevladava: CRVENICA lesivirana, antropogenizirana, duboka, CRVENICA tipična i antropogenizirana plitka i srednje duboka i RIGOLANO iz crvenice (40:30:30) - kartografska jedinica 7.



U preostalom dijelu obuhvata plana - sjevernom području u općini Sv. Lovreč i Vrsar, te u južnom području u Općini Kanfanar i Gradu Rovinju prevladava zemlja crvenica (terra rossa) - tla kartografskih jedinica: 1,3 , 8, 9 i 10. 2. Tla istarske ploče - središnji dio Istre Duž cijelog užeg područja Limskog zaljeva i Limske drage, na padinama kanjona, isključivo prevladava SMEĐE tlo plitko na vapnencu i KAMENJAR i CRVENICA tipična plitka (50:30:20) - kartografska jedinica 11. U donjem dijelu Limske drage, od Limskog zaljeva do područja ispod naselja Vidulini, zastupljeno je KOLUVIJALNO EUTRIČNO antropogenizirano tlo, CRVENICA koluvijalna duboka i EUTRIČNO smeđe tlo na koluviju (40:30:30) - kartografska jedinica 65. Nadalje, do kraja Limske drage prevladava KOLUVIJALNO KARBONATNO oglejeno i neoglejeno antropogenizirano te MOČVARNO GLEJNO tlo (80:20) - kartografska jedinica 58. Na području Grada Pazina, u jugoistočnom dijelu iznad kanjona Limske drage te na istočnom dijelu kanjona Limske drage na području Općina Sv. Petar u šumi, Žminj i Kanfanar prevladavaju: u manjem dijelu: cca 6% (sjever) CRVENICA lesivirana i tipična srednje duboka, SMEĐE tlo na vapnencu plitko i srednje duboko i EUTRIČNO smeđe tlo vrtača (60:30:10) - kartografska jedinica 15 i cca 15% SMEĐE tlo na vapnencu srednje duboko, CRVENICA tipična, lesivirana, antropogenitzirana, srednje duboka, i EUTRIČNO smeđe tlo vrtača (50:40:10) - kartografska jedinica 14, te u većem dijelu: cca 79% CRVENICA tipična, lesivirana, antropogenizirana (djelomično boksitna), RIGOLANO iz crvenice i SMEĐE tlo na vapnencu, srednje duboko (40:40:20) - kartografske jedinica 16. Zemlja crvenica (terra rossa) je sinonim za tla crvene boje na području Dinarida. Crvena boja im potječe od peptizacije amorfnih željeznih hidroksida, pri čemu se formiraju kristali getita i hematita u gustoj osnovi tla (Durn, 1996.) Crvenica se formira na čistim i čvrstim karstificiranim vapnencima i dolomitima, pri čemu je solum nekarbonatan. Pri geološkim istraživanjima, terra rossom se nazivaju crvenkasta, smeđastocrevena i žućkastocrvena siltozno-glinovita tla, rasprostranjena u mediteranskom području povrh vapnenaca i dolomita, debljine od nekoliko centimetara do nekoliko metara (Bardossy, 1982.). Zemlja crvenica prekriva relativno velike površine, a najbolje je očuvana u uvalama i vrtačama. To je područje zapadne Istre na vapnenoj podlozi – “Crvena Istra”, s crvenicama tipičnim, antropogeniziranim i lesiviranim, te plitkim, srednje dubokim i dubokim tlima, smeđim na vapnencu (na brežuljkastom dijelu). Kemijski sastav crvenice ukazuje na siromašnu opskrbljenost dušikom. Postanak zemlje crvenice nije jednoznačno utvrđen. Međutim, većina istraživača se slaže da su egzogeni faktori imali značajnu ulogu pri njenom stvaranju. Prema nekima, zemlja crvenica potječe od netopivog ostatka različitih krednih vapnenaca, eocenskih naslaga i eolskog materijala. To bi bila poligenetska tvorevina, koja spada u gline i siltozne gline, a manjim dijelom u siltozno glinovite ilovine. Kemijski sastav je (približno): SiO2=41-53%, Al2O3=18-27%, Fe2O3=8-12%. To su ujedno i jedne od najzastupljenijih vrsta tala u Istri na kojima se vrši poljoprivredna proizvodnja. Klima Šire Područje Limskog zaljeva pripada mediteranskoj klimi tip “Cfsax'' (Köppenova klasifikacija). Podneblje je uvjetovano geografskim položajem i reljefom, a specifičnost promatranog područja je u tome što se nalazi na granici submediteranske i eumediteranske zone. S jedne strane jak je klimatski utjecaj kopna i nedalekih Alpa, a s druge strane jak je i utjecaj mora. Područje grada Rovinja pripada sredozemnom tipu klime sa submediteranskim osobinama, osobito prema unutrašnjosti. Ljeta su topla, vedra i sunčana, a zime blage, oblačnije i vlažnije s proljetnim i jesenskim maksimumom padalina, koje donose vlažni zapadni i južni vjetrovi. Ljeti s mora puše maestral, dok zimi bura nema razorno negativno djelovanje. Srednja godišnja temperatura zraka je 12,1°C (siječanj 4,5°C i srpanj 20,9°C), godišnje padne 836 mm padalina, srednja godišnja naoblaka je 4,2. Insolacija iznosi 2.437 sunčanih sati godišnje. Na području općine Vrsar ljeta su vruća (srednja temperatura kolovoza 22°C/Poreč/), a najhladniji mjesec je siječanj (srednja temperatura siječnja 4,9°C / Poreč/). Posebnost ovog prostora je relativno visoka vrijednost zračne vlažnosti. Prosječna relativna vlažnost je 76%, a rijetko pada ispod 70%.



Reljefne osobine istarskog poluotoka s blizinom Učke i masiva Čićarije znatno utječu na klimatska obilježja općine Sv. Lovreč. Isto rezultira većom koncentracijom padalina u zimskom dijelu godine i nešto sušnijim ljetima. Utjecaj mora što Limskim zaljevom, a osobito dolinom Mirne dopire u središnju Istru, rezultira oznakama koje su prepoznatljive za submediteransko podneblje, dok u istočnom dijelu općine prevladava eumediteranska klima. Područje općine Žminj pripada sredozemnom tipu klime submediteranskih osobina, osobito prema unutrašnjosti. Ljeta su topla, vedra i sunčana, a zime blage, oblačnije i vlažnije s proljetnim i jesenskim maksimumom padalina, koje donose vlažni zapadni i južni vjetrovi. Ljeti s mora puše maestral, dok zimi bura nema razorno negativno djelovanje. Srednja godišnja temperatura zraka je 12,1°C (siječanj 4,5°C i srpanj 20,9°C), godišnje padne 836 mm padalina, srednja godišnja naoblaka je 4,2, a insolacija iznosi 2.437 sunčanih sati godišnje. Područje Grada Pazina obilježeno je blagom submediteranskom klimom. Obilježje toga tipa je umjereno topla kišna klima s vrućim ljetom u kojemu je srednja mjesečna temperatura od 22°C. Padaline su ravnomjerno zastupljene tijekom cijele godine. Najsušniji dio godine izražen je ljeti. Zime su blage što je posljedica utjecaja mora, koji prodire u unutrašnjost dolinama Drage i Butonige. Količina oborina raste od zapada prema Učki. Jaki pljuskovi mogući su u svibnju, lipnju i listopadu. Tuča je moguća u lipnju i srpnju. Snijeg je rijetka pojava i zadržava se po nekoliko dana. Bura, sjevernjak (tramontana) i istočnjak (levant) su prevladavajući vjetrovi koji donose naglo opadanje temperature, a zrak pročišćuju i suše. Znatnija odstupanja od uobičajene klime izražena su u mjestu Pazinu, koji se nalazi u kotlini ponornice Pazinčice. Vegetacija Šumska vegetacija odraz je klimatskih i pedoloških prilika. Područje obuhvata plana u potpunosti ulazi u mediteransku šumsku regiju. U njoj razlikujemo eumediteransku i submediteransku zonu. Eumediteranska zona je jasno uočljiva jer u njoj prevladavaju šume vazdazelenih vrsta. Ovu zonu karakterizira zajednica hrasta crnike i crnog jasena (As. Orno-Quercetum ilicis). Ova zona zauzima uski obalni pojas. Submediteranska zona je daleko prostranija i u njoj prevladavaju listopadne vrste. Karakteriziraju ih šumske zajednice hrasta medunca i bijelog graba (As. Querco-Carpinetum orientalis) koji dolazi u toplijoj podzoni. Na prijelazima navedenih zajednica dolazi do miješanja navedenih zajednica. Sam Limski zaljev nalazi se na granici eumediteranske i submediteranske zone, te predstavlja školski primjer za utjecaj ekspozicije na razvitak vegetacije. Sjeverni obronci kanala imaju južnu ekspoziciju, koja uvjetuje razvitak vazdazelene makije hrasta crnike. Južna ekspozicija ima direktan upad sunčanih zraka, koje onda uvjetuju brzo zagrijavanje i brzo isparavanje i sušenje tla. Na takvim prostorima teško će opstati mezofilne biljke. Na južnim ekspozicijama na istočnoj strani Limskog zaljeva, zabilježen je nalaz vrste Thelygonum cynocrambe (L.) što je najsjernija granica areala ove biljke. Biljku su 1969. godine zabilježili Lj. Ilijanić I N. Šegulja. Noviji nalazi za ovu biljku u literature danas ne postoje. Južni obronci zaljeva izloženi su sjevernoj ekspoziciji, koja uvjetuje pojavu submediteranske listopadne vegetacije hrasta medunca i bijelog graba. Koso padanje zraka na sjevernoj ekspoziciji, te zaklonjenost samih obronaka, uvjetuje slabije zagrijavanje, manje isparavanje, bolje održavanje tla, a u zraku ima više vlage. Zato na sjevernim ekspozicijama teško opstaju termofilne biljke. Na grafičkom dijelu plana - C (Vegetacijske zajednice) prikazane su vegetacijske zajednice obuhvata plana.

Eumediteranska zona

Vazdazelena šuma hrasta crnike (As. Orno-Quercetum ilicis) Ova zajednica pruža se u uskom obalnom pojasu od grada Rovinja na sjeveru do ulaza u Limski zaljev. Ista zajednica rasprostranjena je i na području oko Vrsara, odakle se proteže u Limski zaljev, pokrivajući čitavu sjevernu obalu od razine mora pa do vrha kanjona. Ovisno o utjecaju topline mora, šume ove zone uvlače se dublje u kopno što je slučaj sa Limskom dragom. Tu je vidljiv degradacijski stadij ove šume isključivo na južnim ekspozicijama. Šume crnike u Limskom zaljevu, izuzetno su bogatog florističkog sastava. Od zimzelenih elemenata prevladavaju crnika (Quercus ilex), planika (Arbutus unedo), lovor (Laurus nobilis), zelenika (Phyllirea media), veliki vrijes (Erica arborea), mirta (Myrtus communis), a pojavljuju se i neki listopadni elementi kao crni jasen (Fraxinus ornus), hrast medunac (Quercus pubescens), maklen (Acer monspesulanum), drača (Paliurus spina cristi).



Razvoj ove zajednice prvenstveno je uvjetovan klimom, dok su drugi edafski faktori manje značajni. Ove sastojine crnike su u prošlosti degradirane sječom u makiju, što znači da prevladavaju grmoliki oblici. Na nekim dijelovima, kao npr. na potezu između Valalte i Monsene, pojedine su površine iskrčene zbog otvaranja kampova, a na nekima su zatim podignute kulture četinjača. Prijelaz iz eumediteranske u submediteransku zonu je vrlo nagao, a karakterizira ga subasocijacija šume hrasta medunca i bijelog graba sa zelenikom (As. Carpinetum orientalis adriaticum sub. philletosum). Uz hrast medunac i bijeli grab, najzastupljeniji je vazdazeleni grm zelenika (Phillyrea latifolia).

Submediteranska zona

Šuma hrasta medunca i bijelog graba (As. Querco-carpinetum orientalis) Južna obala limskog zaljeva, obrasla je submediteranskom listopadnom zajednicom hrasta medunca i bijelog graba. Ova zajednica raste na erodiranim do duboko lesiviranim crvenicama. U sloju drveća pojavljuju se slijedeće vrste: hrast medunac (Quercus pubescens), bijeli grab (Carpinus orientalis), crni jasen (Fraxinus ornus), maklen (Acer monspesulanum), hras cer (Quercus ceris), rašeljka (Prunus mahaleb), i dr., a u sloju grmlja: krkavina (Rhamnus alaternus), drijen (Cornus mas), kalina (Ligustrum vulgare), ruj (Cotinus coggygria), šmrika (Juniperus oxycedrus) i dr. Ovisno o edafskim faktorima (prvenstveno dubini tla), zastupljeni su gospodarski uzgojni oblici ove šume. Dominira niska šuma (panjača), dok su manje površine ove šume srednjeg uzgojnog oblika (sa stablima iz sjemena i iz panja). Visokih šuma (sjemenjača) je vrlo malo. Ove šume su neekonomičnim sječama devastirane u šikare. Na ravnijim terenima, gdje je dublje tlo, te su šume iskrčene za poljoprivredu. Najkvalitetnije šume hrasta medunca i bijelog graba su na području Šumarije Poreč, na platou iznad Limskog zaljeva. Ovdje se ističe šuma Kontija kao najljepši predstavnik ove šumske zajednice. Stara je oko 100 godina, a na površini od 52 ha zaštićena kao posebni rezervat šumske vegetacije. Ova zajednica obraštava i obronke kanjona Limske drage, gdje ima zaštitni karakter od erozije, a u najvećem dijelu nalazi se u privatnom vlasništvu. Privatni vlasnici formirali su gajeve za proizvodnju sitne seoske građe i ogrijevnog drva. Na sjevernim dijelovima Limske drage hrast medunac pojavljuje se u pratnji bijelog graba, crnog bora i bagrema. Idući prema južnijim dijelovima Drage, zastupljenost bijelog graba je manja, crni bor u potpunosti nestaje, a veću zastupljenost imaju bagrem i šmrika, dakako, uz hrast medunac. Jedan od najzastupljenih degradacijskih stadija ove zajednice su dračici. To su šikare izgrađene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatičnih biljaka nepodobnih za brst, u prvom redu koza. Unutar obuhvata plana pojavljuje se dračik drače s trnovitom krkavinom (As. Rhamno-Paliuretum). U florističkom sastavu ove zajednice ističe se na prvom mjestu drača (Paliuretus spina-christi) kojoj se pridružuju jednovratni glog (Crataegus monogyna), smrdljika (Pistacia terebinthus), divlja ruža (Rosa sp.) i oštroigličasta borovica (Juniperus oxycedrus).

Poluprirodni i prirodni travnjaci Od travnjačke vegetacije najraširenija je zajednica mlječike i kršina (As. Euphorbietum nicaensis-Chrysopogonetum) koja se najčešće koristi kao pašnjak. Zajednica se razvija na plitkim tlima, tj. na podlozi vapnenca i dolomita, terenima različitog nagiba i izloženosti. U florističkom sastavu ove zajednice dominira: trava kršin (Chrysopogon gryllus), nicejska mlječika (Euphorbia nicaensis), uskolisna mlječika (E. cyparissias), velecvjetna graholika (Lathyrus megalanthus), gomoljasta končara (Filipendula hexapetala), petoprst (Potentilla pedata), grimizni karanfil (Dianthus sanguineus), zmijak (Scorzonera villosa), uskolisni trputac (Plantago holosteum), ovsik (Bromus erectus) i druge. U zoni prskanja valova na skeletnom tlu s većim kamenim blokovima javlja se pašnjak sunovrata i čepljeza (As. Narcisso-Asphodeletum microkarpi) sa karakterističnim vrstama: višecvjetni sunovrat (Narcissus tazzeta), razgranjeni čepljez (Asphodelus microcarpus) i leptirasti kaćun (Orchis papilionacea). Mjestimično se susreće i pašnjak vlasulje i smilice (As. Festuco- Koelerietum splendentis). Na kamenjarima razvija se zajednica ljekovite kadulje i kovilja (As. Stipo-Salvietum officinalis). Ona ujedno predstavlja krajnji stadij degradacije šume hrasta crnike i crnog jasena.



Poljoprivredne površine U cilju što racionalnijeg korištenja poljoprivrednog zemljišta i ekonomičnosti poljoprivredne proizvodnje, obzirom na prirodne uvjete (klima, reljef) te bonitet tla, Prostorni plan Istarske županije podijelio je Županiju na četiri područja: 1. zapadno i južno priobalje (do 200 m nadmorske visine), 2. središnja Istra (200 - 500 m nadmorske visine), 3. sjeveroistočna Istra (dolina Raše do Plominskog zaljeva uključujući Čepićko polje), 4. pretplaninsko i planinsko područje Ćićarije i Učke (nadmorska visina viša od 500 m), i predložio najekonomičnije poljoprivredne kulture. Najzastupljenije poljoprivredne površine koje ulaze u obuhvat PPPPO Limski zaljev i Limska draga su poljoprivredne površine koje, prema PPIŽ-u, ulaze u zapadno i južno priobalje, dakle površine do 200 m nadmorske visine, te površine koje ulaze u sastav središnje Istre (200-500 m nadmorske visine). Unutar obuhvata Plana pojavljuju se poljoprivredne ratarske oranične površine na kojima se izmjenjuju razne kulture: pšenica, ječam, raž, zob, kukuruz, krumpir, rajčica, luk te kulture za stočnu hranu: lucerna i razne djetelinske smjese. Značajnije oranične površine su u Limskoj dragi te na dubljim tlima crvene Istre, a to je zaleđe Vrsara i Rovinja, područje Rovinjskog sela, Tinjana i Sv. Lovreča, gdje je intenzivnija poljoprivreda na većim površinama. Ovo područje je pogodno za vinogradarstvo, voćarstvo te u priobalnom području maslinarstvo. Voćnjaci su zasađeni trešnjama, višnjama, bademima, lješnjacima, orasima, šljivama, jabukama i kruškama. U novije vrijeme pristupilo se plantažnom uzgoju bresaka.

Fauna Za potrebe izrade Prostornog plana Istarske županije (2002) napravljen je pregled faune Istre (sastav, rasprostranjenost, staništa, status vrste i vrijednost). Pregled faune načinjen je prema dostupnim literaturnim podacima i neobjavljenim podacima autora. Analizom objavljenih radova tada je uočeno da je fauna leptira Hrvatske bila veoma dobro istražena, međutim pojedini dijelovi Hrvatske, među kojima se nalazi i Istra, nažalost nisu. Detaljnije poznavanje faune leptira Istarske županije, a samim time i područja obuhvata ovoga Plana iziskuje buduća sistematska istraživanja. Za potrebe izrade ovog plana korišteni su isti podaci s popisom leptira na tipovima staništa prema CORINE klasifikaciji, kao i podaci dobiveni od Državnog Zavoda za zaštitu prirode. Leptiri (LEPIDOPTERA) Slijedi popis leptira (8 svojti) za koji je sigurno utvrđeno da ulaze u obuhvat plana, te svojte koje bi se eventualno mogle naći u obuhvatu plana (53) jer su zabilježene na njegovim rubnim dijelovima ili na staništima koja se pojavljuju unutar obuhvata plana.

1. Iphiclides podalirius Vrsta je zabilježena 1996. godine u Rovinju na lokaciji Sv. Katarina-kserotermofilni tipovi staništa, krčevine, šikare. Vrsta je zaštićena Zakonom u RH. 2. Papilio machaon Vrsta je zabilježena 1996. godine u Rovinju na lokaciji Zlatni rt -kserotermofilni tipovi staništa, krčevine, šikare. Vrsta je zaštićena Zakonom u RH. 3. Leptidea sinapis Vrsta je zabilježena 1995. godine u Rovinju. Livadna staništa i rubovi šuma. 4. Pieris mannii

Vrsta je zabilježena 1995. godine u Rovinju. Termofilne livadne površine, kultivirane površine, rubovi šuma, šikare.

5. Pieris brassicae Vrsta je zabilježena 1996. godine u Rovinju. Livade, povrtnjaci, kultivirane površine, rubovi šuma.



6. Pieris ergane Vrsta je zabilježena u Limskom zaljevu. Kserotermofilna staništa, kamenolomi, kamenjari na kojima raste biljka Aethiona saxatile. 7. Pieris napi Vrsta je zabilježena 1996. godine u Rovinju. Različiti tipovi livada i rubovi šuma. 8. Satyrium spini Vrsta je zabilježena u Kanfanaru. Različiti tipovi staništa koja uključuju livade, rubove šuma i šikare. 9. Scolitantides orion Vrsta je zabilježena u Rovinju. Termofilni tipovi staništa, livade, rubovi šuma, makija. Ugrožena vrsta u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji. Zakonski zaštićena u Austriji i Njemačkoj u kojima je u većini područja u izumiranju. 10. Libythea celtis Vrsta je zabilježena u Rovinju 1960. Staništa (uključujući i parkove) na kojima dolazi Celtis australis. 11. Vanessa cardui Vrsta je zabilježena u Rovinju 1995. godine (Sv. Katarina, Crveni otok). Različiti tipovi staništa: livade, rubovi šuma, grmlja, kultivirane površine, vrtovi, parkovi. 12. Inachis io Vrsta je zabilježena u Rovinju (Crveni otok) 1995. godine. Različiti tipovi staništa: livade, rubovi šuma, grmlja, vočnjaci, vrtovi, parkovi. 13. Polygonia egea Vrsta je zabilježena u Rovinju-Zlatni rt, 1996. godine. Termofilni tipovi livadnih staništa, rubovi grmlja-šuma, kamenjar.

14. Polygonia album Okolica Rovinja, najčešće uz rubove šuma ili grmlja. 15. Nymphalis antiopa Okolica Rovinja. Različiti tipovi staništa, livade, rubovi šuma, riječne doline, vrtovi. 16. Melitaea didyma Vrsta je zabilježena u Rovinju 1996. godine. Termofilni tipovi staništa, livade, rubovi grmlja, kamenjar.

17. Limenitis reducta Vrsta je zabilježena u Rovinju (Sv. Katarina). Rubovi šuma, grmlja, parkovi, vrtovi.

18. Charaxes jasius Vrsta je zabilježena u Rovinju 1996. godine. Samo uz rubove mora gdje raste Arbutus unedo.

19. Pararge aegeria Vrsta je zabilježena u Rovinju (Zlatni rt) 1995, 1996. godine. Šumske zajednice, rubovi grmlja. 20. Lasiommata megera Vrsta je zabilježena u Rovinju (Sv. Katarina) 1996. godine. Termofilna livadna staništa, kamenjari, šikare, vrtovi, parkovi. 21. Coenonympha pamphilus Vrsta je zabilježena u Rovinju 1995. i 1996. godine. Livade, travnjaci, kultivirana staništa sa biljkama Poa i Nardus.



22. Coenonympha arcania Vrsta je zabilježena u Rovinju 1995. i 1996. godine. Travnati nasipi, livadna staništa, šumarci. 23. Maniola jurtina Vrsta je zabilježena u Rovinju 1995. i 1996. godine (Zlatni rt, Sv. Katarina). Različite livadne zajednice, kultivirane površine, vrtovi, rubovi grmlja, šuma, najčešće na staništima koja se nalaze na kalcitnim ili kiselim tlima. 24. Melanargia galathea Vrsta je zabilježena u Rovinju 1996. godine. Različite livadne zajednice, rubovi grmlja i šuma. 25. Hipparchia semele Vrsta je zabilježena između Rovinja i Poreča. Livadne zajednice, rubovi grmlja, šikare i dr., najčešća staništa sa podlogom od vapnenca. 26. Chazara briseis Vrsta je zabilježena u okolici Rovinja. Kserotermofilni tipovi staništa, livadne zajednice, rubovi šuma, kultiviranih površina, grmlja, kamenjari. 27. Brintesia circe Vrsta je zabilježena u okolici Rovinja. Različiti tipovi staništa, grmovita područja, kultivirane površine i travnjaci. 28. Spialia orbifer Vrsta je zabilježena u Rovinju. Livadna staništa sa biljkom Sanguisorba minor. 29. Pyrgus alveus Vrsta je zabilježena u Rovinju. Cvjetne livade, rubovi šuma s biljkama iz rodova: Potentilla, Helianthemum, Rubus. 30. Ochlodes venatus Vrsta je zabilježena u Rovinju. Livadni tipovi staništa.

31. Thymelicus lineola Limski zaljev. Livadne zajednice, biljke hraniteljice su različiti tipovi trava. 32. Thymelicus acteon-Rottemburgov debeloglavac-nedovoljno poznata vrsta, vrsta zaštićena Zakonom.

33. Rivula sericealis Vrsta je zabilježena u Rovinju (Zlatni rt) 1995. i 1996. godine. Mezohigrofilni tipovi staništa (močvare, livade) sa biljkama iz rodova Carex i Brachypodium.

34. Hypena rostralis Vrsta je zabilježena u Rovinju 1959. godine. Mezofilni tipovi staništa, šume, rubovi šuma, ruralna staništa. 35.Scoliopteryx libatrix Vrsta je zabilježena u Rovinju 1996. godine. Mezofilni tipovi staništa, močvare, vlažne šume sa biljkama Salix i Tremula. 36. Minucia lunaris Vrsta je zabilježena u Rovinju (Zlatni rt) u periodu od 1994-1996. godine. Javlja se u različitim zajednicama hrastovih šuma. 37. Dysgonia algira Vrsta je zabilježena u Kanfanaru i Rovinju. Kserotermni tipovi staništa, listopadne šume, makija.



38. Apopestes spectrum Vrsta je zabilježena u Rovinju. Termofilni tipovi staništa sa biljkama iz rodova Genista, Lygos, Sarothamnus.

39. Autophila anaphanes Vrsta je zabilježena u Limskom zaljevu. Kserotermni tipovi staništa sa biljkama iz rodova Ulex i Genista.

40. Tyta luctuosa Vrsta je zabilježena u Rovinju (Zlatni rt) 1996. godine. Kserotermofilni tipovi staništa sa biljkama iz rodova Convolvulus i Linum. 41. Cryphia amasina Vrsta je zabilježena u Rovinju 1971. godine-jedini nalaz te vrste u Hrvatskoj.Kserotermofilni tipovi staništa-mediteranske hrastove šume. 42. Emmelia trabealis Vrsta je zabilježena u Rovinju 1995. i 1996. godine.Mezotermofilni tipovi staništa s biljkom Convolvulus arvensis. 43. Macdunnoughia confusa Vrsta je zabilježena u Rovinju 1975. godine. Termofilni tipovi staništa sa zeljastim biljkama iz rodova Artemisia, Achuileam, Matricaria. 44. Autographa gamma Vrsta je zabilježena u Rovinju (Zlatni rt) 1995. i 1996. godine. Eurivalentna vrsta koja se pojavljuje na različitim tipovima staništa. 45. Spodoptera exigua Vrsta je zabilježena u Rovinju. Termofilni tipovi staništa, česta i na kultiviranim površinama. 46. Mniotype solieri Vrsta je zabilježena u Rovinju.Različita staništa sa većim brojem zeljastih biljaka. 47. Gortyna puengeleri Vrsta je zabilježena u Rovinju. Termofilna suha staništa s biljkama iz roda Peucedanum. 48. Noctua janthina Vrsta je zabilježena u Rovinju 1995. godine. Termofilni tipovi staništa. 49. Agrostis puta Vrsta je zabilježena u Rovinju 1975. godine. Mezotermni tipovi staništa, gusjenica se hrani travama, uključujući i druge zeljaste biljke. 50. Peribatodes rhomboridaria Vrsta je zabilježena u Limskom zaljevu. Bjelogorične šume, kultivirane površine, povrtnjaci. Gusjenica je polifagna. 51. Rhodostrophia calabra Vrsta je zabilježena u Rovinju. Termofilna staništa sa biljkama iz roda Sarothamnus. 52. Cosmorhoe ocellata Vrsta je zabilježena u Limskom zaljevu. Različita staništa sa biljkama iz roda Galium (šumske zajednice, livade, močvare). 53. Macroglossum stellatarum Vrsta je zabilježena u Rovinju (Zlatni rt, Sv. Katarina) 1995. i 1996. godine. Različita staništa. Često se može vidjeti prilikom hranjenja uz cvjetne površine i u gradu, vrtovima, vinogradima, voćnjacima, rubovima šuma, kamenim staništima, livadama. Biljke hraniteljice gusjenice su vrste iz rodova Galium, Stellaria, Rubia.



54. Hyles euphorbiae Vrsta je zabilježena u Limskom zaljevu. Kserotermofilna staništa (putevi, staze, podloga sa pijeskom, kamenjar) na kojima se pojavljuje Euphorbia cyparissias. 55. Lymantria dispar Vrsta je zabilježena u Rovinju 1996. godine.Bjelogorične šume, parkovi, voćnjaci; hraniteljice iz rodova Quercus, Carpinus, Fagus, Populus, različite vrste voćaka. 56. Lasiocampa quercus Vrsta je zabilježena u Limskom zaljevu. Različita staništa-hrastove šume, miješane šume, vlažna staništa. 57. Saturnia pyri Vrsta je zabilježena u Rovinju. Bjelogorične šume, sekundarno parkovi, vrtovi. 58. Apatura ilia (mala preljevalica)-niskorizična kategorija ugroženosti, vrsta zaštićena Zakonom. 59. Apatura iris (velika preljevalica)-niskorizična kategorija ugroženosti, vrsta zaštićena Zakonom.

60. Euphydryas aurinia (močvarna riđa)-nedovoljno poznata, strogo zaštićena vrsta koja se nalazi

na Dodatku II direktive o staništima.

61. Papilio alexanor (južni lastin rep)-nedovoljno poznata, strogo zaštićena vrsta.

Puževi (GASTROPODA) Kopnena malakofauna Istre je veoma malo istražena. Sustavna istraživanja takve vrste u Istri ne postoje. Najveći broj podataka nalazi se u djelima općeg karaktera (fauna, katalog Europe) u kojima se Istra sporadično javlja. Ne zna se što sve ulazi u sastav kopnene malakofaune, kao što se ne zna stanje populacija svojti (brojnost, distribucija, stabilnost populacija). Na temelju općeg europskog stanja kopnene malakofaune i skromnih literaturnih podataka mogu se istaknuti kao ugrožene:

- ekonomski isplative vrste i podvrste, tj. jestive vrste puževa: vinogradnjak (Helix pomatia), i njegovi srodnici (Helix secernenda, H. cincta, H. aspera). Zbog skupljanja ovih vrsta brojnost njihove populacije je u opadanju.

- vrste i podvrste koje obitavaju na područjima intenzivne urbanizacije i turizma – vrste koje obitavaju u priobalnom području (rod: Delima, Medora).

Trideset svojti puževa koji su kroz literaturne podatke zbilježene u blizini obuhvata ovog Plana, a za koje se može pretpostaviti da žive i unutar obuhvata Plana s obzirom na lokaciju nalaza jesu:

1. Deroceras agreste-Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 2. Arion sp. – rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 3. Chondrina avenacea istriana – Rovinj; istarski endem; vrstu je potrebno zaštititi 4. Granaria illyrica – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 5. Cochlodina laminata – rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 6. Delima bilabiata biasolettiana – Rovinj, rovinjski arhipelag-istarski endem; vrstu je potrebno

zaštititi 7. Medora albescens albescens – Limski zaljev, Sv. Martin-istarski endem; vrstu je

potrebno zaštititi 8. Papilifera papillaris – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 9. Cochlostoma scalarinum – rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 10. Cochlostoma tergestinum – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 11. Chondrula tridens – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 12. Cepaea nemoralis – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 13. Cernuella virgata – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 14. Eobania vermiculata – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 15. Helicella obvia – rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 16. Helix aspera – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 17. Helix cincta – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi



18. Helix lucorum – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 19. Hygromia cinctella – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 20. Monacha cartusiana – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 21. Monacha parumcincta – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 22. Lehmannia marginata – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 23. Limax maximus – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 24. Tandoania sowerbii – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 25. Poiretia cornea – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 26. Pomatias elegans – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 27. Rumina decollata – Rovinj, rovinjski arhipelag; vrstu je potrebno zaštititi 28. Testacella scutulum – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 29. Oxychilus cellarius – Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi 30. Vitrea subrimata - Rovinj; vrstu je potrebno zaštititi

Trčci (CARABIDAE) Trčci su porodica grabežljivih kornjaša koji su načinom života najvećim dijelom vezani za tlo. Pregledom literaturnih podataka u Istri je zabilježeno 195 svojti trčaka od kojih jedna endemska svojta (od ukupno 27 koliko ih ima u Istri) zbilježena za obuhvat Plana. Vrsta Laemostenus cavicola romualdi inače obitava u spiljama i pećinama, a u obuhvatu plana zabilježena je u općini Kanfanar – jama Kumbašeja kao i u spilji Sv. Romualda. Postojanje endemskih svojti u nekom području podiže njegovu faunističku vrijednost, osobito kada se radi o špiljskoj fauni koja je već po svom staništu zastićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05). Gujavice (LUMBRICIDAE) Popis gujavica za područje Istre napravljen je 1991. godine (Mršić). Za područje cijele Istre utvrđeno je 15 svojti, od kojih su 7 (45%) endemi. Lokacije na kojima su sabrani primjerci nisu pobliže opisani i locirani, osim imena naselja ili grada gdje su sabrani primjerci. Stoga se može očekivatui da se unutar obuhvata plana mogu očekivati slijedeće tri svojte: Octodrilus mimus – Rovinj; endem Octodrilus tergestinus – Rovinj; endem Dendrobaena veneta veneta - Rovinj Vodozemci (AMPHIBIA) Glavata želva (Caretta caretta) – Rovinj, more oko zapadne Istre-strogo zaštićena vrsta. Gatalinka (Hyla arborea)-niskorizična kategorija ugroženosti, strogo zaštićena vrsta Gmazovi (REPTILIA) Barska kornjača (Emys orbicularis)-niskorizična kategorija ugroženosti, strogo zaštićena vrsta, nalazi se na dodatku II direktive o staništima Mrki gušter (Algyroides nigropunctatus)-Rovinj, Limski zaljev Krška gušterica (Podarcis melisellensis fiumana) – Limski zaljev, Rovinj, Pazin Zidna gušterica (Podarcis muralis muralis) – Kanfanar, Pazin (Podarcis muralis maculiventris) – Rovinj, Rovinjsko selo (Podarcis sicula campestris) – Rovinj, Kanfanar: endem Hrvatske, vrsta ugrožena na međunarodnom nivou Zapadni zelembać (Lacerta (viridis) bilineata)-niskorizična kategorija ugroženosti, strogo zaštićena vrsta Šara poljarica (Coluber gemonensis) – Limski zaljev, Rovinj-vrsta ugrožena na međunarodnom nivou Šilac (Coluber najadum dahii)-nema sigurnih nalaza za Istru. Postoje podaci za okolicu Rovinja i Kanfanara koji nisu potvrđeni-vrsta ugrožena na međunarodnom nivou Gad (Coluber viridiflavus carbonarius) – Kanfanar, Rovinj-vrsta ugrožena na međunarodnom nivou Četveroprugi guž (Elaphe quatuorlineata) - Rovinj Bjelouška (Natrix natrix) - Kanfanar (Natrix natrix helvetica) - Rovinj Poskok (Vipera ursinii ursinii) – Rovinj, zaleđe Rovinja



Ptice (AVES) Istra je ornitofaunistički vrlo zanimljiva upravo zbog različitih tipova staništa i klimatskih osobitosti. Premda je u prošlosti dosta istraživana, do danas ne postoji kompletan i cjelovit popis ptica. Stoga popis vrsta koji slijedi se ne može smatrati kompletan i cjelovit. Karakteristične vrste po staništima koji ulaze u obuhvat PPPPO su:

- Limski zaljev s mnogobrojnim zimovalicama (Gavia artica, Egretta alba, Ardea cinerea, Actitis hypoleucos)

- Eumediteranska makija sa hrastom crnikom u kojoj gnijezde mediteranske vrste tipične za ornitofaunu grmlja: Hippolais pallidae, H. polyglotta, Sylvia melanocephala, S. cantillans.

- Šume alepskog bora oko Rovinja i Vrsara – Otus scops, Loxia curvirosta, Carduelis carduelis, Carduelis chloris, Picus viridis

- Submediteranske šikare hrasta medunca i bijelog graba na termofilnim staništima unutrašnjosti. Ovdje su značajne gnjezdarice: Lanius minor, L. senator, Parus lugubris, Sylvia hortensis, S. communis.

Vrste ornitofaune koje su još zabilježene za obuhvat Plana jesu: - crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis)-zimovalica-Rovinj; bijela bluna (Sula bassana)-Rovinj; žuta čaplja (Ardeola ralloides)-Rovinj; ražanj (Plegadisfalcinellus)-Rovinj; patka žličarka (Anas clypeata)-okolica Rovinja; crna lunja (Milvus migrans)-proljetna seoba kod Rovinja; riđa štioka (Porzana porzana)-kod Rovinja; vlastelica (Himantopus himantopus)-selica, kod Rovinja; mali žalar (Calidris minuta)-selica, Rovinj; pršljivac (Philomachus pugnax)-selica, Rovinj; veliki pozvizdač (Numenius arguata)-selica, kod Rovinja; krivokljuna prutka (Tringa nebularia)-selica, Rovinj; galeb klaukavac (Larus cachinnans)-gnjezdarica, Rovinj; sivi galeb (Larus fuscus)-Rovinj; obična čigra (Sterna hirundo)-gnjezdarica, Rovinj; mala čigra (Sterna albifrons)-gnjezdarica, Rovinj; divlji golub (Columba livia)-gnjezdarica stjenovitih staništa, Pazin; gugutka (Streptopelia decaocto)-gnjezdarica, Pazin; grlica (Streptopelia turtur)-Limski zaljev; čiopa (Apus apus)-gnjezdarica, Rovinj; zelena žuna (Picus viridis)-gnjezdarica, Rovinj; veliki djetlić (Picoides major)-gnjezdarica unutrašnjosti, Pazin, Rovinj; bregunica (Riparia riparia)-Rovinj; piljak (Delichon urbica)-gnjezdarica, Rovinj, Pazin; palčić (Troglodytes troglodytes)-Pazin; slavuj (Luscinia megarhynchos)-Rovinj, Limski zaljev; primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica)-Rovinj; kos (Turdus merula)-gnjezdarica, Rovinj, Limski zaljev, Pazin; crnokapa grmuša (Sylvia atricapilla)-gnjezdarica, Limski zaljev; brezov zviždak (Phylloscopus trochillus)-Rovinj; vuga (Oriolus oriolus)-gnjezdarica, Rovinj; svraka (Pica pica)-gnjezdarica, Pazin; čavka (Corvus corone)-gnjezdarica, Rovinj; gavran (Corvus corone)-gnjezdarica, Limski zaljev; poljski vrabac (Paser montanus)-gnjezdarica, Pazin; zeba (Fringilla coelebs)-Limski zaljev, Rovinj; žutarica (Serinus serinus)-gnjezdarica, Limski zaljev; čižak (Carduelis spinus)-Rovinj; vjetruša (Falco tinnunculus)-Kanfanar; orao zmijar (Circaetus gallicus)-Kanfanar.

Sisavci (MAMMALIA) Prema Crvenoj knjizi ugroženih sisavaca Hrvatske kao i staništima prisutnim na ovom području, šire područje obuhvata Plana je stvarno ili potencijalno područje rasprostranjenja nekoliko ugroženih i/ili zaštićenih vrsta sisavaca. Uz tablicu 12. sa popisom zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta koje su ovdje rasprostranjene, za one najugroženije (pred izumiranjem-u kategorijama CR, EN i VU) navedeni su i osnovni podaci koji su dobiveni od Državnog Zavoda za zaštitu prirode.



Tablica 12. Kategorije ugroženosti sisavaca Znanstveno ime

vrste Hrvatsko ime

vrste Kategorija

ugroženosti Zaštita po ZZP Dodatak II

Direktive o staništima

Lepus europaeus Europskli zec NT Z Miniopterus schreibersi

Dugokrili pršnjak EN SZ

Muscardinus avellanarius

Puh lješnikar NT SZ

Myotis bechsteini* Velikouhi šišmiš VU SZ Myotis emarginatus

Riđi šišmiš NT SZ

Myoxus glis Sivi puh LC Z, pop. južno od r. Save

Plecotus kolombatovici*

Primorski dugouhi šišmiš

DD SZ

Rhinolophus blasii*

Blazijev (sredozemni) potkovnjak

VU SZ

Rhinolophus euryale

Južni potkovnjak VU SZ

Rhinolophus ferrumequinum

Veliki potkovnjak NT SZ

Rhinolophus hipposideros

Mali potkovnjak NT SZ

Sciurus vulgaris Vjeverica NT Z Tursiops truncatus

Dobri dupin EN SZ

SZ-strogo zaštićene; Z-zaštićene, EN-ugrožene; VU-osjetljive, NT-niskorizične, LC-najmanje zabrinjavajuće; D.D.-nedovoljno poznate Prema podacima Studije prirodne osnove izrađene za potrebe izrade PPIŽ, na području obuhvata Plana utvrđene su još i slijedeće vrste sisavaca: Veliki šišmiš (Myotis myotis)-kolonije u špilji Sv. Romualda Veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) – Kašteljir (Kanfanar) Obična srna (Capreolus capreolus) Divlja svinja (Sus scrofa) Jazavac (Meles meles) Divlja mačka (Felis silvestris) Kuna bjelica (Martes foina) – dosta česta u obalnom području Lasica (Mustela nivalis) Lisica (Vulpes vulpes) Tvor (Mustela putorius) Fauna sisavaca zastupljena je i miševima i voluharicama. U zadnjih desetak godina dvije izrazito kontinentalne vrste i to divlja svinja (Sus scrofa) i srna (Capreolus capreolus) proširile su se u samo obalno područje. Posebno se to može reći za divlju svinju koja danas silazi sve do morske obale. Državni Zavod za zaštitu prirode izdvojio je 5 vrsta sisavaca koji pripadaju prema kriterijima Svjetske udruge za zaštitu prirode (IUCN) u kategoriju vrsta pred izumiranjem: Dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi) Kategorija ugroženosti: EN-ugrožena vrsta Ekologija: Poglaviti špiljska vrsta, ali je nađen i u rudnicima te napuštenim podrumima. Često mijenja skloništa, i ljeti i zimi. Povremeno se pri migraciji kolonije zadržavaju i na tavanijma kuća i krovištima crkava. Lovi visoko u zraku, iznad šuma i polja.



Razlozi ugroženosti: Vrlo je osjetljiv na uznemiravanje, ali i na postavljanje željeznih rešetaka na vrata u špiljama. Ugrožen je vjerojatno i upotrebom pesticida, kao u sjevernijem dijelu srednje Europe gdje je uočen uočljivi pad brojnosti. Velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii) Kategorija ugroženosti: VU-osjetljiva vrsta Ekologija: Šumska vrsta, dolazi samo u prirodnim većinom listopadnim šumama sa starijim stablima, te u starim voćnjacima i parkovima. U srednjoj Europi mu je najveća zabilježena gustoća populacija do 10 primjeraka/km, u starim bukovo-hrastovim šumama (starijim od 150 godina), a često je veoma brojan u starim parkovima i voćnjacima. Lovi na čistinama i rubovima šuma, često sakuplja plijen koji čine uglavnom noćni leptiri i dvokrilci, te razni beskrilni člankonošci s grančica i listova, ali i na tlu. Ljeti se zadržava u dupljama drveća, a zimuje u različitim podzemnim prirodnim ili umjetnim staništima, vjerojatno najviše u pukotinama. U Hrvatskoj je dosad nađen samo u području brdskih i podgorskih kontinentalnih listopadnih šuma i listopadnih šuma u primorju. Razlozi ugroženosti: Prekomjerna sječa starijih stabala s dupljama i prerana sječa starijih sastojina te upotreba pesticida u šumarstvu. Južni potkovnjak (Rhinolophus euryale) Kategorija ugroženosti: VU-osjetljiva vrsta Ekologija: Livade s grmljem, grmolika vegetacija šibljaka, gariga i šuma s niskom pokrovnošću drveća. Kolonije su mu u špiljama, ljeti često tvopri zajedničke kolonije s velikim potkovnjakom, riđim šišmišem i dugokrilim pršnjakom. Zimske kolonije su poznate u hladijim jamama i špiljama, samostalne ili s velikim potkovnjakom, ali dosad u Hrvatskoj nije nađen u većem broju. U primorju je, prema zapažanjima autora, često aktivan i zimi. Razlozi ugroženosti: Uznemiravanje prestenovanjem, špiljarenjem i intenzivna upotreba pesticida. O pretpostavljenom padu broja kolonija i brojnosti vrste u Hrvatskoj indikacija su brojni nalazi subfosilnih ostataka u špiljama na obali i otocima, a u kojima više nisu potvrđene niti ljetne niti zimske kolonije. Blazijev potkovnjak (Rhinolophus blasii) Kategorija ugroženosti: VU-osjetljiva vrsta Ekologija: Topli i suhi vegetacijom obrasli obronci, garizi i šibljaci u submediteranskom pojau. Zimuje u špiljama s relativno visokom temperaturom, pa je i zimi često aktivan. Razlozi ugroženosti: Mogući su razlozi ugroženosti gubitak staništa u špiljama zbog uznemiravanja turističkim posjetima, obnova odnosno izgradnja zgrada na način koji priječi boravak kolonija na tavanima, fumigacija špilja organoklornim pesticidima za vojne potrebe. Dobri dupin (Tursiops truncatus) Kategorija ugroženosti: EN-ugrožena populacija Ekologija: Staništa u kojima živi su raznolika. Mediteranska populacija je gotovo isključivo vezana za priobalne vode što je stavlja u veći rizik s obzirom na interakciju s ljudima, te sve veću fragmentaciju pogodnih staništa. Dobri dupini su vrlo prilagodljivi i oportunisti u izboru hrane. Plijen su im uglavnom pridnene ribe, manje pelagičke vrste plave ribe, te u manjoj mjeri glavonošci i rakovi. Razlozi ugroženosti: S obzirom na malu površinu i zatvorenost Jadranskog mora, te velik pritisak stanovništva, osobito turista ljeti, dobri dupini u Jadranu suočeni su s više različitih ksenobiotika, procesom biomagnifikacije i bioakomulacije gomila se u velikim količinama u tkivima dupina jer se oni nalaze na kraju hranidbenih lanaca i žive razmjerno dugo. Taj utjecaj ima dugoročan učinak na populaciju, smanjuje reproduktivnu sposobnost jedinki, povećanje smrtnosti mladunaca, smanjenje imuniteta, pogoduje pojavi bolesti, parazitskih infekcija i patoloških promjena na organima. Prekomjeran izlov morskih organizama koji dobrom dupinu služe za hranu također mu ugrožava opsatanak u Jadranu. Uznemiravanje u kritičnim staništima, poglavito plovilima, fizički onemogućuje dupine u kretanju te boravku u za njih najpovoljnijim područjima. Onečišćenje bukom koju proizvode motori plovila onemogućava im komunikaciju i snalaženje, a naročito tijekom ljetnih mjeseci. Degradacija i fragmentacija staništa (povezana s košarenjem, izgradnjom u priobalju i sl.) slučajni ulov u mreže i namjerno ubijanje, te otpad (prvenstveno plutajuća plastika, ostaci mreža i sl.) kojega dupini povremeno progutaju ili se u njih zapetljavaju i zbog toga ugibaju, daljnji su uzroci ugroženosti. Svi navedeni uzroci zajedno dovode do stvaranja malih izoliranih populacija koje bez zaštite ne mogu dugoročno opstati.



Lokaliteti, zaštićene vrste, staništa i biocenoze od osobitog interesa za zaštitu Lokaliteti Sukladno Zakonu o zaštiti prirode sva prirodna jezera i bare, sve lokve u priobalju veće od 0,001 ha, prirodne i doprirodne močvare veće od 0,25 ha, cretovi, izvori, ponori i potoci s obalnim pojasom od 2 metra, predstavljaju ekološki značajna područja u smislu Zakona. Močvarna staništa predstavljaju jedan od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, međutim, to su ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u Republici Hrvatskoj radi antropogenog djelovanja. Lokva je osebujno, malo i zatvoreno vodeno stanište, prirodnog, poluprirodnog ili umjetnog porijekla koje uključuje prijelaze između stalnih vodenih i suhih površina, te koje više ili manje pokriva močvarna ili vodena vegetacija. Nastanak, porijeklo i izgled takvih staništa odraz su klimatskih, hidroloških i geoloških promjena, ali i ljudskog prisustva na ovim prostorima. Znatan dio Istre čini krško područje na kojem se voda teško zadržava duže vremena zbog velike propusnosti podloge. Stoga je nestašica vode, prije svega za stoku, u mnogim dijelovima Istre ponukala ljude da koriste prirodne ili stvore i održavaju poluprirodne i umjetne lokve nasipavajući nepropusan sloj gline u prirodna krška udubljenja kako kišnica ne bi otjecala. Danas, kada je većina prirodnih vodenih staništa onečišćena, lokve mogu biti (a često i jesu) posljednje utočište nekih autohtonih vodenih životinja, koje su ranije bile mnogo šire rasprostranjene. Plitka voda u lokvama omogućuje razvoj bogatog, raznolikog i dinamičnog živog svijeta. Stoga im je potrebno dati prioritete u zaštiti prirode. U sklopu međunarodnog projekta “Lokve u kršu-mreža vodenih biotopa”, kojeg su provele nevladine organizacije Zelena Istra iz Pule i Hyla iz Zagreba za Istru je zabilježeno, tijekom jednogodišnjih istraživanja, preko 200 lokvi, a predpostavlja se da ih se u Istri nalazi 1000. Plitka voda u lokvama omogućava razvoj bogatog, raznolikog i dinamičnog živog svijeta. No tijekom dužeg vremena taloženja velikih količina organskih i anorganskih tvari, dolazi do postupnog zaraštavanja lokvi. Nestajanje lokvi zbog zaraštavanja, isušivanja i zatrpavanja, te njihovo onečišćenje predstavlja nenadoknadiv gubitak za lokalni biodivezitet. U obuhvatu plana nalazimo 40 lokvi, od kojih su mnoge ozbiljno ugrožene neodržavanjem i namjernim zasipavanjem.

Od značajnijih lokvi u području izdvajamo:

Lokva Palud – puč Nalazi se u u blizini mjesta Kloštar, u Općini Vrsar.

Lokva Škarpinež Nalazi se na na području Općine Kanfanar. Jedna je od rijetkih lokvi koja se napaja stalnom izvorskom vodom. Ova lokva stanište je rijetkih i ugroženih biljnih vrsta (Alisma gramineum, Lemna gibba) i kukaca (Odonata). Od ostalih vodenih staništa izdvajaju se slijedeće lokve: Budava – općina Sv. Lovreč; Kočir, Lokvina, Kalina, Blažićovica, Lokvica, Špinjovica, Stara Lokva, Nova Lokva, Fontana, Lokvica, Barat, Borošnica, Draguzeti, Mrgani, Zanetovac-općina Kanfanar; Vidovnjak, Purešćica – općina Žminj; Sv. Mikula, Kalić – Sv. Petar u šumi; Kalj – općina Tinjan

Speleološki objekti su u vlasništvu RH sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Unutar obuhvata Plana

zabilježena su 23 speleološka objekta od kojih se izdvajaju:

Špilja Sv. Romualda Špilja se nalazi u području Limskog zaljeva (općina Kanfanar), a od izuzetne je kulturno-povijesne vrijednosti. U njoj je pronađeno mnoštvo kostiju od preko 40 životinjskih vrsta, kao što su spiljski medvjed, spiljski lav, leopard, spiljska hijena, divlji konj, veliki jelen, snježni zec i dr., uglavnom plijen tadašnjih praljudi-lovaca. Pronađeno oruđe ukazuje na postojanje čovjeka iz razdoblja starijeg kamenog doba, a pećina je i zanimljiv speleološki objekt sa pećinskim ukrasima. Ime je dobila po svecu Romualdu koji je uz molitvu i meditaciju u pećini boravio tri godine, od 1001. do 1004. godine. Špilja je stanište kolonije velikog šišmiša (Myotis myotis), i endemičnog romualdovog špiljskog trčka. Gotovo sve jame, špilje i polušpilje u Istri su staništa šišmiša. Šišmiši i njihova staništa su u RH zaštićena Zakonom.



Jama Kumbašeja Nalazi se kod mjesta Okreti, a to je jama sa najširim otvorom u Istri. U jami obitava endemična istarsko-kvarnerska vrsta Romualdov špiljski trčak (Laemostenus cavicola romualdi ). Jama se ovim planom predviđa zaštititi u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode.

Jama kod sela Burići Zbog svoje atraktivnosti jama kod sela Burići, (PPIŽ-evidenrtirani geomorfološki spomenik prirode), privlači speleologe iz Hrvatske i svijeta. Ubuduće je potrebno takve posjete kontrolirati, jer su učestali neovlašteni ulasci u speleološke objekte. Jama se ovim planom predviđa zaštititi u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode. Kategorijom geomorfološkog spomenika prirode ovim planom će se zaštiti i pećina Sv. Martina, Pećinovac (pećina) i jama kod sela Mrgani.

Od ostalih speleoloških objekata izdvajaju se: Mišetova jama, Golubinka – grad Rovinj, Jankova špilja, Čerišnjica, Gonina, Škandališta, Bliznice, Jurova jama, pećina kod Parentina, jama uz Dragu, jama uz Sošići– općina Kanfanar; Hrdovica – općina Sv. Petar u šumi.

Ladićevi krugi Nalaze se na području mjesta Ladići u Općini Kanfanar. Imaju veliku krajobraznu i kulturno-povijesnu vrijednost. To su polušpilje, koje su od prapovijesnih vremena služile kao nastambe i skloništa za blago. Također su i poluprirodni travnjaci i niska makija na vapnencima, značajna staništa orhideja (Habitat directive 6210). Ovaj lokalitet će se Planom zaštititi u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode.

Škrapasti teren ispod Križnjaka Smješteni su na obroncima poviše mjesta Korenići, u Općini Kanfanar. Prema prvim, preliminarnim, istraživanjima, ovaj lokalitet predstavlja značajno nalazište ostataka iz pretpovijesnog doba. Ekstremna mikroklimatska kolebanja na vrlo ograničenom prostoru, čine ovo, nedovoljno istraženo područje,floristički vrlo zanimljivim. Ovaj lokalitet će se Planom zaštititi u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode. Svojom ljepotom i posebnošću ističe se još Krug Sv. Anđela u blizini Dvigrada.

Izvori

Kašteljir Područje od Sv. Agate do izvora nad Dragom predstavlja provorazredni spomenik kulturne i prirodne baštine. Prvi spomen Kanfanara vezan je uz ovaj lokalitet (Castellerium de fontana). Izvori su bili presudni za osnutak naselja, jer se iz njih snabdjevalo stanovništvo šire okolice Kanfanara stoljećima. Lokalitet će se Planom zaštititi u kategoriji hidrološkog spomenika prirode. Koreč, Karaštak (Karma) i Brkešova voda također se izdvajaju svojom ljepotom u obuhvatu Plana, te će ih se ovim planom štititi u kategoriji hidrološkog spomenika prirode. Svi navedeni lokaliteti prikazani su na grafičkom dijelu Plana - D – Staništa i lokaliteti od osobitog interesa za zaštitu, te u grafičkom dijelu plana br. 3.1. Zaštićene prirodne vrijednosti.

Zaštićene biljne i životinjske vrste Svojte koje su ugrožene ili rijetke, zaštićuju se kao strogo zaštićene i kao zaštićene svojte. Strogo zaštićena svojta može se utvrditi divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na području RH ili usko rasprostranjen endem, dok se zaštićenom svojtom može utvrditi zavičajna divlja svojta koja je osjetljiva ili rijetka, ali ne prijeti joj izumiranje na području RH, ili divlja svojta koja nije ugrožena, ali je radi njenog izgleda lako moguće zamijeniti s ugroženom svojtom.



Na području Limskog zaljeva zabilježene su slijedeće biljne vrste: Strogo zaštićene zavičajne svojte Anacamptis pyramidalis (L.) Rich. –Vratiželja, Anthyllis vulneraria L. ssp. rubiflora (DC.) Arcang. -Ilirski ranjenik, Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch -Dugolisna naglavica, Helleborus multifidus Vis. ssp. istriacus (Schiffn.) -Istarski kukurijek, Hepatica nobilis Schreber –Jetrenka, Lemna gibba L.-Grbasta leća, Micromeria kerneri Murb. -Kernerova bresina, Nigella sativa L. -Uzgojena crnjika, Ophrys apifera Huds.-Pčelina kokica, Ophrys fusca Link -Smeđa kokica, Ophrys sphegodes Mill. -Kokica paučica, Orchis coriophora L. -Vonjavi kaćun, Orchis morio L. -Mali kaćun, Orchis papilionacea L. -Leptirasti kaćun, Orchis provincialis Balb. -Finobodljasti kaćun, Orchis purpurea Huds. -Grimizni kaćun, Orchis simia Lam. -Majmunski kaćun, Orchis tridentata Scop. -Trozubi kaćun, Rhamnus intermedius Steud. et Hohst. -Srednja krkavina, Suaeda maritima (L.) Dumort. -Primorska jurčica Zaštićene zavičajne svojte Adiantum capillus-veneris L.-Gospin vlasak, Aegilops neglecta Req. ex Bertol. -Jajolika ostika, Arum italicum Mill. -Veliki kozlac, Asarum europaeum L. –Kopitnjak, Asplenium trichomanes-ramosum L. -Zelena slezenica, Aurinia petraea (Ard.) Schur -Kamenjarska gromotulja, Calendula arvensis L. -Poljski neven, Corydalis solida (L.) Swartz –Mladak, Cotinus coggygria Scop. –Ruj, Cyclamen purpurascens Mill. -Šumska ciklama, Cyclamen repandum Sm. in Sibth. & Sm. -Primorska ciklama, Cynoglossum officinale L. -Pasji jezik, Eryngium campestre L. -Poljski kotrljan, Euonymus europaea L. –Kurika, Galanthus nivalis L. –Visibaba, Helichrysum italicum (Roth) G.Don –Smilje, Hepatica nobilis Schreber –Jetrenka, Hypericum perforatum L. -Rupičasta pljuskavica, Laurus nobilis L. –Lovor, Lithospermum officinale L.-Vrapcje sjeme, Marrubium vulgare L.-Obični tetrljan, Papaver rhoeas L.-Poljski mak, Prunus mahaleb L. –Rašeljka, Ranunculus spp. –Žabnjaci, Sanicula europaea L.-Milogled, Scirpus maritimus L. –Ševarika, Sedum acre L. -Ljuti žednjak, Sedum telephium L. –Bobovac, Solanum dulcamara L. –Paskvica, Spergularia rubra (L.) J. Presl -Crvena koljenicica, Tamus communis L. –Bljušt, Teucrium chamaedrys L.-Obicni dubacac, Thymus spp. -Majčina dušica, Verbascum spp. –Divizme, Veronica verna L. -Proljetna čestoslavica, Vincetoxicum hirundinaria Medik. -Bijeli lastavičnjak, Viola arvensis Murray -Poljska ljubica.

Na području Limskog zaljeva zabilježene su slijedeće zaštićene životinjske vrste: - strogo zaštićene zavičajne svojte Muscardinus avellanarius L.-Puh orašar, Muscardinus avellanarius-puh lješnikar, Myotis myotis Borkh. -Veliki šišmiš, Myotis bechsteini-velikouhi šišmiš, Myotis emarginatus-riđi šišmiš, Miniopterus schreibersi-dugokrili pršnjak, Plecotus kolombatovici-primorski dugouhi šišmiš, Rhinolophus blasii-Blazijev (sredozemni) potkovnjak, Rhinolophus euryale-južni potkovnjak, Rhinolophus ferrumeguinum-veliki potkovnjak, Rhinolophus hipposideros-mali potkovnjak, Coluber gemonensis -Šara poljarica, Coluber viridiflavus -Crnica, Elaphe longissima -Bjelica (Eskulapova zmija), Lacerta viridis -Zelembać, Podarcis muralis -Zidna gušterica, Pinna nobilis – Periska, Romualdov špiljski trčak (Laemostenus cavicola romualdi), Medora albescens albescens (puž) istarski endem; Octodrilus mimus (gujavica)-istarski endem, Octodrilus tergestinus (gujavica)-istarski endem, Tursiops truncatus-dobri dupin, Hyla arborea-gatalinka, Emys orbicularis-barska kornjača, Euphydryas aurinia-močvarna riđa, Papilio alexanor-južni lastin rep - zaštićene zavičajne svojte Anguis fragilis –Sljepić, Lepus europeus-europski zec, Sciurus vulgaris-vjeverica, Apatura ilia-mala preljevalica, Apatura iris-velika preljevalica, Thymelicus acteon-Rottemburgov debeloglavac,

Staništa Stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim, biotičkim i abiotičkim svojstvima. Sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip. Stanišni tipovi se dokumentiraju kartom staništa (Grafički prilog Plana - D – Staništa i lokaliteti od osobitog interesa za zaštitu). Ugroženi stanišni tipovi su oni koji nisu u povoljnom stanju i/ili im prijeti nestanak na području Republike Hrvatske, te oni stanišni tipovi koje je potrebno očuvati u povoljnom stanju temeljem obveza preuzetih međunarodnim sporazumima. Stanišni tip je u povoljnom stanju ako:



- je njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površina koju pokriva stabilna ili se povećava,

- postoji, i u skoroj budućnosti će se vjerojatno održati, specifična struktura i funkcije nužne za njegov dugoročni opstanak,

- je zajamčeno povoljno stanje njegovih značajnih bioloških vrsta. Područja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova su ekološki značajna područja u smislu članka 58. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05). Unutar obuhvata Plana, a prema karti staništa Republike Hrvatske, pojavljuju se slijedeći ugroženi ili rijetki tipovi staništa sukladno Pravilniku o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 7/06). Iste prikazuje tablica 13. Tablica 13. Ugroženi i rijetki tipovi staništa zastupljeni u obuhvatu PPPPO Limski zaljev i Limska draga

NKS kod

NKS staništa

Ugrožena i rijetka staništa prema ZZP i EU direktivi o

staništima

Ugroženi i rijetki

pojedini stanišni tipovi, no ne i cijela skupina

B Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

B.1.4.1. Kvarnersko-liburnijske vapnenačke stijene

+

C Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

C3.5* Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

+

E Šume E3.5* Primorske, termofilne šume i

šikare medunca +

E8.1** Mješovite, rjeđe čiste, vazdazelene šume i makija

crnike ili oštrike

+

F Morska obala F.1.1. Površine slanih, plitkih,

muljevitih močvara pod halofitima

F4.1* Površine stjenovitih obala pod halofitima

+

Kvarnersko-liburnijske vapnenačke stijene Red: CENTAUREO-CAMPANULETALIA Razred: ASPLENIETEA TRICHOMANIS Sveza: Centaureo-Campanulion Kvarnersko-liburnijske vapnenačke stijene predstavljaju hazmofitsku vegetaciju stjenjača pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenačkih stijena u mediteranskom području Sjevernog i Srednjeg Jadrana. Primorske, termofilne šume i šikare hrasta medunca Red: QUERCETALIA PUBESCENTIS Razred: QUERCO-FAGETEA Sveza: Ostryo-Carpinion orientalis Asocijacija: Querco-Carpinetum orientalis



Cjelokupna šumska vegetacija, gospodarena ili negospodarena, prirodna ili antropogena (uključujući i šumske nasade) zajedno s onim razvojnim stadijima koji se po flornom sastavu ne razlikuje od stadija zrelih šuma, a fizionomski pripadaju „šikarama“ u širem smislu. Mješovite, rjeđe čiste vazdazelene šume i makija hrasta crnike ili oštrike Red: QUERCETALIA ILICIS Razred: QUERCETEA ILICIS Sveza: Quercion ilicis Asocijacija: Orno-Quercetum ilicis Šume u kojima dominiraju vazdazeleni hrastovi, uključivši i njihov prvi degradacijski stadij makiju. To su mješovite (vazdazeleno-listopadne) ili čiste vazdazrelene šume i makija crnike, dijelom alepskog bora, s nizom sredozemnih vrsta, vazdazelenih, širokolisnih-tvrdolisnih ili igličastih drvenastih elemenata koji su svojim biološkim svojstvima viša ili niža drveta, ali zbog utjecaja antropogene degradacije skoro u pravilu razvijeni u obliku viših ili nižih grmova. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci Red: SCORZONERETALIA VILLOSE Razred: FESTUCO-BROMETEA Sveza: Scorzonerion villose Asocijacija: Euphorbio nicaeensis-Chrysopogonetum Tom skupu staništa pripadaju zajednice razvijene na plitkim karbonatnim tlima duž istočnojadranskog primorja, uključujući i dijelove Dinarida do kuda prodiru utjecaji sredozemne klime. Površine slanih, plitkih, muljevitih močvara pod halofitima To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješčano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima. Površine stjenovitih obala pod halofitima Red: CRITHMO-LIMONIETALIA Razred: CRITHMO-LIMONIETEA To su halofitske zajednice grebenjača razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zračne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom florističkom sastavu mnogobrojne endemične vrste roda Limonium. U tom smislu naročito se ističe Sicilija s mnogobrojnim endemičnim vrstama, dok je istočnojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema.

Tipovi staništa vidljivi su na slici 5.



Slika 5. Karta staništa PPPPO Limski zaljev i Limska draga (Državni zavod za zaštitu prirode, 2007.)



Nacionalna ekološka mreža (NEM), Smaragdna mreža, NATURA 2000 Nacionalnu ekološku mrežu definira Uredba o proglašenju ekološke mreže (NN 109/07). Ekološka mreža je sustav najvrjednijih područja za ugrožene divlje svojte i stanišne tipove, koja su dostatno bliska i međusobno povezana koridorima, čime je omogućena međusobna komunikacija i razmjena vrsta. Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 70/05) definira ekološku mrežu kao sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Prema članku 58. Zakona ekološki značajna područja su: - područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, - područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj, - područja stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, (obuhvaćaju stanišne tipove navedene u Dodatku I. Direktive o staništima te stanišne tipove propisane Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova koji se donosi temeljem Zakona o zaštiti prirode), - staništa divljih svojti koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini (obuhvaća one navedene u Dodatku I. Direktive o pticama i Dodatku II. Direktive o staništima te one navedene u Crvenom popisu ugroženih divljih svojti Republike Hrvatske koji se vodi u Državnom zavodu za zaštitu prirode); - staništa endemičnih svojti za Republiku Hrvatsku, - područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori), - selidbeni putovi životinja, - očuvane šumske cjeline. Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog. Članak 58. stavak 3. Zakona o zaštiti prirode propisuje da ekološku mrežu sa sustavom ekološki značajnih područja i ekoloških koridora na prijedlog Ministarstva kulture proglašava Vlada Republike Hrvatske. Nacionalna ekološka mreža obuhvaća područja u Hrvatskoj koja su primjenom stručnih kriterija, a na temelju dostupnih podataka ne starijih od pedeset godina, utvrđena kao područja važna za očuvanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti na europskoj i nacionalnoj razini. Stanišni tipovi i divlje svojte ugrožene u Europi propisani su navedenim EU direktivama (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima) i Bernskom konvencijom. Nacionalno ugrožene divlje svojte su one koje utvrde kompetentni stručnjaci temeljem međunarodno prihvaćenih IUCN kriterija te postaju sastavni dio tzv. Crvenog popisa ugroženih divljih svojti koji se vodi u Državnom zavodu za zaštitu prirode. Sastavnim dijelovima ekološke mreže smatraju se i svi biospeleološki važni objekti te morske špilje koji trenutačno nisu u evidenciji Državnog zavoda za zaštitu prirode, kao izrazito važna i ugrožena ekološki značajna područja. Osim područja ekološke mreže, utvrđena su i dva ekološka koridora – migracijski koridor za ptice Palagruža-Lastovo-Pelješac te koridor za morske kornjače – priobalni pojas do 50 metara dubine. Za svako područje ekološke mreže utvrđuju se ciljevi očuvanja i mjere zaštite. Ciljevi očuvanja područja ekološke mreže utvrđuju se u odnosu na ekološke zahtjeve europski i/ili nacionalno ugroženih divljih svojti i stanišnih tipova koje su kvalifikacijske za to područje, a temeljem stručnih i znanstvenih kriterija. Mjere zaštite područja ekološke mreže se utvrđuju na temelju ciljeva očuvanja. Nacionalna ekološka mreža sadrži i područja za koja se ciljevi očuvanja odnose na stanišne tipove navedene u Dodatku I. Direktive o staništima i/ili divlje svojte navedene u Dodatku I. Direktive o pticama i Dodatku II. Direktive o staništima. Radi se dakle o potencijalnim područjima EU ekološke mreže NATURA 2000 koju je Republika Hrvatska obvezna prirediti i podnijeti Europskoj komisiji do dana pristupa Europskoj Uniji. Do toga vremena prikupljat će se novi podaci o rasprostranjenosti NATURA divljih svojti i stanišnih tipova u Hrvatskoj te će područja NATURA 2000 (međunarodna ekološki značajna područja) proglasiti uredbom Vlada RH do dana pristupa EU, sukladno članku 60. Zakona o zaštiti prirode. Svaka zemlja članica EU doprinosi stvaranju mreže NATURA 2000 određivanjem Područja posebne zaštite (Special Protection Areas – SPA) za ptice i Posebnih područja zaštite (Special Areas of Conservation) za ostale divlje svojte i stanišne tipove. Područja moraju biti odabrana na način da



osiguravaju opstanak određenih divljih svojti i stanišnih tipova navedenih u dodacima direktiva. U područjima NATURA 2000 potrebno je definirati i provoditi mjere upravljanja koje će osigurati tzv. dobro stanje vrsta i stanišnih tipova radi kojih je zaštićeno. Područje obuhvata plana sastavni je dio međunarodnog važnog područja za ptice (tzv. SPA područje) te ostale svojte i staništa-Akvatorij zapadne Istre, te područje važno za divlje svojte i stanišne tipove-Akvatorij zapadne Istre. U kopnena područja NEM-a uključeni su i zaštićeni obronci Limskog zaljeva, dok zaštićeno podmorje ulazi u morska područja NEM-a. Akvatorij zapadne Istre predstavlja plitko priobalno more s plitkim uvalama pogodnim uglavnom za ribojede morske ptice. Unutar područja javljaju se različiti tipovi staništa: priobalne vode, morske uvale i obalne crte, šljunkovite obale, morski strmci i stjenovite obale, otočići, hridi i grebeni. Glavni razlozi ugroženosti područja su: turizam i rekreativne aktivnosti, izgradnja objekata na obali, prekomjerni ribolov. Prikaz ugroženih divljih svojti Akvatorija zapadne Istre prikazuju tablice 14 i 15. Tablica 14. Ugrožene divlje svojte Akvatorija zapadne obale Istre

MEĐUNARODNO VAŽNA PODRUČJA ZA PTICE – Akvatorij zapadne obale Istre Hrvatsko ime svojte Znanstveno ime svojte

Crnogrli plijenor Gavia artica Crvenogrli plijenor Gavia stellata Morski vranac Phalacrocorax aristotelis Dugokljuna čigra Sterna sandvicensis Ciljevi očuvanja: ugrožene divlje svojte

Tablica 15. Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove Akvatorija zapadne obale Istre

Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove-Akvatorij zapadne Istre Hrvatsko ime svojte Znanstveno ime svojte

Dobri dupin Tursiops truncatus Ciljevi očuvanja: ugrožene divlje svojte i ugroženi i rijetki stanišni tipovi

Slika 6. prikazuje kartogram Nacionalne ekološke mreže (NEM) u obuhvatu plana. Smaragdna mreža (Emerald Network) je ekološka mreža sastavljena od Područja od posebne važnosti za zaštitu prirode (Areas of Special Conservation Interest – ASCI) a dužne su je uspostaviti zemlje stranke Bernske konvencije. Ona obuhvaća područja od velike ekološke važnosti za ugrožene vrste i stanišne tipove koji su zaštićeni temeljem Bernske konvencije. Program Smaragdne mreže pokrenulo je Vijeće Europe kao dio svojih aktivnosti u provedbi Bernske konvencije. U zemljama Europske unije, Smaragdna mreža istovjetna je s ekološkom mrežom NATURA 2000. Za države kandidatkinje za ulazak u EU projekt Smaragdna mreža predstavlja pripremu i izravni doprinos provedbi programa NATURA 2000. Republika Hrvatska završila je projekt Smaragdna mreža 2006. godine.



Slika 6. Karta nacionalne ekološke mreže PPPPO Limski zaljev i Limska draga (Državni zavod za zaštitu prirode, 2007.)



1.2.2. IZGRAĐENI RESURSI Naselja

Naselja, odnosno njihova građevinska područja u području obuhvata PPPPO-a, nalaze se na području svih obuhvaćenih gradova i općina, osim sv.Petra u Šumi, kod koje nije obuhvaćeni nijedno građevinsko područje naselja. Kako su sve jedinice lokalne samouprave u razdoblju od 2001. do 2006. donijele svoje prostorne planove uređenja, pregled građevinskih područja naselja izrađen je temeljem podataka iz gore navedenih planova. Tablica 16. Građevinska područja naselja u obuhvatu PPPPO-a grad/općina naselje građevinsko

područje izgrađeni dio (ha)

neizgrađeni dio (ha)

ukupna površina

(ha)

planirano stanovnika

Kanfanar 132,03 112,78 244,80 (1120) Barat * * * * * Brajkovići Brajkovići 11,67 6,31 17,98 (85) Bubani Bubani** 5,25 6,02 11,27 (55) Burići * * * * * Dubravci Dubravci 1,91 4,15 6,06 (10) Jural Jural 3,70 6,30 10,00 (15) Kanfanar Kanfanar 55,25 22,54 77,79 (535) Korenići Korenići 7,28 10,97 18,25 (40) Kurili Kurili 8,04 9,74 17,78 (30) Pilkovići 1,96 5,25 7,21 (10) Ladići Ladići 4,69 6,23 10,92 (40) Marići * * * * * Matohanci Matohanci 12,72 6,27 18,99 (75) Mrgani Mrgani 7,40 12,59 19,99 (45) Okreti Okreti 3,40 1,49 4,89 (40) Putini Putini 4,71 3,05 7,76 (50) Sošići Sošići 2,49 9,34 11,83 (60) Žuntići Žuntići 1,56 2,53 4,09 (30) Pazin 14,05 24,67 38,72 238 Beram Belci 2,02 2,36 4,38 41 Šuškali 1,39 0,68 2,07 29 Heki * * * * * Ježenj Brčani 0,16 0,00 0,16 2 Čubani 0,13 0,00 0,13 2 Mali Ježenj 2,14 3,58 5,72 30 Veliki Ježenj 6,23 13,94 20,17 88 Vela Traba Ruhci 1,98 4,11 6,09 46 Rovinj 0,50 0,00 0,50 (5) Rovinj Stancija

Monter 0,50 0,00 0,50 (5)

Rovinjsko selo

* * * * *

sv.Lovreč 10,09 10,99 21,08 154 Kršuli * * * * *



Krunčići Krunčići 6,23 6,48 12,71 119 Medaki Medaki 3,86 4,51 8,37 35 sv.Petar u Šumi

sv.Petar u Šumi

* * * * *

Tinjan 40,87 54,33 95,20 (535) Kringa Brinjani 1,64 3,55 5,19 Hrvatini-Kučići 7,15 9,39 16,54 Kringa 5,91 4,04 9,95 Prenci-

Tomićini 4,48 4,24 8,72

Faturi 0,77 1,28 2,05

(251)

Tinjan Tinjan 14,10 15,38 29,39 Peljaki 2,46 5,05 7,51 Picupari 0,42 1,30 1,72 Milotići 0,95 2,08 3,03 Šurani 2,99 8,02 11,01

(284)

Vrsar 20,85 29,32 50,17 652 Vrsar dio Vrsara 9,18 21,52 30,70 (479) Kapetanova

stancija 1,62 1,92 3,54 (55)

Stancija Crljenka

1,13 0 1,13 (18)

Flengi * * * * * Gradina Gradina 2,79 1,35 4,14 47 Kontešići Kontešići 0,96 1,06 2,02 12 Marasi * * * * * Kloštar Kloštar 5,17 3,47 8,64 41 Žminj 9,54 15,73 25,27 (102) Krajcar

breg Krajcar breg 4,87 6,97 11,84 51

Pifari * * * * * Prkačini Paladnjaki 1,30 0,60 1,90 (7) Vidulini Vidulini 3,37 8,16 11,53 44 Kršanci * * * * * ukupno 227,93 247,82 475,75 2806

*) Nema građevinskih područja izdvojenih dijelova naselja unutar PPPPO-a **) građevinsko područje naselja Bubani nalazi se djelomično (sjever) u zoni zabranjene gradnje-sigurnosnoj zoni zabranjene gradnje-sigurnosnoj zoni vojnih objekata (7) proračunati broj stanovnika temeljem gustoća naseljenosti Najviše naselja i s najvećom kumulativnom površinom nalazi se na području Općine Kanfanar, što je i logično, obzirom da se radi o središnjoj općini cijelog područja obuhvata. Koeficijent izgrađenosti G-ig, na razini cijelog obuhvata PPPPO-a je relativno visok i iznosi 0,48, ali se pojavljuju bitne razlike od općine do općine (0,38 u Žminju, 0,42 u Vrsaru, 0,43 u Tinjanu, 0,54 u Kanfanaru). Veći problem predstavlja relativno niska planirana gustoća naseljenosti, koja je prosječno 5,89 stanovnika/ha, dok je postojeća gustoća tek nešto viša (izuzimajući područje naselja Vrsar, gdje je gustoća iznad 50 stanovnika/ha). Obzirom da razlike u broju stanovnika između popisa 1991. i 2001., koji je bio osnova za izradu ovog PPPPO-a, nisu velike (kreću se unutar nekoliko postotaka), a za dugoročnije projekcije (iza 2015.g)



nije bilo pravih osnova, potrebno je naglasiti da se takvi parametri izgrađenosti zadrže i u bliskoj budućnosti (do 2010.g.), a za dugoročniju prognozu biti će potrebno pričekati rezultate popisa 2011.g. Morfološke osobitosti naselja Naselja na području obuhvata PPPPO-a, prema morfološkim osobitostima, možemo podijeliti u tri osnovne skupine: 1. Poluurbana naselja sa satelitskim izdvojenim dijelovima – u ovu skupinu naselja spadaju Kanfanar (sa satelitskim naseljima Burići, Marići, Maružini, Grguci), Tinjan (sa satelitskim naseljima Peljaki, Milotići, Picupari, Šurani), Kringa (sa satelitskim naseljima Hrvatini, Kučići, Danijeli, Prenci, Tomićini, Gregi, Pavletići, Gregorci, Brinjani). Kod ovih naselja je središnje naselje centar sekundarne urbanizacije, čak iako nema potpune urbane karakteristike, a satelitska su naselja uobičajeno mala i bez ikakvih društvenih sadržaja. 2. Aglomerirana ruralna naselja rasutog tipa – u ovu skupinu naselja spadaju dvije skupine: skupina sv.Petra u Šumi (Gljušići, Grgani, Bezjaki, Pickini, Videti, Dolinci, Macuki, Slavčići, Kristani, Kočevari, Kranjci, Jukini, Dragovanci, Banovci, Tomažini, Grčeti, Dolčani), te zapadna kanfanarska skupina (Bubani, Žuntići, Putini, Sošići, Šorići, Matohanci, Brajkovići). Osobine tih aglomeracija su da su postupno nastajale u prostoru i vremenu zbog određenih povoljnih okolnosti (kod sv.Petra u Šumi, oko samostanskog gospodarskog kompleksa, a kod zapadne kanfanarske skupine, uz prometnicu Rovinj-Kanfanar-Žminj). Pri rastu u pojedinim naseljima nastaju pojedini društveni sadržaji, koji sami po sebi ne bi nastali da se radi o izdvojenim naseljima (područna škola, zdravstvene ambulante, trgovine, ugostiteljski objekti, društveni domovi i sl.). 3. Pojedinačna ruralna naselja – ova se skupina sastoji od naselja rasutog tipa, kao npr. Vidulini, Korenići, Morgani, Kloštar, Ruhci, Veliki i Mali Ježenj i dr., te naselja zbijenog tipa, kojih je karakterističan primjer Gradina. Pojedinačna naselja rasutog tipa su uglavnom tipična za područje Središneg istarskog ravnjaka (više nizova stambeno-gospodarskih građevina koje ponekad integrira seoska crkva, trg ili groblje). Gradina je izuzetan slučaj, jer se radi o planiranom ruralnom naselju, nastalom oko ruralnog kaštela i crkve, a ima sve karakteristike akropolskih naselja. Funkcionalna obilježja naselja Naselja prema funkcionalnim osobinama dijelimo prema stupnju ostvarenosti jedne od pet temeljnih središnjih funkcija (sjedište uprave, pošta, zdravstvena ambulanta, trgovina, osnovna škola). U tom smislu naselja s pet ili više temeljnih funkcija (isključujemo pri tome Rovinj, Rovinjsko selo, Vrsar i sv.Petar u Šumi) jesu: Kanfanar i Tinjan, koja su istovremeno i općinska središta. Naselja s četiri i tri temeljne funkcije nema, a više je naselja s jednom temeljnom funkcijom i dopunskim funkcijama (crkva, groblje, ugostiteljstvo): Kloštar, Krunčići, Matohanci, Kringa i dr. Potrebno je naglasiti da je veći dio naselja, posebno u blizini značajnijih prometnica, u prijelaznoj fazi između samostalnog ruralnog naselja i urbanizirane stambene zone. Izdvojena gospodarska područja Unutar područja obuhvata PPPPO nalazi se popriličan broj postojećih i planiranih izdvojenih gospodarskih područja (ukupno 29), s relativno velikom površinom (ukupno 660,2 ha), od kojih je, međutim, djelomično ili u cijelosti realizirano samo 12, na 268,9 ha površine). Bitno je, međutim, naglasiti, da su zahvati velikih sustava (TDR, Valalta, Koversada, Kamenolom Kanfanar, Puris, Marimirna, zračna luka Vrsar) uglavnom realizirani, a od većih zahvata nije realizirano samo golf igralište "Moškati" ("Kloštar"). Pojedinačno gledano, najviše je nerealiziranih na području Općine Kanfanar (62,8%) i Općine Tinjan (100%), ali kod ove potonje to proizvodi teže posljedice, jer se radi samo o četiri manje zone, ukupne površine 8,5 ha.



Tablica 17. Područja izdvojenih gospodarskih područja u obuhvatu PPPPO-a

grad/općina

namjena

područje

izgrađeni dio (ha)

- procjena


- procjena

ukupna površina

(ha) Kanfanar 83,4 140,8 224,2 I1 proiz.-ind.zona

Kanfanar 38,0 29,0 67,0

I2 proiz.-zanat.zona Kanfanar

0 23,1 23,1

E3+I1 eksploatacijsko polje Kanfanar s ind.zonom

42,4 39,6 82,0

K1 poslovno-uslužna zona Kanfanar

0 6,9 6,9

K2 poslovno-trgovačka zona Okreti

0 9,8 9,8

K3 poslovno-komunalna zona BINA

2,2 6,9 9,1

K3 poslovno-komunalna zona Kanfanar

0 2,1 2,1

K1 poslovno-uslužna zona Mrgani

0 7,7 7,7

K3 poslovno-komunalna zona Matohanci

0 2,1 2,1

T4-1 zona zdravst.turizma Jural - 1

0 2,0 2,0


0 2,0 2,0

T2 turističko naselje Jural

0 4,0 4,0

T1 hotel Dvigrad - stari kamenolom

0 5,6 5,6

T izletište Lim 0,8 0 0,8

Pazin 3,4 0 3,4 I1 ind.proizvodna

zona Ruhci 1,9 0 1,9

I1 ind.proizvodna zona Ježenj

1,5 0 1,5

Rovinj 64,6 32,4 97,0 T2, T3 turistička zona

Valalta 64,6 32,4 97,0

sv.Lovreč * * * *



sv.Petar u Šumi

16,7 4,8 21,5

I1 ind.proizvodna zona PURIS

16,7 4,8 21,5

Tinjan 0 8,5 8,5 K1 poslovno-

uslužna zona Milotići

0 4,0 4,0

K1 poslovno-uslužna zona Kringa

0 2,3 2,3

K1 poslovno-uslužna zona Tomićini

0 0,2 0,2

TP turistički punkt Kringa

0 2,0 2,0

Vrsar 223,2 82,4 305,6 K1 poslovno-

uslužna zona MARIMIRNA dva punkta

0,5 0 0,5

K1 poslovno-uslužna zona Gradina

0 1,9 1,9

TP turistički punkt Kloštar

0 0,4 0,4

T1, T2, T3 turistička zona Koversada - dio

67,4 0 67,4

R1 golf igralište Moškati(Kloštar)

0 80,1 80,1

ZL aerodrom Vrsar 11,9 0 11,9 H1, H2 marikultura 143,4 0 143,4

Žminj * * * *

ukupno 391,3 268,9 660,2 Ovim pregledom obuhvaćene su područja gospodarske namjene iz Izmjena i dopuna PPUO Kanfanar (2007.) Veći dio planiranih, a nerealiziranih izdvojenih gospodarskih područja uglavnom se odnosi na manje turističke zone, odnosno punktove, te na poslovno-uslužne i poslovno-komunalne zone, što svjedoči o planskoj orijentaciji većine općina na poticanje malih razvojnih sustava.

Područja posebne namjene Izdvojene zone van građevinskog područja - vojna infrastruktura Unutar obuhvata PPPPO-a nalaze se maskirni vezovi u području Limskog zaljeva (Limski kanal 1 i 2) te pričuvna radarska postaja Sv. Martin sa zonom zabrane gradnje.



1.2.3. INFRASTRUKTURNI SUSTAVI U ovom prostornom planu korišteni su planski podaci važećih prostornih planova koji obuhvaćaju područje Limskog zaljeva i Limske Drage.

1.2.3.1. PROMETNI SUSTAV Cestovni promet Cestovnu mrežu na području obuhvata PPPPO Limski zaljev i Limska Draga čine javne ceste razvrstane kao autoceste, državne, županijske i lokalne ceste, te ostale nerazvrstane ceste (ceste koje nisu razvrstane u smislu posebnih propisa ). Sustav razvrstanih cesta na području obuhvata Plana čine:

autoceste dužine od cca 11294 m, koje još nisu u punom profilu dio A 8 Kanfanar - Pazin - Tunel Učka dio A 9 Zračna luka Pula - Pula - Kanfanar - Plovanija/Kaštel

državne ceste u dužini od cca 15753 m dio D 303 Rovinj – čvor Kanfanar (A9) dio D 48 Baderna (A9) – Pazin (A8)

županijske ceste u dužini od cca 42472 m dio Ž 5002 D200 – Savudrija – Umag - Novigrad-Poreč-Funtana-Gradina–vrh Lima (Ž5073) Ž 5071 Vrsar (Ž5002) – T. N. Koversada dio Ž 5073 A9 - Brajkovići – lim - Bale - Vodnjan (A9) dio Ž 5074 A9 - Perini - Kringa - Ž5075 dio Ž 5075 Tinjan (D48) - Sv.Petar u Šumi - Žminj (Ž5190) dio Ž 5076 Ž5190 - Sv. Petar u Šumi - Kanfanar (Ž5077) dio Ž 5077 A9 - Kanfanar - Žminj - Barban (D66) dio Ž 5095 T.N. Valalta - Rovinj (D303) dio Ž 5097 Kanfanar (Ž5077) - Svetvinčenat (Ž5190) Ž 5174 Ž5002 - Zračna luka Vrsar

lokalne ceste u dužini od cca 20683 m dio L 50075 L50074 - Fakini – Podberam (D48) - Lovrin (D48) dio L 50092 Gradina (Ž5002) - Sv. Lovreč (Ž5074) dio L 50095 A9 - Muntrilj .- Tinjan (D48) dio L 50097 Ježenj - Rogovići (D48) dio L 50099 D48 - Kringa - Ž5074 dio L 50100 Kringa (Ž5074) - Radetići - L50101 dio L 50101 Sv. Lovreč (Ž5074) - Selina - Barat - Korenići - Kanfanar (Ž5077) dio L 50102 L50101 - Červari - Mrgani – Korenići (L50101) dio L 50103 Krajcar Breg (Ž5076) - Pamići - Križanci (Ž5075) dio L 50104 Ž5076 - Matijaši - Žminj (Ž5190) L 50128 Bubani - Sošići - Matohanci - D303 dio L 50131 Kanfanar (Ž5077) - Maružini - Smoljanci (Ž5098)

Nerazvrstane ceste na području obuhvata Plana čine ceste koje vode do manjih naselja (seoski putevi) i vezuju se za lokalne ceste, ceste koje lokalno povezuju nove industrijske i servisne sadržaje na području Kanfanara i spaja ih na razvrstanu prometnicu, pristupne ceste, šumski i poljski putovi (makadam ili samo zemljani), turističke ceste i staze, ceste uključene u "Istra-bike" sustav biciklističkih staza, cesta i turističkih tura. Turističke ceste i staze, ceste uključene u "Istra-bike" sustav biciklističkih staza, cesta i turističkih tura prikazane su na grafičkom dijelu plana 3.5.-Sustav posjećivanja, te tekstualnom dijelu plana 3.3.1.1. (Posjećivanje).



Na trasi dionice A8 "istarskog ipsilona", vijaduktom "Limska Draga" ukupne dužine 552 riješeno je savladavanje prirodne prepreke - Limske Drage. Zbog osobitosti konfiguracije terena, te potrebe za postojanjem raskrižja u dvije razine, trasa prometnica vodi preko nekoliko mostova (nadvožnjaka, vijadukata): - vijadukt "Limska Draga" na trasi dionice A8 "istarskog ipsilona, ukupne dužine 552, kojim je riješeno savladavanje prirodne prepreke - Limske Drage. - nadvožnjak Medaki na dionici Medaki-Sošići (raskrižje s "istarskim ipsilonom"), - nadvožnjak Limski kanal na dionici Medaki-Sošići (premošćivanje vododerine), - nadvožnjak Sošići na dionici Medaki-Sošići (raskrižje s državnom cestom D303), - nadvožnjak na dionici Tnjan-Sv. Petar u Šumi (premošćivanje doline Limske Drage), - nadvožnjak Pifari na dionici Kanfanar-Sv Petar u šumi (raskrižje s željezničkom prugom), - nadvožnjak Marići na dionici Kanfanar-Svetvinčenat (raskrižje s "istarskim ipsilonom"), - nadvožnjak M100 na dionici Okreti- Kanfanar (raskrižje s "istarskim ipsilonom"), - nadvožnjak Burići na dionici Kanfanar-Smoljanci (raskrižje s istarskim ipsilonom") Svi nadvožnjaci su armirano betonski osim nadvožnjaka na dionici Tinjan-Sveti Petar u šumi koji je kameni. Glavno prometno čvorište "istarskog ipsilona" - čvorište Kanfanar, gdje se sastaju njegov istočni i zapadni krak i čvorište Medaki na zapadnom kraku "Istarskog ipsilona" omogućuju posredno, putem državne ceste D303 i županijske ceste Ž5073, povezivanje s izletnički i turistički interesantnim područjem Limskog zaljeva i Limske Drage. Čvorišta su riješena u dvije razine. Od razvrstanih županijskih cesta koje zadiru u područje obuhvata Plana mogu se izdvojiti one koje duljinom dionice i značajem prevladavaju na tom području:

Državna cesta D48 prolazi sjevernom stranom obuhvata plana pružajući se vršnim rubom Limske Drage do naselja Podberam i povezujući posredno, putem županijske ceste Ž5075, naselje Tinjan s Pazinom

Državna cesta D303 prolazi južnom granicom obuhvata Plana i povezuje čvor Kanfanar s naseljima Okreti, Brajkovići i Putini. Putem čvorišta Sošići spaja se s županijskom cestom Ž5073. Dionica ceste Ž5073 na dijelu Limske Drage ima lošije tehničke elemente.

Županijska cesta Ž5002 pruža se dijelom duž sjeverne granice obuhvata Plana, povezuje naselja Vrsar, Flengi i Kloštar, te se vezuje na županijsku cestu Ž5073

Županijska cesta Ž5073 spušta se od čvorišta Medaki (na zapadnom kraku "Istarskog ipsilona") vrhom Limskog zaljeva do čvorišta Sošići (na državnoj cesti D303)

Županijska cesta Ž5077 povezuje autocestu A9 s naseljem Kanfanar, putem čvorišta Kanfanar, a dalje putem Ž5076 s naseljima područja istočnog dijela Limske Drage

Županijske ceste Ž5074 i Ž5075 povezuju naselja zapadne i istočne strane Limske Drage i samo

su lokalnog značaja, s manjim intenzitetom prometa. Obje prometnice imaju tucanički kolnik, a dio Ž5074 koji se spušta u Dragu lošijeg je stanja. Županijska cesta Ž5075 povezuje Tinjan, a Ž5074 povezuje Kringu s naseljem Sveti Petar u šumi.

Željeznički promet Jugoistočnim rubnim dijelom područja obuhvata Plana (Kanfanar- Krajcar Breg), prolazi željeznička pruga I reda, kao dio željezničke pruge (Podgorje)-Državna granica-Buzet-Pazin-Pula, oznake R101, svrstane u željezničke pruge od značaja za regionalni promet, te lokalna pruga Kanfanar- Rovinj koja nije u prometnoj funkciji zbog smanjenja značaja željezničkog prometa (promet je ukinut 1967. godine). U neposrednoj blizini industrijsko-servisne zone Kanfanar, dio ogranka pruge Kanfanar-Rovinj koristi se u manipulativne svrhe za potrebe te zone. Na dionici državne pruge u obuhvatu Plana, postoji putnički međumjesni kolodvor Kanfanar sa 5 kolosjeka te stajališta Pifari i Karajcar Breg.



Pomorski promet Na ulazu u Limski zaljev, na području zone turističko-ugostiteljske namjene Koversada (općina Vrsar) smještena je luka nautičkog turizma Koversada - luka posebne namjene s minimalnim uvjetima, kao dio vodenog prostora i dio obale uređen za pristajanje plovnih objekata i opremljen priveznim sustavom. Namijenjena je uglavnom u turističke svrhe te ponajprije kraćem boravku plovila. Na području zone ugostiteljsko-turističke namjene Valalta (Grad Rovinj) nalazi se luka posebne namjene državnog značaja - marina Rovinj–Valalta namijenjena nautičkom turizmu, u kojoj se može predvidjeti minimalano 250, a maksimalno 400 vezova. Za područje Limskog zaljeva kao posebnog rezervata u moru 1982. godine donesen je "Pravilnik o unutrašnjem redu na moru i Limskom zaljevu" (Sl. novine Skupštine općine Rovinj br. 12/82). Tim je pravilnikom uređen režim ponašanja, unutrašnji red, mjere zaštite, način uređenja, unapređenja i korištenja Limskog zaljeva. Na području Limskog zaljeva ne postoji nikakva pomorska signalizacija (svjetionici, obalna svjetla, oznake na plovnim putevima, plutače i sl.) jer se plovidba odvija samo danju. Dužina izgrađene obale u pristanu Lim iznosi oko 50 metara, s time da su neposredno uz obalni zid dubine mora od 1,2-1,7 metara. Od strane Lučke kapetanije Pula, na području Limskog zaljeva postoji naredba o ograničenju brzine kretanja plovila na 5 čv, iz razloga što se na više mjesta unutar zaljeva nalaze uzgajališta riba i školjaka, a valovi koji prouzrokuju plovila ometaju uzgoj. Zračni promet Na području općine Vrsar nalazi se tercijarna zračna luka 1A kategorije, za turistički promet malih zrakoplova, sportske i izletničke letove i sl., u okviru kojeg je i sezonski granični zračni prijelaz II. kategorije, međunarodnog značaja. Telekomunikacije i pošta Područje obuhvata Plana pokriveno je nepokretnom i pokretnim telekomunikacijskim (TK) mrežama.

Nepokretna telekomunikacijska mreža U svom osnovnom vidu sastoji se od uređaja za komutaciju (centrala), prijenosnog puta (telekomunikacijska mreža) i krajnjih korisnika u smislu telefonskih priključaka. Pristupne TK mreže (korisnički vodovi) izgrađene su u najvećem dijelom podzemnim kabelima s bakrenim vodičima, a tek manjim dijelom, za udaljenija manja naselja s manjim brojem stanovnika, nadzemnim kabelima. Navedeno područje pokriva više pristupnih mreža s komutacijskim pristupnim čvorom (područnom telefonskom centralom ). Tu se nalaze pristupni čvorovi: Ladići, Kanfanar, Kringa, Tinjan. Pristupni čvorovi izvan predmetnog područja čije mreže također pokrivaju to područje su: Borik, Rovinjsko selo (Grad Rovinj), Flengi (općina Vrsar), Sv. Lovreč, Sv. Petar u Šumi, Pazin, Katun Trviški (Grad Pazin). Spajanje komutacijskih čvorišta na nadređeni pristupni čvor (matična mjesna telefonska centrala) izgrađeno je digitalnim transmisijskim sustavima po svjetlovodnim kabelima (spojni vodovi). Osnova transmisijske mreže su magistralni svjetlovodni kabel kojii područjem obuhvata prolaze na relaciji Rovinj - Žminj te Pazin – Poreč, od kojih su izgrađeni odvojci do komutacijskih čvorova. Područjem obuhvata Plana prolaze i međunarodni vodovi i to: međunarodni vod Pula-Rovinj-Poreč-Umag zapadnim dijelom područja obuhvata na relaciji Rovinj-Poreč, te međunarodni vod Rijeka-Pazin-Umag-(Italija) rubnim sjeveroistočnim dijelom na relaciji Pazin–Motovun.

Pokretna telekomunikacijska mreža Mreža pokretnih telekomunikacija je sustav osnovnih postaja izgrađenih na određenom području, a svrha mreže je pokriti to područje korisnim signalom. Osnovna postaja pokretnih komunikacija sastoji se od telekomunikacijske opreme smještene u poslovni kontejner ili u adaptiranu prostoriju postojećeg



objekta, antenskog sustava (kabeli i antene), te antenskog prihvata koji može biti samostojeći stup (greenfield) ili prihvat na postojećoj zgradi (rooftop). Telekomunikacijske objekte moguće je grubo podijeliti u nekoliko osnovnih skupina prema izgledu antenskog sustava: "k r o v n i p r i h v a t i", čija je visina od 2 do 10 m. Postavlja se jedan ili više prihvata na postojećem objektu. Visina i broj ovise o samom objektu, njegovom okruženju, te broju i željenim smjerovima antena. Najčešći je oblik izgradnje u gradovima, a u pravilu se planiraju tri antenska smjera. "k r o v n i s t u p o v i", ukupne visine do 18 m koji se koriste u posebnim slučajevima na već postojećim objektima. "s a m o s t o j e ć i s t u p o v i", visine od 15 do 60 m, a primjenjuju se kombinirano od nekih gradskih kvartova do ruralnih područja Operateri mobilnih komunikacija koriste razne metode ublažavanja vizualnog impakta antenskih sustava, kao npr.: - maskiranje antenskih stupova u oblike koji već postoje na građevini (umjetni dimnjak, svjetlarnik, nosač zastave, itd.); - bojanje antena; - korištenje antenskih stupova kao nosača rasvjetnih tijela, reklamnih panoa itd. Pokrivanje pokretnom telekomunikacijskom mrežom je ostvareno sustavom osnovnih postaja koje su smještene na teritoriju i izvan teritorija obuhvata Plana. U području obuhvata Plana koncesionari pokretne mreže javnih telekomunikacija - koncesionari za davanje javnih telekomunikacijskih usluga uz uporabu radio frekvencijskog spektra u pokretnoj mreži druge generacije GSM/DCS-1800 i treće generacije UMTS su: TELE2 d.o.o., T-Mobile Hrvatska d.o.o. i VIPnet d.o.o. Na području obuhvata Plana postoje izgrađene osnovne postaje (OP) pokretnih telekomunikacija na slijedećim lokacijama: a) T-Mobile Hrvatska trenutno ima 5 (pet) izgrađenih osnovnih postaja (OP) u području obuhvata Plana: - OP u blizini postojeće vodospreme "Lokvica" (općina Vrsar) - OP sjeverozapadno od naselja Bubani (brdo Sveti Martin u općini Kanfanar) - 2 OP zapadno od naselja Burići (općina Kanfanar) - OP u blizini naselja Mali Ježenj (općina Tinjan) b) Tele2 d.o.o. trenutno na području obuhvata Plana nema izgrađenu osnovnu postaju. c) VIPnet na području obuhvata Plana ima 3 (tri) izgrađene osnovne postaje (OP): - OP zapadno od naselja Kapetanova Stancija (općina Vrsar) - OP sjeverozapadno od naselja Bubani (brdo Sveti Martin u općini Kanfanar) - OP istočno od naselja Rovinjsko Selo (brdo Busuje - Grad Rovinj) Radio i TV sustav veza Na području obuhvata Plana, u općini Vrsar, postoji instaliran RTV pretvarač - geografskih koordinata 013°26' 21" E, 45°08' 48" N, nadmorske visine 27 m, visine iznad terena 10 m. Objekt se nalazi u sklopu hotelskog naselja "Anita". Na području općine Kanfanar nalaze se 2 radio relejne (RR) postaje: Kanfanar i Ladići koje su povezane radio relejnim (RR) koridorom. POŠTA U predmetnom području locirane su jedinice poštanske mreže - poštanski uredi Kanfanar i Tinjan koji prihvaćaju poštanski promet tih općina u obuhvatu. Poštanski promet naselja ostalih općina u obuhvatu odvija se putem poštanskih ureda lociranih izvan obuhvata.



MREŽA ZA PRIJENOS PODATAKA ATM, CROLINE i xDSL kapaciteti konstantno se šire obzirom na sve veće zahtjeve tržišta. Internet-HINET, ISKON, CARNET i ostali ISP-ovi (pružatelji usluga) , omogućuju POTS i ISDN pretplatnicima konektiranje dial up-om ili xDSL-om preko vlastitog ISP-a (Internet Servis Provider) na mrežu svih mreža (INTERNET). 1.2.3.2. ENERGETSKI SUSTAV Elektroopskrba Danas se snabdijevanje električnom energijom na području Županije izvodi primjenom tronaponskog sustava. U napojnim se transformatorskim stanicama vrši transformacija 110/35 kV ili 110/35/10(20) kV, zatim na nižem nivou 35/10(20) kV, te neposredno prije predaje električne energije potrošačima, transformacija 10(20)/0,4 kV. Na prostoru obuhvata Plana elektroenergetski sustav čine: 1. prijenosni dalekovodni sustav (energetski sustavi čiji uređaji samo koriste prostor obuhvata Plana) - elektroenergetski objekti naponske razine 110 kV 2. distribucijski elektroenergetski sustav (energetski sustavi u funkciji opskrbe tog područja) - elektroenergetski objekti naponske razine 35 Kv i niže Objekti elektroenergetskog prijenosa i distribucije prikazani su u grafičkom dijelu plana 2.2.- Energetika, vodoopskrba i odvodnja. Objekti prijenosa su nadzemni 110 kV dalekovodi i transformatorska stanica 110/35/10 kV. Objekti distribucije su nadzemni i podzemni vodovi naponske razine 35 kV s pripadnom transformatorskom stanicom 35/10(20) kV, nadzemni i podzemni vodovi naponske razine 10(20) kV sa distribucijskim transformatorskim stanicama 20/10 kV, te rasklopno postrojenje 20 Kv. Napajanje u obuhvatu Plana se vrši najvećim dijelom iz postojećih kapaciteta. Mreža 110 kV i pripadne transformatorske stanice Područjem obuhvata Plana prolazi prijenosni dalekovod 110 kV Rovinj (Turnina ) - Poreč u dužini od cca 2,56 km (od toga je cca 752 m prijelaz preko Limske Drage). Sjeverno od naselja Fakini (Grad Pazin) nalazi se jedina transformatorska stanica 110/35/10(20) kV u obuhvatu Plana, koja je pomoću prijenosnih dalekovoda 110 kV priključena na prstenastu prijenosnu 110 kV mrežu Istre, te pomoću distribucijskih vodova naponske razine 35/10(20) i 10(20) kV distribuira električnu energiju sustavima naselja na području sjeveroistočnog dijela obuhvata Plana. Mreža 35 kV i pripadne transformatorske stanice Distribucijski vod 35 kV prolazi razmatranim područjem od TS Vrsar 35/10(20) kV prema transformatorskoj stanici Rovinj (Turnina) 110 kV u dužini od cca 6,5 km, od čega dužinom od cca 671 m prelazi preko Limskog zaljeva. Područjem obuhvata Plana prolazi distribucijski dalekovod 35 kV, od TS Pazin 110 kV prema TS Karojba 35 kV (izvan obuhvata Plana). Mreža 20(10) kV i pripadne transformatorske stanice Područje obuhvata skoro je u cijelosti pokriveno elektroenergetskom distribucijskom mrežom 20(10) kV koju čine nadzemni i podzemni vodovi (kabeli) i transformatorske stanicame TS 20(10) kV. Na području Sv. Petra u Šumi , unutar pogona "Purisa", nalazi se i rasklopno postrojenje 20 kV.



Plinoopskrba U području obuhvata Plana još nema izgrađenog sustava plinoopskrbe, ali je izrađena projektna dokumentacija za planirani koridor. 1.2.3.3. VODNOGOSPODARSKI SUSTAV Vodoopskrba Područje obuhvata Plana pitkom vodom opskrbljuje se iz tri vodoopskrbna sustava:

„Gradole“, s vodospremom Lokvica (V=1300 m3) u općini Vrsar te prekidnom komorom u području Crljenice (Grad Rovinj); Magistralni cjevovod prolazi zapadnim dijelom obuhvata Plana.

„Sveti Ivan“, s vodospremom Karaštak i prekidnom komorom Ladići, na području općine Kanfanar, te vodospremom Ruhci (V=500 m3 ) na području Grada Pazina. Dio magistralnog cjevovoda prolazi središnjim, a dio sjevernim dijelom obuhvata Plana.

„Butoniga“, s vodospremom Kanfanar i crpnom stanicom. Magistralni cjevovod prolazi južnim dijelom obuhvata Plana te središnjim dijelom Limske Drage u istočnom dijelu obuhvata Plana. 1. vodoopskrbni sustav „Gradole“ Vodoopskrbni magistralni cjevovod sustava "Gradole" (profila 700/600 mm) tranzitno prolazi smjerom Poreč-Pula i opskrbljuje područje zapadnog dijela područja obuhvata Plana i to: turističku zonu Koversada putem vodospreme Lokvica, te turističku zonu Valalta (Grad Rovinj) putem vodospreme Monlongo koja se nalazi izvan obuhvata Plana, 2. vodoopskrbni sustav „Sveti Ivan“ Najveći dio područja obuhvata Plana opskrbljuje se pitkom vodom iz vodoopskrbnog sustava „Sveti Ivan“ kako slijedi:

o naselja Gradina, Kontešići, Kloštar na području općine Vrsar o naselja Medaki i Krunčići na području općine Sveti Lovreč o sva naselja i zone na području općine Kanfanar : Kanfanar, Kurili, Okreti, Vidulini;

industrijska zona i zone pretežno zanatske namjene uz općinsko središte ; Dubravci, Ladići, Korenići, Mrgani sjeverozapadno od općinskog središta; Jural, Bubani, Sošići, Matohanci, Brajkovići, Žuntiči, Putini te ugostiteljsko-turistička zona na lokaciji područja Vrha Lima, u zapadnom dijelu općine Kanfanar Središnjim dijelom područja obuhvata Plana tranzitno prolazi magistralni cjevovod smjerom od rezervoara Višnjan prema Rovinjskom selu i Balama, na koji su neposredno sekundarnom mrežom vezana naselja zapadnog dijela općine Kanfanar, ugostiteljsko- turistička zona na lokaciji područja Vrha Lima, te naselje Krunčići u općini Sv. Lovreč.

o sva naseljena mjesta na području općine Tinjan: - sekundarnom mrežom podsustava Tinjan putem vodospreme Ruhci opskrbljuju se naselja sjevernog područja općine (Tinjan, Šurani, Picupari, Milotići, Peljaki i Krebeli), a - sekundarnom mrežom mrežom podsustava Kringa, putem vodospreme Jelovci koja se nalazi izvan obuhvata Plana (u općini Tinjan), opskrbljuju se naselja sjevernog područja općine (Tinjan, Šurani, Picupari, Milotići, Peljaki i Krebeli) - sekundarnom mrežom podsustava Kringa, putem vodospreme Jelovci koja se nalazi izvan obuhvata Plana (u općini Tinjan), opskrbljuju se naselja južnog dijela općine (Kringa,Tomičini, Prenci, Hrvatini, Kučići i Brinjani) o naselja Vidulini, Paladnjaki, Krajcar Breg na području općine Žminj o naselja Ruhci, Podberam, Belci, Šuškali, Ježenj na području Grada Pazina, opskrbljuju

se preko vodospreme M. Blaž koja se nalazi izvan obuhvata Plana. 3. vodoopskrbni sustav “Butoniga” Vodoopskrbni sustav "Sv, Ivan" spojen je sa vodoopskrbnim sustavom "Butoniga" putem vodospreme "Kanfanar – industrijska zona" koja se nalazi izvan obuhvata Plana, a zbog većih potreba i potrošnje uslijed pojačanog razvoja općine Kanfanar.



Odvodnja otpadnih voda Izgrađena komunalna infrastruktura za odvodnju otpadnih voda (fekalna kanalizacija) postoji dijelom samo na području općina Vrsar i Kanfanar što je nedostatno u odnosu na potrebu odvodnje cjelokupnog područja. U ostalim naseljima ne postoje izgrađeni sustavi fekalne i oborinske kanalizacije, niti pročišćavanje otpadnih voda. Odvodnja otpadnih voda vrši se u postojeće septičke jame upitne vodotjesnosti ili postoje samo lokalni ispusti direktno na teren. Odvodnja otpadnih voda sa područja AC Koversada s pripadajućim turističkim naseljima, odvodnja otpadnih voda naselja Kapetanova Stancija te naselja Brostolade, sve u području općine Vrsar, vrši se preko ogranaka razdjelnog kanalizacijskog sustava "Vrsar", sustavom glavnih kolektora, crpnih stanica i sekundarne mreže. Podmorskim ispustom, preko mehaničkog uređaja za pročišćavanje na lokaciji poluotoka "Petalon", otpadne vode se ispuštaju u more. Na području općine Kanfanar izgrađena je fekalna kanalizacijska mreža kanalizacijskog podsustava “Kanfanar” s uređajem za pročišćavanje otpadnih voda, za sjeverni dio područja zone gospodarsko–proizvodne namjene (industrijske i zanatske) te područje samog naselja Kanfanar i okolnih naselja. Objekti u zonama ugostiteljsko-turističke i poslovne namjene na lokaciji Vrha Lima imaju svoju internu kanalizaciju te uređaj za pročišćavanje s biodiskovima za koji se nisu mogli ustanoviti rezultati pročišćavanja. U obuhvatu Plana, a na području općine Rovinj, nema izvedenog javnog sustava odvodnje otpadnih voda. TN "Valalta" posjeduje svoju internu kanalizaciju s taložnicom. Uređenje vodotoka (bujica) i zaštita od štetnog djelovanja voda U području obuhvata u cijelosti se nalazi vodotok – bujica Saline te dio vodotoka Čipri. Obimniji radovi u navedenim vodotocima rađeni su na bujici Saline samo uz cestu Rovinj – Valalta te vrlo malo na bujici Čipri . 1.2.3.4. VOJNA INFRASTRUKTURA Unutar obuhvata PPPPO-a nalaze se maskirni vezovi u području Limskog zaljeva ("Limski kanal 1 i 2") te pričuvna radarska postaja "Sv. Martin"- vojni objekti od interesa obrane. 1.2.3.5. POSTUPANJE S OTPADOM Problematika postupanja s otpadom blisko je povezana s problematikom zaštite okoliša obzirom da isto znatno utječe na kakvoću zraka, tla i vode. Na području obuhvata Plana ne postoji odlagalište otpada, a pitanje sakupljanja i odvoženja otpada rješava se sporazumno s komunalnim poduzećima koja su nadležna za određeno područje. Odlaganje otpada se obavlja na odlagalištima izvan granica obuhvata Plana.



1.2.4. GOSPODARSTVO Razvojni stupanj i pozicija gospodarskih subjekata Osnovni razvojni pečat gospodarstvu u obuhvatu PPPPO-a dale su slijedeće srednje velike i velike tvrtke: „KAMEN“ d.d. Pazin Tvrtka „KAMEN“ osnovana je u Pazinu 1954.g., na temeljima tisućljetne tradicije obrade kamena u Istri i već duže vrijeme objedinjava gotovo sve segmente proizvodnje arhitektonskog građevnog kamena, od istraživanja i eksploatacije do prodaje u tuzemstvu i inozemstvu, te ugradnje kamena u zgradarstvu. U tvrtci je zaposleno 350 radnika. U užem području obuhvata PPPPO-a „KAMEN“ Pazin razvija gospodarsku aktivnost u Kanfanaru

(kamenolom – nadzemni i podzemni) s cca 15.500 m3/god. kamenih blokova i cca 6.000 t/god.

tombolona i Selini (kamenolom), gdje se proizvodi cca 2.000 m3/god kamenih blokova. Piljenje, obrada i otprema proizvoda od kamena vrši se u pogonu pilane u Pazinu. U širem području obuhvata PPPPO-a, tvrtka "KAMEN" namjerava eksploataciju arhitektonskog kamena vršiti i na poljima "Kirmanjak-jug", "Tri jezerca", a isto tako i na poljima "Kanfanar-sjever" i "Kanfanar-Dvigrad". „PURIS“ d.d. Pazin Društveno poduzeće Puris za poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju s potpunom odgovornošću (dalje u tekstu: Poduzeće) započelo je s radom 1960., udruživanjem općih poljoprivrednih zadruga i poduzeća Zadrugar u poljoprivredno prehrambeni kombinat Pazin u čijem su sastavu bili Vinogradsko-voćarski savez, Stočarski poslovni savez za Istru i Ekonomija općih poljoprivrednih zadruga Pazin. Poduzeće je 1965. započelo s uzgojem purana, a 1972. formiralo je matično jato i osamostalilo proizvodnju jaja i purana za rasplod i klanje. Od 1976. poljoprivredno prehrambeni kombinat Pazin posluje kao složena organizacija udruženog rada u čijem su sastavu bile radna organizacijom Agropazin, radna organizacija Puris, radna organizacija Istracommerce i radna zajednica zajedničkih službi. Koncem 1989., složena organizacija udruženog rada je transformirana i nastala su dva društvena poduzeća Puris i Istracommerce. Tvrtka je u 2002.g. imala 608 zaposlenika, nešto manje nego na početku privatizacijskog procesa 1994.g., kada je imala 816 zaposlenika, a znatno manje nego 1992.g., kada je imala 1157 zaposlenika. Do smanjenja broja zaposlenika došlo je odlaskom u mirovinu (redovnu i dokupom staža), privatizacijom transporta i dijela predstavništava, prodajom poslovnih jedinica ugostiteljstvo i turizam, davanjem u zakup dijela peradarskih farmi i dijela maloprodaje, te fluktuacijom zaposlenika. Tijekom 2004. i 2005.g. došlo je do znatnih tehnoloških promjena u osnovnom pogonu tvrtke u sv.Petru u Šumi, znatna sredstva uložena su i u zaštitu okoliša. Puris aktualno zapošljava 520 radnika, a brojni drugi zaposleni su i kod kooperanata i dobavljača. Godišnjom proizvodnjom od cca 13.000 t/god., Puris drži treću poziciju u Hrvatskoj u proizvodnji mesa od peradi. „VALALTA“ d.o.o. Rovinj Izgradnja turističkog naselja Valalta započela je početkom 1968. godine. Godine 1989. Valalta se organizira u samostalno društveno poduzeće pod nazivom „Progres-Valalta“ ugostiteljsko, turističko i proizvodno poduzeće s p.o. Rovinj. Valalta d.o.o. Rovinj je registrirana kod Trgovačkog suda u Rijeci kao društvo s ograničenom odgovornošću. Izgrađena na ulazu u Limski zaljev, na površini od 70 hektara, Valalta je godinama među najboljim hrvatskim kampovima. Niz je godina dobivala nagrade od Kamping udruge Hrvatske, od ADAC-a, a pristigla je i nagrada Turističke zajednice Hrvatske i HTV-a. To je jedini kamp na našem dijelu Jadrana koji ima četiri zvjezdice. Valalta posjeduje 446 bungalova ukupnog kapaciteta 1.433 ležaja, 15 karavana ukupnog kapaciteta 60 ležaja i 34 mobilhome jedinica kapaciteta 136 ležaja. Autokamp je I kategorije – četiri zvjezdice, veličine oko 55 ha, gdje se može smjestiti 4.360 kampera. U sklopu kompleksa Valalta nalazi se i istoimena marina s 250 vezova u moru i 150 suhih vezova, koja raspolaže 10t dizalicom, 50t travel liftom i navozom te ostali servisni i rekreativni sadržaji.



Prosječan broj radnika na bazi sati rada za 2004.g. iznosio je 285, dok se u sezoni zapošljava 370 radnika. „MARIMIRNA“ d.d. Rovinj Tvrtka MARIMIRNA d.d. najveća te vrste u Hrvatskoj, svojom djelatnošću zaokružuje cjelovitu tehnologiju proizvodnje od oplođenja ikre do ribe komercijalne veličine. Godišnji kapacitet proizvodnje je 1000 tona kvalitetne bijele ribe. Proizvodi plemenitu ribu, prvenstveno oradu i brancin. U svom sastavu MARIMIRNA d.d. ima mrjestilište (CENMAR – Nin), u kojem se proizvodi mlađ i uzgajališta u kojem se uzgaja orada i brancin intenzivnim načinom u sustavu duboko vodnih kaveza-farmi. Ciklus proizvodnje traje 2-3 godine, kada orada i brancin postižu komercijalnu veličinu od 300-800 g/kom. Uzgoj orade i brancina obavlja se u Limskom zaljevu čiji je akvatorij namijenjen uzgoju morskih organizama, a ujedno je i prirodni rezervat. Primjenjuju se uzgojne metode ekološkog inženjeringa s ciljem očuvanja prirodne ravnoteže ekosustava i proizvodnje što kvalitetnije ribe. Riba je namijenjena izvozu i domaćem tržištu. Pogon u Limskom zaljevu proizvodi do 250 t/god. ribe i cca 20-25 t/god. školjaka. ADRIS – Tvornica duhana Rovinj d.d. Tvornica duhana Rovinj (TDR) svoj razvojni put započinje 1872.g., kada je u Rovinju izgrađena tvornica duhana za potrebe austro-ugarske vojske. Krajem 80-tih godina 20.st. TDR je 13. po veličini (od 15) tvornica duhana na području bivše SFRJ. Tijekom 1998.g. TDR kupuje Tvornicu duhana Zagreb, tada lidera na hrvatskom tržištu, te postaje najjača nacionalna tvrtka u tom segmentu. TDR u Kanfanaru gradi novi pogon (2006.g.), u kompleksu kojeg se smješta i „Istragrafika“, također hrvatski lider u proizvodnji kartonske ambalaže s više od 50% tržišta i 130 zaposlenih. TDR je u 9 godina, od 1997. do 2006.g., udvostručio proizvodnju sa 7792 mil. kom cigareta na 14330 mil.kom., čime je u Hrvatskoj dostignuo tržišni udjel od 86%. TDR aktualno zapošljava oko 760 radnika. U izgradnju nove tvornice duhana uloženo je ukupno 123 milijuna eura, a 17 milijuna eura u proizvodne kapacitete "Istragrafike", te 6 milijuna eura u izgradnju infrastrukture. Tvornička linija za pripremu prerađivat će do 8 tona duhana na sat, a godišnje se planira proizvesti 20 milijardi, odnosno 20.000 tona cigareta. Tvornica je građena po najvišim standardima Europske unije. ADRIS – MAISTRA d.d. – kamp Koversada Naturistički kamp Koversada, koji djeluje u sklopu tvrtke MAISTRA, jedan je od lidera naturističkih kampova ne samo u Hrvatskoj, nego i na cijelom Mediteranu. Posluje od 1961. kada su na otoku Koversada svoj raj za odmor našli prvi naturisti. Danas "Koversada" može primiti do 6.000 gostiju u kampu i u dva turistička naselja. Kamp "Koversada" nudi sve što je gostu potrebno za miran i udoban odmor, za sport i rekreaciju, kao i niz ugostiteljskih sadržaja. Kamp raspolaže s 800 kamp jedinica s priključcima za struju te može primiti 2.400 osoba. U sklopu kampa je i apartmansko naselje „Koversada apartmani“ s 119 apartmana u kojima je 488 postelja, kao i naturističko naselje „Villas Koversada“ sa 183 dvokrevetne i 32 trokrevetne sobe. Gosti imaju na raspolaganju slijedeće rekreativne sadržaje: - tenis (8 zemljanih igrališta), stolni tenis, mini golf, teren za košarku, mali nogomet, rukomet i odbojku - beach volley, mini golf, najam bicikli - mali nogomet Tvrtka MAISTRA zapošljava prosječno oko 1240 radnika, a 2006.g. je ostvarila 2,47 mil. noćenja. Kako je iz gore iznesenog vidljivo, razvojne tvrtke koje djeluju u prostoru obuhvata PPPPO-a i u njegovom neposrednom kontaktnom području zauzimaju značajnu ili dominantnu poziciju u svojoj branši u okvirima nacionalnog gospodarstva, a predstavljaju i značajne izvoznike, odnosno osiguravatelje likvidnih deviznih sredstava.



Takva situacija u segmentu srednje velikih i velikih tvrtki potaknula je i razvoj na razini malih tvrtki, pa se, uvidom u bazu podataka HGK-GK Pula, može istaknuti slijedeće:

u sektoru trgovine registrirano je 5 tvrtki, u sektoru proizvodnje registrirano je 7 tvrtki, u sektoru građevinarstva registrirano je 9 tvrtki, u sektoru ugostiteljstva i turizma registrirano je 8 tvrtki, u sektoru poljoprivrede registrirana je 1 tvrtka, u sektoru prometa registrirane su 3 tvrtke,

čija su sjedišta koncentrirana u Kanfanaru, Tinjanu i sv.Petru u Šumi, a čemu treba pridodati i nekoliko desetaka prijavljenih obrta, posebno u sektoru ugostiteljstva i turizma, trgovine, građevinarstva i transporta. Razvojni stupanj i pozicija poljoprivrednih djelatnosti Poljoprivredna proizvodnja, bez obzira na relativno visok stupanj urbanizacije većeg dijela naselja u području obuhvata PPPPO-a i nadalje zauzima važno mjesto u gospodarskoj strukturi promatranog područja, ako ne na razini dostignutog BDP-a, onda svakako kao suplementarna djelatnost ugostiteljstvu i turizmu. Kako za sam obuhvat PPPPO-a ne postoje specifični statistički pokazatelji, u priloženoj tablici daju se podaci iz Popisa poljoprivrede 2003., koji se odnose na cjelokupni teritorij gradova i općina zahvaćenih obuhvatom PPPPO-a. Tablica 18. Poljoprivredna kućanstva i zemljište u obuhvatu PPPPO-a, po općinama

grad/općina

broj

kućanstava

ukupno raspoloživa

površina zemljišta (ha)

ukupno korišteno

zemljišta (ha)

ostalo zemljište (ha)

broj parcela korištenog

poljoprivrednog zemljišta (ha)

Kanfanar 244 1171,78 315,88 855,90 1170 Pazin 968 5463,14 1641,97 3821,17 4757 Rovinj 494 1270,60 700,89 569,71 1526

sv.Lovreč 260 1802,35 498,01 1304,34 1125 sv.Petar u

Šumi 133 381,02 127,12 253,90 600

Tinjan 332 2019,90 728,42 1291,48 1968 Vrsar 127 193,73 116,56 77,17 263 Žminj 550 2293,55 940,70 1325,85 2730

Ukupno 3108 14596,07 5069,55 9499,52 14139

Izvor: Državni statistički zavod, Popis poljoprivrede 2003. Prva činjenica koju je moguće uočiti da je prosječna raspoloživa površina zemljišta/kućanstvu relativno niska i kreće se od cca 1,5 ha kod visoko urbaniziranog Vrsara do cca 7,0 ha kod nisko urbaniziranog sv.Lovreča. Nadalje, uočljiv je relativno nizak stupanj iskorištenosti poljoprivrednog zemljišta, koji se dobiva iz odnosa ukupno korištenog zemljišta i ukupno raspoložive površine zemljišta, a iznosi cca 34,7%. Naposljetku, na fenomen rascjepkanosti poljoprivrednog zemljišta ukazuje i prosjek od 4,55 poljoprivrednih katastarskih čestica/kućanstvu, što govori o nemogućnosti efikasnog korištenja poljoprivredne mehanizacije.



Kako je predmetno područje u povijesti uvijek predstavljalo dominantno stočarski kraj, analizirani su podaci iz popisa poljoprivrede 2003.g., uvijek uz napomenu da se podaci odnose na cjelokupni teritorij gradova i općina zahvaćenih obuhvatom PPPPO-a. Tablica 19. Uzgoj stoke i peradi u obuhvatu PPPPO-a, po općinama

grad/općina

goveda

svinje

ovce

koze

konji, mule,

magarci

perad

Kanfanar 127 138 303 240 4 2164 Pazin 482 1250 428 304 37 49988 Rovinj 38 84 712 308 61 3795 sv.Lovreč 61 381 650 181 9 4013 sv.Petar u Šumi 19 281 51 43 6 16356 Tinjan 114 786 514 105 15 5054 Vrsar 0 12 13 34 25 477 Žminj 398 697 477 200 26 30405

Ukupno 1239 3629 3148 1415 183 112262

Izvor: Državni statistički zavod, Popis poljoprivrede 2003. Iz priloženog je vidljivo da je Vrsar gotovo u potpunosti urbanizirano područje (posebno se naglašava broj svinja i peradi kao monogastričnih životinja, s najvećim utjecajem na okoliš), a iza njega slijedi Rovinj; podaci pokazuju da je područje Pazina, Kanfanara i Žminja još uvijek pretežito ruralnog karaktera. Zahvaljujući selekcijskom i uzgojnom sustavu "Purisa", područje Pazina, sv.Petra u Šumi i Žminja moglo bi se nazvati i područjem s dominantno peradarskom djelatnošću, a znatan broj konja, muli i magaraca u Rovinju treba prije svega zahvaliti razvoju agroturističkog kompleksa. Tablica 20. Uzgoj vinove loze, maslina i voćaka u obuhvatu PPPPO-a, po općinama grad/općina

Po

vršina

vino

grad

a (h

a)

Bro

j trsova

(u

tisućam

a)

Maslin

a

Šljiva

Jabu

ka

Bresaka

i

nektarin

a

Kru

šaka

Trešan

ja

Bad

ema

Lješn

jaka

Sm

okava

Kanfanar 31,49 130 2310 275 210 269 181 318 175 236 317 Pazin 117,73 443 3355 9515 8025 2747 2985 2387 236 1152 1812 Rovinj 90,11 295 17803 1211 320 5444 840 1125 331 1088 1639 sv.Lovreč 55,06 190 6467 540 258 475 260 430 169 484 445 sv.Petar u Šumi

7,22 32 62 357 1035 585 277 149 21 48 164

Tinjan 47,67 196 486 1234 1786 558 559 685 100 319 459 Vrsar 8,27 27 3263 1285 604 962 178 90 71 192 104 Žminj 61,17 253 261 1442 1482 711 728 1028 252 628 948

Ukupno 418,72 1566 34007 15859 13720 11751 6008 6212 1355 4147 5888 Izvor: Državni statistički zavod, Popis poljoprivrede 2003. Iz podataka o uzgoju trajnih kultura u gradovima i općinama obuhvaćenima PPPPO-om vidljivo je da postoji respektabilan resurs trajnih poljoprivrednih kultura vinove loze, maslina i voćaka; uzimajući u obzir 3108 popisanih poljoprivrednih kućanstava, po kućanstvu prosječno proizlazi 0,13 ha vinograda s prosječno 504 trsa (što je dovoljno samo za vlastite potrebe), gotovo 11 stabala maslina i prosječno gotovo 21 stablo voćaka svih u tablici 20. popisanih vrsta.



Simptomatično je, međutim, da vinova loza i maslina, kao najproširenije i karakteristične mediteranske kulture, ne obuhvaćaju više od 10% ukupno korištenog zemljišta na raspolaganju popisanim poljoprivrednim kućanstvima, što govori o vrlo slabo korištenom resursu poljoprivrednog zemljišta, posebno kad se uzme u obzir da je na raspolaganju još i 9499,52 ha ostalog (neiskorištenog) zemljišta. Sustav posjećivanja Područje obuhvata ovog Plana je vrlo atraktivno za sve navedene oblike sporta i rekreacije. Posebice zbog izražene topografske raščlanjenosti, geomorfoloških oblika (litice, jame, pećine, vodena ogledala), šumske vegetacije i razvijene mreže šumskih i makadamskih putova. Posebnu skupinu čine lokve, koje su u prošlosti Istre imale izraženu ulogu u svakodnevnom životu. Na obuvaćenom području nalazimo 40 lokvi, od kojih su mnoge ozbiljno ugrožene neodržavanjem i namjernim zasipavanjem. Mogućnosti za speleološke sportove (istraživanje jama i pećina) i slobodno penjanje (free climbing) postoje na brojnim speleološkim objektima. Neke najznačajnije od njih su: Ladićevi krugi, Jama Kumbašeja i Burići, Spilja Sv. Romualda, Pećina Sv. Martina. ASPEKTI VALORIZACIJE SUSTAVA POSJEĆIVANJA LIMSKOG ZALJEVA I LIMSKE DRAGE Vizualna kvaliteta prostora Vizualna kvaliteta veže se za prostorne pojave koje se mogu označiti kao funkcija fizičkih osobina predmetnog područja. Te osobine ovisne su o obliku, veličini, udaljenosti i frekvenciji pojavljivanja. Prirodni elementi koji najbolje određuju vizualne kvalitete prostora mogu se svrstati u slijedeće: vodena površina (more, lokve), rub (obalni, šumski), nagib terena (strme pošumljene padine), topografsko morfološke strukture (vrhovi, litice, pećine, vrtače), građevinske cjeline (Jural, Kloštar, Sv Mihovil i Dvigrad). Osobito vizualno kvalitetni prostori nastali su u kombinaciji što većeg broja odabranih prirodnih pojava, pružajući visoki stupanj atraktivnosti za posjetitelja ili promatrača. Na području obuhvata ovog Plana izdvajaju se slijedeće zone: - šire područje oko TN Valalta, šire područje naselja Kloštar i samostanski kompleks Sv. Mihovil nad Limom, šuma Kontija, šire područje naselja Jural, šire područje srednjevjekovne građevinske cjeline Dvigrad, šire područje vrha Sv. Martin i Romualdove špilje u podnožju te naselja Kringa i Tinjan. Prirodni i kulturno-povijesni aspekt posjećivanja Postojeće kulturno-povijesne vrijednosti u prostoru stvorene čovjekovom kulturnom prilagodbom u toku povijesnih razdoblja, transformiraju prirodni krajobraz na razinu kulturno povijesnog stanja. Poljoprivredna je aktivnost najupečatljivije ostavila traga u prostoru determinirajući tako identitet mediteranskog krajolika. Te vrijednosti danas prepoznajemo u funkciji kulturnog bogatstva teritorija po čemu se ono prepoznaje i uz prirodne čimbenike osnova je razvojnog potencijala naročito u turizmu. To je sve važniji motiv dolaska turista, da u prostoru očuvane i bogato raščlanjene graditeljske baštine provodu odmor. U području obuhvata ovog Plana može se prepoznati cjelokupna povijesna matrica Istre i njenog kulturnog bogatstva. Pronađeni su tragovi graditeljstva iz prapovijesnog razdoblja. Naselja iz brončanog doba formirala su se na uzvišenjima i glavicama brežuljaka, a fortifikacijski objekti su osiguravali njihov obrambeni sustav, čime je uz ostalo najmanje bila ugrožena ondašnja ratarsko stočarska proizvodnja. Iz antičkog razdoblje ostali su tragovi rimskog agrarnog sustava koji su činile urbane aglomeracije, komunikacije i poljoprivredne djelatnosti. Urbane jezgre pratile su rezidencijalne vile, ladanjski, kupališni i prirodni objekti, uljare, manufakture grnčarije, bunari, kamenolomi, morska pristaništa i dr. Uspostavljena je organiziranija i naprednija agrarna djelatnost od dotadašnje, s odgovarajućim tehnološkim inovacijama: mreže suhozidova, terase, potporni zidovi za zaštitu od erozije i brsta stoke, odvodni kanali, bunari, lokve, poljske kućice, komunikacije. Rezultat toga je višeslojna obrada poljoprivrednih kultura maslina, žitarica, vinograda, smokava, voća i povrća na zemljištima nekada ekstenzivnih pašnjaka. Srednjovjekovno graditeljsku baštinu karakteriziraju specifični oblici graditeljstva i vrednovanja prostora. Jačanje njihove ekonomske snage, u periodu samostalnijeg razvoja, usprkos razvoju



pomorstva ribarstva i trgovine na obali, ipak je uglavnom rezultat proizvodnje u prostoru starih antičkih agrara. Pored zaštićenih i evidentiranih kulturnih vrijednosti, postoje aglomeracije i građevine koje bi svakako trebalo zaštiti kao što su ostaci tumulusa prapovjesnog naselje na brdu Parentin u dolini Limske drage. Rimsko razdoblje kao prostorni pokazatelj otkriva arheološka mjesta kako ona već istražena, konzervirana i eksponirana posjetiteljima, tako i ona koja su još neistražena. Osim toga tu su uzeti gradovi i naselja u kojima ima graditeljskih tragova iz rimskog perioda. Radi se o gradovima i naseljima sa složenom uslojenošću kulturne baštine. Iz srednjevijekovnog razdoblja posebno su značajni ostaci srednjevijekovne građevinske cjeline Dvigrada i ostaci Kompleks samostana Sv. Mihovila nad Limom. Upravo očuvanost, raznolikost, tipičnost, veliki broj pojavnosti kulturne baštine govori o bogatom životu i velikoj naseljenosti ovog kraja u velikom nizu stoljeća, od prapovjesti, prije 4000 godina, dakle brončanog razdoblja do danas. Aspekt ekološke raznolikosti Prostorne varijable na području Limskog zaljeva koje prema općim ekološkim načelima određuju njegovu ekološku posebnost i raznolikost mogu se svrstati u: - očuvanost autohtonih šumskih ekosustava, - topografske rasčlanjenosti prostora, - geomorfoloških oblika u prostoru, - antropogenog djelovanja i preoblikovanja pojedinih dijelova prostora To se prije svega odnosi na zonu: - šira okolica Kloštra (kontakt obalnog i izraženog šumskog ruba, strme padine, šuma crnike eumediteranske zone, južna ekspozicija, šuma Kontija, izražen šumski rub, dobra komunikativnost prostora prohodnim šumskim putevima. - šira zona Ladićevi krugi ( geomorfološki oblici Ladićevi krugi, kanjonske doline, izraženi nagib preko 30%, južne ekspozicije, šumski rub - šire područje uz TN Valalta - očuvani dijelovi autohtone šume crnike, izražena topografska raščlanjenost, šumski rub, te prohodni makadamski putevi u zoni između stancije Monter istočno do naselja Bubani Navedena područja osobito su ekološki vrijedna te ih je potrebno maksimalno zaštitit od bilo kakve nove izgradnje, a postojeće sadržaje posebice građevinske objekte ili cjeline staviti u najstroži režim kontrole u slučaju rekonstrukcije ili revitalizacije. Ostala područja dobivena preklapanjem prostornih podataka, također su po svojoj ekološkoj raznolikosti vrlo vrijedna, posebice u zonama gdje se pojavljuju u kombinaciji slijedeće prostorne varijable: šumski rub, lokve, spilje, vrhovi, šumska vegetacija. Aspekt ruralne posebnosti i izuzetnosti Ruralne posebnosti i izuzetnosti prostorne su pojave koje su antropogenim djelovanjem postale kvalitetni atributi krajobraza. To se prije svega odnosi na pojedina seoska naselja ili dijelove naselja, maslinike, vinograde, voćnjake ili izdvojene poljoprivredne površine koje su se organski uklopila sa autohtonom vegetacijom i čine prepoznatljivu i posebno vrijednu ruralnu cjelinu. Naselja Jural i Kloštar zbog svojih ruralnih atributa spadaju u posebno vrijedne ruralne cjeline i kao takve se trebaju očuvati i brižljivo planirati, odnosno spriječiti stihijsku izgradnju posebice apartmanizaciju kakva je sve učestalija i u Istri. Ostala seoska naselja spadaju u vrijedne ruralne cjeline i kako takve trebaju očuvati svoj ruralni identitet.



PROSTORNE MOGUĆNOSTI I POTENCIJALI Lokacije za sport i rekreaciju Atraktivnost područja za različite oblike sporta i rekreacije vezana je za osobine i strukture pojedinih prostornih cjelina. Područje obuhvata Plana vrlo je atraktivno za sve oblike sporta i rekreacije. Posebice zbog izražene topografske raščlanjenosti, geomorfoloških oblika (litice, jame, pećine, vodena ogledala), šumske vegetacije i razvijene mreže šumskih i makadamskih putova. Konkretnije, prostorni potencijali pogodni su za vodeni sport- kanu-kajak, speleološke sportove (istraživanje jama i pećina), slobodno penjanje (free climbing) i lov. Osim sportova mogući su različiti vidovi rekreacije kao što su pješačenja šumskim i djelomično prohodnim putovima, vožnja biciklima i jahanje. Specifičnosti prostornih varijabli su slijedeće: mikroreljef - livade u dolini kanjona, litice, vrhovi, slatina, lokve i spilje, makadamske ceste te more i obala. Posebno atraktivni prostori su Roumaldova pećina i piratska pećina, litice na obroncima padina limskog zaljeva, zimzelena šuma crnike, šuma Kontija i zone vrhova gdje su ujedno i pogodna mjesta za lokaciju vidikovaca. Također su osobito atraktivni dijelovi obalnog ruba na početku Limskog zaljeva gdje su najveće koncentracije turista u dolasku ili odlasku iz područja Limskog zaljeva, kao i geomorfološke formacije Ladićevi krugi. Lokacije za panoramsko promatranje Atraktivnost lokacija definirana je kao vidljivost Limskog zaljeva sa kopna. Što je kut vidljivosti veći na cjelokupni scenerij promatranog područja, značajnije je izražena i atraktivnost tih lokacija. Kao osobito atraktivne lokacije za vidikovce izdvajamo slijedeće: Područje Limskog zaljeva - Prostor oko Stancije Crljenka koji se nalazi u blizini sportskog aerodroma Vrsar i predstavlja idealno mjesto za lokaciju novog vidikovca. Sa te točke moguće je vidjeti ulazni morski dio Limskog zaljeva i strme kanjonske padine Limskog zaljeva. - Vidikovac na križanju prometnica za Vrsar, Poreč i Rovinj, povremeno, ali neorganizirano koriste turisti za panoramsko promatranje. Prostor je neuređen i zapušten i potrebno je izvršiti mikrozoniranje i radikalnu obnovu i uređenje šireg područja. S tog je mjesta moguće promatrati Limski zaljev od početka pa do ulaznog dijela. - Na samom početku Limskog zaljeva smještena je litica Gradine. Pristup vidikovcu moguć je putem od Jurala preko Juralskog briga. - Na udaljenosti od oko 200 m od naselja Jural također je veoma atraktivno područje za panoramsko razgledavanje. Obzirom da se lokalitet nalazi na nadmorskoj visini oko 200 mnv, te otvorenih vizura na cjelokupno područje, moguće je cjelovito promatrati Limski zaljev u njegovoj ukupnoj duljini od 10 km. - Vrh Sv. Martina bio nastanjen u brončano i željezno doba sve do vremena rimske vladavine. Sa tog brda pruža se lijep panoramski pogled. - Na području Finida u blizini Drčevog vrha (Grad Rovinj), postoji lokacija za potencijalni vidikovac, koja do sada nije bila korištena za panoramsko promatranje zbog, izuzetnih vizura koje se pružaju s obzirom na kut promatranja Limskog zaljeva sa južne strane. Područje je atraktivno tim više jer postoji uređen makadamski put do same lokacije. Ostale pogodne lokacije nalaze se sjevernije, u samom područje Limske drage kao prirodni položaji vrhova i naselja (Krajcar Breg, Tinjan, Kringa, vrh Sv. Špeta kod Velog Ježenja). Geomorfološki lokaliteti Speleološki objekti i škrape Na liticama obronaka Limskog zaljeva nalaze se dva penjališta za slobodno penjanje: Ladićevi krugi i stijena Gavranik kod Lima. Penjališta su ucrtana u kartama slobodnih penjača.



Mogućnosti za speleološke sportove (istraživanje jama i pećina) i slobodno penjanje (free climbing) postoje na brojnim speleološkim objektima a najznačajniji su: Ladićevi krugi, Jama Kumbašeja i Burići, Spilja Sv. Romualda, Pećina Sv. Martina. Ladićevi krugi Nalaze se na području mjesta Ladići u Općini Kanfanar i predstavljaju krajobraznu, kao i kulturno-povijesna vrijednost. To su polušpilje, koje su od prapovijesnih vremena služile kao nastambe i skloništa. Također su i poluprirodni travnjaci i niska makija na vapnencima, značajna staništa orhideja. Jama Kumbašeja Nalazi se kod mjesta Okreti, a to je jama sa najširim otvorom u Istri. U jami obitava endemična istarsko-kvarnerska vrsta Romualdov špiljski trčak. Jama kod Burići Zbog svoje atraktivnosti Jama kod mjesta Burići, kao geomorfološki spomenik prirode, privlači speleologe iz Hrvatske i svijeta. Ubuduće je potrebno takve posjete kontrolirati, jer su učestali neovlašteni ulasci u speleološke objekte. Spilja Sv. Romualda Špilja se nalazi u području Limskog zaljeva, a od izuzetne je kulturno-povijesne vrijednosti. U njoj je pronađeno mnoštvo kostiju od preko 40 životinjskih vrsta, kao što su spiljski medvjed, spiljski lav, leopard, spiljska hijena, divlji konj, veliki jelen, snježni zec i dr., uglavnom plijen tadašnjih praljudi-lovaca. Pronađeno oruđe ukazuje na postojanje čovjeka iz razdoblja starijeg kamenog doba, a pećina je i zanimljiv speleološki objekt sa pećinskim ukrasima. Osim ove, na završetku limskog zaljeva nalazi se i Pećina Škandališta, isto tako važna po nalazima čovjeka iz razdoblja starijeg kamenog doba. Iznad ove lokacije nalazi se vrh Sv. Martina koji je bio nastanjen u brončano i željezno doba sve do vremena rimske vladavine. Sa tog brda pruža se lijep panoramski pogled. Škrapasti teren ispod Križnjaka Smješteni su na obroncima poviše mjesta Korenići, u Općini Kanfanar. Prema prvim, preliminarnim, istraživanjima, ovaj lokalitet predstavlja značajno nalazište ostataka iz pretpovijesnog doba. Ekstremna mikroklimatska kolebanja na vrlo ograničenom prostoru, čine ovo, nedovoljno istraženo, područje floristički vrlo zanimljivim. Lokve Posebnu skupinu čine lokve, koje su u prošlosti Istre imale izraženu ulogu u svakodnevnom životu. Na obuvaćenom području nalazimo 40 lokvi, od kojih su mnoge ozbiljno ugrožene neodržavanjem i namjernim zasipavanjem. Od značajnijih lokvi u području izdvajamo: Lokva Palud – puč: nalazi se u u blizini mjesta Kloštar, u Općini Sv. Lovreč , a zabilježena je u sklopu projekta “Lokve u kršu – mreža vodenih biotopa. Lokva Škarpinež: nalazi se na na području Općine Kanfanar. Jedna je od rijetkih lokvi koja se napaja stalnom izvorskom vodom. Ova lokva stanište je rijetkih i ugroženih biljnih vrsta. Agroturistički potencijali Gledano iz aspekta agroturističkih potencijala posebno su interesantna povijesna ruralna mjesta, gdje se razvijala tradicija kultiviranja krajolika za potrebe poljoprivredne proizvodnje. Ta proizvodnja mora biti usklađena sa prostornim danostima, kulturnim naslijeđem i tradicionalnim načinom proizvodnje. Glede agroturističkih potencijala indikativno je da se privlačnost kao kvaliteta prostora odnosi na komponentu kultiviranog krajolika koji čine povijesna ruralna naselja, povijesna spomenička naselja i građevine, maslinici, vinogradi, voćnjaci, posebne poljoprivredne površine, mreža poljskih i šumskih putova, suhozidi i lokve.



Kao posebno vrijedni agroturistički potencijali izdvajaju se kanjonski u dolini Limske drage, i kultivirani agroturistički krajolici oko naselja Kloštar, Jural, Vidulini, Krajcar Breg, Kringa i Tinjan. Poljoprivredne površine u blizini naselja Sošići, Bubani, Žuntići, Matohanci, Kurili, Okreti, Korenići, Mrgani, Krunčići, Medaki, Kontešići i Flengi spadaju u vrijedna agroturistička područja. Lovstvo U području obuhvata Plana ustanovljena su slijedeća lovišta: DRŽAVNO LOVIŠTE (lovišta na površini u vlasništvu države) - Vlastito otvoreno lovište broj XVIII/6 – "LIM" na površini od 1655 ha, na nizinskom blago valovitom terenu sjeverno od Limskog zaljeva, na zapadnoj obali Istre Vrste divljači koje prirodno obitavaju ili se prvenstveno uzgajaju: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan, jarebica kamenjarka, trčka skvržulja i druge vrste sitne divljači. U lovištu se može uzgajati: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan, jarebica kamenjarka, trčka skvržulja, prepelica, prepelica virdžinijska; od krupne divljači može se uzgajati autohtonu srnu i divlju svinju, a sve u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta. Ostale vrste krupne divljači (jelen lopatar, muflon) ne unositi. ZAJEDNIČKA LOVIŠTA - Zajedničko otvoreno lovište broj XVIII/116 – "TINJAN", na površini od 1109 ha Reljefni karakter i zemljopisni položaj: Lovište nizinsko-brdskog tipa u središnjem dijelu istarskog poluotoka. U lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan–gnjetlovi b) ostale vrste divljači: jazavac, kuna bjelica, lasica mala, puh veliki, lisica, tvor, trčka skvržulja, prepelica pućpura, prepelica virdžinijska (unesena), šljuka bena, golub grivnjaš, golub pećinar, vrana siva, šojka kreštalica U lovištu se, u matičnom (proljetnom) fondu, može uzgajati: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan-gnjetlovi, u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta. - Zajedničko otvoreno lovište broj XVIII/118 – "PAZIN", na površini od 1258 ha Reljefni karakter i zemljopisni položaj: Lovište nizinsko-brdskog tipa u središnjem dijelu istarskog poluotoka U lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan–gnjetlovi b) ostale vrste divljači: jazavac, kuna bjelica, lasica mala, puh veliki, lisica, tvor, trčka skvržulja, prepelica pućpura, prepelica virdžinijska (unesena), šljuka bena, golub grivnjaš, golub pećinar, patka gluhara, vrana siva, svraka, šojka kreštalica c) ostale životinjske vrste koje obitavaju u lovištu, a njima se ne gospodari po Zakonu o lovstvu: nutrija U lovištu se, u matičnom (proljetnom) fondu, može uzgajati: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan-gnjetlovi, u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta. - Zajedničko otvoreno lovište broj XVIII/122 – "KONTIJA", na površini od 432 ha Reljefni karakter i zemljopisni položaj: Primorsko lovište nizinskog tipa na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka. U lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači: srna obična, zec obični, fazan–gnjetlovi b) ostale vrste divljači: svinja divlja, jazavac, kuna bjelica, lasica mala, puh veliki, lisica, tvor, trčka skvržulja, prepelica pućpura, šljuka bena, golub grivnjaš, golub pećinar, vrana siva, svraka, šojka kreštalica U lovištu se, u matičnom (proljetnom) fondu, može uzgajati: srna obična, zec obični, fazan-gnjetlovi, u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta.



-Zajedničko otvoreno lovište broj XVIII/123 – "LOVREČ", na površini od 510 ha Reljefni karakter i zemljopisni položaj: Primorsko lovište nizinskog tipa na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka. U lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan–gnjetlovi b) ostale vrste divljači: jazavac, kuna bjelica, lisica, lasica, tvor, trčka skvržulja, prepelica pućpura, šljuka bena, golub grivnjaš, golub pećinar, vrana siva, šojka kreštalica U lovištu se, u matičnom (proljetnom) fondu, može uzgajati: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan-gnjetlovi, u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta. - Zajedničko otvoreno lovište broj XVIII/132 – "ROVINJ", na površini od 2630 ha Reljefni karakter i zemljopisni položaj: Primorsko lovište nizinskog tipa na zapadnom dijelu obale istarskog poluotoka. U lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan–gnjetlovi b) ostale vrste divljači: jazavac, kuna bjelica, lasica mala, puh veliki, lisica, tvor, trčka skvržulja, prepelica pućpura, prepelica virdžinijska (unesena), šljuka bena, golub grivnjaš, golub pećinar, vrana siva, svraka, šojka kreštalica U lovištu se, u matičnom (proljetnom) fondu, može uzgajati: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan-gnjetlovi, u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta. - Zajedničko otvoreno lovište broj XVIII/134 – "KANFANAR", na površini od 2898 ha Reljefni karakter i zemljopisni položaj: kraško lovište nizinskog tipa na jugozapadnom dijelu istarskog poluotoka. U lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači: srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan–gnjetlovi b) ostale vrste divljači: jazavac, kuna bjelica, lasica mala, puh veliki, lisica, tvor, trčka skvržulja, prepelica pućpura, prepelica virdžinijska (unesena), šljuka bena, golub grivnjaš, golub pećinar, vrana siva, šojka kreštalica U lovištu se, u matičnom (proljetnom) fondu, može uzgajati:srna obična, svinja divlja, zec obični, fazan-gnjetlovi, u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta. - Zajedničko otvoreno lovište broj XVIII/135 – "ŽMINJ", na površini od 167 ha Reljefni karakter i zemljopisni položaj: Kraško lovište nizinskog tipa u središnjem dijelu istarskog poluotoka. U lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači: srna obična, zec obični, fazan–gnjetlovi b) ostale vrste divljači: svinja divlja, jazavac, kuna bjelica, lasica mala, puh veliki, lisica, tvor, trčka skvržulja, prepelica pućpura, prepelica virdžinijska (unesena), šljuka bena, golub grivnjaš, golub pećinar, vrana siva, svraka, šojka kreštalica U lovištu se, u matičnom (proljetnom) fondu, može uzgajati: srna obična, zec obični, fazan-gnjetlovi, u broju koji je okvirno određen za cijeli obuhvat lovišta. Za sva zajednička lovišta u Istarskoj županiji izrađene su lovnogospodarske osnove – desetogodišnji planski akti za gospodarenje lovištem. 1.2.5. STANJE OKOLIŠA 1.2.5.1. Vode Slivovi podzemnih voda su s aspekta ugroženosti od onečišćenja najosjetljiviji dio ekosustava. Prostornim planom Istarske županije (2002) dan je pregled karakteristika svih slivova, izvora i bunara u Istri, te ocjena kakvoće vode. Sliv južne Istre zauzima prostor na južnom i jugozapadnom dijelu Istarskog poluotoka, površine oko 893 km2, a gledajući prostorno to je od ušća rijeke Mirne dijagonalno preko poluotoka prema ušću rijeke Raše. Ovom slivu pripada i Limski zaljev kao i dio doline vodotoka Čipri, koji se kao povremeni vodotok ulijeva u Limski zaljev. Temeljna karakteristika ovog područja je otvorena obalna zona s brojnim priobalnim izvorima na nižem zapadnom dijelu sliva, od ušća rijeke Mirne do najjužnijeg rta



poluotoka i dio istočne, znatno strmije obale do ušća rijeke Raše u more, gdje su izviranja vezana za duboko usječene uvale. Stalnih površinskih vodotoka nema, a povremeni tok prema Limskom zaljevu pripada dijelom slivu rijeke Mirne, što je utvrđeno bojenjima, a samo dijelom slivu južne Istre, gdje se tečenje vode odvija isključivo u krškom podzemlju. Zbog krških osobina i vapnenačkog sastava grad Rovinj i općine Žminj i Vrsar nemaju nadzemnih tokova i izvora podzemnih voda. Slična situacija je i u općini Tinjan. Zbog geološke građe terena nema formiranih značajnih stalnih površinskih vodnih tokova. Tu nailazimo na Beramski potok (Čipri) čiji tok započinje u središnjem dijelu Istre neposredno uz sliv Pazinčice, a završava u moru na dnu Limskog kanala i pripada “Slivu južne Istre”.Svojim tokom ispod Beramskog polja i kroz Dragu prolazi kroz vodonepropusne vapnence što uvjetuje značajnije gubitke duž toka, tako da se na nizvodnijim dijelovima toka voda sve više gubi. Zbog toga do utoka u more nikada površinski niti ne doteče. Kako je dio vodotoka u općini prirodnog, slabo izraženog korita, za jakih oborina pojavljuju se plavljenja nižih dijelova doline. Iako vodotok ne odlikuje protok vode on utiče na vrijedne ambijentalne značajke i osebujnost prirodnog pejzaža Drage i omogućuje bolju prostornu valorizaciju ovog područja. Onečišćenje prirodnih voda na području općine Tinjan potječe prvenstveno od ispuštanja voda iz domaćinstva, gospodarskih subjekata i stočnih farmi, ali i od spiranja divljih deponija otpada, gnojišta, herbicida i pesticida sa poljoprivrednih površina. Jedan od sporednih zagađivača su i groblja. Područje Grada Pazina, tipično je kraško područje u kojemu najvećim dijelom vlada nestašica vode na karbonatnoj podlozi. Najveći vodotok je Pazinčica (Fojba, Pazinski potok) koji ponire u Pazinsku jamu. Od ostalih većih vodenih površina značajnija je akumulacija (jezero) Grdoselskoga potoka te potok Čipri. Najveći dio oborinskih voda otječe u Pazinčicu zbog propusnosti krednih stijena. Oborinske vode poniru sve do izvorišta, što utječe i na kakvoću voda na izvorištima u dolini rijeke Raše. Prilikom obilaska doline Pazinčice, sve do Pazinske jame, uočena su znatna onečišćenja uslijed neriješenih ispusta od kućanstava i farmi, a onečišćenja se slijevaju i s oborinskom vodom s okolnih oraničnim površina. Podzemne vode teku od jugoistoka prema sjeverozapadu. Pazin dobiva vodu iz izvora Sv. Ivan koji se nalazi na području Grada Buzeta. Na području grada Pazina nalazi se veći broj izvora vode, ali oni su manjih kapaciteta, nisu podrobno istraženi i za sada se koriste u maloj mjeri. U Općini Sv. Lovreč podzemni tokovi pripadaju karakterističnom području “Sliva južne Istre”. Formiranje i kretanje podzemne vode vezano je za rasjedne sustave smjera SI-JZ. 1.2.5.2. Zrak Prirodni sastav zraka je stalna i stabilna smjesa plinova, bez okusa i mirisa, čije fizikalno-kemijske karakteristike prvenstveno ovise o nadmorskoj visini i prirodnim ili teratogenim pojavama određenog područja. Prirodni sastav zraka je ona kakvoća koja je često puta narušena a kojoj trebamo težiti provođenjem zaštite i poboljšanjem kakvoće zraka. Svekolike antropogene aktivnosti dovode do ispuštanja u zrak i kumuliranja velikog broja plinovitih i drugih kemijskih spojeva i čestica koje više ili manje mijenjaju prirodni sastav zraka tj. njegovu kakvoću. Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04) definira kakvoću zraka kao stupanj onečišćenosti zraka, a onečišćen zrak kao zrak koji sadrži onečiščujuće tvari u takvoj koncentraciji, takvu trajanju ili pod takvim uvjetima da može narušiti kakvoću življenja, zdravlja i dobrobit ljudi i štetno utjecati na okoliš uopće. Na području Istarske županije kakvoća zraka se prati kontinuirano od 1982. godine. Mjerne postaje su se postepeno postavljale u urbanim sredinama odnosno lokacijama na kojima se bilježe značajnije emisije iz stacionarnih izvora odnosno koje su značajnije opterećene iz linijskih (promet) i difuznih izvora onečišćenja (kamenolomi). U principu se na mjernim postajama prate opći parametri onečišćenja kao što su SO2, dim, NOx, taložna tvar, lebdeće čestice i sl.

U obuhvatu plana nema mjernih postaja za praćenje kakvoće zraka. Najbliže mjerne postaje bile su locirane u Gradu Rovinju u Industrijskoj ulici i Gradu Pazinu u ulici Jurija Dobrile. U Gradu Rovinju kakvoća zraka se pratila u periodu od 1991. do 1999. Prema kategorizaciji zraka u čitavom vremenskom periodu praćenja zabilježena je I kategorija što znači da koncentracije SO2,

dima i taložne tvari nisu prekoračile preporučene vrijednosti kakvoće zraka odnosno prema novijoj zakonskoj regulativi (od 2006.) granične vrijednosti. Kakvoća zraka se u Gradu Pazinu pratila od 1992. do 1999. U promatranom vremenskom razdoblju srednje godišnje koncentracije SO2, dima i taložne tvari nisu prekoračile preporučene vrijednosti čime

se to područje također svrstava u I kategoriju kakvoće zraka.



1.2.5.3. More Izvješće o stanju okoliša u RH za razdoblje 1997-2005. godine procjenjuje da se ekološko stanje najvećeg dijela akvatorija RH može ocijeniti najvišim stupnjem u usvojenoj kategorizaciji. Budući da u RH ne postoji legislativa kojom se more klasificira prema kakvoći, sukladno ekvivalentima legislative u EU u Republici Hrvatskoj je napravljena kategorizacija ekološkog stanja mora s obzirom na stupanj eutrofikacije. Na području Istarske županije nalazimo dva od ukupno pet lokaliteta umjereno dobrih-eutrofnih područja. To su Pulska luka i Limski zaljev. Limski zaljev je zatvoren, slabo prostrujen dio akvatorija, koje je značajno po prirodnom donosu hranjivih soli podmorskim izvorima podzemnih voda iz zaobalja, što ga, osim već spomenute zatvorenosti čini dodatno osjetljivim na opterećenje organskim tvarima. Kako se uz to radi i o zaštićenom području, jasno je da taj lokalitet predstavlja prioritet kod nastojanja na smanjenju antropogenih pritisaka, u prvom redu rješavanjem otpadnih voda u zaobalju, te nadzorom i adaptivnim upravljanjem djelatnošću akvakulture. Povišene koncentracije hranjivih soli mogu uzrokovati promjene u strukturi fitoplanktona, a posljedica je cvjetanje pojedinih vrsta fitoplanktona. Najčešće se to odnosi na cvjetanje fitoplanktona iz skupine dijatomeja, čije je osnovno obilježje proizvodnja velikih količina „sluzavih nakupina“, koje nisu opasne za ljude, ali njihova razgradnja štetno djeluje na morske organizme, zbog smanjenja kisika u vodenom stupcu te začepljivanje škrga. Ovo cvjetanje je karakteristično za Sjeverni Jadran. Intenzivna akvakultura riba u kavezima može imati negativne učinke na morski okoliš i stoga zahtjeva sistematsko praćenje jer poremećaji u ekosustavu mogu ugroziti i djelatnosti u akvakulturi. Osim promjena ekoloških parametara i neke bolesti se mogu prenijeti s prirodnih populacija riba na one u uzgoju i obrnuto. U sklopu projekta Jadran („Sustavno istraživanje Jadranskog mora kao osnova održivog razvitka Republike Hrvatske“) izabrana su slijedeća područja za praćenje parametara okoliša i zdravlja organizama - Limski zaljev, uvala Lamjana, Zverinac, Brijesta. Navedena područja su ujedno i referentna područja jer se nalaze u različitim ekološkim uvjetima u sjevernom, srednjem i južnom Jadranu i imaju tradiciju uzgoja i ribolovnih djelatnosti. Prema podacima dobivenim od Centra za istraživanje mora Ruđer Bošković iz Rovinja i Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita koji sudjeluju u Projektu Jadran, dobiveni podaci za Limski zaljev po godinama istraživanja navedeni si kako slijedi. Tijekom 2002-2003. godine (zima i proljeće) zabilježene su povišene koncentracije hranjivih soli uglavnom u površinskom sloju, što ukazuje na njihov vanjski unos. Vrijednosti nisu bile neuobičajene za ta godišnja doba. Najviše vrijednsti zabilježene su na kavezu i kontrolnoj postaji u neposrednoj blizini uzgajališta. Tijekom ljeta koncentracije hranjivih soli u gornjim slojevima vodenog stupca bile su uglavnom niske, jedino je na kavezu izmjereno značajno povišenje koncentracije amonijevih soli. Slično je stanje zabilježeno i u prethodnim godinama. Značajnija potrošnja kisika u pridnenom sloju zabilježena je u kolovozu i rujnu (zasićenje kisikom oko 60 %), ali su vrijednosti bile značajno više od kritičnih za ekosustav (30%). Brojnost heterotrofnih bakterija na obje kontrolne postaje, kao i u uzgajalištu slične su i ravnomjerno raspoređene po vodenom stupcu zimi i u proljeće. Najviše su vrijednosti, uz izraženi vertikalni gradijent, izmjerene krajem kolovoza na svim postajama. Vrijednosti su bile slične onima u zapadnom obalnom moru Istre. Najviše koncentracije ukupne organske tvari i ukupnih masnih kiselina ispod uzgojnih kaveza izmjerene su ljeti (kolovoz), a najniže zimi (veljača). Na ovoj su postaji ujedno nađeni i najviši udjeli lako razgradivih lipidnih komponenata polinezasićenih masnih kiselina većinom životinjskog porijekla, iz ostataka riblje hrane i obraštajnih organizama. Očuvanost je komponenata 2002. veća nego prethodnih godina što se podudara i s povećanim koncentracijama ukupnog organskog ugljika i dušika, ali je 2003. ponovno u granicama zabilježenim prije povećanja. Ovakav profil masnih kiselina ograničen je isključivo na tanki površinski sloj (do centimetra) ispod uzgojnog kaveza. Zahvaćanjem dubljeg sloja sedimenta vrijednosti i omjeri vrlo su slični onima stotinjak metara od kaveza prema kontrolnoj postaji. Na obje kontrolne postaje koncentracije su niske i malo se mijenjaju. Stupanj očuvanja autohtonih komponenata je niži, kao i udjeli nezasićenih masnih kiselina.

Sastav sedimenta pokazuje da se ispod uzgajališta odvijaju promjene zbog značajnijeg organskog opterećenja. Stoga se daje pregled podataka za tri postaje (slika 7): LK01 (45E08.034' N, 13E37.85' E), sivi mulj, tip glinoviti silt (3.6 % pijeska, 64.3 % silta, 32 % gline) - ulaz u Limski zaljev - kontrolna postaja, LKR02 (45E07.95' N, 13E39.08' E), crvenkasto sivi mulj, tip siltozna glina (8.4 % šljunka, 3.3% pijeska, 36 % silta, 52 % gline) - stotinjak metara od kaveza prema sredini zaljeva - kontrolna postaja, LKS02 (uzgajalište), crni mulj pomiješan s praznim ljušturama dagnji, snažnog mirisa na sumporovodik, tip smjesa (16.5 % šljunka, 4.9 % pijeska, 31.6 % silta, 47 % gline). Sredina veljače 2004. godine bila je karakterizirana visokim salinitetima na području cijelog zaljeva, uz tipično zimske



vrijednosti koncentracija hranjivih soli. Početkom svibnja došlo je do značajnog zaslađenja, posebno na području postaja LKR02 i LKR03 (salinitet snižen do 27), koje se odrazilo na povećanje ortosilikata (do 29 μmol l-1), ali ne i na ostale hranjive soli koje su se vjerojatno trošile u procesima primarne proizvodnje. Zasićenje kisikom bilo je općenito dobro. Najniže vrijednosti zabilježene su pri dnu postaja LKE01 i LKR02 u kolovozu (udio zasićenja kisikom kretao se oko 0.65). Koncentracije amonijaka bile su općenito niske, slične kao u istočnom dijelu sjevernog Jadrana, uz redovito više vrijednosti (do 3.6 μmol l-1) na postajama oko kaveza. U proljeće je brojnost heterotrofnih bakterija bila ravnomjerna u cijelom području Limskog zaljeva (2-4•108L-1) i niža nego u istom razdoblju prethodnih godina. Ljeti je zabilježen značajan porast populacije (2-8 puta, 4-17,3•108L-1), a posebno u području s uzgojnim kavezima, što se značajno ne razlikuje od brojnosti prijašnjih godina.

Granulometrijskom analizom sedimenta određen je visoki udio mulja (silta i gline) na svim istraživanim postajama. Udio pijeska je podjednak, dok se šljunak pojavljuje jedino ispod pojedinih uzgojnih kaveza. Prema Shepardu sediment se na svim postajama karakterizira kao glinoviti silt. Unatoč ujednačenom granulometrijskom sastavu koncentracije ekstrahirane organske tvari (EOT) površinskog sloja sedimenta ispod uzgojnih kaveza dva do tri puta su više nego na kontrolnim postajama. U organski obogaćenoj zoni ispod kaveza određeni su ujedno i najviši udjeli lakorazgradljivih lipidnih komponenata, polinezasićenih kiselina, uglavnom životinjskog porijekla. Varijabilnost vrijednosti uzrokovana je neravnomjernom raspodjelom organskih ostataka (riblje hrane) ispod kaveza. Vrijednosti se kreću u rasponu proteklih perioda istraživanja i nije uočen trend povećanja.

LKE01

Limski kanal

LKS02

LKR02

LKR03K2 K1

kavezi

Slika 7. Mjerne postaje u Limskom zaljevu u sklopu projekta Jadran

U zimsko-proljetnom razdoblju 2004. godine zabilježeni su visoki saliniteti uz tipično zimske vrijednosti koncentracija hranjivih soli. Početkom svibnja u Limskom zaljevu došlo je do značajnog zaslađenja. Zasićenje kisikom je bilo općenito dobro, a najniže vrijednosti zabilježene su pri dnu postaja u Limskom zaljevu u kolovozu. Koncentracije amonijaka su bile pretežno niske, s nešto povišenim vrijednostima u blizini kaveza s ribom. Brojnost heterotrofnih bakterija kretala se u granicama redovnih opažanja. Ljeti je u Limskom zaljevu zabilježen porast populacije 2-8 puta. Maseni udio organske tvari (EOT) površinskog sloja sedimenta ispod uzgojnih kaveza viši je nego na kontrolnim postajama, ali se ukupne vrijednosti kreću u rasponu proteklih razdoblja istraživanja i nije uočen trend povećanja. Nedostatak izravnog mjerenja morskih struja ne dozvoljava detaljnija tumačenja opaženih promjena na cijelom obuhvaćenom području. Sredina veljače 2005. godine bila je karakterizirana visokim salinitetima na području cijelog zaljeva, uz tipično zimske vrijednosti koncentracija hranjivih soli. Početkom ožujka značajno zaslađenje, posebno na području postaje LKR03 (salinitet snižen do 23.2 PSU), odrazilo se na povećanje svih hranjivih soli (ortofosfat 0.25 μmol l-1; nitrat 11 μmol l-1; ortosilikat 36 μmol l-1). Tijekom ljeta vrijednosti saliniteta i hranjivih soli kretale su se u tipičnom rasponu za istočni dio sjevernog Jadrana. Jedino su na postajama oko kaveza zabilježene povišene koncentracije amonijaka (do 8.1 μmol l-1). Zasićenje kisikom bilo je općenito dobro do sredine rujna, kada je došlo do značajnog sniženja u pridnenom sloju postaja LKR02 i LKR03 (do 41 %). U studenom se podzasićenje kisikom proširilo na veći dio vodenog stupca svih istraživanih postaja. Iako značajno snižene, vrijednosti su ipak bile iznad granice kritičnih za preživljavanje bentoskih organizama. U proljeće je brojnost heterotrofnih bakterija bila ravnomjerna u cijelom području Limskog zaljeva (2-5*108L-1) i slična izmjerenima u istom razdoblju prethodnih godina. Ljeti (srpanj-rujan) je zabilježen uobičajen značajan porast populacije na svim postajama (2-3 puta, 4-12*108L-1), a najveći u području s uzgojnim kavezima, što se bitno ne razlikuje od brojnosti prijašnjih godina.



Unatoč ujednačenom granulometrijskom sastavu i koncentracijama organskog ugljika prosječne koncentracije ekstrahirane organske tvari (EOT) površinskog sloja sedimenta ispod uzgojnih kaveza (0.77±0.21 mg/g suhe tvari) dvostruko su više nego na kontrolnim postajama (0.32±0.04 i 0.25±0.01 mg/g suhe tvari; slika 8).

0%

20%

40%

60%

80%

100%

kavezi K1 K2šljunak pijesak silt glina

Slika 8. Granulometrijski sastav sedimenta (0-5 cm) uzgajališta i kontrolnih postaja u Limskom zaljevu

U organski obogaćenoj zoni ispod kaveza određeni su ujedno i viši udjeli lakorazgradivih lipidnih komponenata, polinezasićenih kiselina, većinom životinjskog porijekla. Na kontrolnim je postajama porijeklo ovih kiselina pretežno biljno. Varijabilnost vrijednosti uzrokovana je neravnomjernom raspodjelom otpada s farmi, a također i blago reducirajućim uvjetima u sedimentu ispod kaveza što se odrazilo i na strukturu zajednice meiofaune. Dok je na kontrolnim postajama nađeno 20 viših skupina, u sedimentu ispod kaveza broj je snižen (8–14), a predstavnici Tanaidacea, Asteroidea, Ophiuroidea, Isopoda i Panthopoda nisu nađeni. Gustoća ukupne meiofaune (299-1311 ind/10cm2), nematofaune (265-1112 ind/10cm2) i kopepoda (9-166 ind/10cm2) također je snižena u sedimentu ispod kaveza u odnosu na kontrolne postaje (1450-2700 ind/10cm2; 1162-2015 ind/10cm2; 206-532 ind/10cm2). Ozbiljnih kriza kisika u sedimentu uzgajališta nema čemu u prilog ide i nalaženje skupine Kinoryncha, čiji su predstavnici izuzetno osjetljivi na reducirajuće uvjete. Unatoč ujednačenom granulometrijskom sastavu i koncentracijama organskog ugljika prosječne koncentracije ekstrahirane organske tvari površinskog sloja sedimenta ispod uzgojnih kaveza dvostruko su više nego na kontrolnim postajama. Utjecaj djelatnosti vezanih za uzgoj riba je blag do umjeren i strogo ograničen na područje ispod uzgojnih kaveza. U odnosu na prethodna razdoblja nije uočen trend povećanja indikatorskih okolišnih parametara koji bi ukazivali na značajni poremećaj u ekosustavu.

Indikatori su učinkovit oblik za praćenje promjena i ostvarenja ciljeva sektorskih politika ili strategija. DPSIR indikatori (Drivers, Pressure, State, Impacts, Responses; uzroci, pritisci, stanje, utjecaji, odgovori) je pristup sustavu indikatora, koji se široko koriste u okolišu mora i obalnom području. DPSIR indikatori analizirani su na gradient ekološkog stanja od ulaza prema dnu Limskog zaljeva. Na ulazu u Limski zaljev ekološko stanje je vrlo dobro, a na postaji na dnu kanala za stupanj niže, tj. dobro. Vrijednosti trofičkog indeksa se na ulazu kreću između 3 i 4, a na dnu kanala između 4 i 5. Smanjenje ekološkog stanja se uglavnom odnosi na zadnju trećinu, gdje se i nalaze površinski izvori slatke vode. Vode kloje dolaze u Limski zaljev tim izvorima su sličnih karakteristika, u odnosu na sadržaj hranjivih soli, kao i one koje dolaze riječnim tokovima Istre u more. Vrijednosti DPSIR indikatora ukazuju na malo, ali statistički značajno smanjenje eutrofikacijskog pritiska u unutrašnjem dijelu Limskog zaljeva nakon 1985., prvenstveno kao rezultat sniženja koncentracije ukupnog dušika i ortofosfata. Također se može primjetiti i povećanje prozirnosti mora. Takve promjene mogu se pripisati smanjenju donosa hranjivih soli uslijed sve bolje regulacije njihove depozicije ili pak uslijed klimatskih promjena koje su dovele do smanjenja dotoka podzemnih voda a time i hranjivih soli. Navedene promjene nisu toliko izražene sa stanovišta trofičkog indeksa i koncentracije klorofila „a“, što se može pripisati promjenama u efikasnosti korištenja dostupnjih hranjivih soli. Naime, indeks efikasnosti na postaji LKRO3 je značajno viši u razdoblju od 1998-2004 u odnosu na ono od 1976-1986. Vjerojatno, fitoplanktonska zajednica na promjenu dostupnosti hranjivih soli ne reagira linearno nego tako zadrži istu trofičku razinu promjenom njihove efikasnosti korištenja.



Za određivanje hidrografskih i bioloških parametara u 2006. godini uzorkovalo se u siječnju, ožujku, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i studenom na postajama LKE01 (0, 5, 10, 20, 30 m), LKR02 (0, 5, 10, 25 m) i LKR03 (0, 5, 10, 16 m). U studenom 2006. godine uzgojne farme su premještene na novu lokaciju te je određeno „nulto“ stanje kvalitete sedimenta prije početka aktivnosti vezanih za uzgoj brancina i orada (Slika 9). Sediment su uzorkovali ronioci u studenom 2006. godine ispod šest novih lokacija uzgojnih kaveza (raspon dubina: 23 - 26 m) te kontrolnih postaja K3 (26,5 m) i LK9 (29 m).

Slika 9. Nove lokacije kaveza u Limskom zaljevu

Početkom ožujka na svim istraživanim postajama osim u površinskom sloju LKE01, vrijednosti temperature, saliniteta i koncentracija hranjivih soli kretale su se oko prosječnih. Na ovoj postaji međutim, zabilježene su nešto niže vrijednosti saliniteta i temperature uz povišene koncentracije nitrata odnosno ortosilikata (za oko 50, odnosno 65% više od prosječnih vrijednosti). U prvoj dekadi svibnja također su zamijećene povišene vrijednosti koncentracija hranjivih soli na svim postajama u površinskom sloju što se također dovodi u izravnu vezu sa slatkovodnim donosom koji je na istim područjima doveo do sniženja saliniteta, uz najviše razlike na postaji LKR03 od 31.1 PSU u odnosu na prosječnih 32.7. Zbog toga su na ovoj postaji zabilježene i veće razlike u koncentracijama nitrata (19.3 μmol l-1) i ortosilikata (22.4 μmol l-1) u odnosu na prosječne vrijednosti za istu postaju i sloj u ovom mjesecu (10.3 μmol l-1 i 15.5 μmol l-1). Slična se situacija zadržala i u lipnju kada su snižene vrijednosti saliniteta korelirale s povišenim vrijednostima hranjivih soli i to naročito u površinskom sloju postaje LKR02 uz gotovo dvostruko više koncentracije ortofosfata, nitrata i ortosilikata (0.07 μmol l-1; 14.9 μmol l-1; 15.7 μmol l-1) od prosječnih vrijednosti. Tijekom ljeta vrijednosti ispitivanih parametara bile su uglavnom uobičajene osim značajnog (gotovo dvostrukog) povišenja koncentracija ortofosfata i ortosilikata u kolovozu u pridnenom sloju postaje LKR03 (0.36 μmol l-1; 10.27 μmol l-1). Zbog toga je ovaj sloj karakterizirala i niža vrijednost zasićenja kisikom (79%), iako to smanjenje nije bilo značajno niže od prosjeka za mjesec kolovoz. Tada su i na postajama oko kaveza zabilježene povišene vrijednosti ortofosfata (do 0.41 μmol l-1) i amonijaka (do 12.1 μmol l-1) uz sniženje zasićenja kisikom do 63%. Značajnijih podzasićenja kisikom nije bilo tijekom čitave godine ni na jednoj postaji, tako da vrijednosti ispod spomenutih 63% nisu pronađene. Početkom studenog vodeni je stupac uglavnom homogen osim neznatno nižih vrijednosti saliniteta u površinskom sloju svih postaja što se pripisuje slatkovodnom donosu. Međutim, u slojevima ispod njega zabilježene su značajno više vrijednosti amonijaka na svim postajama do maksimalnih 1.3 μmol l-1 na postaji LKR02 u odnosu na prosječnih 0.5 μmol l-1. U istim su slojevima nađene gotovo dvostruko niže vrijednosti ortosilikata na sve tri postaje.

U zimi (siječanj-ožujak) brojnost heterotrofnih bakterija bila je ravnomjerna u cijelom području Limskog zaljeva (2-5*108L-1) i slična je izmjerenim vrijednostima prijašnjih godina. U proljeće (svibanj, LKRO3), ljeto (lipanj-srpanj, cijelo područje), te u kasnu jesen (studeni, LKRO2 i LKRO3) zabilježen je porast populacije u površinskom sloju (2-3 puta, 6-13*108L-1). Maksimalna brojnost bakterija ne razlikuje se od vrijednosti zabilježenih prijašnjih godina.

LKE01

Limski kanal

LKR02

LKR03LK9 K3 kavezi



„Nulto“ stanje sedimenta na novoj lokaciji uzgajališta

Raspon vrijednosti ekstrahirane organske tvari (EOT) površinskog sloja sedimenta na novoj lokaciji gdje je postavljeno šest novih farmi s uzgojnim kavezima kreće se od 0,16 do 1,0 mg/g suhe tvari, a na kontrolnim postajama K3 (0.8 mg/g suhe tvari), te udaljenoj LK9 (0,5 mg/g suhe tvari) (Slika 10). U sedimentu svih postaja, ispod uzgojnih kaveza kao i kontrolnih postaja, prevladavaju zasićene i mononezasićene masne kiseline, s manjim udjelima lakorazgradivih lipidnih komponenata, polinezasićenih masnih kiselina, što je vrlo slično raspodjeli masnih kiselina koje se uobičajeno nalaze u muljevitim sedimentima.

0

0,4

0,8

1,2

FARME K3 LK9

EOM (mg/g s.t.)

maxmin

srednjak

Slika 10. Koncentracije ekstrahirane organske tvari (mg/g s.t.) površinskog sloja sedimenta na novoj lokaciji uzgajališta i kontrolnih postaja u 2006. godini.

U zaključku, utjecaj aktivnosti vezanih za uzgoj riba, brancina Dicentrarchus labrax i orada Sparus aurata, na bivšoj lokaciji uzgajališta u Limskom kanalu bio je blag do umjeren i strogo ograničen na područje ispod uzgojnih kaveza. U periodu 1998-2006 godine nije uočeno povećanje utjecaja kao ni ozbiljnijih kriza zasićenja kisikom kako u vodenom stupcu u neposrednoj blizini kaveza tako niti u sedimentu. Rezultati ukazuju da je dosadašnji uzgoj riba bio ekološki održiv jer nije bitno utjecao na funkcioniranje i trofičko stanje poluzatvorenog ekosustava Limskog kanala.

Limski zaljev poznat je po jednom rijetkom prirodnom fenomenu koji se javlja na moru, a to su slobodne oscilacije ili seše. Ta se pojava javlja najčešće u zimskim mjesecima, a uvjetovana je naglim nadiranjem velikih količina vode uslijed ogromnih razlika u barometarskim pritiscima između Sjevernog Jadrana, te Jonskog i Sredozemnog mora. Kada vanjski faktori naglo oslabe voda počinje oscilirati (tj. ulazizi i izlaziti u limski zaljev svakih petnaestak minuta ili malo više), te pri tome brzine morskih struja dosežu velike brzine, koje inače nisu uobičajene na Jadranu. Naravno, posljedice takvog strujanja mogu katkada biti katastrofalne za brodove i parkove sa školjkama na kraju Limskog zaljeva. Nije poznato vrijeme izmjene čitavog bazena Lima, jer postojeći podaci nisu dovoljni da bi se mogao napraviti relevantan hidrodinamičan proračun. Odgovor na ovo pitanje može dati samo mjerenje u dugim vremenskim intervalima (najmanje 6 mjeseci). Morska obala Morska obala koja ulazi u obuhvat plana je uglavnom hridinista. Na nekoliko mjesta je vidljiv sitan ujednačen pijesak, zemlja crvenica ili terigeni mulj (Uvala Saline-Valalta, Vrh Limskog zaljeva). Dužina obale iznosi 28,5 km. Bilježenje i proučavanje životnih zajednica morskog dna od osnovnog je značenja- kako radi bilježenja cjelokupnog stanja ekosustava, tako i za sakupljanje osnovnih podataka koji mogu i moraju biti korisni za prostorno planiranje, a samim time i za upravljanje obalnim morem ili za poduzimanje određenih akcija za sanaciju i uspostavljanje prvobitnog stanja.



Biocenoze U svrhu bilježenja nultog stanja fitobentosa u obuhvatu PPPPO koje je proveo Zavod za prostorno uređenje IŽ, direktnom metodom promatranja (ronjenjem) analizirano je 8 transekata na području općine Vrsar, Grada Rovinja i općine Sv. Lovreč. 1. ) Općina Vrsar Transekt 1 – od rta Šjole prema plići Fujaga (Koversada) Transekt 2 - Uvala Sv. Feliks prema ulazu u Limski zaljev 2.) Grad Rovinj Transekt 3 – uvala Soline (Valalta) Transekt 4 – od uvale Soline prema uvali Križ Transekt 5 – uvala Križ Transekt 6 – ulaz u Limski zaljev Transekt 7 – sredina Limskog zaljeva (nasuprot kaveza marikulture) 3.) Općina Sv. Lovreč Transekt 8 – sam vrh zaljeva Unutar obuhvata Plana određeno je 5 biocenoza infralitorala. Infralitoralom se naziva predio obalnog morskog dna između razine normalne oseke i dubine u kojoj još uspijevaju morske cvjetnice. Pregled fitobentosa daje Grafički prilog Plana - C –Vegetacijske zajednice. Biocenoza fotofilnih algi Značajna je za sve vrste čvrste podloge (hridinasta) i u području istraživanja proteže se od 10-12 metara dubine. Prema florističkom i faunističkom sastavu ta se biocenoza smatra najbogatijom životnom zajednicom Jadranskog mora. Biocenoza je zabilježena na transektu 1 i 2 (općina Vrsar), 4, 6, 7, 8 (grad Rovinj). Karakteriziraju je dobro razvijena naselja Cystoseira. Na transektu 1 gusta naselja Cystoseira se javljaju do 8 metara. Do 5 metara dubine dno je pjeskovito-hridinasto. Od 5-12 metara dubine dno je pjeskovito, pa se i dobro razvijena naselja Cystoseira gube i pojavljuju se u malim otocima. Na transektu 2. u biocenozi fotofilnih algi uz naselja Cystoseira, pojavljuje se Padina pavonia i Acetabularia acetabulum. Transekt karakterizira naglo padanje dubine (zid) koji obiluje životom. Na 6 metara pojavljuje se mnoštvo kamenih koralja. Zid se spušta do 24 metra dubine, a dno je muljevito. Na transektu 4 zabilježena je prava šumica Cistoseira na hridinastom dnu. Cistoseire se javljaju do 10 metara dubine. Od 10-17 metara dubine dno postaje hridinasto-pjeskovito dok je na najvećoj dubini na ovom transektu (23 metra) zabilježen mulj. Ovaj transekt obilježen je i stepenicama koje se pojavljuju na 4, 12 i 18 metara dubine. Biocenoza fotofilnih algi je zabilježena i na transketu 6, na samom ulazu u Limski zaljev, a pojavljuje se do 16 metara dubine, gdje i završava hridinasto dno. Fitobentos je zastupljen Acetabularia acetabulum i Cystoseirama koje su veoma slabo razvijene. Od 16-25 metara dubine pojavljuje se čisti pijesak, koji na 25 metara prelazi u čisti mulj, koji se proteže do najveće zabilježene dubine od 33 metra. Na transektu 7 biocenoza je zabilježena do desetak metara dubine; do 3 metra dubine pojavljuje se hridinasto dno, koje nakon toga prelazi u krupno kamenje i pijesak sve do 17 metara. Na toj dubini počinje pijesak, koji na 24 metra dubine prelazi u mulj. Na transektu 8 zabilježena je Acetabularia acetabulum s većom pokrovnošću. Dno je hridinasto pjeskovito, te muljevito. Na transketu je bila izuzetno loša vidljivost. Biocenoza livada morskih cvjetnica-resa (Cymodocea nodosa) i perja (Zostera noltii) Ova biocenoza je značajna za pjeskovito, lagano zamuljeno dno u plitkom uzobalnom moru. U obuhvatu Plana zabilježena je na transektu 3, 5 (grad Rovinj). U uvali Soline, na čisto pjeskovitom dnu pojavljuje se perje (Zostera noltii), visine do 30-tak centimetara. Tu je zabilježena i strogo zaštićena vrsta – periska (Pinna nobilis). Resa (Cymodocea nodosa) zabilježena je za uvalu Križ, također na čistom pjeskovitom dnu.



Biocenoza obalnog detritusnog dna Ova zajednica je široko rasprostranjena na pučinskom dijelu rovinjskog i vrsarskog akvatorija. Dolazi na području stalne uzlazne istočnojadranske struje. Unutar obuhvata plana dolazi do 30 metara dubine. Biocenoza obalnog terigenog mulja Ova biocenoza je ograničena na Limski zaljev. Unutar istog ronilo se na tri transekta (početak, sredina, vrh). Na transektu 6, biocenoza se pojavljuje na 25 metra dubine i seže do najveće dubine od 33 metra. Karakterizira ju puž Turritella communis, trp Labidoplax digitata, crvi mnogočetinjaši (Sternaspis scutata, Terebellides stroemi i dr.), školjke (Cultellus adriaticus, Cardium paucicostatum), te bodljikaši (Amphiura filiformis). Biocenoza pjeskovitog i šljunkovitog dna Ova biocenoza pojavljuje se na sjevernom dijelu akvatorija (Općina Vrsar) od uvale Dobra do Rta Mrtva. Nadovezuje se na biocenozu fotofilnih algi. Rasprostranjena je od 10 metara dubine do dubina na kojima se pojavljuje detritusno dno ili terigeni mulj. Kakvoća mora Kakvoća mora na području Istarske županije prati se kontinuirano od 1988. godine. Od 1996. godine kakvoća se prati sukladno odredbama Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96 ). Rezultati ispitivanja koriste priobalnim jedinicama lokalne samouprave u definiranju prioritetnih sanacijskih programa, posebno u dijelu kanalizacijskih sustava, s ciljem zaštite zdravlja kupača. Program se financira iz Proračuna Istarske županije i proračuna priobalnih jedinica lokalne samouprave i koncesionara. Program provodi Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije s sjedištem u Puli, koji putem Službe zdravstvene ekologije, Odjela za zaštitu i unapređenje okoliša vrši uzorkovanje na definiranim točkama, a analize rezultata proslijeđuje zainteresiranim stranama. Unutar obuhvata plana ulazi 5 točaka na kojima se kontinuirano vrše mjerenja kakvoće mora i to u općini Vrsar dvije (Koversada-dječja plaža, Blesička), u Gradu Rovinju tri mjerne točke (Uvala Saline I, Rt Sv. Felix, TN Valalta-ispod akvagana). Za vremensko razdoblje od 2004-2007. godine na svim mjernim točkama more je bilo I kategorije-more visoke sanitarne kakvoće.

1.3. ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE Priroda je u smislu Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05) sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost. Priroda i prirodne vrijednosti od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Prirodne vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskoga i drugog javnog interesa. Zaštićene prirodne vrijednosti prema Zakonu o zaštiti prirode jesu: zaštićena područja, zaštićene svojte, te zaštićeni minerali, sirovine i fosili. Zaštićene prirodne vrijednosti raspoređuju se u razrede međunarodnog, državnog i lokalnog značaja na temelju stručnog vrednovanja zaštićene prirodne vrijednosti. Raspored u razrede utvrđuje Ministarstvo.

Zaštićena područja upisana u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti jesu:

u kategoriji posebnih rezervata: Posebni rezervat u moru: more i podmorje Limskog zaljeva Posebni rezervat u moru ima osobito značenje radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog značenja i namjene. U posebnom rezervatu nisu dopuštene radnje i djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom. U posebnom rezervatu dopušteni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se odražavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom Limski zaljev predstavlja potopljenu kanjonsku dolinu u kršu, stvorenu u jurskim vapnencima. Dugačak je oko 10 km, prosječne širine oko 600 m, a najveća dubina je na ulazu i iznosi 33 metra. More i podmorje Limskog zaljeva proglašeno je 1980. godine specijalnim rezervatom u moru. Stručno



obrazloženje za proglašavanje mora i podmorja Limskog zaljeva specijalnim rezervatom u moru temeljilo se na posebnim svojstvima morske sredine koja daje uvjete za život obilja morske flore i faune. Nadalje se navodi da je posebna značajka bogatstvo kvalitetnih vrsta riba koje u Limski zaljev dolaze na mrijest i zimovanje. Zbog mnogih podmorskih izvora-vrulja- u zaljevu, more je smanjenog saliniteta, a u samom vrhu gotovo da je slatko. Salinitet varira kako s godišnjim dobom, tako i sa dubinom. More je u zaljevu manje prozirnosti nego na otvorenom, što ukazuje na bogatstvo planktona. Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05) tadašnja kategorija zaštite odgovara posebnom rezervatu u moru. Površina zaštićenog dijela iznosi 429,49 ha.

Posebni rezervat šumske vegetacije - šuma Kontija Šumu Kontija izgrađuje šuma bijelog graba, starosti preko 100 godina. Sloj drveća čini hrast medunac (Quercus pubescens), bjelograb (Carpinus orientalis), crni jasen (Fraxinus ornus), maklen (Acer monspessulanum), cer (Quercus cerris), smrika (Juniperus oxycedrus) i borovica (Juniperus communis). Sloj grmlja čine rašeljka i trnula (Prunus mahaleb i Prunus spinosa), drijen (Cornus mas), kalina (Ligustrum vulgare) i ruj (Cottinus coggygria). Sloj niskog rašća zastupljen je kukurijekom (Helleborus multifidus), veprinom (Ruscus aculeatus), jesenskom šašikom (Sessleria multifidus), veprinom (Ruscus aculeatus), dubačcem (Teucrium chamaedrys) i drugim karakterističnim biljkama. Budući da je šuma bjelograba značajna zajednica Istre, te s obzirom da u šumi Kontija njezine vrijednosti dolaze do najvišeg izražaja, šuma je stavljena pod zaštitu još 1964. godine (specijalni rezervat šumske vegetacije) u površini od 52 ha. Šuma Kontija ulazi u obuhvat Gospodarske jedinice „Lim“. u kategoriji značajnih krajobraza: Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili osobito vrijedni krajobraz utvrđen sukladno Zakonu o zaštiti prirode. U značajnom krajobrazu nisu dopušteni zahvati i radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.

Obronci Limskog zaljeva su 1964. godine proglašeni rezervatom prirodnog predjela (današnja kategorija-značajni krajobraz). Visina kanjonskih strana seže do 150 m/n.v. Zaljev je položen u smjeru istok-zapad, dok su njegovi obronci položeni u smjeru sjever-jug. Limski zaljev se nalazi na granici eumediteranske i submediteranske zone, te predstavlja školski primjer utjecaja ekspozicija na razvitak vegetacije. Sjeverni obronci zaljeva imaju južnu ekspoziciju, koja uvjetuje razvitak vazdazelene makije hrasta crnike, dok su južni obronci kanala izloženi sjevernoj ekspoziciji, pod čijim se utjecajem razvila submediteranska listopadna vegetacija hrasta medunca i bijelog graba. Površina zaštićenog značajnog krajobraza iznosila je 970,53 ha. Unutar obuhvata zaštite nalazilo se današnje turističko naselje Valalta (Rovinj), te sportski aerodrom (Vrsar). Ovim planom utvrdilo se da je područje Valalte potpuno izgubilo prirodnu vrijednost koju je imalo 1964. godine, te da je danas nastala potpuna urbana transformacija navedenog prostora, a koja ne odgovara krajobrazu očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje. Stoga se ovim Planom predlaže isključenje područja „Valalte“ i sportskog aerodroma u Vrsaru iz obuhvata zaštite. S druge strane, ovaj Plan predlaže u obuhvat zaštite uvrštavanje vrijednih, očuvanih vizura obronaka Limskog zaljeva, koje svakako odgovaraju opisu kategorije značajnog krajobraza. Sukladno navedenom, obuhvat značajnog krajobraza obronaka Limskog zaljeva iznosio bi 1424,59 ha. Promjene granica zaštite potrebno je provesti sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05).

Rovinjski otoci i priobalno područje je pod zaštitom od 1968. godine, u površini od 1200

ha. Dio pod zaštitom koji ulazi u obuhvat ovoga Plana iznosi 85,75 ha. Otoci i priobalje predstavljaju jedinstvenu cjelinu koja se proteže od rta sv. Ivana na ulazu u Limski zaljev, pa sve do Barbarige, izuzimajući užu zonu grada Rovinja. Dominirajući motiv su gusti sklopovi četinjača, prvenstveno borova (alepski, brucijski). Dio koji ulazi u obuhvat Plana prekriven je asocijacijom hrasta crnike.

Unutar obuhvata Plana evidentirane su prirodna područja za koja nisu provedeni postupci zaštite sukladno Zakonu o zaštiti prirode, pa shodno navedenom nisu upisana niti u upisnik zaštićenih dijelova prirode. Radi se o slijedećim kategorijama zaštite:



- Značajni krajobraz:

o Limska Draga je slikovit prirodni kanjon koji se nastavlja na značajni krajobraz obronaka Limskog zaljeva, kao dio cjelovitog geomorfološkog i pejzažnog fenomena Istarske županije.

Obronci Drage imaju sjevernu i južnu ekspoziciju, koja uvjetuje različitost i specifičnost vegetacije. Makija hrasta crnike sa mnogobrojnim elementima mediteranske flore na sjevernoj je strani, a zajednica hrasta medunca, bijelog graba i cera ( sa mnogobrojnim ilirskim flornim elementima) na južnoj strani. Takva raznolikost vegetacije na uskom području predstavlja jedinstvenu rijetkost i posebnu ekološku zanimljivost. Sjeverna kanjonska strana je nekada bila opožarena, no prirodna obnova vegetacije zauzela je požarište, tako da sanacijski radovi nisu potrebni. Za Dragu su značajne i oranične površine. Područje Limske Drage, sukladno PPIŽ je evidentirani dio prirode u površini od 2843,52 ha.

o Okoliš povijesne cjeline Tinjan (18,73 ha) o Okoliš povijesne cjeline Kringa (21,12 ha)

- Geomorfološki spomenici prirode

o Uvala Saline Navedeni lokalitet karakteriziraju muljevite naslage nastale sedimentacijom terigenog mulja koji još i danas dospijeva na to područje ispiranjem tla. Zimi ovo područje služi kao odmorište za vodene ptice prilikom seobe ili kao privremeno sklonište za ptice močvarice kada se kopnene vode zalede.

Jama kod sela Burići, jama kod Mrgani, jama Kumbašeja

Pećine-Sv. Romualda, Kaštelir, Pećinovac (kod sela Okreti, bakreno doba), Pećina Sv. Martina

Ladićevi Krugi, škrapasti teren ispod Križnjaka, Krug Sv. Anđela

- Hidrološki spomenici prirode:

Izvori-Koreč, Kaštelir, Brkešova voda, Karaštak (Karma) Spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode, koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopuštene radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti. Navedeni spomenici prirode su evidentirani, te se ovim Planom predlažu za zaštitu. Registrirane prirodne vrijednosti, za koje su donesena Rješenja o zaštiti, zauzimaju površinu od 1537,77 ha ili 13,56% obuhvata plana.


Identifikacija područja i objekata kulturne baštine Postupak identifikacije područja i objekata kulturne baštine izvršen je tijekom izrade konzervatorske podloge za PPPPO. Pritom su konzultirani postojeći dijelovi elaborata prostornih planova uređenja gradova i općina, baza podataka Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Puli, referentna literatura u tom području te je izvršen terenski obilazak prilikom kojeg je izrađena obimna fotodokumentacija područja. 1.4.1. Zaštićena kulturna dobra Arheološka baština Zaštićena arheološka područja i lokaliteti na području obuhvata PPPPO-a su:



Područje srednjevjekovnog grada Dvigrada u Općini Kanfanar, (Z-587, objavljeno u Registru br. 1/03)

Arheološko područje srednjevjekovnog grada Dvigrada najvažnije je kulturno dobro cijelog područja obuhvata PPPPO-a, zasigurno i najposjećenije, te na određeni način predstavlja temelj kulturnog identiteta ovog područja. Samo naselje, smješeno na koti 150-175 m.n.v., zapravo je jedinstven grad, iz povijesnih izvora poznat kao Moncastel, koji se još od 9.-10.st. spominje zajedno s kaštel Parentinom kao Duo Castra, Due Castelli, Dvegrad. Nakon propasti kaštel Parentina, ovom naselju ostaje zajednički naziv, kojeg će zadržati do današnjih dana. Linija širenja naselja, od kasnoantičkog praesidiuma s vanjskim bedemom na tragu prapovijesne gradine, zadržava se i kroz ranobizantsko razdoblje stvaranjem castruma, izduženog oblika s tupim kutevima na longitudinalnim stranama. Izvjesno je da je Moncastel građen kao predstraža u ageru kolonije Pula, te je u početku izvorno pripadao Puljskoj biskupiji, ali već od 929.g. zasigurno pripada Porečkoj biskupiji. Drugu fazu proširenja naselje doživljava u vrijeme vladavine akvilejskih patrijarha, u što se ubraja proširenje fortifikacija, veći dio naselja, romanička i gotizirana faza crkve sv.Sofije i pretorova palača. Treću fazu proširenja i dodatnog utvrđivanja naselja može se smjestiti nakon razaranja od strane genovežana 1354.g., i Venecije 1381.g., provedenu od Venecije kao novog vlasnika (nakon 1413.g.), početkom 15.st. Tijekom 15.i 16.st. može govoriti o proširenju suburbija do crkve BDM od Lakuća, i tu otprilike završava prostorni razvoj Dvigrada kao naselja. Crkva sv.Sofije je najreprezentativniji pojedinačni objekt u području, s četiri utvrđene razvojne faze (kasnoantička – 5./6.st., predromanička 8 st.-770.g., romanička 12.st., gotička 14./15.st.). U svom sadašnjem korpusu, poglavito nosi obilježja rane romaničke trobrodne bazilike s uzidanim apsidama, ali su istraživanjima otkriveni ostaci manjih prethodnih crkvi (jednobrodna s izbačenom apsidom u kasnoj antici, jednobrodna s tri upisane apside u predromanici). Zvonik i krstionica nastali su potkraj romaničkog razdoblja (1249.g.), a u gotici je dodana bočna sakristija i izmijenjen je mobilijar, od čega posebno treba spomenuti krstionicu iz 14.st.

Prapovijesni tumul na brdu Maklavun u Općini Kanfanar, (Z-604, objavljeno u Registru br. 1/03)

Prapovijesni tumul nalazi se na brdu Maklavun, istočno od naselja Putini, uz cestu Rovinj – Kanfanar. Tumul je građen kao kamena grobnica pravilne kružne forme, s prilaznim hodnikom. Vjerojatno je izvorna konstrukcija bila nadsvođena pseudokupolom, što po tipu i veličini ovu grobnicu smješta u mikenski tip. Grob je smješten rubno uz ulaz, a u tlu su otkriveni brojni ostaci životinjskih kostiju u sloju pepela, što dokazuje obavljanje obrednih radnji prije samog ukopa.

Antički i srednjevjekovni lokalitet uz crkvu sv.Eufemije u uvali Soline u Gradu Rovinju (Rješenje MK od 25.05.2006.)

Na lokalitetu uvale Soline na ulaznom dijelu u Limski zaljev, pronađeni ostaci antičke arhitekture i plastike i, vjerojatno, ostataka lučkih građevina.

Arheološki lokalitet Gradina nad Limom u Općini Kanfanar (stari reg.br. 234) Nalazi se na sjevernoj strani Limskog zaljeva, na rubu platoa nad samim Vrhom Lima, na koti 158 m.n.v., između sela Krunčići i Jural. Naselje je s južne strane bilo prirodno zaštićeno strmim stijenama, a sa zapadne dubokim kanalom, koji se spušta prema Limu. Uz sjeverni i istočni rub naselja izgrađen je kameni bedem, očuvan u visini do 3 m, koji se prema zapadu snižava i nestaje u terenu. Čitavo naselje je još podijeljeno na dva veća dijela bedemima između terasa, koji , odvajajući se od vanjskog bedema, polukružno završavaju u terenu. Pretpostavljena su tri ulaza u gradinu, od kojih je jedan zatvoren po nastanku nekropole i ustrinuma na tom mjestu. Vrata na prvom „međuterasnom bedemu“ povezivala su istočni dio naselja s područjem nekropole. Na lokalitetu je dokazano prisustvo čovjeka od radoblja eneolitika (fragmenti keramike i koštanog oruđa), preko brončanog doba (fragmenti keramike) do željeznog doba, iz kojeg potječe i nekropola sa žarama. Naselje je vjerojatno napušteno krajem željeznog doba, pretpostavljivo nakon rimskih osvajanja. Civilni i sakralni kompleksi građevina



Kompleks pavlinskog samostana i crkve sv.Petra i Pavla u sv.Petru u Šumi (Z-1839, objavljeno u Registru br. 2/07) - kontaktna zona van obuhvata PPPPO-a

Na mjestu starije benediktinske crkve i samostana iz 1134.g., u razdoblju od 1459. do 1783. nikao je velebni kompleks pavlinske crkve i samostana sv.Petra u Šumi. Iako se sama župa spominje već 1102.g., početak razvoja područja duguje se djelovanju benediktinaca, a nakon toga pavlina, koji su najviše i pridonijeli sadašnje izgledu kompleksa. Nakon 1783.g. i ukidanja pavlinskog reda, crkva je dodijeljena župi (koja je kao župnu crkvu ranije koristila današnju crkvu sv.Roka). Pavlini su od ostataka benediktinskog klasutra izgradili gornju galeriju, dok su prizemlju izgrađene široke renesansne arkade. Crkva je također, prije ukinuća pavlinskog reda, proširena 1755.g. kada dobija današnji izgled. U sklopu samostana su djelovali i škola i čitaonica.

Kompleks samostana i kapele sv.Mihovila kod Kloštra u Općini Vrsar (stari reg.br. 26) s palačom Coletti.

Kompleks se sastoji od krila i gospodarskih zgrada nekadašnjeg samostana, odnosno kasnije palače Coletti, koji zatvaraju unutrašnje dvorište s ostacima klaustra i s dvjema crkvama. Kompleks je okružen krajolikom s dobro očuvanim povijesnim elementima - alejom čempresa koja povezuje pripadajuće selo Kloštar i ulaz u palaču, te velikom lokvom za napajanje blaga. Najstariji dio kompleksa su dvije kapele (6. i 11. st.) uz koje je sagrađena samostanska zgrada i klaustar. Najstariji prikaz kompleksa potječe iz 15. st. (oslikana karta posjeda opatije Sv. Mihovila koju je izradio opat Mauro, kozmograf) i na njemu je samostan ograđen zidom koji se oslanja na veću crkvu i na samostansku zgadu. Uz veću se crkvu nalazi visoki zvonik. Na karti posjeda iz 1774. godine zvonik je s prednje strane velike crkve s apsidom. U to vrijeme feud pripada obitelji Coletti koja povećava gospodarski dio nekadašnjeg samostana. Samostanska zgrada ima dva krila u obliku slova L, na južnom je krilu ucrtan dio trijema klaustra. Na zapadnom su krilu ucrtana vrata koja vode od ulaza s ceste u dvorište, a do njih još jedna vrata na luk. Cijeli je kompleks popravljan i nadograđivan, a dokumenti o radovima na obnovi crkve i zvonika, te izradi cisterne potječu iz 16. st. Zgrade su pregrađivane i u 19. st., a od 20. propadaju, te su danas bez krova i ruševne. Jedine obnovljene građevine su kapele sv. Mihovila i BDM, koje čine najstariji i najvrijedniji dio kompleksa. Pojedinačne civilne i sakralne građevine Zaštićene pojedinačne civilne i sakralne građevine na području obuhvata PPPPO-a su:

Crkva sv.Ilije kod Dvigrada u Općini Kanfanar, (Z-588, objavljeno u Registru br. 1/03) Iako je crkvica sv.Ilije vjerojatno izvorno romanička, tijekom gotike, točnije 1452.g., potpuno je restrukturirana i dodan joj je šiljati svod koji je dao gotički karakter cijeloj građevini.

Crkva sv.Marije od Lakuća kod Dvigrada u Općini Kanfanar (Z-589, objavljeno u Registru br. 1/03)

Crkva sv.Marije od Lakuća podignuta je vjerojatno tijekom 14.st. u prijelaznoj fazi romanike i gotike (baldakin nad glavnim ulazom izrazito je romanički element), a u naravi je jednostavna jednobrodna crkva s upisanom polukružnom apsidom u masivnom zidu i preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Najveća su vrijednost crkve gotičke freske, rad kojeg Fučić pripisuje "Šarenom majstoru" a datira ih između 1470. i 1483.g.

Crkva sv.Antuna kod Dvigrada u Općini Kanfanar (Z-590, objavljeno u Registru br. 1/03) To je jednostavna crkvica iz sredine 15.st., pačetvorinastog tlocrta, bez apside i s preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Zidana je od vrlo kvalitetno klesanih blokova i s masivnom profilacijom ulaznog otvora. U crkvi se nalaze zidne freske koje se također pripisuju "Šarenom majstoru", a mogu se datirati u isto vrijeme kad i one iz sv.Marije od Lakuća.

Crkva sv.Agate kod Kanfanara u Općini Kanfanar (Z-591, objavljeno u Registru br. 1/03) Crkva je izduženog pačetvorinastog tlocrta s izbačenom, izvana poligonalnom apsidom, karakterističnom za ravenatsko-bizantski stil 6.st., uz koji se može povezati i polukružni luk nad



ulaznim portalom. Kako su, međutim, način zidanja i specifične nepravilnosti karakteristične za predromaničku arhitekturu u Istri, Šonje ovu crkvu datira u 10.st.

Crkva sv.Silvestra s pripadajućim zvonikom u Kanfanaru u Općini Kanfanar (P-1474, objavljeno u Registru br. 5/05)

Crkva sv.Silvestra izvorno je, vjerojatno, građevina iz 15. ili 16.st., koja je međutim, nakon preseljenja većeg dijela stanovništva i župnog kaptola iz Dvigrada u Kanfanar, preuređena i povećana 1695.g. U osnovi, crkva je jednostavnog pačetvorinastog tlocrta bez apside, a zvonik je dodan 1730.g. U crkvi se nalazi propovjedaonica i dio pluteja krstionice koji su preneseni iz crkve sv.Sofije u Dvigradu.

Rodna kuća biskupa Jurja Dobrile u Velom Ježenju u Gradu Pazinu (stari reg.br. 93) Rodna kuća biskupa Jurja Dobrile skromna je ruralna kuća tradicionalnog (starijeg) tipa s baladurom. Danas, nakon restauratorskih radova 2004.g., kuća predstavlja u većem dijelu repliku građevine koja je postajala u vrijeme rođenja Jurja Dobrile.

Crkva sv.Eufemije u uvali Saline u Gradu Rovinju (Rješenje MK od 25.05.2006.) Crkva sv.Eufemije u uvali Soline izgrađena je ostacima kasnoantičkog kompleksa građevina. Ima vrlo karakterističnu križnu tlocrtnu dispoziciju s ugrađenim apsidama. Po načinu zidanja može ju se datirati u kraj 12.st., iako je prvi pisani trag o njoj iz 1416.g. Po Mohorovičiću, ova crkvica predstavlja karakterističan primjer inventivnosti u pučkom graditeljstvu, kod kojeg se i u skromnim dimenzijama postiže maksimum monumentalnog učinka. 1.4.2. Evidentirana kulturna dobra Poluurbana naselja

Kringa (Općina Tinjan) Naselje nastalo na mjestu pretpovijesne gradine, na vršnome dijelu kanjona Drage koja se prostire istočno od naselja. Župa se spominje već 1177. godine. naselje se formira oko velike župne crkve i trga pred njom, a jezgru čine dvije prilazne ceste koje se sjeku na glavnom trgu. Poluurbani karakter, osim samog oblika, daje i sadržaj škole i veći broj građevina 19.st. karakterističnih za prijelazni oblik ruralnog ka urbanom obliku naselja.

Tinjan (Općina Tinjan) Tinjan je smješten uz cestu koja vodi od Pazina prema Poreču, na strmom platou iznad Drage. Područje je naseljeno od prapovjesti, brojni su arheološki nalazi iz prapovijesti i antike, npr. ostaci rimskih villa rustica (Attinianum, Antignana). Naselje se prvi put spominje kao sjedište župe s župnom crkvom sv. Antuna godine 1117. Zbog graničnog položaja prema mletačkom posjedu, srednjovjekovna je jezgra bila jedna od najbolje utvrđenih na širem prostoru Pazinske grofovije. Zidine su obnavljane u 14. st, te u 15. i 16. nakon razaranja u naletima Mlečana. Prema ondašnjim opisima jaki su bedemi okruženi jarcima i nasipima, a na glavnom su ulazu dvostruka vrata. Danas su očuvani manji ostaci fortifikacijskog sustava, srednjovjekovna urbana matrica i povijesne građevine s natpisima u kamenu i srednjovjekovnih arhitektonskih elemenata. Stambena gradnja očuvala je tradicijske karakteristike. U središtu je jezgre župna crkva, velika barokna građevina uz koju su očuvane tradicijske kamene kuće iz 17. st. Među starijim se kućama ističe kuća Casamara, građena 1552., pregrađena 1852., sa spomen pločom biskupu Dobrili iz 1982. Krajem 19. i u 20. stoljeću naselje se širi duž prilaza srednovjekovnoj jezgri, gdje se formira današnji poslovni centar naselja.

Kanfanar (Općina Kanfanar) Naselje Kanfanar prvi se puta spominje 1096.g., ali njegov značajniji razvoj počinje tek potpunim preseljenjem svih funkcija iz Dvigrada 1714.g. Tijekom 17., 18., i prve polovice 19.st. Kanfanar se razvija uz prilazne puteve (iz pravca Rovinja i prema Žminju). Izgradnjom željezničke pruge Divača -



Pula, te Kanfanar - Rovinj (1873.-1876.g.) započinje snažniji rast naselja. Željeznička je stanica izgrađena kao jedna od većih u Istri (samo je pulska veća), a gradi se i niža (trivijalna) osmogodišnja škola. Naselje doživljava jači urbani rast tek od sredine 20.st. Nekoliko kvalitetno oblikovanih stambenih zgrada tradicionalnog tipa, jedna tipična građanska stambena zgrada s kraja 18.st., zgrada "starog komuna", staro sajmište, te prisustvo stambenih zgrada netradicionalnog (pseudosecesijskog) oblikovanja daje poluurbani karakter ovom naselju. Ruralna naselja

Gradina (Općina Vrsar) Naselje je smješteno na uzvisini, na mjestu prapovijesne gradine, a njegova jednostavna planska matrica zadržala je prapovijesni ovalni, odnosno koncentrični oblik. Gradina je od ranoga srednjeg vijeka kao sjedište posjeda stekla određeni stupanj centraliteta i kulrurno – povijesnog značenja. Postojanje kaštela na ovome mjestu spominje se već 1040.god., te kasnije u 12. i 13. st. Tu sjedište kalisedskog feuda (Calisedo) kojem pripadaju okolna sela. Njegovi su posjednici u 16. st. Giroldi iz Pule po kojima se cijeli feud sve do 20. st. naziva Geroldia. Kaštel se naziva i Sv. Andrija po istoimenoj romaničkoj crkvici u njegovu sklopu (castello di Sant’Andrea di Calisedo). U osamnaestom su stoljeću posjednici ovoga feuda grofovi braća Califfi, čiji je barokni grb do danas očuvan nad ulazom u nekadašni kaštel. U to je vrijeme vjerojatno proširena romanička kapela i time potpuno inkorporirana u začelni dio kaštela. Osobitost planske matrice naselja, koja proizlazi iz njezinih povijesnih funkcija, grupiranje je reprezentativnih građevina u jedan građevni sklop, u samome središtu koncentričnog plana, na najvišoj koti naselja. S jedne je strane sklopa župna crkva sv. Andrije ispred koje je mali trg. Osim navedenih, u selu je očuvano nekoliko vrijednih građevina tradicionalnog graditeljstva.

Kloštar (Općina Vrsar) Naselje Kloštar razvija se najprije kao rezidencija seljaka vezanih uz posjed samostana sv.Mihovila nad Limom, a zatim kao stambeni dio posjeda grofova Coletti. Nosi sve osobine tradicijske gradnje porečkog zaleđa, tj. zapadne Istre. Dobro je očuvana planska matrica naselja i ostali elementi ruralnog prostora, posebice velika seoska lokva i nekoliko ruralnih sklopova. Karakterističan je gospodarski objekt s (kasnije zazidanim) lučnim trijemom, te nekoliko očuvanih krušnih peći u dvorištima. Dio građevina je ruševan, a jedan dio adaptiran.

Ruhci (Grad Pazin) Ruhci su malo seosko naselje koje se sastoji od nekoliko skupina kuća i gospodarskih objekata smještenih na zaravni uz rubove Drage. Relativno dobro očuvane tradicijske građevine 17.-19.st. Zabilježena jedna veća stambeno-gospodarska zgrada (kompleks).

Šuškali (Grad Pazin) Šuškali su malo seosko naselje koje se sastoji od nekoliko skupina kuća i gospodarskih objekata smještenih na zaravni uz rubove Drage. Relativno dobro očuvane tradicijske građevine 17.-19.st.

Veli Ježenj (Grad Pazin) Veli Ježenj je seosko naselje srednje veličine s više grupa stambenih i gospodarskih građevina smještenih na zaravni uz rubove Drage, te uz valicu u sredini sela. Relativno dobro očuvane tradicijske građevine 17.-19.st. Zabilježeno više većih stambeno-gospodarska zgrada (kompleksa).

Sošići (Općina Kanfanar) Sošići su malo seosko naselje koje se sastoji od nekoliko skupina kuća i gospodarskih objekata smještenih na zaravni. Relativno dobro očuvane tradicijske građevine 17.-19.st. Zabilježena jedna veća stambeno-gospodarska zgrada (kompleks).



Ladići (Općina Kanfanar)

Ladići su malo seosko naselje koje se sastoji od nekoliko skupina kuća i gospodarskih objekata smještenih na zaravni iznad Drage. Relativno dobro očuvane tradicijske građevine 17.-19.st. Zabilježena jedna veća stambeno-gospodarska zgrada (kompleks).

Korenići (Općina Kanfanar) Korenići su seosko naselje srednje veličine s više grupa stambenih i gospodarskih građevina smještenih na zaravni uz rubove Drage. Vrlo dobro očuvane tradicijske građevine 17.-19.st. Zabilježeno više većih stambeno-gospodarska zgrada (kompleksa) - ističe se kanonička kuća Don Jure Korenića, crkva sv.Duha. Veliki broj spolija iz Dvigrada.

Morgani (Općina Kanfanar) Morgani su seosko naselje srednje veličine s više grupa stambenih i gospodarskih građevina smještenih na zaravni uz rubove Drage. Vrlo dobro očuvane tradicijske građevine 17.-19.st., mnoge datirane. Zabilježeno više većih stambeno-gospodarska zgrada (kompleksa). Veliki broj spolija iz Dvigrada. Područja izdvojenih gospodarskih cjelina - stancija

Kapetanova stancija (Općina Vrsar) Sklop stambeno gospodarskih građevina južno od Vrsara, dobro očuvanih, ali većim dijelom transformiranih.

Čubani (Grad Pazin) Sklop stambeno gospodarskih građevina nedaleko od Velikog Ježenja, dobro očuvanih.

Brčani (Grad Pazin) Sklop stambeno gospodarskih građevina nedaleko od Velikog Ježenja, dobro očuvanih.

Paladnjaki (Općina Žminj) Sklop stambeno gospodarskih građevina nedaleko od Prkačini, dobro očuvanih i restauriranih u agroturistički kompleks.

Medenova stancija (Općina Kanfanar) Sklop stambeno gospodarskih građevina nedaleko od ceste Dvigrad - Kanfanar, loše očuvanih.

Stancija Monter (Grad Rovinj) Sklop stambeno gospodarskih građevina nedaleko od Valalte, dobro očuvanih. Kultivirani krajobraz Cijelo područje Limske drage, a posebno njen sjeverni dio, od Kringe do Podberma, može se smatrati vrijednim kultiviranim krajobrazom, s prisustvom vodenih površina (povremenih vodotoka, lokvi, ponikvi), a u prošlosti i građevina (mlinova, staja). Posebno, pak, treba istaknuti slijedeće poteze:

Krajobraz obronaka naselja Kringa iznad Limske drage



Na obroncima naselja Kringa, prema Drazi, nalazimo veće komplekse poljoprivrednog zemljišta ograđenog suhozidima i djelomično terasiranog.

Krajobraz obronaka naselja Tinjan iznad Limske drage Sa sjeverne i južne strane naselje Tinjan, na zaravni iznad Drage, kao i u Drazi u smjeru Kringe, nalazimo veće komplekse poljoprivrednog zemljišta ograđenog suhozidima.

Kultivirani krajolik južno od naselja Selina u Općini sv.Lovreč Krajolik južno od naselja Selina, tipičan je mediteranski ruralni krajolik sa očuvanim suhozidnim ogradama polja i zidovima uz poljske putove.

Kultivirani krajobraz istočno od Pajci u Općini Tinjan Karakterističan primjer potpuno ograđenog i izoliranog seoskog gospodarstva, ali unutar naselja je ruralni sklop u Pajcima, gdje se gospodarski objekti i kolnice nižu polukružno s unutrašnje strane korte, a vanjski je obod kompaktan i zatvoren. Južno od ovog kompleksa na rubu naselja Pajci, uz sam kanjon Drage, prostire se dobro očuvani ruralni krajolik s brojnim "kažunima" od suhozida, četvrtastog ili kružnog oblika ili pak ugrađenim u suhozidne ograde kojima je premrežen krajolik okolice Tinjana i Kringe.

Krajobraz obronaka naselja sv.Petar u Šumi iznad Limske Drage Na obroncima naselja sv.Petar u Šumi, paralelno uz Dragu, nalazimo veće komplekse poljoprivrednog zemljišta ograđenog suhozidima i djelomično terasiranog. Fortifikacijski kompleksi

Dijelovi fortifikacijskog kompleksa Dvigrada Fortifikacijski sustav Dvigrada obuhvaća barem četiri faze razvoja: bizantsko-rano srednjevjekovni (tipični castrum), izduženog oblika s vjerojatno jednom jačom obrambenom kulom (još iz rimskih vremena), iz 12.-13. st. kad se naselje najviše širi, pa Akvileja dopunjuje sustav novim zidinama i kulama prema sjeveru i jugu, zatim mletačke fortifikacije, koje su najupečatljivije (kompleks pravokutne i peterokutne kule s južne strane i četverokutne kule sa istočne strane, te neposljetku iz 14.-15.st., kada se fortificira i predgrađe s južne strane, a možda i sa zapadne.

Dijelovi fortifikacijskog kompleksa Tinjana Fortifikacijski sustav Tinjana može se evidentirati samo u dijelovima vanjskog pojasa, u fragmentima sa južne, istočne i zapadne strane naselja. Primjetne razlike između ziđa 14.-15.st. i ziđa 16.-17.st. Upitno je da li je današnji zvonik samo pregrađena srednjevjekovna kula. Arheološka baština Evidentirana arheološka baština na području obuhvata PPPPO-a, uključujući i recentne nalaze na području Općine Kanfanar, popisana je kako slijedi:

Antički lokalitet u uvali Dobra (Fojaga) u Općini Vrsar Na lokalitetu su pronađeni ostaci objekata iz rimskom raudoblja, s ulomcima keramike.

Prapovijesni lokalitet na vrhu Mukaba (Mon Calvo) u Općini Vrsar Na vrhu Mukaba (Mon Calvo) pronađeni su ostaci više bronačanodobnih tumula.



Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet u naselju Gradina u Općini Vrsar Na samom vrhu brežuljka s jugozapadne strane sačuvan je ostatak koncentričnog kruga bedema koji je zidan kamenjem velikih dimenzija. Na platou ispod ove zidine nađeno je mnogo ulomaka zemljanih posuda koji odgovaraju sličnim nalazima na prethistorijskim gradinama u Poreštini. Naziv mjesta i nalazi ukazuju na postojanje gradinskog naselja u 2. tisućljeću p.n.e., dakle u brončano doba. Kako se kontinuitet naselja nastavlja zasigurno u kasnoj antici (castrum Calixedi), za pretpostaviti je, kao i u brojnim drugim slučajevima, nastavak korištenja naselja i tijekom željeznodobnog razdoblja.

Antički i srednjevjekovni lokalitet uz samostan sv.Mihovila nad Limom u Općini Vrsar Nekadašnje starohrvatsko groblje kraj crkve samostana sv. Mihovila. Nekropola je prekopana i uništena u prvoj polovici 20. st.

Prapovijesni lokalitet Krug kod Krunčići u Općini sv.Lovreč Brežuljak Krug nalazi se sjeverno od sela Krunčići, a na njemu su nađeni ulomci brončanodobne i željeznodobne lončarije, što ukazuje na postojanje gradinskog naselja. Ispod brijega, istočno od ceste nađene su cijele žare s pepelom pokojnika, koje su obilježje željeznog doba.

Prapovijesni, antički i srednjevjekovni lokalitet u naselju Tinjan u Općini Tinjan Na mjestu današnjega naselja vjerojatni nalazi prapovijesne gradine, antičke Antoniane i ranosrednjovjekovne utvrde (spominje se 966. godine). Prapovijesne tragove obrambenih bedema pretpovijesne gradine najvjerojatnije su kasnije slijedile srednjevjekovne fortifikacije, a današnji zvonik nalazi se na mjestu ranije utvrđene kule, možda kružnog oblika.

Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet sv.Špeta (sv.Elizabeta) u Općini Tinjan Na koti cca 350 m.n.v. nalazi se lokalitet sv.Špeta (sv.Elizabeta), za koji su utvrđeni prapovijesni (brončanodobni) tragovi. Kako nema dokaza o kontinuitetu u antičko vrijeme, za prepostaviti je da je lokalitet ponovno nastanjen u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku.

Srednjevjekovni lokalitet kod Peljaki (Kleč Peljaki) u Općini Tinjan Ostaci ranosrednjevjekovne nekropole, otkriveni i istraženi na području koje se nalazi južno od zaselka Peljaki.

Antički i srednjevjekovni lokalitet kod Hlistići (Mažire) u Općini Tinjan Pretpostavljena prethistorijska gradina i kasnoantička građevina na uzvisini Tijola (kota 362 m.n.v.) jugozapadno od Tinjana, kod poklonca u selu Milinki gdje se skreće za Kringu, neistražena.

Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet naselja Kringa u Općini Tinjan Na području današnjeg naselja pretpostavlja se postojanje prapovijesne (brončanodobne) gradine. Koncentrirani oblik današnjeg naselja vjerojatno prati formu nekadašnje gradine.

Paleolitički i srednjevjekovni lokalitet špilja sv.Romualda u Općini Kanfanar Špilja sv.Romualda najvažniji je poznati paleolitički nalaz na tlu županije. Ulaz se nalazi na otprilike 120 m.n.v., a dužine je cca 100 m. U špilji je početkom 60-tih godina 20.st. pronađena znatna količina ostataka životinja te određen broj kamenih i koštanih aretefakata. Nisu pronađena ložišta, pa se pretpostavlja da se koristila samo kao sklonište. U srednjem vijeku, kako legenda kaže, u toj je špilji boravio sv.Romuald u razdoblju 1001.-1004.

Prapovijesni, antički i srednjevjekovni lokalitet brda Gradina i Kičer u Općini Kanfanar (granično područje s Gradom Rovinjom)



Brdo Gradina – Kičer nalazi se na granici Grada Rovinja i Općine Kanfanar, i ima dva vrha, na visinama 208, odnosno 210 m.n.v. Na brdu Gradina nalaze se ostaci brončanodobnog naselja opasanog bedemima - masivnim suhozidima, dok se na brdu Kičer nalaze ostaci arhitekture iz rimskog razdoblja i ranog srednjeg vijeka.

Prapovijesni, antički i srednjevjekovni lokalitet sv.Martin nad Limom u Općini Kanfanar Brdo sv.Martin se nalazi na visini od 180 m.n.v. i predstavlja jednu od lokacija na kojima se naseljenost zadržala od brončanog doba (gradinsko naselje – neistraženo), željeznog doba (žarna nekropola), antičkih (ostaci antičkih građevina) do srednjevjekovnih (crkva sv.Martina).

Prapovijesni lokalitet na brdu Karaštak u Općini Kanfanar Gradina Karaštak nalazi se na istoimenom brdu istočno od Rovinjskog sela, na koti 201 m.n.v. Naselje je izvorno bilo opasano s dva reda bedema, u tehnici suhozida tipičnoj za sva gradinska naselja tog doba. Imalo je dvije razine naseobinskih terasa, i dva ulaza, svaki za posebnu naseobinsku terasu. Na gornjem se platou vjerojatno nalazilo kultno mjesto, iako takva pretpostavka nije dokazana. Lokalitet je vjerojatno napušten nakon brončanog doba, jer o kasnijoj naseljenosti nema materijalnih dokaza.

Prapovijesni tumuli između Gradine nad Limom i Jurala u Općini Kanfanar Na prostoru između naselja Jural i lokaliteta Gradina nad Limom su recentnim istraživanjima na širem prostoru pronađeni ostaci brončanodobnih grobnica (tumula).

Prapovijesni lokalitet Gradina Morozola u Općini Kanfanar Brončanodobna gradina Morozola nalazi se na koti 256 m.n.v., sjeverno od naselja Morgani, a prema obliku brda može se procijeniti da je imala dva pojasa bedema. Nalazište nije sustavno istraženo.

Prapovijesni i antički lokalitet Baštija u Općini Kanfanar Lokalitet Baštija nalazi se na cca 210 m.n.v., iznad same padine Limske drage, uz nosače vijadukta na Limu. Već prema samom nazivu (bastida – utvrđena građevina), može se pretpostaviti neki oblik prapovijesne fortifikacije, a pronađeni su i antički grobovi.

Antički lokalitet kod Putini u Općini Kanfanar Na lokalitetu uz selo Putini pronađeni su antički grobovi.

Antički lokalitet kod Meki u Općini Kanfanar Na lokalitetu Meki, između Baštije i sv.Petronile, pronađeni su u recentno vrijeme ostaci antičkog ziđa i keramičkih ulomaka (posuda i tegula), što ukazuje na naseljenost u antičko vrijeme.

Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet Kašteljer uz crkvu sv.Agate u Općini Kanfanar Prapovijesni lokalitet Kašteljer (Kašteljir) nalazi se između Kanfanara i Vidulini, a smješten je zapadno od crkve sv.Agate, između kota 250 i 272 m.n.v. Nalazi se na izvanrednoj strateškoj poziciji iznad Drage, a u neposrednoj blizini jame s izvorom žive vode, što je već od najranijih vremena predstavljalo bitnu prednost. Gradinsko naselje je brončanodobnog porijekla, a sastoji se od nekoliko pojasa bedema, kroz koje je vodio prastari put do izvora. Nažalost, lokalitet nije sustavno istraživan, te su poznati samo slučajni nalazi, koji govore o kontinuitetu života kroz cijelo brončano doba (cca 1600.g.prije Krista), preko željeznog doba (nalazi iz 9.-8.st. prije Krista), do razdoblja rimskih osvajanja. Najvjerojatnije je lokalitet ponovni naseljen tijekom kasne antike (ako već, zbog nedostatka materijalnih dokaza ne možemo pretpostaviti naseljenost u doba antike), s kraja koje potječe crkva sv.Agate, a već 1096.g. spominje kao „Castelierum de Fontana“. Na području Kašteljera u to doba nastaje i crkva sv.Jakova s opatijom. O tome da se radi o važnom mjestu u srednjevjekovnom razdoblju govore i pisani tragovi, koji spominju događaje vezane uz tu lokaciju do druge polovice 18.st.

Srednjevjekovni lokalitet kaštel Parentin u Općini Kanfanar



Utvrđeni grad kaštel Parentin sastavni je dio etimološkog porijekla Dvigrada, ali je sam Parentin bio napušten vjerojatno u srednjem vijeku. Nastao na brežulju neposredno uz Dvigrad, smješten na koti 140 m.n.v., stajao je fizički prislonjen na sjeverne obronke Drage. Nastaje najvjerojatnije u kasnoj antici, kao castrum kolonije Poreč, točno uz mjesto gdje pradavna prometnica presijeca granicu puljskog i porečkog agera (Moncastel, drugi dio povijesnog Dvigrada, nastaje na teritoriju puljskog agera). Kao utvrda limesa vjerojatno gubi na značaju već do 9.-10.st., kada se posjed Porečke biskupije širi preko Limskog zaljeva i Drage (929.g.), oštećen u sukobu Akvileje i Goričkih gorofova 1281.g., a biva napušten najkasnije nakon 1354.g., odnosno razaranja Dvigrada od strane genovežana. Kako na terenu nema vidljivih tragova osi nakupina kamenja, a povijesni opisi su vrlo šturi, može se pretpostaviti postojanje utvrđene kule s vanjskim fortifikacijskim sustavom, što je standardni predložak castruma 5.-6.-7.st. Sa kaštel je vjerojatno služio kao mitnica za robu koja je morskim putem dolazila u luku na Vrhu Lima i nije dokazano da se uz njega razvilo naselje, kao u bliskom Moncastelu.

Prapovijesni tumuli kod Brajkovići u Općini Kanfanar Kod sela Brajkovići pronađeni su ostaci tumula (plitka brončanodobna grobišta) s mnogo rasutog kamenog materijala.

Srednjevjekovni lokalitet kod crkve sv.Petra na Kacavancu u Općini Kanfanar Uz crkvu sv.Petra na Kacavancu, lokalitetu nedaleko od Dvigrada, pronađena je rano srednjevjekovna nekropola, u svezi čega se može konstatirati naseljenost u razdoblju od 6. do 11.st. Sama crkvica sv.Petra imala je dvije faze: kasnoantičku (6.-7.st) i rano srednjevjekovnu (10.-11.st.).

Srednjevjekovni lokalitet sv.Petronila u Općini Kanfanar Crkva i samostan sv.Petronile spominju se prvi puta 980.g., a lokalitet se nalazi uz cestu između Kanfanara i Dvigrada. Po koncepciji trobrodna građevina s izbačenom pravokutnom apsidom. Samostan je postojao do 1457.g., kada je papa Kalist III. predao posjede Porečkoj biskupiji. Odlično očuvana subkonstrukcija cisterne s romaničkim rebrastim svodovima.

Srednjevjekovni lokalitet sv.Šimuna kod Korenići u Općini Kanfanar Lokalitet nestale crkvice sv.Šimuna spominje se kao grobljanska crkva, bila je u posjedu samostana sv.Petra u Šumi. Vjerojatno je sagrađena u ranom srednjem vijeku (10.-11.st.).

Srednjevjekovni lokalitet sv.Magdalene južno od Korenići u Općini Kanfanar Crkvica sv.Magdalene također je nestala, a vjerojatno je bila sagrađena u ranom srednjem vijeku (10.-11.st.).

Paleolitički / neolitički lokalitet i prapovijesni tumuli na lokaciji Križnjak u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Križnjak pronađeni prapovijesni tumuli, a u poluspiljama na kršu ostaci neolitičkog ili eneolitičkog porijekla.

Prapovijesni lokalitet Skrbuštak (Krmedi) u Općini Kanfanar U neposrednoj blizini Križnjaka, na lokalitetu Škrbuštak su također pronađeni prapovijesni, vjerojatno brončanodobni ostaci.

Prapovijesni lokalitet s tumulima i ostacima antičkih građevina u području brda Margarištak kod Jurala u Općini Kanafanar

Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Margarištak pronađeni prapovijesni tumuli, a mogu se prepoznati i ostaci arhitektonske plastike antičkog porijekla.

Prapovijesni tumuli na brdu Rupnjak u Općini Kanfanar



Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Rupnjak pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni tumuli na lokalitetu Lastine kod Pilkovići u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Lastine pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni tumuli na brdu Žvenke u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Žvenke pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni tumuli zapadno od lokaliteta Obruči (Blogi) u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Obruči pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni tumuli na lokalitetu Šeraja zapadno od Kanfanara u istoimenoj općini Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Šeraja pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni tumuli na lokalitetu Brežine južno od Korenići u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Brežine pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni tumuli na lokalitetu Gromače južno od Ladići u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Gromače pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni tumuli kod Ladići (južno od crkve sv.Siksta) u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji južno od Ladići pronađeni prapovijesni tumuli.

Prapovijesni lokalitet gradine Žuntića glavica u Općini Kanfanar Recentnim istraživanjima na terenu su na lokaciji Žuntića glavica na 187 m.n.v. pronađeni ostaci gradinskog naselja s bedemima, nepotpuno određenog obuhvata.

Prapovijesni lokalitet Vrh Major (Monte Maggiore) u Gradu Rovinju Na brdo Vrh Major, na koti 71 n.m.v. pronađeni su ostaci gradinskog naselja, nepotpuno određenog obuhvata.

Prapovijesni lokalitet u Val Faborso u Gradu Rovinju Na brdu iznad uvale Val Faborso, na koti 26 n.m.v. pronađeni su ostaci gradinskog naselja, nepotpuno određenog obuhvata.

Prapovijesni lokalitet Fratusa u Gradu Rovinju Na lokalitetu Fratusa (Fratuca) pronađeni prapovijesni, brončanodobni nalazi, nepotpuno određenog obuhvata.

Prapovijesni lokalitet na brdu Monter u Gradu Rovinju Na lokalitetu Monter, na koti 124 m.n.v. pronađeni prapovijesni, brončanodobni nalazi, nepotpuno određenog obuhvata.

Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Bartol u Gradu Rovinju Crkvica sv.Bartola, čiji su ostaci i danas vidljivi, nalazili su se u okružju ostataka kasnoantičkih građevina.



Prapovijesni lokalitet na brdu Koren u Gradu Rovinju

Na lokalitetu Koren, na koti 151 m.n.v. pronađeni prapovijesni, brončanodobni nalazi, nepotpuno određenog obuhvata.

Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Feliksa u Valalti u Gradu Rovinju Crkvica sv.Feliksa, čiji su ostaci i danas vidljivi, nalazili su se u okružju ostataka kasnoantičkih građevina (možda i fortifikacijskih).

Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Tome u Gradu Rovinju Crkvica sv.Tome, čiji su ostaci i danas vidljivi, nalazili su se u okružju ostataka kasnoantičkih građevina.

Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Proto u Gradu Rovinju Crkvica sv.Prote, čiji su ostaci i danas vidljivi, nalazili su se u okružju ostataka kasnoantičkih građevina. Pojedinačne civilne i sakralne građevine Civilne građevine

Palača Califfi u Gradini u Općini Vrsar Velika jednokatnica u središtu naselja građena je vjerojatno na mjestu srednjovjekovnog kaštela sv. Andrije, sjedišta posjeda Kalisedo, kasnije Geroldia. Današnja građevina nastaje u vrijeme kada Geroldiom vladaju grofovi Califfi (18. st.), o čemu svjedoči njihov grb u baroknoj kartuši, postavljen iznad ulaza. Do ulaza na prvom katu pročelja vodi visoko okomito postavljeno stubište. Uz začelje je crkva sv. Andrije, koja tako s dvorom čini jedan građevni sklop. Kaštel je devastiran kasnijim pregradnjama, osobito neprikladno na južnoj strani.

Rodna kuća Josipa Voltića u Tinjanu u Općini Tinjan Rodna kuća Josipa Voltića u Tinjanu predstavlja primjer tradicionalne kuće s kraja 18.st. kakve se pojavljuju u suburbiju tinjanskog grada - kuća u nizu na dvije etaže, bez baladura, kvalitetno ozidana tesancima.

Rodna kuća Franje Glavinića u Kanfanaru u Općini Kanfanar Rodna kuća Franje Glavinića u Kanfanaru u naravi je skromna kuća u nizu, datirana 1649.g., karakterističnih gabarita (P+1) i načina izvedbe manjim tesancima. Arhitektonska plastika je jednostavne profilacije, s obradom u plitkom reljefu (natpisi i simboli). Sakralne građevine

Crkva sv.Andrije u Gradini u Općini Vrsar

Nekadašnja romanička kapelica s polukružnom apsidom, dograđena je i barokizirana u 18. st., te

spojena s kaštelom Califfi. Mala romanička apsida očuvana je uz sjevernu stranu pročelja.

Kapela BDM na groblju u Gradini u Općini Vrsar

Jednostvna pravokutna kapela građena je vjerojatno u 18. st., kada su tadašnji posjednici Califfi u

podnožju kaštela izgradili groblje i kapelu.



Crkva sv.Andrije na Limu u Općini Vrsar - nedovoljno detaljno ubicirano Crkvica je bila jednostavnog pačetvorinastog tlocrta s upisanom polukružnom apsidom. Nastala je vjerojatno krajem romaničkog perioda, u 13. st.

Crkva sv.Šimuna i Jude Apostola u Tinjanu u Općini Tinjan Sagrađena je 1755. godine, a župa se pod titularom sv. Antuna Opata spominje 1369. U 16. i 17. st. zborna je crkva bila sjedište seoskog glagoljaškog kanoničkog zbora. Današnja crkva dobar je primjer baroknog neoklasicizma. Svojim monumentalnim pročeljem dominira glavnim trgom zbijene jezgre Tinjana. Koncepcija pročelja slična je gornjem katu pročelja pavlinske crkve u sv. Petru u Šumi. Podjeljeno je pilastirma na tri polja s nišama za kipove, iznad kojih je masivni vijenac. U unutrašnjosti je bačvasti svod sa susvodnicama, a bočni su zidovi podijeljeni pilastrima između niša kapela. Nad svetištem je kupolasti svod s medaljonim obrubljenim štukaturnim rokoko ukrasima. Zvonik odvojen od crkve sagrađen je 1762.

Crkva sv.Križa u Tinjanu u Općini Tinjan Sagrađena je u 13. st., obnovljena 1728., danas služi kao mrtvačnica, preko puta gradskog groblja i Kalvarije.Romanička kapelica s lučnim otvorom portala, nad pročeljem ima zidanu preslicu s dva uska lučna otvora za zvona, a u svetištu uzidanu polukružnu apsidu. Obnovom u 19. st. dobija lunete na bočnim zidovima, a kasnijim su obnovama nestali glagoljski natpisi na zidovima. Na crkvi je reljef arhaičnog oblika s motivom Raspeća i simbolima Evanđelista.

Crkva sv.Petra i Pavla u Kringi u Općini Tinjan Sagrađena je 1787. na mjestu starije manje crkve, jednobrodna s četiri kapele i sakristijom, zvonik je sagrađen pored crkve 1888.

Crkva sv. Ane na groblju u Kringi u Općini Tinjan Kapela na groblju u Kringi, građena 1558. u gotičkom stilu, s preslicom na pročelju.

Crkva sv.Katarine u Kringi u Općini Tinjan Pravokutna kapela s preslicom na pročelju.

Crkva sv.Antuna opata u Kringi u Općini Tinjan Kapela na ulazu u naselje, duljom stranom položena uz glavnu cestu.

Crkva sv.Marije od zdravlja u Brajkovićima u Općini Kanfanar Crkva je jednostavnog pačetvorinastog tlocrta, izgrađena 1852.g., s kasnije dodanom grobnom kapelicom, te preslicom na pročelju.

Crkva sv.Siksta u Ladićima u Općini Kanfanar Crkva je jednostavnog pačetvorinastrog tlocrta bez apside, zvonik je izgrađen kao integralni dio crkvenog kompleksa. Prema načinu gradnje može ju se datirati u 12.st. (romaničko), s time da je zvoniku u baroknom razdoblju dodana bifora.

Crkva sv.Duha u Korenićima u Općini Kanfanar Crkvu sv.Duha u Korenićima podigao je kanonik Jure Korenić početkom 18.st. U naravi je jednostavna građevina pačetvorinastog tlocrta.

Crkva sv.Valentina u Kanfanaru u Općini Kanfanar Crkva sv.Valentina jednostavna je građevina pačetvorinasta tlocrta, izgrađena vjerojatno u 17.-18.st.



Crkva sv.Margarete u Juralu u Općini Kanfanar

Crkva sv.Margarete je građevina jednostavnog pačetvorinastog tlocrta bez apside, s preslicom na pročelju. Vjerojatno je podignuta u 12.st., a u 19.st. je obnovljena.

Crkva sv.Jakova na Veljunu kod Vidulini u Općini Kanfanar – nadzemni ostaci Crkva sv.Jakova na Veljunu bila je jednostavnog pačetvorinastog tlocrta, bez apside. Vjerojatno građen kao romanička crkva iz 12.st. Prostor oko sv.Jakova postao je poznat kao proštenište tijekom srednjeg vijeka, održavali su se sajmovi na kojima su se odvojeno organizirali Žminjci i Kanfanarci. Uz crkvu se vjerojatno nalazio hospicij samostana sv.Petra u Šumi.

Crkva sv.Martina na Limu u Općini Kanfanar Crkvica sv.Martina na Limu je jednostavna građevina pačetvorinastog tlocrta, bez apside. Sagrađena je početkom 20.st. na mjestu starije crkve iz 13.st.

Crkva sv.Ivana u Valalti u Gradu Rovinju - ostaci Nalazila se sjeverno od crkve sv.Eufemije, danas jedva da ima nadzemnih ostataka. Jednostavna pačetvorinasta građevina, vjerojatno izgrađena tijekom 12.-13.st. Njome je sredinom 15.st. upravljala istoimena bratovština.

Crkva sv.Bartola u Gradu Rovinju - ostaci Crkva sv.bartula bila je jednostavna pačetvorinasta građevina, izgrađena sredinom srednjeg vijeka.

Crkva sv.Prota (Protazija) u Gradu Rovinju - ostaci Crkva sv.Prota je jednostavna građevina pačetvorinastog tlocrta, bez apside. Izgrađena je vjerojatno krajem 13.st.

Crkva sv.Kristofora u Gradu Rovinju Crkva je jednostavnog pačetvorinastog tlocrta s izbačenom polukružnom apsidom i preslicom na pročelju. Vanjska pročelja krase plitke lezene koje završavaju arkadicama. Prema oblikovnim elementima, vjerojatno je izgrađena tijekom 11.st., spominje se 1300.g., a 1411.g. je njome upravljala bratovština.

Crkva sv.Tome u Gradu Rovinju - nadzemni ostaci Crkva sv.Tome bila je križne dispozicije s izbačenim polukružnim apsidama. Prva faza izgradnje može se datirati krajem 6.st., druga faza u razdoblje romanike, dok su u trećoj, kasnijoj fazi, zazidani bočni otvori između lađa. Karakterističan prijelazni oblik zvonika od preslice ka samostalnom zvoniku. Iznad središnjeg dijela se vjerojatno, u prvoj fazi postojanja, nalazila kupola. Gospodarske-prometne građevine

Ježenjski most u Općini Tinjan Kameni most kojim ide cesta za Ježenj s druge strane Drage. Građen je u 19. st. kamenom, s 2 široka luka nosača. Danas je proširen i postavljena je neprikladna ograda, ali je očuvan donji nosivi dio mosta.

Supetarski most u Općini Tinjan



Kameni most izgrađen 1880. preko Drage na cesti Tinjan - Sv. Petar u Šumi, dva luka i masivni nosači s potpornjima. Cijela je cesta dobar primjer inžinjerske arhitekture 19. st. Etno-zone i građevine, memorijalna područja i objekti

Stancija Crljenka, spomen obilježje NOB-a u Općini Vrsar Spomen obilježje Aldu Negriju, mala hortikulturna cjelina.

Mjesno groblje u Gradini u Općini Vrsar Grofovi Califfi godine 1746.g. od venecijanskoga senata traže dopuštenje za gradnju novoga groblja i kapele u blizini svoga kaštela Sv. Andrije od Kaliseda, te se groblje sa sigurnošću može datirati u to razdoblje. Osim kapele BDM, može se naći nekoliko vrijednih grobnih spomenika iz 19.st.

Spomenik žrtvama fašizma u Gradini u Općini Vrsar

Smješten uz prilaznu cestu ispod naselja, kamena ploča s popisom poginulih.

Pojedinačne tradicijske građevine u naseljima Kloštar i Gradina (Općina Vrsar) Na području predmetnih naselja nalazimo više jednostavnih, ali očuvanih stambenih građevina iz 19. i prve polovice 20.st. Građevine su kamene, sa ili bez baladura, kamenih vijenaca i jednostavne profilacije otvora. Uz građevine su najčašće prisutne i cisterne s jednostavnim kamenim krunama.

Pojedinačne tradicijske građevine u naselju Krunčići (Općina sv.Lovreč) Na području predmetnih naselja nalazimo više jednostavnih, ali očuvanih stambenih građevina iz 19. i prve polovice 20.st. Građevine su kamene, sa ili bez baladura, kamenih vijenaca i jednostavne profilacije otvora. Uz građevine su najčašće prisutne i cisterne s jednostavnim kamenim krunama.

Kalvarija u Kringi u Općini Tinjan Tri visoka križa iza ograde uz cestu, 1876., preko puta crkvice sv. Katarine.

Kalvarija u Tinjanu u Općini Tinjan Tri visoka križa (Golgota), podignuta 1894. na podzidanom povišenom položaju nasuprot crkvice sv.Križa.

Poklončići u Tinjanu, Brinjanima i Tomićinima u Općini Tinjan Kapelice ("pokločići") uz cestu ili ugrađeni u ogradnom zidu kuća, evidentirani su u ovim naseljima i imaju lokalni značaj.

Mjesno groblje u Kringi u Općini Tinjan Groblje je smješteno uz župnu crkvu u središti naselja, odnosno na njegovom vanjskom rubu, na padini ispod crkve.

Mjesno groblje u Tinjanu u Općini Tinjan Groblje je na današnjoj lokaciji s južne strane prilazne ceste srednjovjekovnoj jezgri Tinjana od 1796.

Spomenik žrtvama fašizma i borcima NOB-a u Kringi (Općina Tinjan) Spomenik borcima i žrtvama fašizma s područja Kringe, 1977., suvremenog izričaja, hortikulturno rješenje.



Spomenik žrtvama fašizma i borcima NOB-a u Tinjanu (Općina Tinjan)

Jednostavna skulptura sa spomen pločom na jvnoj površini.

Spomen poprsje Jurju Dobrili i 3 spomen ploče u Tinjanu (Općina Tinjan) Jednostavna bista na kamenom postolju, sve na javnoj površini.

Županski stol u Tinjanu (Općina Tinjan) Županski stol je memorijalni objekt s kamenim stolom u obliku kruga i 12 kamenih blokova u funkciji stolaca. Osim povijesne vrijednosti i simbolička vrijednost.

Kip sv.Ivana Nepomuka u Tinjanu (Općina Tinjan) Barokna statua iz druge polovice 18. st., smeštena je u parku, vidikovcu ispred povijesne jezgre.

Pojedinačne tradicijske građevine u naseljima Tinjan, Kringa, Brinjaki, Faturi, Peljaki, Milotići, Picupari i Šurani (Općina Tinjan)

Na području predmetnih naselja nalazimo više jednostavnih, ali očuvanih stambenih građevina iz 19. i prve polovice 20.st. Građevine su kamene, sa ili bez baladura, kamenih vijenaca i jednostavne profilacije otvora. Uz građevine su najčašće prisutne i cisterne s jednostavnim kamenim krunama.

Poklonac u Podbermu u Gradu Pazinu Kapelica ("pokločić") uz cestu Pazin - Beram.

Pojedinačne tradicijske građevine u naseljima Ruhci, Šuškali, Veli i Mali Ježenj u Gradu Pazinu

Na području predmetnih naselja nalazimo više jednostavnih, ali očuvanih stambenih građevina iz 19. i prve polovice 20.st. Građevine su kamene, sa ili bez baladura, kamenih vijenaca i jednostavne profilacije otvora. Uz građevine su najčašće prisutne i cisterne s jednostavnim kamenim krunama.

Tradicijske građevine u Juršići u Općini sv.Petar u Šumi Na području predmetnih naselja nalazimo više jednostavnih, ali očuvanih stambenih građevina iz 19. i prve polovice 20.st. Građevine su kamene, sa ili bez baladura, kamenih vijenaca i jednostavne profilacije otvora. Uz građevine su najčašće prisutne i cisterne s jednostavnim kamenim krunama.

Mjesno groblje u Dvigradu u Općini Kanfanar Staro groblje, uz crkvu sv.Marije od Lakuća. Nekad su se, u zadnjoj fazi postojanja, ovdje pokapali stanovnici Dvigrada, kasnije stanovnici Mrgana i Korenića.

Mjesno groblje u Kanfanaru u istoimenoj općini Novo groblje izgrađeno van naselja, u smjeru Dvigrada. Izgrađena nova grobna kapelica.

Mjesno groblje u Juralu u Općini Kanfanar Mjesno se groblje nalazi uz crkvu sv.Margarete. Pokapani su i pripadnici pravoslavnih crnogorskih obitelji doseljenih 1622.g.

Mjesno groblje u Ladićima u Općini Kanfanar



Staro groblje, uz crkvu sv.Siksta. Nova grobna kapela.

Mjesno groblje u Brajkovićima u Općini Kanfanar Novije groblje, iz 19.st., uz kojega je i grobljanska crkva sv.Marije.

Pojedinačne tradicijske građevine i manji sklopovi u naseljima Bubani, Sošići, Kurili, Kanfanar, Mrgani, Korenići i Ladići u Općini Kanfanar

Na području predmetnih naselja nalazimo više jednostavnih, ali očuvanih stambenih građevina iz 19. i prve polovice 20.st. Građevine su kamene, sa ili bez baladura, kamenih vijenaca i jednostavne profilacije otvora. Uz građevine su najčašće prisutne i cisterne s jednostavnim kamenim krunama. U Kanfanaru i Mrganima su izgrađeni cijeli nizovi takvih građevina, vrlo dobro očuvanih, koji gotovo da tvore zasebne komplekse. 1.4.3. Neistražena (potencijalna) kulturna dobra Neistražena kulturna dobra su ona o kojima u pisanoj građi o području postoje zapisi, ali po istima na terenu nisu vršena istraživanja. Takva kulturna dobra uobičajeno se raspoznaju po karakterističnoj toponomastici:

sv.Saba istočno od Stancije Crljenka u Općini Vrsar

rt i vrh Šimnja (sv.Šimun?) zapadno od Kloštra u Općini Vrsar

podmorje u uvali Larij u Općini Vrsar

brdo Mufoš (Mon fosso) u Općini Vrsar

rt Kaštel i lokalitet Pod kaštel u Gradu Rovinju

brdo Šankerer u Gradu Rovinju

brdo Moguštin u Gradu Rovinju

lokalitet Baštijan u Gradu Rovinju

lokalitet Stara kava u Gradu Rovinju

špilje Jankova, Čerišnjevica i Gonina u Općini Vrsar

lokalitet Rovine u Dragi ispod Paladnjaki u Općini Žminj

lokalitet Juštov vrh kod Faturi u Općini Tinjan

lokalitet sv.Toma u Općini sv.Petar u Šumi

lokalitet sv.Mihovil (Mikula) u Općini sv.Petar u šumi

1.4.4. Etnografske značajke područja Opće značajke materijalne kulturne baštine LIMSKA DRAGA U dužini većoj od 25 km od Pazina do mora proteže se udolina u istarskom Krasu zvana Limska Draga. Sam naziv govori o njenom geografskom položaju i obliku. Limska jer se proteže od sjevera



(Beramskom dolinom zapadno od Pazina) i nastavlja se do Limskog kanala i mora koje prekriva njen donji dio, a Draga je uobičajeni toponim za dolac ili vrtaču. Treba spomenuti i toponime Kanfanarski valun, za donji dio Drage, te Pazinska draga i Draga Kringe za gornje dijelove Drage kako ih zovu mještani s tih područja. Draga je sačuvala svoja obilježja i tipičan je primjer ruralnog krajolika. Taj usjek, uronjen u vapnenačke kredne slojeve, na svojim strmim obroncima bogat je šumarcima istarskog hrasta, a u dolini slojevima bogate crvene zemlje oblikovane u duga pravokutna polja. Ona su dužom stranom okrenuta u smjeru sjever – jug kako bi se što ravnomjernije iskoristilo sunce. U samoj dolini nema suhozida, ali se mjestimice mogu naći kažuni. Prema povijesnim podacima Draga je već 3 st. nenaseljena jer se ljudi nakon što su je napustili (zbog malarije, kuge, ratova…) u nju više nisu vraćali. Novi stanovnici Istre koji su tu pristizali u valovima doseljavanja u 16 i 17 st. iz Dalmatinske zagore, Hercegovine, Bosne i dr. Balkanskih krajeva radije su živjeli na vrhovima Drage. Na tim rubnim dijelovima s obje strane podizala su se nova naselja ili se potaknuo razvoj prijašnjih rubnih naselja ( kao npr. Tinjan i Kringa) nastalih na višim predjelima iz obrambenih razloga. O tome svjedoče i slavenski toponimi naselja (oblik množine prezimena doseljene obitelji ). Značajan faktor u nastanku naselja je i strateški položaj Drage. Naime, tuda ide najkraći i najlakši put od mora prema unutrašnjosti Istre, te mnogo plodne zemlje i izvora pitke vode. Fizička razdvojenost naselja Dragom postala je i antropološki i društveno – povijesni fenomen zbog tradicionalnog razlikovanja mentaliteta stanovnika sa suprotnih strana Drage. Tako je i uvriježeni naziv Prikodražani (Prekodražani) kojim se stanovnici sela s obiju strana Limske drage koriste za označavanje susjeda na suprotnoj strani, imajući pri tom na umu niz međusobnih razlika. Prikodražanima sa zapadne strane Drage (sela Radetići, Barat, Kringa i dr. ) pripisuje se odgovornost za krađe stoke koje su do početka 1940 –tih bile raširene na istarskom poluotoku. Ponegdje je još uvijek živ stereotip o nekadašnjoj agresivnosti tih Prikodražana i njihovoj sklonost banditizmu. Do početka 50–tih godina 20 st. otprilike šezdesetak naselja u cijelosti ili u potpunosti ovisilo je o crvenoj zemlji u Dragi, a samo ih se pet može svrstati u kategoriju ruralnih središta. To su: Kanfanar (koji je preuzeo ulogu raseljenog i napuštenog Dvigrada), Tinjan, Barat, Kringa i Sv. Petar u Šumi. Jačanjem industralizacije i gospodarske politike polako se počela mijenjati svakodnevica tog područja. Napuštanjem zadrugarstva 1953 g. vraćen je stari način parcelacije i mali posjedi nisu veći od 10 ha. Nema više stalnog odlaska seljaka iz naselja na polja, do kojih se stizalo pješke strmim stazama ili zaprežnim kolima, ili širokim bijelim cestama koje se u velikom luku spuštaju u Dragu. Tu su se uglavnom uzgajale žitarice: žito i kukuruz , ali i krumpir, djetelina, repa. S obzirom da je stočarstvo gotovo nestalo, nema više koza koliko ih je nekad bilo, mnoga polja dugog dna doline ne koriste se za ispašu. Svako središte ili elementarna agregacija ima svoje posjede u dijelu Drage koja se nalazi neposredno ispod njega, a gotovo nikada na suprotnoj strani. Kampanje odnosno parcele koje su obrađivale pojedine obitelji u Dragi nisu se ograđivale tipičnim kamenim zidićima, već su se samo na rubove postavljali malo veći kameni – kunfini – koji su određivali granice. Usjek Drage odvaja posjede koji pripadaju naseljima na dvije suprotne padine. Osim ove fizičke podijeljenosti tu su i granice koje ponavljaju stoljetna razgraničenja . Tako je područje kraj Barata i Krajcar Brega više stoljeća bilo granica između mletačke Pokrajine Istre i austrijske Pazinske grofovije. Smjer putova također je jedno od važnih obilježja Drage – tu nema ceste koja bi vodila kroz dolinu, a putovi koji se tu nalaze koriste se jedino za silazak. Dvije najvažnije ceste nastale su zbog višestoljetne političke podjele područja, (mletački i austrijski dio) pa se i danas vidi cesta koja prije stare granice skreće prema suprotnoj dolini. GRADITELJSKA BAŠTINA Pod pojmom ruralnog prostora podrazumijevamo svaki onaj prostor kojeg je oblikovao čovjek prema zasadima predaje, a u službi stoljećima provjerene i usmjerene funkcije. Taj se prostor očituje kao krajolik oblikovan ljudskom rukom i pravilima predaje ili kao naselje, okućnica, kuća, interijer – također oblikovan predajom i običajima koji ga uvjetuju i održavaju. Pojam ruralni krajolik – podrazumijeva pak, sve ono što pripada selu: krajolici obrađenih polja, šume i divlje raslinje, seoska gospodarstva i sela, zaseoci i sve što oni uključuju (spremišta, kuće za odmor, administrativnu infrastrukturu, zanatske radionice itd.) Glavni i skoro jedini građevni materijal kojim je u Istri, s obzirom da je to kameno područje, oblikovan krajolik je – kamen vapnenac. Kamen je vrlo trajan materijal, ne razaraju ga vremenski uplivi, on čuva stare predajne građevne oblike, pa ih prenosi kao baštinu u današnje vrijeme.



Graditeljsku baštinu Istre treba gledati kroz oblikovanje stambenih (kuće) i gospodarskih objekata (staje, kolarice, krušne peći, gumna i dr.) ali i oblikovanjem krajolika tj. polja (suhozidi koji ograđuju parcele i kažuni). Ruralni život Istre danas se znatno promijenio te su vidljive promjene kako u arhitekturi stanovanja tako i u agrarnim strukturama. Suhozid i kažuni Kažuni, (tal. casite, casoni) jednoprostorno usuho zidana manja kamena zdanja većinom kružna, ali i četvrtasta tlocrta. Kružni tip je karakterističan za južni i srednji dio Istre, tako da ih na području Limske Drage nalazimo na području Rovinja, Kanfanara, Svetvinčenta i Žminja, dok je pravokutni tip češći na području srednje i sjeverne Istre, posebice Poreštini. Naravno ne treba izostaviti činjenicu da se na terenu mogu naći i iznimke, odnosno kada primjeri kada se ova dva oblika isprepliću. Kažuni se pojavljuju kao samostalni objekti u polju, u sklopu kamenog zida ili pak u uglovima kamenih zidova na rubu parcela. Oni su strukturalan element ruralnog prostora. U njima se nije stalno boravilo, već su ih sezonski koristili seljaci i pastiri. To su bili sigurni zakloni od kiše, sunca, za zaštitu od lopova u vrijeme berbe, no koristio se i kao zaklon za stoku, posebno ovce. Svoje graditeljske korijene kažuni vuku još iz prastarih civilizacija širom Sredozemlja, a kao najdragocjeniji dio ruralnog graditeljstva nije nestao za vrijeme rimskih i drugih utjecaja, te je do danas ostao u svojoj formi, sljubljen s istarskim krajolikom. Kažuni često s mrežom suhozida čine sastavni dio karakterističnog obilježja kraškog krajolika. Ovako oblikovan krajolik po svom kulturno-povijesnom porijeklu ulazi u sklop starijeg sloja istarske povijesti i vjerojatnije još ilirskog podrijetla. Ovi zidovi uz polja građeni od kamena slažu se na suho bez vezenog materijala. Uglovi se grade odabranim većim komadima, a lica zidova grubo izranjavaju . Rupe među većim komadima ispunjuju se manjim komadima. Lazi ili vrata na ulazu u polje služe samo kao zapreka stoci i simbolična su oznaka prava vlasništva čestice. Područje Limske Drage obiluje ovim elementima tradicijske graditeljske baštine. Velik broj suhozida očuvan je na području općine Tinjan, na poljima sela oko Kringe, Svetog Petra u Šumi, Kanfanara te djelomično Svetog Lovreča. Na ovim područjima nalaze se i sačuvani brojni kažuni okruglog, ali i pravokutnog tlocrta. U sklopu suhozida koji ograđuje polja često se nalaze i male kapelice ili poklonci koje bi mještani gradili iz zahvalnosti prema nekom svecu. Te kapelice pojavljuju se ugrađene u sam suhozid uz put, kao samostalni objekt na raskrižjima ili početku kampanje. U samom naselju nalaze se ugrađene u visoke kamene zidove koji ograđuju dvorišta. Većina poklonaca ima uklesanu godinu izgradnje tako je npr. u Maružini kod kućnog broja 11 sačuvana kapelica u zidu iz 1897. godine. Stambeni i gospodarski kompleksi Razvoj i nastanak Istarske tradicijske kuće ne prati se prema stilu gradnje već prema vremenu u kojem je nastala. Tako je temeljna istarska seoska kuća u prošlosti bila jednoprostorna prizemnica, građena od kamena u suho ili od kamena vezanog primarnim veznim materijalom (zemljom), pačetvorinastog tlocrta s krovom na dvije vode pokrivenim biljnom građom. Najstariji tip ove kuće nema dimnjaka, vrata su jedini otvor. Ognjište je nisko građeno. Razvijeniji oblik kuće ove kuće ima dimnjak na strani zabata jednim ili dva prozorska otvora. Ovaj tip kuće danas se gotovo više ne može naći u izvornom obliku iz razloga što su uglavnom dograđene, proširene ili pretvorene u štale. U selu Radetići postoji još jedna sačuvana takva kuća, a nazivaju ju pozemuljka. Ovaj tip kuća kazivače asocira na neimaštinu i siromaštvo. Prvotno su bile pokrivene slamom, a kasnije kamenim škriljama. Drugi temeljni tip istarske seoske kuće je kamena kuća podignuta na kat (na jedan pod) s krovištem na dvije vode koje je pokriveno kanalicama, a ranije škriljama. Na kat se penje vanjskim stepeništem, a s vanjske strane dodana je i terasa – baladur. Prizemni prostor ispod baladura je konoba - redovito korištena za spremanje vina, i druge gospodarske svrhe, dok su sobe za spavanje i kuhinja na katu. Po ovom atraktivnom i tipičnom dodatku ova kuća je dobila ime – kuća s baladurom. Važan dodatak uz kuću su i cisterne (šterne) za skupljanje vode koje se nalaze na baladuru, a počele su se graditi početkom 19 st. U slučajevima da nema baladura kuhinja je u prizemlju, a u sobe se ulazi unutarnjim drvenim stepenicama.



Postoje brojne stilske varijante ove kuće, ako se razmatra tip baladura i vanjskog stubišta. Kod osnovnog starijeg tipa stubište se penje paralelno s kućom, a može biti i okomito na kuću. Noviji tip kuće – kuhinja u prizemlju, unutarnje stubište, gospodarski prostori uz kuću ili odvojeni od stambenog dijela. Ulaz novije istarske kuće je uvijek u prizemlju i otvoren na pročelju. Zadnji tip kuće za stanovanje je kuća s na dva kata ili na dva poda. Prizemlje je za ostavu hrane, pića i alata (konoba), gornji katovi za stanovanje. Ovo je ujedno i najrašireniji tip kuće. Većina naselja u blizini Drage uspjela su sačuvati svoj izvorni izgled. Tako da je tu najveći broj drevnih istarskih kuća ili kuća s baladurom pokrivenih kanalicama. Pokrov od škriljevca sačuvan je samo mjestimice (obično na donjem rubu krova) na kućama, a na pojedinim gospodarskim objektima sačuvan je u cijelosti. Treba ipak spomenuti da su mnoge kuće dograđivane i prilagođavane današnjem načinu života, tako da ima manje «netaknutih» kuća koje bi se mogle zaštiti kao izvorno tradicijske. U ruralnim sredinama jednako važnu ulogu u životu seljaka uz stambene imaju i gospodarski objekti. Tu su uz već spomenutu konobu kao sastavni dio kuće, zasebni objekti za čuvanje stoke, blaga, za odlaganje sijena i poljoprivrednih oruđa, te posebne kolnice, voznice, za držanje svinja (svinjac, hlijev). Zajednički naziv za sve te gospodarske objekte je dvor. Na dvoru su se nekad nalazile nadstrešnice na četiri stupa s pomičnim krovom za čuvanje slame – tetoja, tetoša. Danas ih rijetko nalazimo (na području Kanfanara i Tinjana) i to uglavnom s limenim krovom. Svi ovi građevni objekti (stambeni i gospodarski) koji čine jednu cjelinu zatvaraju se (uglavnom u 19.st.) visokim zidom s manje ili više reprezentativnim kamenim portalom, portunom, i drvenom ili željeznom portom. Takvo zatvoreno dvorište naziva se korta, a tu živi jedna ili više obitelji. Unutar zatvorenih dvorišta nalaze se i posebno samostojeće krušne peći i gumna za vršenje žita. U siromašnijim selima pak krušne peći, kao i šterne bile su rijetke, te su postojale zajedničke, komunske za cijelo selo. Osim toga zajednički su bili i neki javni prostori kao npr. javni kameni stolovi pod ladonjom u funkciji sudačkih stolova (Tinjan) ili u novije doba mjesta gdje se boćalo, zjog, jog. U sklopu korti, obično u uglu, nalazi se i zahod, kondot, na koji se obično nadovezuje gnojnica. Sanitarni čvor nekada je bio striktno odvojen od stambenog. Stariji ljudi nisu mogli zamisliti da obavljaju nuždu pod istim krovom gdje obitavaju. Ako nije bilo posebno građenog kondota nužda se obavljala u štali. Danas su mnogi ovi objekti porušeni ili dogradnjom pretvoreni u odlagališta. Treba ipak spomenuti sačuvane primjerke u selima Brinjani, Jopi, Kurili i dr. Zatvorenih dvorišta ima uglavnom dvije vrste, ili je zid dvorišta vezan uz kuću, tako da zatvara prednji dio, ili je sasvim odijeljeno od objekata i udaljeno po nekoliko metara te sačinjava jednu posebnu cjelinu. Struktura naselja Na području Drage nekoliko je središta koji se svrstavaju u kategoriju urbanih i/ili urbano - ruralnih središta: Kanfanar, Tinjan, Barat, Kringa, Sv. Petar u Šumi, Pazin dok su ostala naselja u kategoriji ruralnih. Predslavenska kulturna pojava naselja gradinskog / kasteljerskog tipa izgrađena na vrhovima brežuljaka – neka od njih zadržali su do danas rustikalni kulturni značaj, (npr. Tinjan). Oni ne pripadaju tipu seoskih istarskih naselja slavenskog podrijetla već predstavljaju jednu od atraktivnih prostornih komponenata Istre. Ruralna naselja zatvorenog ili zbijenog tipa (kojeg čine zatvorene korte) tipična su za južnu, zapadnu i dijelom u srednju Istru. Odraz su slavenskog etniteta, a zajednička su im obilježja; pročelja kuća su što je više moguće okrenuta prema suncu (jugo - zapadno), ujednačenog su oblika i čuvaju arhaična obilježja ruralne arhitekture. Oblikovanju i formiranju ovakvog tipa naselja pridonijela je (osim obrambenih razloga) i potreba za vodom. Naime, ona je prisiljavala stanovnike da ne grade kuće na osami već u skupini - jer nisu svi mogli podnijeti trošak izgradnje vlastitog bunara. Često više obitelji koristilo jedan zajednički izgrađen. U okolici Sv.Lovreča, Baderne, Tinjana nalaze male aglomeracije s tri do sedam kuća čiji je nastanak povezan s obiljem vrtača. Sela nisu podizana na uzvisinama (mogući razlog je da to područje koje nikad nije bilo malarično) već su se nalazila u blizini malih polja koja su hranila stanovnike. Na kraju ovog pregleda treba još spomenuti i pojavu stancija, isprva na sjeverozapadu Istre, kao samostalnih gospodarskih zdanja nastalih po uzoru na rimske vile. U njima je živjelo i po nekoliko seoskih obitelji, a one su svojevrstan nastavak nastambi za kolone, kmetove. Stancije nisu seoskog karaktera (iako sadrže sve elemente ruralne arhitekture, stambeni dio i dvor), no po uzoru na njih u većim selima južne, zapadne i sjeverozapadne Istre javljaju se i stancije seoskog tipa. Procesi deagrarizacije i urbanizacije koji su nakon II svj. rata zahvatili sela, nisu zaobišli ni stancije, tako da su



one velikim dijelom napuštene ili asimilirane u veće urbane ili poluurbane prostore. Kako je zadnjih petnaestak godina Istru zahvatio trend otvaranja agroturzima veći broj ih je obnovljen u tu svrhu. Od rijetko sačuvanih stancija treba istaknuti Rajkovu Stanciju koja se nalazi u između sela Radetići i Brinjani na području Kringe. Prvi naziv stancije bio je Kortarova stancija. No kako vlasnik nije imao sina nasljednika udajom kćeri za sina iz obitelji Rajko – dobiva ime Rajkova stancija. Sagrađena je 1902. god. kao kuća za slugu, hlapce, (svojevremeno ih je bilo i 30) koja je vodila brigu o stoci i puno zemlje koja se obrađivala, a 1912. god. dograđen je Dvor. Dobro je očuvan i kameni suhozid koji omeđuje velike parcele i šume koje joj pripadaju. Vlasnici trenutno rade na obnovi pojedinih dijelova stancije. Lokve Sastavan i važan dio ruralnog krajolika svakako su lokve i cisterne za vodu odnosno šterne. Kako je područje Istarskog krasa siromašno vodom (izvora gotovo da i nema) to se nadomještalo skupljanjem vode kišnice u šterne i lokve za napajanje stoke koja je uvijek blizu naselja. Do pojave gradnje šterni početkom 20-tih god 19 st. , pa sve do podizanja javnih ili privatnih cisterni za više sela, ili uz svako pojedinačno, po vodu se odlazilo na izvore ili na lokve žive vode. Lokve se obično nalaze na rubovima sela i budu po dvije; jedna ozidana za vodu za ljude, a neozidana za stoku. Lokve za govedo su češće, jer bi oni svojim gaženjem omogućili da se voda zadržava. Lokve, naročito one za ljudsku upotrebu, koristilo je zajednički i po nekoliko sela, a i ako je bio slučaj da lokva bude na privatnom vlasništvu nije se branila njena upotreba. Ovo je naročito slučaj na područjima gdje je malo pitke vode, pa bi se po nju išlo i po nekoliko sati. To su uglavnom nosile žene u brentama na leđima. Kao primjer je izvor vode, vlasnika Romana Banovac, (uz put kod sela Tomažini) kojeg mještani zovu Škulja za vodu , sa kamenim stepenicama po kojima se spušta u dubinu. Zadnji puta je čišćena 1945. god., tu su dolazili i iz okolnih sela i nosili vodu u brentama. Mnoge lokve danas su zapuštene, sasušene ili jednostavno zatrpane zemljom, a sjećanje na njih ostalo je samo još u hidronimima. No na sreću ima ih još koje su i očuvane, a imaju i vode. Značajno je to da gotovo svaka lokva ima svoje ime kako bi se razlikovale. Zahvaljujući eko svijesti današnjeg vremena puno lokva je očišćeno i uređeno te obilježeno u sklopu biciklističkih ili staza za šetanje. Kao npr. Šuranska lokva ili Velika lokva kod Srbinjaka. Opće značajke nematerijalne kulturne baštine Nematerijalnu baštinu (prema UNESCO-voj Konvenciji o nematerijalnoj kulturnoj baštini iz 2003.) čine različiti tradicijski i popularni izražajni oblici poput jezika, običaja, usmene literature, muzike, plesa, igara, vjerovanja u natprirodna bića i pojave, glazbe, znanja o prirodi, znanja o izradi ili izvedbi različitih umijeća. U to ubrajamo i kulturne prostore, gdje se odvijaju sadržaji iz domene tradicijske i popularne kulture na koncentrirani način: sajmovi, “fešte”, festivali, itd. Dakako da se pri spomenu na baštinu isprva pomisli na nešto drevno, staro i arhaično. Stoga se jedan dio teksta bavi zapisima nastalim sredinom prošlog stoljeća u kojima se zrcale tradicije koje su još bile žive do prije šezdesetak i više godina. Ti se zapisi odnose na tradicijske pjesme, plesove, usmenu književnost i običaje. Moglo bi se naprečac zaključiti da je riječ o izumrlim tradicijama koje nemaju neko dublje značenje za današnje stanovništvo kraja uz Limsku Dragu i zaljev. Pa ipak, iskustvo nam govori da je dovoljno da jedna osoba odluči oživjeti karnevalske običaje i da se to doista i dogodi, te da svega u nekoliko godina postane kulturno dobro s kojim će se identificirati stanovnici određenog područja (što se, na primjer, dogodilo u Hekima ili Katunu Lindarskom). Slično se zbiva i sa tradicijskim napjevima i drugim kategorijama nematerijalne baštine. Dakle, premda više nema dida ili coka na ognjištima za Božić ili Pusta sa zvonima oko poklada, nije rečeno da neki od srodnih elemenata te vrste kulture neće biti prepoznati kao važan dio lokalnog identiteta i nastaviti svoje postojanje u drugačijim okolnostima i na drugačiji, ali ne zato nerelevantan način. Pa ipak, u vrednovanju nematerijalne tradicijske baštine važnu ulogu ima i životnost nekog kulturnog elementa, prenašanje iz generacije u generaciju, odnosno njegova sposobnost da se stanovništvo lokalne zajednice s njim identificira, te da bude “živa baština”. Stoga se ovdje obratila pozornost i na suvremene sadržaje popularne nematerijalne kulture poput lokalnih “fešti”, sajmova i festivala, bez obzira što su mnogi od njih nastali u novije doba i što kod nekih nema kontinuiteta kroz duže vremensko razdoblje. Tradicijski običaji



GODIŠNJI Pust Zapisi o pokladnim običajima skupljeni sredinom prošlog stoljeća svjedoče o nizu vrlo arhaičnih elemenata temeljenih na magijskim radnjama apotropejskog značaja. Bili su rasprostranjeni u velikoj većini sela promatranog područja. Danas je većina tih običaja nestala ili zamrla, no slične oblike još nalazimo po Buzeštini, Kastavštini ili otoku Krku. Riječ je o slijedećim pojavama:

Maska Pusta i dida, koji imaju zvonca oko pasa i palicu, ponekad rogove i obrazinu; slobodnog su ponašanja, izvode šaljive i opscene radnje (prvotno u službi rituala plodnosti). Riječ je o grupaciji ružnih ili grdih maškara, kao suprotnost onim lijepim (najčešće muškarcima preodjevenim u žene).

Lijepe maškare (ponekad nazvane i bijele maškare), pri čemu se uglavnom radi o muškarcima preodjevenim u žene.

Pojava pepela u čarapi, koji ima lustrativno (očisno) svojstvo s obzirom na nadolazeću pepelnicu (premda ima autora koji to povezuju sa simbolikom sperme, tj oplođivanja).

Pojava obrednog oranja oko kuće, tj. sela. U davnini bi se brazdom oboralo oko sela i time stvorio magični krug unutar kojeg postoji zaštita od zlih sila.

Plesanje za konoplju, tj. za porast konoplje (tada važne na izradu platna), što je bilo temeljeno na ritualu plodnosti; plesali su stariji judi (možda i zato što su dugovječnošću i djecom garantirali vitalitet i plodnost)

Paljenje lutke Pusta, kojem se sudilo za sve loše u prošlog godini. U Hekima po drugi put u posljednjih pedesetak godina djelomično su oživljeni pokladni običaji, tj. biele mačkare u prvom redu. No i pusti (ružno odjeveni i nagrđeni likovi) idu kroz selo na samom kraju pokladnog razdoblja. PRIMJER: Kanfanar Najčešće se djeca maskiraju u stare ženske tradicijske nošnje, modrne i obilaze selo sakupljajući jaja i špeh u koš. Imaju sa sobom u čarapi pepela kojom udaraju manju djecu koja trče za njima. Pojedinci su stavili zvono oko pasa, a na licu maškaru od janjeće kožice, te rogove na glavi. Povremeno su ga vezali, vodili i vikali, te govorili da su ga negdje našli. Udarali bi ga čarapom. Muškarci su se obukli u žene, a žene u muškarce. Kad bi došli u kortu, muškarac bi rekao: “Dajte mi špeha za pomazat moju ženu.” Dali bi im ga, a to bi se stavilo na kolač i išlo dalje. Napravili bi lutku Pusta i potezali razno ordenje i vrganj po putu. S vrgnjem su radili brazde pred vratima očekujući vina i janjetine. Bacali bi se u blato, vodu ili snijeg. Pusta bi zvali Jure starega grada: i s njim bi išli iz Kanfanara do Žminjštine i preko Drage.Znali bi nakupiti četiri stotine jaja, četrdeset litara vina i slanine. Uz roženice maškare (škrabulje) bi zapjevale: Piski sviču došli smo košiću. Tanana, tanana.. Donesite nan još jedan buka, ako ne, ne gremo ća. Navečer bi se napravila večera. (Izvor: Tanja Perić Polonio: FOLKLORNA GRAĐA KANFANARA I OKOLICE”, Kanfanar i Kanfanarština, Kanfanar 1998., str. 168.) *Ostali primjeri nalaze se u prilogu Konzervatorske studije. PROLJETNI OBIČAJI Oko Uskrsa čitav je niz običaja bio vezan uz tabue i rituale koji su proizlazili iz općih pravila Katoličke crkve i srodni su širem kulturnom krugu Istre. No, u tom je periodu bilo puno magijskih radnji i vjerovanja, specifičnih za određene mikro-lokalitete. Nije se smjelo obavljati ikakve poslove na zemlji. Pjevanja proročkih tužaljki u crkvi bila su popraćena zvukom drvenih škrgetalnica (zvona se nisu



smjela čuti). Jaja bi se bojala prirodnim bojama: zelenom, dobivenom od koprive, narančasto-smeđom (od kora luka), ružičastom (od drveta plave šljive), žutom (od kore ruja). Djeca su se zabavljala igrom tucanja jaja o jaje (pri čemu gubi onaj čije jaje pukne), a mladići bi gađali jaja novčićima. Pekli su pince, jajarice, ptice i povetice. Na Jurjevo se običavalo ljuljati na stablima, što je proizlazilo iz pradavnog vjerovanja da će se time osigurati bolje zdravlje. Jurjevo (23. 04) je naime praznik kada se smatralo da počinje proljeće, pa čak, na izvjestan način, i gospodarska godina. PRIMJER: Medaki Na svetog Jurja se za stabla šljive ili oraha vezala pšenica da na nju ne bi išle muhe. Podigli bi se na stablo trešnje i njihali, te govorili: Kolaj, ne kolaj Sveti Juraj kolaj, Kemu ću ja svoj san dat, semu svitu po mrvicu, maloj dici u zikvicu najveć. *Ostali primjeri nalaze se u prilogu Konzervatorske studije. Na Prvi Maj djevojkama su se običavala kititi vrata zelenilom i/ili cvijećem. Ukoliko bi neka zaslužila kaznu, stavili bi joj na vrata luk (da plače), vrata od ulaza u polje (da ne luta okolo) ili neku sličnu neugodnost. LJETNI OBIČAJI Na Ivanju, (24. 06.) palili su se kao i u cijeloj ostaloj Hrvatskoj, Ivanjski krijesovi, tj. cvitnjak (Medaki) ili voganj (Gradina). Palili su ih na brežuljcima i livadama, a trebali su se vidjeti u daljinu. Djeca bi skakala i preskakivala vatru. Kao i većina ostalih obrednih vatri, i ova je imala očisnu, lustrativnu, odnosno, odbojnu, apotropejsku moć. Čitav kraj, uključivši Sveti Petar u Šumi i Kanfanar, poznavao je običaj prporuša ili priporuša, tj. ophoda djece prilikom dugih i jakih suša. Radilo se o magičnom zazivanju kiše. Zelenilo koje su prporuše nosile na glavi trebalo je prizvati kišu za njegov budući rast. PRIMJER: Gradina Tijekom suše vršio se ophod po selu, recitirajući: Priporuše hodile iz Pripora grada. Da nan Bog da dažda, I šenice bilice i svake dobre srićice. Srićica nan hodila, šenica nan rodila, okoli je busala, trunja božja padala na tu svetu zemljicu. Sudionici/e u ophodu imali su vijenac od zelenila na glavi. Kada bi molitvica bila gotova, gospodarica bi ih polila po glavi i dala nešto na dar. *Ostali primjeri nalaze se u prilogu Konzervatorske studije. BOŽIĆNI I NOVOGODIŠNJI OBIČAJI Cijeli je kraj poznavao običaj stavljanja badnjaka (panja, odnosno velikog komada drveta), coka, dida, zaklada, zaglava, na ognjište na Viliju Bojžu, tj. dan prije Božića. Tomu se drvetu dalo jesti i piti od svačega po malo što se nalazilo na stolu te večeri, obraćajući mu se kao živom biću. Poticalo bi ga se



kakvim predmetom i udaralo da bi iskre vrcale i uz to govorilo da se želi toliko prinosa i mladih životinja koliko je bilo iskri. Očito se prema njemu odnosilo kao prema fetišu, a njegovo gorenje, toplina i svjetlo prvotno su imali očisno, zaštitno, i imitativno magijsko značenje. Neki mu etnolozi pridaju značenje u svezi s kultom pokojnika, koji se prema drevnim vjerovanjima, skupljaju u domu oko večere pred Božić. PRIMJER: Kanfanar Blagu se da dobro pojesti da ne bude gladno. Na ognjište se stavio veliki komad drveta, “zaklad” a na viliju bojžu (Badnjak) mu se dalo “jesti” i “piti” pomalo od svega što je bilo na stolu. Nakon što je ponešto sagorio, drugi dan iza Božića uzele bi se mulete i poticalo izgaranje tog zaklada. Gospodarica bi govorila: “Koliko iskar skočilo ispod mulete, toliko da bimo imali šenice, trukinje, kokoš, fažola.”. I, znala bi se našaliti: “Toliko nan bog da dice”, našto bi otac jauknuo i rekao “Ne toliko!” Na stolu je bio kolač glavarica, u kojeg je bila umetnuta svijeća, koja je gorjela dok je trajala večera. S tom se svijećom “svitli za dušu”. Kolač se spremio i davao kravi kada bi se telila da pojede jedan komadić, prije ne što se oteli. Isto se davalo i ženi, da joj bude blagoslovljeno. Pri večeri nitko se ne naginje na stol s rukama, jer se pod stolom nalazi različito sjeme sa polja, također i motika, sjekira i drugo ordenje. (Izvor: Tanja Perić Polonio: FOLKLORNA GRAĐA KANFANARA I OKOLICE”, Kanfanar i Kanfanarština, Kanfanar 1998., str. 168.) *Ostali primjeri nalaze se u prilogu Konzervatorske studije. Uoči Sveta Tri kralja sela bi obilazili koležani ili kolejani, a unutar grupe nalazili su se i muškarci koji bi imali uloge Sveta Tri kralja. To je bio jedan u niza ophoda kroz sela (uz pokladne ophode, prporuše i drugo) i također je prvotno imao magijsku, zaštitnu funkciju. PRIMJER: Medaki Do Prvog Svjetskog rata su Tri kralja, iza kojih su slijedili koležani, obilazili selo i pjevali:

Fiole, fiole novo lito gre. Skoči na stolicu, popadi kobasicu. da vas srića čeka.

Na dan Sv. Tri kralja rano ujutro blagoslovila su se polja blagoslovljenom vodom iz Sv. Lovreča. Blagoslavljale su se kokoške, blago i cijela kuća. Prije no što se išlo jesti, pokusilo bi se malo blagoslovljene vode i njome se prekrižilo. *Ostali primjeri nalaze se u prilogu Konzervatorske studije. ŽIVOTNI Premda postoje zapisi o običajima oko rođenja i smrti, ovdje će biti navedeni samo običaji oko vjenčanja, jer su, za razliku od prve dvije kategorije manje privatni i intimni. Štoviše, svadbeni običaji vrlo često bivaju predmetom rekonstrukcije, nerijetko raznih folklornih grupa, kao što se to 2006. godine dogodilo u Kršanu. Svugdje je poznata igra s golubicom, tj. scena u kojoj kumovi kucaju na vrata mladenkine kuće i govore da su izgubili golubicu, te da je traže. Ukućani su prvo tobože oklijevali uopće otvoriti vrata, a potom su im prvo pokazali kakvu staricu, našto bi ovi ostali rekli da to nije njihova golubica. Potom bi pokazali neku drugu ženu ili pak dijete, a kumovi bi rekli da niti to nije ona tražena golubica. Napokon bi izašla ona prava tražena “golubica”. Nakon toga bi ulazili u kuću. U pojedinim krajevima postojali bi uvriježeni dijalozi koji bi se pri tom vodili. Na Žminjšćini mlada bi po odlasku iz svoje kuće u mladoženju bacila tri jabuke. On bi dvije zadržao, a treću bacio preko kuće, kao znak da je ona napušta. Svadbena povorka znala je biti praćena roženicama.



Ukoliko je nevjesta napuštala svoje selo i odlazila u drugo, seoski mladići bi zagradili put i mladoženja bi ga morao sam osloboditi i dati lokalnim mladićima vino i cigarete i tako simbolično kompenzirati činjenicu da im otima jednu udavaču iz sela. Kada je došla u svoj novi dom, nevjesta bi razbila lonac. Uzimala bi dijete, kolenčića na koljena i dala mu faco i kolač. U nekim mjestima (Kanfanar) s praga bi u kuću svekrva potegnula nevjestu pomoću krpeta, a drugdje facolom, često zajedno s mladoženjom. Svi elementi običaja su puni simbolike i magijskih značenja i samo su neki od najzastupljenijih u cijelom rituali vjenčanja. Veliku većinu od njih spominje i kranjski polihistorik Johann Weichard Valvasor u svom čuvenom djelu Slava vojvodine Kranjske (Die Ehre dess herzogthums Crain, Nürnberg 1689), koji na određenim mjestima spominje Kringu i druga naselja u promatranoj zoni. Usmena književnost PRIPOVIJETKE Na ovom mjestu biti će izostavljeni tekstovi pripovjedaka. Radi se uglavnom o dužim tekstovima, bajkama i drugim vrstama pripovijetki. Takav tip priča ranije je nestao iz upotrebe. Najduže su se, donedavna, zadržale kratke forme pripovijedanja, osobito one sa šaljivim karakterom, koje su se u najnovije vrijeme pretvorile u kratke šaljive priče, viceve. PREDAJE I VJEROVANJA Čitav kraj obilovao je u prošlosti predajama potpuno ili djelomično fantastičnog karaktera. Ima puno predaji koje govore o nastanku pojedinih sela i gradova. Sve donedavno je bila prisutna predaja o Atili, pa su i “zločestoj” djeci znali reći “Poredan si kako Atila” (Ježenj). Smatralo se da kamene glave koje prikazuju brkate muškarce, a nalaze se često na portalima/portunima sakralnog karaktera ili u kontekstu stambene arhitekture, prikazuju Atilu. Zanimljive su one predaje koje govore o propasti Dvigrada, također i zato što slične nalazimo na Kvarnerskim otocima i Hrvatskom Primorju; srodan motiv uključen je u poznatu Šenoinu povjesticu “Kugina kuća”. No, u ovom slučaju predaja ima donekle realnu povijesnu podlogu. Puno se predaja odnosilo na lik biskupa Jurja Dobrile, koji je u tim pričama ovjekovječen kao čovjek koji se druži s carem u Beču i štiti i pomaže istarski narod. Kada je riječ o kleru, ali i o različitim ličnostima na poziciji moći, bilo je niz šaljivih, izmišljenih, ali ponekad i (polu)istinitih pripovijetki. Sve do unatrag pedesetak godina vjerovanje u bića s nadnaravnim moćima – štrige, more, krsnike, vukodlake, bilo je izuzetno jako. O njima je bilo puno priča, a također je postojao niz pravila kako se treba ponašati da bi se izbjegla nesreća ili pak prizvala sreća (Dijete do prve godine starosti nije se smjelo gledati u ogledalu; od 23.00 do 24.00 djevojke nisu smjele prelaziti raskršća, jer bi ih štrige potezale za kosu i tukle, itd.) J. W. Valvasor je još u 17.stoljeću zapisao da su u Kringi 1672. godine htjeli protjerati debeli glogov kolac kroz već prije 16 godina pokopano tijelo Jure Granda, vjerujući da je štrigon ili vedarac. Naime, smatralo se da ukoliko se to učini, štrigon se više neće vraćati i činiti zla. Budući da kolac nije htio prodrijeti kroz tijelo, odrezali su mu glavu. Prema zapisu, svi su bili zaprepašteni činjenicom da su našli potpuno sačuvanog Juru Granda, rumenog lica i s osmjehom. Zahvaljujući novijim spominjanjima ovog zapisa u tisku, ovaj je lik postao “inspiracija” za seriju književnih večeri, nazvanu "Vampirske noći", na kojima su u Kringi, u kafiću "Vampire” predstavljali autori vampirskih i drugovrsnih horror priča, što je djelomično uključeno i u Festival fantastične književnosti u Pazinu i Kringi. Nastanak sela Pamići (Sv. Petar u Šumi) Jedan otac je ima tri sina. Jedan od njih je bi slip. Su hodili z Učke, da kadi bi se nastanili. Oni slipi njin je reka da neka ga pelju i neka mu svako malo daju pokusit zemlje. I su išli, išli i su došli zgora Žminja. I tamo su mu dali zemlje. Je pokuša. Ni mu bila dobra, pa su išli dalje. I već trudni došli su do mesta kadi je sada selo Pamići. I tamo su mu dali pokusiti zemlje. On je pokuša i je reka: Ova zemlja je dobra. Ovdi stanite. I tamo su se nastanili i tako su nastali Pamići. (Izvor: Maja Bošković Stulli: ISTARSKE NARODNE PRIČE, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, 1959; kazivao Izidor Pamić iz Pamići, rođen 1941.)



Kringa Kad je Atila bija, on je poništija grad, di sada zovu Koruna. Bila je i crikva. Tamo se najde više stvari i kosti. (Izvor: Maja Bošković Stulli: ISTARSKE NARODNE PRIČE, Institut za narodnu umjetnosti, Zagreb, 1959; kazivao Marko Bugarin, rođen 1921.) Tinjan-Ježenj/Dvigrad Atila, pol breka, pol čovika. Kuda je njegova vojska šla, je sve zgori, pa su mu govorili: “Atila paligrade”. On je zapali i grad poli Kanfanar”. (Izvor: Nikola Bonifačić Rožin: Hrvatski narodni običaji, pjesme, priče iz kotara Pazin, rukopis, 1953., Knjižnica Zavoda za etnologiju i folkloristiku, br. 118; kazivala Regina Krizmanić, rođ. 1902) Propast Dvigrada-Kranjčići Sinko, ja ne znan, ali kako moji stareji povedaju, tu se nekada živeli Ljudi i ta gradić je zatrla kuga, su bili jako slabi protiv boga, pa ih je boh kaštiga. Spasi se ni nijedan, ku ne jedan mali pastir ki je ovce čuva. To je bilo večer puli samu noć, kad je h njemu prišla kuga, kako jena vela ženska, i mu je rekla neka ju ponese na sveti Anjdjel (to je grota kraj samega grada). On je reka da kako će on njo nosit, kada je on mali, a ona jako velika, na to mu je ona rekla: Ja san lahka, lahka. Kad ju je gore donesa, mu je rekla: Znaš ki san ja? Ja san kuga i ovu noć svi ljudi i sve ča je živo u Dveh Gradeh će umret. Ako imaš ti koga, avizaj ga neka gre van. I ta mali je aviza mater i brata i sestru. Od njega je pokle storilo se mesto Kanfanar. A u Dveh Gradeh je sve pomrlo i hiže su se počele same rušit. (Izvor: Maja Bošković Stulli: ISTARSKE NARODNE PRIČE, Institut za narodnu umjetnosti Zagreb, 1959; Kazivao Slobodan Kranjčić) Fratri u Svetom Petru U Sveten Petru u Šumi prvo leh se mlada ženila je morala osan dan s fratri spati. I ko su je oni odobrili da je prava, se je mogla oženiti. I jedan Petrić se stija oženiti, ma ni stija svoju mladu dati fratron za osan dan. I je poša ravno u Beč kralju na noge. Je ima sukljenu jaketu po starinsku. Kad je doša u Beč, je doša prid kraljev palac i se stane na jenega oficira. Pa ga pita oficir: Ča si simo doša i od kuda si ti? I on čovik, svi prestrašen, govori njemu: Ja bin van povida, ma iman strah povidat. A ovi oficir: Nimaj straha, samo povidaj ča biš ti rada. I on njemu reče: - Bi se rada oženit i mladu san si naša i ona bi me rada uzela, ali samo iman strah od jene stvari. Mi smo od Svetega Petra u Šumi iz Istrije, i prvo nego se mi oženimo i nego idemo z mladom spati, moramo je dati fratron osan dana, neka nan je oni učiju kako se triba oženiti. Oficir mu je reka: Dobro, kad je tako, sada homo kralju, i tamo ćeš povidati sve ča znaš. I su šli kralju. Petrić mu je sve povida kako je i kralj mu je reka: Dobro, kada si na trden tako daleko doša, služit ću te. Da mu je svo njegovo življenje, da more dojti doma, a kralj je poša na konju i je doša prije njega u Sveti Petar. Tamo se je prebuka u divojčinu i poša fratron. I hi je pita za prispati. E, oni su bili veseli: Ćemo, ćemo! I oni su je uzeli. Dali su njoj večeru i zajeno s kapom od kloštra u njegovu kamaru za spati. Po noći on je doša poli nju i stija je s njon imati posla. A kralj se je oni put otkrija ča je on. I sve je fratre z gvardiju ubija. Kad je Petrić doša u Sveti Petar, ni naša nianke jenega fratra, pa se je slobodno oženija. (Izvor: Maja Bošković Stulli: ISTARSKE NARODNE PRIČE, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, 1959. Kazivao Ivan Legović, Muntrilj)



Vela Traba Biškup Dobrila, kad je bija mali, ni tija hodit u školu, pa su ga kamenjem gnali. Ga je bilo strah, pa ga je mat u Tinja vodila za ruku, zač ni tija hoditi sam. (Izvor: Nikola Bonifačić Rožin: Hrvatski narodni običaji, pjesme, priče iz kotara Pazin, rukopis, 1953., Knjižnica Zavoda za etnologiju i folkloristiku, br. 118; kazivala Ivana Milohanić) Kaštel Gradina U kašelu Gradini je sta konte Kalifi. On je ima pržun na Gradini. Na zidu još je sada škuja kadi je ima gredu za višati judi. On je bija kašer, pa je bija pokra kvarnar miljari, pa je ćapa sedan lit pržuna. Kontesa je ostala doma. I priša je h njoj niki drugi i njoj je govori, neka sve proda, da te se oženit. I ona je prodala sve ča je imala u Gradini. Potle je on uzeja beče i poša kamo ga je bilo volja, a ona je u Rovinju delala dekla. Još ju pamete. (Izvor:Nikola Bonifačić Rožin: Hrvatske narodne pjesme, priče i običaji iz kotara Poreč i okolice Rovinja, rukopis, 1952., Knjižnica Zavoda za etnologiju i folkloristiku, br. 88, kazivala Fuma Sirotić, Gradina) *Ostali primjeri nalaze se u prilogu Konzervatorske studije. POSLOVICE Bolje danas jaja nego sutra kokoš. Žena drži tri kantuna od hiže. Sa ženom je teško, prez nje još težje. Više se ljudi udavilo u vinu nego u vodi. Bolje je umriti nego mater zapuštiti. Rana se zaliči, a brazda ostane. Volu i prostaku makni se s puta. Umiljato janje dvi matere cika. Preslica i vreteno, to je selo pošteno. ZAGONETKE Četire nogi, ovce ni, a vuna je. (Postelja) Po noći je prazno, a po dnevu puno. (Postol) Jena mala stvar; čeka, meša na putu. (Trn) LOKALNA IMENA (Obiteljska) Kringa: prikoimena su Matas, Baratovi, Božinovi, Berankovi, Koltarovi, Mikulinovi, Pulioni, Zečovi. Muntrilj: Fiki, Fraji-Žužići, Legović-Škarići. Kanfanar: Balia, Belin, Bogon, Borme, Daniel, Delias, Dude, Galetto, Grubišić, Karneval, Lucian, Ludro, Mayrin, Miković, Perasić, Pogačar Marići: Budrić, Juretina, Maurina, Mile, Stojmila Maružini: Bankulja, Boskar, Galetto, Juvan, Maurenzo, Pirić, Suević Burići: Delias, Dvorinac, Galetto, Jureša, Miković, Simaja Morgani: Gambar Jural: Bare, Ćapin, Ivako, Papa, Smok Draguzeti: Skridel Barat: Dvorinac, Formajer, Kosić, Panović, Radan Ladići: Ludro Sošići: Martinko Bubani: Baban, Matiško, Miković, Solar Žuntići: Zonta Šorići: Frane, Jursa, Martinko Matohanci: Bavan, Berkin, Galetto, Jurman, Sgog



Kurili: Dermer Okreti: Juvan Macukini: Abrami, Kaligari, Kokići, Peričići, Tomaži Grgani: Babini, Koserići, Kravarići, Kučevarić, Tirulini, Župani Turčinovići: Baćun, Grče, Jašići, Jurići, Kovači, Kravarići, Marasi Bezjaki: Bakariji, Fanuci Gljuščići: Bezini, Grgotini, Grgurini, Kamalići, Katucini, Matuci, Pariškini, Petešljari, Polići, Starisvatini, Škvieki, Štrnići, Tišljari, Tuončići, Ulikini, Zeti Banovci: Biškupi, Jožići, Kalci, Marčeti, Pek Dajčići: Brestići, Kokići, Koserići, Malinari, Pažančići, Perutini Kristani: Brteti, Škopljani, Škvieki Jukini: Cefari, Digouono, Križišćari, Milići, Pepičkini, Piljani Jopi: Čaketi, Slavčići: Čuče, Mardani Dolinci: Dovardeti, Gašpari, Ivaki, Jurani, Lovrini, Prkići, Stipani, Šćopetieri, Ševerini Hlombari: Fiorenceti, Prsketi Glavica: Glavičani, Kieketi, Mačići, Matići, Dragovanci: Guobeti, Parižići, Perančić Pamići: Jovakinovi, Nučići, Perići Glazbeni i plesni folklor Čitav kraj poznaje dvoglasje tijesnih intervala, kako u pjevanju, tako i u sviranju na tradicijske instrumente. Na debelo i tanko se često se pjevalo. Usporedno, međutim, postoji tradicija izvođenja tonalne glazbe na bajsu, vijulinu, klarinetu, trubi, harmonici triještini, u okviru manjih skupina nazvanih gunjci, osobito u Tinjanu, Kringi i drugdje. Tararankanje (kao svojevrsna imitacija instrumenata) i švikanje ponekad je služilo umjesto glazbe da bi se popratio ples balon ili polka. Balon se plesao u cijelom kraju, no do sredine prošlog stoljeća plesali su šotiš. U Medakima je zabilježen i ples hrvaski (tanac), moguće svojevrsni svadbeni ples. U Žminju je zabilježena kvadrilja, a u Muntrilju, Veloj i Maloj Trabi i manfrina. Mazurka se plesala u Muntrilju i Žminju, kao i ples na karege, baziran na elementima drugih istarskih plesova. Gotovo svugdje se izvodila i polka, tj. poljka. Kambija done ples je zabilježen u Žminju. Sete paši se plesao gotovo posvuda. Špicpolku, štajeriš i valcer također je poznavao ovaj kraj, naročito urbani i poluurbani centri. Ples koji asocira na magijsko, gotovo totemističko porijeklo, zajc, zabilježen je u Muntrilju. Uvijek se plesalo u zatvorenim prostorijama, no zna se da se u Muntrilju plesalo poslije svršetka žetve vani, pod nekim ovećim stablom, što možda upućuje na svojevrsan ostatak žetvenih plesova. Lokalne varijante u plesa, uzme li se samo balon za primjer, bile su očite, pa tako se razlikovao žminjski način plesanja balona od onog ceraskog ili muntriljskog, koji je imao pantomimske primjese. U Kanfanaru bi zapjevali uz balon: Opa opa opasa, ti si meni do pasa, kada budeš do ramena, ti ćeš biti moja žena. Plesanje balona (rjeđe polke) za konoplju očito je bilo u svezi s magijom za plodnost. U prošlosti se plesalo i za porast salate, repe, itd. Vještine i znanja Danas je sve manji broj starih “meštri”, ljudi koji su bili dobri tkalci, kolari, stolari, kovači, kamenoklesari, krojači, pletači košara. Znanja o tim vještinama čak su i više izložena nestajanju nego proizvodi njihovog rada, koji se još ponegdje i mogu pronaći. Ukoliko se ne zabilježe i filmski snime (tako da se ta vještina može rekonstruirati), zauvijek će bez traga nestati. U Križanšćini živi još Ivan Voščon, možda posljednji tkalac u Istri, koji je još u stanju prenijeti znanje i pokazati čitav postupak snovanja i tkanja. U pojedinim mjestima postoje još kovači, sa manje ili više cjelovito očuvanom radionicom, kao i kamenoklesari (Modrušani). Društveni odnosi između mikroregija



Opreka Vlahi-Bezaki: Sve stanovništvo okolo Limske drage i zaljeva moglo bi se nazvati “Vlahima”, jer je prvenstveno riječ o novopridošlom stanovništvu ikavskog govora. Izuzetak je Žminjština, gdje žive “Bezaki”. Ove dvije etničke skupinu najkontrastnije su suprotstavljene od svih etničkih skupina u Istri, čemu je pridonio fenomen razbojstva i otimačine stoke između dva rata, koji se poklopio s etničkom granicom i etničkim predrasudama koje su i stoljećima prije postojale uz Mletačko-Austrijsku granicu, koja je Žminjštinu (kao dio Pazinske grofovije koja je pripadala Austriji) dijelila od venecijanskih posjeda. Opis: Temeljna razlika, štoviše opreka, postoji, između Vlaha i Bezaka, (kao imaginarnom trećem krugu “onih drugih”). Vlahi su, prema nekad uvriježenom mišljenju trdi, Bezaki meki. Vlahi su agresivni, Bezaki potlačeni. Vlahi su, prema stereotipu, bili “jako za sebe”, složni i međusobno su se podržavali, a skloni su piću, varanju žena i tučnjavi. Stereotip o Bezakma je da su nepovjerljivi, šutljivi i povučeni. Zanimljivo da da pri spomenu riječi Vlah u Žminjšćini svima asocijacije prvenstveno kreću ka Kanfanaru, Mrganima, Baratu, Korenićima, itd. Premda se tamo neodređeno smatra da je Svetvinčenat također Vlašija, to je nekako manje prisutno u tipičnom stereotipiziranju Vlaha i Vlašije, a Barban uopće ne smatraju Vlahima, premda oni to zapravo jesu. Draga (Tinjanska vala) duboka je udolina (kojom je nekad prema Limskom zaljevu možda tekao pazinski Potok) te predstavlja ujedno i vizualnu granicu između područja rasprostiranja te dvije etničke grupe. Vjekovni antagonizam između Vlaha i Bezjaka (ovdje još dodatno uvjetovan činjenicom da se radilo o mletačko-austrijskoj grnanici, koja je sama po sebi proizvodila “one druge”, s druge strane granice i poticala stvaranje kulturnih različitosti) dobio je dodatnu snagu između dva rata jer su se tada mnogi Prikodražani, dakle, Vlahi, bavili otimačinom stoke, pa se dojam o Vlahima kao tatima i kradljivcima nadovezao na stariji, već postojeći mit o banditizmu Vlaha, stvoren u prethodnim stoljećima. Tako upravo Prikodražani postaju sinonim za sve Vlahe, a u usmenoj predaji o njima naglašavaju se, koncentriraju i hipertrofiraju opći negativni stereotipi o Vlahima koji generalno postoje u Istri. Još se i danas po Žminjštini mogu čuti zastrašujuće priče o napadima Prikodražana na sela Žminjštine s ciljem otimanja stoke, osobito na ona smještene bliže Dragi. U Krajcar Bregu se dogodilo i ubojstvo jednog Prikodražana, prilikom pokušaja krađe. Nerijetko su se držale straže, obje su strane bile naoružane, ljudi bi se sakrivali po kući, čak i po brentama (pa i onima punim vode), žene bi muškarcima punile puške.. Na razne su se načine ljudi nastojali osigurati i obraniti od kradljivaca. Primjerice, škale na stubama bi bile tako postavljene da bi vol rogovima morao udariti u stropište, što bi ukućani katu, iznad štale, mogli čuti. Očevi su svoje sinove još u dječjoj dobi učili pucati iz vatrenog oružja da bi se u njihovom odsustvu mogli obraniti. Smatralo se da Prikodražani najviše napadaju u kišnim ili olujnim noćima, te su time strašili djecu. Neki i danas misle da su otimači bili su nekom dogovoru s karabinjerima, koji nisu reagirali kada bi ovi ukradenu stoku ukrcavali u Limskom kanalu na barke. Pretpostavlja da su možda bili u dosluhu i s pojedincima iz sela Žminjštine, koji bi dotjerali stoku do nekog mjesta, gdje bi je potom preuzela grupa Vlaha. No i bez obzira na sve to, radilo se o vrlo vještim kradljivcima koji su, na primjer, pastiru u Krajcar Bregu, barba Tonetu (dok je svirao na svirale i imitirao pjev ptica) ukrali i ćap ovaca usred dana. Prišuljali su mu se maskirani, pokriti Vlahi i uperili pištolj u njega dok je on gledao svoje ovce kako odlaze unepovrat. Sve ove priče, temeljene na istinitim događajima, ali i s elementima fantastike, ušle su u usmenu predaju pripadajući tako posebnom žanru pripovjedaka. Sadržajno ilustriraju produkciju ideje drugog koji se istovremeno egzotizira, čime postaje još više drugačiji, a time i opasniji. O tome svjedoči i sljedeća slika koju sadrže neke takve pripovijetke: Vlahi su voljeli jesti cijele kuhane ovce; dok su oni tako jeli (često polukuhano) meso, drugi bi oko njih pili i plesali, uključivši i žene koje su bile odjevene u narodne nošnje. Jedenje (polu) kuhanog ovčjeg mesa (a ne pečenog), ta arhetipska scena neuljuđenog hranjenja i nazadnosti, izražene također i u nošenju nošnje i neobuzdanom ponašanju, sve to prikazuje Vlahe (uz svu njihova različitost) i kao divljake. Neke od sličnih priča još dodaju i to da su na takvu gozbu bili pozvani i bivši vlasnici otete i ubijene stoke. Negativni stereotip o Vlahima na Žminjštini jedva da je više u funkciji. Kao i uvijek, biti će aktualiziran u kritičnim, napetim momentima, odnosno, pri osjećaju zakinutosti. No i unutar čisto vlaškog teritorija postoje razlike: tako su djeca iz Kringe i Tinjana još prije petnaestak godina smatrala da su djeca iz Barata malo više “divlja”.



Suvremena popularna nematerijalna kultura U čitavom kulturnom prostoru održavaju se redovito različite “fešte” i sajmovi. Većina se odvija na dan patrona župe ili nekog drugog sveca, važnog za lokalnu kulturu. Te su manifestacije vrlo dobro posjećene i izuzetno važne za društveni život kraja. Šteta je što su mnoge prilično nalik jedna drugoj, bez ozbiljnijeg nastojanja da se interpretiraju elementi iz tradicijske nematerijalne kulturne baštine, premda je zamjetno nastojanje da se u pojedinim sredinama pronađu kulturni elementi karakteristični upravo za taj kraj. Kanfanar Tijekom godine glavna je fešta Jakolja, koja se održava na dan Sv. Jakova, tj. zadnje nedjelje u srpnju. Tom se prazniku pridružila i Smotra Istarskog vola i goveda, gdje se prezentira, između ostalog i oranje pomoću volova. Povremeno su uključeni i nastupi tradicijskih pjevača i plesača. Jakolja se održavala još u Dvigradu, pri crkvi Sv. Jakova, na granici Žminjšćine i Dvegrajštine, a kasnije je prenešena u Kanfanar. Proslava Majke Božje od Rozarija, "Ružarevo", početkom listopada, sa procesijom uz kip Majke Božije održano do danas. U spomen Sv. Romualda, misilo u crkvici Sv. Martina nad Limom, da bi povorka nakon toga sišla u pećinu Sv. Romualda gdje se pjevalo i molilo, običaj koji se održavao kroz čitav srednji vijek. Posljednju takvu misu i procesiju održao je 1946.g. vlč. Miroslav Bulešić (ubijen 1947.g. u Lanišću). U Dvigradu se već više godina održava festival rane glazbe. Sv. Lovreč Lovrečeva se održava 10. 8. i nekada se na taj dan održavao sajam, fiera. U najnovije vrijeme tamo se organizira smotra folklora Poreštine i Rovinjštine, za koju ova sredina pokazuje interes i u budućnosti. Doista, ugođaj Sv. Lovreča čini se idealnim za osuvremenjenu varijantu dosadašnjih smotri folklora, sa više paralelnih zbivanja u samom mjestu, sajmom tradicijskih instrumenata, tečajevima plesa i sviranja, itd. Tinjan Šimunja je središnja fešta, koja se održava već više od 400 godina. U posljednje vrijeme tom se prilikom organizira i smotra kovačkog rukotvorstva, osobito kosirića, koji se odnedavna smatraju simbolom Tinjana. U obližnjem Baratu održava se Šištova, a povremeno i susreti tradicijskih pjevača. 15.08. U Kringi održava se fešta posvećena Svetoj Mariji Velikoj. Heki U selu se održava djelomično rekonstruirana i obnovljena tradicija bielih mačkara i ostalih pokladnih tradicija. Žminj Jedan od najvećih poljoprivrednih i stočnih sajmova u Istri, Bartulja, danas se sveo na samo jedan u nizu sličnih sajmova diljem Istre, izgubivši uvelike svoj prvotni karakter. Svakog ljeta održava se u samom gradu također i manifestacija “Harmonike zad kaštela” Sv. Petar u Šumi Krajem lipnja u mjestu se održava Petrova, tijekom koje se organiziraju različite priredbe. Susreti klapa popularni su u posljednje vrijeme.



1.5. OBVEZE IZ STRATEGIJA I PROGRAMA ŠIREG PODRUČJA I PLANSKA ODREĐENJA IZ PROSTORNOG PLANA ISTARSKE ŽUPANIJE 1.5.1. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 81/99)

U odnosu na većinu europskih zemalja, Hrvatska se ističe raznolikošću ekoloških sustava i staništa, koja se odražava i u velikom bogatstvu i raznolikosti biljaka, gljiva i životinja. Ovakvo bogatstvo uvjetovano je položajem Hrvatske na razmeđi nekoliko biogeografskih regija, razvedenošću reljefa, geološkim, pedološkim, hidrološkim i klimatskim prilikama, te djelomično ljudskim utjecajem. Navedeni razlozi, u kombinaciji s različitim lokalnim tradicijama korištenja prostora koje su se razvile s obzirom na gospodarske i povijesne okolnosti, doprinijeli su također izuzetnom bogatstvu krajobrazne raznolikosti. U usporedbi sa stanjem ekoloških sustava većine drugih zemalja srednje i zapadne Europe, Hrvatska se odlikuje visokim stupnjem očuvanosti prirode. Uz relativno mala područja prirodnih staništa ili zajednica (vodeni izvori, litice, cretovi, neke šume, planinske rudine), ovdje su u velikoj mjeri izražena poluprirodna staništa (neke šume, ekstenzivni travnjaci), na koje je utjecao čovjek, ali su se u njima zadržale pretežito zavičajne životne zajednice tipične za takva staništa. Antropogena staništa, koja su se razvila djelovanjem čovjeka i čija se struktura i sastav vrsta znatno razlikuju od prirodnih, nisu dominantna, kao što je slučaj u velikome dijelu Europe.

U svezi sa postojećim stanjem pojedinih ekoloških sustava, utvrđeno je slijedeće:

Šume U europskim razmjerima stanje šuma u Hrvatskoj je dobro. Znatno je bolje nego u većini zemalja zapadne i srednje Europe, zahvaljujući prvenstveno načinu gospodarenja koji daje prednost prirodnome sastavu šuma. Čak 95% šumskih sastojina ima prirodni sastav, a šumske površine nisu se smanjile zadnjih stotinjak godina. Krš S obzirom na svoje prirodne značajke (krajobrazne, hidrogeološke, geomorfološke, vegetacijske, florističke i faunističke), područje krša objedinjuje najveći broj posebnosti Hrvatske. U odnosu na sveukupnu jedinstvenost, bogatstvo endemičnim svojtama i životnim zajednicama, te visoki stupanj očuvanosti, ovo područje predstavlja izuzetnu vrijednost ne samo u europskim, nego i u svjetskim razmjerima. Močvare i vode Na području Hrvatske očuvana su prostrana prirodna močvarna područja u riječnim dolinama, što predstavlja jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, posebice na razini zapadne i srednje Europe. Međutim, to su ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj. Stoga im je potrebno dati prioritet u zaštiti prirode, te načiniti nacionalni program njihova očuvanja i upravljanja. Vode daju poseban značaj biološkoj i krajobraznoj raznolikosti Hrvatske. Močvarni i vodeni ekološki sustavi u mnogome ovise o vodnome režimu, uređivanju i upravljanju vodama. Vodama se upravlja na načelima Zakona o vodama i održivog razvitka. More Biološka raznolikost Jadranskoga mora sve je ugroženija, kako radi onečišćenja mora gradskim i industrijskim otpadnim vodama, onečišćenja mora s brodova, tako i radi neracionalnog iskorištavanja bioloških dobara i nepridržavanja zakonskih propisa. Travnjaci i oranice Iako su većinom nastali djelovanjem čovjeka, travnjaci u Hrvatskoj su poluprirodna staništa koja uvelike obogaćuju biološku i krajobraznu raznolikost. Budući da se pretežito koriste na ekstenzivan način - bez umjetnih gnojiva i kemijskih preparata - odlikuju se velikom biološkom raznolikošću. Na europskoj razini, značajne su naročito prostrane poplavne livade i pašnjaci u nizinskome dijelu Hrvatske. Oranice su umjetno nastali ekološki sustavi, namijenjeni isključivo poljoprivrednoj proizvodnji, a obrađuju se na način koji vrlo nedostatno uvažava potrebu zaštite biološke raznolikosti. Ona je ovdje posebno osiromašena.



Obala i otoci Hrvatska obala među najrazvedenijima je na Sredozemlju. Priobalne planine i otoci se ističu biljnim i životinjskim endemima. Otoci su vrlo osjetljive ekološke cjeline. Za sada su relativno dobro očuvani, ali su ugroženi planiranim aktivnostima, te porastom nautičkog turizma. Kako bi se očuvale njihove prirodne vrijednosti, ključno je ugraditi i kasnije poštivati mjere zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti tijekom planiranja i provođenja svih razvojnih programa. Hrvatska se svrstava među prvih nekoliko zemalja Europe s obzirom na bogatstvo biološke raznolikosti. Bogatstvo endemičnim svojtama, te brojnim rijetkim i ugroženim reliktima (preostacima) iz tercijara ili razdoblja oledbi, također je vrlo izraženo, posebice u području krškoga podzemlja, te priobalnih planina i otoka. Hrvatska je izuzetno bogata endemičnom florom. Sa svojih 9.8% enedemičnih vrsta, ona predstavlja središte endemizma ovoga dijela Europe. Endemi hrvatske faune vezani su pretežito za podzemna staništa krša, jadranske vodotoke te za jadranske, naročito udaljenije pučinske otoke. Fauna krškoga podzemlja vrlo je slabo istražena, pa se narednih godina mogu očekivati brojna otkrića novih vrsta i podvrsta. Zaštita pojedinih područja je temeljna metoda očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. Zaštićena područja čine okosnicu sveukupne zaštite i ključne čvorove ekološke mreže koji predstavljaju utočišta i spremnike biološke raznolikosti. Tijekom izrade NSAP-a utvrđeni su osnovni razlozi ugroženosti biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj: Razlozi ugroženosti krajobraza Neravnomjerna, jednolična, ambijentalno neusklađena urbanizacija Krupni infrastrukturni zahvati - prometnice - energetski objekti (elektrane, akumulacije, dalekovodi, cjevovodi i dr.) - vodnogospodarske građevine (regulacije vodotoka, kanali, akumulacije-retencije, nasipi i dr.) Poljoprivredne djelatnosti (melioracije, komasacije, monokulture, sječa šumaraka, drvoreda i živica) Neplanska, lokacijski i arhitektonski neprikladna gradnja stambenih, ladanjskih i turističkih objekata na krajobrazno istaknutim lokacijama. Osnovni razlozi ugroženosti biološke raznolikosti - promjene staništa - uništavanje, degradacija, fragmentacija - onečišćenje okoliša - tla, vode, zraka - prekomjerno iskorištavanje prirodnih izvora - izlov, krivolov, sječa, sakupljanje, uznemiravanje - unošenje stranih vrsta u ekološke sustave.

1.5.2. Strategija i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 50/99)

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (nadalje: Strategija), koju je Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora donio u lipnju 1997. i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 50/99, nadalje: Program), kojeg je Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora donio u svibnju 1999. temeljni su dokumenti prostornog uređenja RH, s kojima moraju biti usklađeni sve strategije, osnove, programi i drugi planski dokumenti. Strategija je generalni i usmjeravajući dokument, kojom se postiglo određivanje osnovnih ciljeva i načela prostornog uređenja na razini RH u razdoblju u kojem je RH tek dovršavala proces reintegracije vlastitog nacionalnog prostora. U poglavlju 1.1.3. – „Suvremen pristup uređenju prostora“, iznesena su neka od osnovnih načela u osuvremenjivanju sustava prostornog uređenja, te je naglašeno slijedeće: Planovi uređenja prostora i okoliša koji se na temeljnom principu održivog razvoja, a za veće prostorne cjeline i za dulji rok, moraju obuhvatiti sve segmente koji se u prostoru pojavljuju (okoliš, potrebe i oblike života stanovništva, gospodarstvo, kao i temeljne ciljeve društva i države), ali u elastičnijem obliku, koji postavlja temeljna usmjerenja kao obvezna polazišta mogućih i prihvatljivih



scenarija, alternativa i modela na način da ta Strategija predstavlja temelj za trajni proces gospodarenja (upravljanja, management) prostora i okoliša. Definitivne odluke u tom procesu se donose gospodarenjem u okviru zakonskih propisa, odlukama Vlade i njenih organa prije nego to dođe do određene realizacije. Kao jedno od osnovnih polazišta modernog pristupa usmjerenja prostornog uređenja je da se ciljevi zaštite prostora i okoliša u polazištu ravnopravno vrednuju s ciljevima razvitka, pa kad se u procesu donošenja odluka utvrdi što se dobija a što gubi u provođenju određenog zahvata, potrebno je odrediti način ispravljanja šteta. Nadalje, u poglavlju 2.1. – „Opći ciljevi“ (prostornog razvoja), Strategijom je utvrđeno da je interes Hrvatske: Da se funkcionalna i ukupna ekološka cjelovitost i različitost područja (fizionomsko obilježje područja) očuva, a razvoj planira po načelu pretežitosti i predodređenosti prostora za određene djelatnosti primjerene temeljnim značajkama prostora, Da se pod teretom težnje za ubrzanim razvojem ne izgube temelje osobitosti prostornih struktura po kojima su prepoznatljive, što će ujecati an primjenu osobitih modela razvoja (utjecaj će biti više na značajke područja, a manje na glavne razvojne sustave). U poglavlju 2.3. – „Osnove za utvrđivanje prioritetnih intervencija u prostoru“, navode se područja posebne pažnje zbog povećanog interesa i vrijednosti: područja pojačanog interesa za ulaganja (obala, lovna i rekreativna područja, marine, urbane jezgre), formirani razvojni koridori, potezi urbaniteta i atraktivnih lokacija gdje može doći do prevelikih opterećenja temeljne funkcionalne i fizionomske matrice (promet kao ograničavajući čimbenik razvoja gradova), zone uz gradove s interesom lociranja malih poslovnih jedinica – zbog nemogućnosti organizirane pripreme lokacija u gradovima, depopulacijska područja zapuštanja tradicionalnih djelatnosti i resursa – zbog potencijalnosti u stabilnijim uvjetima (gorsko-brdski, kraški predjeli, neka granična područja), a isto tako i prioritetna problemska područja: prilagođavanje gospodarstva (posebno turizma) uvjetima i osobitostima prostora, a naročito s gledišta nosivog kapaciteta prostora, fleksibilnosti, integriranosti u strukture naselja i krajobraza, energetskih ograničenja, zaštite okoliša i stvaranja prihoda iz domicilnih resursa, uspostava intervencijskih mjera za određeni oblik gospodarskih djelatnosti u područjima s ograničenjima u razvoju (trenutno neprofitabilne, ali ukupno gledano važne djelatnosti, osobito kvalitetan proizvod, ruralne, otočke i brdsko-gorske sociogospodarske strukture). U poglavlju 3.2.3. – „Područja osobitih obilježja i vrijednosti prostora“, područja očuvane biosfere i osobitih vrijednosti prostora određuju se kao cjeline na kojima treba uspostaviti jedinstvene kriterije zašite prostora i okoliša. Takve cjeline svrstavaju se u rang kompleksnih programa i znanstveno-stručnih osnova s usmjerenjima za primjerene oblike gospodarstva, organizaciju naselja i revitalizaciju dijelova prostora. Jedna od takvih cjelina zajedničkih obilježja jest i područje unutarnje Istre. Uzimajući u obzir demografske prilike u području obuhvata PPPPO-a, važno je istaknuti da su poglavlju 4.1.2. – „Opći strateški ciljevi demografskog razvitka“, od svih navedenih, za ovo područje istaknuti ciljevi: Usporavati rast gradskog stanovništva, s namjerom bržeg rasta stanovništva u manjim i srednjim gradovima, nasuprot velikim gradovima, s ciljem razvoja koncepcije policentričnog razvitka, Obnavljati ruralna naselja u svim dijelovima zemlje gdje za to postoje objektivne potrebe i mogućnosti, uključujući u to stvarno poboljšavanje standarda i kvalitete življenja stanovništva. Poglavlje 4.2.4.2. donosi prioritetne smjernice razvoja naselja i uređivanja prostora (koje su sve podjednako bitne, pa se posebice ne navode), ali treba istaknuti usmjeravanje ka integralnom planiranju u ruralnim prostorima.



Strategija, u konačnici, donosi cijeli niz smjernica, ciljeva i mjera u segmentima šumarstva, poljodjelstva, turizma, društvenih djelatnosti, infrastrukturnih sustava, zaštite okoliša, zaštite prirodne baštine, zaštite graditeljske baštine i krajolika, a koje su, u obliku obveznih smjernica dane i Programom. Program je, pak, dokument kojim se utvrđuju mjere i aktivnosti za provođenje Strategije. Programom su pobliže određeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za uređenje prostornih i drugih cjelina, te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog uređenja: (1-3) Racionalno koristiti i zaštititi nacionalna dobra, a svrhovito korištenje i namjenu prostora temeljiti na stručnim i znanstvenim osnovama i cjelovitom uvidu u značajke prostora (prirodna i stvorena osnova, pogodnost, ograničenja i osjetljivost prostora za djelatnosti, osobite vrijednosti prostora), usklađeno s europskim kriterijima-standardima, osobito za zaštitu prirodnih resursa i okoliša. Potrebno je uspostaviti ravnotežu izgrađenih i pretežito prirodnih područja, te osigurati svrhovito korištenje resursa i to prvenstveno: • racionalnim korištenjem prostora za izgradnju, očuvanjem fizičke i funkcionalne cjelovitosti te kvalitete poljoprivrednog i šumskog zemljišta (spriječiti usitnjavanje areala i osigurati krajobraznu cjelovitost), • zaštitom vrijednosti prostora, vrijednih prirodnih i stvorenih resursa, očuvanjem biološke raznolikosti te osobito pažljivim korištenjem resursa koji sve više nedostaju ili su sve više ugroženi (čista tla, pitka voda, šumske zajednice i druga). Osobita pažnja nužna je u korištenju prostora na područjima veće osjetljivosti (seizmički aktivna područja, hidrogeološki sustavi krša, područja propusnih zaštitnih slojeva vodonosnika, područja klizišta i erozije, i druga) radi uvođenja i primjene posebnih mjera korištenja, ograničavanja građenja, te obnove i sanacije krajobraza. (1-7) Usmjeriti prostorno-razvojne prioritete prvenstveno na poboljšanje učinkovitosti u okvirima već izgrađenog i korištenog prostora, te na stvaranje uvjeta za nove programe radi pokretanja gospodarskih aktivnosti i poboljšanja kvalitete života na svim, osobito depopulacijskim područjima. Prioriteti se posebno odnose na: • obnovu ratom zahvaćenih područja na način kompleksne obnove i stvaranja uvjeta za povratak stanovništva i obnovu ukupnih funkcija naselja tako da zadovoljavaju sadašnje potrebe i omogućavaju daljnji razvoj u novim uvjetima, • stvaranje uvjeta za pokretanje i unapređenje gospodarstva uz osnaživanje prometnih funkcija s ciljem zaustavljanja negativnih procesa na depopulacijskim, osobito graničnim područjima i otocima, • iskorištenje raspoloživih i nedovoljno učinkovitih potencijala prvenstveno na lokacijama i kapacitetima koji mogu bez većih ulaganja dati brze, kvalitetne i višeznačne učinke (luke, postojeće radne zone, središnja naselja, turistički kompleksi i drugo), • otklanjanje nedostataka postojećih infrastrukturnih sustava (tehnološki, sigurnosni) i njihova potpuna integracija u sustav Države, te izvedba sustava i segmenata bitnih za uključivanje u međunarodnu razmjenu dobara i bolje povezivanje pojedinih područja Države, • sanaciju kritičnih mjesta ugrožavanja prostora i okoliša (izgradnja na jadranskom turističkom području, bespravna izgradnja, zaštićena baština, poljoprivredne površine, šume, područja eksploatacija mineralnih sirovina i druga), • svrhovitu zaštitu interesa obrane u skladu s novim geostrateškim i političkim položajem Države, U odabiru prioritetnih razvojnih programa treba uvažiti višeznačnost učinaka i najsvrsishodnije korištenje prostora s gledišta postizanja razvojnih ciljeva i ostvarenja uvjeta za privođenje planiranoj namjeni kao što su opremanje infrastrukturom, mjere zaštite prostora i okoliša te sanacija razvojem opterećenih i ugroženih prostora. U provedbi glavnih strateških prioriteta treba odrediti prioritete na lokalnoj razini kao i prioritete u okvirima sektora-resora u skladu s općim prioritetima na državnoj razini te kontinuirano provoditi smjernice uređenja i gospodarenja prostorom u skladu sa Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske i zakonski utvrđenim obvezama svih subjekata, na svim područjima i razinama. (2-17) Područna i lokalna središta, mali gradovi, općinska središta i ostala razvojna žarišta (oko 27% od svih stanovnika Hrvatske 1991.g. odnosno 1.290.000 stanovnika u oko 600 razvojnih i inicijalnih središta)



čine u fizionomskom i morfološkom pogledu različite skupine gradića, trgovišta i drugih naselja, nositelja razvitka ili inicijalnih žarišta razvitka, treba osposobiti da budu organizatori razvojnih promjena na većim lokalnim područjima. Kao osnovica njihove transformacije, predlaže se primjerena kombinacija postupaka karakterističnih za programe reurbanizacije, revitalizacije i infrastrukturne rekonstrukcije s ciljem poboljšavanja uvjeta života, učvršćivanja građanskoga životnog stila te osposobljavanja tih naselja za ulogu lokalnih središta. (2-18) Ostala manja naselja - sela (oko 19% od svih stanovnika Hrvatske 1991.g. u oko 4.400 naselja) još se uvijek nalaze u procesu urbane tranzicije u Republici Hrvatskoj, koji obilježava ubrzani razvitak gradskih žarišta s doseljavanjem seoskog stanovništva u njih. Kako je to civilizacijski proces koji će se i dalje nastaviti, ovu veliku skupinu naselja treba dugoročno ciljano i usmjeravano revitalizirati, pri čemu je moguće razlikovati više tipova prioritetne revitalizacije s obzirom na čimbenike koji u njoj sudjeluju: • revitalizacija važnijih naselja i sela za koje postoji nedvosmisleni javni interes zbog njihove uloge u prostornoj organizaciji hrvatskoga društva, • revitalizacija naselja i sela gdje je javni interes ograničen samo na potporu u izgradnji minimalne tehničke infrastrukture, • revitalizacija naselja i sela gdje nije moguće identificirati javni interes i koja ovisi isključivo o autonomnoj motivaciji i vrijednostima lokalnih i privatnih sudionika. Uvažavajući očekivane ukupne gospodarske razvojne mogućnosti Države, a na temelju Nacionalnog programa obnove i razvitka seoskih naselja (kojeg treba nužno izraditi) bit će moguće obuhvatiti samo dio najvitalnijih sela iz ovog skupa s očekivanjem da se pozitivni učinci kasnije rašire i na ostala naselja. Dio malih seoskih naselja koja će u budućnosti ostati bez stalnog stanovništva, treba koristiti u funkciji sekundarnog stanovanja te seoskog turizma i rekreacije. Sustav prethodno navedenih naselja u cijelosti određuje županija svojim planom prostornog uređenja. (2-20) Stambena i druga izgradnja treba se provoditi sustavnim djelovanjem u fazama pripreme i realizacije i to usmjeravanjem prioritetno na dijelove građevinskih područja naselja koja su već opremljena komunalnom infrastrukturom, te na nedovoljno ili neracionalno izgrađenim dijelovima gradova i naselja (interpolacijom ili dogradnjom i nadogradnjom). Smjernice za daljnju izgradnju su: • izgradnja stambenih objekata i objekata društvenog standarda treba biti rezultat organizacije prostora, te programa komunalnog opremanja sukladno dinamici gospodarskog rasta u smislu stalnog i stabilnog rasta životnog standarda i potpunijeg zadovoljavanja osobnih i zajedničkih potreba, • osiguranje prostora za izgradnju obiteljskih kuća mora se temeljiti na racionalnim gustoćama naseljenosti i primjerene tipovima naselja i regionalnim značajkama, a u skladu sa psihološkim, sociološkim, ekološkim i ekonomskim zakonitostima i činiocima, • aktivnostima očuvanja i obnove (rekonstrukcija, sanacija) postojećeg stambenog fonda treba davati isto značenje kao i novim stambenim gradnjama (osobito u povijesnim urbanim cjelinama) i treba ih razvijati kao kontinuiranu i programiranu djelatnost. (3-41) Provedbu načela održivog razvitka treba ostvariti zajedničkom politikom razvoja i gospodarenja vodama, posebno zaštite, polazeći od vrednovanja ciljeva razvoja i vrednovanja vodnog dobra. Razvojni planovi i planovi zaštite okoliša, a posebno voda i mora moraju se međusobno prožimati. Zaštita voda i mora, kao sastavni dio upravljanja i gospodarenja vodama, kao dio "integralnog" uređivanja i korištenja prostora mora poštivati načelo "integralnog" planiranja, "integralnog" razvoja i upravljanja okolišem i prostorom. To uvjetuje usklađivanja i novelacije vodnogospodarskih osnova i prostornih planova, uvažavajući ciljeve i načela zaštite voda i mora. Zaštitu voda treba primjenjivati globalno i kod svakog zahvata ocijeniti utjecaj, ne samo na dio prostora na koji se on odnosi, nego ocijeniti utjecaj na druge elemente i dijelove prostora. Stupanj zaštite koji treba postići utvrđuje se na temelju kapaciteta prijemnika. Međutim, radi usklađivanja hrvatskih propisa s propisima EU-a s područja zaštite voda, potrebno je izvršiti odgovarajuće izmjene i dopune propisa Republike Hrvatske kao preduvjet za uključenje u EU. (3-42) Sustavne mjere za postizanje ciljeva i provedbu općih smjernica odnose se prvenstveno na sljedeće aspekte:



• uklanjati izvore ili uzroke zagađivanja voda, sprečavati i smanjivati zagađivanje na mjestu njegova nastajanja te osigurati i ostvariti pravilno postupanje i konačnu dispoziciju otpada. • spriječiti nastajanje zagađenja na postojećim i potencijalnim izvorištima voda za opskrbu vodom, odnosno malim vodotokovima, gdje uslijed koncentracije zagađenja i ograničenog kapaciteta prijemnika, potrebne mjere zaštite prelaze tehničke ili ekonomske mogućnosti, • definirati propisane zone sanitarne zaštite u izvorišnim područjima i uspostaviti utvrđene mjere zaštite na osnovi prijeko potrebnih hidrogeoloških i drugih istraživanja uz puno uvažavanje činjenice da velik dio Republike Hrvatske sačinjava područje krša, • težiti izgradnji centralnih uređaja za zajedničko pročišćavanje gradskih (komunalnih) i industrijskih otpadnih voda gdje je to moguće te inicirati izgradnju individualnih uređaja za zaštitu tamo gdje nema tehničkog ili ekonomskog opravdanja za izgradnju zajedničkog sustava odvodnje s centralnim uređajima za pročišćavanje, • planovima gospodarenja vodama osigurati povećanje malih protoka voda, odnosno povećanja kapaciteta prijemnika za prijem opterećenja, a kvalitetu površinskih i podzemnih voda i mora treba stalno kontrolirati kao i kvalitetu efluenata kojima se u vode unose zagađenja. Infrastrukturni i vodnogospodarski sustavi moraju biti usklađeni s interesima obrane. (3-46) Prioriteti i etapnost mjera za rješavanje zaštite mora proizlaze iz opće postavljenih ciljeva održivog razvitka. Definiranjem jedinstvene strategije zaštite mora i unapređenjem zakonske regulative treba osigurati preduvjete za racionalno i operativno djelovanje svih subjekata zaduženih za provođenje cjelovitih planova zaštite mora. Razgraničenje prava i odgovornosti pojedinih izvršitelja su preduvjet njihovoga dobrog organiziranja. Potrebno je izraditi planove zaštite mora radi očuvanja propisane kvalitete i planove sanacije pojedinih ugroženih dionica obalnog mora od zagađenja s kopna, a posebno na nekoliko kritičnih točaka povećana zagađenja registriranih u: Limskom kanalu, kanalu Raše, Plominskom kanalu, luci Rijeka, na području većih gradova, dijela Trogirskog, Kaštelanskog zaljeva i Malostonskog zaljeva, ispred luke Ploče, te ispred Gruža i Župe Dubrovačke i dr. Zaštita mora podrazumijeva i regulaciju i kontrolu plovidbe tankera i drugih brodova, sukladno važećim propisima. Prioriteti posebne hitnosti podrazumijevaju uklanjanje opasnih zagađenja i definiranje jedinstvenog monitoringa praćenja stanja kakvoće mora. (4-2) Treba jačati ekološku komponentu održivog gospodarenja šumama i pošumljivati nove šumske površine u primorskoj Hrvatskoj, posebno područje krša i područja devastirana tijekom Domovinskog rata. Pri tome treba: • svaku uništenu šumsku površinu obnoviti pošumljivanjem te utvrditi područja koja se pošumljavaju i to na temelju odnosa: poljodjelstvo-šumarstvo-izgrađeni prostor (osobito na prostoru primorske Hrvatske) i radi zaštitne funkcije šuma (osobito na kopnenom dijelu Hrvatske), • kontinuirano pratiti stanje šuma te ih kartirati, • šumama gospodariti na principu potrajnosti u obnovljivom resursu, a preradu drva razvijati kao čistu industriju, • poticati razvoj urbanog šumarstva radi ozelenjavanja gradskih, rubnih gradskih, seoskih naselja, turističkih područja namijenjenih uljepšavanju izgleda krajolika, rekreaciji i proizvodnji, • osigurati preventivne mjere zbog sprečavanja šumskih požara organiziranjem gašenja vatre u začetku, a uzgojnim postupcima postići šume koje se sastoje od domaćih listača, a manje su zapaljive od borovih kultura. (4-5) Zaštitu i očuvanje poljodjelskog resursa treba provoditi dosljedno i u okviru svih sustava. Zbog rastuće potražnje za tlom i njegovim prirodnim bogatstvima moraju se razriješiti konflikti, i pronaći učinkovitiji načini korištenja i zaštite tla. S aspekta zaštite tala cilj je omogućiti korištenje tala na »održiv« način. Povezivanje gospodarskog razvitka sa zaštitom i unapređenjem okoliša najbolji je način da se smanje sukobi i ostvare najučinkovitije razmjene i pravilni odabiri. U budućnosti bi trebalo čuvati i koristiti zemljišta za poljodjelsku svrhu, usklađivanjem interesa svih korisnika prostora. Na temelju tako usklađenih interesa, treba poduzeti sljedeće:



• uključiti u dokumente prostornog uređenja racionalno korištenje poljoprivrednog zemljišta te smanjiti korištenje kvalitetnog zemljišta za nepoljodjelske svrhe, • sanirati površinske kopove i privesti ih novoj namjeni nakon eksploatacije, • pojačati druge mjere u području šumarstva, vodnog gospodarstva, energetike i dr., koje posredno utječu na oštećenje zemljišta, • usmjeravati i poticati proizvodnju zdrave hrane. (4-7) Prioriteti djelovanja odnose se na djelotvorniju zaštitu poljodjelskog zemljišta te smanjenje i ograničavanje korištenja kvalitetnoga plodnog zemljišta za nepoljodjelske svrhe. Pri tome treba sprečavati daljnje povećanje izloženosti eroziji i sanirati klizišta na poljodjelskom zemljištu, na temelju važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu. S gledišta razvoja djelatnosti i gospodarske komponente osobito je važno: • zaustaviti degradaciju malih seoskih gospodarstava i depopulaciju vrijednih agrarnih prostora, te poticati povećavanje zemljišnog posjeda, • bolje iskorištavati postojeće te privoditi svrsi do sada neobrađene i zapuštene poljodjelske površine, što se posebno odnosi na područja od posebnog interesa za državu (npr. ratom razorena područja, obalno područje mora i otoci, pogranična područja, brdsko-planinska područja, te općenito najvrijednija agrarna područja u zemlji), • selektivno stimulirati određene proizvodnje i razvitak poljodjelstva u određenim područjima uz provedbu prioritetnih mjera sprečavanja degradacije, • utvrditi mjere i planske instrumente iskorištenja obale mora i drugih vodenih površina te unaprijediti uzgoj akvakultura a posebno osigurati kvalitetu mora i voda za takve namjene. Primjena rezultata biotehnologije treba biti upotrijebljena u unapređenju postojećih i razvoju novih proizvodnih procesa, a primjena suvremenih i kontroliranih agrotehničkih postupaka (hidromelioracija, agromelioracija, komasacija i drugo) treba doprinijeti proširivanju kvalitetnih poljodjelskih površina i povećanju njihovih proizvodnih doprinosa. Agrotehničke aktivnosti treba usuglasiti s vodnim gospodarstvom i drugim relevantnim korisnicima prostora. (4-9) Prostorni razmještaj proizvodnih kapaciteta treba temeljiti na uravnoteženju razvoja uspostavljanjem široke mreže manjih i raznolikih proizvodnih jedinica, i daljnjem razvoju već formiranih velikih i složenih gospodarskih cjelina od posebnog značenja za gospodarstvo Države i većih područja. U prostornim planovima moraju se odrediti veličina i tip jedinice koja se može locirati u sklopu mješovite namjene, te one koje se mogu locirati samo u posebnoj, gospodarskoj ili drugoj zoni. U provedbi prostornih planova treba osigurati potrebnu infrastrukturu za gospodarske i druge jedinice a u slučaju da ista postoji provjeriti kapacitet i mogućnosti daljnjeg opterećenja. Za gospodarsku jedinicu u neizgrađenoj zoni (predviđenoj planom za tu namjenu) mora se osigurati izvedba infrastrukture koja zadovoljava daljnje potrebe planiranog razvoja (proširenja naselja-zone). (4-12) Rudarstvo se temelji na činjenici da je Hrvatska u rezervama energetskih mineralnih sirovina relativno siromašna, ali se očekuje da će najnovije aktivnosti na polju istraživanja nafte i plina u području sjeverne i istočne Hrvatske, podmorju i području Dinarida utvrditi nova ležišta tih energenata. Kako je Hrvatska bogata nemetalnim mineralnim sirovinama za proizvodnju građevinskog materijala osobito gospodarsko značenje imaju: • arhitektonsko-građevni kamen koji se javlja na obalnom području Hrvatske a posebno na otocima gdje uz pažljivu eksploataciju može pridonijeti razvoju otoka, • građevni kamen kontinentalnog dijela u blizini velikih gradova i gradilišta velike infrastrukture radi velikih potreba građevinarstva, • šljunak u poriječjima i drugim lokalitetima u blizini gradova i velike potrošnje radi izgradnje. Budući da potrebe obnove i ubrzane izgradnje dovode do povećanja potreba i otvaranja novih eksploatacijskih polja osobitu pažnju treba posvetiti prostorima osjetljive građe s gledišta stabilnosti terena, oblikovanja krajobraza i sukoba s ostalim oblicima korištenja prostora. Svaku eksploataciju treba pripremati u skladu sa zakonima i propisima a osobito s gledišta zaštite okoliša. Posebno su osjetljiva područja pod utjecajem vodnih režima i podzemnih tokova voda gdje uslijed skidanja površinskih slojeva može doći do ugrožavanja voda i mora. Nužno je najstrožim mjerama spriječiti nekontroliranu i nelegalnu eksploataciju nemetalnih mineralnih sirovina.



Rudarenje je sastavni dio korištenja prostora s velikim utjecajem na prostor i okoliš te je nužno voditi skrb kako o tržišnim potrebama tako i o uklapanju u prostorne planove s nužnim rješenjem konflikata osobito s poljoprivredom i vodnim gospodarstvom. Treba razvijati »resursnu osnovu« na razini države, koja bi bila podloga za planerske mjere i donošenje odluka te dosljedno provoditi odredbe Zakona o rudarstvu pri čemu svaki plan-projekt eksploatacije mora sadržavati komponentu sanacije tijekom radova a osobito uređenja prostora nakon završetka eksploatacije. (4-16) Prioriteti razvoja s gledišta uređenja prostora su: • dati prednost obnovi u ratu porušenih turističkih objekata i to na razini europskih, odnosno novih hrvatskih standarda klasifikacije i kategorizacije ugostiteljskih objekata, • dati prednost rekonstrukciji postojećih objekata na razini europske potražnje, (u svim tržišnim i turistički poželjnim oblicima opreme), • dati prednost poboljšanju unutarnje i vanjske infrastrukture i zaštiti okoliša, • dati prednost revitalizaciji zapuštenih objekata i čitavih naselja, stavljajući ih u turističku funkciju posebice ponude kvalitetne izvansezonske potrošnje, • ukoliko se grade novi objekti, dati prednost gradnji na područjima gdje je potrebna sanacija terena svake vrste, a ne na atraktivnim lokacijama. Objekte treba oblikovati u skladu s lokalnim ambijentom, • kod izgradnje nautičkih centara treba spriječiti veće promjene obalne konfiguracije nasipavanjem i otkopavanjem obale, osim na njenim izrazito degradiranim dijelovima, • nautičke centre prvenstveno planirati i graditi uz i unutar gradskog područja i naselja gradskog karaktera s već izgrađenom lukom, a osobito u zapuštenim ili napuštenim otočnim naseljima, • nužno je odmah u okviru analize turističke izgrađenosti republičkog prostora, započeti s izradom cjelovite studije i programske osnove nautičkog turizma, • u svrhu oblikovanja kvalitetnije i bogatije turističke ponude treba izraditi program razvitka i izgradnje golf igrališta kao poseban segment obogaćenja turističke ponude, • građenje turističkih smještajnih kapaciteta za potrebe nacionalnih parkova usmjeriti na njihovo rubno područje, izvan granica zaštite. Turističke zone, utvrđene u važećim prostornim planovima, u kojima su već djelomično ili u cjelini izgrađeni planirani smještajni i drugi kapaciteti, treba prioritetno kvalitativno restrukturirati i dograđivati. Turističke zone, utvrđene tim planovima, ali danas još neizgrađene, treba privoditi namjeni na temelju novih prostornih planova donesenim prema važećim zakonima i propisima, a koji će biti u skladu sa Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske. Uređenje zona treba provoditi na temelju Urbanističkih planova uređenja i detaljnih planova uređenja. (5-5) Ključna područja djelovanja su područja koncentracija gospodarstva, korištenja prirodnih izvora, područja sukobljenih interesa u korištenju prostora naselja, osobito gradova, s prioritetima: • Energetika i industrija: prioritet je modernizacija i uvođenje suvremenih tehnologija koje će smanjiti i eliminirati štetne utjecaje, a u daljnjem razvoju treba vršiti pažljiv izbor lokacija i tehnologija te provođenje svih mjera već u pripremnoj fazi planiranja koje će osigurati pravilno lociranje i funkcioniranje u granicama dopustivih opterećenja okoliša. • Infrastruktura i komunalne djelatnosti: modernizacija infrastrukturnih mreža - rješavanje prometnih problema gradova i problema pročišćavanja otpadnih voda, te izvedba sustava odvodnje koji garantiraju nepropusnost, sustavno zbrinjavanje otpada (selekcija i prikupljanje korisnog otpada, posebna skrb za opasni otpad, štednja vode i energije). • Krajobraz: provođenje mjera zaštite prirodne i kulturne baštine te očuvanja kulturne i prirodne fizionomije krajobraza u cjelini. • Poljoprivreda: smanjenje upotrebe štetnih kemijskih sredstava, očuvanje cjelovitosti i kvalitete poljoprivrednog zemljišta. • Vodnogospodarstvo: provedba mjera zaštite voda i suvremenih načela korištenja voda s tendencijom očuvanja prirodne strukture. • Rudarstvo: sanacija i rekultivacija eksploatacijskih polja mineralnih sirovina, bušotina nafte i plina. Na državnoj i lokalnoj razini treba uspostaviti instrumente fiskalne politike i financijskih mjera, pri čemu se ekološka komponenta ugrađuje kao troškovna stavka ali se plaćanjem ne može ostvariti pravo na zagađivanje. Na lokalnoj razini i u okviru nadleštva pojedinih subjekata gospodarenja prostorom nužno je provođenje hitnih i pragmatičnih mjera koje ne zahtijevaju složene postupke i projekte niti velika



sredstva a odnose se na ponašanje i red u prostoru, te organizaciju i funkcioniranje svih subjekata prema svom nadleštvu. (5-9) Proširenje zaštite na još oko dvije stotine predjela i lokaliteta u odgovarajućim kategorijama - strogi rezervat, posebni rezervat, park-šuma, zaštićeni krajolik, spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture - u nadležnosti županija, a uz suglasnost Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Ti su predjeli i lokaliteti najvećim dijelom evidentirani u prostornim planovima bivših općina, odnosno predloženi za zaštitu na razini županija ili Grada Zagreba. Pritom je potrebno: • vrednovanje i zoniranje pojedinih dijelova akvatorija mora (kao i rijeka i jezera) u cilju utvrđivanja i zaštite posebnih rezervata, te primjerenog korištenja i održivog gospodarenja morem i podmorjem • u strukturi (posebnih) šumskih rezervata trebaju biti zastupljene sve šumske zajednice koje su zastupljene na području Hrvatske, • zaštitom obuhvatiti i mjestimice zapostavljene spomenike parkovne arhitekture, od kojih su neki, primjerice vrtna baština jadranskih otoka, samo djelomice evidentirani, • vrednovanje zaštićenih dijelova prirode uz primjenu odgovarajućih kriterija i razvrstavanje u razrede međunarodnog, državnog i lokalnog značenja. (5-20) Uspostava uravnoteženog odnosa između osnovnih izvornih povijesnih oblika graditeljske baštine i suvremenih graditeljskih pojava, osobito na području povijesnih urbanih i ruralnih cjelina, radi očuvanja njihovih povijesnih vrijednosti koje svjedoče o identitetu područja i naroda kojemu pripadaju. (5-21) U sklopu modela revitalizacije ruralnih cjelina, primjena integralnih oblika zaštite kao i poticanje osnivanja novih muzeja na otvorenom i predstavljanja narodnog stvaralaštva, radi odgojno-obrazovnih, ekoloških i turističkih učinaka, a napose stvaranja pozitivnog odnosa spram zavičajnih vrijednosti i poticanja brige za nacionalnu baštinu kod lokalnog stanovništva. (5-24) Prioritetne zadaće u zaštiti spomenika kulture u uskoj su vezi sa strateškim opredjeljenjima razvoja gospodarstva i mogućnošću osiguranja financijskih sredstava. Sa stručnog aspekta glavne zadaće su: • Usklađivanje i donošenje odgovarajućih propisa u području zaštite kulturne baštine, te osiguranje uvjeta za njihovu provedbu. • Poticanje istraživanja, osobito arheoloških zona i lokaliteta, na područjima koja se namjenjuju intenzivnom razvoju infrastrukturnih sustava ili određenih djelatnosti. • Intenzivirati inventarizaciju te provesti vrednovanje i kategorizaciju dobara graditeljske baštine (uključujući djela suvremene arhitekture i urbanizma) i načiniti popis dobara graditeljske baštine od nacionalnog značenja. • Razvijati metodologiju planiranja u zaštićenim područjima, temeljeno na jedinstvenim osnovama vrednovanja, kategorizacije i režima zaštite. • Osigurati kontinuitet dopunjavanja i izrade konzervatorske dokumentacije za naselja (ili dijelove naselja) registrirana kao povijesne urbanističke cjeline. • Izraditi programe obnove i revitalizacije najznačajnijih ugroženih spomenika kulture. • Nastaviti s realizacijom programa obnove i revitalizacije prema utvrđenim prioritetima te intenzivirati dokumentiranje ratom oštećenih spomenika graditeljske baštine i izradu prijedloga njihove obnove. • Nastaviti s pripremom odgovarajućih materijala za predlaganja odabranih spomenika kulture za upis u Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. (5-27) U okviru planiranja treba prvenstveno osigurati zaštitu i primjereno uređenje: • područja s karakterističnim uzorcima naselja, • područja uz naselja, • područja s naglašenim značenjem kulturnih krajolika (tradicionalni oblici poljodjelstva, suhozidi, voćnjaci, vinogradi na terasama itd.), • područja izuzetnih, svojstvenih vizualnih oblika s velikom raznolikošću prirodnih i kulturnih elemenata, • područja većeg značenja za zaštitu prirode (morska obala, prirodni vodotoci, šume, itd.) • područja prirodnih biotopa (posebna staništa, močvare, itd.),



• područja podvrgnutih spontanim prirodnim procesima (poplavna, erozijska, potresna, klizišta). Planiranim zahvatima u prostoru treba što manje mijenjati krajolik kako bi se očuvale lokalne posebnosti (pažljivi i vrijednostima krajolika ograničeni hidroenergetski i agromeliorativni zahvati, izbjegavanje geometrijskih regulacija vodotoka itd.), a pri planiranju smještaja velikih gospodarskih i infrastrukturnih građevina (od značenja za Državu), te pri projektiranju trasa infrastrukturnih mreža, treba voditi računa o njihovu uklapanju u krajolik i, gdje je to moguće, uspostavljati zajedničke koridore. (5-28) Uređenje degradiranih područja (nastalih pridobivanjem mineralnih sirovina, velikim graditeljskim zahvatima itd.) nužno je provoditi na temelju načela zaštite okoliša i poštivanja značajki krajolika. Pri tom treba težiti ponovnom uspostavljanju ekoloških površina te provoditi posebne biotehničke zahvate gdje je to potrebno iz zaštitnih ili estetskih razloga. (5-30) Očuvanje seoskih krajolika, razvitak sela i seoskog prostora, treba planirati na način da se osigura usklađen socio-gospodarsko-kulturno-prostorni razvoj. Uz oživljavanje seoskog gospodarstva, biopoljoprivrede, šumarstva, obrtništva, rukotvorskih vještina, turizma, te poticanje ruralnog stanovanja kao mogućnosti izbora, nužna je izgradnja društvene i tehničke infrastrukture. U cilju očuvanju identiteta prostora pažnju treba usmjeriti prema slici naselja i kultiviranog krajolika te građevinska područja malih naselja i sela definirati na način da se očuvaju morfološke i strukturne značajke graditeljske baštine, osobito oblik parcela, smještaj građevina i tradicijski obiteljski vrt. (6-3) Određivanje građevinskih područja treba temeljiti na stručnim argumentima i iskazu površine izgrađenog i neizgrađenog dijela građevinskog područja, uvažavajući sljedeće smjenice: • ispitati mogućnost gradnje (prostorne rezerve) unutar postojećeg građevinskog područja, a posebno nedovršenih dijelova te u odnosu na kapacitete postojeće infrastrukture, • prilagoditi gustoću stanovanja i gustoću stanovništva prema tipu naselja, • oblikovati građevinska područja primjereno geomorfološkim značajkama kao naseljsku cjelinu, odvojeno od druge takve cjeline, • odrediti građevinska područja izvan koridora državne i regionalne infrastrukture, poljoprivrednih zemljišta bonitetne klase propisane Zakonom, nestabilnih terena (klizišta, tektonski rasjedi), zaštitnih i sigurnosnih zona voda i mora i izvan površina od posebnog značenja za obranu. Oblik i veličina građevinskih područja moraju biti rezultat prostorno-planerske analize i rješenja koja obuhvaćaju potrebne prostorne elemente, određuju stvaran prostor za određenu namjenu i uvjete realizacije. Treba posebno obrazložiti zauzetost prostora po stanovniku ako ona prelazi 300 2/st pri čemu se uzima u obzir izgrađena cjelina i kompaktni dijelovi naselja unutar građevinskog područja, bez poljoprivrednih, te šumskih i vodnih površina koje nisu u funkciji naselja. Proširivanje građevinskih područja treba primijeniti samo ako su iscrpljene mogućnosti izgradnje u važećim granicama tih područja i na temelju argumentirane razvojne potrebe (porast broja stanovnika, središnje funkcije, razvoj gospodarstva), a koju trebaju pratiti i programi izgradnje i uređenja zemljišta. Prijedlozi proširenja moraju sadržavati podatke o iskorištenosti postojećega građevinskog područja s obrazloženjem o razlozima nekorištenja dijelova i poduzetim mjerama za iskorištenje, osobito u slučaju kada neizgrađena površina prelazi 10% ukupne površine građevinskog područja. Pri tom treba ispitati mogućnost smanjenja građevinskog područja u dijelovima koji se ne privode planiranoj namjeni. (6-7) Prostor za razvoj gospodarstva i djelatnosti treba osigurati uvažavanjem prioritetnih djelatnosti područja koje ovise o značajkama i tipu prostora-krajolika i koje čine glavno fizionomsko obilježje područja (prostorno-gospodarsku strukturu), te temeljiti na kriteriju predodređenosti prostora za djelatnosti pri čemu se na određenom prostoru prioritetno lociraju one funkcije koje su vezane za taj prostor i resurs. S gledišta zaštite strateških postavki korištenja prostora u slučaju više mogućih namjena i interesa treba osigurati prioritet korištenja za funkcije i namjene koje pripadaju: • obalnom području mora i voda, • poljoprivrednom i šumskom zemljištu, • području vodnih sustava,



• infrastrukturnim koridorima, • zaštitnim zonama vojnih kompleksa i objekata. Osobito je važno razmotriti i planski odrediti načine lociranja, vrste i kapacitete djelatnosti u odnosu na njihov smještaj u prostoru i strukturu zone: • integrirano u opće naseljske strukture (usklađenje s drugim namjenama) ili u posebnim zonama, • u postojećim sklopovima (bolje iskorištenje, nove tehnologije) ili novim zonama (uvjetovano uređenjem zemljišta i izvedbom infrastrukture), • monofunkcionalni kompleksi koji se određuju kao zona i složeni kompleksi više manjih jedinica pri čemu je nužno osigurati zajedničke elemente funkcioniranja i uređenja takove zone. Korištenje prostora za određene djelatnosti određuje se prostornim planovima i to kao funkcionalna mreža i kao namjena zone. Ovisno o vrsti plana korištenje prostora određuje se načelno uz uvjete detaljnijeg planiranja razmještaja (lokacija, vrsta građevine i sl.). (6-8) Usklađenje interesa i rješavanje konflikata u prostoru treba temeljiti na stručnim analizama u sklopu pripreme i izrade dokumenata prostornog uređenja i razvojnih programa, a uvažavajući prioritetne djelatnosti područja. To se posebno odnosi na sukob: • širenja građevinskih područja s interesima poljoprivrede i zaštite obalnog područja uz more, jezera i vodotoke, • izgradnje novih kapaciteta turizma, industrije i energetike s ciljevima očuvanja prirodnih i neizgrađenih cjelina, osobito na obalnom području Jadrana, i obalama vodotoka i jezera, • razvojnih potreba luka i infrastrukture s potrebama drugih gradskih funkcija u obalnim gradovima, • lociranja trasa velike infrastrukture i proizvodnih objekata s interesima očuvanja vrijednih prirodnih resursa, • zaštite prirode s interesima turizma i potrebama stanovništva, osobito u nacionalnim parkovima, • eksploatacije šljunka i kamena sa zaštitom krajolika i poljoprivrednog i šumskog zemljišta te vodnih režima, • potrebe osiguranja prostora od interesa za obranu s drugim korisnicima prostora. Usklađenjem interesa zaštite prostora i gospodarstva treba prvenstveno riješiti konkurentnost u prostoru te uskladiti kapacitete i tehnologije s gledišta funkcionalnog i ekološki prihvatljivog opterećenja prostora i okoliša. U slučaju neizbježnih kompromisa potrebno je predvidjeti mjere koje će se poduzeti u svrhu ispravljanja šteta i povrata prostora u ekološki prihvatljivo stanje. Sukobe u prostoru koje izaziva bespravna izgradnja treba utvrditi sa svih aspekata, a posebno s gledišta posljedica takove gradnje na prostornim planom utvrđene ciljeve, zaštitu i namjenu prostora te uvjete uređenja prostora, a preventivnim mjerama pravodobno uočavati interese i ostvariti uvjete za zadovoljavanje potreba i gradnje uključujući i pripremu zemljišta i ponudu lokacija. (6-21) Prostorno planiranje na regionalnoj i lokalnoj razini polazi od prostornog plana županije kao temeljnog dokumenta prostornog uređenja u kojem treba odrediti veće cjeline zajedničkih obilježja, uvjete za planiranje užih jedinica, te prostorne elemente, smjernice i kriterije za: • smještaj djelatnosti s gledišta značajki pojedinačne djelatnosti i specifičnosti prostora u odnosu na tehnološke procese, veličinu i kapacitete, položaj u naselju ili izvan naselja, prirodne i razvojne karakteristike prostora, odnosno naselja, • racionalno korištenje prostora te oblikovanje i dimenzioniranje naselja (građevinskih područja) u odnosu na razvojna obilježja, demografsku situaciju (porast - pad broja stanovnika), funkcije i tip naselja, prirodna razvojna obilježja prostora i druge relevantne aspekte uređenja i izgradnje naselja, • utvrđivanje prirodne i funkcionalne cjelovitosti gospodarskih, infrastrukturnih i prirodnih sustava te prostora i sustava od interesa za obranu, • donošenje planova niže razine na temelju stvarnih potreba i specifičnih problema te za one aspekte i sastavnice koje se ne mogu odrediti dovoljno jasno u prostornim planovima županija. Prostorni plan županije treba odrediti mjere očuvanja vrijednosti nezaštićenog prostora i kontaktnih prostora sa zaštićenim cjelinama, osobito nacionalnih parkova i parkova prirode. Za cjeline koje se nalaze na području dvije ili više županija plansko razvojne odrednice i mjere treba oblikovati uz međužupanijsku koordinaciju na temelju smjernica utvrđenih Strategijom i ovim Programom. U slučaju kada se zahvati u prostoru nalaze na području dvije ili više jedinica lokalne samouprave takvi zahvati moraju se planirati kao jedinstvena prostorna i funkcionalna cjelina (otoci, morfološke i razvojne cjeline).



Planske odrednice o površinama naselja, ostalim površinama, zatim o zaštiti i uvjetima korištenja prostora, stanovništvu, djelatnostima, infrastrukturi, moraju biti iskazane na mjerljiv način, a planske odrednice razvoja pojedinih područja trebaju pratiti programi i mjere za razvoj infrastrukture, gospodarstva i društvenih djelatnosti. Sve planske mjere, a osobito one u svezi dimenzioniranja građevinskih područja i osiguranja prostora za djelatnosti i infrastrukture moraju se temeljiti na dokazanim stvarnim potrebama i provedivim razvojnim programima.

1.5.3. Prostorni plan Istarske županije (Sl. novine IŽ 2/02, 1/05, 4/05, 14/05, 10/08)

Prostorni plan Istarske županije („Službene novine“ Istarske županije br. 2/02, 1/05, 4/05,14/05-pročišćeni tekst, 10/08 nadalje: PPIŽ) temeljni je i usmjeravajući planski dokument Istarske županije, koji u odnosu na prostor obuhvata PPPPO-a donosi brojne smjernice i obveze: Članak 3.

Temeljni ciljevi razvoja u prostoru Istarske županije (u daljnjem tekstu: Županije) su slijedeći: 1. Organizacija, uređenje i zaštita prostora na načelima održivog razvitka prioritetni su razvojni

ciljevi Županije. 2. Poticati progresivni demografski razvitak, naročito u emigracijskim i niskonatalitetnim

područjima, uz kontrolu mehaničkog prirasta u priobalnim gradovima. Prosječna stopa rasta stanovništva do 2010. godine treba optimalno iznositi 0,5 - 0,6 % godišnje, tj. doseći broj od 246.000 stanovnika.

3. Gradove i druga naselja koji su nositelji središnjih funkcija državnog i županijskog značaja (uprava i samouprava na županijskoj razini, čvorna i tranzitna mjesta u prometu i telekomunikacijama, koncentracije gospodarskih djelatnosti od važnosti za državu, sjedišta financijskih institucija, ustanova znanosti i visokog školstva, srednjeg i osnovnog školstva, županijskih bolnica i domova zdravlja, ustanova socijalne skrbi, ustanova kulture, značajnijih ustanova i trgovačkih društava koje se bave informiranjem te elektronskih medija) razvijati sukladno veličini i broju stanovnika gravitacijskog područja, pri čemu se funkcije moraju što pravilnije distribuirati na gradove i druga naselja u rangu važnijih regionalnih središta, te regionalnih i manjih regionalnih središta.

4. Poticati rast naselja u unutrašnjosti Županije, a posebno naselja od 500 do 2000 stanovnika kao i ostalih naselja - općinskih središta, te gospodarsko i infrastrukturno jačanje istih u odnosu na naselje iste veličine u priobalju, s krajnjim ciljem ujednačavanja gospodarskih potencijala

5. Provoditi sustavno aktivnu zaštitu okoliša te sprječavanje onečišćenja okoliša , što znači izgrađivati i ustrojavati sustav upravljanja okolišem i prirodnim resursima, izbjegavati rješenja s neizvjesnim i dugoročnim utjecajem na okoliš, osigurati edukaciju o okolišu i kvalitetno sudjelovanje udruga građana te provoditi sanaciju registriranih onečišćivača i naugroženijih dijelova okoliša

6. Usmjeravati izgradnju i modernizaciju gospodarskih kapaciteta uz primarnu razvojnu osovinu Pula - Pazin - Rijeka, radi stvaranja preduvjeta za razvoj demografski i gospodarski stagnirajućih područja središnjeg dijela Županije, a također i uz razvojne osovine Buje - Buzet - Lupoglav, Poreč - Pazin - Labin, Rovinj - Kanfanar - Žminj - Labin, te Pula - Labin - Lupoglav

7. Optimalno povećavati kapacitete prometne, telekomunikacijske, energetske i komunalne infrastrukture u odnosu na nacionalne i šire regionalne sustave, a posebno u pograničnim područjima

8. Integrirati gospodarske, kulturne, krajobrazne i demografske resurse ruralnih i prijelaznih područja Županije u marketinški prepoznatljive, financijski stabilne i administrativno upravljive sustave

9. Podizati opću razinu razvijenosti Županije i povećati standard stanovništva, zaposlenosti i kakvoće življenja. Domaći proizvod po stanovniku u 2010. godini podići na razinu iznad 13000 USD. Udio zaposlenosti u stanovništvu povećati na 40 %. Člancima od 6. do 31. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su uvjeti razgraničenja prostora prema namjeni. Člankom 33. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su slijedeći zahvati od važnosti za RH na području obuhvata PPPPO-a:

Golf igralište "Moškati" ("Kloštar") kod sv.Lovreča (potencijalno), Marina Rovinj-Valalta (postojeća),



Željeznička pruga I.reda Pula-Pazin-Lupoglav (postojeća), Željeznička pruga II.reda Kanfanar-Rovinj (nova), Autocesta Zračna luka Pula - Pula - Kanfanar - Plovanija/Kaštel (nova) i Kanfanar - Pazin -

Tunel Učka (nova), Brze ceste Poreč - Baderna - Pazin (djelomična rekonstrukcija postojeće) i Rovinj - Kanfanar

(postojeća), Ostale državne ceste: Vrsar - čvor Medaki (postojeća), Magistralni TK kabeli Pula-Rovinj-Poreč-Umag i Pula-Pazin, Rasklopno i transformatorsko postrojenje 400/110 kV Pazin i dalekovodi 400 kV Pazin-Umag i

Pazin-Guran (sve potencijalno, nakon 2010. - koridori i građevine u istraživanju). Člankom 34 odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su slijedeći zahvati od važnosti za županiju na području obuhvata PPPPO-a:

Svi polivalentni sportsko rekreacijski kompleksi površine iznad 2 ha, Ostale državne ceste: Buje - Ponteporton - Vižinada - Baderna - Sv.Lovreč - Bale - Vodnjan

(postojeća),Županijske ceste: Antenal - Tar - obilaznica Poreča - Vrsar - Kloštar (postojeća i djelomično nova), Valalta - Rovinj - Monsena (postojeća), čvor Okreti - Kanfanar - Žminj (postojeća), Kringa - sv.Petar u Šumi (postojeća), Žminj - Tinjan (postojeća), Kanfanar - sv.Petar u Šumi - Guštini (postojeća),

Zračna luka Vrsar (tercijarna 1A kategorije - postojeća), sa sezonskim graničnim zračnim prijelazom II. kategorije,

Građevine za vodoopskrbu sustava "Istarski vodovod" Buzet i Vodoopskrbni sustav Butoniga, sa pripadajućim građevinama (bez izvorišta),

Transformacijska stanica 110/20 kV Pazin (postojeća), Distribucijski dalekovodi 110 kV Rovinj-Poreč-Buje (postojeći), Plinovod radnog tlaka 24-50 bara Rovinj-Žminj-Pazin (novi) i MRS Kanfanar (novi), Eksploatacijska polja mineralnih sirovina.

Člankom 35. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su pojedini zahvati za koje je obvezna provedba procjene utjecaja na okoliš po posebnom propisu. Člancima od 36. do 72. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su uvjeti za smještaj gospodarskih sadržaja u prostoru. Člancima od 73. do 90. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su uvjeti za određivanje građevnih područja i izgradnju unutar i van građevnih područja. Člancima od 91. do 107. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su uvjeti za građenje prometne, energetske, telekomunikacijske i komunalne infrastrukture. Člancima od 108. do 143. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđeni su mjere zaštite (krajobraznih cjelina, prirodnih vrijednosti i posebnosti, kulturne baštine, postupanja s otpadom, vrijednosti okoliša). Člancima od 144. do 155. odredbi za provođenje PPIŽ-a utvrđene su mjere provedbe PPIŽ-a. Člankom 145. odredbi za provođenje PPIŽ-a i grafičkim prikazom 3.4. Plana utvrđena je obveza izrade PPPPO-a.



1.6. OCJENA STANJA, MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA RAZVOJA 1.6.1. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na demografske podatke i postignuti stupanj razvoja društvenih djelatnosti Demografska obilježja stanovništva detaljno su prikazana u poglavlju 1.1.1. ovog PPPPO-a, pa stoga na ovom mjestu treba naglasiti slijedeće:

utvrđeno je da je u pretežitom dijelu područja stanovništvo na granici duboke starosti, prirodni prirast negativan, te je za očekivati da će do 2015.g., slijedom prikazanih trendova, broj stanovnika u središnjem dijelu obuhvata PPPPO-a (dio općina Kanfanar, Žminj, Tinjan i sv.Lovreč) nastaviti opadati,

struktura fertilnog kontingenta stanovništva je alarmantna i ne pruža nikakvu mogućnost biološke obnove,

struktura radnog kontingenta, stupanj aktivnosti stanovništva i obrazovna struktura stanovništva su relativno povoljni, ali ne za buduće investicije više tehnološke razine.

Iz ovih konstatacija se može generalno zaključiti da demografska obilježja stanovništva ukazuju na bitne probleme koje treba očekivati u daljnjem razvoju gospodarstva, ali i razvoju društvenih djelatnosti u području obuhvata PPPPO-a. Ponajprije, probleme je potrebno očekivati u predškolskim i školskim institucijama (manje upisane djece), a što bi moglo utjecati na mrežu ustanova, uvjete održavanja ustanova i rada djelatnika u njima. Nadalje, može se očekivati povećanje pritiska na institucije zdravstvenog sustava, poglavito onog primarnog, kao i sustava socijalne zaštite (povećanje zahtjeva za smještaj u domove za starije osobe). Za očekivati je da se kroz vrijeme promijeni i struktura interesa za institucije kulture, koje će se silom prilika morati orijentirati stanovništvu starije dobi. Imajući u vidu da se starenjem stanovništva smanjuje i njegova mobilnost, kao i uključivanje u tijekove društvenog razvoja, za pretpostaviti je manji pritisak na segment rada državne/županijske/lokalne uprave i samouprave, za korištenjem klasičnih poštanskih i financijskih usluga (banke), dok s druge strane može rasti potreba za otvaranjem prostora za socijalizaciju starijeg stanovništva (lokalni domovi kulture i sl.). Iz gore navedenog može se izvući zaključak da će institucije društvenog sustava trebati restrukturirati, čak i smanjujući broj elemenata u sustavu, ali povećavajući kvalitetu usluga i dostupnost. S druge je, pak, strane potrebno naglasiti da se socijalizacijom starije populacije povećava socijalna kohezija stanovništva, osjećaj solidarnosti među različitim dobnim skupinama, kao i da starija populacija predstavlja nenadoknadiv element u produbljenju kulturne ponude područja. 1.6.2. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na gospodarske, prometne i infrastrukturne podatke GOSPODARSKI SUSTAV Kako je već naglašeno u poglavlju 1.2.4. ovog PPPPO-a, gospodarski sustav je u posljednjih 30-40 godina razvijan u okvirima srednje velikih i velikih tvrtki, koje su osiguravale veći broj radnih mjesta i imale su važnu ulogu u razvoju cijelog društveno-političkog sustava. Danas se može konstatirati da je razvoj tih tvrtki u području obuhvata PPPPO-a uglavnom zaokružen i determiniran na duže vremensko razdoblje (osim, možda, pojedinih razvojnih projekcija VALALTE, KAMENA I MARIMIRNE), da je broj uposlenika u pogonima u obuhvatu PPPPO-a na razini 2.000 osoba i postoji mogućnost povećanja. Najveće promjene i porast gospodarskog sustava može se i treba očekivati u segmentu malih i srednjih poduzeća te obrtništva, u smislu čega su svi PPU gradova i općina na području obuhvata PPPPO-a već prilagodili razvojne projekcije, a isto tako izvršili i rezervaciju prostora u tu svrhu. Može se procijeniti da su opći investicijski uvjeti, kad se govori o financijskom sektoru, relativno povoljni (dostupne kvalitetne kreditne linije).



Na području obuhvata PPPPO-a nalazimo, prema utvrđenom stanju u PPUG/O, cca 142 ha neizgrađenog prostora namijenjenog daljnjem razvoju industrije, obrtništva, komunalnog gospodarstva, eksploatacije mineralnih sirovina i poslovnih djelatnosti, što bi, prema minimalnim preporučenim vrijednostima gustoće broja radnih mjesta/ha iz PPIŽ-a (30 radnih mjesta/ha), iznosilo 4.260 potencijalnih radnim mjesta. Nadalje, prema utvrđenom stanju u PPUG/O, cca 126,5 ha neizgrađenog prostora namijenjeno je daljnjem razvoju turizma, ugostiteljstva i rekreacije (golfa), što bi, prema prosječnoj gustoći broja uposlenika/ha (5-10), moglo garantirati mogućnost zapošljavanja za daljnjih 600 - 1.200 osoba. Ostvarenje tako planiranih veličina ovisiti će o nekoliko faktora:

općoj gospodarskoj situaciji u RH, posebno u dijelu financijskog-poreznog sustava,

kvalitetnim razvojnim programima gradova/općina i županije, kojima će se poticati razvoj segmenta malog i srednjeg poduzetništva i obrtništva,

brzini i kvaliteti izgradnje dovodne prometne, telekomunikacijske, energetske i komunalne

infrastrukture za planirana razvojna područja,

dostupnoj kvalificiranoj radnoj snazi na tržištu rada,

obradi lokalnog i regionalnog tržišta, s ciljem stvaranja novih brandova proizvoda. Postignuti stupanj razvoja, kao i dosad utvrđene planske mogućnosti, ukazuju na realnu mogućnost da se i u obuhvatu PPPPO-a postignu ciljevi zadani PPIŽ-om do 2010.g., a to su: podizanje domaćeg proizvoda po stanovniku (BRP) iznad 13000 USD, te udio zaposlenosti stanovništva iznad 40%. Bitna ograničenja postizanju višeg stupnja razvoja gospodarskog sustava, koja se ovog trenutka mogu identificirati, jesu:

ograničene mogućnosti i struktura proračuna, te pravni okvir djelovanja jedinica lokalne samouprave i županije,

ograničene mogućnosti i neefikasan sustav izdavanja potrebnih dozvola i licenci u

investicijskom ciklusu,

nerazvijen komunalni sustav, posebno odvodnja otpadnih voda,

nedefiniran odnos nositelja razvoja prema usklađenosti razvojnih projekcija s prirodnim i kulturološkim osobitostima prostora (nedostatak lokalnih AGENDI, odnosno strategija održivog razvoja),

nedostatak kvalitetnih programa koji se mogu ponuditi za financiranje iz tzv. GRANT fondova

Evropske unije, nedovršen proces tranzicije u dijelu gospodarskih subjekata - raspolaganje tzv. turističkim

zemljištem. PROMETNI SUSTAV Cestovni promet Područje obuhvata Plana dobro je pokriveno mrežom javnih prometnica s iznimkom lošeg povezivanja naselja zapadnog i istočnog dijela Limske Drage međusobno, kao i povezivanje s Gradom Pazinom i zapadnom obalom Istre, zbog vremenski duže veze prometno opterećenom cestom D48. "Istarski ipsilon" je znatno promijenio prometni i gospodarski značaj područja općine Kanfanar te potaknuo njegov razvoj, a time i pridonio potrebi valorizacije brojnih vrijednih spomenika prirodne i kulturne baštine područja Limskog zaljeva i Limske Drage.



Buduća autocesta (sadašnja poluautocesta) ima jedan kolnički trak s dvije prometne trake, koja u sadašnjoj fazi ne zadovoljava potrebu kvalitetnijeg odvijanja prometa, te se planira dovršenje gradnje do punog profila autoceste (dvije fizički odvojene kolničke trake sa više prometnih traka). Prometna infrastruktura na području obuhvata PPPPO-a ne zadovoljava u potpunosti potrebu dostojne valorizacije područja Limskog zaljeva i Limske Drage kao zaštićenog značajnog krajobraza. Prometno nezadovoljavajuće je riješeno povezivanje naselja zapadne i istočne strane Limske Drage, željeznička pruga Kanfanar-Rovinj nije u prometnoj funkciji, aerodrom Vrsar je nedovoljnih tehničkih karakteristika i opremljenosti za sve veće zahtjeve turista i izletnika. Pojedine dionice javnih cesta ne zadovoljavaju u pogledu tehničkih elemenata trase kao i stanja kolnika. Dionica ceste Ž5073 na dijelu Limske Drage ima lošije tehničke elemente. Županijske ceste Ž5074 I Ž5075 imaju tucanički kolnik. Županijska uprave za ceste Istarske županije ocijenila je lošim stanje kolnika slijedećih dionica županijskih i lokalnih cesta na području obuhvata Plana: Ž5002 od čvora "Flengi" do čvora "Gradina", Ž5077 od čvora "Kanfanar-pruga" do granice obuhvata plana, Ž5174 od čvora "Vrsar" do zračne luke Vrsar, L50102 od čvora "lokva Ražavac" do Korenića te stanje kamenog mosta na dionici Tinjan-Sveti Petar u šumi. Križanja i priključenja nerazvrstanih cesta i puteva na razvrstane javne ceste nisu uređena, samo su dijelom asfaltirane s lošim tehničkim elementima. Pojedine dionice javnih cesta na području obuhvata Plana uključene su u sustav biciklističkog prometa (“Istra bike” sustav biciklističkih staza, cesta i turističkih tura). Biciklistički promet odvija se kolničkim trakom što predstavlja opasnost kako za bicikliste tako i za ostale sudionike u prometu. Zračni promet Zbog sve veće potrebe zračnog prometa uslijed sve većih zahtjeva turista i izletnika, potrebno je unaprijediti tehničke karakteristike piste aerodroma Vrsar (produljiti pistu) te bolje opremiti aerodrom (tercijarnu zračnu luku 1A kategorije za turistički promet malih zrakoplova, sportske i izletničke letove i sl.). Telekomunikacije Nepokretna TK mreža dobro je razvijena i pokriva sve korisnike TK usluga. Pristupna mreža, koja je uglavnom podzemna, kvalitetno je izgrađena, osim za udaljenije zaselke, koja je nadzenma. Današnji je standard u gradnji TK mreža baziran na digitalnim tehnologijama i svjetlovodnim kabelima koji omogućuju velike transmisijske kapacitete. Pokretna mreža uglavnom zadovoljava potrebnu pokrivenost teritorija, iako postoje zone koje nisu pokrivene. Po kapacitetu, mreže zadovoljavaju korisnike koji se kreću po teritoriju općine, dok „Indoor“ komunikacija nije svugdje zadovoljavajuća. Realizacija pokretne mreže doživjet će daljnji razvoj pojavom mreže novijih generacija sa sve većim brojem usluga. ENERGETSKI SUSTAV Elektroopskrba U današnjem tronaponskom sustavu snabdijevanja električnom energijom, kvaliteta i sigurnost napajanja nije dovoljno velika, postoje gubici, iskoristivost postojeće mreže je nedovoljna, a čime se javlja potreba za novim investicijama. Područje obuhvata skoro je u cijelosti pokriveno elektroenergetskom distribucijskom mrežom. Postojeći kapaciteti elektroenergetskog sustava uglavnom zadovoljavaju potrebe potrošnje u naseljima i zonama u području obuhvata Plana. Kako su Grad Rovinj i općina Vrsar većim dijelom



okrenuti turizmu, tako je i potrošnja energije u hotelima, kampovima, apartmanskim naseljima, kao i cjelokupnom ugostiteljstvu, veoma značajna. Današnje karakteristike potrošnje u području obuhvata Plana u skladu su sa postojećim kapacitetima na nivou transformacije 110/35 kV. Problemi u napajanju određenih zona prisutni su na nižim naponskim razinama. Niskonaponska mreža 0,4 kV dio je distributivne mreže koja je od svih naponskih mreža u najlošijem stanju. Plinoopskrba Najveći dio utroška energije u domaćinstvima odnosi se na toplinsku pretvorbu (grijanje prostora, proizvodnju sanitarne tople vode i kuhanje), za što se najvećim dijelom koristi električna energija. Korištenje plina kao energenta smanjilo bi potrošnju ostalih energenata, naročito električne energije, u čijoj bi se distributivnoj mreži smanjili troškovi održavanja. Smanjilo bi se i zagađenje okoliša izazvano izgaranjem loživih ulja, te zagađenje izazvano transportiranjem energenata cestovnim prometom. Zbog istih razloga, kao i zbog udobnosti koje pruža snabdijevanje iz umreženog sustava, kako u slučaju domaćinstava, tako i u turizmu, za očekivati je da će postojeći energenti, gdje god je to moguće, biti zamijenjeni prirodnim plinom. U naseljima istočnog i sjevernog dijela obuhvata Plana najveće ograničenje u razvoju plinarskog gospodarstva u vidu umreženog sustava je niska potrošnja plina koja je rezultat malog broja stanovnika, niske gustoće naseljenosti, slabe gospodarske aktivnosti te nepogodnosti morfologije tla. VODNOGOSPODARSKI SUSTAV Vodoopskrba i odvodnja otpadnih voda Sadašnji sustav vodoopskrbe uglavnom zadovoljava trenutne potrebe za vodom. Većina naselja je priključena na vodoopskrbni sustav, dok je odvodnja otpadnih voda nezadovoljavajuća tj. na području obuhvata samo je minoran dio pokriven javnim sustavom odvodnje otpadnih voda ili posjeduje internu kanalizacijsku mrežu. Odvodnja otpadnih voda najvećim dijelom vrši se u postojeće septičke jame upitne vodotjesnosti ili postoje samo lokalni ispusti direktno na teren. Uređenje vodotoka (bujica) i zaštita od štetnog djelovanja voda Vodotok-bujica Saline te bujica Čipri u smislu zaštite od štetnog djelovanja voda ne zahtijeva veće intervencije već samo redovno održavanje. Ukoliko intervencija ipak bude potrebna, zahvat treba planirati na način da se zadrži doprirodno stanje vodotoka. 1.6.3. Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na prostorne pokazatelje stanja okoliša, prirodnih i kulturnih vrijednosti STANJE OKOLIŠA Stanje okoliša u obuhvatu PPPPO-a, temeljem iznesenog u poglavlju 1.2.5., može se sintetizirati u nekoliko temeljnih konstatacija:

osnovnim sastavnicama okoliša (zrak, voda, tlo, more, biotopi, zaštićene svojte, krajobraz) mogu se dati vrijednosne ocjene od relativno očuvane (zrak, tlo, biotopi, zaštićene svojte) do slabo ugrožene (vode, more, krajobraz),

potrebno je pratiti kakvoću zraka u području čvora Kanfanar, inustrijske zone Kanfanar i kamenoloma Kanfanar, zbog moguće sinergije negativnih utjecaja na kakvoću zraka,

kakvoća voda, koja se može okarakterizirati kao slabo ugrožena (samo zbog manjeg populacijskog pritiska), može prerasti u jako ugrožena zbog prisutnog trenda pretvaranja zapuštenih ruralnih domaćinstava u kuće za odmor i agroturističke objekte, a da nije izgrađen sustav pročišćavanja i odvodnje otpadnih voda,

gore navedeni problem s otpadnim vodama, kao i obavljanje gospodarskih djelatnosti u Limskom zaljevu (ugostiteljstvo i turizam, rekreacija, donekle i marikultura), može zbog prirodnih osobina mora u zaljevu kakvoću mora dovesti do stanja ugroženosti, odnosno jake ugroženosti, ovisno o populacijskom pritisku u okolnom području,



stanje očuvanosti tla, biotopa i zaštićenih svojti vjerojatno neće doseći opće stanje ugroženosti, osim ako se u prostoru ne dogode pojedinačni zahvati koji lokalno mogu dovesti do takvog stanja,

krajobrazne vrijednosti također mogu biti lokalno ugrožene, kao što na pojedinim lokalitetima to već jesu (pogon sv.Petra u Šumi, Vrh Lima, obje strane ušća Lima, prostor Drage ispod Kanfanara i industrijske zone Kanfanar te čvora Kanfanar).

S druge strane, tako opisano stanje okoliša upućuje i na određene mogućnosti:

u većem je dijelu obuhvata PPPPO-a moguće koncipirati i provoditi programe biološke proizvodnje hrane i mediteranskog bilja, u svezi čega postoje i određena tradicionalna znanja i tehnike, stručni suport od strane ustanova i udruga, potencijalno lokalno tržište (Valalta, Koversada, Vrh Lima) i forme predstavljanja (lokalni sajmovi, specijalizirane trgovine),

uz kontrolu u sustavu posjećivanja i odvijanja prometa, moguće je kvalitetno prezentirati i koristiti očuvane vrijednosti okoliša u turističkom sektoru,

očuvani okoliš u svakom slučaju potiče porast vrijednosti nekretnina u prometu, pa to stoga može utjecati na poboljšanje općeg ekonomskog stanja stanovništva.

PRIRODNE VRIJEDNOSTI Od nadležnog Ministarstva (Ministarstvo kulture) moraju se zatražiti posebni uvjeti zaštite prirode za građenje i izvođenje radova i zahvata na području posebnog rezervata i spomenika prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Ured državne uprave u Županiji, odnosno tijelo u Županiji koje je preuzelo obavljanje poslova iz upravnog područja zaštite prirode, utvrđuje posebne uvjete zaštite prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata na području značajnog krajobraza, te izvan granica građevinskog područja. Pri planiranju gospodarskih djelatnosti, treba osigurati racionalno korištenje neobnovljivih prirodnih dobara, te održivo korištenje obnovljivih prirodnih izvora. Korištenje prirodnih dobara u području obuhvata predmetnog Plana može se planirati samo temeljem programa/planova gospodarenja/upravljanja u šumarstvu, lovstvu, vodnom gospodarstvu, rudarstvu, turizmu, marikulturi koji sadrže uvjete i mjere zaštite prirode Ministarstva kulture (nadležnog za poslove zaštite prirode). KULTURNE VRIJEDNOSTI U literaturi su s povijesno umjetničkoga stajališta obrađene pojedine građevine - uglavnom crkve, fortifikacije i kapelice-poklonci. Tradicijska arhitektura i ruralne cjeline dosad nisu sustavno dokumentirani, a po zastupljenosti pripadaju najbrojnijem tipu graditeljske baštine. Dosad se nisu, sa stanovišta integralne zaštite prostora, vrednovali ni prostori kulturnoga krajolika. Područje Istre kao jedinstvene regije zbog stupnja očuvanosti kvalitetnih odnosa u prostoru, velikoga broja i kvalitete graditeljske baštine svih vrsta, zahtijeva sustavna istraživanja kulturne baštine i njeno odgovarajuće uključivanje u razvojne programe.

Povijesna poluurbana i ruralna naselja Većina naselja na području obuhvata PPPPO-a pripada seoskim naseljima. Izuzeci su mjesta Tinjan, Kanfanar i Vrsar, koja zbog svojih upravnih i ostalih funkcija predstavljaju središta općine. Na razini naseobinskih cjelina kao negativan proces u sadašnjem razvoju naselja uočeno je: 1) djelomice neplansko širenje, 2) oblikovno nekvalitetna izgradnja i deformiranje tradicijskih oblika naselja u odnosu na gabarite povijesnih zaselaka i 3) neprekinuta izgradnja uzduž županijskih i lokalnih cesta. Nepovoljna je i pojava “TOČKASTOG” RASIPANJA GRAĐEVNIH STRUKTURA U POLJODJELSKOM PROSTORU izvan užih sklopova naselja, gdje se zbog izgradnje novih kuća na donedavno poljodjelskom zemljištu mijenja obilježje prostorne slike nastanjenoga dijela gradske općine. Zbog takvih “rasipanja” struktura nestaju povijesne konture i gabariti, gubi se preglednost i pojedinačni identitet nekadašnjih zaselaka. Sljedeći degradacijski proces vezan je uz recentnu funkcionalnu transformaciju gdje je doskorašnji čisto ruralni prostor zahvaćen jakom SEKUNDARNOM URBANIZACIJOM, koja donosi drugačiji način života i “preslikanu” gradsku arhitekturu neprimjerenu tradicijskim obilježjima izgradnje.



Sklopovi građevina i pojedinačne građevine Najveća prisutna opasnost za veliki dio tradicionalnih objekata su suvremene transformacije koje se odvijaju bez kvalitetnih i verificiranih projekata, građevinskog nadzora i nadzora konzervatorske službe, a koje se svode pod "adaptacije", iako se često mijenjaju i konstruktivni i oblikovni elementi građevina. Nadalje, utvrđene su brojne promjene nastale posebno tijekom 70-tih i 80-tih godina 20.st. dodavanjem dugačkih i uskih balkona po cijeloj dužini pročelja, pretvaranje prozora u bakonska vrata, izmjene tipologije vijenaca, elemenata stolarije. Naposljetku, tu su i brojne dogradnje građevinski beznačajnih građevina (pomoćnih objekata), prečesto iz potpuno neadekvatnih materijala (limovi, salonit, betonski blokovi, drvene panelke i sl.). Potrebno je naglasiti, a posebno u posljednjih 10-tak godina, vrlo brzu genezu tzv. "novih-starih" kuća (potpuno novih kuća s kamenim pročeljem) koje se, očigledno, vrlo dobro komercijaliziraju na inozemnim tržištima; problem takve "nove-stare" arhitekture nije ambijentalni, niti tipološki (po oba kriterija veliki dio takvih građevina se uklapa), već kulturološki - potpuno novo stanovništvo počinje prevladavati u dosad neizgrađenim prostorima te nadrasta domaći živalj ekonomski, a ponekad i brojčano, stvarajući pri tome kulturološke niše, a što u budućnosti može predstavljati urbanistički, socijalni, pa naposljetku i politički problem. Etno-područja, pojedinačni etnografski objekti i memorijalna područja i objekti Kada su u pitanju ove skupine kulturnih dobara, potrebno je naglasiti da je svijest društvene zajednice o njihovom održavanju (poglavito zbog djelovanja prirodno konzervativnog seoskog okruženja) još uvijek živa i djelotvorna, te su groblja, grobne kapele, spomenici i spomen-objekti relativno dobro održavani i uglavnom obnavljani, a vjerojatno je najveći problem zapuštanje starih lokvi i javnih vodoopskrbnih objekata (šterni i korita). Uzimajući u obzir lokalno dobro očuvane komplekse ruralnog krajobraza, može se konstatirati da postoje elementi za utvrđivanje širih etno-područja (tzv. etno-sela), u kojima će se provoditi integralno očuvanje ruralnog prostora (graditeljska, krajobrazna, materijalna i nematerijalna etnografska baština). Materijalna etnografska baština obrađena je tijekom izrade Konzervatorske studije kao zasebni elaborat, te zbog metodološkog pristupa, obuhvaća opis i vrednovanje prostora i pojava koje nadilaze sa obuhvat izrade PPPPO-a. OPĆINA SV. LOVREČ Dosadašnjom pravnom zaštitom obuhvaćena je urbana jezgra Sv. Lovreča Pazenatičkog, a, etnološka (uz arheološka i arhitektonska) kulturna dobra uključena su u evidenciju kulturnih dobara. Pojedinačne tradicijske građevine i sklopovi evidentirani su u ovim mjestima: Bralići, Heraki, Kloštar, Krunčići, Orbani, Radići, Rajki, Stranići, Vošteni, Zgrabljići. Postojanje ovih građevina potvrđeno prilikom obilaska terena. Tradicijsko graditeljstvo ruralnih naselja općine Sv. Lovreč tipološki pripada području Poreštine, odnosno zapadne Istre. Tu se javljaju razvijeniji oblici ruralnih naseobina s okućnicama ograđenim zidom, te odvajanjem gospodarskog ulaza od glavnog, kojeg označava reprezentativni portal od klesanog kamena. Portal je često reljefno ukrašen, lučno svođen, sa datacijom, a sa strana kamenih dovratnika često je smještena jedna ili čak dvije niše sa svecem zaštitnikom. Portal zatvaraju vratnice od kovanog željeza. Stambena je kuća kamena jednokatnica, s prigrađenom cisternom – baladurom na čijoj je terasi krune cisterne. Gospodarske su zgrade u pravilu smještene u nizu nasuprot stambenoj, a na rijetkim je primjerima očuvan karakteristični trijem na pročelju štale. U zapadnim se selima još ponegdje nađe krušna peć, zasebna mala građevina pokrivena dvostrešnim krovom. Na području općine Sv. Lovreč postoje rijetki dobro očuvani dijelovi ruralnih naselja gdje tradicijska arhitektura i sama jezgra naselja nisu doživjela znatnije izmjene niti devastacije, ali su neke građevine napuštene i ruševne. Kao primjer navodim selo Marasi koje je evidentirano kao ruralno naselje. Cjelina naselja koje se sastoji od niza kuća i gospodarskih objekata dobro je očuvana. Planska je matrica formirana u nizovima okomitim na veći posjed s vrtom. Između nizova je široki središnji prolaz koji ima funkciju glavne ulice. U stražnjem je nizu očuvana jedna gospodarska zgrada s lučnim trijemom na pročelju. Najznačajnija tradicijska građevina je velika jednokatnica s masivnom cisternom – baladurom na pročelju, čije je terasa natkrivena krovom koji nose kameni stupići. Građevine su dobro očuvane ili obnovljene, manji dio je ruševan. Kloštar, ruralno naselje, evidentirano. Naselje nastalo uz samostan sv. Mihovila, sjedišta feudalnog posjeda Fratrije. Nosi sve osobine tradicijske gradnje porečkog zaleđa tj. Zapadne istre. Dobro je



očuvanja planska matrica naselja i ostali elementi ruralnog prostora, posebice velika seoska lokva i nekoliko ruralnih sklopova. Karakterističan je gospodarski objekt s (kasnije zazidanim) lučnim trijemom, te nekoliko očuvanih krušnih peći u dvorištima. Dio građevina je ruševan, a jedan dio adaptiran. Na području ove općine zamijećene su devastacije prilikom dogradnje ili obnavljanja tradicijskih kuća i objekata. Mnogi su nestali u potpunosti ili je izvornost toliko promijenjena da više nema osnove za zaštitom kao tradicijsko. Ovakvim intervencijama djelomično se gubi identitet naselja. Jedan od ovakvih primjera je i naselje Selina koje je prema PP evidentirano kao ruralno naselje, kojeg karakteriziraju okućnice ograđene visokim kamenim zidom s istaknutim ulaznim portalima. Na okućnici su očuvane krušne peći kao zasebne male građevine, ulazni portali zatvoreni su vratnicama od kovanog željeza, a u zidu je često niša kapelice. Neki portali datirani su npr. godina 1791. na kući Coucich. Kuće su veće jednokatnice s cisternama – baladurima s grlom cisterne na terasi. Datacije s početka 20. st. Na cisternama ukazuju na to da su velike cisterne građene tek tada, a ranije ih imaju samo bogatije obitelji. Naselje je formirano znatno ranije, na što ukazuje glagoljska datacija iz 16. st. U crkvici sv. Lucije južno od Selina. Današnja slika ovog naselja je znatno drugačija, naime visoki kameni zidovi velikim dijelom su porušeni ili smanjeni kako bi se dobilo na prostoru, a ulazni portali sa vratnicama od kovanog željeza sačuvani su samo na dva mjesta. Krušne peći također su porušene i na njihovim mjestima sagrađeni novi objekti. Sačuvana je samo peć jedna i to u sklopu kamenog zida unutar korte. Pojedini građevni elementi sačuvani su u tragovima i njih je potrebno sačuvati. Ovo se odnosi na gradnju ogradnog suhozida dvorišta točnije njegovog završetka. Kamene škriljce slagale su se okomito tako da tvore vizuru kosog krovića. Prema riječima kazivača ovako se gradilo i u selu Korenići. Drugi element koji bi svakako vrijedilo sačuvati i obnoviti je popločeno i ograđeno gumno za vršenje žita u središtu naselja. Ovakva i slična gumna imala je skoro svaka porodica, ali su betonirana ili je na njihovom mjestu nikla nova građevina. Ova dva izdvojena elementa tradicijskog graditeljstva od lokalnog su značenja te bi ih kao takve trebalo i evidentirati. Pajari, stancija ograđena zidom, evidentirano. Stambena dvokatnica okrenuta je bočnom stranom ka cesti u Pajarima. Opasana je kamenim zidom, a veliki je portal ulaza u dvorište flankrian s po dva para čempresa. U ulazni portal ugrađena i kapelica. Ova stancija danas je preuređena u Kuću za odmor, vanjski izgled sačuvan je u cijelosti (osim što je s bočne strane dograđen jedan dio). Većina sela na području opčine Sv. Lovreč danas je urbanizirana, a elementi tradicijskog graditeljstva rijetko su sačuvani u izvornom obliku što ne isključuje njihovo postojanje na terenu. Zbog njihove brojnosti i razasutosti teško ih je sve evidentirati, a lokalna zajednica trebala bi skrbiti o njihovu očuvanju. OPĆINA TINJAN Područje općine Tinjan izrazito je ruralni prostor koji se smjestio zapadno od kanjona Drage, a istočno od zaleđa gradova zapadne obale Istre, dakle na prijelazu iz srednje u zapadnu Istru. Porečkom ageru pripadaju i južnija Kringa, te područje zapadno od Tinjana, gdje nema centuiracije jer je primarna djelatnost stočarstvo, a ne poljoprivreda kao u zapadnim krajevima Poreštine. Dosadašnjom pravnom zaštitom obuhvaćena je uža urbana jezgra Tinjana, a etnološka (uz arheološka i arhitektonska) uključena su u evidenciju kulturnih dobara. U popisu se nalaze brojni spomenici lokalnog značenja koji utječu na sliku kulturno – povijesnih vrijednosti općine Tinjan. To se prije svega odnosi na dobro očuvane dijelove ruralnih naselja od kojih su neka već bila istraživana i dokument. (npr. Hlistići, Grintavica i dr.) ali nisu evidentirana niti preventivno zaštićena., kao niti izuzetni ruralni krajolik koji ih okružuje, s brojnim ostacima suhozida i kažuna. Kako se naselja u dr. pol. 20 st. nisu razvijala zbog nagle depopulacije, tradicijska arhitektura i jezgre naselja nisu doživjele znatnije izmjene niti devastacije, ali su neke građevine napuštene i ruševne. Kulturni krajolik izgubio je uslijed napuštanja tradicijskog poljodjelstva i stočarstva svoju povijesnu funkciju, te je uglavnom zapušten, ali njegovi su antropogeni elementi (suhozidi) prisutni u prostoru, te predstavljaju ključni element povijesne identifikacije prostora. Evidentirani su i drugi karakteristični objekti, npr. male kapelice (poklonci) uzidani u ogradne zidove kuća ili samostojeći uz seoske putove. Karakterističan element ovog područja su mnogobrojne lokve, u naseljima ili na njihovim rubovima, za napajanje blaga, ili za domaćinstva, često ograđena kamenim zidom, danas uglavnom isušena i obrasla vegetacijom. Ovdje treba naglasiti današnju tendenciju njihova revitaliziranja u svrhu kulturno – turističke ponude kao npr. Putovima lokva na području Tinjanštine.



Na području općine Tinjan dva su središta koja imaju urbani odnosno poluurbani karakter: Tinjan i Kringa. Naselje nastalo na mjestu pretpovijesne gradine, na vršnom dijelu kanjona Drage koja se prostire istočno od naselja. Župa se spominje već 1177 g. naselje se formira oko velike župne crkve i trga pred njom, a jezgru čine dvije prilazne ceste koje se sijeku na glavnom trgu. Tinjan je smješten uz cestu koja vodi od Pazina prema Poreču, na strmom platou iznad Drage. Danas su očuvani manji ostaci fortifikacijskog sustava, srednjovjekovna urbana matrica i povijesne građevine s natpisima u kamenu i srednjovjekovnih arhitektonskih elemenata. Stambena gradnja očuvala je tradicijske karakteristike. U središtu je jezgre župna crkva, velika barokna građevina uz koju su očuvane trad. kamene kuće iz 17 st. Među starijim se kućama ističe kuća Casamara, građena 1552., pregrađena 1852. S obzirom da cijeli Tinjan kao zaštićeno središte ima poseban status ovdje se neće detaljnije izlagati pojedinačne tradicijske objekte iz grada već samo spomenuti dva koja eventualno do sada nisu evidentirani, a vrijedilo bi ih zaštiti. Jedno od njih je tradicijska krušna peć koja se nalazi s unutarnje strane ograđenog dvorišta u uglu. Kuća s dvorištem gdje se peć nalazi u vlasništvu je obitelji Defar. Peć je nedavno obnovljena, a nekada su ju zajednički koristili mještani Tinjana. Drugi prijedlog je kovačka radionica vlasnika Atilia Prelaca, kovača koja se nalazi u prizemlju njegove obiteljske kuće. Kovačka peć dobro je očuvana, kao i alat, ordenje, kojim se kovač koristio. Zbog narušenog zdravlja prije godinu dvije gospodin Prelac prestao izrađivati kosire i od tada kovačnica stoji nedirnuta. Ovaj prostor u dogovoru s vlasnikom moglo bi se zaštiti in situ. Prilikom terenskog obilaska područja općine Tinjan primjetno je da je znatan dio tradicijskog graditeljstva, usprkos današnjim urbanizacijama ruralnih sredina, ipak sačuvan. No ne treba izostaviti i činjenicu da ima primjera loših dogradnji ili adaptacija na mnogim objektima , kako bi se prilagodili današnjem načinu života. Ruralna je gradnja većim dijelom tipološki sl. onoj istočne i srednje Istre. Skromna kamena gradnja, naselje formirano nizovima kuća, a najčešći obrazac predstavlja niz stambenih kuća, nasuprot kojeg je niz gospodarskih objekata s dvorom, ograđenom štalom. Mjestimice je prisutne tetoje, tetoše - veliki stog sijena prekriven laganim šatorastim krovom od lima (nekada od trstike), položen na 4 motke i pomičan. Ovdje se nalazi i kružni oblik okućnice, karakterističan za stočarski dio ist. Istre, ali su ovdje korte veće, kao i masivni ogradni zidovi. Spojeni zaobljeni zidovi čine gotovo zatvoreni vanjski kružni zid uz koji se proteže cesta – to daje naselju kompaktni zbijeni izgled (Pinezići, Danijeli). Mediteranskom kulturnom krugu (zap. Istra) pripadaju naglašeni portali ulaza u korte, visoki kameni zidovi koji opasuju okućnicu, odvajanje ulaza od reprezentativnog gospodarnog koji širi da mogu ući kola, bez dekoracije, ali s karakterističnim masivnom drvenom gredom nadvratnika (Mohori). Glavni je ulaz često reljefno ukrašen, lučno svođen, a sa strana kamenih dovratnika često je smještena jedan ili čak dvije niše sa svecem zaštitnikom (kapelice - poklonci). Novija pojava (kraj 19. st.) je gradnja cisterni za vodu, šterni, koje su bile zajedničke u sredini naselja, komunske, ili privatne u slučajevima bogatijih obitelji na baladurima. Na području općine Tinjan postoji nekoliko izdvojenih stancija - gospodarsko stambenih sklopovi smješteni izvan naselja. Ruralni sklop u Pajcima – potpuno ograđeno i izolirano seosko gospodarstvo, ali unutar naselja, gospodarski objekti i kolnice nižu se polukružno s unutrašnje strane korte, a vanjski je obod kompaktan i zatvoren. Ruralni krajolik dobro je očuvan s brojnim primjerima kažuna pravokutnog ili okruglog tlocrta koji su valorizirani kao kulturno dobro regionalnog značenja, a postoje kao samostalni objekti ili su ugrađeni u suhozidne ograde kojima je premrežen krajolik okolice Tinjana i Kringe. Naselja s očuvanom povijesnom planskom matricom i tradicijskim građevinama od lokalnog značaja : Danijeli, Pinezići, Jelovci, Pauletići, Hlistići, Jakovci, Žužići, Brčići, Muntrilj, Brčevići, Grintavica, Srbinjak Navedena naselja uglavnom su sačuvala svoje tradicijske karakteristike s manjim ili većim primjerima devastacije pojedinih građevina, no u globalu se može zaključiti da se prilikom tih radova vodilo računa o tradicijskoj formi. Neka naselja gotovo su netaknuta i vrijedni su primjeri istarskog ruralnog graditeljstva kao npr. Jakovici s očuvanim stambeno – gospodarskim objektom ograđenim zatvorenim dvorištem. Srbinjak koji ima (osim sačuvane matrice) i reprezentativne ulazne kamene portune.



U Hlistićima se (uz vrijedne pojedinačne objekte) nalazi sačuvan ulazni portun s drvenom nosivom gredom, a pokriven je škriljama. Treba istaknuti i visoke kamene ograde, zatvorenih dvorišta poredanih s obje strane ceste koja prolazi kroz naselje. One daju naselju arhaičan izgled. Danijeli su primjer naselja koje je doživjelo velike devastacije u tradicijskoj arhitekturi tako da ona postoji samo u tragovima, puno novogradnje, sačuvani suhozidi oko parcela. Pojedinačne tradicijske građevine ili sklop od lokalnog značaja: Jurići, Pinčani, Milohanići, Banki, Radetići, Terlevići, Pajci. Prilikom terenskog obilaska potvrđeno postojanje pojedinačnih građevina ili sklopova u navedenim mjestima. Iz sela Radetići treba izdvojiti nisku kuću prizemljicu kod kućnog broja 82. Dvorište ove kuće ograđeno je oblim vanjskim zidom, a sam kuća tipološki pripada najstarijem tipu istarske tradicijske kuće poznate i pod nazivom pozemuljka, a danas je ona kazivačima sinonim za siromaštvo. U Frankovići očuvan stambeno - gospodarski kompleks u sklopu kojeg se nalazi dvostruka kolarica, nadstrešnica ispod koje se čuvao voz.. Zanimljivi je i primjer dva susjedna sela na rubu Drage: Ruhci i Šurani. U Ruhci su dvorišta otvorenog tipa bez tipičnog kamenog zida koji zatvara stambeno - gospodarsko cjelinu, dok Šurani imaju dvorišta zatvorenog tipa, s visokim nadsvođenim kamenim portunima koje zatvaraju velika željezna vrata. Stambeno – gospodarski sklop, stancija, lokalni značaj: Piškova Stancija, Mohori, Rajkova Stancija, između Radetići i Brinjani. Piškova stancija – izdvojeni kompleks s velikom dugačkom stambenom kućom na koju se naslanjaju gospodarske zgrade u istom nizu. Velika pačetvorinasta korta bila je ograđena vrlo visokim kamenim zidom koji je uklonjen. Rajkova Stancija, na području Kringe, primjer je dobro očuvane stancije. Prvi naziv stancije bio je Kortarova stancija. Kako vlasnik nije imao sina nasljednika udajom kćeri za sina iz obitelji Rajko mijenja ime u Rajkova stancija. Sagrađena je 1902. god. kao kuća za slugu, hlapce, (svojevremeno ih je bilo i 30) koja je vodila brigu o stoci i puno zemlje koja se obrađivala, a 1912. god. dograđen je Dvor. Dobro je očuvan i kameni suhozid koji omeđuje velike parcele i šume koje joj pripadaju. Vlasnici trenutno rade na obnovi. Kažuni, suhozidi, regionalni značaj : Vitasi, Lovrenčići, Banki, Pajci, Jakovci. Osim na ovim lokacijama, sačuvane suhozide, koji ograđuju polja, i kažune nalazimo i u ; Hrvatini (kažun okruglog presjeka), uz cestu od Srbinjaka do Jakovići potvrđeni kažuni četvrtastog i okruglog tlocrta, te dva okrugla kažuna uz cestu prema Mofardini. Lokve za napajanje blaga ili za kućanstva, lokalni značaj: Lovrenčići, Červari, Milohanići, Brčići, Hlistići, Jelovci, Frankovići, Radetići, Terlevići, Mohori Mnogobrojne lokve na području općine Tinjan sastavni su dio ruralnog krajolika te imaju iznimnu tradicijsku funkciju u načinu života ruralnih sredina koje su ovisile o njima. Uz lokve se vežu i zanimljivi toponimi odnosno hidronimi, jer gotovo da i nema lokve koja nije imala svoje ime. Lokve su mogle biti zajedničke za jedno ili više sela ili pak privatne. Lokve koje su se koristile za kućanstva često su ograđene manjim kamenim zidom. Danas ih je većina zapuštena ili presušena. Mohori - Velika lokva, uređena i bogata vodom. Terlevići - Čirovaća – lokva za stoku, zapuštena ali povremeno ima vode. Radetići - Kalina – lokva za stoku, Kležnjak – za ljude, obje zapuštene. Brinjani - Kalčić – prvo bila za ljude, a kasnije oko 1963. god. (dolaskom vodovoda) za stoku. Jelovci - Lokvina – lokva za stoku, zapuštena. Hrvatini - lokva Sveti Martin – rijetko kada presuši, inicijativom vlasnika zemlje i kuće preko puta očišćena i sagrađen zid uz jednu stranu (prije ga nije bilo). Između Ruhci i Šurani – Šuranska Lokva za stoku. Danas je uređena u sklopu biciklističke staze, a kraj lokve postavljen je drveni stol i klupe za odmor. OPĆINA SVETI PETAR U ŠUMI Područje općine Sveti Petar u Šumi je ruralnog karaktera. Izuzetak je naselje Sv. Petar u Šumi koji zbog svojih središnjih i danas upravnih funkcija predstavlja središte općine. Samo naselje razvilo se uz benediktinski samostan po kojem je i dobilo ime, školu i čitaonicu dobilo tek u posljednjem stoljeću. Za ovo naselje bila su tipična zatvorena dvorišta opasana visokim zidovima koji su velikim dijelom nestali procesom urbanizacije. Ovi zidove koji zatvaraju korte, nalaze se tek u tragovima.



Ruralna naselja koja pripadaju općini Sv. Petar imaju karakterističnu organizaciju prostora, temeljenu na mreži naselja, povezanih sistemom cesta i putova. Pripadaju zatvorenom tipu naselja sa ograđenim stambeno gospodarskim kompleksima. Ovdje se nalazi velik broj sačuvanih pojedinačnih istarskih tradicijskih kuća s baladurom. Specifično za ova naselja je se u skoro svakom nalaze male kapelice i poklonci ugrađene u kamene ogradne zidove, a datiraju još od kraja 19. st. Za primjer je kapelica u Grganima iz 1897. godine (preko puta kućnog broja 250) ugrađena u kameni ogradni zid koji je nekad zatvarao veći stambeno gospodarski sklop. Kapelice i poklonci u slici prostora imaju važnu ulogu kao prostorni akcenti, a osim što su ugrađeni u ogradne zidove ili zidove kuća, smještene su i na raskrižjima putova. Podižu ih kao zavjetne, pojedinci ili čitava sela, a nalazimo ih i u Gljuščići, Slavčići, Bezjaki. Nevelike umjetničke, ali znatne ambijentalne vrijednosti. Veliku graditeljsku vrijednost imaju i pojedinačni primjeri uglavnom gospodarskih objekata koji su u cijelosti ili djelomično pokriveni kamenim škriljama. Naselja u kategoriji seoskih naselja sačuvana u izvornoj namjeni do danas (djelomično urbanizirana): Banovci, Dolinci, Glavica, Gljušići, Slavčići, Pamići Supetarski. U Slavčići na kućni broj 170 , tradicijska kuća s baladurom sa sačuvanim gospodarskim objektima unutar dvorišta, korte, ograđenog kamenim zidom. Unutar zida sa dvorišne strane nalaze se mali otvori (četvrtaste niše, nisu vidljive s vanjske strane zida) koji se nazivaju garma, a služile su za ostavljanje ordenja (kosiri i sl. ) ili bi u njima kokoši nosile jaja. Unutar korte nalazi se kolarica i kondot. Krov kuće pokriven škriljama. Pojedinačne tradicijske građevine ili sklop od lokalnog značaja: Jopi JOPI – na kućnom broju 23, (vlasnik Juraj Jop) nalazi se odlično sačuvan primjerak istarske tradicijske kuće sa gospodarskim objektima. Sve je ograđeno kamenim zidom. Krov na dvoru, štali, koja je odvojena od stambene kuće, pokriven je kamenim škriljama, iza vanjske stražnje strane iskopana velika rupa, vjerojatno za gnoj. Nakon toga u nastavku je ograđen tipični istarski vrt koji pak ima i posebnu lesu tj. ulaz iz korte. U dvorištu obiteljske kuće na kućnom broju 22 nalazi se kažun okruglog tlocrta. Nazivaju ga Pamićev kažun, jako dobro očuvan, na vrhu ima okrugli izvučeni završetak , sa strane mala kamenica. Ovo je rijedak primjer da se kažun nalazi u samom naselju. Samotni stambeno gospodarski sklopovi – danas napušteni : Juršići i Tomažini. Iako u ruševnom stanju napušteno samotno stambeno gospodarski zaselak Jušići primjer je izvornog tradicijskog istarskog graditeljstva, te kao takvi nositelj identiteta ovog područja pa i Istre u cjelini. Ovaj kompleks primjer je na kakvom su živjele rijetko iznimno bogate obitelji. OPĆINA KANFANAR Prostornim planom izdvojena su ova mjesta i to kao: II stupanj zaštite graditeljske baštine obuhvaća naselje Kanfanar i ruralna naselja Barat, Brajkoviće, Mažurine i Ladiće, Kurile te naselja Barat i Kurili određuje kao oblikovno vrijedne seoske cjeline. Područje općine Kanfanar podijeljeno je Limskom Dragom, a naselja koja se nalaze na jednoj i drugoj strani imala su (i danas, ali se rijetko obrađuju) kampanje u samoj plodnoj dolini. Stoga i na ovom području nalazimo brojne toponime koji uglavnom označuju imena polja. Tako je npr. Obruči ime za kampanju (ili laze kako ih zovu na Kanfarštini), a ime za lokvu Zad obruči. Prilikom terenskog obilaska pojedinih naselja evidentirani su vrijedni pojedinačni tradicijski graditeljski objekti ili sklopovi objekata. Kako ovo područje nije imalo vode to se nadomještalo skupljanjem vode u šterne. Tako da su one ovdje mnogobrojne što je i specifičnost sela oko Kanfanara (ali i šire). Prema kazivanju mještana gotovo da nije bilo kuće koja nije imala svoju šternu. Slično je i sa krušnim pećima koje se pojavljuju kao samostalni objekti (rjeđe u sklopu nekog drugog objekta) bilo ograđeni u dvorištu ili u središtu naselja (komunske). Mnoge krušne peći su porušene, no ipak ima sačuvanih pojedinih primjera koje bi trebalo evidentirati kao lokalno značenje. Lokacije peći: Marići, u dvorištu na kućnom broju 32.



Okreti: sačuvane dvije krušne peći, jedna kao samostalni objekt u središtu naselja, druga u kutu dvorišta - jednim zidom se naslanja na ogradni kameni zid, a drugim na prizemni gospodarski objekt pokriven škriljama. Karakteristike ruralnog krajolika mjestimice su sačuvane u kamenim suhozidovima koji ograđuju parcele uz sama naselja - Burići, Marići, Korenići, Okreti i dr. U ovim naseljima ili oko njih primijećen je znatan broj tetoja – nadstrešnice s pomičnim krovom (od lima) na četiri stupa, ispod kojih se čuva slama. Njihov današnji oblik i postojanje svjedoci su o nekadašnjoj raširenosti stočarstva koje je djelomice i danas prisutno. Mjestimice se u poljima mogu vidjeti kažuni okruglog tlocrta. (za točnu lokaciju potreban je detaljniji obilazak terena). Brojne lokve smještene na rubovima naselja isušene su i zapuštene te je njihovo postojanje još uglavnom sačuvano u toponimima. Ovo su primjeri samo nekih. Velika lokva Koritine nalazila se na mjestu današnje tvornice duhana, a na koju su koristila sela Marići, Burići, Maružini i Kanfanar. Kalina – privatna lokva za blago, Burići. Lokva za blago Zanetovac oko 1 km udaljena od sela Okreti, danas u njoj još povremeno ima vode, ali se ne koristi. Žamarinka – lokva za stoku, ograđena s jedne strane kamenim zidićem, napuštena. Okolica Kurila. Pojedina naselja imaju još sačuvanu povijesnu matricu, no većina ih je ipak urbanizirana, a pojedinačne tradicijske građevine devastirane prilikom prilagođavanja današnjem načinu života. Prijedlozi za upis u evidenciju kulturnih dobara u općini Kanfanar Pojedinačne tradicijske građevine ili sklop od lokalnog značaja: kapelice u ogradnim zidovima dvorišta s vanjske strane prema ulici: Burići, Maružini (na KB 11 - kapelica iz 1897.) krušne peći u Okreti i Marići pojedinačne tradicijske kuće s nenatkrivenim baladurima u Mrgani Naselja s očuvanom povijesnom planskom matricom i tradicijskim građevinama od lokalnog značaja Korenići - primjer sela s dobro očuvanom povijenom matricom i stambeno gospodarskim objektima te popločenim gumnom i dvije krušne peći, od kojih jedna bila komunska. Kameni zidovi oko kuća uglavnom su porušeni kako bi se dobilo prostora. Sošići i Bubani - iako se nalaze području općine Kanfanar, gravitiraju Rovinju. Oni su primjer naselja zatvorenog tipa, iako su oba djelomično urbanizirana (Bubani malo više) zadržana je planska matricu, te sačuvane pojedinačne tradicijske građevne i sklopovi. U Sošićima postoji dobro očuvan stambeno – gospodarski kompleks ograđen kamenim zidom i reprezentativnom šternom. U Bubanima treba izdvojiti krušnu peć koja se nalazi uz samu glavnu cestu koja prolazi kroz naselje. Peć je jednim zidom naslonjena na kolaricu koja je bila dio većeg stambeno – gospodarskog kompleksa, danas sačuvanog u segmentima. Zanimljiv je i podatak da ni u Sošićima ni u Bubanima ne postoji kapelica (ili poklonca) ugrađenih u kamene zidove što je tipično za ruralna naselja na području Drage. Oba sela imala su kampanje u Dragi, a nazivali su ih Lazi: Ivinov Laz, Martinkov Laz, Šuranov Laz. Između ova dva naselja sačuvan je mediteranski ruralni krajolik s poljskim međama od suhozida koji dijeli parcele i male šumice. GRAD PAZIN Prema podacima iz prostornog plana uređenja grada Pazina tradicijska arhitektura i ruralne cjeline nisu dosad sustavno dokumentirani, a po zastupljenosti pridaju najbrojnijem tipu graditeljske baštine. Većina naselja na području grada Pazina pripada seoskim naseljima. Sela na gornjem rubu Limske Drage imala su kampanje u njenoj plodnoj dolini. Kampanje su imale imena tako da su sačuvani toponimi za njih kao npr. Barake, Škrilje, Staja i dr. Pojedinačne tradicijske građevine (stambene ili gospodarske) nalaze se u naseljima: Vela Traba, Šuškali, Veli i Mali Ježenj, Grubiši i Slokovići. Ruralni krajolik nije sačuvan, a od lokvi jedino Ježenska lokva još ima vode i mještani ju povremeno održavaju.



OPĆINA ŽMINJ Prema podacima iz porstornog plana uređenja općine Žminj: povijesno graditeljski sklop – smatraju se prostori vrijednih stancija za koje nije utvrđeno građevinsko područje izdvojenog dijela naselja: Kaić, Maksi, Martičok, Kadrijol, Zamudići i Dvorine. Za slijedeće je određeno građevinsko područje izdvojenog dijela naselja: Milotić – Stancija Retti, Guzini – Stancija Blašković, Stancije Žufić, Čubani i Badnjevari. GRAD ROVINJ Općina Rovinj jednim dijelom nalazi se na području Limske Drage, no stanovništvo tog kraja nije joj gravitiralo. Kampanje koje su danas ostale sačuvane samo u toponimima bile su raspoređene južno od Rovinjskog sela koje je utemeljeno 1525-26 god. najprije kao tipično seosko, a zatim prigradsko urbanizirano naselje. Neki od toponima za kampanje potvrđeni od kazivača: Ciganska glavica, Mala i Velika Kanaškura, Jar i laštre. Tumačenje ovih toponima nije poznato. TOPONIMASTIKA - OPĆENITO Toponim je riječ koja potječe iz grčkog jezika , topos = mjesto, kraj, a onoma = ime, naziv, a označava naziv nekog geografskog mjesta, mjesno ime. Većina toponima za nazive mjesta u Istri potječu od vremena naseljavanja Slavena, kad su mjesta dobivala imena prema prezimenima porodica koje su doseljavale ili prema krajevima iz kojih su dolazili. O njima ovdje neće biti riječi zbog njihove opširnosti i rasprostranjenosti. Kako je područje Limske Drage nekada bilo izričito agrarno područje ovdje su se ustalili mnogi toponimi vezani uz imena polja, kampanja, šuma i lokva. Na žalost mnogi su zaboravljeni ili ostali samo zapisani u kartama, dok se neki još žive samo u sjećanju kazivača. Toponimi su važan dio zajednice, a kao nositelji identiteta pojedinog područja značajan su segment kulturne baštine koji je vrijedno sačuvati. Kultivirani krajobraz Područje Limske Drage ima još uvijek dobrim dijelom sačuvanu bogatu tradicijsku graditeljsku baštinu i ruralni krajolik. Činjenica je, da je razvoj i urbanizacija ruralnih naselja proces koji traje zadnjih pedesetak godina i koji se nastavlja, te se njega ne može zaustaviti. Ipak to ne znači da se ne može preventivno djelovati na zaštiti i očuvanju baštine koju smo naslijedili te je na nama da ju takvu i sačuvamo. Ovdje veliku ulogu ima lokalna zajednica koja bi uz pomoć strukovnih organizacija ili institucija trebala raditi na njenoj zaštiti. Lokalno značenje i regionalno značenje ima i ruralni krajolik (prožet kažunima i poljskim suhozidima) koji treba održavati i čuvati njegove tradicijske funkcije jer su i oni kao takvi važni za identitet istarskog poluotoka. Osim toga, povijesni značaj imaju i karakteristični toponimi, nazivi sela, zaselaka, kampanja i lokvi. Gledajući po općinama može se primijetiti se da su više sačuvana ona ruralna naselja uz gornji dio Drage (općine Tinjan i sv.Petar u Šumi). Kako se približava moru (općina sv.Lovreč) sve je veća urbanizacija uvjetovana i razvojem turizma koji se sve više širi i u unutrašnjost Istre. Nematerijalna etnografska baština Nematerijalnu baštinu (prema UNESCO-voj Konvenciji o nematerijalnoj kulturnoj baštini iz 2003.) čine različiti tradicijski i popularni izražajni oblici poput jezika, običaja, usmene literature, muzike, plesa, igara, vjerovanja u natprirodna bića i pojave, glazbe, znanja o prirodi, znanja o izradi ili izvedbi različitih umijeća. U to ubrajamo i kulturne prostore, gdje se odvijaju sadržaji iz domene tradicijske i popularne kulture na koncentrirani način: sajmovi, “fešte”, festivali, itd. Dakako da se pri spomenu na baštinu isprva pomisli na nešto drevno, staro i arhaično. Stoga se ovaj PPPPO-u dijelom bavi zapisima nastalim sredinom prošlog stoljeća u kojima se zrcale tradicije koje su još bile žive do prije šezdesetak i više godina. Ti se zapisi odnose na tradicijske pjesme, plesove, usmenu književnost i običaje. Moglo bi se naprečac zaključiti da je riječ o izumrlim tradicijama koje nemaju neko dublje značenje za današnje stanovništvo kraja uz Limsku Dragu i zaljev. Pa ipak, iskustvo nam govori da je dovoljno da jedna osoba odluči oživjeti karnevalske običaje i da se to doista i dogodi, te da svega u nekoliko godina postane kulturno dobro s kojim će se identificirati stanovnici



određenog područja (što se, na primjer, dogodilo u Hekima ili Katunu Lindarskom). Slično se zbiva i sa tradicijskim napjevima i drugim kategorijama nematerijalne baštine. Dakle, premda više nema dida ili coka na ognjištima za Božić ili Pusta sa zvonima oko poklada, nije rečeno da neki od srodnih elemenata te vrste kulture neće biti prepoznati kao važan dio lokalnog identiteta i nastaviti svoje postojanje u drugačijim okolnostima i na drugačiji, ali ne zato nerelevantan način. Pa ipak, u vrednovanju nematerijalne tradicijske baštine važnu ulogu ima i životnost nekog kulturnog elementa, prenašanje iz generacije u generaciju, odnosno njegova sposobnost da se stanovništvo lokalne zajednice s njim identificira, te da bude “živa baština”. Stoga se ovdje obratila pozornost i na suvremene sadržaje popularne nematerijalne kulture poput lokalnih “fešti”, sajmova i festivala, bez obzira što su mnogi od njih nastali u novije doba i što kod nekih nema kontinuiteta kroz duže vremensko razdoblje. U suvremenosti se događa se da pojedine vještine, znanja, običaje i elemente folklora “prisvoji” određena sredina, premda su bili rašireni na širem istarskom području. Riječ je djelomično o posljedici potrebe za vlastitim karakterističnim simbolom identiteta koji će prema van funkcionirati ujedno i kao turistička atrakcija. Tako se dogodilo da Tinjan, na primjer, postane mjesto kosira i pršuta, premda su, dakako, i ostala mjesta u Istri po tome karakteristična. Bez obzira na rezerve prema procesu stvaranja “brenda”, valja priznati da se ujedno radi i o prepoznavanju pojedinih kulturnih elemenata koji potom postaju baštinom i kojima se posvećuje višeslojna pozornost. Zato su i takvi procesi na teritoriju oko Limske drage i zaljeva bili uočeni i spomenuti.



2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I UREĐENJA

2.1. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA ŽUPANIJSKOGA ZNAČAJA

Na temelju državne i županijske strategije prostornoga i gospodarskoga razvoja, na temelju Prostornoga plana Istarske županije (koji je u vrijeme izrade ovoga Plana bio u postupku donošenja) te na temelju Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 50/1999.) moguće je istaknuti najvažnije ciljeve prostornoga razvoja Županije:

Urbanistički skladni i svim potrebnim društvenim sadržajima i infrastrukturnim sustavima opremljeni gradovi i općine;

Snaženje gospodarstva na području gradske općine, kao uvjeta razvitka cijele Županije; Izgradnja prometne i komunalne infrastrukture, kao preduvjeta gospodarskoga snaženja; Racionalno korištenje prirodnih izvora, osobito onih potrošivih, i time omogućiti i budućim

naraštajima njihovo korištenje; Očuvanje ekološke stabilnosti i vrijednih dijelova prirodnoga ili kulturnoga krajolika; Povećanje vrijednosti, vrsnoće i izgleda okoliša; Stvaranje uvjeta za uključivanje u europske razvojne sustave.

Ostvarivanje navedenih općih prostorno-razvojnih ciljeva županijskoga značaja očituju se u ovom Planu kroz sljedeće činitelje:

Planiranje građevnih područja za izgradnju naselja (što pretpostavlja demografski rast); Planiranje građevnih područja za raznolike gospodarske i društvene djelatnosti (što će

omogućiti pripremu zemljišta za izgradnju industrijskih, obrtničkih, poslovnih, trgovačkih, komunalno-servisnih i drugih zgrada i građevina);

Osiguranje vrsne zaštite prirodnih, krajobraznih i kulturno-povijesnih (poglavito graditeljskih) vrijednosti (što će omogućiti očuvanje prepoznatljivosti krajolika i vrsnijega turističkoga razvitka);

Planiranje prometnica (cestovnih i željezničkih) i drugih infrastrukturnih sustava u skladu s razvojnim planovima Županije i Države.

2.2. RAZVOJ GRADOVA I NASELJA POSEBNIH FUNKCIJA I INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA

Razvoj središnjih naselja (sjedišta gradova/općina) i preostalih naselja na području obuhvata PPPPO-a temelji se na zamislima iskazanim u Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske. Te se zamisli mogu ukratko prikazati kroz sljedeća polazišta:

U cilju porasta nataliteta i prirodnoga priraštaja poželjno je poticati naseljavanja u srednje i male gradove, kao i lokalna središta, gdje valja poboljšati kakvoću življenja.

Temeljem opredjeljenja prema policentričnom razvitku Republike Hrvatske treba poticati razvitak srednjih i malih gradova. Razvitak treba ostvariti poticajnom investicijskom politikom i decentralizacijom gospodarskih činitelja za što treba osigurati prostorne preduvjete i izgradnju vrsnog prometnog, vodoopskrbnog i energetskog sustava.

Polazište za naseobinski ustroj prostora treba biti planiranje mreže naselja pri čemu treba razvijati ili utemeljivati lokalna žarišta razvitka, kao uporišta za policentrični razvitak mreže gradskih središta.

Usmjeravanje urbanizacije ne smije počivati samo na mreži istarskih gradskih naselja, već težište mora biti i na mreži svih tipova lokalnih središta u ruralnim krajevima, što se u svakom slučaju odnosi i na predmetni prostor. S tim ciljem treba planirati ravnomjerniji i skladniji razvitak i razmještaj stanovništva te raspršenost stambenih, radnih, uslužnih i rekreacijskih namjena. Valja izbjegavati prenaglašeno usmjeravanje ili specijalizaciju na samo jednu djelatnost. Oživljavanje seoskih krajeva, kakvi su krajevi gradske općine, treba provoditi povezivanjem seoskih i gradskih gospodarstava i tako osnažiti pojedina područja, a što se može primijeniti na prostor obuhvata PPPPO-a. Preobrazba postojećih gradova i naselja treba ostvariti veće razvojne sposobnosti te poboljšati sveukupne uvjete života, uz istovremeno ostvarivanje programa zaštite krajobraza te prirodne i kulturne baštine. Preobrazbu gradskih područja potrebno je temeljiti na urbanoj obnovi i politici



povećanja komunalnih i drugih standarda življenja. Preobrazbu prijelaznih (gradsko-seoskih) područja, kao što su prostori pazinske gradske općine, treba usmjeravati prema širenju i učvršćivanju gradskoga načina života uz nužnu obnovu infrastrukture. Preobrazbu seoskih (ruralnih) područja valja temeljiti na revitalizaciji zbog ukupnih civilizacijskih ciljeva i zbog demografske i socijalne iscrpljenosti. Manji gradovi kao subregionalna središta (primjerice Pazin i Poreč) trebali bi se potvrditi u ulozi nositelja urbanizacije uz prevladavanje oskudne ponude životnih mogućnosti i nerazvijenosti institucija što umanjuje njihovu privlačnost. Područna i lokalna središta (mali gradovi - trgovišta, općinska središta i ostala razvojna žarišta) treba osposobiti da budu organizatori razvojnih promjena na većim lokalnim područjima. Kao osnovica njihove preobrazbe predlaže se primjena metode reurbanizacije, revitalizacije i infrastrukturne rekonstrukcije s ciljem poboljšanja uvjeta života, učvršćivanja građanskoga životnoga stila i osposobljavanja tih naselja za ulogu lokalnih središta. Sela treba dugoročno ciljano i usmjeravano oživljavati. Trebalo bi prepoznati sela za koja postoji nedvosmisleni javni interes, sela gdje je javno zanimanje ograničeno samo na potporu u izgradnji najvažnije tehničke infrastrukture i sela koja ovise samo o autonomnoj motivaciji. Prednost treba dati urbanoj obnovi postojećega naseobinskoga tkiva pri čemu valja očuvati graditeljski identitet povijesnih središta naselja. Treba poticati optimalno korištenje postojećih izgrađenih područja i zaustaviti njihova daljnja neopravdana širenja. Položaj općina i naselja u okviru Županije treba promatrati kroz nužnost osiguranja razvoja naselja u sklopu Županije, poradi poboljšanja postojećih obilježja urbane mreže i skladnijega regionalnoga razvoja. Osobitu pozornost treba posvetiti MALIM GRADOVIMA do 2000 stanovnika, poboljšavajući njihovu funkcionalnu strukturu uz izbjegavanje prejake funkcionalne usmjerenosti, što je važan zadatak viših planova. Iako prema trenutnim demografskim pokazateljima nema potrebe za velikim povećanjem postojećih naselja, predviđeno je njihovo proširenje, kako se barem s te strane ne bi ometali poželjni procesi demografskog i svekolikog drugog razvoja gradske općine. Cilj ovoga Plana jest da se osiguraju sve prostorne pretpostavke za poželjan gospodarski i demografski boljitak gradske općine. Ovim Planom nastoje se osigurati sve prostorne pretpostavke. Cilj je ovoga Plana da osigura prostorne pretpostavke za ostvarivanje gore navedenih smjernica razvoja, a one će se očitovati kroz:

Osiguravanje građevnih područja za poticanje demografskoga rasta, Osiguravanje prostornih pretpostavki za gospodarski razvitak sredine, kako u smislu

proizvodnih i servisnih djelatnosti tako i u smislu umjerenih turističkih razvojnih programa osiguravajući za to odgovarajuće površine,

Naglašavajući i štiteći kao važnu prednost prirodne i kulturne svojstvenosti kraja.

2.3. RACIONALNO KORIŠTENJE PRIRODNIH IZVORA Cilj ovoga Plana je, između ostaloga, racionalno korištenje prirodnih izvora jer su oni potrošivi, a naša je dužnost da sačuvamo prirodne izvore i za buduće naraštaje. Za ostvarenje toga prostorno-planerskoga cilja pomažu suvremena svjetska stremljenja i pooštrena mjerila u zaštiti okoliša, ponajprije zamisao održivoga razvitka, zamisao sveobuhvatnoga planiranja i upravljanja prostorom i okolišem te sve izraženija svijest o nužnosti štovanja prirodnoga i kulturnoga naslijeđa. Odrednice ponašanja i korištenja prirodnih sustava u Županiji trebale bi biti: racionalnost - vrijeme je racionalnog raspolaganja prostorom u skladu s trenutnim mogućnostima. Racionalnost u pristupu odnosi se prvovažno na racionalno korištenje prostora za izgradnju, očuvanjem fizičke i funkcionalne cjelovitosti te kakvoće poljodjelskog i šumskog zemljišta; zaštita prostora - očituje se kroz zaštitu njegovih vrijednosti, vrijednih prirodnih i stvorenih resursa te kroz očuvanje biološke raznolikosti. Pretjerana urbanizacija i nerespektiranje prirode, ekološki su degradirali i u cijelosti uništili brojne prostore u zemlji i svijetu, prostore važne za čovjekovo življenje i njegovu budućnost. Svijest o potrebi zaštite okoliša svakim danom sve više jača i postaje čimbenik kojega se ne može zaobići; valorizacija naslijeđa - bogatstvo nasljeđa, kako kulturno-povijesnog tako i prirodnog, te spoznaja o važnosti zaštite kulturne i prirodne baštine traže da se s osobitom pozornošću pristupi vrednovanju i revalorizaciji svega što je vrijedno u prostoru, što je važno za njegov identitet i što bi moglo biti u funkciji gospodarskoga napretka. Usprkos degradacijama u prostoru koje su se i kod nas desetljećima dešavale, a nastavljaju se i danas, pa tako i u Istarskoj županiji, stupanj ugroženosti okoliša je umanjen upravo zahvaljujući



razmjerno kontinuiranoj izradi prostorno-planske dokumentacije i koliko-toliko kontroli građenja u prostoru. U povijesti čovječanstva čovjek je uvijek težio napretku i uvijek ga je ostvarivao. Problem je nastao onda kada je prestao respektirati prirodni ambijent, kada ga je počeo svjesno ili nesvjesno uništavati možda i ne sluteći da su razmjerno male granice izdržljivosti prirode. Oni najrazvijeniji u svijetu postaju svjesni da su te granice dostignute i da sve učinjene devastacije treba sanirati. Da ne bismo učinili iste greške prostornoga razvitka i korištenja prostora potrebno je ponašati se s osobitom skrbi prema zaštiti prostora, prema slikovitom i vrijednom prirodnom ili kultiviranom krajoliku, koji nije samo naša baština nego mora biti i baština svih budućih naraštaja. Nužno je ovo istaknuti jer je zaštita prostora važan i nezaobilazan cilj ovoga Plana, time i dijela prostora Županije. Iz prethodnog analitičkog postupka zaključuje se da postoje mnogi ograničavajući čimbenici mogućega razvoja, ali i da postoje mnoge prednosti kojima raspolaže gradska općina, a koje u danom trenutku mogu, uz odgovarajuću pripremu bitno utjecati na povoljan opći razvitak. Svrha je ovoga Plana da osigura prostorne planske elemente za mogući razvoj. Održivi razvitak je naziv koji se danas u svijetu koristi kada se želi označiti i istaknuti razvitak koji ide u susret današnjim potrebama, ali uz osiguranje mogućnosti razvitka i budućim naraštajima. Održivi razvitak ne ograničava gospodarski rast, ali on ne smije ugrožavati čovjekovo zdravlje, biljne i životinjske svojte, tijek prirodnoga razvitka i prirodna dobra. Dakle, održivi razvitak označava onaj razvitak koji skrbi o okolišu, koji je tehnički podoban, gospodarski provodljiv i društveno prihvatljiv.

2.4. DEMOGRAFSKI I GOSPODARSKI RAZVOJ Današnji demografski razvoj gradske općine možemo tipološki opisati kao regeneracija - oporavak. No, budući demografski razvoj teško je predvidjeti jer zavisi o brojnim činiteljima, čije se kretanje u budućnosti samo po sebi teško može prognozirati. U svakom slučaju gospodarski razvoj i radna mjesta, kao važni čimbenici razvoja nekoga kraja, trebali bi u budućnosti utjecati na oživljavanje većeg uzlaznog demografskoga razvoja. Osim što je potrebno osigurati stabilan trend rasta populacije, potrebno je poboljšati i sastav populacije osobito u smislu poboljšanja starosne strukture i stručne kvalifikacije. Osnovni cilj upravljanja i kreiranja gospodarskoga razvoja treba biti usmjeravanje razvoja prema gospodarskom, tehnološkom i ekološki optimalnom iskorištavanju ukupnih raspoloživih prirodnih i kadrovskih mogućnosti s ciljem poboljšanja standarda življenja. Demografski cilj mora se ostvariti kroz opstanak postojećega stanovništva, poticanje obitelji na više djece uz istovremeno stvaranje uvjeta njihova školovanja i ostanka u mjestu rođenja. Treba poticati povratak djelomično raseljenih, pogotovo mlađih kadrova u radnoaktivnoj dobi te stvarati uvjete za (po potrebi) imigracijska kretanja, tj. naseljavanje prostora gradske općine odgovarajućim stručno osposobljenim stanovništvom. Primijenjene tehnologije i ostvarena razina produktivnosti u velikoj mjeri bi trebale odrediti potreban broj stalne radne snage, a tek potom po potrebi povremenu ili sezonsku radnu snagu. U ovisnosti o raspoloživim ukupnim resursima ne smije se dozvoliti monostrukturna orijentacija gospodarstva na samo jednu granu, već treba raditi na zamisli raznovrsne gospodarske strukture, oslobođene industrijskih zagađivača. Pored raznovrsnosti razvoja gospodarskih grana, potrebno je razvijati i polivalentnost domaćinstava (obiteljskih gospodarstava) tako da se može osiguravati prihod iz više izvora (što je i dosad bio slučaj), ali sada to obavljati na višoj i kvalitetnijoj razini. Kao jedan od prvovažnih budućih ciljeva svakako mora biti i težnja da se ulaže u razne oblike gospodarskih djelatnosti, ali i podiže javni standard društvene opremljenosti (cjelovita infrastrukturna opremljenost, školske, zdravstvene, kulturne, sportske i ostale usluge). Navedeni ciljevi trebali bi se ostvarivati kroz određene poticajne i razvojne mjere, promicanje ulaganja u vidu izrade prostornih planova niže razine ali malog prostornog obuhvata, investicijskih projekata, idejnih rješenja određenih zona i slično. Za neposredno oživotvorenje zacrtanih ciljeva i provođenje navedenih mjera bit će potrebna usklađenost i zajedničko djelovanje odgovarajućih službi na državnoj, županijskoj i lokalnoj razini, a sve u cilju ostvarenja zacrtanih programa i kvalitetnijeg načina života koji će onemogućiti iseljavanje, a poticat će useljavanje uz primjenu odgovarajućih mjera zaštite i unapređenja prostora i okoline. Polazeći od analize postojeće gospodarske strukture te od mogućnosti i ograničenja gospodarskoga razvoja valja navesti prvovažne ciljeve gospodarskoga razvoja gradske općine: Ubrzati rast gospodarskih aktivnosti u cilju iskorištavanja prednosti i raspoloživih resursa; Težiti stvaranju usklađenog modela gospodarskoga razvitka te graditi očekivanu razvijenost sveukupne infrastrukture; Poticati one gospodarske aktivnosti kojih je posljedica povećano kretanje ljudi, dobara i usluga;



Povećati djelotvornost upravljanja i organiziranosti pojedinih poduzeća; Težiti rastu investicijskih aktivnosti uz očuvanje ekološki vrijednog područja, a u skladu s donesenim razvojnim planovima i programima; Stvarati preduvjete za otvaranje novih radnih mjesta, a osobito u malom i srednjem poduzetništvu te obiteljskim gospodarstvima (usmjerenih i prema turističkoj djelatnosti). Sukladno već navedenom, a u zavisnosti o raspoloživim prirodnim i ljudskim resursima, osnovne aktivnosti u planiranom gospodarskom razvitku trebaju se usmjeriti na tri temeljne djelatnosti, i to na: 1) industriju oslonjenu na razvoj malih i srednjih kapaciteta uz eliminaciju bilo koje vrste zagađivanja; 2) poljodjelstvo kao temeljnu djelatnost, osobito u smislu privođenja raspoloživih resursa tradicionalnim kulturama, okrupnjivanjem posjeda gdje je to moguće i oslanjanjem na proizvodnju zdrave ekološke hrane; 3) Uslužne djelatnosti i obrtništvo utemeljeno na stvaranju predjela "malih" poduzetničkih "inkubatora" i razvitka obiteljskih gospodarstava i obrta te izletničkog turizma. U odabiru i poticanju određenih gospodarskih aktivnosti u svakom slučaju treba promicati one, koje su stručno utemeljene i dokazane, one koje koriste i unapređuju raspoložive prirodne resurse, nisu veliki energetski potrošači, te ne zahtijevaju veće količine sirovina i repromaterijala. Treba voditi računa o stvaranju potreba za radnim mjestima, koja se najvećim dijelom mogu popunjavati iz rezerve radne snage, dijelom doškolovanjem ili prekvalifikacijom. Poljodjelstvo je važna gospodarska grana. Osnovni pravci i ciljevi razvoja poljodjelstva morali bi se temeljiti na:

Optimalnom vrednovanju svih uvjeta za razvoj poljodjelstva i Na proizvodnji onih proizvoda za koje već i sada postoji izražena potražnja u okolnom

prostoru i široj regiji, osobito uzimajući u obzir blizinu gradova na obali. Kao najvažniji poljodjelski proizvodi bit će, zbog blizine obalnih gradova, povrtlarske kulture. Danas se povrtlarski proizvodi, iako postoji mogućnost prodaje, još uvijek proizvode uglavnom za osobne potrebe. Jedan od prednosti poljodjelske proizvodnje mogla bi biti i “zdrava hrana” s posebnom ponudom u ugostiteljstvu, za što postoje uvjeti, a za sada takve ponude uopće nema ili je nedovoljna. Sve ove mjere za pokretanje i poticanje poljodjelske proizvodnje najvećim bi se dijelom oslanjale na obiteljska gospodarstva, koja ne bi trebala postati monokulturna. Potrebno je urediti postojeće i izgraditi mrežu novih poljskih putova za korištenje mehanizacije (traktora i sl.). Obrađene poljodjelske površine potrebno je zaštititi od izgradnje i po mogućnosti spajanjem i zamjenom određenih površina stvarati veće posjede radi lakše obrade i boljih rezultata. Izletnička turistička djelatnost ima uvjete za razvoj seoskoga i seljačkoga turizma. Podizanjem razine infrastrukturne opremljenosti i stanovanja u okviru poljodjelskih gospodarstava razvijat će se povoljnosti za takvu vrstu gospodarske djelatnosti. Uslužne djelatnosti i obrtništvo dijelom već postoji pa ih treba razvijati i dopunjavati, ali uvoditi i nove uslužne djelatnosti temeljene na stručnom pristupu i visokoj tehnologiji. U tom smislu podržavat će se razvoj trgovine kao servisa određenim djelatnostima (poljodjelstva, turizma, građevinarstva i sl.), iako se ove djelatnosti trenutno nalaze u poslovnim teškoćama. Za očekivati je izlazak iz krize te brži razvoj i uklapanje u sustav s ostalim djelatnostima. Navedeno je razmjerno najlakše ostvariti poticanjem maloga poduzetništva odnosno svojevrsnog poduzetničkog "inkubatora", u okviru kojega bi se uz prethodno osigurane i infrastrukturno opremljene gospodarske predjele mogli graditi razni servisi i mali obrti. Valjalo bi poticati i zanatske djelatnosti u kojima bi se mogao zaposliti određen broj radnika. U tercijarnim djelatnostima, osim radnika koji rade u turističkim uslugama obližnjih gradova na obali, moglo bi se razvijati financijske, intelektualne i poslovne usluge, obrazovanje, kultura, zdravstvena zaštita i rad u tijelima državne vlasti, te u lokalnoj samoupravi u okvirima potreba gradske općine. Razvoj navedenih djelatnosti podrazumijeva i postojanje visokoobrazovanoga stanovništva, kojeg trenutno nema dovoljno, ali bi ga stipendiranjem i poticanjem na druge načine trebalo u budućnosti osigurati prema stvarnim potrebama. Razvoj djelatnosti obrazovanja, športa, kulture i zdravstva treba planirati sukladno ukupnom gospodarskom razvitku. U cilju prevladavanja teškoća i pronalaženja rješenja, uz optimalno korištenje svih raspoloživih resursa i programiranja održivoga razvoja, potrebno je poduzeti sljedeće mjere i radnje: 1. Razvoj svih djelatnosti i gospodarskih grana usmjeravati prema donesenim programima uz poduzimanje investicijskih aktivnosti; 2. Osigurati svu potrebnu infrastrukturu za gospodarski razvoj najvećim dijelom uz potporu države i njezinih institucija;



3. Pripremati programe razvoja svih djelatnosti na temelju donesenih kriterija i iste ponuditi zainteresiranim ulagačima; 4. Kroz donošenje i prilagođavanje prostornih i možebitnih drugih planova, osigurati prostorne mogućnosti zacrtanog razvoja uz primjenu ekoloških normi očuvanja okoline; 5. Poticati osobito razvoj obiteljskih gospodarstava i mogućnost dvojnih zanimanja; 6. Stvoriti pretpostavke za demografski razvitak i povećanje broja stanovnika; 7. Svim mjerama osigurati povećanje broja radno aktivnog stanovništva i zaposlene radne snage; 8. Sve navedene radnje i aktivnosti poduzimati u cilju povećanja životnog i cjelokupnoga društvenoga standarda. U svim mjerama i programima potrebno je voditi računa o specifičnosti života i privređivanja na ovakvim prostorima, te unaprijediti povezanost sa širim prostorom. Navedena analiza demografskih kretanja i zaposlenosti, te raspoloživih prirodnih izvora i strategije gospodarskoga razvoja, može poslužiti kao koristan materijal za izradu modela razvoja, a s ciljem razvoja malih sredina i time smanjivanja pritisaka na useljavanje u veće urbane cjeline. Ovakvim bi se modelom mogla uz znatno manja ulaganja po radnoj jedinici osigurati mnoga nova radna mjesta i potrebni sadržaji za postojeće stanovnike i povrat dijela iseljenih domicilnih stanovnika. U skladu s navedenom analizom potrebno je osigurati prostorno-planske elemente, koji će u prostornom smislu osigurati mogućnost ostvarenja navedenih gospodarskih ciljeva. To će se osigurati prvenstveno kroz određenje prostora za gospodarski i turistički razvoj.

2.5. RAZVOJ PROMETNIH I INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA Prometni i infrastrukturne sustave treba planirati primjereno značajkama prostora, da ne razaraju cjelovitost prirodnih i stvorenih tvorevina, uz provedbu načela i smjernica o zaštiti prirode, krajolika i cjelokupnog okoliša. PROMETNI SUSTAV Cestovni promet Planiranjem prometne infrastruktura nastoji se pridonijeti sigurnom i kavlitetnom povezivanju naselja unutar obuhvata PPPPO-a kao i povezivanju sa širim okruženjem, te gospodarskom i turističkom razvoju i boljoj valorizaciji prirodnih i povijesnih vrijednosti područja Limskog zaljeva i Limske Drage. Na dionicama javnih cesta na području obuhvata Plana koje su uključene u sustav biciklističkog prometa (“Istra bike” sustav biciklističkih staza, cesta i turističkih tura) potrebno je osigurati nesmetano i sigurno odvijanje prometa svih sudionika u prometu. Pomorski promet U cilju zaštite Limskog zaljeva potrebno je definirati način i uvjete korištenja akvatorija za sva plovila i odrediti prostor za luku otvorenu za javni promet. Telekomunikacije Razvoj telekomunikacija na području obuhvata plana mora se poklapati sa postavkama za županijsku i općinske razine, te biti prilagođen sagledivim potrebama prostora sa ciljem da se svim korisnicima podigne standard telekomunikacijskih veza i usluga. Za podizanje standarda telekomunikacija potrebno je kontinuirano podizati kvalitetu i pouzdanost telekomunikacijske mreže i pratiti razvoj telekomunikacijske tehnologije. U mreži pokretnih komunikacija cilj je omogućiti povećanje kapaciteta i kvalitetne dostupnosti, kao i uvođenje novih telekomunikacijskih usluga. Razvoj telekomunikacija će se odvijati u pravcu sve većeg stupnja decentralizacije, zamjeni tehnologije, približavanju priključnih točaka korisniku, uvođenju i pružanju novih usluga, što uvjetuje izgradnju novih komutacijskih čvorova, izgradnju nove i rekonstrukciju postojeće korisničke mreže i baznih stanica mobile telefonije.



Telekomunikacije su bile, jesu, te će biti pokretač i nosioc daljnjeg razvoja, zbog čega je nužno omogućiti pravodoban i nesmetani razvoj telekomunikacija. ENERGETSKI SUSTAV Elektroopskrba

Cilj razvoja elektroenergetskog sustava županijskog značaja je priključivanja na 220 kV mrežu, alternativno na 400 kV mrežu, a cilj razvoja gradskog /općinskog značaja je prelazak sa tronaponskog sustava na jednostavniji i racionalniji - dvonaponski sustav, u kojemu se u napojnim transformatorskim stanicama vrši izravna transformacija 110/20 kV. Plinoopskrba U okviru cilja plinofikacije Istarske županije, cilj je provesti plinofikaciju prirodnim plinom uvažavajući pritom najviše standarde zaštite okoliša. Prirodni plin je među fosilnim gorivima, gledano ekološki, najprihvatljiviji primarni energent jer najmanje zagađuje okoliš. Osim ugljičnog dioksida nema drugih štetnih sastojaka koji se emitiraju njegovim izgaranjem, bilo u zrak, bilo u zemlju. Po cijeni je veoma prihvatljiv, a njegova je primjena u domaćinstvima i gospodarstvu pojednostavljena. Kako se plin transportira plinovodima, to direktno utječe na smanjenje broja vozila u prometu, obzirom da se ostali energenti, izuzev električne energije, transportiraju cestama. Na području općina gdje se opskrba prirodnim plinom pokaže neracionalnom, cilj je korištenje zamjenskog - isparenog ukapljenog naftnog plina (UNP + zrak) koji predstavlja energent komplementaran prirodnom plinu. Opskrba isparenim ukapljenim naftnim plinom moguća je izgradnjom mjesnih plinara za proizvodnju navedenog plina koje bi snabdijevale plinovodne mreže naselja, te ugradnjom posebnih spremnika UNP-a kod pojedinačnih potrošača Ostali energenti Nedovoljno su iskorištene povoljne mogućnosti uporabe obnovljivih prirodnih energetskih izvora - najviše sunčeve energije, pa je stoga u budućnosti potrebno uključiti navedeni potencijalni izvor energije u sustav korištenja. Primjena solarnih tehnologija niskih temperatura za pripremu tople vode, može pomoći uštedi skupe električne energije i smanjiti zagađivanje izazvano izgaranjem loživih ulja. Iskorištavanje energije sunca i vjetra, kao i ostalih dopunskih izvora, predviđa se u užim lokalnim okvirima na posebno pogodnim mjestima. VODNOGOSPODARSKI SUSTAV Vodoopskrba Treba osigurati kvalitetnu distribuciju pitke vode odnosno predvidjeti rekonstrukciju vodoopskrbne mreže koja ne zadovoljava po profilu i materijalu te otklanjati gubitke u cjevovodima zamjenom dotrajalih dijelova sustava, čime bi se uklonila postojeća uska grla u distribucijskom sustavu.

Odvodnja otpadnih voda Prioritetni cilj je rješavanje problema odvodnje otpadnih voda izvedbom sustava odvodnje uz prethodno pročišćavanje, priključenjem na postojeći ili izgradnjom novog sustava javne odvodnje, s upuštanjem pročišćenih otpadnih voda u recipijent.



SUSTAV POSJEĆIVANJA

Posebno vrijedna područja značajna za sustav posjećivanja koja ujedno predstavljaju i turistički specifikum, trenutno uglavnom nemaju adekvatni tretman i u većini slučajeva nisu neposredno uz glavne puteve. Stoga je primarni cilj sve takve prirodne i turistički atraktivne objekte, prirodne i povijesne spomenike i vidikovce te ostala područja (npr. šport i rekreacija i dr.) adekvatno valorizirati (kako iz sprortsko-rekreativnog tako i iz kulturološkog aspekta) i odgovarajuće kvalitetno prometno povezati. Ciljevi racionalnog korištenja i zaštite prirodnih vrijednosti i posebnosti prostora, korištenja i očuvanja kulturnih vrijednosti i rješenja prometne povezanosti:

razvoj izletničkog turizma na području značajnog krajobraza, posebnog rezervata u moru i kulturno - povijesnih cjelina (Limski zaljev, povijesne cjeline - Sv. Lovreč, Gradine i Kloštara),

uspostaviti cjelovitu zaštitu prirodnih vrijednosti kroz sustavna istraživanja i sustavno vrednovanje prostora koja trebaju predstavljati osnovu za uspostavu uravnoteženog odnosa osnovnih funkcija te korištenja dobara u sklopu sustava posjećivanja primarno za turističko-rekreacijsku djelatnost, uz maksimalno očuvanje eko sustava u cjelini,

smanjenje i spriječavanje nenamjenskog korištenja prirodnih resursa, a posebno šuma i vrijednog obradivog tla,

radikalno sankcioniranje bespravne gradnje unutar evidentiranih i zaštićenih dijelova prirode (posebno u područjima očuvanih krajobraznih vrijednosti ruralnih područja),

uspostava znanstvenih istraživanja i monitoringa unutar kategorija predviđenih zaštitom, inventarizacija i očuvanje izvorišta i lokvi, utvrđivanje sustava zaštite prirodnih vrijednosti, koji uključuje ne samo posebno zaštićene

prirodne vrijednosti, već zaštitu cjelokupne biološke i krajobrazne raznolikosti. u segmentu prometa održavati, kategorizirati i dograđivati infrastrukturne sustave, te primjeniti

adekvatna tehnološka i naučna dostignuća u očuvanju prirode. Uskladiti nove prometne trase (turističko-povijesne staze i putevi, biciklističke staze, lokalne prometnice ) s postojećim cestovnim mogućnostima, osigurati povezivanje svih naselja te po mogućnosti tranzitni promet izdvojiti iz naselja, utvrditi obveze osiguranja parkirnog i garažnog prostora na privatnom zemljištu.

osigurati mogućnost smještaja «Visitor centra» u Limskom zaljevu unutar gospodarske namjene površina (poslovne, ugostiteljsko-turističke)

2.6. ZAŠTITA OKOLIŠA

Vode

Zaštita voda u Istarskoj županiji definirana je prema EU okvirnoj Direktivi o vodama (Water Framework Directive), tj. uvažavanjem cjelovitog sliva, emisijsko-imisijskog pristupa i prijemne sposobnosti vodotoka. Ciljevi zaštite voda proizlaze iz snimke postojećeg stanja, ciljeva definiranih Državnim planom za zaštitu voda, Strategije i nacionalnih planova djelovanja za okoliš, te relevantnih županijskih dokumenata. Osnovni ciljevi zaštite voda na području Istarske županije su:

osiguranje trajnog upravljanja vodama na načelima održivog razvoja i jedinstva vodnog režima

očuvanost voda koje su još čiste, očuvati kakvoću površinskih voda u priopisanim kategorijama-zaustaviti trend pogoršavanja kakvoće podzemnih i površinskih voda ondje gdje je ona ozbiljnije narušena i potpuno, mjerama zaštite osigurati propisanu vrstu vode; sanirati/ukloniti postojeće izvore onečišćenja, te osmisliti sustavni nadzor nad njima.

pri upravljanju vodama stvoriti uvjete za zaštitu ekosustava pojedinih vrsta razmotriti mogućnost za uvođenje alternativnih tehnologija pročišćavanja otpadnih voda,

uzimajući u obzir lokalne (geografske) značajke, te omogućiti postupnost izgradnje



More Rezultati Projekta Jadran u dijelu koji se odnosi na utjecaj riba na okoliš i okoliša na organizme u uzgoju pokazuju da se ostvaruju kratkoročni ciljevi (postizanje saznanja o stvarnom stanju okoliša i riba u uzgoju) jer je moguće pratiti varijacije svih parametara.

Postignuti rezultati pokazuju da se u pogledu utjecaja uzgoja riba na okoliš ne opažaju drastične promjene ni u okolnoj vodi, a ni na dnu. Može se očekivati da će se samo neposredno ispod kaveza mijenjati struktura biocenoza. Djelomično se povišene vrijednosti pojedinih parametara u okolnoj vodi vraćaju na stanje prethodno ustanovljeno, posebno nakon jačeg strujanja. Razni materijal koji dospijeva na dno najčešće je tu zbog nepažnje prilikom rada oko kaveza.

Rezultati ne pokazuju mogućnost ostvarenja dugoročnog cilja (unapređenje mjera upravljanja i planiranja razvitka djelatnosti uzgoja, poboljšanja gospodarske isplativosti uzgoja, te zaštita okoliša od mogućih negativnih posljedica intenzivnog uzgoja) ali se i prema dosadašnjem može preporučiti slIjedeće:

obvezno poštivanje tehničko-tehnoloških zahtjeva rada na uzgajalištima i zabrana bacanja otpadnog materijala,

pristupiti izradi pravilnika za određivanje minimalnih površina mora za uzgoj riba u kavezima,

površine koncesija bi načelno trebale biti trostruko veće od sadašnjih, a zbog potrebe promjene lokacije kaveza s ribom nakon ustanovljenih promjena u bentonskim biocenozama.

zbog ustanovljenih promjena u zdravstvenom pogledu treba preporučiti uzgajivačima nabavu kvalitetne mlađi i to po mogućnosti iz domaćih uzgajališta od “divljih” matica.

ne smije se povećavati broj uzgojnih instalacija-kaveza za uzgoj ribe, tj. ne smije se zauzimati novi prostor za uzgajanje ribe (ne smije se povećavati gustoća nasada-uzgojna biomasa u kavezima)

moguće je povećanje uzgojnih parkova za školjke

Tlo

Ciljevi zaštite tala određeni Prostornim planom Istarske županije jesu:

spriječiti i smanjiti eroziju tla vodom (bujice, poplave) smanjiti i zaustaviti iscrpljivanje i degradaciju tla intenzivnom poljoprivrednom

proizvodnjom spriječiti i smanjiti onečišćenja zagađenim, onečišćenim tekućinama iz atmosfere racionalno gospodariti prostorom i smanjiti gubitak kvalitetnih poljoprivrednih tala od

prenamjene uspostaviti sustav praćenja stanja i pritisaka na tlo u IŽ

Zrak

Primarni ciljevi zaštite zraka jesu:

nadograditi sustav za praćenje emisija i kakvoće zraka uspostaviti informacijski sustav o praćenju kakvoće zraka kao dio informacijskog sustava

o okolišu smanjiti emisije štetnih tvari koje utječu na regionalnu i globalnu onečišćenost racionalizirati i poboljšati strukturu prometa



2.7. ZAŠTITA EKOLOŠKIH SUSTAVA I STANIŠTA

Posebni strateški ciljevi navedeni u Strategiji i akcijskim planovima zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske jesu:

svim prikladnim metodama osigurati očuvanje postojeće krajobrazne raznolikosti, koja oslikava bogatstvo sveukupne prirodne i kulturne baštine;

kao prioritet u zaštiti ekoloških sustava, očuvati postojeće prirodne, te prikladnim mjerama unaprijediti umjetno stvorene močvare;

očuvati postojeće vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti krškoga područja kao prostora od globalne razine vrijednosti, te osigurati usklađeno gospodarenje svim prirodnim dobrima na ovome području

s obzirom na dobro očuvanu biološku raznolikost šuma svakako je potrebno održati postojeće stanje, te ga unaprijediti ugrađivanjem dodatnih mjera zaštite biološke raznolikosti u šumama;

razumno gospodariti biološkim resursima mora, te smanjiti onečišćenje mora gradskim otpadnim vodama, kao i smanjiti onečišćenje mora s brodova;

smanjiti trend gubitka površina i raznolikosti doprirodnih i poluprirodnih travnjaka, kao vrijednih antropogenih staništa vrlo bogatih biološkom raznolikošću; poticati mjere u poljodjelstvu kojima se osigurava očuvanje što veće biološke raznolikosti na oraničnim površinama;

gospodariti poljoprivrednim zemljištem uz osiguranje odgovarajućih prirodnih ekoloških uvjeta koji će zaštititi spontani biljni i životinjski svijet;

na oranicama držati pokrovnost korova od 10% uz odgovarajuće tretiranje; održavati i uvoditi važne segmente staništa poput živica;

razvijati ekološku poljoprivredu i osigurati prirodniji biljni sastav agrofitocenoza; prikladnije regulirati korištenje pesticida, potičući uporabu selektivnih preparata; odstraniti iz upotrebe aktivne tvari u sredstvima za zaštitu bilja koje su dokazano

visokotoksične (lindan, atrazin); smanjiti uporabu insekticida, posebno širokog spektra, a koristiti selektivne insekticide;

poticati sve metode obavješćivanja javnosti o problematici zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, te poticati sudjelovanje javnosti u zaštiti.

Nažalost, kako je već opisano u prethodnim poglavljima Plana, o staništima, točnoj aktualnoj rasprostranjenosti, a pogotovo o brojnosti populacija ugroženih vrsta kopnenih puževa veoma se malo zna. Potrebno je napraviti sustavna istraživanja puževa u Istri (bar kod endemičnih svojti). Rezultati tih istraživanja bi tek omogućili točno definiranje staništa, kategorije ugroženosti i prikladne mjere zaštite. Također je potrebno napraviti sustavna istraživanja faune leptira Istarske županije, a samim time i područja obuhvata ovoga Plana, a rezultati tih istraživanja odredili bi specifične i ciljane mjere zaštite.

2.8. ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE

Temeljem Zakona o zaštiti prirode unutar obuhvata plana zaštićeno je 1537,77 ha ili 13,56% od obuhvata Plana. Zaštićena područja jesu:

u kategoriji posebnog rezervata u moru - more i podmorje Limskog zaljeva u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije - šuma Kontija u kategoriji značajnih krajobraza: - obronci Limskog zaljeva

- dio rovinjskih otoka i priobalnog područa Navedene kategorije zaštite upisane su u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti. Evidentirani dijelovi prirode unutar obuhvata plana jesu:

u kategoriji značajnog krajobraza-Limska Draga, okoliš povijesne cjeline naselja Tinjan, okoliš povijesne cjeline naselja Kringa

u kategoriji geomorfoloških spomenika prirode-uvala Saline, Romualdova pećina, pećina Sv. Martina, jama kod Mrgani, jama Kumbašeja, Pećinovac, jama kod sela Burići, Kaštelir (jama), Ladićevi krugi, škrapasti teren ispod Križnjaka, Krug sv. Anđela

u kategoriji hidroloških spomenika prirode: izvori - Koreč, Kaštelir, Brkešova voda, Karaštak (Karma)

Evidentirane prirodne vrijednosti zauzimaju površinu od 3337,43 ha ili 29,43% od ukupne površine obuhvata Plana.



Sve navedene prirodne vrijednosti prikazane su na grafičkom dijelu plana broj 3.1. – Zaštićene prirodne vrijednosti.


Ciljevi zaštite kulturno-povijesnih cjelina su: - osiguranje realizacije pravno-normativnog, upravnog, znanstveno-istraživačkog, tehničko - regulativnog, promičbeno - financijskog i investicijskog okvira u aktivnom pristupu obnovi graditeljske baštine, - prostornim planovima osigurati provedbu propisanih postupaka i sadržaja u istraživanju, dokumentaciji, valorizaciji i projekiranju zahvata unutar cjelina i na objektima graditeljske baštine, tako da se osigura kontinuitet procesa, - mjerama iz fiskalne i stambeno-komunalne sfere omogućiti povoljnije uvjete korištenja postojećih objekata u povijesnim cjelinama, ostavljajući dio propisane spomeničke rente za obnovu povijesnih cjelina, - agresivnim marketinškim pristupom u domeni opće edukacije i turizma poticati interes za posjetu, korištenje, ili investicijske zahvate u povijesnim cjelinama, - zaustaviti procese rušenja objekata tradicionalne arhitekture van zaštićenih područja, - temeljem stručne valorizacije omogućavati adaptacije, rekonstrukcije i revitalizacije postojećih objekata graditeljske baštine, u skladu sa posebnim uvjetima. Suvremena europska načela vrednovanja i zaštite kulturne baštine temelje se na saznanju da je graditeljski oblik, bilo koje vrste i značenja, nedjeljivo povezan s neposrednom okolinom, a samim tim i širim regionalnim prostorom i krajolikom. Jedno od osnovnih polazišta zaštite graditeljske baštine je težnja da se spriječi uništavanje neposrednog krajolika, kako bi arhitektonski spomenik očuvao svoje izvorno okruženje, a time i svoje prostorne vrijednosti i cjelovito značenje. Suvremena zamisao očuvanja prirodnih i kulturno-povijesnih (graditeljskih) vrijednosti polazi od pretpostavke sveobuhvatne, integralne zaštite, gdje je nemoguće utvrditi njihovu međusobnu granicu. Prirodne i graditeljske vrijednosti međusobno se isprepleću, često puta i međusobno uvjetuju. Smatrajući da kulturno i prirodno naslijeđe predstavlja skladnu cjelinu, čiji su elementi nedjeljivi, nametnula se potreba integralnoga pristupa analizi i vrednovanju prostora, te je proširena terminologija zaštite na pojmove kulturne i prirodne, odnosno prostorne baštine. Na principima integralne zaštite zasnovan je novi segment zaštite kulturne baštine, a to je pojam kulturnoga krajolika. Pojam kulturnoga krajolika (Cultural landscape, Kulturlandschaft) javlja se u okviru suvremenih europskih i svjetskih nastojanja da se zaštiti i unaprijedi kvaliteta životnog okruženja, pri čemu je graditeljska baština jedan od temeljnih činitelja identiteta kulturnoga krajolika.

2.10. ZAŠTITA VOJNE INFRASTRUKTURE Unutar obuhvata PPPPO-a nalaze se maskirni vezovi u području Limskog zaljeva (Limski kanal 1 i 2) te pričuvna radarska postaja Sv. Martin. Sukladno namjeni, cilj je vojne objekte osigurati definiranjem zone zabrane gradnje sa točno definiranim koridorima.



3. PLAN PROSTORNOG UREĐENJA

3.1. PRIKAZ PROSTORNIH STRUKTURA U PODRUČJU LIMSKOG ZALJEVA I DRAGE U ODNOSU NA STANJE I RAZVOJNA OPREDJELJENJA ŠIREG PODRUČJA

Prostor obuhvata PPPPO-a je prostor bez naselja sa izrazitim središnjim funkcijama, odnosno, naselja višeg stupnja integracije prostora nalaze se na njegovim rubnim dijelovima (Rovinj - naselje III. ranga i manje regionalno središte i Vrsar - naselje II. ranga i lokalno središte), dok su općinska središta mahom naselja II. ranga - lokalna središta, ali s manjim brojem stanovnika i slabije razvijenim društvenim i gospodarskim djelatnostima (Sv.Petar u Šumi, Tinjan, Kanfanar). Naselja I. ranga u obuhvatu PPPPO-a nema, a evidentirana naselja nultog ranga su Kringa i Gradina. Druga naselja u sebi ne nose potencijal za integracijom prostora. Prostorom PPPPO-a prolazi zapadna razvojna osovina II reda (Pula - Rovinj - Poreč - Novigrad - Umag) i južna transverzalna razvojna osovina III. reda (Rovinj - Žminj - Labin). U takvoj se situaciji, kao i zbog geografskog položaja i smještaja uz središte komunikacijskih tokova, naselje Kanfanar nameće kao potencijalno razvojno središte ovog PPPPO-a. Prostor obuhvata PPPPO-a relativno je dobro integriran u sustav prometa razine države i županije -državna cesta D-3 - Istarski ipsilon (buduća autocesta punog profila A-8 i A-9) s čvorom Kanfanar, željeznička pruga II. reda Pula - Divača s kolodvorom Kanfanar, državna cesta D-303 Kanfanar - Rovinj, državna cesta D-48 Pazin - Baderna, županijska cesta Ž-5074 sv.Lovreč - Kringa - sv.Petar u Šumi, županijska cesta Ž-5075 Tinjan - sv.Petar u Šumi, županijska cesta Ž-5076 sv.Petar u Šumi - Kanfanar, županijska cesta Ž-5077 Kanfanar - Žminj, županijska cesta Ž-5097 Kanfanar - Svetvinčenat, županijska cesta Ž-5073 Krunčići - Lim - Brajkovići, županijska cesta Ž-5002 Lim - Vrsar, županijska cesta Ž-5095 Rovinj - TN Valalta, županijska cesta Ž-5147 Vrsar - aerodrom Vrsar, kao i niz lokalnih cesta, od kojih je posebno bitna ona koje spaja naselja s obje strane Limske drage L-50101 Korenići - Kanfanar. Također treba uzeti u obzir da dolinom Drage postoje i druge (nerazvrstane) ceste koje povezuju naselja s različitih strana (Tinjan - Ježenj, spaja se na lokalnu cestu L-50097 Ježenj - Pazin, te Barat - Vidulini). Prostor obuhvata PPPPO-a, postojeća struktura i međusobna blizina naselja, kao i njihova prometna povezanost, omogućavaju laku dostupnost središnjih funkcija. Postojeća osnovna koncepcija funkcionalne organizacije prostora ocjenjuje se prihvatljivom i ne predviđa se njena radikalna promjena, ali je potrebno naglasiti tendencije jače integracije naselja Bubani, Sošići, Brajkovići, Matohanci, Kurili, Pilkovići, Žuntići i Putini, te tendencija veće koncentracije gospodarskih djelatnosti u širem prostoru čvora Kanfanar. Prostor obuhvata PPPPO-a je očuvanošću svojih ambijentalnih, kulturnih i prirodnih vrijednosti, izostankom bazične (teške) industrije i većih zagađivača te u prometnom pogledu dobrom povezanošću s obalom (Rovinj, Vrsar), a uz ekološku poljoprivredu potencijal u razvoju seoskog i izletničkog turizma. Blizina turistički razvijene obale zajedno s razvitkom turizma na području općine pridonjeti će većem razvoju djelatnosti koje se na njega nadovezuju (od tradicionalnih obrta do suradnje s industrijom), ali se ovim PPPPO-om planira razvoj i potpuno autononomnih turističkih projekata baziranima na agroturističkim potencijalima. Prostor obuhvata PPPPO-a omogućava i korištenje i preradu prirodnih dobara (poljoprivreda i mineralne sirovine), volumen i tehnike kojih se, međutim, moraju prilagoditi ograničenjima koja proizilaze iz osobitih prirodnih i kulturnih vrijednosti područja. Novi sadržaji će doprinijeti povećanju gospodarskog oživljavanja i napretku te pomoći zaustavljanju zabrinjavajuće depopulacije ovog dijela Istre. Ocjena postojećeg demografskog stanja upućuje na mogućnost da ono bude ograničenje razvoja.



3.2. ORGANIZACIJA PROSTORA I OSNOVNA NAMJENA I KORIŠTENJE POVRŠINA

3.2.1. RAZGRANIČENJE PROSTORA PREMA OBILJEŽJU, KORIŠTENJU I NAMJENI Funkcionalni ustroj prostora, osnovna namjena i korištenje površina temelji se pretežno na zatečenim prostornim strukturama, koje su gotovo u potpunosti odraz složene morfologije terena i povijesnog nasljeđa. PPPPO-om se evidentiraju, štite i čuvaju temeljna obilježja i vrijednosti prostora, a pretpostavke za nesmetan i uravnotežen razvitak u prostoru osiguravaju se namjenom površina za pojedine kategorije korištenja prostora. Osnovna namjena površina sastoji se u podjeli na: - površine naselja, - površine izvan naselja za izdvojene namjene (poslovna, ugostiteljsko-turistička,

poljoprivredna proizvodnja-farme, eksploatacija mineralnih sirovina, sport i rekreacija, groblja) - poljoprivredne površine, - šumske površine, - ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište - rekreacijska područja - površine za pomorski promet (luke i plovni putevi) - površine za gospodarsko korištenje mora (akvakultura, rekreacija u moru) - područja posebne namjene - vojni kompleksi od interesa obrane kao zone posebne

namjene-maskirni vezovi „Limski kanal 1 i 2“, te pričuvni rp „Sveti Martin“ Prema obilježjima određuju se područja koja po svojim osobitostima čine funkcionalne cjeline, a obuhvaćaju više općina i gradova. Funkcionalne cjeline su homogeni prostori istih ili sličnih razvojnih, morfoloških i funkcionalnih karakteristika. Područje obuhvata PPPPO-a je Prostornim planom Istarske županije (SN istarske županije br. 2/02, 1/05, 4/05,14/05, 10/08 nadalje: PPIŽ), podijeljeno u dvije osnovne krajobrazne cjeline: Istarsko priobalje i Središnji vapnenački ravnjak. U Istarsko priobalje potpada Limski zaljev, more, podmorje i strme obale obrasle šumskim zajednicama hrasta crnike na sjevernoj, te hrasta medunca i bijelog graba na južnoj strani. U Središnji vapnenački ravnjak potpada Limska draga, koja od Vrha Lima do Beramskog polja zasijeca područje ravnjaka s kontrastom obradivih polja u udolini i škrte sklerofilne vegetacije na strmim obroncima, unutar koje dominira Dvigrad s impozantnim arheološkim ostacima. Ovim je PPPPO-om prikazano zaštićeno obalno područje mora (nadalje:ZOP), na način sukladan Uredbi o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (NN br. 128/04, nadalje: Uredbi), Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (NN br. 76/07, nadalje: Zakonu) i Odluci o usklađenju PPIŽ-a s Uredbom (SN istarske županije br. 1/05), te utvrđene mjere koje iz gore navedenih propisa proizilaze. 3.2.2. ORGANIZACIJA I NAMJENA PROSTORA PPPPO-om su, u kartografskom prikazu br. 1. “Prostori/površine za razvoj i uređenje” u mj. 1:25.000, utvrđene površine koje se generalno dijele na: A) Površine predviđene za razvoj i uređenje prostora koje se smještaju unutar građevinskih područja: I.) Površine naselja - područja na kojima se predviđa uređenje i obnova, odnosno proširenje

postojećeg naselja. U njoj se smještaju osim stanovanja, sve komplementarne namjene kao: javna, gospodarska (proizvodno-poslovna, ugostiteljsko-turistička, poljoprivredna i sl.), sportsko-rekreacijska, javne zelene površine, površine infrastrukturnih sustava, groblja, a koje su u funkciji zadovoljavanja javnih potreba, rada, rekreacije i slobodnog vremena stanovništva. One obuhvaćaju:



Izgrađeni dio građevinskog područja naselja (postojeće naselje) podrazumijeva izgrađeni i djelomično izgrađeni dio prostora za koji postoje osnovni infrastrukturni uvjeti priključenja građevina, Neizgrađeni dio građevinskog područja naselja (planirano naselje).

II.) Površine izvan naselja za izdvojene namjene. Izdvojene namjene su specifične funkcije koje se svojom veličinom, strukturom i načinom korištenja razlikuju od naselja, te koje funkcioniraju u prostoru kao autonomne prostorne cjeline. U površinama izvan naselja ne može se planirati novo stanovanje, niti nekomplementarne djelatnosti.

Ovim planom razgraničene su na površine za:

Gospodarsku namjenu: - proizvodnu - (I1) industrijsku i (I2) zanatsku - poslovnu - (K1) uslužnu, (K2) trgovačku i (K3) komunalnu

- ugostiteljsko-turističku - (T1) hotele, (T2) turistička naselja, (T3) kampove, (TP) turistički punkt, (T4) zdravstveni turizam i (T) izletište - eksploataciju mineralnih sirovina (E)

Sportsko-rekreacijsku namjenu - (R1) golf, Groblja (G).

Definicije namjene gore navedenih površina su slijedeće: (I1) proizvodno-industrijska namjena - omogućuje se izgradnja većih industrijskih proizvodnih pogona, površina koje mogu nadilaziti 1000 m2 BRP-a, (I2) proizvodno-zanatska namjena - omogućuje se izgradnja manjih zanatskih proizvodnih pogona, površina do 1000 m2 BRP-a, (K1) poslovno-uslužna namjena - omogućuje se izgradnja manjih poslovnih i zanatsko-uslužnih građevina, površina do 500 m2 BRP-a, a izuzetno i manjih zanatskih proizvodnih pogona koji ne proizvode utjecaj na okoliš iznad razine prosjeka djelatnosti u zoni, (K2) poslovno-trgovačka namjena - omogućuje se izgradnja poslovnih i trgovačkih građevina, površina koje mogu nadilaziti 500 m2 BRP-a, ali ne više od 5000 m2 BRP-a, (K3) poslovno-komunalna namjena - omogućuje se izgradnja insfrastrukturnih građevina i građevina komunalnih djelatnosti, ali bez mogućnosti izgradnje ostalih vrsta građevina, (T1) ugostiteljsko-turistička namjena (hoteli) - omogućuje se izgradnja građevina iz skupine "hoteli" prema posebnom propisu, osim turističkih naselja, a unutar ZOP-a samo građevina hotela (veći dio smještajnih jedinica su hotelske sobe), (T2) ugostiteljsko-turistička namjena (turistička naselja) - omogućuje se izgradnja turističkih naselja prema odredbama posebnog propisa, (T3) ugostiteljsko-turistička namjena (kampovi) - omogućuje se izgradnja kampova prema odredbama posebnog propisa, (T4) ugostiteljsko-turistička namjena (zdravstveni turizam) - omogućuje se izgradnja smještajne građevine iz skupine "hoteli" prema posebnom propisu i zdravstvenih terapeutskih i rekreacijskih građevina, s time da površine namijenjene zdravstvenoj namjeni moraju iznositi najmanje 51% površine područja, (TP) ugostiteljsko-turistička namjena (turistički punkt) - omogućuje se izgradnja smještajne građevine iz skupine "hoteli" prema posebnom propisu, ali unutar okvira zadanih planom šireg područja, (T) ugostiteljsko-turistička namjena (izletište) - omogućuje se izgradnja samo ugostiteljskih građevina, bez smještaja,



(E) eksploatacija mineralnih sirovina - omogućuje se samo eksploatacija (ekstrakcija i oplemenjivanje sirovine) kamena - tehničko građevnog i arhitektonsko građevnog, (R1) sportsko-rekreacijska namjena (golf) - omogućuje se izgradnja standardnog golf igrališta PAR 72 s 18 rupa i pripadajućom infrastrukturom i pratećim građevinama (golf klup, pogon za održavanje igrališta), (G) groblja - komunalni objekti namijenjeni isključivo ukopu pokojnika.

B) Površine bez građevinskih područja

Poljoprivredno tlo isključivo osnovne namjene osobito vrijedno obradivo tlo (P1) vrijedno obradivo tlo (P2), ostala obradiva tla (P3).

Šuma isključivo osnovne namjene gospodarska šuma (Š1), zaštitna šuma (Š2) šuma posebne namjene (Š3) Zone posebne namjene-vojni kompleksi od interesa obrane-zone zabranjane gradnje - maskirni vezovi „Limski kanal 1 i 2“ - pričuvni RP „Sveti Martin“ Definicije namjene gore navedenih površina su slijedeće: (P1) osobito vrijedno obradivo tlo - površine namijenjene prvenstveno uzgoju višegodišnjih kultura, te kultura s visokim prinosima, (P2) vrijedno obradivo tlo - površine namijenjene prvenstveno uzgoju jednogodišnjih kultura, u manjem dijelu površine i na manjim česticama i za višegodišnje kulture, izuzetno i za stambeno-gospodarske komplekse, (P3) ostalo obradivo tlo - površine namijenjene poljoprivrednim djelatnostima manjeg gospodarskog značaja ili za ispašu, izuzetno i za stambeno-gospodarske komplekse, (Š1) gospodarske šume - šumske površine nanijenjene isključivo osnovnoj namjeni, ne mogu se korisiti za druge svrhe, osim u izuzetnim slučajevima za izgradnju prometnih i infrastrukturnih građevina, (Š2) zaštitne šume - šumske površine namijenjene isključivo osnovnoj namjeni (zaštita tla od erozije i zaštita naselja od onečišćenja bukom i prašinom), ne mogu se korisiti za druge svrhe, osim u izuzetnim slučajevima za izgradnju prometnih i infrastrukturnih građevina, (Š3) šume posebne namjene - šumske površine koje , osim osnovnoj namjeni (zaštita staništa i pojedinih biljnih ili životinjskih vrsta), mogu biti namijenjene i za rekreaciju i/ili edukaciju u prirodi. Zone zabranjene gradnje – potpuna zabrana bilo kakve gradnje (Pravilnik o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata (NN 175/03). - u radijusu od 200 m za maskirne vezove i - 700 m za radarsku postaju.

Ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište obuhvaćaju nerazvrstane i gospodarski

nespecijalizirane površine, koje su prvenstveno namijenjene ekstezivnoj poljoprivrednoj namjeni (ispaša stoke, ubiranje plodina, ogrjevno drvo).

Rekreacijska područja obuhvaćaju površine namijenjene rekreaciji, ali bez mogućnosti građenja

namjenskih građevina



Površine za pomorski promet obuhvaćaju luke javnog prometa, luke posebne namjene (marinu i

privezišta), pristane za privez plovila do 10 vezova i pomorske puteve. Površine za gospodarsko korištenje mora su površine namijenjene akvakulturi i površine

namijenjene rekreaciji u moru. 3.2.3. ISKAZ PROSTORNIH POKAZATELJA Red. broj

ISTARSKA ŽUPANIJA OBUHVAT PPPPO

Oznaka

Ukupno ha

% od pov. Plana

stan/ha

1.0 ISKAZ PROSTORNIH POKAZATELJA ZA NAMJENU POVRŠINA

1.1 Građevinska područja ukupno - izgrađeni dio GP - ukupno

GP

227,93 475,75

2,01 4,19 5,89

1.2 Izgrađene strukture van građevinskog područja na kopnu ukupno

- gospodarsko-proizvodne zone - gospodarsko-poslovne zone - eksploatacija mineralnih sirovina - ugostiteljsko-turističke zone i

punktovi - rekreacijska područja -golf igralište - aerodrom - vojna infrastruktura: maskirni vezovi, Radarska postaja

I1+I2 K1-K2-K3 E T R1 ZL MV RP

1003,2

115 466 151

179,2

80,1 11,9

8,80 1,01 4,11 1,33 1,58

0,70 0,10

1.3 Poljoprivredne površine ukupno - vrlo vrijedne obradive površine - vrijedne obradive površine - ostale obradive površine

P P1 P2 P3

2414,97 225,66 2002,00 187,31

21,30 1,99

17,66 1,65

1.4 Šumske površine ukupno - gospodarske - zaštitne - posebne namjene

Š Š1 Š2 Š3

6305,83 206,22 5251,12 848,49

55,62 1,82

46,32 7,48

1.5 Ostale poljoprivredne i šumske površine ukupno

PŠ

458,61

4,09

1.6 Vodne površine ukupno V ne prikazuje se

1.7 Ostale površine - more ukupno - akvakultura - uzgoj riba - akvakultura - uzgoj školjaka - rekreacija u moru - ostalo more

H1 H2 R

678,92 67,99 75,43 283,33 252,17

6,00 0,6 0,7 2,5 2,2

ISTARSKA ŽUPANIJA- UKUPNO OBUHVAT PPPPO

11337,28 100,00

3.0 KORIŠTENJE RESURSA ha km 3.1 More i morska obala obalno područje

otočno područje

3.2 Energija proizvodnja potrošnja

3.3 Voda vodozahvat potrošnja

3.4 Mineralne sirovine

Ne iskazuje se



3.2.4. NASELJA I OSTALE IZGRAĐENE STRUKTURE 3.2.4.1. Razvoj i uređenje naselja Demografske projekcije Kako je vidljivo iz analize demografskih podataka u poglavljima 1.1.1. i 1.6.1. ovog PPPPO-a, gotovo svi demografski parametri (indeks starosti stanovništva, prirodni prirast, fertilni kontingent) imaju negativan predznak, odnosno konotaciju, pa se može općenito procijeniti da je u tijeku demografska regresija. Kako tijekom izrade ovog PPPPO-a nisu bili dostupni detaljni podaci o broju prijavljenih osoba u pojedinim naseljima, odnosno kretanje tog broja u recentnom periodu, demografska projekcija ovog PPPPO-a rađena je temeljem kompilacije projekcija iz prostornih planova uređenja gradova i općina u obuhvatu PPPPO-a, uzimajući u obzir samo naselja koja u obuhvatu PPPPO-a imaju građevinska područja. tablica 21. Usporedni prikaz stanovništva prema popisu 2001.g. i projekcija po PPUG/O

grad/općina popis 2001. projekcija po PPUG/O razlika (%) Kanfanar 1026 1120 + 9,2Pazin 258 238 - 7,7Rovinj 5 5 0sv.Lovreč 146 154 + 5,5sv.Petar u Šumi 0 0 0Tinjan 530 535 + 1Vrsar 600 652 + 8,7Žminj 103 102 - 1ukupno PPPPO 2662 2806 5,4 Ovaj PPPPO izrađen je za projekciju 2015.g., što se (uglavnom) podudara s vremenskim projekcijama PPUG/O, te se procijenjeni rast ukupnog stanovništva 5,4 % ovim PPPPO-om preuzima kao prihvatljiva veličina. Negativne planske projekcije za dio naselja u Gradu Pazinu i Općini Žminj imati će neposredne posljedice opisane u poglavlju 3.2.4.2. ovog PPPPO-a. Sukladno gore navedenom, za projekciju rasta fertilnog kontingenta i radnog kontingenta stanovništva uzima se 5%, zbog toga što se u razdoblju do 2015.g. očekuje izlazak iz tih kontingenata većeg broja osoba koje su činile njihov sastavni dio 2001.g., a prirodnim prirastom, koji je negativan i to će se nastaviti do 2015.g., se ti kontingenti neće popuniti. Stoga se za područje obuhvata PPPPO-a planira (kao posljedica imigracije) prelazak iz stanja blage regresije u stanje umjerene obnove s imigracijom. Uvjeti za razvoj i uređenje naselja PPPPO-om je prostor naselja razgraničen na izgrađeni i neizgrađeni dio građevinskog područja (na kartografskom prikazu br. 1. “Prostori/površine za razvoj i uređenje” u mj. 1:25000 i br.4. Građevinska područja naselja u mj. 1:5000, a uvjeti korištenja određeni su Odredbama za provođenje Plana. Razgraničenje izgrađenog dijela obavljeno je određivanjem granica građevinskog područja, rubom građevnih čestica, uvažavajući kriterije Prostornog plana Županije i smjernica Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske. Unutar građevinskog područja naselja mogu se graditi građevine: - stambene namjene, - društvene namjene, - gospodarske namjene, - ugostiteljsko-turističke namjene, - infrastrukturne i komunalne namjene, - montažne građevine i kiosci.



Navedene namjene detaljnije se razrađuju planovima niže razine - urbanističkim i detaljnim planovima uređenja, a temeljem obaveza iz Prostornog plana Županije i kriterijima ovog PPPPO-a. Prilikom određivanja građevinskih područja naselja uvaženi su svi kriteriji, smjernice i mjere u pogledu racionalnog gospodarenja i zaštite prostora. Definiranje građevinskog područja provodilo se prvenstveno kroz objektivno sagledavanje potreba za prostorom za svako naselje, uvažavanjem postojećih demografskih kretanja, procjenom budućih demografskih procesa, procjenom gospodarskih potencijala i potreba, te drugih obilježja ili posebnosti značajnih za pojedino naselje. Prilikom određivanja prostora za razvoja naselja poštivane su slijedeće smjernice: iz Prostornog plana Istarske županije-Odredbe za provođenje:

- za naselja s više od 100 stanovnika ostvariti bruto gustoću od 10 stanovnika/ha i najviše 50% neizgrađenog dijela građevinskog područja, - za naselja ispod 100 stanovnika ostvariti bruto gustoću od 5 stanovnika/ha i najviše 66% neizgrađenog dijela građevinskog područja,

nakon detaljne provjere na terenu, utvrđene su stvarne granice zaposjednosti prostora i određene granice izgrađenog dijela;

Ovim je PPPPO-om utvrđeno da unutar ZOP-a nisu utvrđena građevinska područja naselja, te se stoga odredbe Uredbe i Zakona u tom dijelu ne primjenjuju na iste. Ovim PPPPO-om analizirani su prostorni planovi uređenja gradova i općina, kojima su definirana građevinska područja naselja koja zadovoljavaju potrebe općine za buduće razdoblje, a stimulativna su u smislu razvitka naselja, poboljšanja kvalitete stanovanja i opremanja prometnom i komunalnom infrastrukturom; temeljem izvršenih analiza, utvrđuju se smjernice za oblikovanje i uređenje građevinskih područja naselja, kako slijedi. A - OBLIKOVANJE GRAĐEVINSKIH PODRUČJA NASELJA Građevinska područja naselja ne mogu se proširivati u ili prema ovim PPPPO-om utvrđenim prostorima osobitih prirodnih i kulturnih vrijednosti. Proširivanje građevinskih područja naselja uz postojeće državne, županijske ili lokalne ceste treba maksimalno izbjegavati, a takva rješenja primijeniti samo u slučajevima kada, zbog drugih ograničenja koja proizlaze iz uvjeta zaštite prirodne i kulturne baštine, to nije moguće riješiti na drugi način. U postupcima izmjena i dopuna prostornih planova uređenja gradova i općina potrebno je podvrći ponovnom razmatranju dijelove građevinskih područja koji su u naravi lokve, vrtače (dolci) s plodnom obradivom zemljom, šumske površine koje su fizički dijelovi većih šumskih sastojina van građevnih područja i sl., te po mogućnosti takve površine isključiti iz građevinskih područja ili ih namijeniti za uređenje javnih zelenih ili rekreativnih površina. B - UREĐENJE GRAĐEVINSKIH PODRUČJA NASELJA Uređenje građevinskog područja podrazumijeva pripremu (pripremu zemljišta, izradu prostornih planova, idejna rješenja prometnica i infrastrukture i rješavanje imovinsko-pravnih poslova) te opremanje zemljišta. Kategorije uređenosti građevinskog zemljišta su:

I. Minimalno uređeno građevinsko zemljište, koje obuhvaća pripremu i pristupni put, II. Optimalno uređeno građevinsko zemljište, obuhvaća osim pripreme i osnovnu

infrastrukturu: pristupni put, vodoopskrbnu, elektroenergetsku i telekomunikacijsku mrežu

III. Visoko uređeno građevinsko zemljište, koje obuhvaća sve elemente pripreme i opremanja.

Sva građevinska područja unutar obuhvata PPPPO-a moraju imati I. kategoriju uređenosti, građevinska područja koja se nalaze unutar IV. vodozaštitnih zona II. kategoriju uređenosti, a građevinska područja koja se nalaze unutar III. vodozaštitnih zona III. kategoriju uređenosti. Obvezatni viši nivo uređenosti građevinskog područja odredit će se prostornim planom uređenja općine i grada. Izgradnja na neizgrađenim dijelovima građevinskih područja naselja, koja nemaju I. kategoriju uređenosti mora se vremenski limitirati, što će se utvrditi odredbama za provođenje ovog PPPPO-a.



C - UTVRĐIVANJE PRIORITETA U OBLIKOVANJU I UREĐENJU NASELJA U oblikovanju i uređenju naselja u području obuhvata PPPPO-a, a što se poglavito odnosi na naselja za koja se ne propisuje izrada urbanističkih planova uređenja i detaljnih planova uređenja, utvrđuju se slijedeći prioriteti:

kompletno infrastrukturno uređenje i obnova zapuštenih dijelova naselja (napuštenih zgrada i kompleksa) mora imati prednost pre izgradnjom u neizgrađenim i neuređenim dijelovima građevinskih područja,

za naselja u kojima postoji objektivna opasnost od demografskog odumiranja potrebno je izraditi prioritetne planove obnove tih naselja; ta se obveza poglavito odnosi na naselja Dubravci, Jural, Kršuli, Korenići, Medaki, Kontešići, Prkačini,

u naseljima koja imaju tradicionalno prostorno središte (centar naselja - ulica, trg ili sl.), te je javne površine potrebno smisleno urediti i poticati razvoj poslovnih djelatnosti u objektima uz javne površine,

D - PRIKAZ PLANSKIH ELEMENTA GRAĐEVINSKIH PODRUČJA NASELJA Ovim se PPPPO-om, u nastavku, daje prikaz planskih elemenata građevinskih područja naselja. tablica 22. Prikaz planskih elemenata građevinskih područja naselja u obuhvatu PPPPO-a grad/općina naselje građevinsko

područje izgrađeni dio (ha)


ukupna površina

(ha)

planirano stanovnika

Kanfanar 132,03 112,78 244,80 (1120) Barat * * * * * Brajkovići Brajkovići 11,67 6,31 17,98 (85) Bubani Bubani 5,25 6,02 11,27 (55) Burići * * * * * Dubravci Dubravci 1,91 4,15 6,06 (10) Jural Jural 3,70 6,30 10,00 (15) Kanfanar Kanfanar 55,25 22,54 77,79 (535) Korenići Korenići 7,28 10,97 18,25 (40) Kurili Kurili 8,04 9,74 17,78 (30) Pilkovići 1,96 5,25 7,21 (10) Ladići Ladići 4,69 6,23 10,92 (40) Marići * * * * * Matohanci Matohanci 12,72 6,27 18,99 (75) Mrgani Mrgani 7,40 12,59 19,99 (45) Okreti Okreti 3,40 1,49 4,89 (40) Putini Putini 4,71 3,05 7,76 (50) Sošići Sošići 2,49 9,34 11,83 (60) Žuntići Žuntići 1,56 2,53 4,09 (30) Pazin 14,05 24,67 38,72 238 Beram Belci 2,02 2,36 4,38 41 Šuškali 1,39 0,68 2,07 29 Heki * * * * * Ježenj Brčani 0,16 0,00 0,16 2 Čubani 0,13 0,00 0,13 2 Mali Ježenj 2,14 3,58 5,72 30 Veliki Ježenj 6,23 13,94 20,17 88



Vela Traba Ruhci 1,98 4,11 6,09 46 Rovinj 0,50 0,00 0,50 (5) Rovinj Stancija

Monter 0,50 0,00 0,50 (5)

Rovinjsko selo

* * * * *

sv.Lovreč 10,09 10,99 21,08 154 Kršuli * * * * * Krunčići Krunčići 6,23 6,48 12,71 119 Medaki Medaki 3,86 4,51 8,37 35 sv.Petar u Šumi

sv.Petar u Šumi

* * * * *

Tinjan 40,87 54,33 95,20 (535) Kringa Brinjani 1,64 3,55 5,19 Hrvatini-Kučići 7,15 9,39 16,54 Kringa 5,91 4,04 9,95 Prenci-

Tomićini 4,48 4,24 8,72

Faturi 0,77 1,28 2,05

(251)

Tinjan Tinjan 14,10 15,38 29,39 Peljaki 2,46 5,05 7,51 Picupari 0,42 1,30 1,72 Milotići 0,95 2,08 3,03 Šurani 2,99 8,02 11,01

(284)

Vrsar 20,85 29,32 50,17 652 Vrsar dio Vrsara 9,18 21,52 30,70 (479) Kapetanova

stancija 1,62 1,92 3,54 (55)

Stancija Crljenka

1,13 0 1,13 (18)

Flengi * * * * * Gradina Gradina 2,79 1,35 4,14 47 Kontešići Kontešići 0,96 1,06 2,02 12 Marasi * * * * * Kloštar Kloštar 5,17 3,47 8,64 41 Žminj 9,54 15,73 25,27 (102) Krajcar

breg Krajcar breg 4,87 6,97 11,84 51

Pifari * * * * * Prkačini Paladnjaki 1,30 0,60 1,90 (7) Vidulini Vidulini 3,37 8,16 11,53 44 Kršanci * * * * * ukupno 227,93 247,82 475,75 2806

*) Nema građevinskih područja izdvojenih dijelova naselja unutar PPPPO-a (7) proračunati broj stanovnika temeljem gustoća naseljenosti



3.2.4.2. Pregled naselja koja se zadržavaju u postojećem opsegu izgrađenosti Naselja koja se zadržavaju u postojećem opsegu izgrađenosti su slijedeća:

Stancija Monter (Grad Rovinj), Brčani (Grad Pazin), Čubani (Grad Pazin), Stancija Crljenka (Općina Vrsar), Izdvojeni dio naselja Gradina - uz cestu Ž-5002 (Općina Vrsar), Izdvojeni dio naselja Kloštar - područje samostanskog kompleksa sv.Mihovila nad Limom

(Općina Vrsar), Naselja, koja ne mogu proširivati građevinsko područje do dostizanja 80% izgrađenosti građevinskog područja, su slijedeća:

Belci, Mali Ježenj, Ruhci (Grad Pazin), Šurani, Picupari, Milotići, Peljaki, Tomićini, Brinjani, Faturi (Općina Tinjan), Ladići, Korenići, Mrgani, Jural, Žuntići, Bubani, Sošići, Pilkovići (Općina Kanfanar), Kloštar, Kapetanova stancija, Gradina (Općina Vrsar), Vidulini, Paladnjaki, Krajcar breg (Općina Žminj).

3.2.4.3. Ostale izgrađene strukture

Izdvojena područja gospodarske namjene Osnova za planiranje izdvojenih područja gospodarske namjene u ovom PPPPO-u su analize prikazane u poglavljima 1.1.1., 1.2.4., 1.6.1. i 1.6.2. tekstualnog dijela ovog PPPPO-a, te planirano stanje razvoja tih područja u PPUG/O u području obuhvata PPPPO-a. Za projekciju rasta radnog kontingenta stanovništva od 5%, usvojenu ovim PPPPO-om, procijenjeno je da je veličina planiranih područja gospodarske namjene prihvatljiva što se tiče osiguranja dovoljnog broja radnih mjesta u tim zonama, pri čemu treba uzeti u obzir i dio ranog kontingenta stanovništva van samog PPPPO-a, koji već radi u tim zonama ili koji će tek biti zaposlen u planiranim zonama. tablica 23. Prikaz planskih elemenata građevinskih područja gospodarske namjene u obuhvatu PPPPO-a

grad/općina

namjena

područje

izgrađeni dio (ha)

- procjena


- procjena

ukupna površina

(ha) Kanfanar 83,4 140,8 224,2 I1 proiz.-ind.zona

Kanfanar 38,0 29,0 67,0

I2 proiz.-zanat.zona Kanfanar

0 23,1 23,1

E3+I1 eksploatacijsko polje Kanfanar s ind.zonom

42,4 39,6 82,0

K1 poslovno-uslužna zona Kanfanar

0 6,9 6,9

K2 poslovno-trgovačka zona Okreti

0 9,8 9,8

K3 poslovno- 2,2 6,9 9,1



komunalna zona BINA

K3 poslovno-komunalna zona Kanfanar

0 2,1 2,1

K1 poslovno-uslužna zona Mrgani

0 7,7 7,7

K3 poslovno-komunalna zona Matohanci

0 2,1 2,1


0 2,0 2,0


0 2,0 2,0

T2 turističko naselje Jural

0 4,0 4,0

T1 hotel Dvigrad - stari kamenolom

0 5,6 5,6

T izletište Lim 0,8 0 0,8

Pazin 3,4 0 3,4 I1 ind.proizvodna

zona Ruhci 1,9 0 1,9

I1 ind.proizvodna zona Ježenj

1,5 0 1,5

Rovinj 64,6 32,4 97,0 T2, T3 turistička zona

Valalta 64,6 32,4 97,0

sv.Lovreč * * * *

sv.Petar u Šumi

16,7 4,8 21,5

I1 ind.proizvodna zona PURIS

16,7 4,8 21,5

Tinjan 0 8,5 8,5 K1 poslovno-

uslužna zona Milotići

0 4,0 4,0

K1 poslovno-uslužna zona Kringa

0 2,3 2,3

K1 poslovno-uslužna zona Tomićini

0 0,2 0,2

TP turistički punkt Kringa

0 2,0 2,0

Vrsar 223,2 82,4 305,6



K1 poslovno-uslužna zona MARIMIRNA dva punkta

0,5 0 0,5

K1 poslovno-uslužna zona Gradina

0 1,9 1,9

TP turistički punkt Kloštar

0 0,4 0,4

T1, T2, T3 turistička zona Koversada - dio

67,4 0 67,4

R1 golf igralište Moškati(Kloštar)

0 80,1 80,1

ZL aerodrom Vrsar 11,9 0 11,9 H1, H2 marikultura 143,4 0 143,4

Žminj * * * *

ukupno 391,3 268,9 660,2 A - OBLIKOVANJE GRAĐEVINSKIH PODRUČJA GOSPODARSKE NAMJENE Građevinska područja izdvojenih gospodarskih zona ne mogu se proširivati u ili prema ovim PPPPO-om utvrđenim prostorima osobitih prirodnih i kulturnih vrijednosti. Građevinska područja izdvojenih gospodarskih zona s mogućnošću izgradnje proizvodnih pogona (I1 i I2) ne mogu se dalje širiti u smjeru prema postojećim građevinskim područjima naselja, a ukoliko mogućnosti dozvoljavaju, između građevinskih područja naselja i gospodarskih zona s proizvodnim pogonima treba zadržati zaštitni prostor najmanje širine 100 m. Proširivanje građevinskih područja izdvojenih gospodarskih zona uz postojeće državne, županijske ili lokalne ceste treba maksimalno izbjegavati, a takva rješenja primijeniti samo u slučajevima kada, zbog drugih ograničenja koja proizlaze iz uvjeta zaštite prirodne i kulturne baštine, to nije moguće riješiti na drugi način. U postupcima izmjena i dopuna prostornih planova uređenja gradova i općina potrebno je podvrći ponovnom razmatranju dijelove građevinskih područja gospodarske namjene koji su u naravi lokve, vrtače (dolci) s plodnom obradivom zemljom, šumske površine koje su fizički dijelovi većih šumskih sastojina van građevnih područja i sl., te po mogućnosti takve površine isključiti iz građevinskih područja ili ih namijeniti za uređenje javnih zelenih ili rekreativnih površina. Građevinska područja gospodarske namjene, koja su ovim PPPPO-om ustanovljena kao potpuno neizgrađena, ne mogu se proširivati do postizanja stupnja izgrađenosti od 50%, a ostala se, pod uvjetima da su takva proširenja moguća prema važećim propisima, planovima šireg područja i drugim smjernicama i mjerama ovog PPPPO-a, mogu povećavati za odgovarajući postotak postignute izgrađenosti izna 50%. B - UREĐENJE GRAĐEVINSKIH PODRUČJA GOSPODARSKE NAMJENE Uređenje građevinskog područja gospodarskih zona podrazumijeva pripremu (pripremu zemljišta, izradu prostornih planova, idejna rješenja prometnica i infrastrukture i rješavanje imovinsko-pravnih poslova) te opremanje zemljišta. Kategorije uređenosti građevinskog zemljišta su:

IV. Minimalno uređeno građevinsko zemljište, koje obuhvaća pripremu i pristupni put, V. Optimalno uređeno građevinsko zemljište, obuhvaća osim pripreme i osnovnu

infrastrukturu: pristupni put, vodoopskrbnu, elektroenergetsku i telekomunikacijsku mrežu

VI. Visoko uređeno građevinsko zemljište, koje obuhvaća sve elemente pripreme i opremanja.

Sva građevinska područja gospodarskih zona unutar obuhvata PPPPO-a moraju imati I. kategoriju uređenosti, građevinska područja koja se nalaze unutar IV. vodozaštitnih zona II. kategoriju uređenosti, a građevinska područja koja se nalaze unutar III. vodozaštitinih zona III. kategoriju



uređenosti. Obvezatni viši nivo uređenosti građevinskog područja odredit će se prostornim planom uređenja općine i grada. Izgradnja na neizgrađenim dijelovima građevinskih područja naselja, koja nemaju I. kategoriju uređenosti mora se vremenski limitirati, što će se utvrditi odredbama za provođenje ovog PPPPO-a. Građevine od važnosti za obranu RH Vojni kompleksi od interesa obrane kao zone posebne namjene utvrđene ovim Planom su: - maskirni vezovi „Limski kanal 1 i 2“ - pričuvni rp „Sveti Martin“ Za maskirne vezove „Limski kanal 1 i 2“ utvrđuje se zona zabranjene gradnje od 200 metara računajući od osi maskirnog veza sukladno tablici 6.2. Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata (NN 175/03). Za pričuvni rp „Sveti Martin“ utvrđuje se zona zabranjene gradnje od 700 metara računajući od osi uređaja sukladno tablici 6.3 Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata (NN 175/03). Postojeći objekti u zaštitnoj zoni mogu se dograđivati i razvijati isključivo uz suglasnost MORH-a, sukladno članku 9. Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim zonama

3.3. PRIKAZ GOSPODARSKIH I DRUŠTVENIH DJELATNOSTI

3.3.1. GOSPODARSKE DJELATNOSTI 3.3.1.1. Posjećivanje Planiranjem i kategorizacijom postojećih i novih prometnih trasa važnih za sustav posjećivanja (turističko-povijesne staze i putevi, biciklističke staze, lokalne prometnice ) iste se planira prilagoditi postojećim cestovnim mogućnostima u dijelu gdje predstavljaju sastavni dio sustava javnih cesta (posebna regulacija prometa, saobraćajna signalizacija). Staze izvan sustava javnih cesta planiraju se povezati sa naseljima i realizirati na način da primjenom adekvatnih tehničkih rješenja u potpunosti omoguće nesmetano odvijanje biciklističkog i pješačkog prometa, očuvanje okoliša i izdvajanje tranzitnog prometa iz naselja. TURISTIČKE, BICIKLISTIČKE, PJEŠAČKE I DRUGE STAZE I PUTEVI Sve planirane staze i putevi prikazani su u grafičkom dijelu plana - 3.5. Sustav posjećivanja. KATEGORIZACIJA TURISTIČKIH STAZA Turističke poučne staze Limskom dragom po cijeloj dužini, od Limskog zaljeva, uz Dvigrad do Sv. Agate planira se posebna turistička staza (poučna staza Julesa Verne-a) u dužini cca 14 km povezana s postojećim cestama. Navedena staza planira se koristiti za dolazak turista (mogućnosti: turistički vlak, kočija, jahači, pješaci, lovci, igrači golfa i dr.) i za potrebe rekreacije. Istovremeno će to biti i nužni komunalni i protupožarni put. Turističko-povijesno-rekreacijske staze Staru “Rimsku cestu” od vrha Limske drage (Podberam) do jame Rupe i lokve Lokvice u dužini od cca 18 km planira se osposobiti kao turističko-povijesno-rekreacijsku stazu sa mogućnošću pješačkog i biciklističkog prometa.



Sustav turističko-povijesno-rekreacijskih staza južnog zaleđa Limskog zaljeva U ovaj planirani sustav pješačkih staza uključeno je područje od vidikovca i crkve Sv. Martina zapadno do arheološkog lokaliteta i uvale Saline i TN Valalte (sjeverno područje od Rovinja do Rovinjskog sela - Bubani-Drčevica-Šeraja-Marboj-stancija Monter). Pješačke staze U području općine Kanfanar planira se urediti dvosmjernu pješačku stazu sa polaznom točkom iz Kanfanara. Prvi dio vodi preko pruge i belvedera kod Grguci, sa silaskom u Dragu do terase sa pećinom i izvorima vode Kašteljer (gradina iz brončanog doba). Put se u nastavku grana u dva smjera: prvi izlazi na na cestu Kanfanar - Barat kojom se dolazi do dna Drage i u nastavku poučnim putem do Limskog kanala, dok drugi smjer vodi do Jurove jame (800 m sjeverno od sela Ladići). Druga kružna staza (oko 8 km) vodi od Kanfanara preko ruševina samostana Sv. Petronile i lokve Škarpinež do crkvice Sv. Antuna opata i raskrižja puteva pod Dvigradom sa mogućnošću obilaska stijena strmim stazama : prva oko Ladićevih krugi sa kojih se pruža lijep pogled na Dragu i Dvigrad i druga do sela Korenići. Ostale planirane pješačke staze: staza Kanfanar-Ladići (preko limske Drage), staza Kurili-lokva Blažićovica-Limska Draga-pećina Škandališta te dvije pješačke staze-bypass-evi: prva od Drage do Jurala i druga od Drage do jama Smokvice i Bliznice. Sustav pješačkih staza pruža mogućnost za upoznavanje prirodnih i kulturnih znamenitosti na ovom području uz mogućnost mijenjanja smjera i odabira više ili manje zahtjevnih staza. Sustav pješačkih staza donjeg dijela Limske drage Na području obuhvata Plana planira se oformiti sustav pješačkih staza. Sve planirane pješačke staze spajaju se na poučnu stazu Julesa Verne-a. KATEGORIZACIJA BICIKLISTIČKIH STAZA Biciklističke staze unutar i van sustava javnih cesta Postojeće bicklističke staze na području obuhvata Plana uključene su u sustav biciklističkih staza, cesta i tura "Istra bike". U sjeverozapadnom dijelu većim dijelom prolazi vrsarska Casanovina staza (lagana) od Vrsara (Kapetanova stancija) do Boveda (Vrsar) u ukupnoj dužini od 14.2 km i sa visinskom razlikom od 150 m, a zapadnim dijelom veći dio kružne rovinjske staze Kapetana Morgana (teška) od Rovinjskog sela, preko Sošića, Krunčića, Mrgani, Kanfanara do Okreti u ukupnoj dužini od 25.2 km i sa visinskom razlikom od 264 m. Ostale planirane biciklističke staze: B1 - Mrgani preko Červari, Barata i Kršina do dna Drage (Lokvica) i kružna staza B2 - Tinjan, Jakovci, Kringa, Grgani, Tinjan sa spojevima u smjeru Muntrilja, Radetići i Sv. Petra u šumi i B3 - Tinjan-Veli Ježenj sa nastavkom za Pazin. Uz bivšu prugu Kanfanar - Rovinj planira se uređenje biciklističke staze BM1 - (mogući koridor) na trasi od sela Burići do Mondelaka (cca 18 km). Biciklističke staze sastavni su dio grafičkog dijela plana 3.5.- Sustav posjećivanja. Biciklističke staze unutar i van sustava javnih cesta prikazane su u tablici 24. Tablica 24. Biciklističke staze unutar i van sustava javnih cesta sa izračunatim dužinama u km

BICIKLISTIČKE STAZE U SUSTAVU JAVNIH CESTA UKLJUČENE U "ISTRA BIKE"

NAZIV I DIONICE STAZA Ostale

državne ceste

Županijske ceste

Lokalne ceste

Ostale ceste

BICIKLISTIČKE STAZE IZVAN

SUSTAVA JAVNIH CESTA

Staza kapetana Morgana Dionica Okreti-Rovinjsko selo

Okreti-čvorište Kanfanar D303

0.8 km

Čvorište Kanfanar-Kanfanar Ž5077 2.6 km



Kanfanar-Mrgani L50101 6.2 km

Mrgani-Juralski brig 2.8 km Juralski brig-Krunčići 1.7 km Krunčići-Medaki 0.8 km

Medaki-Brajkovići Ž5073 6.7 km

Brajkovići-Sošići L50128 2 km

Sošići-Žuntići 0.8 km Žuntići-Rovinjsko selo 0.8 km

UKUPNO km 22.7 km 2.5 km Casanovina staza Dionica Vrsar-Kloštar-Boveda

Vrsar-Kapetanova stancija 0.8 km Kapetanova stancija-Kloštar -Moškateji

12.9 km

Moškateji-Boveda (Vrsar) Ž5174 0.5 km

UKUPNO km 1.3 km 12.9 km OSTALE BICIKLISTIČKE STAZE U SUSTAVU JAVNIH CESTA


državne ceste

Županijske ceste

Lokalne ceste

Ostale ceste

OSTALE BICIKLISTIČKE STAZE IZVAN


B1 Mrgani-Lokvica

Mrgani-Červari L50102 2.2 km

Kršin-Lokvica (Limska Draga)

3.1 km

UKUPNO km 5.3 km 0 km OSTALE BICIKLISTIČKE STAZE U SUSTAVU JAVNIH CESTA


državne ceste

Županijske ceste

Lokalne ceste

Ostale ceste

OSTALE BICIKLISTIČKE STAZE IZVAN


B2 Jakovci-Kringa-Jakovci Jakovci-Hlistići 1 km

Hlistići-Kringa L50099 3.6 km

Kringa-Grgani Ž5074 4.2 km

Grgani-Jakovci Ž5075 5.3 km

UKUPNO km 13.1 km 1 km B3 Tinjan-Veli Ježenj

Tinjan-Veli Ježenj L50097 3.6 km

UKUPNO km 3.6 km 0 km BM1 Burići-Mondelakoj Burići-Mondelako (mogući koridor uz prugu Kanfanar-Rovinj)

18 km

UKUPNO km 0 km 18 km



LOKACIJE ZA PANORAMSKO PROMATRANJE Atraktivnost lokacija definirana je kao vidljivost limskog zaljeva s kopna. Što je kut vidljivosti veći na cjelokupni scenerij promatranog područja, značajnije je izražena i atraktivnost tih lokacija. Planiranee lokacije za vidikovce su slijedeće (grafički dio plana - 3.5.-Sustav posjećivanja): Područje Limskog zaljeva: - 1. područje kod Stancije Crljenka (vrsarska strana Limskog zaljeva) - 2. postojeći vidikovac (na križanju prometnica za Vrsar, Poreč i Rovinj) - 3. vrh litica Gradine (150 m) na samom početku Limskog zaljeva - 4. šire područje u blizini naselja Jural, - 5. vrh Sv. Martin ( južna strana Limskog zaljeva) - 6. vidikovac na južnoj strani, Limskog zaljeva, SZ od Rovinjskog sela (Finida), sa pogledom na Limski zaljev i Fratarske škale. Prostor oko Stancije Crljenka koji se nalazi u blizini sportskog aerodroma Vrsar i predstavlja idealno mjesto za lokaciju novog vidikovca. Sa te točke moguće je vidjeti ulazni morski dio Limskog zaljeva i strme kanjonske padine Limskog zaljeva. Vidikovac na križanju prometnica za Vrsar, Poreč i Rovinj, povremeno, ali neorganizirano koriste turisti za panoramsko promatranje. Prostor je neuređen i zapušten i potrebno je izvršiti mikrozoniranje i radikalnu obnovu i uređenje šireg područja. S tog je mjesta moguće promatrati Limski zaljev od početka pa do ulaznog dijela. Na samom početku Limskog zaljeva smještena je litica Gradine. Pristup vidikovcu moguć je putem od Jurala preko Juralskog briga. Na udaljenosti od oko 200 m od naselja Jural također je veoma atraktivno područje za panoramsko razgledavanje. Obzirom da se lokalitet nalazi na nadmorskoj visini oko 200 m nadmorske visine, te otvorenih vizura na cjelokupno područje, moguće je cjelovito promatrati Limski zaljev u njegovoj ukupnoj duljini od 10 km. Vrh Sv. Martina bio nastanjen u brončano i željezno doba sve do vremena rimske vladavine. Sa tog brda pruža se atraktivan panoramski pogled. Na području Finida u blizini Drčevog vrha (Grad Rovinj), postoji lokacija za potencijalni vidikovac, koja do sada nije bila korištena za panoramsko promatranje zbog izuzetnih vizura koje se pružaju s obzirom na kut promatranja Limskog zaljeva sa južne strane. Područje je atraktivno tim više jer postoji uređen makadamski put do same lokacije. Planirane lokacije za vidikovce na području Limske drage - prirodni položaj naselja: - 7. Krajcar Breg - 8. Tinjan - 9. Kringa - 10. vrh Sv. Špeta kod Velog Ježenja 3.3.1.2. Lovstvo Područje obuhvata Plana ima, zbog prostornih i klimatskih uvjeta te razvijenog biljnog pokrova, izrazite pogodnosti za uzgoj i rast razne divljači, a time i sve pretpostavke za organizirani i dobro osmišljeni razvoj lovstva, sukladno Lovnogospodarskim osnovama. Pri tome naročito treba voditi računa o prostornoj koliziji područja lovišta sa prostorima predviđenima za sustav posjećivanja, te aktivnosti lova organizirati na način da se ono može odvijati na siguran način za sve posjetitelje tog područja.



3.3.1.3. Šumarstvo Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske i imaju njezinu osobitu zaštitu. Šume i šumska zemljišta su specifično prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma predstavljaju posebne prirodne i gospodarske uvjete rada. Općekorisne funkcije šuma odražavaju se osobito u zaštiti zemljišta, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava, utjecaju na vodni režim i hidroenergetski sustav; u utjecaju na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju; u utjecaju na klimu; u zaštiti i unapređivanju čovjekova okoliša; u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere; te utjecaju na ljepotu krajolika te stvaranju povoljnih uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju, za razvitak turizma i lovstva i za obranu Republike Hrvatske. Šumom se prema Zakonu o šumama smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima. Šumskim zemljištem se smatra zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma. Prema namjeni šume mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom. Gospodarske šume koriste se prvenstveno za proizvodnju drva i drugih šumskih proizvoda. Zaštitne šume služe prvenstveno kao zaštita zemljišta, vodnih tokova, erozivnih područja, naselja, gospodarskih i drugih objekata i druge imovine. Šume s posebnom namjenom jesu: 1. šume i dijelovi šuma registrirani kao objekti za proizvodnju šumskog sjemena; 2. šume koje predstavljaju posebne rijetkosti ili ljepote ili su od posebnog znanstvenog ili povijesnog značenja (nacionalni parkovi, rezervati i sl.); 3. šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, nastavi, potrebama obrane Republike Hrvatske, te potrebama utvrđenim posebnim propisima; 4. šume namijenjene za odmor i rekreaciju. Šumama, i šumskim zemljištem na šumskogospodarskom području gospodari se na temelju šumskogospodarske osnove područja. Šumskogospodarska osnova područja mora polaziti od općekorisnih funkcija i racionalnog korištenja proizvodnih mogućnosti šuma, vodeći računa o općem razvoju šumskogospodarskog područja, industriji za preradu drveta i o drugim djelatnostima, te o značenju šuma za oblikovanje kulture područja i stvaranju prirodne ravnoteže u prostoru. U šumskogospodarskoj osnovi područja mora biti utvrđena ekološka, proizvodna i ekonomska podloga za biološko poboljšavanje šuma i povećanje šumske proizvodnje. Šumskogospodarska osnova područja mora biti ekonomski uravnotežena za vrijeme od 20 godina, a orijentaciono za daljnih 20 godina. Revizija šumskogospodarske osnove područja obavlja se redovito svakih 10 godina. Gospodarenje šumama i šumskim zemljištem, sukladno Zakonu o šumama, u nadležnosti je Hrvatskih šuma. Unutar obuhvata Plana zastupljene su 4 gospodarske jedinice: gospodarska jedinica „Lim“ (šumarija Poreč), gospodarska jedinica „Motovun“ (šumarija Pazin), gospodarske jedinica „Priobalne šume Rovinja“ i „Rovinj“ (šumarija Rovinj). Detaljan prikaz vegetacijskih zajednica donosi grafički dio Plana - C – Vegetacijske zajednice. Gospodarenje šumama i šumskim zemljištima na području krša zasniva se pretežno na korištenju njihovih općekorisnih funkcija. 3.3.1.4. Poljoprivreda Poljoprivredne djelatnosti u području obuhvata PPPPO-a obavljati će se na površini od 2422 ha, a što iznosi gotovo 22% obuhvata PPPPO-a, pa već i samim time predstavlja prostorno pretežitu djelatnost. Uzimajući u obzir demografska ograničenja, opisana u poglavljima 1.1.1. i 1.6.1. ovog PPPPO-a, kao i ograničenja u strukturi poljoprivrednih domaćinstava, opisana u poglavlju 1.2.4. ovog PPPPO-a, utvrđuju se slijedeći uvjeti obavljanja poljoprivrednih djelatnosti: U korištenju poljoprivrednog zemljišta postupno treba odbaciti razvitak konvencionalne, a predvidjeti i promovirati razvitak ekološke poljoprivrede, Ekološka poljoprivreda, (također organska ili biološka) je poljoprivredna proizvodnja bez primjene mineralnih gnojiva, sintetičkih pesticida, hormona i drugih agrokemikalija,



Konvencionalna poljoprivreda je poljoprivredna proizvodnja koja uz pomoć mehanizacije, agrokemikalija, novostvorenih sorti i pasmina, te uz velike količine energije uspijeva postići vrlo visoke prinose, Ovim se PPPPO-om utvrđuje da su područja poljoprivrednog zemljišta osobito pogodna za razvoj ekološke poljoprivrede slijedeća: poljoprivredno zemljište na području naselja Korenići, Mrgani, Barat, Ladići, Dubravci, Kloštar, Krunčići, Gradina. Marasi, Kontešići, Vidulini, Paladnjaki, Faturi, Brinjani, Veliki i Mali Ježenj, Čubani, Brčani, Šuškali, Belci, Ruhci, Jural, Bubani, kao i poljoprivredno zemljište u dolini Drage od Podberma do Vidulini i od Dvigrada do Vrha Lima. Gospodarske i stambeno-gospodarske građevine mogu se graditi sukladno uvjetima iz PPIŽ-a i PPUG/O, s time da se ne dozvoljava izgradnja novih građevina na poljoprivrednom zemljištu u cijeloj Dragi. Stambeno-gospodarske građevine za vlastite potrebe i za turizam na seoskim gospodarstvima se mogu graditi pod uvjetom da je zadovoljena minimalna veličina kompleksa čestica poljoprirednog zemljišta (u gromadi) od 2,0 ha. Zemljišni kompleks za građenje stambeno-gospodarskih građevina za vlastite potrebe i za turizam na seoskim gospodarstvima se, nakon izgradnje građevina predviđenih aktom o uvjetima uređivanja prostora i odobrenjem za građenje više ne može dijeliti u manje zemljišne čestice. Za postojeće gospodarske komplekse peradarskih farmi u obuhvatu PPPPO-a moraju se osigurati uvjeti koji su identični uvjetima za građevinska područja gospodarske namjene utvrđenima ovim PPPPO-om. 3.3.1.5. Proizvodne i poslovne djelatnosti Gospodarska djelatnost na području obuhvata PPPPO-a odvijati će se prvenstveno na tragu već realiziranih djelatnosti (ugostiteljsko-turističke, prerade duhana, proizvodnje ambalaže, marikulture, proizvodnje mesa i mesnih prerađevina, proizvodnje tehničkog i arhitektonsko građevnog kamena, trgovine, proizvodnje tjestenina, građevinarstva i proizvodnje građevinskog materijala i opreme i dr.), s time da se naglasak na daljnji razvoj daje segmentu malog i srednjeg poduzetništva i obrta, čemu su prilagođene veličine i uvjeti izgradnje u područjima gospodarske namjene. Na 119,7 ha neizgrađenih i neuređenih područja gospodarske namjene (golf igralište i eksploatacija mineralnih sirovina) očekuje se niska zaposlenost po jedinici površine (1-2 zaposlenika/ha), jer su to djelatnosti koje nisu radno-intenzivnog karaktera, dok se na preostalih 149,2 ha neizgrađenih i neuređenih područja gospodarske namjene očekuje srednja zaposlenost po jedinici površine (oko 30 zaposlenika/ha), što ukupno daje mogućnost za oko 4.700 novih radnih mjesta u područjima gospodarske namjene. 3.3.2. DRUŠTVENE DJELATNOSTI Razvoj društvenih djelatnosti na području obuhvata ovog PPPPO-a uglavnom su uvjetovane postojećim stanjem i razvojnim projekcijama jedinica lokalne samouprave u području obuhvata PPPPO-a, te stoga za ovaj plan nisu rađene posebne razvojne projekcije. Potrebno je, ipak, napomenuti da se ovim planom, sukladno određenim očekivanim promjenama u sustavu mreže naselja, točnije integracija određenih, dosad samostalnih naselja (Brajkovići-Matohanci-Bubani-Žuntići-Sošići te Putini-Šorići), mogu očekivati promjene i u sustavu društvenih djelatnosti, o čemu je već bilo govora u poglavlju 1.6.1. ovog PPPPO-a. Predškolski odgoj Mreža ustanova preškolskog odgoja trenutačno odgovara postojećim potrebama stanovništva, kao i demografskim trendovima u području obuhvata PPPPO-a. Kako, međutim, ta mreža nije prostorno izbalansirana, već je prisutna koncentracija i kvaliteta usluga u većim naseljima na rubnom području obuhvata PPPPO-a, te kako se očekuje povećanje stupnja zaposlenosti radno aktivnog stanovništva, biti će potrebno pristupiti razvoju i dogradnji mreže predmetnih ustanova, na slijedeći način:

U naselju Kanfanar, biti će potrebno planirati proširenje postojećih kapaciteta ustanove, ili poticajnim mjerama omogućiti otvaranje privatne ustanove, za jednu odgojnu jedinicu do 2015.g.



U naselju Tinjan, biti će potrebno planirati proširenje postojećih kapaciteta ustanove, ili poticajnim mjerama omogućiti otvaranje privatne ustanove, za jednu odgojnu jedinicu do 2015.g.

U svim ostalim naseljima s određenim stupnjem integracije prostora (Gradina, Kringa), po

iskazanoj potrebi poticajnim mjerama omogućiti otvaranje privatne ustanove, za jednu odgojnu jedinicu do 2015.g.

Gore navedene mjere proizlaze iz procjene da će se do 2015.g. cca 5% radnog kontingenta aktivirati u dobi kada je potrebna usluga ustanova predškolskog odgoja. Osnovno školstvo Mreža ustanova osnovnog školstva trenutačno odgovara postojećim potrebama stanovništva, a obzirom na demografske trendove i procjene, vjerojatno će odgovarati i do 2015.g. Potrebno je, međutim, osigurati da ustanove osnovnog školstva u području obuhvata PPPPO-a imaju barem ujednačen standard, a što podrazumijeva slijedeće:

rad škole u jednoj smjeni, četiri odjeljenja nižeg uzrasta i četiri odjeljenja višeg uzrasta, otvorene terene za sport i edukaciju na otvorenom, višenamjensku dvoranu prema minimalnim državnim standardima, osigurani uvjeti za produženi boravak djece.

Za područne osnovne škole nije potrebno obvezno se pridržavati gore navedenih standarda, osim za

rad škole u jednoj smjeni, otvorene terene za sport i edukaciju na otvorenom, osigurani uvjeti za produženi boravak djece.

Prostor za realizaciju sadržaja osnovnog školstva osigurava se u sklopu izrade urbanističkih planova uređenja naselja, pridržavajući se pritom preporučivog standarda veličine građevinske parcele od 30 - 50 m2/učeniku. U daljnjem razvoju osnovnog školstva bitno je razvijati i vannastavne aktivnosti, a poglavito osnivanje i rad tzv. zavičajnih klubova i ekoloških sekcija, putem kojih će se djeca bolje upoznati s prirodnim i kulturnim vrijednostima područja i stvoriti senzibilitet na problematiku zavičajnih vrijednosti. Zdravstvene ustanove U obuhvatu ovog PPPPO-a planira se da sva naselja II. ranga - lokalna središta, imaju minimalni standard slijedećih zdravstvenih usluga:

1 tim liječnika opće prakse (1 ambulanta), 1 tim stomatološke zaštite (1 ambulanta), 1 ljekarnu

Takva se potreba odnosi (ne računajući na Rovinj i Vrsar kao veća naselja u rubnom dijelu obuhvata PPPPO-a), na naselja: Kanfanar, Tinjan, te sv.Petar u Šumi i sv.Lovreč (dva posljednja su van obuhvata PPPPO-a). Također se planira izgradnja specijaliziranog terapeutsko-rekreacijskog centra na području do naselja Jural. Ustanove socijalne skrbi U području obuhvata PPPPO-a nema ustanova u kojima se pružaju usluge socijalne skrbi, osim što gradovi i općine provode godišnje programe i/ili aktivnosti socijalne pomoći, sukladno vlastitim mogućnostima, a to u manjoj mjeri čini i Porečka biskupija s pripadajućim župama.



Iz analize demografskih obilježja u poglavljima 1.1.1. i 1.6.1. ovog PPPPO-a vidljivo je da se u narednom periodu može pojačati potreba za otvaranjem doma za osobe treće životne dobi, ili eventualno gerontološkog hospicija manjeg kapaciteta, posebno zbog toga što se najbliže srodne ustanove nalaze u Rovinju i Motovunu (Brkaču). Do 2015.g. će, procjenjivo, 5-10% stanovništva iznad 60 godina starosti (otprilike 200-400 osoba) trebati usluge takve ustanove, ne toliko zbog vlastitie socijalne ili zdravstvene situacije, koliko zbog očekivanog poslovnog opterećenja mlađih generacija. Iako je većina naselja u obuhvatu PPPPO-a izrazito ruralnog karaktera i običaja (u što spada i obiteljska skrb o starijim osobama), promjene u naseljenosti područja (migracija prema radnim centrima) u posljednjih 30-40 godina dovele su u određenom broj naselja ( desetak od ukupno 40) do raskida tradicionalnih obiteljskih veza, te se urgentnom procjenjuje potreba početka djelovanja barem jedne ustanove socijalne skrbi koja će pružati dnevne usluge kućne njege starijima i nemoćnima. Prostor za ustanove socijalne skrbi - pružanje usluga starijima i nemoćnima, ukoliko se takve planiraju planovima užih područja, mora odgovarati slijedećim minimalnim zahtjevima:

- da budu odvojeni od drugih zgrada, ili ako su spojeni da imaju osiguran prilaz, parkiralište, dvorište, park ili slično

- da po korisniku ima najmanje 20 m2 neizgrađenog zemljišta, od čega 5 m2 zelene površine (manje samo ukoliko je u neposrednoj blizini odgovarajuće neizgrađeno područje)

- bez arhitektonskih barijera ili sa osiguranim rampama za nesmetano kretanje (za invalide, u pravilu - prizemni objekti i ravni okoliš)

- kapacitet doma za odrasle ne može biti veći od 250 korisnika; površina spavaonice najmanje 6 m2 po korisniku

Ustanove kulture Na području obuhvata PPPPO-a ne postoje specijalizirane ustanove kulturnih djelatnosti (muzeji, galerije, knjižnice, arhivi, kinematografi, muzičko-scenske ustanove i sl.), ali zato postoje zavičajne udruge i klubovi koji su, uz nezaobilazne turističke zajednice i župne institucije, nositelji svekolikog kulturnog života. Prema procjenama i uvjetima iz županijskog prostornog plana, u prostoru obuhvata PPPPO-a bilo bi potrebno pronaći uvjete za jednu ustanovu bibliotekarske djelatnosti (knjižnica i čitaonica), koja će zadovoljiti potrebe unutar gravitacijske zone od 5.000 - 10.000 stanovnika. Prema prostornom rasporedu naselja, najpovoljnija lokacija bila bi u naselju Kanfanar, a opcije bi mogle biti sv.Petar u Šumi ili Tinjan. Zahvaljujući već poduzetim mjerama, planom se predviđa pretvaranje dijela napuštenih školskih zgrada, danas u vlasništvu općina, u polivalentne prostore za najrazličitije društvene potrebe.



3.4. UVJETI KORIŠTENJA, UREĐENJA I ZAŠTITE PROSTORA

3.4.1. UVJETI GRADNJE 3.4.1.1. Uvjeti gradnje u građevinskim područjima Uvjeti gradnje u građevinskim područjima naselja i drugim izdvojenim gospodarskim područjima načelno su utvrđeni županijskim prostornim planom i detaljno prostornim planovima uređenja gradova i općina, te se ovim PPPPO-om utvrđuju samo oni uvjeti gradnje za koje je procijenjeno da su u gore navedenim planovima nedostatno obrađeni, ili je različitost pristupa kod pojedinih prostornih planova gradova i općina takva da je ih potrebno uskladiti, a u cilju postizanja ravnomjernih očekivanih efekata građenja i uređivanja prostora u cijelom obuhvatu PPPPO-a. Uvjeti gradnje u građevinskim područjima naselja, kao i u izdvojenim područjima gospodarske namjene, već su djelomično obrađeni u poglavljima 3.2.2., 3.2.4.1., 3.2.4.2., 3.2.4.3., 3.3.1. i 3.3.2. tekstualnog dijela ovog PPPPO-a, te se na ovom mjestu daju samo posebni uvjeti korištenja i uređenja prostora:

U svim građevinskim područjima naselja, osim u Kanfanaru i Tinjanu, potrebno je ograničiti porast broja višestambenih građevina (građevine s više od 6 stambenih jedinica), i to na način da takve građevine ne smiju iznositi više od 10% ukupnog broja stambenih građevina; preporučuje se i potpuno ograničenje izgradnje višestambenih građevina u građevinskim područjima naselja popisanih u poglavlju 3.2.4.2. tekstualnog obrazloženja PPPPO-a,

Visina građevina se na području cijelog PPPPO-a, osim u građevinskim područjima gospodarske namjene I1 i I2, ograničava na 10 m i broj etaža P+2, a visina obiteljskih kuća na 8 m i broj etaža na P+1+Pt, pri čemu Pt označava potkrovnu etažu sukladno Zakonu i odredbama važećih prostornih planova u području obuhvata PPPPO-a,

Pri oblikovanju građevina treba koristiti materijale i boje prilagođene prirodnim obilježjima okolnog prostora, a u građevinskim područjima naselja popisanih u poglavlju 3.2.4.2. ovog PPPPO-a, i tradicionalnoj arhitekturi; prilagođavanje tradicionalnoj arhitekturi podrazumijeva prilagođavanje morfologiji građevina (odnos duže i kraće stranice ukupnog gabarita od 2:1 do 1:1), materijalu (preporučena uporaba kamena na pročeljima), bojama (sve boje zemljanog spektra - zemljano-žute, oker, crvene, terakota, umbre, zatim bijele, raznih nijansi sive, kao i ostalih boja saturiranih sivom bojom), pokrovu (kanalice i kamene škrilje),

Izgrađene industrijske strukture u zoni I1 u sv.Petru u Šumi (pogon "Purisa") i energetskog postrojenja TS 110/20 kV kod Šuškali (Grad Pazin) moraju se uskladiti s krajobraznim osobitostima područja u pogledu oblikovanja i strukture; preporuča se izrada krajobraznog projekta usklađenja postojećih građevina s odlikama značajnog krajobraza Limske drage,

Postojećim građevinama ugostiteljsko-turističke namjene i marikulture u Limskom zaljevu ne mogu se povećavati gabariti u vertikalnom smislu, a u horizontalnom smislu ne mogu se povećati za više od 30% od postojećih gabarita.

Za planiranu građevinu visitor centra u Limskom zaljevu (građevinsko područje gospodarske namjene T - izletište) utvrđuju se slijedeći uvjeti gradnje:

- poslovna namjena - visitor centar, površina BRP = 200 m2 - koeficijent izgrađenosti k-ig = 0,3 - koeficijent iskorištenosti k-is = 0,6 - broj etaža - 1 podzemna (suteren) + 1 nadzemna - visina - 5 m - arhitektonsko oblikovanje - kosi krov, pokrov kanalicama, preporučiva uporaba kamena na pročeljima - osiguranje 1 parkirnog mjesta na 20 m2 BRP-a

3.4.1.2. Uvjeti gradnje izvan građevinskih područja Uvjeti gradnje izvan građevinskih područja načelno su utvrđeni županijskim prostornim planom i detaljno prostornim planovima uređenja gradova i općina, te se ovim PPPPO-om utvrđuju samo oni uvjeti gradnje za koje je procijenjeno da su u gore navedenim planovima nedostatno obrađeni, ili je različitost pristupa kod pojedinih prostornih planova gradova i općina takva da je ih potrebno uskladiti,



a u cilju postizanja ravnomjernih očekivanih efekata građenja i uređivanja prostora u cijelom obuhvatu PPPPO-a. Uvjeti gradnje van građevinskih područja već su djelomično obrađeni u poglavljima 3.2.2., 3.2.4.1., 3.2.4.2., 3.2.4.3., 3.3.1. i 3.3.2. tekstualnog dijela ovog PPPPO-a, te se na ovom mjestu daju samo posebni uvjeti korištenja i uređenja prostora:

Visina građevina se, za sve građevine van građevinskih područja na području cijelog PPPPO-a, ograničava na 6 m i broj etaža P+1,

koeficijent izgrađenosti k-ig za izgradnju gospodarskih i stambeno-gospodarskih građevina ne smije iznositi više od 0,1 u odnosu na pripadajuću zemljišnu česticu ili skup čestica za koje se utvrđuje lokacijska dozvola,

Pri oblikovanju građevina treba koristiti materijale i boje prilagođene prirodnim obilježjima okolnog prostora i tradicionalnoj arhitekturi; prilagođavanje tradicionalnoj arhitekturi podrazumijeva prilagođavanje morfologiji građevina (odnos duže i kraće stranice ukupnog gabarita od 2:1 do 1:1), materijalu (preporučena uporaba kamena na pročeljima), bojama (sve boje zemljanog spektra - zemljano-žute, oker, crvene, terakota, umbre, zatim bijele, raznih nijansi sive, kao i ostalih boja saturiranih sivom bojom), pokrovu (kanalice i kamene škrilje),

Građevine van građevinskih područja, osim prometnih i infrastrukturnih građevina od važnosti za državu i županiju utvrđenih ovim PPPPO-om, ne smiju se graditi na česticama obradivog poljoprivrednog zemljišta I. i II. kategorije, kao niti na česticama šumskog zemljišta,

Građevine van građevinskih područja ne smiju se graditi unutar područja od 30 m udaljenosti od rubova vodnih površina - vodotoka, bujica i lokvi, kao i od rubova krških fenomena špilja i vrtača (fojbi) registriranih na podlozi mj. 1:25.000 koja je služila za osnovu ovog PPPPO-a,

Za građenje i izvođenje radova, zahvata i radnji u ovim PPPPO-om zaštićenim dijelovima prirode, potrebno je zatražiti uvjete zaštite prirode i/ili dopuštenje nadležnog tijela u županiji koje je preuzelo obavljanje poslova iz upravnog područja zaštite prirode, sukladno Zakonu o zaštiti prirode. ZONE POSEBNE NAMJENE Vojni kompleksi od interesa obrane kao zone posebne namjene utvrđene ovim Planom su: - maskirni vezovi „Limski kanal 1 i 2“ - pričuvni rp „Sveti Martin“ Za maskirne vezove „Limski kanal 1 i 2“ utvrđuje se zona zabranjene gradnje od 200 metara računajući od osi maskirnog veza sukladno tablici 6.2. Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata (NN 175/03). Za pričuvni rp „Sveti Martin“ utvrđuje se zona zabranjene gradnje od 700 metara računajući od osi uređaja sukladno tablici 6.3 Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata (NN 175/03). Postojeći objekti u zaštitnoj zoni mogu se dograđivati i razvijati isključivo uz suglasnost MORH-a, sukladno članku 9. Pravilnika o zaštitnim i sigurnosnim zonama 3.4.2. MJERE ZAŠTITE PROSTORA

3.4.2.1. Mjere zaštite prirodnih vrijednosti

Mjere zaštite voda Sukladno ciljevima zaštite voda na području Istarske županije, navedenim u Programu zaštite okoliša Istarske županije, mjere koje proizlaze jesu:

Izraditi i usvojiti županijski plan zaštite vode, odnosno dokumente koji će, sukladno promjenama u zakonodavstvu o vodama, preuzeti njegove zadaće. Apsolutni prioritet je u dijelu studijsko/planerskih/ organizacijskih mjera, jer će se planom uspostaviti cjeloviti okvir (sustav), unutar kojeg će se određivati prioriteti županijske važnosti. Navedena mjera je u tijeku izrade, a financira se iz sredstava Hrvatskih voda i županijskog proračuna.

Napraviti lokalne planove zaštite voda koji detaljno analiziraju problem i koje daju konkretne, operativne preporuke-unutar cjeline postavljene županijskim planom. Rečeni planovi



predstavljaju značajan element lokalnih programa zaštite okoliša. Rok za provođenje mjere je kratkoročan i srednjeročan, a financirati će se iz sredstava Hrvatskih voda, županijskog proračuna i drugih izvora.

Podići kvalitetu katastra onečišćivača. Ova mjera ima prioritet, a treba se sprovoditi trajno. Financirati ju treba iz Hrvatskih voda, državnog i županijskog proračuna.

Poboljšati inspekcijski nadzor svih vrsta onečišćenja (građanstvo, industrija, poljoprivreda). Inicirati projekte sustavnog nadzora pojedinih vrsta zagađivača, a dobivene informacije poslije prezentirati i iskoristiti u odgovarajućoj kampanji. Sukladno Programu zaštite okoliša rok za provođenje mjere je kratkoročan i srednjeročan, a treba ga financirati iz županijskog i državnog proračuna.

U planovima korištenja voda poštovati principe integralnog upravljanja vodama; prednost imaju višenamjenski sustavi. Mjera ima prioritet, a sprovodi se trajno.

Poštovati postojeće Odluke o zaštiti izvorišta, te donijeti nove, tamo gdje su potrebne. Potrebno je također poštovati preporuke iz prostorno-planske dokumentacije u vezi s područjima posebnih ograničenja u korištenju vodozaštitno područje, vodotok). Mjera ima prioritet i potrebno ju je provoditi trajno.

Graditi sustave odvodnje i to prioritetno u područjima s neposrednim utjecajem na podzemne vode ili površinske vode koje se koriste za vodoopskrbu, te posebno osjetljivim područjima.

Donijeti – novelirati sva važnija potencijalna izvorišta vodoopskrbe Radi očuvanja i održavanja regulacijskih i zaštitnih te drugih vodnih građevina i sprečavanja

pogoršanja vodnog režima, zabranjeno je: u uređenom inundacijskom pojasu i do udaljenosti od 20 m od vanjske nožice nasipa,

odnosno do 6 metara od vanjskoga ruba regulacijsko-zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda), podizati zgrade, ograde i druge građevine osim regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, vaditi kamen, glinu i ostale tvari, kopati i bušiti zdence, te bez vodopravnih uvjeta obavljati drugo bušenje tla

u uređenom i neuređenom inundacijskom pojasu orati zemlju, saditi i sjeći drveće i grmlje graditi i/ili dopuštati gradnju na zemljištu iznad natkrivenih vodotoka, osim gradnje javnih

površina (prometnice, parkovi, trgovi) provoditi ostale posebne mjere radi održavanja vodnog režima u skladu s čl. 106. Zakona o

vodama (NN 107/95, 150/05)

Mjere zaštite mora i morske obale

očuvati povoljna fizikalna i kemijska svojstva morske vode osigurati najmanje sekundarno pročišćavanje gradskih i industrijskih voda koje se ulijevaju u

more očuvati povoljnu građu i strukturu morskog dna, obale i priobalnih područja očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip; ne unositi strane (alohtone) vrste i genetski

modificirane organizme ne smije se povećavati broj uzgojnih instalacija-kaveza za uzgoj ribe (odnosno ne smije se

zauzimati novi prostor radi uzgajanja ribe), ne smije se povećavati gustoća nasada u postojećim uzgojnim instalacija (uzgojna biomasa u kavezima), ali se ostavlja mogućnost povećanja uzgojnih parkova za školjke

Projektom Jadran utvrđeni su osnovni parametri koji se moraju pratiti zbog utjecaj riba na okoliš i zbog bolesti riba. U Limskom zaljevu parametri se moraju pratiti na jednoj postaji i dvije kontrolne. Dinamika uzorkovanja Parametri u vodenom stupcu i videosnimanje makrofaune: uzorkovati dva puta godišnje – u proljeće (konac svibnja) i u jesen (početak listopada). Izvanredno uzorkovanje obavljat će se samo ako se ukaže posebna potreba zbog izvanrednih okolnosti. Dinamika uzorkovanja parametara potencijalno toksični fitoplankton utvrdit će se naknadno u dogovoru sa stručnjacima za taj parametar. Vodeni stupac:

salinitet, temperatura, otopljeni kisik (dubine: 0m, 6 m, dno) prozirnost mora klorofil a (dubine: 0 m, 6 m, dno) potencijalno toksični fitoplankton (vertikalni profil)



heterotrofne bakterije (dubine: 0 m, dno)

Sediment: makrofauna – videosnimke ispod i oko uzgajališta meiofauna granulometrijski sastav površinskog sedimenta organski ugljik i ukupni dušik površinskog sedimenta Lipidni biomarkeri površinskog sedimenta

Struje: određivanje značajki polja strujanja u akvatoriju uzgajališta (marikultura)

Da bi se dobio potpuniji uvid u zdravstveno stanje riba na uzgajalištu treba povećati praćenje prirodnih populacija. Nužno je uz dosadašnji monitoring zdravstvenog stanja riba raditi kvantitativnu i kvalitativnu mikrobiološku analizu kvalitete vode. Time bi se dobila mogućnost vrednovanja morske vode sukladno Uredbi o klasifikaciji voda (NN 77/98), zajedno s procjenom kvalitete vode i njenog utjecaja na zdravlje riba, čime bi se zaokružio aspekt bakteriološke kontrole zdravstvenog stanja riba. Neophodno je nastaviti sustavno pratiti kretanja bakterijske populacije flore, s ciljem procjene zdravstvenog stanja, mogućnosti pojave bakterijskih bolesti, ali i preventivno djelovati u sprečavanju oboljenja u ljudi (zoonoze). Proširiti virusološke pretrage na druge viruse koji do sada nisu obuhvaćeni dosadašnjim radom (npr. virus virusne encefalopatije i retinopatije koji je karakterističan za lubina). Nadalje, zanimljivo bi bilo istražiti količinu virusa u pojedinim tkivima (kvantitativni PCR), čime bi se poboljšala metodologija tijekom uzorkovanja (uzimati samo tkivo koje je najprijemljivije za viruse). Dugoročno bi bilo od velike ekonomske važnosti istražiti mogućnosti liječenja opasnih virusnih bolesti koje su najpogubnije na uzgajalištima, a za sada ne postoji terapija. Zbog složenosti odnosa i očuvanja ekološke ravnoteže, neophodno je nastaviti s praćenjem prostornih i vremenskih varijacija planktonskih algi istraživanih lokaliteta, koje su jedan od pokazatelja trofije uzgojne sredine, odnosno kakvoće vode. Stabilni uvjeti uzgojne sredine rezultiraju dobrom proizvodnjom i zdravom ribom za ljudsku prehranu. Mjere zaštite tla Sukladno Programu zaštite okoliša Istarske županije mjere koje proizlaze iz ciljeva zaštite okoliša su:

Na nivou PPUO/G izraditi detaljnu kartu erozije na području županije. Rok za provođenje mjere je prioritetan i dugoročan, a potrebno ga je financirati iz županijskog pšroračuna, sredstava Hrvatskih voda i gospodarskog sektora.

Uspostaviti suradnju i uskladiti planove i programe zaštite od negativnog djelovanja voda svih značajnih sektora. Rok ima prioritet, a ujedno ga treba provoditi trajno.

Izraditi (ili ažurirati) i sprovesti program tehničkih mjera zaštite od negativnog erozivnog djelovanja voda. Rok ima prioritet, a ujedno ga treba provoditi trajno. Financirati ga iz lokalnih proračuna, županijskog proračuna i sredstava Hrvatskih voda.

Biotehničkim mjerama nastojati mijenjati biološke uvjete koji pogoduju eroziji (briga o vegetacijskom pokrovu, sadnja zaštitnih šuma i sl.). Rok ima prioritet, a ujedno ga treba provoditi trajno. Financirati ga iz lokalnih proračuna, županijskog proračuna, sredstava Hrvatskih voda i Hrvatskih šuma.

Izraditi/ažurirati i provoditi cjelovit program sadnje zaštitnih šuma, usklađen s mjerama i programima drugih sektora značajnih za borbu protiv erozije. Rok za provođenje mjere ima prioritet, te ga treba provoditi dugoročno (više od 4 godine), a potrebno ga je financirati iz lokalnih proračuna, županijskog proračuna, sredstava Hrvatskih voda i Hrvatskih šuma, te gospodarskog sektora.

Provoditi regulativne mjere kao što su obaveza prelaska s jednogodišnjih na višegodišnje kulture, obavezno održavati protuerozijske šume na nagnutim terenima. Rok za provođenje mjere ima prioritet, te ga treba provoditi dugoročno (više od 4 godine).

Poticati ekološku poljoprivredu (izraditi studiju izvodivosti pojedinih razvojnih scenarija, uspostaviti pilot programe, financijske poticaje, stručnu pomoć, izdavanje priručnika i sl. Rok za provođenje mjere ima prioritet, te ga treba provoditi dugoročno (više od 4 godine) ), a



potrebno ga je financirati iz lokalnih proračuna, županijskog proračuna, državnog proračuna i gospodarskog sektora.

Napraviti reviziju neizgrađenih građevinskih zona predviđenih prostornim planovima u smislu njihovog vraćanja u kategoriju poljoprivrednih površina, pogotovo ako se radi o kvalitetnim poljoprivrednim tlima. Općenito, pri prostornom planiranju i uređenju dosljedno primjenjivati naputak o racionalnom korištenju poljoprivrednog zemljišta (aspekt prenamjene i sl.). Mjera ima prioritet i potrebno ju je provoditi trajno.

Kod intenzivne poljoprivrede poticati suvremene prakse kojima je cilj očuvanje kvalitete tla (plodored, efikasnija primjena biotehničkih sredstava, polikultura i sl.). Mjera ima prioritet i potrebno ju je provoditi trajno. Potrebno ju je financirati iz lokalnih proračuna, županijskog proračuna, državnog proračuna i gospodarskog sektora.

Uspostaviti sustav trajnog praćenja kvalitete tla. Dodatna ciljana istraživanja, redoviti monitoring, integracija podataka u budući Informacijski sustav okoliša Županije. Mjera ima prioritet i potrebno ju je provoditi trajno. Potrebno ju je financirati iz lokalnih proračuna, županijskog proračuna, državnog proračuna i gospodarskog sektora.

Mjere zaštite zraka od onečišćenja

Šire područje industrijske zone Kanfanar-Marići i prometnog čvora Kanfanar na istarski ipsilon su područja potencijalne ugroženosti kakvoće zraka, te se propisuje obveza postavljanja mjerne postaje za praćenje kakvoće zraka, a mikrolokacija se mora utvrditi stručnim elaboratom.

Mjere za ostvarivanje ciljeva sukladno Programu zaštite okoliša Istarske županije jesu:

Izraditi Zakonom propisane dokumente zaštite i poboljšanja kakvoće zraka. Mjera ima prioritet i potrebno ju je financirati iz županijskog proračuna.

Uvažavajući zabrinutost građana, dopuniti postojeća mjerenja na lokalnoj mreži, te kvalitetnije prenijeti informacije o rezultatima mjerenja. Mjera ima također prioritet, a financirati ju treba iz lokalnih proračuna, županijkog proračuna i gospodarskog sektora.

Potrebno je dopuniti postojeći sustav praćenja podsustavom za praćenje koncentracije alergene peludi u zraku (ambrozija i dr.). Prioritetna mjera, koju je potrebno financirati iz lokalnih proračuna i županijskog proračuna.

Informirati i stalno ažurirati registar onečišćivaća i katastra emisija u zrak kao dijela informacijskog sustava praćenja kakvoće zraka), na način koji dopušta pretraživanje, sortiranje i druge uobičajene funkcije obrade i korištenja unesenih podataka) što trenutno nije slučaj. Mjera je prioritetnog karaktera, a financirati će se iz županijskog proračuna, državnog proračuna i gospodarskog sektora.

Uspostaviti informacijski sustav stanja zraka, kao dijela informacijskog sustava okoliša IŽ. Mjeru je potrebno financirati iz županijskog proračuna. Mjera je prioritetnog karaktera.

Intenzivnija diseminacija informacija o stanju zraka (preko web stranica, javnih panoa). Mjeru je potrebno financirati iz županijskog proračuna te proračuna jedinica lokalne samouprave. Mjera je prioritetnog karaktera.

Održavati i povećavati površine parkova i zelenih površina unutar naselja. Rok za provođenje je trajnog karaktera, kojeg treba financirati iz gospodarskog sektora, županijskog proračuna i lokalnih proračuna.

Dosljedno planirati i upravljati razvojem i izgradnjom u prostoru, koje uzima u obzir emisije u zrak i njihove utjecaje. Mjeru provoditi trajno.

Poticati uvođenje čišćijih tehnologija. Mjera je prioritetnog karaktera, a potrebno ju je financirati iz gospodarskog sektora i županijskog proračuna.

Nastaviti plinifikaciju Istre, održavati i povećavati površine pod šumama, poboljšati javni promet i općenito promet u naseljima.

Uspostaviti biciklističke staze. Trajni prioritet kojeg je potrebno financirati iz županijskog proračuna, lokalnih proračuna i gospodarskog sektora.



Mjere u zaštićenim područjima Područja pod različitim režimima zaštite utvrđenih ovim planom, rasprostiru se na površini od ukupno 4875,20 ha, što predstavlja 43% obuhvata Plana. Zaštićena područja jesu:

u kategoriji posebnog rezervata u moru - more i podmorje Limskog zaljeva; u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije-šuma Kontija u kategoriji značajog krajobraza: obronci Limskog zaljeva, dio rovinjskih otoka i priobalja,

Evidentirana područja jesu:

u kategoriji značajnog krajobraza - Limska draga, okoliš povijesne cjeline Tinjan, okoliš povijesne cjeline naselja Kringa

u kategoriji geomorfoloških spomenika prirode: uvala Saline, jama Kumbašeja,Romualdova pećina, pećina Sv. Martina, jama kod sela Burići, jama kod Mrgani, Pećinovac, Kaštelir, Ladićevi krugi, škrapasti teren ispod Križnjaka, Krug Sv. Anđela

u kategoriji hidroloških spomenika prirode: izvori-Koreč, Kaštelir, Brkešova voda, Karaštak (Karma)

Za zaštićena područja - posebnog rezervata u moru, posebnog rezervata šumske vegetacije, te značajnih krajobraza potrebno je sukladno Zakonu o zaštiti prirode donijeti plan upravljanja koji će određivati razvojne smjernice, način sprovođenja zaštite, način korištenja i upravljanja te pobliže smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva. Za morsko područje NEM-a-posebni rezervat u moru (more i podmorje Limskog zaljeva) ovim planom propisuju se slijedeće mjere zaštite:

spriječiti nasipavanje i betonizaciju obale regulirati akvakulturu sukladno preporukama navedenim u Projektu Jadran kojim su utvrđeni

osnovni parametri koji se moraju pratiti zbog utjecaj riba na okoliš i zbog bolesti riba. U Limskom zaljevu parametri se moraju pratiti na jednoj postaji i dvije kontrolne

očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip; ne unositi strane (alohtone) vrste i genetski modificirane organizme

spriječiti nepropisnu gradnju na morskoj obali, a bespravne građevine na pomorskom dobru ukloniti i sanacijom povratiti vrijednosti prirodnog okoliša

zabrana sidrenja ne smije se povećavati broj uzgojnih instalacija-kaveza za uzgoj ribe (odnosno ne smije se

zauzimati novi prostor radi uzgajanja ribe), ne smije se povećavati gustoća nasada u postojećim uzgojnim instalacija (uzgojna biomasa u kavezima), ali se ostavlja mogućnost povećanja uzgojnih parkova za školjke.

Za kopneno područje NEM-a – značajni krajobraz (obronci Limskog zaljeva) ovim Planom propisuju se slijedeće mjere zaštite:

spriječiti betonizaciju i nasipavanje obale regulirati posjećivanje spriječiti nepropisnu gradnju na morskoj obali, a bespravne građevine na pomorskom dobru

ukloniti i sanacijom povratiti vrijednosti prirodnog okoliša Za međunarodno važno područje za ptice – Akvatorij zapadne Istre ovim Planom propisuju se slijedeće mjere zaštite:

regulirati turističko rekreativne aktivnosti prilagoditi ribolov i sprječavati prelov ribe spriječiti izgradnju objekata na gnijezdećim kolonijama i u njihovoj neposrednoj blizini

Za važno područje za divlje svojte i stanišne tipove – Akvatorij zapadne Istre ovim Planom propisuju se slijedeće mjere zaštite:

regulirati turističko rekreativne aktivnosti prilagoditi ribolov i sprječavati prelov ribe



Za evidentirana područja - Limska Draga, okoliš povijesne cjeline Tinjan, okoliš povijesne cjeline Kringa, uvala Saline, jama Kumbašeja,Romualdova pećina, pećina Sv, Martina, jama kod sela Burići, jama kod Mrgani, Pećinovac, Kaštelir, Ladićevi krugi, škrapasti teren ispod Križnjaka, Krug Sv. Anđela, Koreč, Kaštelir, Brkešova voda, Karaštak (Karma)) propisuje se obveza izrade stručnog obrazloženja ili stručne podloge na kojima se temelji prijedlog akta o proglašenju. Stručnu podlogu izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode, a istom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže zaštititi, način upravljanja tim područjem, te na izjavi tijela koje donosi akt o proglašenju o osiguranim sredstvima za upravljanje zaštićenim područjem. Stručna podloga sadrži detaljni opis obilježja i vrijednosti područja koje se zaštićuje, ocjenu stanja toga područja, posljedice koje će donošenjem akta o proglašenju proisteći, posebno s obzirom na vlasnička prava i zatečene gospodarske djelatnosti, te ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje akta o proglašenju zaštićenog područja. O prijedlogu za proglašenje zaštićenog područja izvješćuje se javnost. Izvješćivanje javnosti podrazumijeva javni uvid u predloženi akt o proglašenju zaštićenog područja i stručnu podlogu s kartografskom dokumentacijom. Postupak javnog uvida za zaštićena područja (spomenik prirode, značajni krajobraz) organizira i provodi Županija. Javni uvid traje najmanje trideset dana. Akt o proglašenju zaštićenog područja mora sadržavati:

naziv i kategoriju zaštićenog područja, prostorne granice zaštićenog područja, naznaku mjerila kartografskog prikaza, odnosno drugu oznaku lokacije, kartografski prikaz s ucrtanim granicama, odnosno s oznakom lokacije, koji su sastavni dio

akta o proglašenju. U cilju sprječavanja ugrožavanja zaštićenog područja aktom o proglašenju može se odrediti utjecajno područje koje je izvan zaštićenog područja i propisati mjere njegove zaštite.

Akt o proglašenju dostavlja se nadležnom sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama. Za područje za koje se stručnim obrazloženjem Zavoda utvrdi da ima svojstva zaštićenog područja i/ili je pokrenut postupak radi stavljanja pod zaštitu utvrđuje se da je pod preventivnom zaštitom donošenjem rješenja o preventivnoj zaštiti. Rješenje o preventivnoj zaštiti donosi Ministarstvo. Rješenjem o preventivnoj zaštiti utvrđuje se zaštićeno područje i rok na koji se određuje preventivna zaštita koji ne može biti dulji od tri godine od dana donošenja rješenja. Za vrijeme preventivne zaštite na prirodnu vrijednost primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti prirode i ovoga Plana. Rješenje o preventivnoj zaštiti dostavlja se nadležnom sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama.

Za planirane zahvate u prirodi, koji sami ili sa drugim zahvatima mogu imati bitan utjecaj na ekološki značajno područje ili zaštićenu prirodnu vrijednost/prirodnu vrijednost predviđenu za zaštitu, treba ocijeniti, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, njihovu prihvatljivost za prirodu o odnosu na ciljeve očuvanja tog ekološki značajnog područja ili zaštićene prirodne vrijednosti.

Pri planiranju trasa novih prometnica potrebno je uvažavati specifičnosti reljefa i vegetacijskog

pokrova na način da se utjecaj na krajobraz i prirodne sastavnice prostora svedu na najmanju moguću mjeru.

Otkriće svakog minerala/fosila koji bi mogao predstavljati zaštićenu prirodnu vrijednost,

obvezno je prijaviti Upravi za zaštitu prirode Ministarstva kulture u roku od 8 dana. Mjere zaštite za ugrožena i rijetka staništa Na području obuhvata ovoga Plana utvrđena su rijetka i ugrožena staništa (primorske, termofilne šume i šikare hrasta medunca, mješovite, rjeđe čiste vazdazelene šume i makije crnike iili oštrike, submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, te močvarna i vodena staništa za koje treba provoditi sljedeće mjere očuvanja:

poduzimati radnje koje imaju za cilj očuvanje bioloških vrsta značajnih za stanišni tip, što podrazumijeva neunošenje stranih (alohtonih) vrsta i genetski modificiranih organizama, te poticati uzgoj autohtonih svojti biljaka i životinja. Alohtone vrste predstavljaju veliki problem i drugi su razlog smanjenja biološke raznolikosti na globalnom nivou, odmah nakon direktnog uništavanja staništa. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode, zabranjeno je uvođenje stranih divljih svojti u ekološke sustave.



prirodne krajobraze treba štiti od širenja neplanske gradnje, a kao posebnu vrijednost treba očuvati područja prekrivena autohtonom vegetacijom i obalno područje (prirodne plaže, stijene, rtove) te more i podmorje kao ekološki vrijedna područja.

zabranjuje se sidrenje u uvali Saline Mjere zaštite za vlažna staništa Vlažna staništa, uključujući vode, predstavljaju prirodne vrijednosti u smislu Zakona o zaštiti prirode, te ih treba očuvati u prirodnom ili doprirodnom stanju. Ovim Planom propisuju se slijedeće mjere zaštite:

nije dopušteno pregrađivanje vodotoka, isušivanje, zatrpavanje ili mijenjanje izvora i ponora, bara, lokvi i dr. ako se time ugrožava opstanak prirodnih vrijednosti i očuvanje biološke raznolikosti (leptiri, vodozemci, gmazovi, ptice)

spriječavanje zaraštavanja preostalih lokvi u obuhvatu Plana Mjere zaštite za zaštićene svojte

Zabranjeno je branje, skupljanje, uništavanje, sječa ili iskopavanje samoniklih strogo zaštićenih biljaka i gljiva, te držanje i trgovina samoniklim strogo zaštićenim biljkama i gljivama

Strogo zaštićene životinje zabranjeno je namjerno hvatati, držati i/ili ubijati, namjerno oštećivati ili uništavati njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, te područja njihova razmnožavanja ili odmaranja, namjerno uznemiravati, naročito u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, migracije ili hibernacije, ako bi uznemiravanje bilo značajno u odnosu na ciljeve zaštite, namjerno uništavati ili uzimati jaja iz prirode ili držati prazna jaja, prikrivati, držati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuđivati ili na bilo koji način pribavljati i preparirati. Zaštitu uživaju i samonikle biljke i gljive, te divlje životinje koje se nalaze u posebnom rezervatu, ako se radi o samoniklim biljkama, gljivama, te divljim životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno, kao i sve podzemne životinje, i kad nisu zaštićene kao pojedine svojte, ako aktom o zaštiti toga područja za pojedinu vrstu nije drugačije određeno.

Korištenje zaštićenih divljih svojti dopušteno je na način i u količini da se njihove populacije na državnoj ili lokalnoj razini ne dovedu u opasnost.

u cilju zaštite šišmiša, potrebno je očuvati njihova prirodna staništa u špiljama (kao i skloništima po tavanima, crkvenim tornjevima i drugim prostorima na zgradama). Za zaštitu šišmiša koji obitavaju u špiljama potrebno je jedan dio špilja predvidjeti kao područja zatvorena za javnost, a u špiljama koje su otvorene za posjetitelje, šišmišima je potrebno osigurati nesmetano kretanje prilikom postavljanja vrata na ulazu u špilju, ne ih uznemiravati prilikom posjeta, te je potrebno odrediti prihvatni kapacitet špilje

u slučaju obnova zgrada i crkava u kojima je nađena kolonija šišmiša, poželjno je postaviti nova pogodna mjesta za sklonište kolonije.

Mjere zaštite za travnjake

gospodariti travnjacima putem ispaše i režimom košnje, prilagođenim stanišnom tipu, uz prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva

očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip; ne unositi strane (alohtone) vrste i genetski modificirane organizme

očuvati povoljni omjer između travnjaka i šikare, uključujući i spriječavanje procesa sukcesije (spriječavanje zaraštavanja travnjaka)

očuvati povoljnu nisku razinu vrijednosti mineralnih tvari u tlima suhih i vlažnih travnjaka poticati oživljavanje ekstenzivnog stočarstva za područje obuhvata Plana potrebno je izraditi akcijski plan uspostavljanja i održavanja

travnjaka s obje strane Limskog zaljeva. Akcijski plan je u okviru Strategije i akcijskih planova biološke i krajobrazne raznolikosti RH svrstan u kratkoročni (s provedbom je potrebno započeti u roku od narednih 5 godina), odnosno srednjoročni (s provedbom je potrebno započeti u roku od narednih 5-10 godina). Kako je Strategije usvojena 1999. godine, a s obzirom na rok kada je akcijski plan trebao biti započet i sada već u jednom dijelu realiziran, a nije, proizlazi žurna potreba za njegovu realizaciju. Financijska sredstva za njegovu realizaciju, kako je navedeno u Strategiji, potrebno je osigurati u državnom i županijskom proračunu.



Mjere zaštite za šume gospodarenje šumama provoditi sukladno načelima certifikacije šuma prilikom dovršnog sijeka većih šumskih površina, gdje god je moguće i prikladno, ostavljati

manje neposječene površine u gospodarenju šumama osigurati prikladnu brigu za očuvanje ugroženih i rijetkih divljih svojti

te sustavno praćenje njihova stanja u gospodarenju šumama očuvati u najvećoj mjeri šumske čistine (livade, pašnjaci i dr.) i

šumske rubove u gospodarenju šumama osigurati produljenje sječive zrelosti zavičajnih vrsta drveća s

obzirom na fiziološki vijek pojedine vrste i zdravstveno stanje šumske zajednice u gospodarenju šumama izbjegavati uporabu kemijskih sredstava za zaštitu bilja i bioloških

kontrolnih sredstava (control agents), ne koristiti genetski modificirane organizme poduzimati radnje koje imaju za cilj očuvanje bioloških vrsta značajnih za stanišni tip, što

podrazumijeva neunošenje stranih (alohtonih) vrsta i genetski modificiranih organizama, te poticati uzgoj autohtonih svojti biljaka i životinja

u svim šumama osigurati stalan postotak zrelih, starih i suhih (stojećih i oborenih) stabala, osobito stabala s dupljama

u gospodarenju šumama osigurati prikladnu brigu za očuvanje ugroženih i rijetkih divljih svojti te sustavno praćenje njihova stanja (monitoring)

pošumljavanje, gdje god to omogućavaju uvjeti staništa, obavljati autohtonim vrstama drveća u sastavu koji odražava prirodni sastav, koristeći prirodi bliske metode; pošumljavanje nešumskih površina obavljati samo gdje je opravdano uz uvjet da se ne ugrožavaju ugroženi i rijetki nešumski stanišni tipovi

detaljne mjere za očuvanje šumskih stanišnih tipova propisuju se uvjetima zaštite prirode za gospodarske jedinice „Lim“, „Priobalne šume Rovinja“, „Rovinj“ i „Motovun“ koje ulaze u obuhvat Plana.

Mjere zaštite speleoloških objekata Ovim Planom propisuju se slijedeće mjere zaštite speleoloških objekata:

za sve aktivnosti u speleološkim objektima potrebno je prethodno ishoditi dopuštenje Ministarstva kulture, a osobito za:

organizirano posjećivanje, korištenje ili uređenje speleološkog objekta ili njegovog dijela

otvaranje i/ili zatvaranje ulaza/izlaza/ u/na speleološkom objektu, kao i za izgradnju, obnovu ili sanaciju svakoga podzemnog objekta

obavljanje znanstvenih i stručnih istraživanja ronjenje u speleološkom objektu snimanje filmova ili fotografiranje u speleološkom objektu radnje i zahvate koji utječu na temeljne značajke, uvjete i prirodnu floru ili

faunu u speleološkom objektu ili njegovom nadzemlju Vojna infrastruktura Unutar obuhvata PPPPO-a nalaze se maskirni vezovi u području Limskog zaljeva (Limski kanal 1 i 2) te pričuvna radarska postaja Sv. Martin sa zonom zabrane gradnje.



3.4.2.2. Mjere zaštite kulturnih dobara Poluurbana i ruralna naselja Poluurbana naselja Kringa, Tinjan (Općina Tinjan), Kanfanar (Općina Kanfanar) Ruralna naselja Gradina, Kloštar (Općina Vrsar), Ruhci, Šuškali, Veli Ježenj, Sošići, Ladići, Korenići, Mrgani (Općina Kanfanar) Planskim dokumentima niže razine potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri zadržati i revitalizirati matricu povijesne jezgre naselja, a izgradnju u neizgrađenim dijelovima jezgre realizirati interpolacijama na načelima tipološke rekonstrukcije. Pod tipološkom rekonstrukcijom podrazumijeva se izgradnja koje je unutarnjom organizacijom prostora, komunikacijom s javnim površinama, gabaritima i namjenom usklađena s postojećim okolnim povijesnim objektima, ne narušavajući siluetu i osnovne vizure te komunikacijske tijekove unutar povijesne jezgre, a posebno je potrebno očuvati odnos izgrađenog dijela povijesnih poluurbanih i ruralnih jezgri s neposrednim agrarnim okolišem i poljoprivrednim površinama unutar povijesnih jezgri. Ne preporučuje se izmjena strukture i tipologije postojećih objekata radi funkcionalne fuzije u veće prostorne sklopove koje bi mogle dovesti do gubitka prostornog identiteta pojedinih građevina. Uređivanje svih vanjskih ploha objekata unutar povijesnih poluurbanih i ruralnih cjelina mora se temeljiti na korištenju isključivo lokalnih arhitektonskih izraza i građevinskih materijala. Svako od navedenih seoskih naselja potrebno je potanko inventarizirati s obzirom na građevnu strukturu (stambene i gospodarske zgrade) i prostornu matricu, koju čini mreža putova (cesta) i pripadajuća parcelacija. Tradicijsku arhitekturu (stambenu i gospodarsku) treba dokumentirati, arhitektonski snimiti i obraditi kako bi se odredili uvjeti i režimi zaštite, te način i metode obnove kojima bi se prilagodili suvremenim uvjetima življenja. Proširenje građevnih područja postojećih naselja potrebno je planirati na način kojim bi se zadržala homogenost slike povijesnoga naselja, kvalitetna ekspozicija, što u većini slučajeva znači da je neprihvatljivo širenje građevnih područja u smjeru prilaznih cesta s kojih se doživljavaju kvalitetne vizure na povijesnu jezgru naselja. U planiranju širenja građevnih područja naselja, njihovom dimenzioniranju i prostornom smještaju treba nastojati očuvati njegov karakter, s obzirom na tip (zbijeni zaselak ili izduženo selo) i karakter naselja (selo sa središnjim funkcijama, zaselak). Jednako je važno čuvanje kvalitetnog pejsažnog okruženja, poljodjelskih površina, šuma i sl., jer osim građevne strukture cjelovitu sliku naselja čini i pripadajuće pejsažno okruženje. Zone zaštite određene su u cilju očuvanja tipoloških osobina povijesnoga naselja i njegove karakteristične slike, te očuvanja njegovih povijesnih struktura (prostornih i graditeljskih). Zone zaštite su podijeljene prema stupnju očuvanosti povijesne građevne strukture i prostorne organizacije te različitih režima i mogućih zahvata. Zone zaštite povijesnih naselja definiraju su kao: I. zona zaštite, II. zona zaštite, kontaktne zone i zona ekspozicije. Za upravljanje graditeljskim nasljeđem u povijesnim jezgrama poluurbanih i ruralnih naselja potrebno je osnivati specijalizirane ustanove, zaklade ili fondacije koje se financiraju temeljem propisa o zaštiti kulturnih dobara. Područja izdvojenih gospodarskih cjelina - stancija Kapetanova stancija (Općina Vrsar), Čubani, Brčani (Grad Pazin), Paladnjaki (Općina Žminj), Medenova stancija (Općina Kanfanar), Stancija Monter (Grad Rovinj) Za sve izdvojene gospodarske cjeline (stancije) propisuju se slijedeće mjere zaštite: - ograničenje širenja pojedinog stambeno-gospodarskog sklopa za gradnju novih stambenih

građevina, - zaštita neposrednog okoliša, odnosno pripadajućeg kulturnog krajolika,



- sve intervencije na građevinama izvoditi u skladu s istarskom graditeljskom tradicijom i građevnim materijalima, bez nove gradnje.

Kultivirani krajobraz

Krajobraz obronaka naselja Kringa iznad Limske drage, naselja Tinjan iznad Limske drage, kultivirani krajolik južno od naselja Selina u Općini sv.Lovreč, kultivirani krajobraz istočno od Pajci u Općini Tinjan, krajobraz obronaka naselja sv.Petar u Šumi iznad Limske Drage

Kultivirani agrarni krajolik potrebno je očuvati od daljnje izgradnje u najvećoj mogućoj mjeri, te usmjeravati izgradnju objekata interpolacijama unutar izgrađene strukture naselja, odnosno novom izgradnjom u neizgrađenim dijelovima građevinskih područja. Izuzetno se dozvoljava izgradnja pojedinačnih stambeno-gospodarskih cjelina u agrarnom prostoru ruralnih naselja, ali na način da izgradnja ne izmjene tradicionalne osobitosti šireg prostora (terase, suhozidi, kažuni, vegetacija). Mjere pošumljavanja u agrarnom krajoliku neautohtonim vrstama dopuštaju se samo u neposrednoj provedbi mjera zaštite od erozije. Kultivirani krajolik humaka akropolskih naselja potrebno je očuvati od bilo kakve daljnje izgradnje, s time da se u prostornom planu uređenja grada i općine detaljno utvrdi obuhvat neposrednog okoliša akropolskih naselja. Arheološka baština Mjere zaštite propisuju se za slijedeće arheološke lokalitete:

Područje srednjevjekovnog grada Dvigrada u Općini Kanfanar, (Z-587, objavljeno u Registru br. 1/03)

Prapovijesni tumul na brdu Maklavun u Općini Kanfanar, (Z-604, objavljeno u Registru br. 1/03)

Antički i srednjevjekovni lokalitet uz crkvu sv.Eufemije u uvali Soline u Gradu Rovinju (Rješenje MK od 25.05.2006.)

Arheološki lokalitet Gradina nad Limom u Općini Kanfanar (stari reg.br. 234) Paleolitički i srednjevjekovni lokalitet špilja sv.Romualda u Općini Kanfanar Prapovijesni, antički i srednjevjekovni lokalitet brda Gradina i Kičer u Općini Kanfanar

(granično područje s Gradom Rovinjom) Prapovijesni, antički i srednjevjekovni lokalitet sv.Martin nad Limom u Općini Kanfanar Prapovijesni lokalitet na brdu Karaštak u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli između Gradine nad Limom i Jurala u Općini Kanfanar Prapovijesni lokalitet Gradina Morozola u Općini Kanfanar Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet Kašteljer uz crkvu sv.Agate u Općini Kanfanar Srednjevjekovni lokalitet kaštel Parentin u Općini Kanfanar Srednjevjekovni lokalitet kod crkve sv.Petra na Kacavancu u Općini Kanfanar Srednjevjekovni lokalitet sv.Petronila u Općini Kanfanar Paleolitički / neolitički lokalitet i prapovijesni tumuli na lokaciji Križnjak u Općini Kanfanar Prapovijesni lokalitet s tumulima i ostacima antičkih građevina u području brda Margarištak

kod Jurala u Općini Kanafanar Prapovijesni lokalitet gradine Žuntića glavica u Općini Kanfanar Prapovijesni lokalitet u Val Faborso u Gradu Rovinju Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Feliksa u Valalti u Gradu Rovinju Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Tome u Gradu Rovinju Antički lokalitet u uvali Dobra (Fojaga) u Općini Vrsar Prapovijesni lokalitet na vrhu Mukaba (Mon Calvo) u Općini Vrsar Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet u naselju Gradina u Općini Vrsar Antički i srednjevjekovni lokalitet uz samostan sv.Mihovila nad Limom u Općini Vrsar Prapovijesni lokalitet Krug kod Krunčići u Općini sv.Lovreč Prapovijesni, antički i srednjevjekovni lokalitet u naselju Tinjan u Općini Tinjan Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet sv.Špeta (sv.Elizabeta) u Općini Tinjan Srednjevjekovni lokalitet kod Peljaki (Kleč Peljaki) u Općini Tinjan



Antički i srednjevjekovni lokalitet kod Hlistići (Mažire) u Općini Tinjan Prapovijesni i srednjevjekovni lokalitet naselja Kringa u Općini Tinjan Prapovijesni i antički lokalitet Baštija u Općini Kanfanar Antički lokalitet kod Putini u Općini Kanfanar Antički lokalitet kod Meki u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli kod Brajkovići u Općini Kanfanar Srednjevjekovni lokalitet sv.Šimuna kod Korenići u Općini Kanfanar Srednjevjekovni lokalitet sv.Magdalene južno od Korenići u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli na brdu Rupnjak u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli na lokalitetu Lastine kod Pilkovići u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli na brdu Žvenke u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli zapadno od lokaliteta Obruči (Blogi) u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli na lokalitetu Šeraja zapadno od Kanfanara u istoimenoj općini Prapovijesni tumuli na lokalitetu Brežine južno od Korenići u Općini Kanfanar Prapovijesni tumuli na lokalitetu Gromače južno od Ladići u Općini Kanfanar Prapovijesni

lokalitet Vrh Major (Monte Maggiore) u Gradu Rovinju Prapovijesni tumuli kod Ladići (južno od crkve sv.Siksta) u Općini Kanfanar Prapovijesni lokalitet Fratusa u Gradu Rovinju Prapovijesni lokalitet na brdu Monter u Gradu Rovinju Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Bartol u Gradu Rovinju Prapovijesni lokalitet na brdu Koren u Gradu Rovinju Kasnoantički i srednjevjekovni lokalitet sv.Proto u Gradu Rovinju

Sve arheološke i hidroarheološke zone utvrđene ovim Planom potrebno je detaljno istražiti, te planskim dokumentima nižeg reda utvrditi način korištenja zona. Unutar izgrađenih područja naselja preporuča se detaljno istraživanje do kulturnog sloja te, sukladno rezultatima valorizacije, prezentacija nalaza in situ koja može utjecati na izvedbene projekte planiranih građevina. Izvan izgrađenih područja, kao i u podmorju, preporuča se detaljno istraživanje i konzervacija nalaza uz mogućnost korištenja metode anastiloze a u ekstremnim i temeljito dokumentiranim slučajevima i parcijalne dislokacije, s time da se prethodno na razini prostornih planova općina i gradova detaljno utvrdi obuhvat pojedinih izdvojenih arheoloških nalazišta te režimi zaštite istih. U područjima kojim se ovim Planom, kao i prostornim planovima općina i gradova, predviđa izgradnja objekata, a prostor nije izgrađen i priveden namjeni temeljem dosadašnjih prostornih planova, investitor izgradnje na takovom prostoru ima obavezu obaviti arheološka istraživanja ili sondiranja prema uputama nadležne konzervatorske službe s time da u slučaju veoma važnog arheološkog nalaza može doći do izmjene projekta ili njegove prilagodbe radi prezentacije. Istraženi i možebitni (potencijalni) arheološki lokaliteti predstavljaju važan element kulturne baštine, značajan za povijesni i kulturni identitet prostora. Označeni su približnom lokacijom na karti kulturne baštine (1:25000), a samo ih je vrlo malen broj istražen, dokumentiran i prezentiran. Upravo zbog stupnja neistraženosti svrstavaju se u grupu ugroženih i najmanje zaštićenih kulturnih dobara. Većina lokaliteta indicirana je na temelju slučajnih nalaza, no najveći broj čini skupina potencijalnih nalazišta (pretpostavljenih na temelju indikativnih toponima, geomorfološkoga položaja, povijesnih podataka i kontinuiteta naseljavanja), te brojna područja uz materijalne ostatke povijesnih građevina (groblja uz srednjovjekovne crkve, urbana arheologija naselja s dugim povijesnim kontinuitetom naseljavanja). Na dosad neistraženim arheološkim lokalitetima potrebno je provesti pokusna arheološka sondiranja, kako bi se mogle odrediti granice zaštite lokaliteta. Prioritetna istraživanja treba provoditi na područjima koja se namjenjuju intenzivnom razvoju infrastrukturnih sustava. U postupku ishođenja lokacijske dozvole treba obaviti arheološka istraživanja. Ukoliko se prilikom izvođenja zemljanih radova naiđe na predmete ili nalaze arheološkoga značenja, potrebno je radove odmah obustaviti, a o nalazu obavijestiti najbliži muzej ili Upravu za zaštitu kulturne baštine.



Civilni i sakralni kompleksi građevina Mjere zaštite utvrđuju se za slijedeće sakralne komplekse:

Kompleks pavlinskog samostana i crkve sv.Petra i Pavla u sv.Petru u Šumi (Z-1839, objavljeno u Registru br. 2/07) - kontaktna zona van obuhvata PPPPO-a

Kompleks samostana i kapele sv.Mihovila kod Kloštra u Općini Vrsar (stari reg.br. 26) s palačom Coletti.

Sakralni i civilni kompleksi uređuju se isključivo temeljem detaljne planske dokumentacije i projekata, a metodom i sadržajem utvrđenima PPIŽ-om. Sakralni i civilni kompleksi mogu mijenjati namjenu (metoda revitalizacije) tek temeljem izvršene konzervacije koja može uključivati metodu anastiloze, te izuzetno restauracije i tipološke rekonstrukcije ukoliko se takve metode potvrde kao poželjne u postizanju integriteta kulturnog dobra. Ukoliko se sakralni i civilni kompleksi, izvan onih utvrđenih ovim Planom, nalaze unutar područja urbanih, poluurbanih ili ruralnih cjelina, sustav mjera zaštite navedenih kulturnih dobara potrebno je uskladiti na razini propisanog plana izrađenog metodom i sadržajem utvrđenim ovim Planom. Fortifikacijski kompleksi Mjere zaštite propisuju se za slijedeće fortifikacijske građevine:

Dijelovi fortifikacijskog kompleksa Dvigrada Dijelovi fortifikacijskog kompleksa Tinjana

Sustavi fortifikacija moraju se očuvati i održavati u naslijeđenom obliku, te nisu dozvoljene nikakve intervencije kojima se mijenja svojstvo kulturnog dobra. Pojedinačni dijelovi fortifikacija mogu se, u izuzetnim slučajevima, rekonstruirati po načelu anastiloze (ako je istraženi materijal in situ dovoljan za primjenu navedene metode) ili tipološke rekonstrukcije (ako se temeljem povijesno-prostornih istraživanja može nedvojbeno utvrditi oblik i detalji fortifikacije). Također, navedene smjernice za prostorno uređenje fortifikacija odnose se na i dijelove struktura urbanih ili ruralnih cjelina koje su izrasle na nekadašnjim fortifikacijama, a za koje se može nedvojbeno utvrditi da oblikom i volumenom podražavaju oblik fortifikacije na kojem su nastale. Dijelovi fortifikacija ili fortifikacijskih objekata (kule, bastioni, galerije, cisterne, skladišta) mogu se privesti namjeni (metoda revitalizacije) temeljem gore navedenih metoda rekonstrukcije, ali na način da se novom namjenom ne utječe na svojstvo kulturnog dobra, odnosno da se ne oštećuju izvorni dijelovi konstrukcije fortifikacija. Pojedinačne civilne i sakralne građevine Mjere zaštite propisuju se za slijedeće pojedinačne civilne i sakralne građevine: Civilne građevine

Rodna kuća biskupa Jurja Dobrile u Velom Ježenju u Gradu Pazinu (stari reg.br. 93) Palača Califfi u Gradini u Općini Vrsar Rodna kuća Josipa Voltića u Tinjanu u Općini Tinjan Rodna kuća Franje Glavinića u Kanfanaru u Općini Kanfanar

Sakralne građevine

Crkva sv.Ilije kod Dvigrada u Općini Kanfanar, (Z-588, objavljeno u Registru br. 1/03) Crkva sv.Marije od Lakuća kod Dvigrada u Općini Kanfanar (Z-589, objavljeno u Registru br.

1/03) Crkva sv.Antuna kod Dvigrada u Općini Kanfanar (Z-590, objavljeno u Registru br. 1/03) Crkva sv.Agate kod Kanfanara u Općini Kanfanar (Z-591, objavljeno u Registru br. 1/03) Crkva sv.Silvestra s pripadajućim zvonikom u Kanfanaru u Općini Kanfanar (P-1474,

objavljeno u Registru br. 5/05) Crkva sv.Eufemije u uvali Saline u Gradu Rovinju (Rješenje MK od 25.05.2006.) Crkva sv.Andrije u Gradini u Općini Vrsar



Kapela BDM na groblju u Gradini u Općini Vrsar Crkva sv.Šimuna i Jude Apostola u Tinjanu u Općini Tinjan Crkva sv.Križa u Tinjanu u Općini Tinjan Crkva sv.Petra i Pavla u Kringi u Općini Tinjan Crkva sv. Ane na groblju u Kringi u Općini Tinjan Crkva sv.Katarine u Kringi u Općini Tinjan Crkva sv.Antuna opata u Kringi u Općini Tinjan Crkva sv.Marije od zdravlja u Brajkovićima u Općini Kanfanar Crkva sv.Siksta u Ladićima u Općini Kanfanar Crkva sv.Duha u Korenićima u Općini Kanfanar Crkva sv.Valentina u Kanfanaru u Općini Kanfanar Crkva sv.Margarete u Juralu u Općini Kanfanar Crkva sv.Jakova na Veljunu kod Vidulini u Općini Kanfanar – nadzemni ostaci Crkva sv.Martina na Limu u Općini Kanfanar Crkva sv.Ivana u Valalti u Gradu Rovinju - ostaci Crkva sv.Bartola u Gradu Rovinju - ostaci Crkva sv.Prota (Protazija) u Gradu Rovinju - ostaci Crkva sv.Kristofora u Gradu Rovinju Crkva sv.Tome u Gradu Rovinju - nadzemni ostaci

Gospodarske-prometne građevine

Ježenjski most u Općini Tinjan Supetarski most u Općini Tinjan

Pojedinačne civilne i sakralne građevine regionalnog značaja podliježu najstrožem stupnju zaštite, te se obzirom na to određuje: - zabrana gradnje u njihovoj neposrednoj blizini, - sve građevinske intervencije moraju čuvati izvorno stanje spomenika. Za sve gore navedene civilne i gospodarske-prometne građevine predlaže se pokretanje postupka zakonske zaštite. Osim građevina već uvedenih u Nacionalni registar, te onih za koje je postupak u tijeku, za sve ostale sakralne građevine predlaže se pokretanje postupka preventivne zaštite. Za građevine koje se nalaze u stanju visoke arheologije, odnosno kojima je poremećena funkcija i konstrukcija građevine prioritetno su potrebna su istraživanja i konzervatorska obrada. Za svaku gradnju i intervenciju na predmetnim građevinama potrebno je ishoditi posebne uvjete uređenja od nadležnog tijela (konzervatorski odjel u Puli. Memorijalna područja i objekti memorijalna područja i objekti na koje se odnose mjere zaštite ovog Plana su:

Stancija Crljenka, spomen obilježje NOB-a u Općini Vrsar Mjesno groblje u Gradini u Općini Vrsar Spomenik žrtvama fašizma u Gradini u Općini Vrsar Kalvarija u Kringi u Općini Tinjan Kalvarija u Tinjanu u Općini Tinjan Poklončići u Tinjanu, Brinjanima i Tomićinima u Općini Tinjan Mjesno groblje u Kringi u Općini Tinjan Mjesno groblje u Tinjanu u Općini Tinjan Spomenik žrtvama fašizma i borcima NOB-a u Kringi (Općina Tinjan) Spomenik žrtvama fašizma i borcima NOB-a u Tinjanu (Općina Tinjan) Spomen poprsje Jurju Dobrili i 3 spomen ploče u Tinjanu (Općina Tinjan) Županski stol u Tinjanu (Općina Tinjan) Kip sv.Ivana Nepomuka u Tinjanu (Općina Tinjan) Poklonac u Podbermu u Gradu Pazinu Mjesno groblje u Dvigradu u Općini Kanfanar Mjesno groblje u Kanfanaru u istoimenoj općini



Mjesno groblje u Juralu u Općini Kanfanar Mjesno groblje u Ladićima u Općini Kanfanar Mjesno groblje u Brajkovićima u Općini Kanfanar

Vrijedne ambijentalne cjeline groblja, okružene kamenim zidovima, s očuvanim starim nadgrobnim spomenicima klesanim u kamenu, te zelenilom - treba održavati i čuvati u okviru prostorne organizacije i kamene plastike nadgrobnih ploča. Potrebe za širenjem groblja, treba rješavati u predjelima manje vizualne izloženosti (ekspozicije) groblja, uz očuvanje intaktnosti postojećeg. Sve zahvate koji se odnose na obnovu i rekonstrukciju postojeće strukture groblja, moguće je rješavati uz posebne uvjete, odnosno prethodnu dozvolu Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli. Preporuča se da stara likovno kvalitetna spomenička obilježja, u slučaju preuređenja grobnica i zamjene novima, budu pohranjena u zasebnom dijelu groblju koje se može urediti kao mali lapidarij.

Spomeničke jedinice u prostoru (kapele/poklonce, spomen obilježja i ploče, javne skulpture povijesne vrijednosti) potrebno je održavati i u postupcima revitalizacije javnih površina pronalaziti odgovarajuća rješenja kojima će se istaknuti njihova prisutnost u prostoru. Materijalna etnografska baština Prijedlozi mjera zaštite i očuvanja nematerijalne etnografske baštine daju se kako slijedi. Lokalno značenje i regionalno značenje ima ruralni krajolik (prožet kažunima i poljskim suhozidima) koji treba održavati i čuvati njegove tradicijske funkcije jer su i oni kao takvi važni za identitet istarskog poluotoka. Osim toga, povijesni značaj imaju i karakteristični toponimi, nazivi sela, zaselaka, kampanja i lokvi. Etnozone se uređuju stvaranjem mreže naselja u kojima se planskim pristupom revitaliziraju lokalne tradicije. Kako je očuvanje etnoloških vrijednosti neposredno vezano uz očuvanje vitaliteta naselja, potrebno je kroz djelovanje ustanova, zaklada ili fundacija promovirati elemente duhovnosti u kulturnom stvaralaštvu stanovnika etnozona, a razvoj gospodarskih djelatnosti vezati na radne običaje stanovnika (poljoprivredna proizvodnja, obrt, turizam na seoskim domaćinstvima). Prostor potencijalnih etnozona potrebno je detaljno istražiti i valorizirati na razini konzervatorske podloge, a do izrade takvog dokumenta, sva će se naselja utvrđena kao evidentirana ruralna (seoska) naselja i izdvojene gospodarske cjeline (stancije) smatrati potencijalnim etnozonama. U prostor etnozona ne mogu biti uključena naselja koja su primarnom ili sekundarnom urbanizacijom bitno izmijenila morfološke, tipološke, strukturalne ili funkcionalne osobine tradicionalnog uređenja ruralnog prostora. Unutar prostora etnozona potrebno je uspostaviti posebne mehanizme nadzora građenja van građevinskih područja ili zona izgradnje u agrarnim područjima, te usmjeravati izgradnju objekata unutar područja tradicionalne izgradnje ruralnih naselja. Pojedinačne etnografske građevine i cjeline potrebno je precizno evidentirati ciljanim istraživanjima i potom planskim mjerama zaštite uvjetovati zahvate uz konzultacije s nadležnom konzervatorskom službom. Tradicijske (etnografske) građevine moguće je prilagoditi suvremenim stambenim funkcijama, uz očuvanje njihova vanjskog izgleda. U kontaktnoj zoni povijesne jezgre, u okviru granice naselja, moguća su manja proširenja građevnih područja naselja, uz uvjet da nova gradnja poštuje oblike tradicijske arhitekture. Prilikom izdavanja lokacijske dozvole za novu izgradnju u ovim zonama potrebno je od Uprave za zaštitu kulturne baštine ishoditi posebne uvjete građenja. Građevna dozvola za ove građevne zahvate u ovoj zoni ne može se izdati ukoliko nisu zadovoljeni posebni uvjeti. Isto se odnosi i na sve zahvate rekonstrukcije i sanacije prenamjene i dogradnje postojećih građevina.



Nematerijalna etnografska baština Prijedlozi mjera zaštite i očuvanja nematerijalne etnografske baštine daju se kako slijedi. Tradicijski običaji PUST Kao što se to dogodilo u Hekima, Katunu Lindarskom i drugdje, i ovdje bi bilo moguće rekonstruirati pokladne običaje. Zapisa ima podosta. S druge strane, ovakve kulturne prakse motiviraju veći broj ljudi (a tako i one mlađe) da u njima sudjeluju, jer obilazeći vlastito i susjedna mjesta jačaju se veze unutar užeg zavičaja, što je i danas od velike važnosti za lokalno stanovništvo. Istovremeno, novi, suvremeniji elementi pridodati onim arhaičnim ne bi trebali biti promatrani kao nešto negativno; štoviše, na taj način starinski običaji nalaze svoje mjesto u suvremenom svijetu i transformirajući se, uspješno preživljavaju. Dobar primjer za to su pokladni običaji na Kastavštini. Istovremeno, kao posljedica, takva događanja mogu biti zanimljiva i u turističkom kontekstu. Dakako, u prostoru treba rekonstruirati putove koje su bili uvriježene rute ophoda i iste u tom smislu i interpretirati. PROLJETNI OBIČAJI, LJETNI OBIČAJI, BOŽIĆNI I NOVOGODIŠNJI OBIČAJI, Mnogi od navedenih običaja rekonstruirani i oživljeni mogu poslužiti kao predložak za poboljšanje kvalitete lokalnog života i za stvaranje zanimljivih turističkih destinacija. Ivanjske vatre, ophod prporuša ili kolejana po mjestima, podrazumijevaju određeni prostor, kao i moguće radionice za ovladavanje nekim vještinama (bojanje i ukrašavanje uskršnjih jaja, na primjer) ŽIVOTNI OBIČAJI Pojedini fragmenti opisanog običaja još uvijek kod ponekih vjenčanja čine sastavni dio cijelog događanja. Igra s golubicom jest prilika za uprizorenje svima zabavnog igrokaza, gdje se duhovitost pojedinaca može izraziti, a slično je i sa preprekama svadbenoj povorci, ukoliko odvode udavaču iz sela, tj, mjesta. Kako je riječ o intimnom, privatnom događaju u životu pojedinaca, na individualnoj razini ostaje odluka da li će se lokalne tradicije i čuvati na ovaj način. Na razini šire zajednice (općine) moguće je uprizoriti ovaj običaj kao svojevrsnu atrakciju, kako se to čini već u Kršanu, djelomično i u Vodnjanu, a osobito je smisleno lokalna folklorna društva motivirati da izvode fragmente tog običaja unutar svojih nastupa. Usmena književnost PRIPOVIJETKE, PREDAJE I VJEROVANJA, Tekst kraće priča svakako moguće smjestiti na veće ili manje informativne panoe ili table u prostoru. Moguće je osmisliti “Put predaja i legendi”, tj. pješačku rutu po mjestima uz koje su vezane određene predaje. Po takvoj stazi na različite načine mogle bi se označiti ili uprizoriti scene iz tih predaja. Na određen način moguće je “iskoristiti” i zapis o Juri Grandu, premda ta priča ima veći značaj za stanovništvo izvan ovih krajeva nego za domicilnu populaciju. POSLOVICE, ZAGONETKE, LOKALNA IMENA (Obiteljska) Od sveukupne usmene tradicije, zasigurno je najlakše interpretirati poslovice, zagonetke, lokalna imena i toponime. Kako su kratki, dovoljno ih je negdje u prostoru istaknuti (putem natpisa, citata na tablama, i slično) tamo gdje je to povezano sa sadržajem. Glazbeni i plesni folklor Odnedavna (12. spranj 2007.) dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja ima svojstvo kulturnog dobra rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture (Klasa UP-1º 612-08/07-06/199, Ur. broj 532-04-01-1/4-07-2).



Također je i glazbena praksa violine i bajsa u Istri dobila svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra (Klasa UP-1º 612-08/07-06/200, Ur. broj 532-04-01-1/4-07-2). Time se utvrđuje sustav mjera zaštite kojima se mora osigurati dostupnost dobra javnosti, poticati lokalnu zajednicu u identificiranju, izvođenju i prenošenju dobra, popularizirati i promovirati to kulturno dobro (putem smotri, skupova, zapisivanja/snimanja), potcati prenošenje kulturnog dobra, itd. Fešte koje se redovito održavaju u mnogim mjestima promatranog područja nedovoljno ili nedovoljno kvalitetno uključuju i interpretiraju ova kulturna dobra. Sviranje na sopelama/roženicama i mijehu (šireno putem KUD-ova) istisnulo je tradiciju sviranja na bajsu, vijulinu, klarinetu, trubi i harmonici triještinki (što je bilo dominantno u prvoj polovici 20. stoljeća) uslijed ideologiziranih koncepcija i programa u kulturi. Tek se u Tinjanu ove (2007.) godine pojavila inicijativa za uključenje te glazbe u loklane manifestacije. S tim u vezi valja istaknuti da lokalna folklorna društva najčešće vrlo površno, fragmentaro i bez osjećaja za lokalne razlike izvode loše koreografije plesova koji ponekad jedva nalikuju domaćim tradicijama. Smotra folklora u regiji pokazuju na neprimjeren (ukočen scenski nastup, krajnje formaliziran) način ono malo što je preostalo nakon godina nerada na istraživanju lokalnih tradicija i promišljanju o najprikladnijim načinima interpretacije i prezentacije. Sv. Lovreč pokazuje određeni interes z organiziranjem Smotre folklora, što bi svakako trebalo pretvoriti u višednevno zbivanje sa tečajevima plesa, sviranja i pjevanja (također i za iseljenike i turiste), sajam tradicijskih instrumenata i drugih produkata vezanih uz folklorne tradicije i nematerijalnu kulturnu baštinu. Lokacija Sv. Lovreča svakako se čini vrlo pogodna za takvu manifestaciju. Vještine i znanja U većim mjestima (Tinjan, Kringa, Kanfanar i druga) pojedine prostore osloboditi za prezentaciju kulturne baštine, materijalne i nematerijalne. Ne mora se raditi o muzejima o klasičnom smislu (koji bi podrazumijevali veće prostore, stručan kadar i drugo), već o prostorima gdje bi se prikazivali filmovi sa sadržajima vezanim i uz nematerijalnu kulturnu baštinu (kako se tka, svira, pleše, itd.), slušala glazba, gdje bi bio izložen pokoji predmet karakterističan za kraj, fotografije okolnih mjesta i sela, itd. U Kringi bi se određeni prostor mogao preurediti u tkalačku radionicu, gdje bi se održavali tečajevi tkanja vođeni od još uvijek vitalnog lokalnog tkalca Ivana Vošćona. Bilo bi moguće i organizirati prodaju vunenih produkata (ponjava, bisaga, itd.), vrlo prikladnih kao izuzetni suvenir, ali i kao traženih predmeta za opremanje kuća u duhu istarske tekstilne tradicije. Tinjan je u posljednje vrijeme prepoznao u kosiru i pršutu jedan od simbola svog kulturnog identiteta, pa bi stoga bilo smisleno jednu prostoriju u gradu namijeniti za prezentaciju kratkih filmova o izradi kosira i pršuta, o tome kako su se upotrebljavali (kosiri) i kako se postupalo sa pršutima, gdje bi se neki predmeti ujedno mogli i prodavati, itd. Društveni odnosi između mikroregija Označiti tablama malene i “Skrovite staze otimača stoke” i to one između Barata i Krajcar Brega, kuda su se najčešće kretali u pohodima na Žminjšćinu, kao i izvore vode koje su koristili, Kašteljir (kod Sv. Jakova) i naročito Koreč na Prikodražanskoj strani, pećinu sa osam izvora. Suvremena popularna nematerijalna kultura Sve fešte privlače veliki broj ljudi, pa je svakako vrlo važno predvidjeti prostor za automobile i sadržaje koje te fešte podrazumijevaju. Sadržajno, većina navedenih manifestacija nije iskoristila šansu da se na zabavan i inspirativan način interpretiraju elementi nematerijalne kulturne baštine, pa bi na tome valjalo poraditi, također i stoga što jedna na drugu uvelike nalikuju. 3.4.2.3. Iskaz površina za posebno vrijedna ili osjetljiva područja 2.0 ZAŠTIĆENE CJELINE 2.1 Zaštićene prirodne vrijednosti ukupno

- posebni rezervat u moru - posebni rezervat šumske vegetacije - značajni krajobraz - ostali zaštićeni dijelovi prirode

M ŠV ZK SP

4875,20 429,49 52,00

4398,71

43,00

2.2 Zaštićena graditeljska baština - arheološka područja - povijesne graditeljske cjeline

25,00 10,00 15,00

UKUPNO 4900,20



3.5. INFRASTRUKTURA

3.5.1. INFASTRUKTURNI SUSTAVI 3.5.1.1. PROMETNI SUSTAV

Planirani koridori prometnog sustava na području obuhvata Plana prikazani su na grafičkom dijelu Plana 2.1. Promet, telekomunikacije i pošta, u mjerilu 1: 25 000. Cestovni promet Na području obuhvata Plana planira se:

dovršenje gradnje autoceste do punog profila (dvije fizički odvojene kolničke trake sa više prometnih traka)

izgradnja nove dionice državne ceste D48 s izgradnjom novog mosta preko Limske Drage Planirana dionica, kao dio buduće nove prometnice Tinjan-Rogovići omogućila bi brže i kvalitetnije povezivanje Tinjana i ostalih naselja na zapadnom dijelu Limske Drage, s Gradom Pazinom, kao i brže povezivanje čvora Rogovići s čvorem Baderna, čime bi pridonjela turističkoj važnosti područja Limskog zaljeva i Limske Drage.

Planom predviđen dio koridora trase državne ceste u istraživanju odvaja se od postojeće trase D48 sjeverno od Tinjana, kod naselja Picupari i mostom prelazi preko Limske Drage sjeverno od naselja Ježenj. Dio sadašnje državne ceste D48 koja prolazi vršnim rubom Limske Drage, sjeverno od moguće lokacije planiranog mosta, izgubio bi značaj državne ceste i razvrstao se u županijske ceste. Potrebno je istražiti mogućnost planiranja koridora te ceste (nove dionice državne ceste D48) na toj lokaciji, zbog postojanja mnogih arheoloških nalazišta na tom području.

formiranje novog čvorišta Mrgani preko kojega će se na "Istarski ipsilon" priključiti nova poslovno-uslužna zona Mrgani i preko kojeg će se ta zona povezati s naseljem Kringa putem lokalnih cesta L 50102 i L 50100 (pravac Mrgani – Radetići – Kringa).

Ostali planirani zahvati su lokalnog značaja i ne utječu bitno na osnovnu mrežu prometnica u obuhvatu:

poboljšanje trase postojećeg neasfaltiranog puta koji povezuje naselja Tinjan i Ježenj, te osposobljavanje za promet kao buduće nerazvrstane ceste koja bi, prolazeći dolinom Drage, omogućila lokalnom stanovništvu da izbjegne korištenje prometno opterećenije buduće dionice državne ceste D48

poboljšanje trase postojećeg neasfaltiranog puta od Ž5071 do Kapetanove stancije (općina Vrsar), te osposobljavanje za promet kao buduće nerazvrstane ceste

lokalno povezivanje novih industrijskih i servisnih sadržaja na području Kanfanara na razvrstanu prometnicu

zamjena kolničke konstrukcije županijske ceste Ž5075 poboljšanje tehničkih karakteristika cesta, osobito na kritičnim dionicama, radi poboljšanja

uvjeta sigurnosti u prometu, te redovno održavanje Na dionicana javnih cesta uključenih u sustav biciklističkog prometa treba osigurati odvojenu biciklističku stazu.



Željeznički promet Planira se ponovno revitalizacija lokalne željezničke pruge Kanfanar - Rovinj, prvenstveno za potrebe industrije i turizma. U Strategiji i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske, u Generalnoj mreži brzih pruga, planirana je željeznička pruga Lupoglav-Pula s elementima bolje europske pruge. Rekonstrukcija takve željezničke pruge, na postojećoj trasi, s prolaskom kroz naselja i brojnim cestovnim prijelazima, nije sigurno niti racionalno rješenje. Elemenata za novu, bolju prugu, još nema u razvojnim planovima Hrvatskih željeznica. U ovom Prostornom planu zadržava se koridor postojeće željezničke pruge do rješenja njezinog statusa. U željezničkoj postaji je predviđen odvojak za industrijsku zonu Kanfanar. Pomorski promet U okviru turističke zone Valalta planiraju se dvije lokacije za luke nautičkog turizma - luke posebne namjene s minimalnim uvjetima, namijenjene za privez sportskih i rekreativnih plovila turista. Na pomorskom dobru područja Vrha Lima planira se luka javnog prometa lokalnog značaja, koja će se prvenstveno koristiti za pomorski turistički promet (izletničke brodove). Zračni promet Na prostoru industrijske zone, uz cestovni čvor Kanfanar, planirano je mjesto za helidrom (prostora za slijetanje i uzlijetanje helikoptera). Moguća lokacija helidroma predviđa se i uz raskrižje državne ceste D48 i županijske ceste Ž5075, kod naselja Tinjan. Planira se osuvremenjivanje postojećeg aerodroma Vrsar, te mogućnost prelaska iz tercijarne 1A kategorije u kategoriju 2C, uz produljenje piste prema sjeveru, te proširenje upravne zgrade i pratećih sadržaja radi izgradnje pomoćnih objekata (padobranski centar, učionice, video...) Telekomunikacije i pošta Telekomunikacije Nepokretna telekomunikacijska mreža U segmentu nepokretne telekomunikacijske mreže planira se modernizacija postojeće TK mreže postizanjem 100% digitalizacije u najskorije vrijeme, te daljnja implementacija tehničko-tehnoloških rješenja i TK usluga u skladu s razvojem telekomunikacija na svjetskoj razini. Kabelsku TK mrežu za manja naselja planira se podići na višu razinu kvalitete i pouzdanosti gradnjom podzemnih TK kabela, a postojeće nadzemne kabelske priključke zamjenjivati podzemnim. Rekonstrukcijama kabelskih mreža, pored adekvatnih kabela, potrebno je ugrađivati rezervne cijevi koje će omogućiti gradnju budućih novih mreža. U obuhvatu Plana planira se:

područna telefonska centrala na lokaciji između naselja Sošići i Matohanci. spojni vod Kanfanar – Ladići korisnički vodovi za naselje i planiranu ugostiteljsko-turističku zonu Jural (planirana trasa vodi

od postojeće korisničke mreže naselja Mrgani do Jurala), te korisnički vodovi za povezivanje industrijske zone "Kanfanar jug" i zona poslovne namjene (Mrgani, Medenova stancija, Kanfanar) na postojeću TK mrežu

Pokretna telekomunikacijska mreža U digitalnim pokretnim mrežama planira se izgradnja osnovnih postaja pokretnih komunikacija koje će omogućiti kvalitetnije i potpunije pokrivanja teritorija korisnim signalom. Postojećim programima izgradnje koncesionara, planiraju se slijedeće osnovne postaje (OP) pokretnih telekomunikacija:



unutar područja obuhvata Plana: OP u blizini vodospreme Lokvica (u općini Vrsar) OP istočno od naselja Medaki (u općini Sv. Lovreč) OP južno od naselja Podberam (Grad Pazin) OP sjeverozapadno od naselja Mali Ježenj (pored postojećeg stupa u općini Tinjan)

na rubnim područjima obuhvata Plana: OP na lokaciji Kanfanar (općina Kanfanar) OP na lokaciji Flengi (općina Vrsar) OP na lokaciji Vrsar (općina Vrsar)

U razvoju postojećih javnih sustava pokretnih telekomunikacija planira se daljnje poboljšanje pokrivanje, povećanje kapaciteta mreža i uvođenje novih usluga i tehnologija (UMTS i sustavi slijedećih generacija). U skladu s dugoročnim planovima koncesionara, uz postojeće osnovne postaje i osnovne postaje planirane u vrijeme izrade Plana, na području obuhvata Plana potrebno je u budućnosti omogućiti izgradnju i postavljanje i dodatnih osnovnih postaja, uz određene uvjete i ograničenja navedenim u Provedbenim odredbama ovog Plana. Radio i TV sustav veza U bližoj budućnosti planira se demontaža RR veze Kanfanar - Ladići. Planira se premještanje RTV pretvarača s lokacije u sklopu hotelskog naselja "Anita", na lokaciju vodospreme s koordinatama: 013°36' 59" E, 08' 41" N i nadmorskom visinom 50 m, gdje VIPnet ima instalirnu svoju opremu. Pošta U obuhvatu Plana, prema potrebi, mogu se ustrojiti poštanski uredi za “Kanfanar-jug” i Jural. U ostalim sustavima naselja u obuhvatu Plana optimizacija poštanskog sustava bazirat će se na primjeni novih tehnologija u pružanju poštanskih usluga, uz zadržavanje dostignutog standarda. 3.5.1.2. ENERGETSKI SUSTAV

Planirani koridori energetskog sustava na području obuhvata Plana prikazani su u grafičkom dijelu Plana 2.2. Energetika, vodoopskrba i odvodnja, u mj 1: 25 000. Elektroopskrba Cilj razvoja elektroenergetskog sustava županijskog značaja je priključivanja na 220 kV mrežu, alternativno na 400 kV mrežu. Iako je budućnost 400 kV mreže neizvjesna, u grafičkom dijelu Plana prikazana je rezervacija koridora i lokacija za objekte ovog naponskog nivoa: dvostruki dalekovod 400 kV mreže-trasa u istraživanju, kao dio potencijalnog prijenosnog 400 kV dalekovoda; rasklopno postrojenje (u prvoj fazi) i dugoročno, moguća transformatorska stanica TS 400/x kV. Isti se nalaze izvan obuhvata - u graničnom dijelu obuhvata Plana. Prelaskom sa tronaponskog sustava, na jednostavniji i racionalniji, dvonaponski sustav, u napojnim transformatorskim stanicama vršit će se izravna transformacija 110/20 kV. U ovakvom je sustavu kvaliteta i sigurnost napajanja veća, smanjeni su gubici, a iskoristivost postojeće mreže puno veće, čime se odgađa potreba za novim investicijama u 20 kV mrežama. Samom prelasku prethodi dugogodišnje ulaganje u novu 20 kV opremu, da bi zatim postupno po područjima došlo do prelaska, najprije sa 10 kV naponske razine na novu 20 kV naponsku razinu, a na kraju i na transformaciju 110/20 kV, čime sadašnje TS 35/10(20) kV postaju u jednom slučaju TS 110/20 kV, a u drugom rasklopišta 20 kV. Postojeći dalekovodi 35 kV postaju većim djelom 20 kV a manjim 110 kV dalekovodi.



Navedenim prelaskom sadašnja TS 35/10(20) kV Vrsar, postati će u prvoj fazi TS 35/20 kV. U završnoj fazi, ukidanjem naponske razine 35 kV, tadašnja transformatorska stanica TS 35/20 kV Vrsar postat će 20 kV rasklopište. U obuhvatu Plana planira se izgradnja dvije transformacijske stanice TS 20/0,4 kV i 20 kV vodova (Stancija Monter i područje Tonkaž u Gradu Rovinju) te TS 20/0,4 kV (općina Sv. Petar u Šumi). Niskonaponska mreža će se kao i do sada razvijati kao nadzemna, sa samonosivim kabelskim sklopom razvijenim na betonskim stupovima ili podzemna, sa podzemnim kabelima. S ciljem racionalnog korištenja energije predviđeno je i korištenje hidroenergetskog potencijala unutar vodoopskrbnog sustava "Istarski vodovod Buzet", u vidu male hidrolelektrane u sastavu vodospreme Lokvica.

Plinoopskrba U okviru cilja plinofikacije Istarske županije, u obuhvatu Plana predviđa se provesti plinofikaciju (prirodnim plinom) zapadnog, južnog i jugoistočnog područja (naselja i područje turističkih zona zapadnog priobalja), te dio područja općine Kanfanar. Planira se izgradnja visokotlačnog plinovoda, te srednje i niskotlačnih distributivnih plinovodnih mreža, u većim naseljima, putem kojih se opskrbljuju krajnji korisnici. Distributivne mreže snabdijevat će se plinom iz visoko tlačnih plinovoda preko mjerno redukcijskih stanica (MRS). Planira se:

koridor magistralnog plinovoda za međunarodni transport Vodnjan – Umag, radnog tlaka 50 bara (DN 300/50), koji će prolaziti zapadnim dijelom obuhvata Plana u smjeru sjever–jug, prelazeći Limski zaljev i za koji je izrađena projektna dokumentacija

koridor magistralnog srednje tlačnog plinovoda Rovinj–Žminj–Pazin, radnog tlaka 8 bara uz postojeće ceste D 303 i Ž 5077 od Rovinja prema Žminju. Snabdijevat će se putem MRS Rovinj koja se nalazi izvan obuhvata Plana

mjerno redukcijska stanica na području naselja Kanfanar koja će reducirati tlak u srednje tlačnom plinovodu na niži distributivni tlak

lokalna distribucijska mreža koja će u obuhvatu Plana opskrbljivati naselja i zone za koje se to potvrdi racionalnim i opravdanim (turističke zone zapadnog priobalja, industrijske i servisne proizvodne zone “Kanfanar-sjever” i “Kanfanar-jug”, naselje Kanfanar, poslovni kompleks “BINA” . 3.5.1.3. VODNOGOSPODARSKI SUSTAV

Planirani koridori vodoopskrbnog i sustava odvodnje otpadnih voda na području obuhvata Plana prikazani su u grafičkom dijelu Plana 2.2. Enrgetika, vodoopskrba i odvodnja, u mj 1: 25 000.

Vodoopskrba Pokrivenost vodoopskrbnom mrežom na području obuhvata Plana je zadovoljavajuća te se planira izgradnja samo dijelova sekundarne vodoopskrbne mreže:

spajanje Kapetanove Stancije te Servisne zone Neon na postojeću vodoopskrbnu mrežu (u općini Vrsar)

dogradnja vodovodne mreže za južni dio industrijske zone Kanfanara proširenje kapaciteta vodoopskrbe na području Grada Pazina pojačanjem magistralnih

vodoopskrbnih dionica izgradnjom paralelnih cjevovoda uz postojeće. S obzirom na dotrajalost nekih poteza i nedovoljne profile cjevovoda, bit će potrebna i rekonstrukcija pojedinih ogranaka.



Odvodnja otpadnih voda Odvodnja fekalnih voda U području obuhvata Plana, planira se:

izgradnja javnog sustava odvodnje turističke zone u sjevernom priobalju Grada Rovinja (TZ "Valalta" )

priključenje Servisne zone Neon na sustav javne odvodnje "Vrsar" izgradnja uređaja za pročišćavanje III. stupnja pročišćavanja sa kontroliranim ispustom u more

i uz strogi nadzor ugovorne tvrtke za održavanje uređaja, za zonu ugostiteljsko-turističke i poslovne namjene na lokaciji Vrha Lima

izgradnja fekalne kanalizacijske mreže s pripadajućim uređajem za pročišćavanje za kanalizacijski podsustav “BINA ” koji obuhvaća kanalizacijsku mrežu zone poslovnih i komunalnih sadržaja, površinu prometnog čvorišta (“Istarski Y”), naselje Okreti te zonu ugostiteljsko-turističke namjene (Medenova stancija)

izgradnja fekalne kanalizacijske mreže s pripadajućim uređajem za pročišćavanje za južni dio kanalizacijskog podsustava “Kanfanar” – industrijsku zonu

otpadne vode iz kamenoloma odvesti u zasebni uređaj za pročišćavanje izgradnja zasebne javne kanalizacijske mreže s odgovarajućim biološkim uređajima

(alternativa: uređaj-biljka), za pročišćavanje otpadnih voda za sustave naselja (naselja i izdvojene dijelove naselja), te zona gospodarske, poslovne i ugostiteljsko-turističke namjene pripadajućih naselja

podizanje standarda komunalne opremljenosti građevinskih područja ● Studijom odvodnje otpadnih i oborinskih voda područja Grada Rovinja, za sjeverni dio Grada, u čijem se području nalazi i TN "Valalta", predviđen je zaseban sustav odvodnje, tzv. sjeverni sustav, sa pročišćavanjem otpadnih voda u predjelu Monsena, te je kao takav unešen i u grafički dio ovog Plana 2.2. Energetika, vodoopskrba i odvodnja, kao planirani kanalizacijski sustav otpadnih voda. Budući uređaj za pročišćavanje smješten je izvan obuhvata Plana, uz granicu obuhvata, na povoljnoj lokaciji brežuljka Križ iznad područja Monsene. Planira se izgradnja sustava prikupljanja i dispozicije otpadnih voda, odnosno izgradnja primarne i sekundarne kanalizacijske mreže sa 2 crpne stanice u obuhvatu Plana. Otpadne vode će se nakon pročišćavanja, putem budućeg uređaja za pročišćavanje Monsena (izvan obuhvata Plana), ispustiti u more. Da bi se omogućila što brža realizacija kvalitetne odvodnje otpadnih voda tog područja, Gradsko poglavarstvo Grada Rovinja prihvatilo je privremeno rješenje odvodnje za TN "Valalta", sukladno "Idejnom rješenju oborinske i fekalne odvodnje turističke zone Monsena–Valdaliso"–varijanta 2. Privremenim rješenjem planira se izgradnja samostalnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda turističkih naselja - uređaja tzv. treće generacije", kvalitete izlazne vode II stupnja pročišćavanja, s mogućom ponovnom uporabom pročišćene vode u tehnološke svrhe. Planiran je uređaj za min. 7000 korisnika, koji bi se dislocirao u odnosu na postojeću taložnicu (na njenoj lokaciji izvela bi se crpna stanica). Isti bi se spojio tlačnim i gravitacionim vodom koji bi se nastavio ispustom u more. ● Planirana fekalna i oborinska kanalizacija za "Servisnu zonu Neon" priključila bi se preko crpne stanice na postojeću kanalizacijsku mrežu naselja Brostolade, a oborinske vode, nakon obrade preko odgovarajućih separatora, ispustila bi se u teren preko upojnog bunara. Postojeće crpne stanice turističke zone Koversada imaju pretežno priobalne havarijske ispuste ukupno dužine od 15 – 30 m'. Kako bi se spriječilo onečišćenje priobalnog mora izlijevanjem otpadnih voda u slučaju aktiviranja havarijskog ispusta, pristupiti će se rekonstrukciji i modernizaciji sustava. ● Uređenje industrijske zone Kanfanar pokreće Tvornica duhana Rovinj i Istragrafika. Shodno tome, utvrđen je koncept odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Cijela industrijska zona dijeli se u dva sustava odvodnje sa zasebnim uređajima za pročišćavanje. Zbog konfiguracije terena i prolaza autoceste, nije moguće spojiti cijelu industrijsku zonu na jedan uređaj. ● U svim ostalim sustavima naselja (naseljima i izdvojenim dijelovima naselja), te zonama gospodarske, poslovne i ugostiteljsko-turističke namjene pripadajućih naselja planira se izgradnja kanalizacijske mreže sa biološkim uređajima za pročišćavanje otpadnih voda (alternativa uređaj-



biljka), što je naročito važno u slivnom području Pazinčice, čime će se u budućnosti zaštititi podzemni vodni resursi gotovo svih Istarskih izvora. Kanalizacijska mreža, s biološkim uređajem za pročišćavanje planira se kako slijedi:

izdvojene mreže s uređajima za naselja Flengi (dijelom u obuhvatu putem crpne stanice Flengi), Gradina i Kloštar (u općini Vrsar)

izdvojene mreže s uređajima za područja naselja Jural, Mrgani, Korenići i Ladići; kanalizacijska mreža s zajedničkim uređajem za pročišćavanje za naselja Brajkovići, Sošići, Matohanci i Bubani te kanalizacijska mreža za naselje Kurili s uređajem za pročišćavanje izvan obuhvata Plana (u općini Kanfanar)

izdvojena mreža sa zajedničkim uređajem za pročišćavanje za naselja Krunčići i Medaki. Unutar zone planira se izgradnja dvije crpne stanice fekalnih voda (u općini Sv. Lovreč)

izdvojene mreže za naselja južnog i sjevernog dijela općine Tinjan: Naselja južnog dijela općine Tinjan: Kringa, Tomičini, Prenci, Hrvatini, Kučići i Brinjani s zajedničkim uređajem za pročišćavanje. Unutar zone predviđa se izgradnja jedne crpne stanica fekalnih voda.

Naselja sjevernog dijela općine Tinjan: Tinjan, Šurani, Picupari, Milotići, Peljaki, Krebeli. Unutar zone predviđa se izgradnja jedne crpne stanica fekalnih voda

izdvojene mreže s uređajima za naselja Ruhci i Ježenj te kanalizacijska mreža sa zajedničkim uređajem za naselja Belci i Šuškali (na području Grada Pazina)

izdvojene mreže s zajedničkim uređajem za naselja Paladnjaki i Prkačini (Prkačini izvan obuhvata Plana) te izdvojene mreže s uređajima za naselja Krajcar Breg i Vidulini.

Dispozicija pročišćenih voda u podzemlje predviđa se putem upojnih bunara. Za sva ostala naselja, zbog malog broja stanovnika ili znatne udaljenosti, rješavanje problema odvodnje otpadnih voda planira se gradnjom vodonepropusnih sabirnih jama uz kontrolirano pražnjenje ili vodonepropusnih septičkih jama ili tipskih (bioloških ili drugih odgovarajućih) uređaja, s ispuštanjem otpadne vode putem upojnog bunara ili disperzivno u podzemlje. Odvodnja oborinskih voda Predviđa se odvodnja oborinskih voda sa prometnica, platoa kao i sa svih građevina čija tlocrtna površina daje veće količine oborinskih voda. Upojni bunar mora biti dovoljne veličine da prihvati sav dotok oborinskih voda. Prije ispusta svih voda u upojni bunar potrebno je predvidjeti kišni preljev sa separatorom ulja i masti na koji pritiče oborinska voda. Uređenje vodotoka (bujica) i zaštita od štetnog djelovanja voda

Vodotok-bujica Saline te bujica Čipri u smislu zaštite od štetnog djelovanja voda ne zahtijeva veće intervencije već samo redovno održavanje. Ukoliko intervencija ipak bude potrebna, zahvat treba planirati na način da se zadrži doprirodno stanje vodotoka.

3.6. POSTUPANJE S OTPADOM

Predviđen je prostor za istraživanje smještaja odlagališta inertnog (građevinskog) otpada s područja općine Kanfanar, u zoni Presika i Matohanci. Posebni otpad koji se očekuje od djelatnosti u industrijskoj i poslovnim zonama, mora zbrinjavati svaki od korisnika zone. Trajno odlaganje posebnog otpada rješava se zajednički na razini Istarske županije. Privremeno odlaganje kućnog otpada, do njegovog sabiranja i odvoženja putem komunalnih službi, treba omugućiti u svim naseljima. Prostor za privremeno odlaganje treba predvidjeti na parceli svake zgrade. Sustav odlaganja i prikupljanja komunalnog otpada treba biti prilagođen mogućnosti odvajanja korisnog otpada na mjestu njegovog nastajanja.



3.7. SPRIJEČAVANJE NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ

3.7.1. Zaštita voda

Sukladno ciljevima zaštite voda na području Istarske županije, navedenim u Programu zaštite okoliša Istarske županije, spriječavanje nepovoljna utjecaja na okoliš sastoji se od:

Izraditi i usvojiti županijski plan zaštite vode, odnosno dokumente koji će, sukladno promjenama u zakonodavstvu o vodama, preuzeti njegove zadaće. Apsolutni prioritet je u dijelu studijsko/planerskih/ organizacijskih mjera, jer će se planom uspostaviti cjeloviti okvir (sustav), unutar kojeg će se određivati prioriteti županijske važnosti.

Napraviti lokalne planove zaštite voda koji detaljno analiziraju problem i koje daju konkretne, operativne preporuke-unutar cjeline postavljene županijskim planom. Rečeni planovi predstavljaju značajan element lokalnih programa zaštite okoliša.

Podići kvalitetu katastra onečišćivača. Poboljšati inspekcijski nadzor svih vrsta onečišćenja (građanstvo, industrija, poljoprivreda).

Inicirati projekte sustavnog nadzora pojedinih vrsta zagađivača U planovima korištenja voda poštovati principe integralnog upravljanja vodama; prednost

imaju višenamjenski sustavi. Poštovati postojeće Odluke o zaštiti izvorišta, te donijeti nove, tamo gdje su potrebne.

Potrebno je također poštovati preporuke iz prostorno-planske dokumentacije u vezi s područjima posebnih ograničenja u korištenju (vodozaštitno područje, vodotok).

Graditi sustave odvodnje i to prioritetno u područjima s neposrednim utjecajem na podzemne vode ili površinske vode koje se koriste za vodoopskrbu, te posebno osjetljivim područjima.

Donijeti – novelirati sva važnija potencijalna izvorišta vodoopskrbe.

3.7.2. Zaštita tla, zraka te zaštita od buke i vibracija Zaštita tla Sukladno Programu zaštite okoliša Istarske županije zaštita tla, zraka te zaštita od buke i vibracija sastoji se od:

Na nivou PPUO/G izraditi detaljnu kartu erozije Uspostaviti suradnju i uskladiti planove i programe zaštite od negativnog djelovanja voda svih

značajnih sektora. Izraditi (ili ažurirati) i sprovesti program tehničkih mjera zaštite od negativnog erozivnog

djelovanja voda. Biotehničkim mjerama nastojati mijenjati biološke uvjete koji pogoduju eroziji (briga o

vegetacijskom pokrovu, sadnja zaštitnih šuma i sl.) Izraditi/ažurirati i provoditi cjelovit program sadnje zaštitnih šuma, usklađen s mjerama i

programima drugih sektora značajnih za borbu protiv erozije Provoditi regulativne mjere kao što su obaveza prelaska s jednogodišnjih na višegodišnje

kulture, obavezno održavati protuerozijske šume na nagnutim terenima Poticati ekološku poljoprivredu (izraditi studiju izvodivosti pojedinih razvojnih scenarija,

uspostaviti pilot programe, financijske poticaje, stručnu pomoć i sl) Napraviti reviziju neizgrađenih građevinskih zona predviđenih prostornim planovima u smislu

njihovog vraćanja u kategoriju poljoprivrednih površina, pogotovo ako se radi o kvalitetnim poljoprivrednim tlima. Općenito, pri prostornom planiranju i uređenju dosljedno primjenjivati naputak o racionalnom korištenju poljoprivrednog zemljišta (aspekt prenamjene i sl.)

Kod intenzivne poljoprivrede poticati suvremene prakse kojima je cilj očuvanje kvalitete tla (plodored, efikasnija primjena biotehničkih sredstava, polikultura i sl.)

Uspostaviti sustav trajnog praćenja kvalitete tla. Dodatna ciljana istraživanja, redoviti monitoring, integracija podataka u budući Informacijski sustav okoliša Županije



Zaštita zraka te zaštita od buke i vibracija

Šire područje industrijske zone Kanfanar-Marići i prometnog čvora Kanfanar na istarski ipsilon su područja potencijalne ugroženosti kakvoće zraka, te se propisuje obveza postavljanja mjerne postaje za praćenje kakvoće zraka, a mikrolokacija se mora utvrditi stručnim elaboratom.

Sukladno Programu zaštite okoliša Istarske županije zaštita zraka sastoji se od:

Izraditi Zakonom propisane dokumente zaštite i poboljšanja kakvoće zraka Potrebno je dopuniti postojeći sustav praćenja podsustavom za praćenje koncentracije

alergene peludi u zraku (ambrozija i dr.) Informirati i stalno ažurirati registar onečišćivaća i katastra emisija u zrak kao dijela

informacijskog sustava praćenja kakvoće zraka, na način koji dopušta pretraživanje, sortiranje i druge uobičajene funkcije obrade i korištenja unesenih podataka što trenutno nije slučaj

Uspostaviti informacijski sustav stanja zraka, kao dijela informacijskog sustava okoliša IŽ Intenzivnija diseminacija informacija o stanju zraka (preko web stranica, javnih panoa) Održavati i povećavati površine parkova i zelenih površina unutar naselja Dosljedno planirati i upravljati razvojem i izgradnjom u prostoru, koje uzima u obzir emisije u

zrak i njihove utjecaje Poticati uvođenje čišćijih tehnologija Nastaviti plinifikaciju Istre, održavati i povećavati površine pod šumama, poboljšati javni

promet i općenito promet u naseljima Uspostaviti biciklističke staze

3.7.3. Zaštita od požara Moguće elementarne nepogode u slučaju požara, osim znatne materijalne štete, mogu bitno ugroziti i sigurnost stanovništva. Zaštita se provodi pojačanim vatrogasnim nadzorom i osmatranjem od strane vatrogasnih službi (DVD-a), te obukom stanovništva, a posebne mjere primjenjuju se u vrijeme poljskih radova (zabrana paljenja korova i drugih biljnih ostataka na otvorenim površinama u ljetnom periodu). Svi zahvati provode se obvezno sukladno slijedećim propisima:

Zakonu o zaštiti od požara (NN 58/93 i 33/05), Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 108/95), Zakonu o prijevozu opasnih tvari (NN 97/93, 34/95 i 151/03), Pravilniku o uvjetima za vatrogasne pristupe (NN 34/94 i 142/03), Pravilniku o zapaljivim tekućinama (NN 54/99), Pravilniku o izgradnji postrojenja za tekući naftni plin i uskladištavanju i pretakanju tekućeg

naftnog plina (NN 158/03), Pravilniku o tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara (NN 158/03), Pravilniku o postajama za opskrbu prijevoznih sredstava gorivom (NN 93/98), Pravilniku o građevinama za koje nije potrebno ishoditi posebne uvjete građenja glede zaštite

od požara (NN 35/94), Pravilniku o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata (NN 100/99),

kao i ostalim pravilnicima i usvojenim pravilima tehničke prakse kojima su propisane mjere zaštite od požara.

Documents

Tekstualni dio plana-prijedlog plana-JR.pdf