Click here to load reader
Author
doanmien
View
280
Download
5
Embed Size (px)
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
SANDRA ILIĆ
TEHNOLOGIJA I ORGANIZACIJA DISTRIBUCIJE
PAKETNIH POŠILJAKA U PODUZEĆU
INTEREUROPA d.o.o. ZAGREB
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
TEHNOLOGIJA I ORGANIZACIJA DISTRIBUCIJE
PAKETNIH POŠILJAKA U PODUZEĆU
INTEREUROPA d.o.o. ZAGREB
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodna špedicija i logistika
Mentor: Prof. dr. sc. Blanka Kesić
Studentica: Sandra Ilić
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje
JMBAG: 0081101729
Rijeka, rujan 2013.
I
PREDGOVOR
Paketna distribucija je djelatnost za koju su se specijalizirala poduzeća kojima je
cilj u što kraćem roku, na što efikasniji i brži način, isporučiti robu u paketnom
obliku na bilo koji dio zemaljske kugle, i za tu uslugu dobiti adekvatnu naknadu i
ostvariti određenu dobit. Zbog specifičnih zahtjeva vezanih uz paketnu
distribuciju, poduzeća koja se bave ovom djelatnošću često su specijalizirana za
obavljanje svoje djelatnosti i to najvećim dijelom zbog potrebe zadovoljavanja
raznih postavljenih specifičnih zahtjeva koji se javljaju u izvršenju isporuka
paketnih pošiljaka. Ti zahtjevi su u velikoj mjeri vezani uz brzinu isporuke, način
manipulacije s pošiljkom s obzirom na njen oblik, stanje u kojem se manipulira s
njom i prevozi, način isporuke primatelju, zadovoljavanje potrebne procedure u
svim dijelovima isporučene pošiljke i sve moguće situacije na koje se nailazi u
procesu isporuke od pošiljatelja do primatelja robe.
U ovom diplomskom radu istražuje se tehnologija i organizacija paketnih
pošiljaka poduzeća Intereuropa d.o.o. Poduzeće obavlja sve usluge s područja
kopnenog i interkontinentalnog prometa, logistike i drugih usluga, koje
uključuju: prijevoz i skladištenje robe, logističke usluge u skladištima, carinsko
posredovanje, i priprema robu za ponovni utovar i distribuciju do konačnog
primatelja na domaćem i inozemnom tržištu .
Rad je rezultat izučavanja teorijskih odrednica o distribuciji općenito i paketnoj
distribuciji u poduzeću Intereuropa d.o.o.
Ovim putem se želim zahvaliti mentoru prof. dr. sc. Blanki Kesić, asistentici dr.
sc. Helgi Pavlić Skender i asistentici mr.sc.Mirjani Grčić Fabić koje su mi
pomogle pri odabiru teme, korisnim me savjetima uputile na potrebnu literaturu i
time pridonijeli izradi diplomskog rada.
U Rijeci, rujan 2013. Sandra Ilić
II
SAŽETAK
TEHNOLOGIJA I ORGANIZACIJA DISTRIBUCIJE PAKETNIH
POŠILJAKA PODUZEĆA INTEREUROPA d.o.o.
Specifičnosti tehnologije i organizacije distribucije paketnih pošiljaka proizlaze
iz samih obilježja paketnih pošiljaka te zahtjeva koji sudionici u paketnoj
distribuciji postavljaju pred poduzeća specijalizirana za paketnu distribuciju.
Način obavljanja paketne distribucije razlikuje se s obzirom na prijevozno
sredstvo i na brzinu distribucije. Suština je, međutim, uspješne organizacije
paketne distribucije, da se u što kraćem vremenu uz minimalne troškove dostavi
paketna pošiljka, a da u tom poslu budu zadovoljeni svi sudionici u procesu
distribucije. Pošiljatelj i primatelj robe su zadovoljni sa što bržom dostavom
pošiljke u ispravnom stanju, a svi ostali sudionici u procesu distribucije s
naknadom koju će ostvariti za obavljanje usluga dostave paketne po šiljke.
Uz teorijsko obrazlaganje distribucije i suvremenih tehnologija prijevoza koje se
koriste u realizaciji paketne distribucije, posebna pozornost u radu daje se
istraživanju tehnologije i organizacije distribucije paketnih pošiljaka poduzeća
Intereurope d.o.o. Temeljem provedene analize, na kraju diplomskog rada
predlažu se smjernice za unaprjeđenje paketne distribucije poduzeća Intereuropa
d.o.o.
Ključne riječi: fizička distribucija, logistička distribucija, distribucija paketnih
pošiljaka, suvremene tehnologije prijevoza, Intereuropa d.o.o.
III
SUMMARY
TECHNOLOGY AND ORGANISATION OF POSTAL PACKAGES
DISTRIBUTION IN A PRIVATE LIMITED COMPANY INTEREUROPA d.o.o.
ZAGREB
Specifics of technology and organisation of distribution of parcel shipments result from
the parcel shipment itself, and those specifics determine what specialized parcel
distribution companies will be involved in the distribution. The way the parcel
distribution is being managed differs according to the means of transportation and the
speed of the distribution. However, the essence of a successful organisation of parcel
distribution is to deliver the shipment in the shortest time possible with minimal cost,
and satisfy all the participating parties involved in the process of distribution. The sender
and the recipient of the goods are satisfied with a fast delivery service and the fact that
the goods arrived intact, as well as those parties involved in the distribution with the fee
for the services rendered.
Additional to the theoretical part about the distribution and contemporary technologies
of transport which are used in parcel distribution, research of technologies and
organisation of distribution of parcel shipment of the company Intereuropa Ltd is
especially being higlighted in this thesis. Based on the analyses done, in the last chapters
of this thesis, guidelines for improving the parcel distribution of the company Intereuropa
Ltd are suggested.
Key words: phisical distribution, logistics and distribution, parcel shipments,
contemporary technology of transportation, Intereuropa Ltd
IV
KAZALO
Stranica
PREDGOVOR I
SAŽETAK I
SUMMARY III
KAZALO IV
1. UVOD 1
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA 1
1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE 1
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA 2
1.4. ZNANSTVENE METODE 3
1.5. STRUKTURA RADA 3
2. POJAM DISTRIBUCIJE I ČIMBENICI NJENOG
RAZVOJA 5
2.1. POJAM DISTRIBUCIJE I PAKETNE DISTRIBUCIJE 5
2.2. MJESTO DISTRIBUCIJE U LOGISTIČKOM
SUSTAVU 7
2.3. ODNOSI PROIZVODNJE I DISTRIBUCIJE 9
2.4. TROŠKOVI DISTRIBUCIJE 10
3. SUVREMENE TEHNOLOGIJE U FUNKCIJI
DISTRIBUCIJE PAKETNIH POŠILJAKA 13
3.1. DEFINIRANJE TEHNOLOGIJE PROMETA 13
3.2. OSNOVNE ZNAČAJKE KONTEJNERA I
KONTEJNERIZACIJE 14
3.3. TEHNOLOGIJA TRANSPORTA S PRIMJENOM
PALETA 16
3.4. PAKET KAO ELEMENT TEHNOLOGIJE
TRANSPORTA 18
3.4.1. Pojam paketa i paketiranja 18
3.4.2. Međunarodni interes za paketiranje 19
3.4.3. Primjena preporučenih normi paketiranja u
Republici Hrvatskoj 21
V
3.5. OSTALE VAŽNIJE SUVREMENE TEHNOLOGIJE
TRANSPORTA 21
3.5.1. RO-RO tehnologija transporta 21
3.5.2. LO-LO tehnologija transporta 24
3.5.3. FO –FO tehnologija transporta 25
3.5.4. Huckepack tehnologija transporta 26
3.5.5. Bimodalna tehnologija transporta 27
4. VAŽNIJI PODACI I INFORMACIJE O PODUZEĆU
INTEREUROPA D.O.O., ZAGREB 29
4.1. POVIJEST I DJELATNOST PODUZEĆA
INTEREUROPA d.o.o. 29
4.2. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA PODUZEĆA
INTEREUROPA d.o.o. 31
4.3. POSLOVANJE PODUZEĆA INTEREUROPA d.o.o. 33
5. ANALIZA TEHNOLOGIJE I ORGANIZACIJE
DISTRIBUCIJE PAKETNIH POŠILJAKA
PODUZEĆA INTEREUROPE D.O.O. ZAGREB. 40
5.1. OSNOVNA OBILJEŽJA PAKETNIH POŠILJAKA 40
5.2. TEHNOLOGIJA RADA S PAKETNIM POŠILJKAMA 42
5.3. SUSTAV ZA PRAĆENJE, KONTROLU I
KOMUNIKACIJU VOZILA (TALKTRACK) 47
5.3.1. Funkcije sustava TalkTrack 47
5.3.2. Elementi sustava TalkTrack 51
5.4. PRIJEDLOG – SMJERNICE ZA UNAPRJEĐENJE
DISTRIBUCIJE PAKETNIH POŠILJAKA 57
6. ZAKLJUČAK 60
LITERATURA 62
POPIS TABLICA 64
POPIS SHEMA 65
POPIS PRIKAZA 65
PRILOZI 66
1
1. UVOD
U ovom dijelu diplomskog rada obrađuju se sljedeće tematske jedinice: 1) problem,
predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i
ciljevi istraživanja, 4) metodologija istraživanja i 5) struktura rada.
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA
Paketna distribucija je djelatnost koja je određena pojmom distribucije roba u
paketnom obliku. Uslugom ekspresne dostave smatra se prikupljanje, prijevoz i
dostava dokumenata, tiskanog materijala, paketa, i drugih dobara na ubrzanoj
osnovi isporuke, dok je za praćenje i vođenje kontrole njihove isporuke
osigurana podrška tijekom obavljanja usluge. Poduzeća koja obavljaju paketnu
distribuciju imaju za cilj u što kraćem roku, na što efikasniji i brži način,
isporučiti robu u paketnom obliku na određeno mjesto, te za takvu uslugu dobiti
adekvatnu naknadu i ostvariti dobit. Iz specifičnosti zahtjeva isporuke paketnih
pošiljaka proizlaze specifičnosti tehnologije i organizacije distribucije paketnih
pošiljaka.
Problem istraživanja ovo diplomskog rada je sljedeći: iako o distribuciji
proizvoda postoje značajna teorijska saznanja u stručnoj i znanstvenoj praksi,
praktična saznanja o distribuciji paketnih pošiljaka nedostatna su.
Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je: istražiti aktualne teorijske i
praktične najvažnije probleme i fenomene tehnologije i organizacije distribucije
paketnih pošiljaka općenito, a posebice u poduzeću Intereuropa d.o.o. Zagreb , te
sustavno i jednostavno predočiti rezultate istraživanja .
Objekt istraživanja je: distribucija paketnih pošiljaka i poduzeće Intereuropa d.o.o.
1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE
Imajući na umu složenost problema i predmeta istraživanja postavljena je
temeljna radna hipoteza: objektivna saznanja o najvažnijim značajkama o
distribuciji općenito, a posebice u o distribuciji paketnih pošiljaka u poduzeću
Intereuropa d.o.o., omogućuju stvaranje bitnih pretpostavki za učinkovito
2
obavljanje logističkog poslovanja u poduzeću Intereuropa d.o.o.
Tako postavljena temeljna hipoteza implicirala je više pomoćnih hipoteza:
1) Primjereno poznavanje temeljnih značajki o distribuciji, njenom mjestu u
logističkom sustavu i troškovima distribucije omogućuje njeno definiranje u
okviru ovog diplomskog rada.
2) Objektivne spoznaje o suvremenim transportnim tehnologijama temeljna su
osnova za oblikovanje distribucijskog kanala paketnih pošiljaka.
3) Poznavanjem temeljnih značajki o djelatnosti i poslovanju poduzeća
Intereurope d.o.o. omogućuje isticanje mjesta i uloge poduzeća u
dinamičnom poslovnom okruženju.
4) Analiza distribucije paketnih pošiljaka na primjeru poduzeća Intereuropa
d.o.o. dovodi do spoznaja o logističkim uslugama Intereurope d.o.o. i
omogućuje davanje prijedloga za unaprjeđenje distribucije paketnih pošiljaka.
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha istraživanja je dati uvid u temeljne značajke tehnologije i organizacije
distribucije paketnih pošiljaka i pružiti prijedloge i smjernice za unaprjeđenje
distribucije paketnih pošiljaka u poduzeću Interneuropa d.o.o.
Ciljevi istraživanja su istražiti sve važnije značajke i fenomene o distribuciji i
distribucijskim lancima općenito, a posebice o tehnologiji i organizaciji
distribucije paketnih pošiljaka u poduzeću Intereuropa d.o.o. i o svemu
navedenom primjereno formulirati rezultate istraž ivanja u okviru ovog
diplomskog rada.
U skladu sa svrhom i ciljevima istraživanja potrebno je dati odgovore na
nekoliko važnih pitanja:
1) Koje su značajke suvremenih transportnih tehnologija?
2) Koje su značajke distribucije?
3) Koja je djelatnost poduzeća Intereuropa d.o.o.?
3
4) Koje su odrednice poslovanja Intereurope d.o.o.?
5) Koja su obilježja distribucije paketnih pošiljaka u poduzeću Intereuropa d.o.o.?
1.4. ZNANSTVENE METODE
Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja, koja su predočena u ovom
diplomskom radu s naslovom Tehnologija i organizacija distribucije paketnih
pošiljaka u poduzeću Intereuropa d.o.o. , u odgovarajućim kombinacijama
korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda,
metoda analize i sinteze, komparativna metoda, deskriptivna metoda i metoda
kompilacije.
1.5. STRUKTURA RADA
Diplomski rad je podijeljen u pet međusobno povezanih tematskih cjelina.
U prvom dijelu, Uvodu, formuliran su problem istraživanja, predmet istraživanja,
postavljena je temeljna i pomoćne hipoteze, navedeni su svrha i ciljevi
istraživanja koji su istraživanjem ostvareni, navedene su znanstvene metode koje
su korištene pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja, te je
obrazložena struktura diplomskog rada.
Pojam distribucije i čimbenici njenog razvoja naslov je drugog dijela. U
njemu je ukazano na pojam distribucije, prikazano je mjesto distribucije u
logističkom sustavu te odnosi proizvodnje i distribucije. Posebno su istraženi
troškovi distribucije.
U trećem dijelu, s naslovom Suvremene tehnologije u funkciji distribucije
paketnih pošiljaka, dana su teorijska obilježja suvremenih transportnih
tehnologija. Također su prikazane osnovne značajke kontejnera i kontejnerizacije
te struktura i vrsta kontejnera. Istražuje se pojam, razvoj i učinci tehnologije
prijevoza s primjenom paleta. Posebno je istražen paket kao element tehnologije
prijevoza. Predstavljeni su važniji oblici suvremene transportne tehnologije, kao
4
što je RO-RO tehnologija prijevoza, LO-LO tehnologija prijevoza, FO-FO
tehnologija prijevoza, huckepack tehnologija prijevoza i bimodalna tehnologija
prijevoza.
Važniji podaci i informacije o poduzeću Intereuropa d.o.o. naslov je četvrtog
dijela. U njemu je dan pregled povijesti i djelatnosti poduzeća Intereuropa,
prikazana je organizacijska struktura te je istraženo poslovanje poduzeća,
analiziranjem financijskih pokazatelja na temelju financijskih izvještaja: bilance i
računa dobiti i gubitka.
U petom dijelu, s naslovom Analiza tehnologije i organizacije distribucije
paketnih pošiljaka poduzeća Intereurope d.o.o. Zagreb izvršena je analiza
distribucije paketnih pošiljaka u poduzeću Intereurope d.o.o. Pri tome je dan
uvid u osnovna obilježja paketnih pošiljaka, te je istražen sustav za praćenje,
kontrolu i komunikaciju vozila. Na temelju prezentiranih podataka date su
odrednice unaprjeđenja distribucije paketnih pošiljaka u Intereuropi d.o.o.
Posljednjim dijelom, Zaključkom, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je
dokazivana postavljena hipoteza.
5
2. POJAM DISTRIBUCIJE I ČIMBENICI NJENOG
RAZVOJA
Relevantne značajke o distribuciji, prikazane su u ovom dijelu diplomskog rada
obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) pojam distribucije i paketne
distribucije, 2) mjesto distribucije u logističkom sustavu, 3) odnosi
proizvodnje i distribucije i 4) troškovi distribucije.
2.1. POJAM DISTRIBUCIJE I PAKETNE DISTRIBUCIJE
Pojam “distribucija” kao praktična funkcija ili djelatnost, već više godina,
predstavlja osobito važan čimbenik svakodnevnog gospodarskog života, ali njeno
znanstveno izučavanje počelo je tek u novije vrijeme. Razlog je u njenim
podfunkcijama, od kojih se, svaka, može tretirati kao posebna menadžerska
operacija te se, vjerojatno zbog toga nije promatrala kao jedinstveni sustav.
Danas se distribucija najčešće sagledava s dva motrišta (Segetlija & Lamza -
Maronić, 1995, p. 14). Sa općeg gospodarskog motrišta, pod distribucijom se
podrazumijevaju sve aktivnosti, koje služe raspodjeli proizvodnih dobara
potrošačima. S motrišta pojedinačnog subjekta, distribucija se odnosi na sve
poduzetničke odluke i radnje koje su povezane s kretanjem proizvoda do
konačnog kupca.
Prema općeprihvaćenoj definiciji Međunarodne trgovinske komore, predloženoj
1947. godine, distribucija je stadij koji slijedi proizvodnju dobara od trenutka
kada su ona komercijalizirana do njihove isporuke potrošačima. Ona obuhvaća
razne aktivnosti i operacije, koje osiguravaju da se roba stavi na raspolaganje
kupcima, bilo da se radi o prerađivačima ili o potrošačima, olakšavajući izbor,
kupnju i upotrebu robe (Segetlija & Lamza-Maronić, 1995, p. 14). Treba
istaknuti da distribucija označava i administrativnu, plansku, dirigiranu (od
strane države) raspodjelu dobara.
Distribucija se definira i kao skup znanja i aktivnosti (…) kojima se funkcionalno
6
i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi svladavanja prostornih i
vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda,
repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, informacija (…) u sigurne, brze
i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene procese, tokove, protoke materijala (…)
od sirovinske baze, točke isporuke, (polu)proizvođača, skladišta, terminala,
distribucijskih centara (…) preko točke ili točaka razdiobe do krajnjih potrošača,
odnosno korisnika (Zelenika, 2005, p. 38).
Imajući na umu definiciju distribucije u užem i širem smislu, moguće je dati
definiciju paketne distribucije. Pri tome je potrebno istaknuti da se osim paketne
distribucije koriste i pojmovi paketna dostava, ekspresna distribucija, ekspresna
dostava, ekspresna pošta, kurirska dostava, kurirska pošta i sl., ovisno o pojmu
koji je udomaćen u poslovanju u pojedinom dijelu svijeta. Paketna distribucija je
djelatnost koja je određena pojmom distribucije roba u paketnom obliku
(Bendeković & Batarelo, 2009, p. 79) . Zadatak je politike distribucije
najpovoljnije osiguravanje prisutnosti na tržištu i mogućnosti redovite i
pravodobne nabave proizvoda (robe ili usluge) nekog poduzeća (Andrijanić,
1999, p. 38). Uslugom ekspresne dostave smatra se prikupljanje, prijevoz i
dostava dokumenata, tiskanog materijala, paketa, i/ili drugih dobara na ubrzanoj
osnovi isporuke, dok je za praćenje i vođenje kontrole isporuke ovih predmeta
osigurana podrška tijekom obavljanja usluge (Compilation of ASEAN Member
States, 2013). Pod međunarodnom paketnom distribucijom podrazumijeva se
djelatnost za koju su se specijalizirala poduzeća kojima je cilj u što kraćem roku,
na što efikasniji i brži način, isporučiti robu u paketnom obliku na bilo koji djelić
zemaljske kugle, te za takvu uslugu dobiti adekvatnu naknadu i ostvariti
određenu dobit. Isporuka robe u paketnom obliku podrazumijeva najčešće
isporuku komadne pošiljke u određenom obliku i pakiranju, koji ovisi o traženom
načinu isporuke, tj. prijevoznom sredstvu i brzini isporuke. O traženim uvjetima
isporuke ovise i ostali bitni čimbenici kao što su način preuzimanja, manipulacije
i isporuke pošiljke, te naknada za obavljeni posao isporuke (Bendeković &
Batarelo, 2009, p. 80). Obilježja paketne distribucije su neraskidivo vezana uz
7
djelatnost koja se obavlja u procesu isporuke pošiljaka od pošilja telja do
primatelja.
2.2. MJESTO DISTRIBUCIJE U LOGISTIČKOM SUSTAVU
Fizička distribucija se, za razliku od distribucije kao cjelovit pojam odnosi na
fizičke tokove sirovina, materijala i proizvoda pa se ponekad tako shvaćena
distribucija poistovjećuje s poslovnom logistikom. Međutim, ova dva pojma nisu
istovjetna. Područje fizičke distribucije obuhvaća sve logističke aktivnosti koje
se odnose na prostorni, vremenski i količinski transfer proizvoda od njegovog
proizvođača (završni proizvodni proces) do neposrednog preuzimatelja. Dakle,
fizička je distribucija samo uski segment cjelokupnog procesa distribucije koji se
odnosi na fizičko kretanje proizvoda.
Fizička distribucija se može definirati kao skup aktivnosti, sastavljen od
obrađivanja narudžbi, rukovanja robom, skladištenja, upravljanja zalihama i
prijevoza (konvencionalnoga, kombiniranoga ili multimodalnoga), koje se rabe u
kretanju proizvoda od proizvođača do kupca ili krajnjeg potrošača (Andrović,
1995, p. 230).
Logistička distribucija je integrirani pojam temeljnih odrednica pojmova
“logistika” i “distribucija” i to, prije svega, onih odrednica koje su najizravnije
povezane s interdisciplinarnim i multidisciplinarnim znanjima, sposobnostima,
vještinama implementacije mnogobrojnih logističkih aktivnosti u upravljanju
logističkim procesima, tokovima, protocima materijalnih dobara, podržanih
tokovima kvalitetnih informacija, od sirovinske baze, proizvođača, prerađivača,
dobavljača, prodavatelja, pošiljatelja i dr. do kupaca, potrošača, korisnika itd.
(Zelenika & Pavlić Skender, 2007, p. 51).
Sukladno navedenom može se reći da je logistička distribucija, zapravo, logistika
u užem smislu toga pojma. Razlog tome je što ne postoji niti jedna specijalistička
vrsta logistike i niti jedan specijalistički (pod)sustav logistike u kojemu se
8
(materijalni ili nematerijalni) predmeti logističkih procesa ne distribuiraju od
jednoga do drugoga mjesta, svladavajući pri tome prostorne i vremenske
dimenzije.
Odnosi logističkog i distribucijskog sustava su vrlo složeni i međusobno se
isprepliću, što se ilustrativno prikazuje shemom 1.
Shema 1: Odnos logistike i distribucije
sirovine
materijali
poluproizvodi
dijelovi
zalihe
proizvodnja
(unutrašnji
transport,
manipulacija i
skladištenje u
proizvodnji)
stovarište
javna skladišta
distributivni
centri
Kupci
Upravljanje (menadžment) materijala Distribucija
LOGISTIKA Legenda:
tijek vanjskog prometa
tijek informacija
proizvodnja/ skladište
Izvor: Šamanović, 1999, p. 22.
Navedeno pokazuje da je distribucija roba ili usluga samo važan segment
univerzalne logistike ili samo jedna vrsta logistike: logistika distribucije ili
distribucijska logistika, ili još jednostavnije logistika prodaje. Kada se
distribucija promatra integralno, tj. interdisciplinarno i multidisciplinarno u
najširem smislu riječi, ona obuhvaća sveukupne tijekove materijala i sve
pripadajuće tijekove informacija o ulazu, prolazu i izlazu iz jedinstvenog sustava,
dok se fizička distribucija odnosi na fizičke tijekove sirovina, materijala i
proizvoda, pa se tako shvaćanje distribucije poistovjećuje s poslovnom
logistikom (Zelenika, Jakomin & Lipičnik, 1998, p. 67) . Prema tome poslovna
logistika ima mnogo šire značenje od fizičke distribucije.
U kontekstu ovog rada potrebno je istaknuti odnos fizičke distribucije,
9
distribucije općenito, logističke distribucije, distribucijskih kanala i opće ili
univerzalne logistike. Pojednostavljeno se može reći da je fizička distribucija po
svom sadržaju i opsegu distribucijskih fenomena uži pojam od distribucije
općenito. Fizička distribucija predstavlja samo najvažniji podsustav općega ili
univerzalnoga sustava distribucije. Također, fizička distribucija kao sustav je
neznatno uži, manje složeniji i manje dinamičniji od sustava logističke
distribucije. Sustav fizičke distribucije je, također, uži, manje slo ženiji i manje
dinamičniji od sustava distribucijskih kanala, jer mu ovaj potonji stvara temeljne
pretpostavke za njegovo funkcioniranje. I konačno, sustav fizičke distribucije je
važan podsustav mnogobrojnih podsustava sustava opće ili univerzalne logistike,
što zapravo znači da je on znatno uži i znatno jednostavniji od logističkoga
sustava koji čine mnogobrojni složeni, dinamički i stohastički (pod)sustavi.
2.3. ODNOSI PROIZVODNJE I DISTRIBUCIJE
Usku korelacijsku vezu proizvodnje i distribucije uvjetuju suvremeni gospodarski
procesi. Distribucija, kao faza procesa reprodukcije, dobiva poseban značaj u
tržišnom gospodarstvu, gdje označuje učinkovito kretanje gotovih proizvoda, od
kraja proizvodnje linije do potrošača. U nekim slučajevima uključuje
premještanje sirovina od izvora opskrbe do početka proizvodne linije.
Distribucija, dakle, označava ukupne aktivnosti koje slijede proizvodni proces,
sve do potrošnje.
Nove tehnologije prijevoza, pakiranja i održavanja ispravnosti robe omogućuje
nove koncepte u distribuciji robe. Tehnološke mogućnosti proizvodnje robe, s
praktično neograničenim rokom trajanja, omogućuju proizvodnju u jednoj državi,
za potrebe drugih države. Tako velikoj količini proizvoda treba organizirati
učinkovitu distribuciju, kod koje potrošači neće osjetiti veliku fizičku udaljenost
proizvodnje. Informacijska tehnologija pruža vrlo značajnu tehnološku podršku
logistici distribucije. Logistički način upravljanja aktivnostima, pri distribuciji
robe, može znatno poboljšati usluge i istovremeno smanjiti troškove poslovanja.
10
Afirmacija koncepta marketinga, posebno pojava “opskrbnog lanca” dovela je do
punog izražaja zajednički interes proizvodnje i distribucije. Pri tome je bitno, da
svaki od sudionika, u procesu reprodukcije racionalno i svrsishodno o bavi svoju
funkciju. Kod toga, nije važno da li će se distribucijom baviti proizvođači,
trgovina na veliko ili pak specijalizirana distribucijska poduzeća. Prednost će
imati sudionik u prometu koji obavi distribuciju najbrže, najkvalitetnije i
najekonomičnije.
Nositelji distribucije imaju posredničku ulogu između proizvodnje i potrošnje. Na
taj način aktivno sudjeluju u procesu reprodukcije. Znači, da je u suvremenom
načinu privređivanja međuzavisnost proizvodnje i distribucije sve veća. U
današnjim okolnostima, ključna je stvar, fleksibilnost u proizvodnji. Potrebno je
proizvesti robu određene vrste i kvalitete koju potrošači žele i hoće kupiti, uz
troškove koje će prihvatiti tržište. Upravo zbog toga se suvremena poslovna
strategija temelji na maksimalnoj fleksibilnosti prema zahtjevima kupaca i težnji
smanjenja, ne samo proizvodnih troškova već i troškova distribucije. Cilj je
svakog poduzeća odgovarajućom količinom, asortimanom i cijenom proizvoda
odgovoriti zahtjevima kupaca.
2.4. TROŠKOVI DISTRIBUCIJE
Troškovi distribucije robe nastaju izravno nakon proizvodnog procesa, a odnose
se na troškove prodaje, troškove fizičke distribucije i sve ostale troškove
distribucije bez obzira tko tu djelatnost obavlja. U zadnje vrijeme prisutna je
tendencija da se prosječni troškovi distribucije povećaju, a troškovi proizvodnje
smanjuju. Razlog je tome, što je u masovnoj proizvodnji prisutna degresija
prosječnih troškova (stalni troškovi), a zbog sve većih zahtjeva potrošača,
progresija troškova distribucije. Ukupni distribucijski troškovi mogu se
razvrstati na (Šamanović, 1999, p. 72): troškove skladištenja, troškove
prijevoza, troškove obrade narudžbi, troškove plaća administrativnog osoblja,
komunikacijske troškove, troškove servisa kupcima, druge troškove koji se
odnose na distribuciju robe. Struktura troškova distribucije zavisi o vrsti i
11
količini uskladištene robe, načinu upravljanja distribucijom, visini zaliha, kvaliteti
distribucije usluga i drugih sličnih činitelja.
Kad su u pitanju troškovi skladištenja prvotno se misli na troškove koji se
odnose na: izgradnju, najam, održavanje, grijanje, rasvjetu, osiguranje, plaće
skladišnih radnika, troškove držanja zaliha i druge troškove koji se odnose na
zgrade i opremu skladišta. Odnosi pojedinih troškova skladištenja u ukupnim
troškovima zavisit će prvotno o vrsti i količini uskladištene robe, načinu
upravljanja i veličini zaliha. Općenito, u troškovima skladištenja najveća su
stavka troškovi rada. Troškovi skladišne zgrade, varirat će zavisno o vlasništvu i
cijeni njene izgradnje. Na razini skladišnog troška, posebni utjecaj ima veličina i
broj skladišta.
Troškovi prijevoza se odnose na transport robe, od mjesta proizvodnje do
lokalnog skladišta i troškove isporuke robe kupca (lokalna dostava). Ovi
troškovi prvotno zavise o broju skladišta u distribucijskoj mreži. Roba se može
prevoziti vlastitim sredstvima proizvođača ili povjeriti vanjskom prijevozniku.
Ako se uzmu troškovi prijevoza, od proizvodnje do skladišta, u zoni isporuke i
troškovi isporuke, kao jedinstveni trošak i stave u odnos s brojem skladišta, oni
će do određenog broja skladišta opadati a potom rasti. Razlog degresije troškova
prijevoza je bolje korištenje sredstava prijevoza od proizvodnje do skladišta u
zoni isporuke s jedne strane i smanjenje kilometraže, pri dostavi robe, od
skladišta u zoni isporuke do dostave robe kupcima, s druge strane. Međutim,
opadanje troškova, u odnosu na broj skladišta, ima i određenu granicu, poslije
koje rastu, ukoliko bude povećan broj skladišta u zoni isporuke
Uzmu li se, pak, prosječni troškovi skladištenja i prijevoza kao jedinstveni trošak
distribucije i njihovo kretanje u odnosu na broj skladišta, može se uočiti da
troškovi distribucije prvotno opadaju povećanjem broja skladišta, a zatim
postepeno rastu. Razlog je tome, što je zbog povećanja broja skladišta, do
određenog broja, jača degresija troškova transporta i dostave od progresije
troškova skladištenja. Od tuda degresija troškova transporta i dostave prelazi u
12
progresiju, te troškovi distribucije započinju rasti. Dist ribucijski troškovi najniži
su kod optimalnog broja skladišta, tj. u točki gdje se sijeku troškovi skladištenja
i troškovi transporta.
13
3. SUVREMENE TEHNOLOGIJE U FUNKCIJI DISTRIBUCIJE
PAKETNIH POŠILJAKA
Suvremene tehnologije u funkciji distribucije paketnih pošiljaka obrađene su u
ovom dijelu diplomskog rada kroz sljedeće tematske jedinice: 1) definiranje
tehnologije prometa, 2) osnovne značajke kontejnera i kontejnerizacije, 3)
tehnologija transporta s primjenom paleta, 4) paket kao element tehnologije
transporta i 5) ostale važnije suvremene tehnologije transporta.
3.1. DEFINIRANJE TEHNOLOGIJE PROMETA
Tehnologija prometa kao znanost je interdisciplinarna i multidisciplinarna
znanost (ili posebno znanstveno područje ili posebno znanstveno polje) koja
izučava i primjenjuje zakonitosti postupaka, odnosno procesa proizvodnje
prometne usluge (Zelenika, 2001, p. 50). Ona izučava zakonitosti eksploatacije i
preventivnog održavanja prometne infrastrukture i prometne suprastrukture, a ne
zakonitosti projektiranja, konstruiranja, izrade, izgradnje i investicijskog
održavanja prometne infrastrukture i prometne suprastrukture, što je bitno
obilježje “prometne tehnike kao znanosti”.
Proces proizvodnje prometne usluge obuhvaća tri faze tehnologije prijevoza
(Zelenika, 2001, p. 50): tehnologiju pripreme prijevoza, tehnologiju provedbe
prijevoza i tehnologiju završavanja prijevoza.
Tehnologija prometa kao znanost može se definirati i znanstveno razmatrati kao
opća i specijalna. Opća tehnologija prometa kao znanost izučava zakonit osti
metoda, postupaka, odnosno procesa proizvodnje prometne usluge. Specijalna
tehnologija prometa je instrument koji u ovisnosti od postavljenog cilja i
zadataka istraživanja potpuno i određeno utječe na oblikovanje specijalnih
tehnoloških procesa i nesmetano odvijanje prijevoznog procesa, radi povećanja
učinkovitosti život i opredmećenog rada. Specijalnu tehnologiju moguće je
raščlaniti na: tehnologiju teretnog prometa, tehnologiju putničkog prometa i
tehnologiju prijenosa vijesti (Zelenika, 2001, p. 53).
14
Sadržaj izraza tehnologija prometa kao aktivnosti predstavlja skup
(ne)gospodarskih aktivnosti (tj. mjera, akcija, funkcija, poslova i radnja) koje se
primjenjuju u postupcima, odnosno procesima proizvodnje prometne usluge. Te
su aktivnosti u izravnoj funkciji eksploatacije, a u neizravnoj funkciji
preventivnog održavanja prometne infrastrukture i prometne suprastrukture.
3.2. OSNOVNE ZNAČAJKE KONTEJNERA I KONTEJNERIZACIJE
Kontejnerizacija kao transportni sustav je skup određenog broja uzajamno
povezanih i međusobno ovisnih elemenata, koji tvore razmjerno samostalnu
cjelinu. Za uspješno funkcioniranje ovog sustava kao cjeline potrebni su
odgovarajući transportni kapaciteti, te određeno znanje i organizacijska
sposobnost (Dundović, 2003, p. 33). Kontejnerizacija je integralni transportni
sustav koji pruža mogućnost prijevoza od “vrata do vrata” ili “od terminala do
terminala” u kombiniranom transportu kopnenom, pomorskom i zračnom.
Najvažniji ciljevi kontejnerizacije su (Zelenika, 2001, p. 493):
ujedinjavanje komadnog tereta pakiranog u sanduke, kartone, bale, vreće,
bačve, gajbe, košare, role i sl. u veće i standardizirane manipulacijsko
transportne jedinice tereta,
sigurno, brzo i racionalno manipuliranje i prijevoz tereta,
optimalizacija učinaka prometne infrastrukture i prometne suprastrukture svih
grana prometa,
kvalitativno i kvantitativno maksimiziranje tehničkih, tehnoloških,
organizacijskih i ekonomskih učinaka procesa proizvodnje prometne usluge,
maksimiziranje učinaka rada kreativnih i operativnih menadžera i drugih
djelatnika angažiranih u sustavu kontejnerizacije.
U naturalnom pogledu kontejner predstavlja tehničku napravu koja je svojim
fizičkim oblikom i dimenzijama namijenjena za integriranje ili prihvaćanje većeg
broja manjih jedinica tereta, među kojima mogu biti i palete, u novu neovisnu
teretnu jedinicu, koja se koristi radi smanjivanja, odnosno racionalizacije
15
sveukupnih transportnih i skladišnih troškova (Dundović, 2002, p. 245).
Na ideju za izradu kontejnera došao je Malcolm McLean, američki vozač
kamiona, a kasnije vlasnik prijevozničke tvrtke, dok je promatrao lučke radnike
na pretovaru, sredinom 30-tih godina prošloga stoljeća. On je pronašao način
kako da skrati vrijeme utovara i istovara, ali i vrijeme pristajanja brodova u
lukama. Njegov izum je preteča današnjih kontejnera. Prvi kontejnerski transport
obavljen je 26. travnja 1956. godine. U standardiziranom prometnom sustavu
kakav danas postoji kontejneri mogu predstavljati mjeru svih stvari u njemu.
Kontejneri su posebni spremnici (transportni sanduci, cisterne, savitljive, složene
posude itd.) dovoljno otporni da mogu osigurati višestruku upotrebu. Kontejneri
olakšavaju prijevoz robe korištenjem jednog ili više prijevoznih sredstava i
transportnih putova, a ujedno su opremljeni uređajima za lakše rukovanje pri
prekrcaju iz jednoga transportnog sredstva u drugo. Kontejneri trebaju
ispunjavati sljedeće uvjete (Zelenika, 2001, p. 493):
moraju biti potpuno ili djelomično zatvoreni, ali da čine odijeljen prostor
namijenjen za smještaj robe, s najmanje jednim vratima,
konstruirani tako da se brzo, sigurno i jednostavno pune i prazne,
konstruirani tako da se ubrza prijevoz robe jednim ili više prijevoznih
sredstava bez indirektnog prekrcaja (pretovara),
opremljeni uređajima pogodnim za brzo, sigurno i jednostavno rukovanje,
izrađeni od postojanog materijala i dovoljno čvrsti,
otporni na vremenske prilike i prikladni za višekratnu upotrebu,
izrađeni s obujmom od najmanje jednog kubičnog metra.
16
Kontejner se smatra dijelom transportnog sredstva, koji zapravo predstavlja
prostor za robu, u pravilu, unificiran za sve grane prometa. Najvažnije zadaće
kontejnera su (Zelenika, 2001, p. 494): da se rabi kao manipulacijskotransportna
jedinica tereta, da se rabi kao jedinica tereta za uskladištenje i pakiranje te da
ima sve značajke “karike” u neprekidnom transportnom lancu od proizvođača do
potrošača (tj. “vrata do vrata”).
3.3. TEHNOLOGIJA TRANSPORTA S PRIMJENOM PALETA
Paleta se definira kao specijalno izrađena i najčešće drvena podloga na koju se
po stanovitim pravilima slažu komadni tereti (npr. kartoni, sanduci, vreće, bale,
gajbe, bačve, košare i sl. s teretom) radi oblikovanja većih standardiziranih
teretnih jedinica kojima se sigurno, jednostavno, brzo i racionalno manipulira
(Zelenika, 2001, p. 188). S obzirom na definiciju paleta, moguće je paletizaciju
definirati kao skup organizacijsko povezanih sredstava za rad i tehnoloških
postupaka za automatizirano manipuliranje i transport okrupljenim jedinicama
tereta (tj. komadnog tereta na paletama) od sirovinske baze do potrošača
(Zelenika, 2001, p. 188). Nakon paketizacije, paletizacija je prva suvremena
transportna tehnologija koja se tijekom stogodišnjeg razvoja afirmirala u svim
zemljama svijeta. Sustavom paletizacije pojedinačni komadni tereti najpotpun ije
su i najuniverzalnije povezani u okrupljenim jedinicama tereta i omogućava
uspostavljanje neprekidnog lanca svih sudionika, od proizvođača sirovina do
potrošača. Taj sustav omogućava primjerenu integraciju manipuliranja transporta
robe u industriji i trgovini, a u velikoj mjeri je kompatibilan s drugim suvremenim
transportnim tehnologijama, posebice kontejnerizacijom, RoRo i Huckepack
tehnologijom. Osnovna funkcija paletizacije ostvaruje se samo onda kada se roba
složena na palete kod proizvođača, depaletizira kod prerađivača ili krajnjeg
potrošača.
17
Najvažniji ciljevi paletizacije su (Zelenika, 2001, p. 118):
okrupnjavanje komadne robe u veće i standardizirane
manipulacijskotransportne jedinice tereta,
ubrzavanje manipulacije i prijevoza tereta,
minimiziranje ili potpuno eliminiranje živog rada u procesu manipuliranja
teretnih jedinica,
maksimalna iskorištenost skladišnih kapaciteta i kapaciteta robnotransportnih
i robnotrgovinskih centara i slobodnih zona,
optimalizacija efekata prometne infrastrukture i prometne suprastrukture,
kvalitativno i kvantitativno maksimiziranje brzine, sigurnosti i racionalizacije
procesa proizvodnje prometne usluge,
maksimiziranje učinaka rada kreativnih i operativnih menadžera i drugih
djelatnika koji su angažirani u sustavu paletizacije (...).
Potreba za korištenjem paleta utjecala je na proizvodnju različitih vrsta paleta,
po svojim karakterističnim osobinama i po obliku, dimenzijama i namjeni. S
obzirom na praktičnu uporabu, sve se palete mogu svrstati u četiri osnovne
skupine (Zelenika, 2001, p. 118):
1) ravne palete,
2) bokspalete,
3) stubne palete i
4) specijalne palete.
Svaka od navedenih skupina paleta ima više (pod)tipova: palete za komadni
teret, palete za tekući teret, palete za rasuti teret itd., što posebice vrijedi za
skupinu bokspaleta. Većina europskih država, među kojima je i Hrvatska, koje
su uključene u Europski paletni pul, najviše rabe ravne palete dimenzije
1200800 mm i/ili 12001000 mm, na koje se može složiti oko 1.000 kilograma
tereta.
18
Prednosti paletizacije utjecale su na to da se u razvijenim zemljama paletno
manipulira i prevozi oko 90% komadnih i blizu 75% vagonskih pošiljaka od
ukupnog transporta robe koja se može paletizirati i prevoziti u željezničkom i
cestovnom prometu. I u pomorskom i zračnom prometu posljednjih godina
znatno je porastao promet paletiziranoga tereta.
Racionalizacijom unutarnjega transporta (tj. pogonskog ili tvorničkog
transporta), uz optimalnu uporabu paletne tehnike i tehnologije, prema
dosadašnjim iskustvima država s razvijenim paletnim sustavima, pozitivni
rezultati postižu se posebice u sniženju pogonskih troškova poslovanja, i to u
svim gospodarskim granama kojih su procesi proizvodnje i manipuliranja
paletizirani.
3.4. PAKET KAO ELEMENT TEHNOLOGIJE TRANSPORTA
Paket kao element tehnologije transporta istražuje se u ovom dijelu diplomskog
rada obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) pojam paketa i paketiranja, 2)
međunarodni interes za paketiranje i 3) primjena preporučenih normi
paketiranja u Republici Hrvatskoj.
3.4.1. Pojam paketa i paketiranja
Osnovno obilježje paketa i paketiranja ili “paketizacije” je u tome što osnovni
element paketiranja – ambalaža nakon obavljenog procesa prijevoza postaje
suvišna. Paketiranje se definira kao znanost i umjetnost i priprema proizvoda za
manipulaciju, skladištenje, transport i distribuciju. U skladu s razmatranjem u
ovom diplomskom radu, paketiranje je aktivnost koja prije svega omogućuje
optimalno iskorištavanje transportnih uređaja s obzirom na njihove gabaritne
dimenzije (Županović, 2004, p. 214).
Rukovanje upakiranom robom, njezina zaštita samo su dodatni razlozi za
uvažavanje aktivnosti paketiranja. Koliki je utjecaj prijevozne tehnologije na
paketiranje vidi se iz tog što se paketiranje prije pojave novih tehnologija
19
gotovo i nije pridavala osobita pozornost. Vjerojatno je tome razlog da sustav
paketiranja danas još nije dovoljno u funkciji u kojoj bi trebao biti, a o kojoj se
raspravlja u okviru ovog diplomskog rada. Prema tomu, osim osnovne funkcije
pakiranja, o kojoj se sada uglavnom i vodilo računa, po kojoj je ono aktivan
čimbenik plasmana proizvoda, pakiranje ima i druge važne funkcije.
Funkcije pakiranja mogu se podijeliti na opće, posebne i funkcionalne. Opće i
posebne poznate su još i kao komercijalne funkcije. Što se tiče funkcije koja je
predmet interesa u ovom diplomskom radu, ističu se sljedeće (Županović, 2004,
p. 313):
zadovoljenje uvjeta raznošenja tereta po težini, veličini i obliku,
osiguranje pogodnost za rukovanje i raspoznavanje,
osiguranje da roba i u prijevozu može obaviti propagandnu funkciju,
osiguranje prilagođenosti transportnim uređajima po veličini i obliku,
osiguranje lakog otvaranja i zatvaranja.
Funkcije pakiranja su višestruke, a ne odnose se samo na rukovanje robom i
njenu zaštitu, već pakiranje ima i marketinške funkcije.
3.4.2. Međunarodni interes za paketiranje
U namjeri da se onemogući stihijsko razvijanje paketne aktivnosti te da se ono
stavi u funkciju prijevoza, propisani su osnovni uvjeti pakiranja. Utemeljena je i
Europska federacija za pakiranje, koja je svo jim članicama preporučila izradu
ambalaže za pakiranje prema “modul sustavu”, koji se temelji na opterećenju
triju tipova osnovnih paleta, što ih je preporučila Međunarodna organizacija za
normizaciju (skr. ISO). Prednosti preporuke predlagači su vidjeli u sljedećim
činiteljima (Županović, 2004, p. 313):
20
proizvodnji optimalnih jedinica ambalaže,
smanjenju izbora ambalaže,
smanjenju udjela manipuliranja a time i troškova,
smanjenju troškova prijevoza,
usmjerenje na proizvodnju opreme za proizvodnju ambalaže koja je u funkciji
osnovne zadaće pakiranja,
racionalnijem korištenju osnovnih elemenata tehnologije prijevoza (sredstva i
infrastrukture).
Prijedlog je dan u obliku “fiksnog modula 95”, koji se odnosi na unutarnje
dimenzije prijevozne ambalaže s tolerancijom od 5%, a preporuka se odnosi na
širinu i dužinu. Preporučene dimenzije ambalaže mogu se složiti na dvije palete
na sljedeći način: paleta 800 1.200 mm.
Prednosti preporučene ambalaže uočili su svi sudionici u prometu, koji su
primijenili tu mogućnost. Zapadne razvijene države imale su znatno više uspjeha
u tome. Kao primjer ističu se Švedska i Švicarska, gdje su postignute uštede na
pakiranju i manipulaciji šećera, margarina, deterdženata, brašna i ostalih
prehrambenih proizvoda. Prednosti prihvaćanja novih dimenzija uvidjela je i
Međunarodna organizacija za gospodarsku suradnju (skr. OECD).
Na važnost pakiranja kao proizvodne aktivnosti ukazuju i podaci da se industrija
pakiranja po svojim osnovnim ekonomskim elementima proizvode ubraja u deset
vodećih industrijskih grana.
21
3.4.3. Primjena preporučenih normi paketiranja u Republici Hrvatskoj
Početak organiziranog rada na normizaciji paketiranja u Republici Hrvatskoj
datira iz 1966. godine kada je tadašnji “Savezni zavod za standardizaciju” obavio
izmjene normi za paketiranje i transport voća i povrća i uskladio ih s
preporukama Europske federacije za pakiranje, Međunarodne organizacije za
normizaciju, Međunarodne trgovinske komore i Međunarodne željezničke unije.
Unatoč nastojanjima da se povedu preporuke Međunarodnih organizacija, u
Hrvatskoj vlada još velika neujednačenost, što otežava racionalnost u ovom
djelokrugu aktivnosti. Čini se da i ovdje dolazi do izražaja nepoznavanje utjecaja
pakiranja i prijevoza na troškove proizvodnje, što se u ostalom osjeća i u čitavoj
reprodukciji i nadogradnji, koja se prometnom problematikom ne bavi
profesionalno.
Može se zaključiti da u hrvatskim uvjetima i hrvatskoj praksi još nisu istražene
posljedice i uzroci nepovjerenja prema suvremenim tehnologijama prijevoza.
3.5. OSTALE VAŽNIJE SUVREMENE TEHNOLOGIJE TRANSPORTA
Ostale važnije suvremene tehnologije transporta obrađuju se u ovom dijelu
diplomskog rada kroz sljedeće tematske jedinice: 1) RO-RO tehnologija
transporta, 2) LO-LO tehnologija transporta, 3) FO-FO tehnologija
transporta, 4) Huckepack tehnologija transporta i 5) Bimodalna tehnologija
transporta.
3.5.1. RO-RO tehnologija transporta
RO-RO tehnologija, odnosno Roll on – Roll off (dokotrljaj – otkotrljaj)
predstavlja specifičnu tehnologiju horizontalnog ukrcaja i transportiranja
kopnenih prijevoznih sredstava prvenstveno kamiona natovarenih teretom,
prikolica, tegljača, autobusa sa putnicima, a nešto rjeđe željezničkih vagona i to
pomorskim i/ili riječnim prijevoznim sredstvima specijalnih konstrukcija (RO -RO
22
brodovi). Utovar i istovar se obavlja vrlo jednostavno i to po principu
“dokotrljaj” – “otkotrljaj”. Teret se ukrcava na brod vlastitim kotačima preko
specijalnih navoznih rampi koja spaja obalu i brodsko skladište, a iskrcava se
nakon prijevoza morem preko iskrcajne rampe koja spaja brodsko skladište i
obalu. Temeljne misije RO-RO transporta su (Zelenika, 2001., p. 515):
Povezivanje cestovnog i pomorskog prometa koje omogućuje brzu, sigurnu i
racionalnu proizvodnju prometnih usluga bez pretovara tereta s cestovnih
prije voznih sredstava na brodove i obrnuto s brodova na cestovna prijevozna
sredstva.
Optimalizacija učinaka prometne infrastrukture i promete suprastrukture,
posebice cestovnog i pomorskog prometa, a unutar lučke infrastrukture i
lučke suprastrukture.
Rješavanje problematike zakrčenosti morskih luka i maksimiziranje obrta RO -
RO brodova, a time i ubrzanje protoka robnih tokova kopnenim
prometnicima.
Rješavane zakrčenosti cestovnih prometnica, posebice kroz gradove i
industrijska središta i povećanje obrta cestovnih prijevoznih sredstava, a čime
se skraćuje vrijeme prevoženja tereta od sirovinske baze, odnosno
proizvođača ili prodavatelja do potrošača
RO – RO transport se posebno koristi na relacijama kraćima od 2.000 nautičkih
milja pa se najviše razvija u zatvorenim morima i u teretnom i putničkom
prometu kao što su: Jadransko more, Sredozemlje, Baltik, Sjeverno more,
Perzijski zaljev, zapadna obala Afrike, Crveno more. Danas više od 1.000 RO -
RO brodova različitih modela, veličine i brzine plovi svjetskim morima. I u
hrvatskoj trgovačkoj i bijeloj floti plovi oko desetak RO–RO brodova .
U odnosu na druge tehnologije transporta RO-RO tehnologija transporta ima
sljedeće najvažnije prednosti (Zelenika, 2001., p. 521-523):
23
RO–RO tehnologija omogućuje gotovo potpunu integraciju cestovnog i
pomorskog prometa kao i željezničkog i pomorskog prometa i time povećava
optimalizaciju transportnih lanaca i smanjuje manipulacijsko-prijevozne
troškove
RO–RO tehnologija je znatno proširila mogućnost primjene multimodalnog
transporta “ od vrata do vrata” i izravan prijevoz tereta od proizvođača do
potrošača na relativno velikoj udaljenosti u dubokoj unutrašnjosti dviju
država razdvojenih morima. Takav se prijevoz najčešće obavlja na temelju
jednog ugovora o prijevozu, odnosno jedne isprave o prijevozu.
RO–RO brodovi osposobljeni su za ukrcaj, smještaj, prijevoz i iskrcaj tereta u
svakom obliku i svake veličine poput automobila, kamiona, cestovnih
prikolica, poluprikolica, teretnih i putničkih vagona, autobusa, kontejnera te
specijaliziranih tereta.
RO–RO tehnologija omogućuje vrlo velike prekrcajne učinke. Tako na
primjer, RO–RO brodovi prve i druge generacije prekrcavaju od 400 do 600
tona tereta na sat, dok takvi brodovi treće, četvrte i pete generacije
prekrcavaju od 600 do 1.500 tona tereta na sat.
RO–RO tehnologija omogućuje izmjenu redoslijeda luka iskrcaja tereta bez
premještaja tereta i uvećanih manipulacijskih troškova.
RO–RO brodovi mogu obavljati ukrcaj i iskrcaj tereta i noću bez ikakvih
poteškoća i time omogućuju veći promet u 24 sata i brodovima i lukama
Rizik uvođenja RO–RO brodova je neznatan jer su oni vrlo fleksibilni u
pogledu širokog dijapazona tereta koje mogu prevoziti.
Brodari, pri uvođenju RO–RO brodova, nemaju ništa veće investicije i rizike
financijskih efekata nego pri uvođenju klasičnih brodova.
RO–RO brodovi postižu znatne uštede u operativnim troškovima.
Iako RO–RO tehnologija transporta ima brojne i značajne prednosti u odnosu na
druge transportne tehnologije, ona ima i određenih nedostataka. Osnovni
nedostatak RO–RO brodova je u neadekvatnoj iskorištenosti brodskog prostora
karakterističnog za slaganje tereta na kotačima. U usporedbi s potpuno
24
kontejnerskim brodovima, RO-RO brodovi gube 1/3 korisne brodske površine, i
to iz sljedećih razloga (Zelenika, Nikolić & Pavlić, 2003, p. 327):
relativno veliki razmak između prikolica, poluprikolica i drugih vozila s ili
bez tereta radi lakšeg pristupa i manevriranja ,
neiskorištenost prostora ispod prikolica, poluprikolica i drugih vozila, kojeg
zauzimaju kotači,
rampe za uvoženje tereta na sve palube i izvoženje tereta s paluba zauzimaju
relativno mnogo brodskog prostora,
prostor između prikolica i gornjeg dijela paluba ostaje neiskorišten jer se
vozila ne slažu jedna na druga.
Navedeni nedostatak kompenzira se brojnim prednostima i ekonomskim
učincima, naročito velikim koeficijentom obrtaja, velikim manipulacijsko
prijevoznim učincima te većom rentabilnošću u odnosu na brodove drugih
tehnologija transporta.
3.5.2. LO-LO tehnologija transporta
Lift on Lift off (skr. LOLO) ili “podigni spusti” je specifična transportna
tehnologija za koju je karakterističan vertikalni ukrcaj i iskrcaj tereta,
komadnog, ujedinjenog, rasutog (sipkog), pakiranog ili nepakiranog, gotovo svih
vrsta uključujući i žive životinje, pomoću lučke i/ili brodske mehanizacije, na
specijalne, univerzalne, kombinirane ili višenamjenske brodove (Zelenika &
Jakomin, 1995, p. 181).
Primjena LOLO tehnologije transporta počela je u pomorskom prometu znatno
ranije od pojave kontejnerizacije, RORO, FOFO i drugih tehnologija
transporta. U početku se ta tehnologija odvijala na primitivan način, uglavnom
manualnom radnom snagom ili primitivnim sredstvima za rad (npr. dizalima,
dizalicama, koloturnicima, vitlima, i sl.) vrlo male nosivosti i brzine. Usporedo s
razvojem proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa, razvijala se i
25
tehnika i tehnologija općenito, a time i tehnika prometa i tehnologija prometa,
poglavito infrastruktura i suprastruktura u pomorskom prometu, što je za
posljedicu imalo i postupni razvoj, modernizaciju i afirmaciju i LOLO
tehnologije transporta.
Najvažniji ciljevi suvremenih LOLO tehnologija transporta su: (Zelenika &
Jakomin, 1995, p. 181):
optimalizacija efekata prometne infrastrukture i prometne
suprastrukture svih grana prometa, a posebice: pomorskog,
željezničkog, cestovnog i riječnojezerskokanalskog prometa,
siguran, brz i racionalan vertikalan utjecaj (utovar), prekrcaj
(pretovar) i iskrcaj (istovar) svih vrsta tereta, u svim sredstvima
prijevoza, na svim prometnim terminalima,
kvalitetno i kvantitativno maksimiranje tehničkih, tehnoloških,
organizacijskih i ekonomskih efekata proizvodnje prometne usluge,
maksimiziranje efekata rada operativnih i kreativnih menadžera i
drugih radnika angažiranih u sustavu LOLO tehnologije transporta.
U odnosu na konvencionalne i druge suvremene tehnologije transporta tereta,
LOLO tehnologija transporta ima najuniverzaniji karakter i najširu lepezu
primjene kako u odnosu na sredstva za rad, tako i u odnosu na predmet rada (tj.
razne vrste tereta, prema sadržaju, obliku pakiranja, obujmu i masi itd.), ali i u
odnosu na postupke manipuliranja i prijevoza tereta. Zbog toga se može ustvrditi
da LOLO tehnologija u odnosu na druge tehnologije prijevoza ima najširu
primjenu u nacionalnom prometnim sustavima, a time i u svjetskom prometnom
sustavu, jer vertikalni ukrcaj (utovar) i iskrcaj (istovar) tereta na i s prijevoznih
sredstava nije karakteristika samo pomorskog nego i drugih grana prometa.
3.5.3. FO –FO tehnologija transporta
Fo-Fo tehnologija ili LASH transportna tehnologija (“Float on – Float off”,
26
doplutaj-otplutaj) je tehnologija koju karakterizira horizontalni i vertikalni ukrcaj
i iskrcaj s komadnim i tekućim teretima u i iz lash brodova. Oznaka LASH je
skraćenica za “Light Aboard Ship” koja označava maunu na brodu. Mauna
označava olovno sredstvo bez vlastitog pogona, različitih oblika, dimenzija i
nosivosti. One su pravokutnog oblika izrađene od čelika ili fiberglasa. Tako se u
maune mogu slagati različiti komadni tereti, tereti u paletama i kontejnerima,
tereti u tekućem stanju te lakopokvarljiva roba jer maune mogu imati i vlastiti
ventilacijski sustav. Nosivost mauna je i do 980 tona te je to do sada najveća
manipulacijska jedinica tereta vagona te ovim putem, putem mauna, možemo
odjednom bez posebnih dizalica ukrcati na brod. Ova vrsta tehnologije je
zapravo vrlo jednostavna na način da natovarenu maunu u luci gura remorker i
kada stigne do nosača brodova tada brod pomoću svojih dizalica podiže maunu s
teretom iz mora vertikalno te ju smješta horizontalno na jednu od svojih paluba.
FO–FO tehnologija uvedena je zbog visokih troškova prekrcaja u lukama, zbog
kronične zatrpanosti luka zbog čega su brodovi previše vremena provodili u
lukama, a velike investicije u dobro opremljenu luku i lučke terminale bili su
pokretačka snaga da se ukrcaj i iskrcaj nastoji obaviti izvan luka bez pomoći
lučke mehanizacije.
3.5.4. Huckepack tehnologija transporta
Huckepack tehnologija prijevoza prvi put se počela primjenjivati u Njemačkoj
potkraj Drugog svjetskog rata u prijevozu cestovnih borbenih vozila ili cestovnih
vozila s naoružanjem na željezničkim vagonima, međutim u civilnom robnom
prometu primjenjuje se tek od početka sedamdesetih godina 20. stoljeća. U
prethodna tri desetljeća najveći razvoj huckepackinfrastrukture, huckepack-
suprastrukture i huckepackprometa ostvaren je upravo u Njemačkoj.
Huckepack tehnologija transporta se, međutim, razvila i u drugim europskim
zemljama, posebice u Francuskoj, Švedskoj, Italiji, Švicarskoj, Austriji, Danskoj,
Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, a u novije vrijeme počela se ubrzano razvijati
i u bivšim socijalističkim zemljama, posebice u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj,
27
Rusiji, Sloveniji, Hrvatskoj i dr. (Zelenika & Jakomin, 1995., p. 190).
Huckepack tehnologiju prijevoza može se definirati kao specifičnu tehnologiju
prijevoza za koju je karakterističan horizontalni i/ili vertikalni utovar, prijevoz i
istovar cestovnih prijevoznih sredstava, kao na primjer: utovarenih (ali i praznih)
kamiona s prikolicama, prikolica i/ili poluprikolica te utovarenih zamjenskih
sanduka ili spremnika (sličnih kontejnerima) koji se jednostavno prevoze
cestovnim vozilima i sve zajedno bar na jednome dijelu prijevoznoga puta na
željezničkim vagonima (Zelenika, 2001., p. 535.). Jednostavnije, huckepack
tehnologija prijevoza je prijevoz cestovnih vozila i zamjenskih sanduka
(spremnika) zajedno s njihovim teretom (najčešće i u pravilu) na željezničkim
vagonima, bar na jednome dijelu prijevoznoga puta.
Huckepack tehnologija prijevoza, dakle, povezuje željeznički i cestovni prijevoz
što omogućava značajne prednosti u odnosu na klasične oblike prijevoza,
odnosno samo željeznički ili samo cestovni prijevoz. Huckepack tehnologija
prijevoza je jedna od najboljih ekoloških rješenja u kopnenom prijevozu na veliki
i srednje udaljenosti.
3.5.5. Bimodalna tehnologija transporta
Biomodalna transportna tehnologija nekad je pripadala huckepack tehnologiji, no
danas je samostalna. Ova vrsta tehnologije uključuje specijalna vozila koja se uz
minimalne operacije mogu kretati cestom i željezničkim tračnicama. Bimodalna
tehnologija je prema svom obliku kombinacija dviju vrsta teretnog transporta.
Najčešća kombinacija je kombinacija cestovnog i željezničkog transporta. Glavni
cilj bimodalne tehnologije je sigurno, brzo i racionalno odvijanje cestovnog i
željezničkog prometa bez prekrcaja tereta iz cestovnih vozila na vagone i
obrnuto. Proces proizvodnje prometnih usluga obavlja se brzim rukovanjem i
kombiniranim prijevozom robe cestom i željeznicom.
Kao i kod ostalih tehnologija transporta i bimodalni transport ima prednosti i
28
nedostatke u odnosu na druge tehnologije. Konkretno, prilikom prijelaza s
cestovnog na željeznički promet nisu potrebni posebno opremljeni terminali sa
širokim rasponom prometne infrastrukture i suprastrukture. Bimodalni sustav,
nadalje, ima važnu ulogu u relativno nerazvijenim i rijetko razvijenim područjima
gdje ne postoji visoko razvijena kontejnerizacija.
Glavni problem ove tehnologije je nizak otpor i izdržljivost cestovne prikolice
koji se javljaju u proizvodnji prometnih usluga. Ovaj nedostatak ima nega tivan
utjecaj na trajnost cestovnih poluprikolica. Manja slabost se pojavljuje prilikom
pretvaranja cestovnih poluprikolica u željezničke vagone i obrnuto ukoliko se ne
koristi informacijska tehnologija.
29
4. VAŽNIJI PODACI I INFORMACIJE O PODUZEĆU
INTEREUROPA D.O.O., ZAGREB
Tehnologija i organizacija distribucije paketnih pošiljaka obraditi će se u ovom
diplomskog rada na primjeru poduzeća Intereuropa d.o.o., Zagreb. Stoga je
potrebno prezentirati važnije podatke i informacije o poduzeću Intereuropa
d.o.o. i to obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) povijest i djelatnost
poduzeća Intereuropa d.o.o., 2) organizacijska struktura poduzeća
Intereuropa d.o.o. i 3) poslovanje poduzeća Intereuropa d.o.o.
4.1. POVIJEST I DJELATNOST PODUZEĆA INTEREUROPA d.o.o.
Poduzeće Intereuropa d.o.o. djeluje unutar koncerna Intereuropa d.d. Društvo je
osnovano 1947. godine kao društvo s ograničenom odgovornošću u tadašnjoj
“zoni B” Slobodnog tršćanskog teritorija. U razdoblju od 1995. do 1990. godine
slijedila su otvaranja filijala u svim većim gradovima nekadašnje SFR Jugoslavije.
Poslije 1991. godine filijale izvan Slovenije organizirale su se kao društva s
ograničenom odgovornošću. Poduzeće je privatizirano 1995. godine, nakon čega
je slijedilo ponovno širenje poslovne mreže na tržišta jugoistočne Europe s
uključivanjem nekadašnjih i s preuzimanjem novih društava. U 1998. godini
dionice društva prvi put su kotirale na Ljubljanskoj burzi. Sljedeća velika
promjena bila je 2004. godine, kad se Intereuropa u Sloveniji preorijentirala, u
logistički servis s cjelovitom ponudom logističkih usluga. Već 2005. godine,
samo godinu dana nakon ulaska Slovenije u Europsku uniju, Intereuropa se
uspješno prilagodila promijenjenim uvjetima na tržištu, te proširila ponudu
logističkih usluga i logističkih kapaciteta (Intereuropa: 60 godišnjica uz
otvaranje nove poslovnice, 2013).
Intereuropa logističke usluge, d.o.o. Zagreb najveće je poduzeće unutar
koncerna Intereuropa. Na tržištu logističkih usluga Republike Hrvatske sudjeluje
s oko 30 %. Poduzeće ima pet podružnica: u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Rijeci
i Splitu. Ukupno raspolažu s 29 organizacijskih jedinica raspoređenih po
30
Hrvatskoj. Logistički centri i terminali poduzeća Intereuropa, logističke usluge,
d.o.o. su (Intereuropa, Globalni logistički servis, 2008:91):
Zagreb: 21.100 m2 skladišnih površina,
Samobor: 12.000 m2 skladišnih površina,
Varaždin: 9.000 m2 skladišnih površina,
Split: 6.100 m2 skladišnih površina,
Zadar: 2.200 m2 skladišnih površina,
Rijeka: 2.000 m2 skladišnih površina,
Osijek: 2.800 m2 skladišnih površina.
Poduzeće obavlja sve usluge s područja kopnenog i interkontinentalnog prometa,
logistike i drugih usluga, koje uključuju: prijevoz i skladištenje robe, logističke
usluge u skladištima, carinsko posredovanje, i priprema robu za ponovni utovar i
distribuciju do konačnog primatelja na domaćem i inozemnom tržištu.
Povijest Intereurope na području Republike Hrvatske seže u 1954. godinu, kada
je prvi put u Rijeci osnovana filijala, koja je zapravo početak Intereurope koja
djeluje na području Republike Hrvatske. Podružnice u obalnim gradovima radile
su od 1948. godine u različitim poslovnim i političkim okolnostima što je dovelo
do njihova ukidanja. U prvom valu širenja, 1956. godine otvorena je filijala u
Zagrebu, a tri godine kasnije, sajamska filijala. Usluge kopnene, pomorske i
sajamske špedicije, Intereuropa je nudi na cijelom području Hrvatske. Tijekom
vremena rastao je kapacitet i poboljšavala se stručnost zaposlenih.
Godine 1991. osnovana je Intereuropa Zagreb d.o.o. u vlasništ vu matične tvrtke.
Ovo je poduzeće odmah počelo raditi na novootvorenim graničnim prijelazima i
na drugim mjestima. Podružnice Split i Rijeka postale su neovisna poduzeća.
Nakon 1996. godine poduzeće nastavlja rast s ciljem zauzimanja vodeće pozicije
na tržištu logističkih usluga u Republici hrvatskoj. Da bi se taj cilj ostvario bilo
je presudno spajanje triju poduzeća u Hrvatskoj u jedno poduzeće – Intereuropu
logističke usluge d.o.o. u 2002. godini. Tome su značajno pridonijela i znatna
31
ulaganja u novi logistički terminal, kao i ulaganja u razvoj kadrova i
informatizaciju. Poduzeće posljednjih godina stalno povećava prihode i profit te
značajno pridonosi razvoj poslovanja konzorcija.
4.2. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA PODUZEĆA INTEREUROPA
d.o.o.
Pojam organizacijska struktura, kao termin u hrvatskom jeziku potječe od
latinske riječi structura = slagati, sklapati, zidati. U hrvatskom jeziku “struktura”
označava pojmove građa, sastav, sklop, raspored, način gradnje, tvorevina,
organizam. Tako pojam organizacijska struktura ima široku primjenu, ali u
kontekstu organizacije označava strukturu poduzeća, tj. strukturu organizacije.
Svaka profitna i neprofitna organizacija, ima neku svoju određenu strukturu,
odnosno, neki svoj sustav unutrašnjih veza i odnosa. Struktura se često naziva i
“anatomijom organizacije” jer predstavlja građu sastav poduzeća, kao i sastav
dijelova koji čine to poduzeće. Važno je istaknuti da prava organizacijska
struktura predstavlja neophodan temelj, te da će i najbolji učinak bez nje u svim
drugim područjima rukovođenja ostati neefikasan. Organizacijska struktura
podrazumijeva sveukupnost veza i odnosa između činitelja proizvodnje, kao i
sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje
odnosno poslovanja (Sikavica & Novak, 1999, p. 143). To je sredstvo pomoću
kojeg se ostvaruju ciljevi poduzeća.
Organizacijska struktura bi trebala biti oblikovana s ciljem da jasno razluči tko
će obavljati koje zadaće i tko je odgovoran za koje rezultate, te da ukloni
prepreke uspješnom radu. Ona treba odražavati i podržavati ciljeve poduzeća
(Škrtić, 2006, p. 126). U poduzeću Intereuropa d.o.o. Zagreb koristi se
funkcijska organizacijska struktura. U funkcijskoj organizacijskoj strukturi
temeljne organizacijske jedinice objedinjavaju obavljanje poslova pojedinih
(jedne, dijela ili dvije ili više) poslovnih funkcija. Svaka organizacijska jedinica
predstavlja, dakle, jednu, dvije ili više odnosno dio neke poslovne funkcije
(Sikavica & Novak, 1999, p. 125). Kako je već istaknuto, poduzeće ima sjedište
32
u Zagrebu, a u sklopu poduzeća je pet podružnica, u Zagrebu, Varaždinu,
Osijeku, Rijeci i Splitu. Na shemi 2 prikazana je organizacijska struktura
podružnice Rijeka.
Shema 2: Organizacijska struktura poduzeća Intereuropa d.o.o. Zagreb –
Podružnica Rijeka
Voditelj podružnice
Prodaja
Odjel logistike
Kontrolno-obračunski
poslovi
Referada pomorski
promet i agencija
Referada
skladište
Referada zbirni
i kopneni
promet
Zajednički poslovi
odjela
Odjel IPD
Referada IPD
Referada
skladišta
Poslovno mjesto
Pula
Izvor: Poslovanje poduzeća Intereuropa d.o.o. Zagreb, 2013, p. 3.
Iz shematskog prikaza organizacijske strukture poduzeća Intereuropa d.o.o.
vidljivo je da je u primjeni funkcijska organizacijska struktura, što znači da je
ukupan zadatak poduzeća raščlanjen unutar pojedinih organizacijskih jedinica u
kojima se obavljaju slični ili istovrsni poslovi. Formirani su odjeli u kojima se
obavljaju zajednički poslovi, i to:
33
odjel logistike i
odjel Interne paketne distribucije (IPD).
Odjeli prodaja i kontrolno obračunski poslovi zajednički su odjeli poduzeća.
Unutar odjela logistike izvršena je podjela funkcije odjela na podfunkcije:
pomorskog odjela, skladišta, zbirnog i kopnenog prometa, kao i zajedničke
poslove odjela. Poslovi odjela interne paketne distribucije razdijeljeni su u
pojedine funkcionalne cjeline: referade interne paketne distribucije, referade
skladišta i poslovnom mjesta Pula.
S obzirom na veličinu poduzeća i teritorijalnu pokrivenost može se reći da
poduzeće primjenjuje adekvatnu organizacijsku strukturu, koja omogućava
efektivno i efikasno poslovanje poduzeća, te ostvarivanje pozitivnih poslovnih
rezultata.
4.3. POSLOVANJE PODUZEĆA INTEREUROPA d.o.o.
Poduzeće Intereuropa d.o.o., kako je već istaknuto, vodeće je poduzeće na
tržištu logističkih usluga u Republici Hrvatskoj, s udjelom od oko 30 %. Rast i
širenje poduzeća ukazuje na njegovu poslovnu uspješnost. Analiza uspješnosti
poslovanja poduzeća izvršena je u ovom dijelu diplomskog rada.
Poduzeće Intereuropa d.o.o. zapošljavalo je u 2012. godini 425 djelatnika, te je
u odnosu na 2011. godinu smanjilo broj djelatnika za 58, odnosno za 12%.
Prosječna neto plaća djelatnika iznosila je 5.417 kuna u 2012. godini, što je
neznatno povećanje u odnosu na 2011. godinu kada je prosječna plaća iznosila
5.411 kuna. Pri tome je potrebno naglasiti da su u 2009. godini plaće smanjene
zbog recesije u državi, i to u odnosu na 2008. godinu za 18%. U 2010. godini
neto plaće su ostale na razini iz 2009. godine, a u 2011. godin i dolazi do
njihovog povećanja i to za 10,8 % u odnosu na 2010. godinu. U tablici 1
prikazan je broj zaposlenih i plaće zaposlenih u poduzeću Intereuropa d.o.o. u
razdoblju od 2008. do 2012. godine.
34
Tablica 1: Broj zaposlenih i plaće zaposlenih u poduzeću Intereuropa d.o.o.
Broj zaposlenih Verižni indeks Prosječna plaća, u
kn
Verižni indeks
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
598
595
548
483
425
-
99,5
92,1
88,1
88,0
5.827
4.872
4.885
5.411
5.417
-
83,6
100,3
110,8
100,1
Izvor: Izvještaj o poslovanju Intereurope d.o.o. Zagreb, 2013.
Podaci u tablici pokazuju da je u razdoblju od 2008. do 2011. godine broj
zaposlenika u Intereuropi d.o.o. imao trend pada. U 2012. godini Intereuropa
d.o.o. je zapošljavala 425 djelatnika, što je u odnosu na 2008. godinu smanjenje
za 29%. Razlog tome treba tražiti u reorganizaciji poduzeća u odnosu na nove
uvjete poslovanja i ulazak Hrvatske u članstvo Europske unije te ukidanju
carinskog režima na graničnim prijelazima prema zemljama članicama Europske
unije.
Aktiva i pasiva poduzeća prikazani u bilanci pokazuju trend smanjenja u
razdoblju od 2010. do 2012. godine, i to za gotovo 40% u 2011. godini u
odnosu na 2010. godinu. Smanjenje aktive i pasive u 2012. godini u odnosu na
2011. godinu iznosilo je 4%. Razlog tome treba tražiti u recesiji prisutnoj u
Republici Hrvatskoj u tom razdoblju. Bilanca poduzeća prikazana je u tablici 2.
35
Tablica 2: Bilanca poduzeća Intereuropa d.o.o.
u kn
2010. 2011. 2012. 2011./
2000.
2012./
2011.
Aktiva
Potraž. za upisani a neupisani kapital
Dugotrajna imovina
Kratkotrajna imovina
Plaćeni troš. budućeg razd. i obrač. prih.
Ukupno aktiva
Izvanbilančni zapisi
Pasiva
Kapital i rezerve
Rezerviranja
Dugoročne obveze
Kratkoročne obveze
Odgođ. plać. trošk. i prih. budućeg razd.
Ukupno pasiva
Izvanbilančni zapisi
0
530.377.100
84.696.800
560.500
615.634.400
588.497.000
415.225.600
4.075.500
59.616.700
136.536.800
179.700
516.634.400
588.497.000
0
461.672.900
83.526.600
443.900
545.643.400
-
396.775.600
3.308.700
46.730.300
98.603.800
225.000
545.643.400
612.243.000
0
445.459.500
65.167.700
598.400
511.225.500
-
403.699.500
2.077.700
42.270.700
59.399.500
3.778.500
511.225.500
605.868.900
-
87,0
98,6
79,2
88,6
-
95,6
81,1
78,4
72,2
125,2
105,6
104,0
-
96,5
78,0
134,8
93,7
-
101,8
62,8
90,5
60,2
-
93,7
99,0
Izvor: Izvještaj o poslovanju Intereurope d.o.o. Zagreb, 2013.
Bilanca pokazuje smanjenje dugotrajne imovine poduzeća Intereuropa d.o.o. u
razdoblju od 2010. do 2012. godine, i to s 530,4 mil. kuna na 445,5 mil. kuna,
što je smanjenje za 16%. U istom razdoblju smanjena je i kratkotrajna imovina, i
to s 84,7 mil. kuna na 65,2 mil. kuna, odnosno za 23%. Dugoročne obveze u
razdoblju od 2010. do 2012. godine pokazuju, također, smanjenje, i to s 59,6
mil. kuna na 42,3 mil. kuna, odnosno za 29%.
U tablici 3 prikazan je račun dobiti i gubitka poduzeća Intereuropa d.o.o. u
razdoblju od 2010. do 2012. godine.
36
Tablica 3: Račun dobiti i gubitka poduzeća Intereuropa d.o.o.
u kn
2010. 2011. 2012.
Poslovni prihodi
Poslovni rashodi
Financijski prihodi
Financijski rashodi
Udio u dobiti od pridruženih poduzetnika
Udio u gubitku od pridruženih poduzetnika
Izvanredni – ostali prihodi
Izvanredni – ostali rashodi
Ukupni prihodi
Ukupni rashodi
Dobit ili gubitak prije oporezivanja
Dobit prije oporezivanja
Gubitak prije oporezivanja
Porez na dobit
Dobit ili gubitak razdoblja
Dobit u razdoblju
Gubitak u razdoblju
249.726.700
230.681.600
9.047.300
35.867.700
0
0
0
0
258.774.000
266.549.300
-7.775.300
0
7.775.300
-894.700
-6.880.600
894.700
0
277.013.200
278.190.400
5.300.200
9.053.800
0
0
0
0
282.313.400
287.244.200
-4.930.700
0
4.930.700
-670.300
-4.260.500
0
4.260.500
235.960.200
216.656.400
4.628.100
5.525.600
0
0
0
0
240.588.200
222.182.100
18.406.200
18.406.200
0
3.912.300
14.493.900
14.493.900
0
Izvor: Izvještaj o poslovanju Intereurope d.o.o. Zagreb, 2013.
Prema podacima u tablici 3 vidljivo je da je poduzeće Intereuropa d.o.o. u 2012.
godini ostvarilo dobit, za razliku od 2011. godine kada je ostvarilo gubitak.
Ostvarena dobit u 2012. godini iznosila je 14,5 mil. kuna.
Usporedbom kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza može se istražiti
sposobnost poduzeća Intereuropa d.o.o. u podmirivanju kratkoročnih obveza.
Taj odnos naziva se kratkoročna likvidnost (Popović & Vitezić, 2000, p. 380).
Općenito pojam likvidnost označava lakoću realizacije, odnosno sposobnost da
se sredstva mogu brzo i lako pretvoriti u novac, pa se govori o apsolutnoj
likvidnosti. Likvidnost općenito predstavlja sposobnost nesmetanog odvijanja
poslovnog procesa i podmirivanja obveza. U tablici 4 prikazana je likvidnost
poduzeća Intereuropa d.o.o.
37
Tablica 4: Koeficijenti likvidnosti poduzeća Intereuropa d.o.o.
u kn
2010. 2011. 2012.
Koeficijent tekuće likvidnosti
Koeficijent ubrzane likvidnosti
Novčani omjer
Udio novčane mase u ukupnoj imovini
0,62
0,62
0,11
2,50
0,85
0,85
0,29
5,18
1,10
1,10
1,18
2,08
Izvor: Izvještaj o poslovanju Intereurope d.o.o. Zagreb, 2013.
Podaci u tablici ukazuju na nelikvidnost poduzeća. Naime, koeficijent tekuće
likvidnosti je znatno ispod 2, a trebao bi biti 2 ili više od dva, što bi značilo da
poduzeće ima dvostruko više gotovine, potraživanja i zaliha nego što su
kratkoročne obveze koje dolaze na naplatu. Primjetan je, međutim, rast
koeficijenta, što ukazuje na pozitivan trend. Na nelikvidnost ukazuje i koeficijent
ubrzane likvidnosti koji je bio ispod 1 u 2010. i 2012. godini. No, u 2012. godini
koeficijent je iznad 1, što ukazuje da poduzeće može kratkotrajnom imovinom
podmiriti dospjele kratkoročne obveze.
Za razliku od likvidnosti, koja je determinirana odnosima stanja i kretanja svih
oblika imovine, solventnosti je determinirana novčanim tokovima. U kraćem
razdoblju nelikvidnost ne mora biti uzrokom insolventnosti kao što ni
insolventnost ne mora biti uzrokom nelikvidnosti poduzeća. Međutim, u dužem
razdoblju nelikvidnost uzrokuje insolventnost kao što i insolventnost uzrokuje
nelikvidnost poduzeća. Solventnost je sposobnost plaćanja, tj. redovitog,
pravodobnog i urednog udovoljavanja svojim novčanim obvezama (Popović &
Vitezić, 2000, p. 381). U tablici 5 prikazani su koeficijenti solventnosti poduzeća
Intereuropa d.o.o.
38
Tablica 5: Koeficijenti solventnosti poduzeća Intereuropa d.o.o.
u kn
2010. 2011. 2012.
Omjer dugoročnih obveza i dugotrajne imovine
Omjer ukupnog duga i vlastitog kapitala
Pokrivenost kamata operativnim zaradama
Stupanj zaduženosti u %
Odnos ukupnih obveza i glavnice
Koeficijent financijske stabilnosti prvog stupnja
Koeficijent financijske stabilnosti drugog stupnja
Pokazatelj financijske snage
Indeks financijske poluge
Obrambeni interval u danima
0,11
0,47
1,00
31,86
0,47
0,90
0,90
0,28
-0,11
130,00
0,10
0,37
0,92
26,64
0,37
0,96
0,96
0,42
0,00
122,00
0,09
0,25
4,33
19,89
0,25
1,00
1,00
1,42
1,90
102,00
Izvor: Izvještaj o poslovanju Intereurope d.o.o. Zagreb, 2013.
Podaci u tablici pokazuju nizak stupanj zaduženosti poduzeća, odnosno nizak
stupanj financijskog rizika poduzeća. Stupanj zaduženosti poduzeća u 2010.
godini iznosio je više od 31,9%, a u sljedećim godinama on je smanjen te u 2012.
godini iznosi oko 20%. U slučaju izostanke gotovine poduzeće je u 2010. godini
s tadašnjom razinom aktivnosti moglo preživjeti 130 dana, a u 2012. godini taj je
interval smanjen te je iznosio 102 dana.
Pokazatelji profitabilnosti i rentabilnosti mjere uspjeh u ostvarivanju zarade
poduzeća. Uobičajeno se ističe da analitičari pokazatelje profitabilnosti
(rentabilnosti) koriste u tri vrlo značajna područja: kao indikatori upravljačke
djelotvornosti, kao mjera sposobnosti poduzeća da omogući zadovoljavajuću
stopu povrata na uložena sredstva, te kao metoda predviđanja buduće dobiti.
Profitabilnost (rentabilnost) je jedna od osnovnih ekonomskih principa
poslovanja koji je rezultat cjelokupne poslovne politike poduzeća. Pod
39
rentabilnošću se podrazumijeva načelo uspješnosti poslovanja koje zahtjeva da se
određenom vrijednošću kapitala ostvari što veći poslovni rezultat. Rentabilno
posluje ono poduzeće koje ostvaruje dobitak u nekom razdoblju, tj. veće prihode
od rashoda. Ako su prihodi manji od rashoda kaže se da je poduzeće
nerentabilno tj. da posluje s gubitkom.
Pokazatelji profitabilnosti (rentabilnosti) poduzeća Intereuropa d.o.o. prikazani
su u tablici 6.
Tablica 6: Koeficijenti profitabilnosti poduzeća Intereuropa d.o.o.
u kn
2010. 2011. 2012.
Operativna marža, u %
Pretporezna profitna marža, u %
Efektivna porezna stopa, u %
Neto profitna marža, u %
Marža bruto operativnih zarada, u %
Povrat na vlasnički kapital (ROE), u %
Povrat na aktivu (ROA), u %
5,90
-3,00
11,50
-2,70
12,90
0,20
-1,80
2,90
-1,70
13,60
-1,50
8,70
0,00
-1,20
9,90
7,70
21,30
6,00
15,90
3,60
1,90
Izvor: Izvještaj o poslovanju Intereurope d.o.o. Zagreb, 2013.
Iz podataka je evidentno da poduzeće nakon negativnih rezultata u 2011. godini,
u 2012. godini ostvaruje profitabilnost, odnosno poduzeće Intereuropa d.o.o.
posluje s dobitkom.
Temeljem izvršene analiza vidljivo je da poduzeće Intereuoropa u 2012. godini
ostvaruje pozitivne poslovne rezultate, iako djeluje u okruženju, kojeg
karakterizira recesija gospodarstva.
40
5. ANALIZA TEHNOLOGIJE I ORGANIZACIJE
DISTRIBUCIJE PAKETNIH POŠILJAKA PODUZEĆA
INTEREUROPE D.O.O. ZAGREB.
Analiza tehnologije i organizacije distribucije paketnih pošiljaka poduzeća
Intereuropa d.o.o. izvršena je kroz nekoliko tematskih jedinica: 1) osnovna
obilježja paketnih pošiljaka, 2) tehnologija rada s paketnim pošiljkama, 3)
sustav za praćenje, kontrolu i komunikaciju vozila (TalkTrack) i 4)
prijedlog – smjernice za unaprjeđenje distribucije paketnih pošiljaka .
5.1. OSNOVNA OBILJEŽJA PAKETNIH POŠILJAKA
Konzorcij Intereuropa ulaže značajna financijska sredstva u razvoj i unaprjeđenje
tehnologije rada, što podrazumijeva ulaganja u nova tehnička sredstva i opremu
te edukaciju stručnih i specijalističkih kadrova, odnosno u znanje i vještine
zaposlenih. Razvoj i aplikacija tehnološkog sustava Interne Paketne Distribucije
(skr. IPD), odnosno paketne pošiljke, predstavlja svojevrsno postignuće
kreativnih kadrova u Intereuropi d.o.o. (Dokumentacija poduzeća Intereuropa
d.o.o., 2013.).
Središte IPD sustava je IPD pošiljka, koja posjeduje specifična tehnička i
tehnološka obilježja. Karakteristike paketne pošiljke su sljedeće (Maslać, 2009 ,
p. 3):
1) Paket adekvatno ambalažiran, težine do 40 kg i volumena do 0,25 m3,
odnosno dimenzije 100 50 50 cm.
2) Početna točka prijevoza paketa je kuća pošiljatelja, a završna predaja paketa
primatelju pred njegovom kućom ili nekom drugom unaprijed dogovorenom
destinacijom ili odredištem.
3) Vremenski rok isporuke je 24 sata dnevno.
4) Svaki paket čija vrijednost iznosi do 4.000,00 kuna osiguran je od rizika u
prijevozu; premija osiguranja uračunata je u cijenu usluge.
41
5) Za pakete čija vrijednost prelazi novčani iznos od 4.001,00 kn, bez obzira na
broj paketa upisanih u prijevoznicu, ako naručitelj prihvaća, naplaćuje se
premija osiguranja u visini od 0,1% vrijednosti robe. Premija se naplaćuje
kroz cijenu prijevoza bez posebnog iskazivanja na ispostavljenom računu.
Svakom korisniku usluga predlaže se osiguranje robe u procesu distribucije.
Ako korisnik usluga ne želi osigurati robu, potrebno mu je skrenuti pozornost
da ne distributer ne snosi odgovornost za eventualnu štetu, u tijeku
distribucije.
6) Iz paketne dostave isključeni su paketi koji sadrže robu od posebne
vrijednosti, kao što je primjerice:
zlato, zlatnici, drago kamenje, novac, kovanice,
osobne isprave, vrijednosnice svih vrsta, itd.,
opasne stvari (streljivo (municija), eksplozivne, zapaljive i druge opasne
tvari),
stvari koje su podložne brzom kvarenju (hrana, piće, itd.).
Vanjski gabariti paketa ne moraju biti tipizirani.
Za dostavu robe na otoke cijene se posebno dogovaraju.
U slučaju vraćanja paketa pošiljatelju, iz bilo kojeg razloga, nalogodavatelj
plaća 50% od cijene dostave paketa.
Vidljivo je, dakle, da je Intereuropa odredila pojam paketnih pošiljaka, kako s
obzirom na gabarite pošiljke, tako i s obzirom na otpremu, dopremu i osiguranje
pošiljke.
42
5.2. TEHNOLOGIJA RADA S PAKETNIM POŠILJKAMA
S obzirom na specifična obilježja IPD pošiljaka, tehnologija rada obuhvaća tri
faze. Te faze su sljedeće (Maslać, 2009, p. 4-6):
1. Faza: Preuzimanje pošiljke. Ova faza sustava IPD pošiljke obuhvaća
nekoliko temeljnih tehnoloških operacija sljedećim slijedom:
dolazak kod naručitelja usluge i vizualna provjera stanja pošiljke,
ako pošiljka nije spremna za prihvaćanje za dostavu, djelatnik koji
preuzima pošiljku treba obavijestiti svog disponenta ili konkretnu osobu
koja je zadužena za tog naručitelja i čekati instrukcije najduže 10 minuta,
pregledavanje spremne pošiljke i određivanje načina prijevoza IPD ili
Distribucije Komadne Pošiljke (skr. DKP), prema osnovnim obilježjima
pošiljke,
o odabranom načinu prijevoza treba obavijestiti disponenta ili drugu
nadređenu osobu,
prema vrsti pošiljke i načinu dostave određuje se cijena usluge, te se
pristupa urednom ispunjavanju prijevoznice,
ispunjava se naljepnica i lijepi na ambalažu,
naručitelj usluge potpisuje prijevoznicu (prilog 1), te mu se predaje jedan
primjerak (broj 1),
ako se ugovorena cijena usluge naplaćuje u gotovini, dostavljač je dužan
primljenu gotovinu uplatiti putem pošte, FIN-e ili banke na račun
poduzeća, a plaćenu proviziju s ostalim dokumentima predati osobi
zaduženoj za fakturiranje ili disponentu,
ako se pojave nejasnoće u svezi naplate, dostavljač je dužan kontaktirati
za to odgovornu osobu (disponenta ili drugu nadređenu osobu),
neadekvatno zapakirani paketi ne smiju se preuzimati bez prethodnog
odobrenja glavnog disponenta ili uz uvjet da naručitelj potpiše propisani
obrazac izjave,
DKP pošiljke utovara pošiljatelj,
43
u slučaju bilo kakvih nejasnoća distributer treba kontaktirati svog
disponenta ili za to određenu osobu,
u pravilu ne bi se smjela preuzeti paketna pošiljka koja nije zapakirana na
odgovarajući način.
2. Faza: Predaja pošiljke. Drugom fazom u tehnologiji i organizaciji
distribucije paketnih pošiljaka obuhvaćeno je više operacije, kako slijedi:
pregledavanje upisanih podataka o robi na prijevoznici, prije njezine
predaje primatelju,
kontrola ugovorenog vremenskog termina isporuke,
naplata u gotovini podrazumijeva operacije prema uputama rada plaćanja s
gotovinom,
provjeravanje da li je pošiljka oštećena,
ako je pošiljka (roba) oštećena, treba sačiniti zapisnik o šteti ili manjku,
zapisnik treba potpisati i primatelj kojem se pošiljka predaje, primjerak
zapisnika odmah treba predati svom disponentu ili za to određenoj osobi
(prilog 2),
kod uredno zapakiranih pošiljaka vozač-dostavljač nije dužan čekati, ako
primatelj broji sadržaj iz paketa,
pošiljke koje nemaju vidljivo vanjsko oštećenje, vozač-dostavljač ne smije
otvarati,
kod predaje pošiljke dostavljač treba obavezno uzeti potpis primatelja i
ovjeriti žigom tvrtke, ako nema žiga, uzeti broj osobne iskaznice
primatelja,
pošiljke se dostavljaju do vrata primatelja,
unutar svoga sjedišta primatelj samostalno transportira svoje pošiljke,
ako primatelja nema na naznačenoj adresi, obvezno se ostavlja obavijest, a
pošiljka se vraća na matično skladište terminala uz ispunjavanje obrasca
za povrat robe,
44
ovjerenu prijevoznicu sa čekom ili novcem, ako je bilo naplate, treba
dostavljač razdužiti kod svog disponenta ili za to odgovorne osobe,
na svaku predanu prijevoznicu dostavljač treba staviti svoj potpis ili šifru,
pošiljka ne smije se predati primatelju, ako nije osigurano plaćanje
prijevoza.
3. Faza: Popunjavanje prijevoznice. S tehnološkog aspekta, treća faza
distribucije paketnih pošiljaka, obuhvaća nekoliko tehnoloških operacija. Te
operacije su sljedeće:
utvrđuje se tip prijevoznice koja se koristi za IPD ili DKP,
upisuje se otpremni terminal,
dostavljač upisuje adresu pošiljatelja i adresu primatelja te, po mogućnosti,
broj telefona,
dostavljač upisuje broj koleta, težinu po paketu, ako je roba izvagana od
strane pošiljatelja, ako nije težinu utvrđuje skladištar na otpremnom
terminalu,
skladištar provjerava volumen (zapreminu) pošiljke i upisuje u prijevoznicu,
skladištar obavezno upisuje vrijednost pošiljke, te ako je potrebno dogovara
dodatno osiguranje,
skladištar upisuje tko plaća prijevoz, a ako plaća pošiljalac, opisuje se na koji
način i uz koju cijenu (tablica 7),
skladištar upisuje datum i vrijeme preuzimanja pošiljke,
skladištar upisuje broj prijemnog terminala (ako to nije moguće obaviti u
trenutku prijema pošiljke onda se to unosi u skladištu),
skladištar potpisuje dokument o primopredaji pošiljke kod pošiljatelja,
skladištar podnosi naručitelju dokument o primopredaji na potpis, kako kod
preuzimanja, tako i kod predaje pošiljke, obvezno sa žigom ili brojem osobne
iskaznice,
dostavljač obvezno ispisuje i lijepi naljepnice na svaki paket pošiljke.
Cijene distribucije paketnih pošiljaka Intereuropa d.o.o. utvrđuje za svaku
45
godinu unaprijed na kraju prethodne godine. Cijene usluga distribucije paketnih
pošiljaka do 50 kg prikazane su u tablici 7. Cijene po paketu su iste bez obzira
na udaljenost.
Tablica 7: Cijene ekspresnih pošiljaka za 2013. godinu
u kn
Težina do ________ kg Cijene bez PDV-a
do 5
do 10
do 15
do 20
do 25
do 30
do 35
do 40
do 45
do 50
više od 50 kg
45,00
55,00
65,00
75,00
85,00
95,00
105,00
115,00
125,00
135,00
po razvoznoj tarifi za
cargo pošiljke
Izvor: Intereuropa, 2013.
Za usluge distribucije na navedene cijene u tablici obračunava se porez na
dodanu vrijednost (skr. PDV) prema važećim propisima. U Republici Hrvatskoj
on iznosi 25%. Cijene dostave cargo pošiljaka težih od 51 kg utvrđene su prema
tarifnim odredbama za pojedine termine.
Tehnologija i organizacija distribucije paketnih pošiljaka u Intereuropi d.o.o.
može se pojednostavljeno predstaviti shematskim prikazano, kako je to učinjeno
na shemi 3.
46
Shema 3: Algoritam ekspresnog prometa pojedinačnih i zbirnih paketnih
pošiljaka u Intereuropi d.o.o.
Primanje i obrada
naloga
Disponiranje
Operativna prodaja
Preuzimanje pošiljke
Sortiranje pošiljke
Predaja pošiljke
Obračun naplate
Informiranje Otklanjanje
nepravilnosti
Predaja pošiljki u isti dan
u istom području
NE
DA
Izvor: Izrada studentice.
Iz navedenog je vidljivo da se distribucija paketnih pošiljaka u Intereuropi d.o.o.
sastavljena od više operacija koje omogućuju distribuciju paketnih pošiljaka od
pošiljatelja do primatelja.
47
5.3. SUSTAV ZA PRAĆENJE, KONTROLU I KOMUNIKACIJU
VOZILA (TALKTRACK)
Sustav za praćenje, kontrolu i komunikaciju vozila (TalkTrack) predstavlja skup
svojih podsustava i njihovih elemenata koji su međusobno povezani
interakcijskim spregama koje omogućavaju praćenje i kontrolu kretanja
dostavnih vozila, komunikaciju između sudionika u distribucijskom procesu,
analizu putovanja i vožnje, kontrolu troškova, alarme, upravljanje voznim
parkom i sl. Ovaj sustav primjenjuje se na razini koncerna Intereuropa pa samim
time i u Intereuropa d.o.o. Njegov detaljan prikaz dan je u ovom dijelu
diplomskog rada obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) funkcije sustava
TalkTrack i 2) elementi sustava TalkTrack.
5.3.1. Funkcije sustava TalkTrack
Točne i pravovremene informacije o mjestu vozila, koje osigurava sustav
TalkTrack, predstavljaju temeljne preduvjete za postizanje odgovarajuće
efikasnosti suvremenih logističkih sustava. Ove informacije su, u TalkTrack
sustavu, izravno povezane s nadzorom vozila i dobrom komunikacijom s
vozačima, što omogućuje učinkovitu i kvalitetnu provedbu poslovnih operacija .
S funkcionalnog stajališta TalkTrack sustav predstavlja složenu cjelinu
sastavljenu od većeg broja različitih elemenata povezanih odgovarajućim
integracijskim vezama na način da omogući učinkovito korištenje većeg broja
tehnoloških operacija. Te operacije su (Dokumentacija Intereurope, 2013) :
1) Pozicioniranje. Pozicioniranje predstavlja temeljnu tehnološku operaciju
TalkTrack usluge, koja služi za prikazivanje položaja vozila na digitalnim
kartama. Informacije o položaju vozila se, unutar trideset minuta, modificiraju na
unaprijed određeni interval. Ako je vozilo u inozemstvu, tada se informacije
modificiraju tri puta dnevno. Ako se zahtijeva precizna lokacija vozila, prije
isteka zadanog intervala, onda se može pružiti zahtjev za informaciju o
trenutačnoj poziciji svakoga vozila.
48
2) Praćenje. Ova operacija obuhvaća neprekidno praćenje položaja vozila.
Vozilo se prati određeno vrijeme, a zatim, ako se ne zahtijeva drugačije, praćenje
automatski prestaje. Moguće je pratiti više vozila istovremeno.
3) Pregled rute. Pregled rute predstavlja tehnološku operaciju, odnosno funkciju
TalkTrack sustava, koja omogućava pregled puta kojega su vozila prešla. Po
završetku svake ruke na raspolaganju su primarni podaci: mjesto i vrijeme
početka rute, mjesto i vrijeme kraja rute, dužina rute, prosječna brzina, okretaji
motora i procjena vožnje. Svi ovi podaci su prikazani zajedno s precizno
nacrtanom rutom na karti (prikaz 1).
Prikaz 1: Pregled rute
Izvor: Dokumentacija Intereurope, 2013.
4) Analiza rute. Za korisnike koje zanima više od samoga puta određenog vozila
ili skupine vozila dostupna je i analiza puta. Tom funkcijom ocjenjuje se tijek
prošlog puta i putovanja s naglaskom na zaustavljanjima. Na taj način su, za
svaku rutu, pa i za dijelove rute između zaustavljanja, dostupni podaci o broju
prekomjernih ubrzanja odnosno kočenja, u tijeku kretanja vozila na prošlom putu
(prijeđena kilometraža, najviša i prosječna brzina, najviši i prosječni okretaji
49
motora) te ocjena konkretnih vožnji, koja se izvodi iz sustava obračuna svih
parametara vožnje (brzina, okretaji, opterećenje vozila, itd.).
5) Detaljna analiza vožnje. Kod detaljne analize rute su, uz zaustavljanja,
podijeljene na odsjeke koji ovise o konfiguraciji terena kojim se vozilo ili vozila
kretala. Za svakog, od većeg broja, odsjeka na ukupnom putovanju (ruti)
dostupni su izmjereni i izračunati pokazatelji o dužini puta, o najvišoj i
prosječnoj brzini vožnje, o najvišem i prosječnom broju okretaja motora, o broju
prekomjernih kočenja i ubrzanja, prosječne brzine i okretaja motora, te sustavna
ocjena odsjeka. Na temelju tih pokazatelja, rukovoditelj voznog parka, ima
mogućnost da obavi jednostavni i precizni uvid u kvalitetu vožnje, na određenoj
putnoj ruti.
6) Vođenje voznog parka. Sustav TalkTrack omogućava odgovarajuće
pokazatelje koji se mogu uspješno koristiti za upravljanje voznim parkom.
Dostupni su pregledi svih važnijih podataka o vozilima i vozačima. Također su
omogućena posebna praćenja grupacije vozila i vozača, vođenje troškova svih
vrsta te upozoravanje na istekle registracije i redovite servise. Vođenje troškova,
koje obuhvaća troškove goriva, pneumatika, rezervnih dijelova, servisnih
zahvata, osiguranja, registracije te ostale različite troškove, koje je moguće
pratiti za vozila i strojeve koji ne posjeduju TalkTrack jedinice. Ako su vozila
opremljena korisničkim terminalom, TalkTrack sustav omogućuje automatsko
praćenje kilometraže, te putnih i radnih naloga. Svi podaci su pohranjeni i
dostupni za naknadne preglede i analize.
7) Upozorenja. U okvirima ove funkcije proizvode se i distribuiraju pokazatelji,
koji služe ili koji se mogu koristiti za upravljanje voznim parkom na području
indiciranja korisnih informacija za poduzimanje odgovarajućih tehnoloških
operacija, koje su neophodne za održavanje tehničkih sredstava i opreme, kao
ključnog čimbenika za njihovu učinkovitu uporabu u tijeku obavljanja temeljnih
djelatnosti poduzeća. Sasvim konkretno funkcija “upozorenja” osigurava
automatizirane informacije o potrebi obavljanja redovitih i izvanrednih servisa,
remonta, istek prometnih i vozačkih dozvola i slično, jer će centar upozoriti na
50
njih dovoljno ažurno.
8) Alarmi. TalkTrack sustav osigurava uvjete za veću sigurnost vozača i vozila.
Mobilna jedinica omogućava alarmiranje centra, u slučaju nedozvoljenog pomaka
parkiranog vozila odnosno u slučaju skretanja vozila od zacrtane rute. U slučaju
opasnosti vozač može ručno pokrenuti alarm pritiskom na tipku SOS. Nakon
primitka alarma operater, u centru, se odlučuje za daljnju akciju. On može
obavijestiti policiju ili, u slučaju da je u motor vozila ugrađena blokada motora,
može prekinuti djelovanje motora u vozilu. Operater je, o alarmu, obaviješten i
putem poruke mobilnim telefonom (engl. Short Message Service, skr. SMS) .
9) Telefon (zahtijeva korisnički terminal) . Ako je vozilo opremljeno
TalkTrack korisničkim terminalom vozači mogu upotrebljavati TalkTrack za
telefoniranje. Korisnički terminal je sličan suvremenim mobilnim telefonima i
jednostavan za upotrebu. Komplet za telefoniranje sastavni je dio korisničkog
terminala i zato je telefoniranje, tijekom vožnje, sigurno.
10) Javljanje (potreban korisnički terminal). Uz telefoniranje, slanje poruka
predstavlja osobito važan dio komunikacije između vozača i centra. Za
operativno korištenje ove funkcije potreban je korisnički terminal u vozilu.
Kontrolni centar omogućava slanje poruka vozilu, odnosno vozaču, grupi vozila
odnosno vozača, slanje poruka na osobni mobilni telefon, pregled poslanih
poruka i povratnih informacija o primljenim porukama te cjelovitu povijest
poslanih i primljenih poruka.
11) Povijest. TalkTrack sustav omogućava detaljan pregled svih prošlih
događaja, troškova, poruka i alarma. Različite mogućnosti sortiranja te traženja
pomažu pri traženju željenih podataka.
12) Inozemstvo. U mrežama stranih operatera, djelovanje mobilne jedinice,
drugačije je nego što je to u matičnoj državi, u ovom slučaju Hrvatskoj. Položaj
vozila javlja se, u ograničenom opsegu, u centar, SMS porukama s učestalošću
51
koja se podešava manualno u svakom vozilu. Također i funkciju praćenja, u
inozemstvu, obavlja mobilna jedinica putem SMS poruka. Usprkos ograničenoj
komunikaciji, mobilna jedinica, stalno prati položaj svih vozila, zato se svi
podaci prenose u centar, kada se vozilo vrati u mrežu domaćeg mobilnog
operatera. Digitalne karte su dostupne za većinu država.
13) Navigacija. Mobilna jedinica TalkTrack sustava ujedno je i navigacijski
uređaj. Odabrana ruta se u kontrolnom centru šalje u mobilnu jedinicu. Tijekom
vožnje vozač je, putem korisničkog terminala, pravovremeno obaviješten o
promijeni smjera npr. “krenite lijevo nakon 100 metara”. Ako vozač ne uvaži
naputak i ne ide po odabranom putu potrebno je ponovno izračunati put i
prenijeti ga iz kontrolnog centra. Navigacija je dostupna u većini
zapadnoeuropskih država.
Uporaba TalkTrack sustava omogućuje racionalizaciju distribucije paketnih
pošiljaka i smanjenje troškova.
5.3.2. Elementi sustava TalkTrack
TalkTrack sustav je složeni sustav koji omogućava praćenje, kontrolu i
komunikaciju vozila unutar distribucijskog kanala. Podstustavi sustava
TalkTrack vidljivi su iz prikaza 2.
Prikaz 2: Elementi sustava TalkTrack
Izvor: Dokumentacija Intereurope d.o.o., 2013.
52
53
Sustav TalkTrack sastoji se od tri podsustava. Ti podsustavi su sljedeći
(Dokumentacija Intereurope d.o.o., 2013.):
1) Mobilna jedinica TalkTrack. Mobilna jedinica TalkTrack predstavlja uređaj
(cf. slika 8), koji smješten u vozilu putem kojeg se, u svakom trenutku, prati
položaj i ponašanje vozila. Prati brzinu vozila, okretaje motora i funkcije vozila,
kao što su kontrola da li su vrata zatvorena, temperatura u hlađenom dijelu
vozila i djelovanje sirene odnosno intervencijskih svjetala. Mobilna jedinica
nadzire i omogućava upravljanje pojedinim dijelovima vozila, kao što su blokada
motora i kontrola centralnog zaključavanja. TalkTrack omogućuje i upotrebu
ostalih korisničkih uređaja, kao što su mobilni uređaji ili prijenosna računala.
TalkTrack mobilna jedinica je uređaj koji omogućava optimalno djelovanje,
odnosno komuniciranje među sudionicima u distribucijskom sustavu, ali uz uvjet
stalne i što češće veze s kontrolnim centrom. Podaci o položaju vozila moraju
biti, što ažurniji. Slični sustavi, za nadzor vozila, za prijenos podataka, najčešće
upotrebljavaju SMS poruke. Njihov nedostatak je da su, u odnosu na količinu
prenijetih poruka, vrlo skupi. Drugi način prijenosa podataka je veza preko
Globalnog pozicijskog sustava (engl. Global Positioning System, skr. GPS) , koji
je spor i traži dosta vremena za pokretanje. TalkTrack za prijenos podataka u
centar upotrebljava sustav za paketni prijenos podataka u GSM i 3G mobilnim
mrežama (engl. General Packet Radio Service, skr. GPRS sustav), koji se idealno
usklađuje s TalkTrack sustavom. Naime, mobilni operater zaračunava samo
prenijetu količinu podataka. TalkTrack, u datom trenutku, prenosi podatke na
najekonomičniji način. U domaćoj mreži upotrebljava se GPRS sustav, a u
inozemstvu ili GPRS (ako postoji mogućnost roaminga) ili SMS porukama.
Podatkovni prijenosi su u inozemstvu puno skuplji zato TalkTrack jedinica, iz
inozemstva, prenosi manje količine podataka. S nadgradnjom TalkTrack mobilne
jedinice moguće je upotrebljavati i druge komunikacijske medije, na primjerice
radio vezu ili neku od satelitskih veza.
Mobilna jedinica bilježi položaj vozila i podatke o djelovanju vozila, kao što su
54
brzina vozila, okretaji motora i drugo. Na temelju tih podataka, u kontrolnom
centru, prati se vožnja svakog vozila te se analiziraju vožnje vozača. Kod
odstupanja od zacrtanih parametara, dozvoljenih ruta odnosno područja gdje se
vozila smiju nalaziti, a također i kod prekoračenja brzine, javlja se alarm koji
obavijesti odgovorne osobe. Svi podaci se pohranjuju i dostupni su za daljnju
analizu vožnje i upotrebe vozila.
2) Korisnički terminal. Dodatak je TalkTrack mobilnoj jedinici i namijenjen je
prije svega vozaču vozila. Vozač se njime prijavljuje na vozilo i komunicira s
kontrolnim centrom. Terminal, po svojim temeljnim tehnološkim obilježjima,
nalikuje mobilnom telefonu i omogućuje govornu komunikaciju kao i
komunikaciju putem SMS poruka. Vozač na monitoru prati djelovanje i položaj
vozila te prima naputke iz centra.
Temeljna tehnološka obilježja korisničkog TalkTrack terminala su sljedeća
(Dokumentacija Intereurope d.o.o., 2013.):
omogućava telefoniranje, primanje i slanje poruka,
prijavljuje vozača na vozilo te određivanje statusa vozača,
ima SOS dugme za ručno aktiviranje alarma,
omogućuje pregled podataka o vozilu,
koristi prečice do važnih informacija na telefonskim sekretaricama,
omogućava terminalsku veza do poslovno informacijskih sustava,
omogućava sigurno telefoniranje tijekom vožnje.
Osnovne tehnološke funkcije, TalkTrack korisničkog terminala, odnose se na
operativno upravljanje voznim parkom, primjerice prijava vozača na vozilo,
određivanje statusa vožnje (službena, privatna vožnja, zaustavljanje, pauze i dr.),
kao i na administrativne funkcije kao što su točenje goriva i slično. Podaci koje
nadzornik voznog parka dobiva od korisničkog terminala dovoljni su za potpunu
kontrolu nad vozilom. Na taj način se automatski uređuju putni nalozi,
kilometraže i dnevnice. Zajedno s podacima koje, mobilna jedinica TalkTrack
55
neprestano prati, vode se i evidencije upotrebe vozila, servisni zahvati, prometne
dozvole i troškovi rada vozila.
Korisnički terminal TalkTrack omogućava telefonsku vezu između vozača,
centra i drugima, jer djeluje kao manualni GSM aparat. Telefoniranje je slično
telefoniranju današnjim GSM telefonima. Vozaču su dostupni telefonski imenik
te lista primljenih i zvanih poziva. Pored telefoniranja korisnički terminal
TalkTrack podupire primanje i slanje tekstovnih poruka. Iz kontrolnog cent ra
vozačima se šalju opisi rute, zadataka u pisanom obliku ili neke druge
informacije. Vozači mogu te poruke pročitati odmah ili kasnije, jer su one
pohranjene u memoriji uređaja koji su instalirani u vozila.
3) Kontrolni centra TalkTrack. Zajedno sa suvremenom strojnom i
programskom opremom optimalno koristi sve funkcije mobilne jedinice te ih
ujedinjuje u svestrano upotrebljivu uslugu za praćenje i upravljanje vozilima.
Kontrolni centar je dostupan putem interneta ili kao samostalna aplikacija
napravljena za specifične zadatke. Kontrolni centar se brine za razmjenu
podataka s mobilnim jedinicama, pohranjivanje i analizu podataka, prikaz rute i
položaja na digitalnim mapama, listu trenutačnih i prošlih podataka o vozilima i
vozačima. Brine se i za sve ostale podatke koji su bitni za vođenje voznog parka
kao što su alarmiranje nepredviđenih događaja i opasnih situacija. Centar
omogućuje jednostavnu uključivanje u postojeće informacijske sustave korisnika.
56
Temeljna funkcionalna obilježja kontrolnog centra su sljedeća (Dokumentacija
Intereurope d.o.o., 2013.):
razmjena podataka s mobilnim jedinicama,
prikaz trenutnog položaja vozila i ruta na digitalnim kartama,
detaljna analiza vožnje i ruta kao alat kako bi se smanjila potrošnja goriva,
servisnih intervala i drugih troškova,
sigurna pohranu podataka i proizvodnju detaljna izvješća,
inteligentna komunikacija,
praćenje troškova voznog parka, uključujući vozila i strojeve bez mobilnih
jedinica,
integracija s informacijskim sustavima korisnika.
Kontrolni centar TalkTrack predstavlja web portal (prikaz 3), putem kojega
korisnici pristupaju do svih funkcija sustava.
Prikaz 3: Pregled trenutnog stanja vozila na TalkTrack portalu
57
Izvor: Dokumentacija Intereurope d.o.o., 2013.
Prednosti ustroja kontrolnog centra, za svakoga korisnika predstavljaju, prije
svega, jednostavnost pokretanja sustava bez potrebe za kupnju hardvera i
softvera, bez troškova održavanja sustava, pohranjivanja i zaštite podataka.
Kontrolni centar se stalno dopunjava i nadograđuje novim i boljim funkcijama i
to sve bez smetanja korisnika. Osim toga korisnici mogu pristupati kontrolnom
centru na raznim lokacijama.
Upotrebom standardnih struktura i protokola je omogućen slobodan protok
informacija između kontrolnog centra i informacijskog sustava korisnika. Svaku
informaciju, pohranjenu u kontrolnom centru, može se izvoziti u druge aplikacije
čime se korisnikovim operacijama dodaju statusne i lokacijske informacije u
realnom vremenu.
TalkTrack sustav pokazao se pouzdanim i korisnim sustavom vođenja i nadzora
voznog parka. Radi svog fleksibilnog dizajna omogućuje brzu i učinkovitu
distribuciju funkcija i najzahtjevnijim kupcima.
5.4. PRIJEDLOG – SMJERNICE ZA UNAPRJEĐENJE DISTRIBUCIJE
PAKETNIH POŠILJAKA
Brzina distribucije pošiljaka u sustavu paketne distribucije u velikoj je mjeri
odrednica po kojoj se ocjenjuje i kompariraju poduzeća koja se bave logističkim
uslugama. Stoga je poduzećima koja se bave distribucijom paketnih pošiljaka cilj
kreirati model distribucije koji će omogućiti pronalaženje najjeftinijeg načina
prijenosa paketa s polazišta prema ciljnom odredištu u najkraćem mogućem
vremenu. Pri tome se treba uzeti u obzir moguće usluge, ograničene mogućnosti
razvrstavanja paketa te ograničeni broj cestovnih vozila i ograničenja zračnog
prijevoza (Kim et al., 1999, p. 391). U poboljšanju usluge paketne distribucije
ističe se integrirano djelovanje. Njegova korisnost posebice dolazi do izražaja u
slučajevima kada je veći broj odgođenih rokova, u usporedbi s hitrim rokovima.
Naime, integrirana djelovanja omogućavaju značajne uštede u cijeni lokalne
58
distribucije. Nadalje, integrirana djelovanja, neke pošiljke koje se dostavljaju po
odgođenim rokovima (u okviru više od tri dana), obično putuju cestovnim
prijevozom, mogu se po mogućnosti slati zračnim prijevozom. Ispravnim
izborom pošiljki koje se u odgođenom vremenu šalju zračnim prijevozom,
pomaže se u djelotvornosti cestovne distribucijske mreže (Bendeković &
Batarelo, 2009, p. 84).
Naglasak na unaprjeđenju distribucije paketnih pošiljaka daje se na uporabi novih
tehnoloških rješenja, posebice u segmentu davanja naloga. S obzirom na razvoj
tehnologije i mogućnosti komunikacije može se reći da su se distribucijski modeli
davanja naloga za prikupljanje pošiljke mijenjali usporedo s razvojem tehnoloških
dostignuća i sa sobom su donosili različite procedure i postupke izvršavanja
dobivenih naloga. Prije desetak godina glavno sredstvo komunikacije prilikom
davanja naloga za distribuciju pošiljke bio je telefon ili nešto naprednije telefaks,
pred kojeg je dobivan nalog korisničkom centru zaduženom za telefonsko
prikupljanje i obradu naloga. Organizator distribucije dobiva od korisničkog
centra informacije o nalogu za distribuciju pošiljke i angažira vozača s vozilom
da prikupi pošiljku. Razvoj i proširenje uporabe Interneta tijekom posljednjeg
desetljeća omogućili su da pošiljatelj daje direktno nalog za distribuciju pošiljke
preko Interneta prema organizatoru distribucije koji onda angažira slobodnog
vozača za prikupljanje te pošiljke i izvršenje naloga. U budućem razvoj naglasak
treba dati na direktnom kontaktiranju pošiljatelja i vozača o postojanju naloga za
prikupljanje pošiljke i da shodno ostvarenom kontaktu i dobivenom nalogu vozač
sukladno ovlaštenjima može izvršiti takav direktan nalog o prikupljanju
pošiljatelja. S obzirom na razvoj mobilnih tehnologija i njihovo unaprjeđivanje
načina komunikacije takav oblik davanja naloga je izgledan u vrlo skoroj
budućnosti.
Stoga je nužno u svrhu unaprjeđenja i racionalizacije poslovanja koristiti
napredne tehnologije, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete logističkih usluga i u
konačnici postizanja konkurentnosti i povećanja poslovnog rezultata.
59
Dosadašnji postignuti poslovni rezultati Intereurope d.o.o. bazirani su na
izvrsnim stručnjacima, iskusnim djelatnicima, zaposlenicima i menadžmentu kako
Intereurope d.o.o., tako i konzorcija Intereurope u cjelini, koji su u potpunosti
usmjerili i prihvatili značaj stručnosti, iskustva i motiviranosti za postizanje
zacrtanih poslovnih i općih rezultata Intereurope. Prirodne promjene u
menadžmentu i vodećim stručnjacima nisu problematične obzirom da se
kontinuirano upošljavaju i osposobljavaju mladi stručnjaci.
Kako bi se unaprijedila distribucija paketnih pošiljaka nužno je kontinuirano
obrazovanje kadrova na svim razinama u poduzeću, a posebice menadžerskog
kadra. Efikasna proizvodnja i kvaliteta rada ključ su uspjeha poduzeća, što znači
da menadžeri moraju znati kvalitetno upravljati ljudskim potencijalima. Glavni
naglasak se stavlja na usklađivanje individualnih ciljeva sa strategijom i ciljevima
poduzeća jer se na taj način omogućava dugoročno zadovoljstvo i motivacija
kadrova. Menadžeri moraju znati odgovoriti na izazove tržišta. Oni svojim
znanjem i umješnošću moraju znati voditi djelatnike ka ostvarenju c iljeva
poduzeća.
60
6. ZAKLJUČAK
Distribuciji proizvoda u suvremenom poslovanju posvećuje se posebna pažnja.
Optimalnom distribucijom smanjuju se troškovi poslovanja, dolazi do povećanja
profita, ali i efikasnosti i produktivnosti rada. Općenito, distribucija označava
strujanje gospodarskih dobara između proizvođačkih i potrošačkih jedinica. To je
skup aktivnosti koje omogućuju djelotvorno kretanje gotovih proizvoda s kraja
proizvodnog procesa do potrošača. Od distribucije kao cjelovitog pojma
potrebno je razlikovati pojmove “fizičke distribucije” i “logističke distribucije”.
Fizička distribucija se odnosi na fizičke tokove sirovina, materijala i proizvoda.
Definira se kao skup aktivnosti, sastavljen od obrađivanja narudžbi, rukovanja
robom, skladištenja, upravljanja zalihama i prijevoza (konvencionalnoga,
kombiniranoga ili multimodalnoga), koje se rabe u kretanju proizvoda od
proizvođača do kupca ili krajnjeg potrošača. Logistička distribucija je integrirani
pojam temeljnih odrednica pojmova “logistika” i “distribucija”. To je, zapravo,
logistika u užem smislu toga pojma.
Uslugom ekspresne dostave smatra se prikupljanje, prijevoz i dostava
dokumenata, tiskanog materijala, paketa i/ili drugih dobara u ubrzanoj osnovi
isporuke, dok je za praćenje i vođenje kontrole isporuke ovih predmeta
osigurana podrška tijekom obavljanja usluge. Paketnu distribuciju obavljaju
specijalizirana poduzeća kojima je cilj u što kraćem roku, na što efikasniji i brži
način, isporučiti robu u paketnom obliku na bilo koji dio zemaljske kugle, te za
takvu uslugu dobiti adekvatnu naknadu i ostvariti određenu dobit. Isporuka robe
u paketnom obliku podrazumijevaju najčešće isporuku komadne pošiljke u
određenom obliku i pakiranju, koji ovise o traženom načinu isporuke, tj.
prijevoznom sredstvu i brzini isporuke. O traženim uvjetima isporuke ovise i
ostali bitni čimbenici kao što su način preuzimanja, manipulacije i isporuke
pošiljaka, te naknada za obavljani posao isporuke.
Intereuropa d.o.o. obavlja poslove distribucije paketnih pošiljaka u okviru svoje
djelatnosti pružanja logističkih usluga. Poduzeće je u većinskom stranom
61
vlasništvu te djeluje u okviru konzorcija Intereurope koji ima svoje poslovnice u
10 država svijeta. Na području Republike Hrvatske poduzeće ima pet
podružnica, u: Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Ukupno raspolažu s
29 organizacijskih jedinica raspoređenih po Hrvatskoj. Poduzeće obavlja sve
usluge s područja kopnenog i interkontinentalnog prometa, logistike i drugih
usluga, koje uključuju: prijevoz i skladištenje robe, logističke usluge u
skladištima, carinsko posredovanje, i priprema robu za ponovni utovar i
distribuciju do konačnog primatelja na domaćem i inozemnom tržištu.
Prezentirani podaci ukazuju da poduzeće koristi suvremene tehnologije u
distribuciji paketnih pošiljaka što mu omogućuje brzu i jeftinu dostavu. Takva
poslovna politika omogućila je poduzeću zauzimanje vodeće pozicije na tržište
logističkih usluga u Republici Hrvatskoj, s udjelom od oko 30%. Značajna
financijska sredstva ulažu se u razvoj i unaprjeđenje tehnologije rada, što
podrazumijeva ulaganja u nova tehnička sredstva i opremu te edukaciju stručnih i
specijalističkih kadrova, odnosno u znanje i vještine zaposlenih. U distribuciji
paketnih pošiljaka poduzeće koristi sustav Interne Paketne Distribucije (skr.
IPD), koji predstavlja svojevrsno postignuće kreativnih kadrova u konzorciju
Intereurope. S obzirom na specifična obilježja IPD pošiljaka, tehnologija rada
obuhvaća tri faze: preuzimanje pošiljaka, predaju pošiljaka i popunjavanje
prijevoznice. Svaka od navedenih faza obuhvaća veći broj operacija. Intereuropa
d.o.o. koristi sustav za praćenje, kontrolu i komunikaciju vozila (TalkTrack). To
je skup svojih podsustava i njihovih elemenata koji su međusobno povezani
interakcijskim spregama koje omogućavaju praćenje i kontrolu kretanja
dostavnih vozila, komunikaciju između sudionika u distribucijskom procesu,
analizu putovanja i vožnje, kontrolu troškova, alarme, upravljanje voznim
parkom i sl.
Zaključno se može istaknuti da Intereuropa d.o .o. koristi efikasan model
distribucije paketnih pošiljaka. U budućnosti je potrebno daljnje implementiranje
novih tehnoloških rješenja kako bi se unaprijedio sustav distribucije i zadovoljile
svi zahtjevi i potrebe sudionika distribucijskog kanala.
62
LITERATURA
1) Knjige
1. Andrijanić, I. 1999, Vanjska trgovina: Kako poslovati s inozemstvom ,
Mikrorad, Zagreb.
2. Dundović, Č. 2003, Lučki terminali, Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka.
3. Popović, Ž., Vitezić, N. 2000, Revizija i analiza instrumenti uspješnog
donošenja poslovnih odluka, Sveučilište u Rijeci i HZRFD, Zagreb.
4. Segetlija, Z. & Lamza-Maronić, M. 1995, Distribucijski sustav trgovačkog
poduzeća, Distribucija – Logistika – Informatika, Ekonomski fakultet u
Osijeku, Osijek.
5. Sikavica, P. & Novak, M. 1999, Poslovna organizacija, Informator, Zagreb.
6. Šamanović, J. 1999, Logistički i distribucijski sustavi , Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Splitu, Split, 1999.
7. Zelenika, R. 2001, Prometni sustavi Tehnologija Organizacija
Ekonomika Logistika Menadžment, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Rijeci, Rijeka.
8. Zelenika, R. 2005, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Rijeci, Rijeka.
9. Zelenika, R., Jakomin, L. 1995, Suvremeni transportni sustavi, Ekonomski
fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.
10. Zelenika, R., Pavlić Skender, H. 2007, Upravljanje logističkim mrežama ,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.
11. Županović, I. 2004, Tehnologija cestovnog prijevoza, Fakultet prometnih
znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
2) Članci
12. Kim, D. et al. 1999, 'Multimodal Express: Package Delivery: A Service
Network Design Application', Transportation Science, vol. 33, no. 4, pp.
391-407.
13. Bendeković, J. & T. Batarelo 2009, 'Modeli poslovnih strategija
63
međunarodne paketne distribucije', Poslovna izvrsnost, vol. 3, no. 2, pp. 79-
99.
14. Zelenika, R., Nikolić, G. & Pavlić, H. 2004, 'Gospodarska opravdanost
izgradnje i eksploatacije RO-RO terminala Bakar', Pomorski zbornik, vol.
41, no. 1, pp. 319-335.
15. Zelenika, R., Jakomin, L. & Lipičnik, M. 1998, 'Prometne i logističke
znanosti u kaleidoskopu kompatibilnosti i komplementarnosti', Naše more,
vol. 45, br. 1-2, pp. 57-71.
3) Ostali izvori
16. Andrović, Z. et al. (urednici Jurković, P. et al) 1995, Poslovni rječnik,
Masmedia, Zagreb.
17. Compilation of ASEAN Member States, Definit ion of Express Deliveri,
Online Available at: http://www.asean.org/archive/logisticsservices/File
%2007%20-%20Compilation%20of%20ASEAN%20Definition%20of%20
EDS.pdf (19.08.2013.)
18. Dokumentacija poduzeća Intereuropa d.o.o., Intereuropa d.o.o., Zagreb,
2013.
19. Izvještaj o poslovanju Intereuropa d.o.o., Poslovna.Hrvatska http://poslo
vna.hr/subjekti.aspx?show=357308&tab=pregled (07.08.2013.)
20. Intereuropa, Online Available at: http://www.intereuropa.hr/Cjenik
ExpressneDostave (06.08.2013.)
21. Intereuropa, Globalni logistički servis, 2008, monografija, Studio Kernel,
Koper. Online Available at: http://www.teretna-vozila.com/ prijevoz/99-
intereuropa-60-godinjica-uz-otvaranje-nove-poslovnice. html (03.08.2013.)
22. Intereuropa: 60 godišnjica uz otvaranje nove poslovnice , Online Available
at: http://www.teretna-vozila.com/prijevoz/99-intereuropa-60-godinjica-uz-
otvaranje-nove-poslovnice.html (03.08.2013.)
23. Maslać, I. 2009, Pravilnik o internoj tehnologiji rada u koncernu
Intereuropa, Intereuropa d.d., Koper
24. Poslovanje poduzeća Intereuropa. 2013, Intereuropa d.o.o., Zagreb.
64
POPIS TABLICA
Redni
broj Naslov tablice Stranica
1. Broj zaposlenih i plaće zaposlenih u poduzeću
Intereuropa d.o.o. 34
2. Bilanca poduzeća Intereuropa d.o.o. 35
3. Račun dobiti i gubitka poduzeća Intereuropa d.o.o. 36
4. Koeficijenti likvidnosti poduzeća Intereuropa d.o.o. 37
5. Koeficijenti solventnosti poduzeća Intereuropa d.o.o. 38
6. Koeficijenti profitabilnosti poduzeća Intereuropa d.o.o. 39
7. Cijene ekspresnih pošiljaka za 2013. godinu 45
65
POPIS SHEMA
Redni
broj Naslov sheme Stranica
1. Odnos logistike i distribucije 8
2. Organizacijska struktura poduzeća Intereuropa d.o.o.
Zagreb – Podružnica Rijeka 32
3. Algoritam ekspresnog prometa pojedinačnih i zbirnih
paketnih pošiljaka u Intereuropi d.o.o. 46
POPIS PRIKAZA
Redni
broj Naslov prikaza Stranica
1. Pregled rute 48
2. Elementi sustava TalkTrack 51
3. Pregled trenutnog stanja vozila na TalkTrack portalu 56
66
PRILOZI
Prilog 1: Prijevoznica za dostavu pošiljke Interne Paketne Distribucije
67
Prilog 2: Zapisnik o oštećenoj paketnoj pošiljci
68
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Tehnologija i organizacija
distribucije paketnih pošiljaka u poduzeću Intereuropa d.o.o. Zagreb
izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Blanke Kesić, a u suradnji s
mr.sc. Mirjanom Grčić Fabić. U radu sam primijenila metodologiju
znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju
diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje
sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,
standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim
jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Studentica
Sandra Ilić