Upload
biljana-malinovic
View
64
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Univerzitet u Novom Sadu
Tehnički fakultet »Mihajlo Pupin«
Zrenjanin
Cloud Computing
-Seminarski rad-
Zrenjanin,2014.
Profesor: Prof. dr Borislav Odadžić Student: Tamara Knežević
Br. indeksa: MBI 13/13
Smer: IT u E-upravi i poslovnim sistemima
2
SADRŽAJ
1.Uvod u Cloud Computing ............................................................................................................ 3
2.Definicija Cloud Computing ........................................................................................................ 5
3.Osnovne karakteristike Cloud Computing-a ................................................................................ 6
3.1.Dinamička kompjuterska infrastruktura ............................................................................... 6
3.2.Pristup baziran na uslugama................................................................................................. 7
3.3.Samouslužni model korišćenja ............................................................................................. 7
3.4.Minimalno ili samoupravljajuća platforma .......................................................................... 7
3.5.Naplata na bazi korišćenja ................................................................................................... 8
4.Modeli cloud computing usluga .................................................................................................. 8
4.1.Cloud Software as a Service (SaaS) ..................................................................................... 9
4.2.Cloud Platform as a Service (PaaS) ................................................................................... 10
4.3.Cloud Infrastructure as a Service (IaaS) ............................................................................ 12
5.Virtuelizacija kao fundamentalna karakteristika Cloud Computing-a ...................................... 13
5.1.Šta je virtuelizacija? ........................................................................................................... 14
5.1.1.Hardverska virtuelizacija ............................................................................................ 14
5.1.2.Softverska virtuelizacija ............................................................................................. 15
5.1.3.Mrežna virtuelizacija .................................................................................................. 16
5.1.4.Virtuelizacija skladištenja podataka ........................................................................... 16
5.2.Koje su prednosti virtuelizacije? ........................................................................................ 16
6.Vrste Cloud Computing-a .......................................................................................................... 17
6.1.Javni oblak (eng. Public Cloud) ......................................................................................... 18
6.2.Privatni oblak (eng. Private Cloud) ................................................................................... 19
6.3.Zajednički oblak (eng. Community Cloud) ........................................................................ 19
6.4.Hibridni oblak (eng. Hybrid Cloud) ................................................................................... 20
7.Prednosti Cloud Computing-a ................................................................................................... 21
8.Nedostaci i rizici Cloud Computing-a ....................................................................................... 22
9.Zaključak ................................................................................................................................... 25
10.Literatura .................................................................................................................................. 26
3
1.Uvod u Cloud Computing
Razvoj računarskih usluga u „oblaku“ (eng. Cloud Computing) prethodnih godina predstavljao je
logičan sled razvoja, ali istovremeno i jedan od najvažnijih napredaka u istoriji računarstva.
Cloud computing se smatra arhitekturom, platformom, operativnim sistemom i uslugom, a u
neku ruku, on predstavlja sve to zajedno. Cloud Computing predstavlja strukturu u obliku
„oblaka“ na kome poslovni, ali i individualni korisnici mogu da pristupe aplikacijama sa bilo
koje lokacije. Shodno tome, kompjuterska industrija se ubrzano okreće razvoju softvera kome bi
mogli da pristupe milioni korisnika, umesto da instaliraju i koriste te aplikacije na svojim
računarima. Neke opšte procene ističu da serveri najčešće koriste samo 10-30% svojih
kapaciteta, dok desktop računari u preduzećima koriste manje od 5% [7]. Slično se odnosi i na
administratorski kadar. Gartner Research je objavio da oko 2/3 prosečnih poslovnih troškova na
zaposlene u IT-u odlazi na aktivnosti rutinske podrške i održavanja [6].
Gartner Group pretpostavlja da će prihodi od Cloud Computing-a do 2014.g. dostići 150
milijardi dolara, dok će učešće malih i srednjih preduzeća u ovim prihodima iznositi 100
milijardi. Takođe, u svetlu zaštite životne sredine i u skladu sa zahtevima „zelenog“, odnosno
ekološki održivog poslovanja, cloud computing odgovara osnovnim načelima, s obzirom da se
računarski resursi efikasnije koriste, a ujedno se angažovani računari mogu fizički izmestiti na
druga geografska područja gde je struja dostupnija ili se pak dobija iz čistih ekoloških i
obnovljivih izvora kao npr. hidroelektrane ili solarna energija. Dakle, korišćenjem tehnologija
Cloud Computinga postiže se i optimalna alokacija računarskih resursa.
Cloud computing predstavlja skup pristupa koji omogućavaju organizacijama da brzo i efektivno
angažuju i oslobađaju resurse u realnom vremenu. Za razliku od ostalih pristupa, cloud
computing istovremeno predstavlja i poslovni model i tehnologiju.
Posmatrano iz privrednog okruženja, iz ugla korisnika usluge, cloud computing predstavlja novi
poslovni i ekonomski model, dok za davaoca usluge ovaj concept predstavlja tehnologiju.
Davaoci usluge - Cloud provajderi su motivisani profitom koji se može ostvariti ponudom ove
vrste usluga. Korisnike, odnosno mala i srednja preduzeća privlači mogućnost smanjenja
troškova. Cloud computing omogućava preduzećima da po pristupačnoj ceni zadovolje svoje IT
potrebe i utiče na promenu načina na koji koristimo tehnologije i razmišljamo o njima.
U savremenim uslovima poslovanja, računari su sve moćniji i brži i shodno tome, cena obrade po
jedinici podatka srazmerno opada. Troškovi po jedinici računarske snage su opali u tolikoj meri
da se računari danas smatraju osnovnim dobrom. Računari visokih performansi su sve dostupniji,
a količina računara po zaposlenom nastavlja da raste. Sve ovo je rezultiralo povećanjem
infrastrukture i arhitekture neophodne za opsluživanje stalno rastućeg broja korisnika/računara, a
njihovo održavanje je svakim danom sve skuplje.
Nasuprot ovakvom načinu poslovanja, koncept „softvera u oblaku“ (eng. Cloud Computing –
cloud computing) nudi kompletnu funkcionalnost postojećih informacionih tehnologija, čak
nudeći i dodatne funkcije uz istovremeno smanjenje troškova koje se ostvaruje zahvaljujući
„pay-per-use“ konceptu tarifiranja.
Za popularnost cloud computinga i rastući trend IT industrijalizacije najzaslužniji su
standardizacija tehnologija, virtuelizacija, razvoj servisno-orijentisane arhitekture (SOA) i
najvažnije od svega – ogroman rast poplarnosti interneta.
4
Slika 1: Uopšteni grafički prikaz Cloud Computing-a
5
2.Definicija Cloud Computing
Sa ciljem razumevanja Cloud Computing-a, neophodno je razumeti definiciju i razvoj koji su u
pozadini termina kako bi napravili razliku između prolaznog trenda i stvarnosti, tj. razumeli
ulogu i značaj Cloud Computing-a.
Cloud computing je dobio ime od metafore za Internet. Poreklo samog naziva potiče od opšte
prihvaćenog simbola internet mreže. Najčešće, internet se na dijagramima predstavlja kao oblak
u mreži. Slika oblaka predstavlja "sve te druge stvari" koje omogućavaju funkcionisanje mreže.
Oblak uglavnom predstavlja deo dijagrama koji se odnosi na nešto što je u tuđem domenu,
interesu i nešto na čemu se ne zadržavamo pri analizi ili pojašnjavanju. Danas, postoji mnogo
definicija cloud computinga koje se najčešće razlikuju u perspektivi iz koje posmatraju ovaj
koncept. Takođe, postoje mnoge opširne definicije, kao i mnoge koje pokušavaju da ovaj
fenomen predstave jednom prostoproširenom rečenicom. Opširnije definicije najčešće
predstavljaju koncept iz perspektive korisnika i onome što im on omogućava.
Gartner definiše cloud computing kao: „Vid računarstva gde se masivno skalabilni IT kapaciteti
i mogućnosti nude u obliku usluge, korišćenjem internet tehnologija, velikom broju eksternih
korisnika., a gde korisnici usluga treba da brinu samo o onome šta ta usluga može da učini za
njih, a ne kako se ona implementira. Cloud nije arhitektura, platforma, alat, infrastruktura,
internet sajt ili IT dobavljač. To je novi računarski stil. Za podršku implementacije i korišćenje
se mogu koristiti mnoge arhitekture. Na primer, moguće je koristiti cloud u privatnim
preduzećima kako bi se konstruisali privatni „oblaci“, ali postoji samo jedan javni „oblak“ koji
se bazira na internetu.“ [1]
Publikacija RAD Lab koju izdaje Berkley Univerzitet iz Kalifornije je 2009. godine objavila
definiciju koja je stekla veliku popularnost: „CC se odnosi i na aplikacije koje se isporučuju kao
usluge putem interneta i na hardverske i softverske sisteme u data centrima koje pružaju te
usluge. Usluge se često nazivaju SaaS. Hardver i softver data centra je ono što nazivamo
„oblakom“. [2].
Neke od predloženih sažetih definicija cloud computing su:
„Ukratko, Cloud je internet u realnom vremenu, ili ono što je internet inicijalno trebao
da bude: beskrajni računar koji se sastoji od mreže mreža računara. Još kraće: Cloud je
računar.“ [3]
„Cloud Computing je distribuirana virtualizacija računarske infrastrukture organizacije“
[4]
„Cloud Computing je grid computing koji koristi distribuiranu mrežu servera, od kojih
svaki radi paralelno, sa ciljem izvršenja određenog zadatka.“ [4]
Zvanična definicija koju je objavio NIST počinje sa dve poruke koje upućuju na predostrožnost,
a potom definišu cloud computing nabrajanjem pet osnovnih karakteristika, tri modela usluge i
četiri modela primene:
6
Definicija Cloud Computing-a: Cloud computing je model koji omogućava pouzdan „on
demand“ pristup mreži i zajedničkom „pool-u“ konfigurabilnih računarskih resursa (npr. mreže,
serveri, skladišta, aplikacije i usluge) koje se mogu brzo nabaviti i osloboditi uz minimalan
napor ili interakciju davaoca usluge. Ovaj model oblaka promoviše raspoloživost i sastoji se od
pet osnovnih karakteristika, tri modela usluge i četiri modela primene.“[5]
Cloud Computing je model koji omogućava jednostavan mrežni pristup, na zahtev korisnika,
deljenom skupu resursa (npr. mrežni resursi, serveri, prostor na hard diskovima, aplikacije i
servisi) koji mogu biti brzo omogućeni za upotrebu ili ugašeni, a sa minimalnim intervencijama
ili akcijama od strane pružaoca usluga.
3.Osnovne karakteristike Cloud Computing-a
Postoje različita mišljenja oko odabira glavnih karakteristika Cloud Computing-a, ali sledeća
kategorizacija se može smatrati najverodostojnijom. U njoj postoji pet glavnih karakteristika:
1. Dinamička kompjuterska infrastruktura
2. Pristup baziran na uslugama
3. Samouslužni model korišćenja
4. Minimalno ili samoupravljajuća platforma
5. Naplata na bazi korišćenja.
3.1.Dinamička kompjuterska infrastruktura
Cloud Computing zahteva dinamičku kompjutersku infrastrukturu. Osnova dinamičke
infrastrukture je standardizovana, skalabilna i sigurna fizička infrastruktura. Trebalo bi da
postoje nivoi redudantnosti da bi se osigurao visok nivo dostupnosti, ali pre svega, mora biti
omogućeno lako proširivanje bez menjanja postojeće arhitekture ako dođe do rasta upotrebe.
Takođe, infrastruktura mora biti virtualizovana. [8]
Virtualizovano okruženje podstiče serversku virtualizaciju kao osnovu za pokretanje servisa.
Ove usluge moraju lako da se omoguće i onemoguće putem softverske automatizacije. Obrade
usluga moraju da budu premeštene sa jednog fizičkog servera na drugi, u zavisnosti od
opterećenja koje može rasti ili smanjivati se. Konačno, ova infrastruktura bi trebalo da bude
veoma iskorišćena bez obzira da li je omogućena od strane eksternog Cloud provajdera ili
unutrašnjeg IT odeljenja. Ova infrastruktura mora da dostavi veću poslovnu vrednost od uložene
investicije.
Dinamička kompjuterka struktura je kritična za efektno podržavanje elastične prirode
omogućavanja i onemogućavanja usluga koje zahtevaju korisnici, dok se istovremeno održava
visok nivo pouzdanosti i sigurnosti. Konsolidacija, obezbeđena virtualizacijom uparenom sa
7
automatizacijom omogućavanja usluga, stvara visok nivo iskorišćenja konačno stvarajući veoma
efektan način upotrebe glavne opreme.
3.2.Pristup baziran na uslugama
Cloud Computing je informaciona tehnologija bazirana na uslugama. Ovo je potpuni kontrast
tradicionalnim modelima sa sistemom ili serverom u fokusu. U većini slučajeva, korisnici Cloud-
a žele da koriste neku poslovnu uslugu ili aplikaciju u neku vremenski ograničenu svrhu i ne žele
da budu zaglavljeni u sistemu i mrežnoj administraciji okruženja. Oni preferiraju brz i lak pristup
određenom delu aplikacije ili nekoj usluzi. Pojednostavljivanjem serversko-centralnog pogleda
infrastrukture, korisnici sistema mogu lako pristupiti moćnom, predefinisanom kompjuterskom
okruženju, dizajniranom specijalno za njihove servise.
Pristup baziran na uslugama omogućava korisnicima lakše prilagođavanje i poslovni obrt – što
lakše i brže korisnik može da obavi administrativni deo posla, više će imati vremena za poslovne
poteze i time će smanjiti troškove.
3.3.Samouslužni model korišćenja
Korišćenje Cloud Computing tehnologija zahteva određeni nivo samousluge korisnika.
Pogodnost samousluge omogućava korisnicima da na zahtev upload-uju, grade, razviju,
organizuju, upravljaju i vrše izveštaje o poslovnim uslugama. Samousluga Cloud Computing-a
mora da obezbedi intuitivan korisnički interfejs koji omogućava korisnicima da na produktivan
način upravljaju životnim ciklusom servisa.
Korist od samousluge, iz perspektive korisnika, je dobijanje nivoa moći i nezavisnosti, koji
doprinosi značajnoj agilnosti poslovanja. Još jedna korist, često zanemarivana iz perspektive IT
tima ili servisnih provajdera, je ta da što se više samousluge omogući korisnicima, manje će
samom provajderu usluge biti potrebno da se bavi administracijom. Ovo štedi vreme i novac i
dozvoljava administrativnom osoblju da se fokusira na značajne strateške obaveze.
3.4.Minimalno ili samoupravljajuća platforma
U cilju efikasnog pružanja Cloud Computing tehnologije korisnicima, IT tim ili servisni
provajderi moraju da podrže tehnološke samoupravljajuće platforme. Najbolji u svojoj vrsti,
“oblaci” podržavaju samoupravljanje putem softverske automatizacije podržavajući sledeće
osobine:
8
Mehanizam za staranje o implementaciji usluga i gašenje radi povraćaja resursa za
ponovnu upotrebu.
Mehanizmi za rezervisanje resursa i planiranje kapaciteta.
Mogućnosti za konfigurisanje, upravljanje i izveštavanje da bi se obezbedila sredstva
koja se mogu dodeliti i rasporediti u više grupa korisnika.
Alatke za kontrolu pristupa resursima i politika kako se resursi mogu koristiti i izvršavati
operacije.
Sve ove sposobnosti omogućavaju poslovnu agilnost, a istovremeno omogućavaju kritičnu i
neophodnu administrativnu kontrolu. Ovaj balans kontrole i upravljanja održava bezbednost i
vreme neprekidnog rada, smanjuje nivo IT administrativnih napora i drži niske cene za
operativne troškove oslobađajući resurse da se fokusiraju na projekte veće vrednosti.
3.5.Naplata na bazi korišćenja
Cloud Computing je zasnovan na iskorišćenju. Potrošači plaćaju samo za resurse koje koriste, i
stoga im se naplaćuje na osnovu modela potrošnje. Cloud Computing platforme moraju da
obezbede mehanizme za snimanje informacija koje omogućavaju izveštavanje i/ili integraciju sa
sistemima naplate.
Vrednost, sa aspekta korisnika, je mogućnost da plate samo za sredstva koja su koristili, što im
na kraju pomaže da zadrže niske troškove. Iz ugla provajdera, to im omogućava da prate
korišćenje i dobijanje povratnih informacija za svrhe naplaćivanja.
Ukratko, sve ove definišuće karakteristike su neophodne u proizvodnji privatnog oblaka,
sposobnog da postigne ubedljivu poslovnu vrednost koja uključuje uštede na glavnoj opremi i
operativnim troškovima, smanjuje troškove podrške i značajno povećava poslovnu agilnost. Sve
ovo omogućuje kompanijama da povećaju profitne stope i konkurentnost na tržištu koje
opslužuju.
4.Modeli cloud computing usluga
Postoje tri modela usluga koje se nude od strane različitih cloud provajdera, a koji se definišu
kao cloud.
1. Cloud Software as a Service (SaaS)
2. Cloud Platform as a Service (PaaS)
3. Cloud Infrastructure as a Service (IaaS)
9
4.1.Cloud Software as a Service (SaaS)
Cloud Software as a Service (SaaS) - Mogućnost koja obezbeđuje korisniku da koristi aplikacije
provajdera koje se izvršavaju na infrastrukturi oblaka. Aplikacijama se može pristupiti sa
različitih klijentskih uređaja kroz lagani korisnički interfejs, kao što je Web pretraživač (na
primer, Web zasnovani e-mail). Korisnik ne upravlja ili kontroliše osnovnu infrastrukturu oblaka
koja uključuje mreže, servere, operativne sisteme, skladištenje ili čak pojedinačne mogućnosti
aplikacije, uz mogući izuzetak ograničenih korisničkih podešavanja konfiguracije aplikacije.
Ovo je jeftin način za male i srednje kompanije da dobiju prava za korišćenje softvera kada im je
potreban, umesto licenciranja svih aplikacija na svim uređajima koje poseduju, pogotovu ako će
se softver koristiti samo sporadično.
Praktično sav softver može da se primeni u SaaS sistemu. Mnoge aplikacije na UNIX-u imaju
ovu funkcionalnost, dok aplikacije pod EULA-om nisu imale ovu fleksibilnost pre SaaS-a. Na
primer, licenciran primerak tekstualnog procesora je morao da bude na određenoj mašini da bi se
mogao napraviti dokument. Ovaj program nije imao nikakvu vrednost na računaru koji je bio
ugašen u toku noći. Još gora je bila činjenica da je zaposleni morao da ima još jednu u celosti
plaćenu licencu da bi napisao ili menjao izveštaj od kuće, na svom računaru, dok mu je licenca
za softver na poslu bila neoperativna (ugašen računar). Softver za daljinsko upravljanje je probao
da reši ovaj problem deljenjem kontrole nad procesorom, umesto licenciranjem na zahtev. Iako
obećavajuć, ovaj pristup zahteva da host kompjuter bude uključen stalno i stvara bezbedonosne
probleme zbog pristupanja računaru preko mreže. SaaS postiže efikasnost licenciranjem na
zahtev i menadžmentom informacija i izlaza, nezavisno od hardverske lokacije.
SaaS aplikacije se razlikuju od ranijih rešenja dostave aplikacija preko interneta po tome što su
razvijene specifično da koriste tehnologije kao što su pretraživači, kako bi bile “Web-native”.
Dizajn podataka i arhitekture SaaS aplikacija je takav da su izgrađene sa “multi-tenant” back
end-om, što omogućava većem broju korisnika da pristupa željenom modelu podataka.
Karakteristike SaaS-a su: pristup i upravljanje komercijalno dostupnim softverom preko mreže;
upravljanje aktivnostima iz centralnih lokacija umesto sa lokacije svakog korisnika ponaosob, što
omogućava korisnicima da pristupaju aplikacijama sa udaljenosti preko Web-a; dostava
aplikacije je tipično bliža jedan-za-više modelu, nego jedan-na-jedan modelu, što uključuje
arhitekturu, cene i karakteristike upravljanja; centralizovano apgrejdovanje karakteristika, što
znači da krajnji korisnici ne moraju da skidaju pečeve i apgrejdove; česta integracija u veće
mreže komunicirajućeg softvera – bilo kao deo mash-upa ili kao dodatak PaaS-u.
10
Slika 2: Cloud Software as a Service (SaaS)
4.2.Cloud Platform as a Service (PaaS)
Cloud Platform as a Service (PaaS) mogućnost koja obezbeđuje korisniku da postavi na
infrastrukturu oblaka aplikaciju koju je korisnik kreirao ili zatraženu aplikaciju koja je izrađena
korišćenjem programskih jezika i alata podržanih od strane provajdera. Korisnik ne upravlja ili
kontroliše osnovnu infrastrukturu oblaka koja uključuje mreže, servere, operativne sisteme,
skladištenje, ali ima kontrolu nad postavljenim aplikacijama i eventualno podešavanjima za
hosting okruženje tih aplikacija.
Karakteriše je postavljanje aplikacija bez troškova kupovine i održavanja odgovarajućih slojeva
hardvera i softvera, obezbeđujući sve potrebno za podržavanje kompletnog životnog ciklusa
izgradnje i implementacije Web aplikacija i servisa potpuno dostupnih sa interneta. Takođe je
poznata kao Cloudware. Karakterišu je: servisi za razvoj, testiranje, implementacija, hosting i
održavanje aplikacija u istom integrisanom razvojnom okruženju; alati za kreiranje korisničkog
interfejsa zasnovani na Webu; multi-tenant arhitektura; integracija sa Web servisima i bazama
podataka; podrška za saradnju razvojnih timova; pristup podacima o unutrašnjim mehanizmima i
funkcionisanjima aplikacija.
Tipovi PaaS-a su: Add-on razvojni alati koji se koriste za kastomizaciju postojećih SaaS
aplikacija i koji su na neki način ekvivalentni kastomizaciji makro jezika kod takvih aplikacija
kao što je Lotus Notes i Microsoft Word.
11
Nezavisna razvojna okruženja, koja ne uključuju tehničke, licencne ili finansijske zavisnosti od
specifičnih SaaS aplikacija ili Web servisa i namenjene su da obezbede generalizovano razvojno
okruženje.
Okruženja za dostavu aplikacija, koja nemaju razvojne, debug i test sposobnosti i obezbeđuju
samousluge na nivou hostinga kao što je staranje o bezbednosti i skalabilnost na zahtev.
Otvorena platforma kao usluga, dozvoljava developeru da koristi bilo koji programski jezik, bazu
podataka, operativni sistem, server itd.
Postoje razne prednosti usvajanja PaaS-a. Jedna od njih su koristi od ad hoc geografski
distribuiranih razvojnih timova koji rade zajedno na projektima. PaaS omogućava inkorporaciju
Web usluga iz različitih izvora. Javlja se smanjenje troškova od korišćenja usluga ugrađenih u
infrastrukturu za bezbednost, skalabilnost, zaštitu od padova sistema umesto obezbeđivanja i
testiranja i integrisanja ovih usluga pojedinačno. Postoje i uštede u korišćenju viših nivoa
programerskih apstrakcija za stvaranje servisa, korisničkih interfejsa i drugih aplikacionih
elemenata. Ka usvajanju PaaS-a vuče i želja ljudi (korisnika) da poseduju evoluirajuću
tehnologiju koja može kontinualno da se unapređuje da podrži multikorisničku interakciju zarad
rešavanja kompleksnih problema na koje se nailazi u svakodnevnom životu.
Slika 3: Cloud Platform as a Service (PaaS)
12
4.3.Cloud Infrastructure as a Service (IaaS)
Cloud Infrastructure as a Service (IaaS) – mogućnost koja obezbeđuje korisniku da upravlja
procesiranjem, skladištenjem, mrežom i drugim fundamentalnim kompjuterskim resursima gde
korisnik može da postavi i pokrene proizvoljan softver koji uključuje operativne sisteme i
aplikacije. Korisnik ne upravlja ili kontroliše osnovnu infrastrukturu oblaka, ali ima kontrolu nad
operativnim sistemima, skladištenjem, postavljenim aplikacijama, i moguću kontrolu nad
odabranim mrežnim komponentama (na primer Firewall).
Osnovne komponente ovog pristupa su Utility Computing (naplata po principu koliko se potroši
– toliko se i plaća), virtualizacija platforme, kompjuterski hardver, kompjuterske mreže,
povezanost sa internetom. [8]
Karakteristike Infrastrukture kao servisa su:
Resursi bivaju isporučeni kao servis, što uključuje servere, mrežnu opremu, CPU, prostor na
diskovima…
Dinamičko skaliranje infrastrukture koja se prilagođava (umanjuje ili uvećava) prema
resursnim potrebama aplikacije.
Varirajući troškovi koji zavise od fiksnih cena po resursnoj komponenti.
Multi-tenant pristup, više korisnika koegzistira na istim infrastrukturnim resursima.
Infrastruktura preduzetničke klase dozvoljava kompanijama srednje veličine da imaju koristi
od agregatnih resursa.
Slika 4: Cloud Infrastructure as a Service (IaaS)
13
5.Virtuelizacija kao fundamentalna karakteristika Cloud Computing-a
Jedna od ključnih karakteristika, kao i tehnologija i poslovnih modela koji su prethodili Cloud
computing-u je virtuelizacija. Kada se govori o Cloud-u, ova dva pojma se često ili poistevućuju
ili se među njima ne pravi nikakva razlika. I jedno i drugo stanovište su pogrešni, a razumevanje
ova dva pojma je od suštinske važnosti za razumevanje Cloud computinga, virtuelizacije i sličnih
poslovnih modela i tehnologija.
Za virtuelizaciju možemo reći da je metodologija koja omogućava da se hardverski resursi
iskoriste do svog maksimalnog potencijala. Vrlo uprošćen primer bi bio sledeći: kompanija
fizički poseduje jedan računar, tačnije server koji opslužuje određeni broj korisnika. Kada je
aktivnost korisnika smanjena, i sam server je u idle režimu, odnosno ne radi ništa i čeka naredbu
iz spoljnjeg sveta. Pretpostavimo da je ukupna iskorišćenost takvog servera, odnosno vremena
kada on obavlja koristan rad 25%. Koji je način da uposlimo takav server da radi više? Odgovor
je - virtuelizacija. Uz pomoć ove tehnologije, od jednog fizičkog servera možemo napraviti 2, i
pritom na jednom imati uslugu pod Windows operativnim sistemom, a na drugom pokrenuti
Linux operativni sistem. Ovako praktično imamo dve mašine, sa istina umanjenim
performansama u odnosu na „izvorni“ računar, ali možemo ponuditi dve različite usluge.
Postoji i obrnut slučaj, kada imamo nekoliko hardverskih jedinica (servera koji nisu iskorišćeni,
memorijskih jedinica i sl.) od kojih pomoću sloja virtuelizacije želimo da napravimo jednu
funkcionalnu jedinicu.
Još jedan primer koji bih navela jer je većina običnih korisnika računara upoznata sa njim, ili se
na neki način srela sa ovim načinom deljenja resursa, je i particionisanje hard diska. Dosta
korisnika na svojim kućnim računarima pribegava deljenju sopstvenog hard diska na 2 ili više
logičkih jedinica, kako bi na jednoj od njih držala operativni sistem i instalirala softver, dok se
drugi najčešće koristi za backup podataka. Ovim načinom virtuelizacije doprinosi se sigurnosti
podataka jer u slučaju kraha sistema, najčešće je dovoljno samo reinstalirati sistemsku particiju,
dok podaci na drugoj ostaju netaknuti i sačuvani.
Sa druge strane, Cloud computing je biznis model, odnosno više način obavljanja poslovanja
nego tehnologija. Ova dva pojma se često zajedno uzimaju u obzir iz sledećeg razloga: Cloud
provajderi usluga koriste virtuelizaciju kako bi optimizovali svoju IT infrastrukturu i tako
unapredili sopstveno poslovanje. Ipak, treba znati da kompanije ne koriste virtuelizaciju samo u
ovom kontekstu, već kao odvojenu celinu, jer ona pruža dosta pogodnosti poslovnim subjektima,
a neke od njih su:
Smanjenje administrativnih troškova
Smanjenje troškova hardvera
Smanjenje troškova korišćenja električne energije
14
5.1.Šta je virtuelizacija?
Virtuelizacija, u kompjuterskoj nauci, predstavlja kreiranje virtuelne verzije nečega, kao npr.
hardverske platforme, operativnog sistema, uređaja za skladištenje podataka ili mrežnih
resursa.16 Navešćemo nekoliko primera upotrebe virtuelizacije, odnosno one najvažnije i
najčešće korišćene17. Tako virtuelizacija može biti:
1. hardverska
2. softverska
3. mrežna
4. virtuelizacija skladištenja podataka
Slika 5: Računarski sistem sa i bez upotrebe virtuelizacije
5.1.1.Hardverska virtuelizacija
Hardverska (ili platformska) virtuelizacija predstavlja proces kreiranja virtuelnih mašina
(računara) koje se ponašaju kao pravi (fizički) računari sa svojim operativnim sistemom. Na
primer, možemo imati računar sa Windows operativnim sistemom i na njemu kreirati još jednu
(virtuelnu) mašinu koja će biti pokretana pomoću Linux operativnog sistema. Prva mašina se
naziva host machine (mašina domaćin) a druga je u ovom slučaju guest machine (mašina gost).
Shodno ovome, na svakom pojedinačnom računaru, pored operativnog sistema, možemo
izvršavati aplikacije koje su pisane za svaki operativni sistem posebno. Treba još znati da se
softver koji na host mašini vrši kreiranje gost mašine naziva Hypervisor18 ili Virtual Machine
Monitor.
15
Postoji nekoliko tipova hardverske virtuelizacije:
1. Potpuna virtuelizacija: skoro kompletna simulacija fizički prisutnog hardvera koja
dozvoljava softveru, najčešće operativnom sistemu, da izvršava svoje funkcije bez
dodatne modifikacije, odnosno u svom izvornom obliku.
2. Delimična (parcijalna) virtuelizacija: ovde je slučaj kada je samo deo gost okruženja
simulirano, za razliku od prethodne u kojoj je kompletan softver simuliran da radi kao i
na izvornoj mašini. U ovakvoj, delimičnoj virtuelizaciji, neki delovi softvera na gost
mašini može zahtevati dodatne modifikacije kako bi bio funkcionalan u novom,
virtuelnom okruženju.
3. Paravirtuelizacija: kod ovog tipa hardverske virtuelizacije, virtualna mašina ne mora da
simulira hardver, već se pomoću specijalnog softvera (API – Application Programming
Interface), odnosno modifikacijom operativnog sistema na gost mašini omogućava
softveru da se izvršava u virtuelnoj sredini.
Važno je još napomenuti da se hardverska virtuelizacija ne sme mešati sa hardverskom
emulacijom19. Kod hardverske emulacije, određeni komad hardvera emulira drugi komad
hardvera, dok je u slučaju virtuelizacije komad softvera (Hypervisor) zadužen da imitira hardver.
5.1.2.Softverska virtuelizacija
Kada govorimo o softverskoj virtuelizaciji, razlikujemo dva tipa:
1. Virtuelizacija na nivou operativnog sistema je metod gde kernel operativnog sistema
dozvoljava više od jedne instance istog. Kernel je veoma važna komponenta svakog
računarskog sistema jer predstavlja vezu između fizički prisutnog hardvera i softvera na
računaru, odnosno zadužen je za upravljanje sistemskim resursima20. Ovakve različite
instance se ponašaju i deluju kao dva odvojena računara, ali nedostatak ovog tipa
virtuelizacije je to što ona ne dozvoljava pokretanje dve ili više instanci raznorodnih
operativnih sistema. Pomoću ovog metoda moguće je pokrenuti različite verzije istog
operativnog sistema, ali nije moguće koristiti istovremeno windows i unix instance na
fizički jednom računaru, odnosno serveru.
Ovaj vid virtuelizacije se najčešće koristi kod virtuelnog hostinga gde je korisno i
poželjno bezbedno razdvojiti i pružiti ograničen broj resursa među mnogo klijenata.
Takođe, još jedan vid upotrebe ovog tipa virtuelizacije ogleda se u činjenici da ona
podržava live migration (engl. „živa migracija“). Ona dozvoljava premeštanje virtuelnih
mašina ili aplikacija između različitih fizičkih računara bez potreba gašenja, odnosno
diskonektovanja klijenta ili same aplikacije.
2. Virtuelizacija aplikacija je pojam koji opisuje softverske tehnologije koje unapređuju
mobilnost, upravljivost i kompatibilnost aplikacija (programa). Program koji je
16
virtuelizovan se ponaša kao da je instaliran na izvornom operativnom sistemu koji se
nalazi na host mašini, a zapravo je simuliran na klijentske računare.
5.1.3.Mrežna virtuelizacija
U kompjuterskoj nauci, mrežna virtuelizacija je proces kombinovanja hardverskih i softverskih
mrežnih resursa i mrežnih funkcionalnosti u jednu virtuelnu mrežu. Mrežna virtuelizacija može
biti eksterna tako što kombinuje više mreža ili više delova jedne mreže, ili interna, obezbeđujući
mrežne funkcionalnosti na jednom računarskom sistemu.
Komponente virtuelne mreže
Mrežna virtuelizacija je klijentima ponuđena od strane različitih proizvođača hardvera i softvera
kroz mogućnost kombinovanja sledećeg:
Mrežni hardver, kao što su svičevi ili mrežni adapteri, tj. mrežne kartice ili NIC (Network
Interface Card)
Virtuelne mreže (VLAN – Virtual Local Area Connection) i virtuelne mašine (VMs)
Mrežni uređaji za skladištenje podataka.
Mrežna oprema, kao što su UTP ili optički mrežni kablovi.
5.1.4.Virtuelizacija skladištenja podataka
Ovaj tip virtuelizacije omogućava nam da postignemo nezavisnost apstraktnih lokacija na
uređajima za čuvanje podataka u odnosu na fizičke lokacije. Korisnik vidi deo dodeljenog
prostora kao logičku celinu, odnosno particiju, a sistem je zadužen za mapiranje ove particije na
stvarnu fizičku lokaciju.
Ovo je spominjano i ranije kroz primer particionisanja hard diska koji je prisutan kod većine
korisnika računara i predstavlja jednostavan primer upotrebe virtuelizacije skladištenja i čuvanja
podataka.
5.2.Koje su prednosti virtuelizacije?
U zavisnosti od IT arhitekture kompanije, kao i dostupnog IT budžeta, virtuelizacija može da
obezbedi mnoge prednosti i uštede, kao što su:
1. Konsolidacija servera koja je već objašnjenja u ranijim poglavljima a odnosi se na
ujedinjavanje neiskorišćenih resursa u jedan ili više novih entiteta, odnosno virtuelnih
servera. Ovo je možda i jedna od najvažnijih prednosti virtuelizacije.
2. Ušteda energije. Pored očigledne uštede i smanjenja kompanijskih troškova kroz
kupovinu hardvera (tačnije, smanjenu kupovinu u odnosu na onu pre virtuelizacije),
značajna ušteda može da se ostvari i zahvaljujući činjenici da virtuelizacija donoso
znatno niže troškove korišćenja električne energije koja je potrebna za korišćenje velikog
17
broja servera i pratećih računarskih komponenti. Ovim kompanije ne samo da štede
novac, već se i odgovornije ponašaju prema životnoj sredini i socijalnom okruženju,
pokazujući da su društveno odgovorne.
3. Lakoća održavanja. Upravljanje i održavanje virtuelnih mašina mnogo je jednostavniji
proces nego održavanje stvarnih računara. Ukoliko je potrebno instalirati neku novu
hardversku komponentu, fizički računar bi verovatno morali da ugasimo, ubacimo novu
komponentu i zatim ponovo podignemo operativni sistem (osim ukoliko se ne radi o
uređajima koji imaju tzv. Hot Swap funkciju, odnosno mogućnost uključivanja i
isključivanja iz sistema bez gašenja struje iz istog). Kod virtuelne mašine, ovaj proces
možemo obaviti softverski, pomoću za to predviđene aplikacije.
4. Smanjeno vreme bekapa i povraćaja podataka. Obzirom da su virtuelne mašine zapravo
fajlovi, procesi backup-a i restore-a ovakvih fajlova dosta su brži i jednostavniji nego kod
fizičkih mašina.
5. Mogućnost korišćenja testnih konfiguracija. Obzirom da ovakvo okruženje predstavlja
izdvojenu celinu, možemo ga koristiti za testiranje aplikacija pre nego što ih pustimo u
live režim, odnosno u već postojeći sistem. Takođe, rekli smo da postoje i virtuelne
mreže (VLAN), pa tako njih možemo iskoristiti za sigurno i bezbedno testiranje neke
klijent-server aplikacije, bez bojazni da će nepredviđeni problemi uticati na ostatak naše
mreže. Pored svega navedenog, ovakva virtuelna i izdvojena okruženja mogu biti
iskorišćena i za testiranje virusa ili antivirusnog softvera u sigurnim i kontrolisanim
uslovima.
6. Upotreba starih programa u novom okruženju. Ukoliko pojedinac ili kompanije koriste
nov sistem, ali ipak žele da zadrže i koriste neke od starih aplikacija koje nisu
kompatibilne sa novim sistemom, virtuelizacija omogućava ovo jer za ovakve programe
možemo kreirati virtuelno okruženje namenjeno samo njima. Tako ćemo uštedeti i na
vremenu i u novcu, pritom zadržavajući oblik i funkcionalnost IT sistema. Kao što se vidi
iz navedenog, virtuelizacija pruža mnoge pogodnosti kompanijama, ali i pojedincima.
6.Vrste Cloud Computing-a
Nezavisno od modela pružanja usluga (SaaS, PaaS ili IaaS) postoje četiri različite vrste cloud
computing usluga. Te četiri vrste su izvedeni na četiri različita načina,u zavisnosti od specifičnih
potreba.
1. Javni oblak (eng. Public Cloud)
2. Privatni oblak (eng. Private Cloud)
3. Zajednički oblak (eng. Community Cloud)
4. Hibridni oblak (eng. Hybrid Cloud)
18
6.1.Javni oblak (eng. Public Cloud)
Javni oblak - cloud computing platforma dostupna i otvorena za javnost, nezavisno od toga radi
li se o pojedincima ili organizacijama. U vlasništvu je firme koja prodaje cloud computing
usluge. U slučaju javnih platformi postavlja se pitanje sigurnosti vlastitih podataka.
Aplikacije različitih korisnika često se nalaze na istim serverima, sistemima za skladištenje
podataka i mrežama. Javni oblaci smanjuju sigurnosne rizike i troškove pružanjem promenjive
infrastrukture. Oni čine privremeno zakupljenu infrastrukturu organizacija. Ako je javni oblak
realizovan s pažnjom usmerenom na izvedbu, sigurnost i položaj podataka druge aplikacije
pokrenute na oblaku ne bi trebalo stvarati probleme prema arhitekturi oblaka i krajnjim
korisnicima. Jedna od prednosti javnih oblaka je da oni mogu biti puno veći nego što mogu biti
privatni oblaci. Javni oblaci nude mogućnost povećavanja ili smanjivanja zakupljenog dela
oblaka i prebacivanje odgovornosti, ako se pojave neplanirani rizici, sa organizacije oblaka na
provajder.
Delovi javnog oblaka mogu biti i pod isključivom upotrebom samo jednog korisnika, čineći tako
privatni informacioni centar (eng. datacenter). Zauzimanje tzv. slika virtualnih mašina (eng.
virtual machine images) u javnom oblaku ne daje korisnicima potpuni uvid u infrastrukturu
oblaka, dok zakupljivanje informacionih centara daje korisnicima veći uvid u samu
infrastrukturu. Tada korisnici mogu upravljati ne samo sa slikama virtualnih mašina, nego i
provajderom, sistemima za skladištenje podataka, mrežnim uređajima i mrežnim topologijama.
Stvaranje privatnog virtualnog informacionog centra s komponentama koje se nalaze u istom
objektu smanjuje problem postojanja mnoštva različitih lokacija podataka zato što je brzina
prenosa puno veća pri povezivanju objekata unutar istog oblaka.
Slika 6: Javni oblak
19
6.2.Privatni oblak (eng. Private Cloud)
Privatni oblak (eng. Private Cloud) – Cloud computing infrastruktura dostupna je isključivo
jednoj organizaciji. Njome može upravljati sama organizacija ili netko drugi. Organizacije
koriste privatne oblake kada trebaju ili žele veći nadzor nad podacima nego što ga mogu imati
korištenjem javnog oblaka. Privatni oblaci su napravljeni isključivo za upotrebu jednog klijenta,
pružajući mu najveći nadzor nad podacima i najveću sigurnost imovine sačuvane na oblaku.
Organizacija poseduje infrastrukturu i ima nadzor nad raspodelom aplikacija na vlastitoj
infrastrukturi. Privatni oblaci mogu biti raspoređeni i unutar organizacijskog informacionog
centra.
IT službe kompanija ili provajderi grade privatne oblake i upravljaju njima. Organizacije koje
poseduju privatni oblak na njemu mogu instalirati programe, aplikacije, čuvati podatke i
upravljati strukturom oblaka. Takođe, privatni oblaci pružaju kompanijama visok nivo nadzora
nad korišćenjem resursa oblaka jer korišćenjem privatnog oblaka organizacije imaju potrebne
veštine i mogućnosti za uspostavljanje i upravljanje okolinom.
Slika 7: Privatni oblak
6.3.Zajednički oblak (eng. Community Cloud)
Nekoliko organizacija deli strukturu oblaka. Infrastruktura podržava posebne zajednice koje
imaju zajedničke potrebe, misije, zahteve sigurnosti i slično. Njima mogu upravljati same
organizacije ili netko drugi (provajder cloud computinga).
20
6.4.Hibridni oblak (eng. Hybrid Cloud)
Strukturu oblaka čine dva ili više različitih oblaka (privatni, zajednički ili javni) koji ostaju
jedinstveni entiteti, ali su međusobno povezani standardnim ili prikladnim tehnologijama koje
omogućavaju efikasan prenos podataka ili aplikacija.
Hibridni oblaci povezuju javne i privatne modele oblaka. Mogućnost proširivanja privatnog
oblaka s resursima javnog oblaka može se koristiti za održavanje uslužnih nivoa kako bi se lakše
izdržala velika opterećenja. To se najčešće može videti kod upotrebe oblaka za čuvanje podataka
kako bi podržali Web 2.0 aplikacije. Hibridni oblak se takođe može koristiti za upravljanje
planiranim velikim opterećenjima. Privatni oblaci mogu se koristiti za izvođenje periodičnih
zadataka koji se jednostavno raspoređuju na javne oblake.
Hibridni oblaci susreću se sa složenosti određivanja kako raspodeliti aplikacije po javnom i
privatnom oblaku. Pokraj ovog problema u obzir se mora uzeti i odnos između podataka i obrade
resursa. Ako su podaci mali ili aplikacije ne pamte stanja, hibridni oblak može biti bolje rešenje
od prepisivanja velike količine podataka u javni oblak (u kojem se izvodi jednostavna obrada).
Slika 8: Hibridni oblak
Usled povećavanja zahteva korisnika i prilika na tržištu pojavljuje se potreba za uvođenjem
novih cloud computing modela. Primer toga je i nedavno pojavljivanje privatnog oblaka (eng.
Private colud) – načina upotrebljivanja infrastrukture javnog oblaka za privatne ili poluprivatne
potrebe i povezivanje tih resursa s unutrašnjim resursima korisničke baze podataka. To se obično
postiže povezivanjem korisnika u privatnu virtualnu mrežu (eng. virtual private network).
21
Kod dizajniranja oblaka dizajneri trebaju paziti na arhitekturu baza podataka. Način razmeštanja
podataka ima velik uticaj na buduću prilagodljivost, sigurnost i mobilnost rezultujućeg rešenja.
7.Prednosti Cloud Computing-a
U cilju izvlačenja maksimuma od Cloud Computinga, programeri moraju da budu u stanju da
podese svoje aplikacije tako da one na najbolji način mogu da iskoriste arhitekturu Cloud
Computinga. Prednosti primene aplikacija koje koriste Cloud Computing uključuju:
1. smanjenje vremena korišćenja i vremena odgovora,
2. minimiziranje rizika loše implementacije fizičke infrastrukture,
3. sniženje osnovnih troškova i
4. povećanje tempa inovacija. [8]
Smanjenje vremena korišćenja i vremena odgovora
Za aplikacije koje koriste oblak arhitekturu veoma bitno za pokretanje grupe poslova je to što
Cloud Computing jednostavno koristi 1000 servera da izvrši zadatak za 1 / 1000 vremena koje bi
inače jednom serveru bilo potrebno. Za aplikacije koje treba da ponude dobar odziv svojim
klijentima, refaktorisanje aplikacije tako da svaki procesorsko-zahtevni zadatak može da bude
izvršavan od strane virtuelne mašine može da pomogne u poboljšavanju vremena odziva tokom
skaliranja da bi se izašlo u susret zahtevu korisnika.
Minimiziranje grešaka u infrastrukturi
IT organizacije mogu koristiti Cloud Computing da bi izbegli rizik svojstven kupovini fizičkih
servera. Da li će nova aplikacija biti uspešna? Ako bude, koliko će servera biti potrebno i da li će
oni moći da isprate povećanje opterećenja? Ako ne bude, hoće li velika investicija propasti? Ako
aplikacija bude neko kratko vreme uspešna, da li IT organizacija treba da ulaže u opremu koja će
joj nakon toga ostati?
Kada se za aplikaciju koristi oblak, skalabilnost i rizik kupovine previše ili premalo opreme
postaje problem provajdera. U velikom broju slučajeva provajder oblaka ima veoma veliku
infrastrukturu koja može da apsorbuje rast i povremena opterećenja individualnih korisnika i
smanji finansijski rizik kojem bi inače organizacije bile opterećene.
Drugi način na koji Cloud Computing smanjuje rizike koji se tiču infrastrukture je omogućavanje
talasne obrade, gde centar za podatke datog preduzeća (implementiran u privatnom oblaku)
poboljšava svoju sposobnost da rukuje velikim opterećenjima tako što dozvoljava da se
prekomerno opterećenje prenese na javni oblak. Primena menadžmenta životnog ciklusa može se
lakše primeniti u okruženju gde resursi ne oskudevaju, odmah se prilagođavaju trenutnim
potrebama i manje koštaju.
22
Sniženje osnovnih troškova
Postoji veliki broj osobina Cloud Computinga koje pomažu da se smanje troškovi ulaska na ovo
tržište:
Zbog iznajmljivanja infrastrukture, a ne kupovine, troškovi su kontrolisani, a glavna
investicija može biti čak i jednaka nuli. Dodatno snižavanje troškova kupovine ciklusa obrade
i skladištenja nastaje zbog velikog opsega provajdera koji i sami podstrekuju minimiziranje
cene.
Aplikacije se sve više razvijaju spajanjem više delova, nego samim programiranjem. Ovaj brz
razvoj aplikacija je standard koji smanjuje vreme za reklamiranje, potencijalno dajući
organizacijama aplikacije koje se mogu odmah postaviti i tako postići početnu prednost.
Povećanje tempa inovacija
Cloud Computing može da pomogne da se ubrza tempo inovacija. Niske cene ulaska na nova
tržišta pomaže da se balansira ponuda, dozvoljavajući novoosnovanim firmama da lansiraju nove
proizvode brže i po niskim cenama. Ovo omogućava malim preduzećima da se efikasnije
nadmeću sa tradicionalnim organizacijama kod kojih lansiranje proizvoda traje primetno duže.
Povećana konkurencija podstiče brži tempo inovacije i sa mnogo inovacija realizovanih
korišćenjem otvorenog koda, celokupna industrija profitira zbog ubrzanog tempa inovacija koji
Cloud Computing promoviše.
8.Nedostaci i rizici Cloud Computing-a
Gubitak kontrole nad sistemom upravljanja
Koristeći oblak infrastrukturu, klijent nužno prepušta kontrolu oblak provajderu što se tiče
određenog broja spornih pitanja koja mogu uticati na sigurnost. U isto vreme, SLA (Service
Level Agreement) može da se obaveže da će obezbediti takvu uslugu na delu oblaka i time
ostaviti rupu u sigurnosti.
Zaključavanje
Trenutno postoji slaba ponuda u pogledu alata, procedura ili formata podataka ili usluga koje
mogu garantovati mobilnost podataka, usluga i aplikacija. Ovo može biti otežavajuća okolnost za
korisnika koji menja provajdera ili prenosi podatke i aplikacije u kućno IT okruženje. Ovo stvara
posebnu zavisnost za oblak provajdera za pružanje usluga, naročito ako osnovni aspekt
(prenošenje podataka) nije omogućen.
Izolacija kvara
Višestruko zakupljivanje i deljeni resursi su definišuće karakteristike Cloud Computinga. Ova
kategorija rizika obuhvata neuspeh mehanizama za deljenje prostora, memorije, rutiranja, pa čak
23
i ugled među različitim stanarima (na primer, takozvani upadi uskačućeg gosta). Međutim, treba
imati na umu da su napadi na mehanizme za izolaciju resursa još uvek malobrojni i mnogo teži
za izvođenje nego klasičan napad na operativni sistem.
Rizici usklađivanja
Ulaganje u dobijanje sertifikata može biti ugroženo prelaskom na oblak:
Ako provajder oblaka ne može da obezbedi dokaze o svom pružanju usluga u skladu sa
relevantnim zahtevima.
Ako provajder oblaka dozvoljava nadgledanje od strane korisnika oblaka.
U određenim slučajevima to takođe znači da korišćenje infrastrukture oblaka implicira da se
određene vrste zahteva ne mogu ispuniti.
Kompromis interfejsa upravljanja
Korisnikov interfejs upravljanja o koristima, rizicima i preporukama javnog provajdera oblaka za
sigurnost informacija je dostupan putem interneta i poseduje pristup većim skupovima resursa
(od tradicionalnih provajdera) i zbog toga se izlaže povećanom riziku, posebno kada je
kombinovan sa daljinskim pristupom i propustima Web pretraživača.
Zaštita podataka
Cloud Computing postavlja nekoliko rizika čuvanja podataka za korisnike oblaka i provajdere. U
nekim slučajevima može biti teško za korisnika oblaka da efektno proveri kako se provajder
oblaka odnosi prema podacima i tako se uveriti da je sa podacima postupano na zakonit način.
Ovaj problem je pogoršan u slučajevima višestrukog prenosa podataka između udruženih oblaka.
Takođe se dešava da podaci moraju biti zadržani u lokalu zbog zakonskih razloga. Zbog svega
navedenog, ponekad se javlja pojava da korisnici ne žele da prepuste sigurnost podataka oblaku.
S druge strane, neki provajderi oblaka pružaju podatke o tome kako se postupa sa podacima.
Neki takođe nude rezime njihove obrade podataka i sigurnosnih aktivnosti nad podacima.
Nesigurno ili nekompletno brisanje podataka
Kada je načinjen zahtev za brisanjem resursa oblaka, kao i kod mnogih operativnih sistema,
može doći do toga da se stvarni podaci ne obrišu. Adekvatno ili vremensko brisanje podataka
takođe može biti onemogućeno (ili nepoželjno iz korisnikove perspektive) ili zbog dodatnih
kopija podataka koje nisu dostupne ili zato što disk za uništavanje sadrži podatke drugih
klijenata. U slučaju višestrukih zahteva i ponovnih korišćenja resursa hardvera, ovo predstavlja
veći rizik po korisnika nego zaseban softver.
Zlonamerni upadi
Iako se retko dešavaju, šteta koju mogu napraviti zlonamerni upadi često je veoma velika.
Arhitektura oblaka iziskuje određene uloge koje su ekstremno rizične – na primer, sistemske
administratore i provajdere koji upravljaju sigurnošću.
24
Kašnjenje
U pojedinim slučajevima, oblak može biti milisekundama daleko, što ni malo nije pogodno za
aplikacije koje rade u realnom vremenu zbog kašnjenja do kojih može doći.
25
9.Zaključak
Cloud computing je nova i pre svega obećavajuća paradigma pružanja IT usluga. Ovaj oblik
računarstva danas još definitivno nije na svom vrhuncu, iako na tržištu već postoje nekolicina
komercijalnih provajdera. Cloud computing i dalje nije zastupljen na tržištu u meri kojoj bi
mogao biti, tako da će stručnjaci morati i dalje raditi na njegovom razvoju i stvaranju novih
inovacija, uhodavanju postojećih rešenja pazeći pri tome da sigurnost celog sistema (p)ostane
dovoljno dobra. Cloud computing će dostići svoj potpuni razvojni potencijal tek kada se uklone
dosadašnji problemi poput problema sigurnosti, dostupnosti, teškog prebacivanja podataka,
zavisnosti od jednog provajdera i dr. Tek po nestanku tih problema značajno će se povećati broj
korisnika.
Cloud computing ima svetlu budućnost zato što teži povećavanju kapaciteta ili novih mogućnosti
bez investiranja u nove infrastrukture, obuku novog osoblja ili kupovine novih licenciranih
programa. Sve su to velike prednosti cloud computinga u odnosu da dosadašnje načine čuvanja
podataka, koje će organizacijama doneti velike financijske uštede i pružiti im mogućnost bržeg i
većeg razvoja, investiranja u nova istraživanja i nove projekte, pa tako i dalji razvoj IT sektora.
26
10.Literatura
1. Gartner Research: Definition of Cloud Computing. In: Lori MacVittie , Cloud
Computing: It's the destination, not the journey that is important, (2008),
http://devcentral.f5.com/weblogs/macvittie/archive/2008/11/03/cloud-computing-its-the-
destination-not-the-journey-thatis.Aspx
2. Armbrust, M., Fox, A., Griffith R., Joseph, A.D.,Katz, R.H., Konwinski, A. et. al.: Above
the clouds: A Berkeley view of computing. Technical report no.UCB/EECS-2009-28,
(2009),
http://www.eecs.berkeley.edu/Pubs/TechRpts/2009/EECS-2009-28.pdf.
3. Fingar, P.: Cloud computing set to unleash a perfect storm in business. Cordial
Cloudburst, (2009),
http://www.cordys.com/ufc/file2/cordyscms_sites/download/6f5f4d1cfe8be9d78d972fa8
08d8702c/pu/cordial_fingar.pdf
4. Cagle, K.: But what exactly “is” cloud computing? O’Reilly Broadcast, (2008),
http://broadcast.oreilly.com/2008/12/but-what-exactly-iscloud-comp.html
5. Mell, P. & Grance, T.: The NIST Definition of Cloud Computing. U.S. Department of
Commerce, National Institute of Standards and Technology, Information Technology
Laboratory. Version 15, (2009).
http://csrc.nist.gov/groups/SNS/cloud-computing/cloud-defv15.doc
6. Gomolski B.: U.S. IT Spending and Staffing Survey, 2005, Gartner Research, 2005
7. VMWare, Addressing Desktop Challenges,VMWare, 2008.
8. Diplomski rad, Ljiljana Paunović , “Cloud Computing kao vrsta web hosting servera”
9. Seminarski rad,Denis Darabašic,Krstić Marko,Miodrag Vukičević, “Cloud Computing”